Klaic Hrvatski Zemljopis PDF

Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.
POUNA KNJINICA "MATICE HRVATSKE."
KNJIGA I.
PRIRODNI ZEMLJOPIS HR\TATSKE.

SASTA YIO
VJEKO:::lLAV KLAI .
.. ... -.
U ZAGREBU 1878.
Xr\ KL ADO 1 " MATI CE HR V ATSKE. "
PRIRODNI
ZEMLJOPIS HRVJ\TSI{E.
SAS'l 'AVfO
VJE I{OSLAV l{LAIO ,

PROFESOR Kli. GTM:-IAZIJE U Z A G R~: BU.
SA -l2 S LIKE I l KA~TO M.
NAGRADJENO IZ ZAKLADE UROFA D R,\ KOVJA.
-
U ZAGREBU 1878.
T I S KOM e. A L BH E e H T A.
Gdje je to?
Strana
Predgovor XI - XV
Uvod.
Kako se je upoznavala zemlja hrvatska? 1
I. P o l o a j , v e l i i n a i s a s t a v i n e k r a l j e v i n e H r v a t s k e 18
Geografski poloaj nekih poznatijih niiesta u Hrvatskoj 23
II. H o r i z o n t a l n o u s t r o j s t v o 24
Veliina i obseg nekojih otoka 28
Opisi:
1. Boka kotorska 28
2. Bakarski zaliev 31
3. Otok Lokrurn 39
4. Otok Bra 43
III. S l i k a h r v a t s k o g a t l a (Obei pregled) . 48
Visoine i gore.
A. Alpinski ogranci.
1. Alpinski ogranci medju Dravom i Savom 50
Poloaj, veliina i medje
Karakter gorja
Pregled i razgloba gorja , . 51
Pojedine cesti gorja .Ob
N
Geognostiki sastav . . . 56
Doline i kotline : . . . . 58
Sedla, klanje! i ceste . . . . .
Rieke i jezera . 59
Pregled najviih vrhunaca . . ' . . ' . ' . . . . . . . . . . . .
Opisi:
1. Pruska gora . 6 0
2. Poeka dolina i njezin okoli 65
3. Zagorje .74
4. Zagrebaka gora 88
VI Gdje je to?
Strana
2. Alpinski ogranci medju Savom i Kupom 94

Poloaj, veliina i medje ' ~
Karakter gorja
Pojedine esti gorja i najvii vrhunci
Geognostiki sastav . . 95
Doline i ceste ~
Najvii vrhunci u pojedinih gorah
Opis:
Pogled sa Kozjana na Samoborsku goru 96
B. Gorje balkanskoga poluotoka.
1. Jugozapadna ili liburnijsha visoina 98
Poloaj, veliina, medje
Karakter visoine
Pojedine gore 100
Doline i dolci 100
Geognostiki sastav . 101
Vrela i rieke 102
Podnebje 103
Bilje i ivotinje 104
Ceste i eljeznice 106
Opisi:
1. Grobniko polje 107
2. Liko polje 11
2. Juna visoina hrvatska . 113
Poloaj, veliina, medje
Karakter visoine
Pregled i razgloba visoine 11
Planine i vrhunci
Visoke ravnice, doline i dolci 118
Geognostiki sastav visoine 119
Sedla, klanjci i ceste ' 121
Vrela, potoci, rieke i jezera 122
Pregled najviih vrhunaca 123
Opisi:
1. Uz laz na Klek i Plieivieu 123
2. Put preko Velebita 130
3. Dalmatinska visoina 134
Poloaj, veliina i medje . . . . . . . . .
Karakter i razgloba 135
Planine i vrhunci , . 136
Visoke ravnice i doline 138
Geognostiki sastav 1^0
Gdje je to? VII

