Nazivi poput melisa, limunčica, čelinjak, limunka, maternjak, pčelinja metvica, rojevac i macina trava upotrebljavaju se za ovu ljekovitu medonosnu biljku. S vremenom se uvriježio naziv matičnjak (lat. Mellisa officinalis) ili najčešće melisa, čije ime potječe od grčke nimfe koja je spasila život Zeusu te ju je on u znak zahvalnosti pretvorio u pčelu kako bi zauvijek sakupljala mirisni med sa bijelih ili žutih cvjetova matičnjaka. Njegova ljekovita, medonosna, aromatična, ukrasna i začinska svojstva prepoznala su i hvalila dva prirodoslovca Dioskurid i Plinije Drugi. Plinije spominje recepturu sa vinom kao lijek za ugrize škorpiona i zmija, a navodno ju je miješao s kalijevim karbonatom u mješavini poznatoj pod imenom Primum Ens Melissae. Paracelzus ga je zvao eliksirom života, jer u potpunosti revitalizira duh i tijelo, smatrajući tako matičnjak najboljom biljkom za srce (od svih stvari koje proističu iz zemlje, matičnjak je najbolja biljka za srce), a za njegovo blagotvorno djelovanje znalo se još u antičko doba. Još je pred oko 2000. god. rimski pjesnik i ljubitelj pčela, Publije Ovidije Nazon, savjetovao da će se pčele privući košnici time što će se unutrašnjost pčelinjaka, okvira i pribora prati čajem od matičnjaka. Ove mjere čine pčele zdravijima pa ne naginju tako lako pčelinjoj griži i drugim bolestima. U srednjem vijeku njemačka opatica Hildegard von Bingen (1098-1179) naziva matičnjak binsuga ili mrtva kopriva. Ona je ovako napisala o biljci matičnjaku: “Tko ga jede rado će se smijati, jer njezina toplina zahvaća slezenu i srce time postaje radosno”. Možda najbolji poznavalac matičnjaka Mattoli, hvali ga riječima: “Matičnjak ima izvanredno dobro svojstvo da jača i oživljava srce, naročito onome tko se u noći boji i kome srce lupa i smeta miru, on čisti krv, otklanja neraspoloženje i žalost, služi hladnom želucu i gotovo svim unutarnjim organima”. Budući ima signaturu i anatomiju srca i plemenita je biljka za sve srčane bolesti, bez obzira o kojima se radi” (Johann Franck, 1618. g.), matičnjak je postao vrlo poznat i po tzv. “melisa špiritu”, odnosno, “karmelićanskom špiritu” koji je 1611. godine uveo u Parizu red “bosonogih karmelićanki” u početku kao tajno sredstvo. Tzv. “melisa špirit – redovnica” (“Klosterfrau – Melissengeist”) utemeljila je 1775. god. redovnica Marija Klementina Martin, te se još danas može nabaviti u svojem prvotnom originalnom omotu. Domovina matičnjaka su istočne mediteranske zemlje i zapadna Azija. U 10.st. Arapi su ga prenijeli u Španjolsku, a odande u srednju Europu redovnici. Za tu divnu, mirisnu biljku kažu da dočarava lijepe misli.