Sirana
Klanjci i eeste 142

Vrela, potoci, rieke i jezera 143
Pregled najviih vrhunaca . 144
Opisi:
1. Kninsko polje 144
2. Put po dalmatinskom Zagorju 149
3. Na sinjskom polju 153
4. Biokovo i sv. Jure 157
C. Peine i pilje u Hrvatskoj.
0 vrstih peeina u obe, o prostranstvu i postanku njihovu 171
Peine i pilje sa sigom (kajom) 173
Vode u peeinah i piljah 174
Temperatura i plinovi u peinah
itelji u piljah 175
Propad tla 176
Peine i pilje u Hrvatskoj
Opis:
pilja Samograd kod Peruiea 182
Nizine.
1. Posavina 186
Obi pregled 186
Pojedine esti Posavine
Prirodni odnoaji Posavine 188
2. Podravina 189
Obi pregled
Pojedine eesti Podravine 190
Prirodni odnoaji Podravine 191
3. Manje nizine (Pokupje, Kotari, Neretva) 192
IV. Vulkani i zemljotresi. Uvod 194

Vulkani 195
Zemljotresi (potresi) 198
Opisi:
1. Ob uguenom vatrometu Mrljanu 199
2. Potres ili trus Dubrovnika god. 1667 202
3.-0 zemljotresih u Zagrebu dne 31. listopada i 1. studenoga 1872 . 208
V. Geognostiki pregled h r v a t s k e zemlje. Uvod 212

0 postanku i razvoju hrvatske zemlje 215
Nahodita koristnim rudam 226
Opis:
Zlatne rude u Slavoniji 230
VIII Grdje je to?
Strana
V I . O v o d a h . (Obi pregled) 232
1. Vrela.
0 vrelih u obe , 233
0 toploti vrela , 234
Rudna vrela 236
Najpoznatije toplice i rudna vrela u Hrvatskoj
Kako se polaze toplice u nas? 239
2. R i e k e.
Uvod 240
A. Podruje crnoga mora.

1. Dunav. Uvod 241
Duvav u Hrvatskoj
2. Sava. Uvod 243
Sava u Hrvatskoj 244
Pritoci savski 247
Znamenitost Save po Hrvatsku 251
3. Drava. Uvod 252
Drava u Hrvatskoj
Pritoci dravski 254
Znamenitost Drave po Hrvatsku 255
4. Vuka 255
B. Podruje jadranskoga mora.

1. Rjeina 257
2. Zrmanja
3. Krka 258
4. Cetina 259
5. Neretva
C. Rteke ponornice.
U obe 261
1. Lika 262
2. Gacka 263
D. Slapovi ili vodopadi u Hrvatskoj.

0 slapovih u obe 264
Slapovi u Hrvatskoj 265
Visina slapova 267
Opisi:
1. Slap Slunjice 267
2. Skradinski buk" na Krki 270
3. Slap Cetine: Velika Grubavica" 274
Gdje je to? IX
Strana
3. Prekopi (kanali) 277

4. Ribnjaci, bare i bfata.
0 ribnjacih, barali i blatili u obe . 280
Bare i blata u Hrvatskoj 282
Opis:
Obedska bara 285
5. j e z e r a .
0 jezerih u obe 294
Jezera u Hrvatskoj 295
Opisi:
1. Sovsko ili Soljansko jezero u Dilj-gori 297
2. Plitvika jezera 299
3. Jezera naokolo Imotskoga polja 304
6. M o r e.
0 moru u obe 306
Sredozemno more i jadransko more 311
0 jadranskom moru napose 312
Dubina i visina jadranskoga mora; geognostieki sastav korita . . . . 314
Specifina teina i slanost; boja i prozrauost; svjeflucanje jadranskoga
mora 315
Gibanje mora jadranskoga 318
Toplota i vjetri na jadranskom moru 321
ivot na jadranskom moru 325
Opis:
Put po moru od ibenika do Dubrovnika 325
VII. Zrak i podnebje.
Uvod 330
0 svjetlu 331
Toplota 332
Toplota za neka miesta 333
Oborina 336
Srednja toplota i mnotvo oborine za neka miesta 337
Godinja oborina za neka miesta 339
Tlak zraka 340
Vjetrovi 341
Podnebje 342
Podnebni predieli Hrvatske 343
0 meteorih 347
Opisi pojedinih meteora i kako su pali 350
Meteor Hrainski
Meteor iz Buinskoga sela
Meteor Slavetieki 351
X ,s Gdje je to?
Strana
Magnetizam zemlje 353

Opis :
Bura 355
VIII. Bilje u Hrvatskoj.

Uvod 361
Hrvatska flora 365
Kulturno bilje 371
Opis:
Rumarin u junoj Hrvatskoj. '. . 374
IX. ivotinje u Hrvatskoj.

Uvod . '... 378
Hrvatska fauna 380
Pregled hrvatske faune 383
Opis:
Vadjenje spuva u Dalmaciji 395
Popis slika 399

Popis imena 401
PREDGOVOR.
Vec pred nekoliko godina obuze me elja, ela napiem obsean
i popularan zemlj opi~ Hrvatske (Dalmacije, Hrvatske i Slavonije),
koji bi bio svakomu Hrvatu prirunom knjigom, da po njoj barem
poneto upozna domovinu svoju. Na to me je nukala jo i ta okol-
nost, to o zemljopisu nae domovine imade dodue dosta liepih mono-
grafija i strukovnih razprava, ali u svoj naoj literaturi nema u pravo
sistematine geografije, koja bi se barem donekle uputala u potanje
razlaganje i opisivanje nae domovine. Sve, to je pisano vrlo je kratko
i sbijeno te s toga za itanje neshodno.
Naumiv tako sastaviti iz raznolikih djela i razprava sistematinu
kompilaciju o zemljopisu Hrvatske ve sam unapried znao, kako li je
takav posao tegotan i muan. Ujedno se osvjedoih, da bi upravo
nemogue bilo, da u krae vrieme napiem svukoliku geografiju nae
zemlje, jer se zato ipak hoe uztrajna radnja od vie god ina. Odluih
stoga ovaj put sastaviti samo neto obseniju fi z i k a l n u i l i pr i-
rod n u g e o gr a fi j u, a ethnografiju, statistiku i topografsko-historij-
ski zemljopis ostavih boljemu vremenu, ili vjetijemu radniku od mene.
Nu i ta prilino ograniena zadaa zadavae mi obilna posla.
Bijae mi naime napisati, i to za iru publiku e i e l u k nj i g u o pred-
metu, koj je u naih boljih geografijah zapremao dosele jedva 30 do
40 strana. Uzeh si dodue za podlogu i za uzor liepu i povoljno
ocienjenu knjigu dra. Fr. U m l a uf ta, koj je napisao slian zemljo-
pis o austro-ugarskoj monarkiji za inteligentniju publiku, nu ipak mi
bijae velikih tekoa svladati. Ponajprije me je muio nedostatak
XII Predgovor.
valjana materijala, a i nejednako obilje toga materijala za razne