Svojstvo matičnjaka je da umiruje, poboljšava opće psihičko stanje organizma, dočarava lijepe misli i tijelu daje novu snagu. Zbog toga se i preporučuje kod histerije, hipohondrije i drugih tjeskobnih stanja. Matičnjak potiče hormonalne aktivnosti, te ga rabimo kod problema sa štitnjačom. Znanstvena istraživanja ukazuju da ekstrakt matičnjaka ima utjecaja na imunoglobulin kod pacijenata oboljelih od Gravesove bolesti, a djeluje i antitiroidno kod tegoba sa štitnjačom, te za duševna oboljenja. Također je koristan kod stišavanja želučane boli, živčanih napada, liječenja nervozne glavobolje i osjećaja vrtoglavice kod trudnica. Listovi matičnjaka služe u medicini kao aromatično i umirujuće sredstvo (kod histerije) većinom u obliku različitih miješanih čajeva. Stoljećima su ovu mirisavu biljku propisivali protiv živčanih poremećaja, a hvale je i kao pomoć pri mnogim ženskim problemima, uključujući neplodnost i menstrualne teškoće. Pošto potiče na znojenje, matičnjak je dobro uzimati kad trese groznica. Preventivno dobro je svaki dan pojesti nekoliko sirovih listova matičnjaka ili piti standardni čaj od matičnjaka. Ovaj melisa-špirit ili u ljekarni nabavljen u jednostavnijem obliku ili pripravljen kod kuće djeluje izvana kao sredstvo za masažu, ili se pije kao pripravak i to: 1 čajna žlica toga špirita pomiješana sa 1-2 žličice vode, uzima se po potrebi 1 do 3 puta dnevno, osvježuje i oživljava kod tjelesnog ili duševnog umora, kod prenapregnutosti ili umora od rada. Matičnjak pobuđuje apetit, pogotovo kod rekonvalescenata nakon duže bolesti. Matičnjak se preporuča kod histerije, hipohondrije, menstruacionih smetnji, grčeva, naročito ako se pojavljuju s menstruacijom, kod nadutosti, grčeva u crijevima, proljeva i želučanih teškoća, te povraćanja na nervnoj podlozi, kod određenih oblika astme, kroničnog bronhalnog katara, kod svih depresivnih stanja i onih pojava čiji su uzroci nervna slabost ili premorenost. Matičnjak je cijenjeno sredstvo u liječenju migrene, zubobolje, glavobolje i osjećaja vrtoglavice kod trudnica. Kod nesanice, izazvane premorenošću, ili živčane slabosti, djeluje vrlo povoljno čaj od matičnjaka zaslađen medom ili čajna mješavina od jednakih dijelova hmelja i odoljena.
U našim područjima biljka je rasprostranjena i kao samonikla, odnosno, kao poludivlja uz naselja, uz ograde i živice, na sjenovitim mjestima među grmljem i drugdje. Kao kultivirana biljka često se nalazi u vrtovima, a mnogo se uzgaja i na oraničnim površinama, gdje godišnje daje više berbi. U uzgoju matičnjak zahtijeva ne presuho zemljište te sunčane i vjetrom zaštićene položaje. Biljka traži dosta topline, pa najbolje uspijeva u klimi koja odgovara i vinogradima.
Ljekoviti dijelovi biljke: u vrtnom ili oraničnom uzgoju, a i kod sabiranja samonikle biljke, reže se čitava biljka neposredno nad zemljom i to većinom dva puta, u lipnju i rujnu. Sa sabrane biljke skidaju se ili samo listovi (Folia Melissae) ili gornji dio biljke u cvatu (Herba Melissae, Folia Melissae cum floribus). Neki farmakološki nazivi, koji su još tu i tamo u upotrebi, glase Folia Citronella ili Folia Melissae citratae.
Ljekovite i djelotvorne tvari: uz gorku tvar, mineralne soli i tanin, biljka prije svega sadrži vrlo hlapijivo eterično ulje (Oleum Melissae). To eterično ulje je jedan osobiti geraniol aldehid, citral i tzv. oitronelal koji uzrokuje taj fini miris nalik limunu. Pretpostavlja se da biljka sadrži još jedan pobliže neistražen glikozid i jedan saponin, no te su pretpostavke djelomično sporne. U najnovije vrijeme dokazana je u biljci jantarna kiselina. Vrlo hlapivo eterično ulje teško je dobiti u čistom i prirodnom stanju te je njegova proizvodnja vrlo skupa jer se ulje u biljci nalazi u skromnim količinama, jedva 0,01-0,02 %, pa i matičnjakovo ulje, koje se nalazi u trgovini, nije dobiveno isključivo od biljke matičnjaka nego je to destilat limunovog ulja (Oleum citri) provedenog preko biljke matičnjaka. Ispravan bi naziv tog ulja u trgovini trebao biti citrat matičnjakovog ulja. Mnogobrojni su pokusi utvrdili i najpovoljnije vrijeme sabiranja listova, odnosno, gornjih cvatućih izdanaka. Tako se vrijeme sabiranja preporuča neposredno prije ili neposredno poslije cvatnje, a uvijek samo u prvim poslijepodnevnim satima i to u prosjeku od sredine lipnja do sredine kolovoza. Druga berba u rujnu nije više tako bogata. Po mišljenju autora drugu berbu nebi trebalo provesti, no ona se ipak provodi zbog velike potrebe za matičnjakom. Sušenje se mora obaviti vrlo pažljivo u hladu i sa što manje diranja i prevrtanja, droga ne smije doći u dodir s metalima, a ne smije se čuvati u limenim posudama.
Elias plants 