krajeve nae domovine. Tako nadjoh za nekoje prediele nae pri
morske Dalmacije i gornje krajine, zatim za hrvatsko primorje upravo
krasna i valjana gradiva, doim sam za nau liepu ali ljuto zanema
renu Slavoniju pobrao tek koje zrnace, to mi je posluiti moglo,
da tolike praznine izpunim. Odatle se porodie dvie neuklonive ne
volje : prva, da nisam mnoge liepe ali nepoznate meni prediele nae
domovine dovoljno iztaknuo i opisao, a druga, da se je kraj toga
uvuklo neko nerazmjerje, te sam poznate i moda neznatnije krajeve
na iroko opisao, doim sam druge nepoznate mi a moda daleko
znatnije krajeve tek nuzgredice spomenuo.
Nu i druga, mnogo ljua nevolja snala me je piu ovu knjigu.
Priznati mi je na alost moju, da sam Hrvatskom malo putovao, te da
domovinu svoju poznajem vie po mrtvih knjigah i raznih zemljokazih.
Tko znade, koliko je putovanje i zrienje vlastitim oima nudno za
onoga, koj hoe da vierno i ivo naslika koj prediel, lahko e mi
vjerovati, kad kaem, da mi je pero esto zapinjalo, osobito kod sa
stavljanja nekojih opisa. 0 nekojih predieiih bijae mi upravo tudje
opise doslovce uzeti, te mi je u tom obziru na beletristini asopis
Vienac" liepo posluio, jer sam u njem naao mjestimice veoma
zgodnih i vjeto sastavljenih lanaka (n. p. od dra. Rakoga, S. Mili-
novia, dra. Pilara i t. d.). Osim toga nalazio sam nekoliko lanaka
u Knjievniku, zatim u asopisih stranih naroda, te sam neke stvari
sam preveo, a neke su za moj zemljopis priredili dobri moji prija
telji, kojim se ovdje od srca zahvaljujem (g. Kipatiu za lanke o
rumarinu i vadjenju spuva, g. Mulleru za prevod Obedske bare",
a g. Miletiu za prevod uzlaza na Biokovo). Nepoznajui dakle po
vlastitu zrienju mnogih krajeva, o kojih uzeli opise, bijae mi do
tinim piscem sliepo vjerovati, te tako se je moda i koja njihova
pogrieka uvukla u moje djelo.
Sto mi je sluilo za sastavljanje sistematinoga diela moje knjige,
naveo sam u kratko u uvodu knjige pod naslovom: Kako se je
P r e g o v o r. XIII
upoznavala zemlja hrvatska?" (strana 117). Glede toga literarnoga

pregleda primjetiti mi je dvoje. U ovom pregledu spomenuo sam samo
najznatnije pisce, koji su meni sluili, te koje sam u ruci imao, a
nisam htjeo da govorim o piscih i cijelih, kojih vidio nisam ili jih tek
po imenu poznajem. Tako n. p. nisam uz svu brigu i nastojanje
mogao doi do glasovitoga djela Dalmatinca Lovria, u kojem se iz-
pravljaju neke pogreke i neistine Fortisove, ali zato ga nisam ni
citirao, jer ga nepoznajem. Jo jedno. Geografijska literatura o Dal
maciji toli je obilna, da sam mogao spomenuti tek najpoznatije pisce
i po mojem sudu najvanije, jer inae bi taj pregled znatno narasao
bio, kao to mi je i sama knjiga narasla na 26 araka, makar sam ju
namislio napisati samo u 1520 araka. Mnijem napokon, da bih bio
promaio i svrhu same knjige, da sam se upustio u sitno razglabanje
i nabrajanje pojedinih spisa i pisaca.
Knjiga ova nebi medjutim ni ovakova bila, kakova je sada, da
me nisu mnogi znanci i prijatelji hrvatske knjige zborom i tvorom
pomagali. Ponajprije mi je hvalu izrei knjiniaru sveuilitne knji
nice, g. K o s t r e n i u , koj mi je riedkom pripravnosti svaku knjigu
uzajmio, to ju je samo nai mogao; zatim g. imi L j u b i c u , u
varu narodnoga muzeja, koj mi je nekoliko riedkih knjiga poslao, i
g. profesoru sveuilitnomu dru. J u r a j u P i l a r u , koj je mnogi asak
izgubio pouavaju me o nekih stvarih. Osobitu mi je harnost izka-
zati jo g. ravnatelju zagrebake gimnazije, g. F r a n j i B r a d a k i ,
koj je uz ogromne slubene poslove ipak moj rukopis pregledao i
prijazno ocienio, pae o nekih stvarih i zgodne i dragocjene opazke
sastavio, koje sam zduno uvaio. alim samo, to taj vrstni stru-
kovnjak nije dospio, da sav rukopis onako proui, kako si je poelio
bio, jer mnogoj bi se tada pogreki u mojem djelu izbjeglo bilo.
Za Dalmaciju pomagao mi je osobito velecienjeni moj prijatelj, sve-
uilitni profesor S. Brus ina, koj mi je osim toga za IX. poglavje
o fauni hrvatskoj toli obilno gradivo ustupio, da se ovo poglavje moe
smatrati vie njegovom duevnom svojinom, nego li mojom. Mislim
XIV r r e a g o v o r.
s toga, da je upravo ova partija moje knjige najoriginalnije i najvje-

tije sastavljena. Napokon iztaknuti mi je jo staroga znanca i pri
jatelja g. L a d i s l a v a Mrazovica, tajnika Matice hrvatske, koj je
riedkom portvovnosti oko moje knjige nastojao, te se toliko za iz-
pravnost teksta, koli i za vanjsku formu, osobito za zgodne ilustra
cije brinuo, kano da je za svoju vlastitu knjigu radio. Da nije njega
bilo, teko da bi ova knjiga ikada svjetlo ugledala.
Uzprkos tolikoj i izdanoj pomoi dobrih ljudi i prijatelja hr
vatske knjige biti e za cielo u mojoj knjizi dosta pogreaka i ne
istina. Nu neka blagi italac pomisli, da je to prvi pokus u naoj
literaturi i to od mlada i neizkusna knjievnika, koj je tek raditi
poeo, pa neka o tom prvencu sudi, kao o svih prvencih knjievnih.
Nadam se ipak, da mi je polo za rukom sastaviti knjigu, koja
e sluiti za podlogu daljim iztraivanjem, te pobuditi u narodu na
em vei interes za poznavanje nae toli liepe i zanimive domovine.
to je u mojoj knjizi neizpitano, nedotjerano ili neistinito, to e kas
niji putnici i uenjaci izpraviti, dopuniti i dotjerati, te e drugo izda
nje ove knjige, ako ga kadgod bude, biti moda ve edo zrelo
i cilju svojemu doraslo. Stoga molim ve sada sve strukovnjake i pri
jatelje zemljopisa, da bilo u javnih glasilih bilo privatno iztaknu sve
formalne i stvarne mane ove knjige, te da me o boljem poue. Bit
e jim za duu.
Razloiv ovako u kratko, kako je ova knjiga nastala, kazati mi
je jo neto o njezinoj opremi. Ponajprije mi je spomenuti, da je
knjievni odbor Matice hrvatske" nagradio to djelo Drakovievom
nagradom od 600 for., a zatim da ga je kupio od mene za 200 for.
i ujedno odluio, da e ga izdati svojim trokom i nakladom. U to
ime potroila je Matica hrvatska ogromnu svotu od malo ne 4000
forinti, samo da knjiga izadje to uglednija i podpunija, Za to odli
kovanje zahvaljujem se slavnomu odboru Matice hrvatske od srca, te
e mi to biti poticalom za dalji rad. Upravljajui odbor Matice
hrvatske odlui, da se moje djelo izdade sa i l u s t r a c i j a m i i sa
Predgovor. XV
f i z i k a l n o m k a r t o m H r v a t s k e . Glede slika ili ilustracija poka

zala se je medjutim ista potekoa, koja i glede teksta. Za neke kra
jeve bijae obilna materijala, n. p. za Dalmaciju, doim za Hrvatsku
i Slavoniju malo ili posve nita. G. Mrazovi, tajnik Matice hrvat
ske veim je dielom iz svoje zbirke ustupio fotografija i risarija za
rezanje, a ega nije sam imao, za ono je moljakao i pisao na sve
strane, obraao se na prijatelje i vjetake; nu ni iz daleka nije se moglo
sve postii i dobiti, kako se je naumilo bilo. Najvie se odlikova na
domai umjetnik g. K i k e r e c , koj je nainio nekoliko liepih nacrta
iz okolice Zagrebake i iz Zagorja, a uz to je narisao i neke druge
dalmatinske prediele, te tim popunio goleme nedostatke i praznine.
Dodje li kada do drugoga izdanja, to e i u tom obziru biti knjiga
podpunija i savrenija.
Priloenu f i z i k a l n u k a r t u Hrvatske izradio je g. Herd
liczka, c. k. kapetan kod krajike uprave i vjet kartograf. Odbor
Matice hrvatske poeli si ponajprije obinu kartu, kao to je n. p.
raflrana karta Paulinvjeva, nu samo u manjem mjerilu. Ali g. Herd
liczka predloi s l o j e v n u k a r t u (Schichtenkarte), koja je za pri
rodni zemljopis mnogo zgodnija, jer jasnije predouje prirodnu sliku
zemlje, i koja sve vie i vie iztiskuje nejasne i nerazumljive rafi-
rane karte. G. Herdliczka radio je tolikim oduevljenjem i ljubavi oko
te karte, da ju je u vrlo kratko vrieme svrio. Pod njegovim nad
zorom izvede ju zatim renomirani litografijski zavod F. Koke-a u
Beu. Karta je ova dobitak i za znanost, jer dosele nismo imali
cjelovitoga hipsometrijskoga zemljokaza o Hrvatskoj, koj bi bio pri-
stupan obinstvu.
U Z a g r e b u mjeseca studenoga 1877.
Tj. Klaie.
PRIRODNI
Z E M L J O P I S HRVATSKE.
UVOD.
Kako se j'e upoznavala zemlja hrvatska?
Mnogi si je Hrvat ve esto poelio, da poblie togod sazna o
domovini svojoj, o prirodnoj joj ljepoti, o prolom ivotu njezinom, o
silnom blagu to ga u sebi krije, da i o krasnom narodu, koj u toj
blagoslovljenoj i proslavljenoj zemlji od vajkada boravi. Nu kako ga
je negdje zaboljelo, kad je uzeo traiti liepih putopisa ili tone i pod-
pune geografije, a nije naao nego nekoliko suhoparnih knjiga,
prepunih praznili imena i dosadnih brojeva, koji mu pamet pomutie
i svu volju za upoznavanje domovine oduzee.
Da, u nas Hrvata neima dosele nijedne liepe i podpune geo
grafije, koja bi shvatljivim nainom i zgodnim slogom predoivala lje
potu i obilje hrvatske zemlje. Nu nije ni udo. Nai uenjaci, putu
jui zemljom, nastojahu poglavito izpitati povjestne i knjievne spo
menike naega naroda, na samu prirodu obazirahu se malo ili nimalo.
Dapae u koliko im je za njihove putopise trebalo i opisa samih
krajeva, vadili su te opise iz stranih djela. Tako nastade, da u naoj
knjievnosti imade vrlo malo materijala za prirodnu geografiju zemlje,
a i ono to bi ga bilo, nije pouzdano, jer se esto u vrevi i napuni
obilnih i kienih riei gubi jasnoa i viernost slike. Tek u najnovije
doba kuaju pojedinci na tom polju neto valjanijega uzraditi.
Sve, to se je dosele boljega pisalo o geografiji zemlje hrvatske,
potie veinom od tudjinaca. Domai nai geografi, a ima jih malo, rabe
spise tih tudjina, riedko koj ide da sam prouava zemlju svoju. Stoga
nee biti suvino, nabrojimo li i ocienimo li nekoja glavnija djela i
spise, koji govore o zemlji hrvatskoj, nebi li tim mnogomu koristili,
koj se zanima geografijom svoje domovine.1
1
0 Dalmaciji napose pisalo se je u svih jezicih veoma mnogo. Tko eli
literaturu o Dalmaciji prouiti, neka uzme u ruku djelo: B i b l i o g r a f i a d e l l a
D a l m a z i a e del Montenegro. Saggio di Giuseppe V a l e n t i n e l l i, Zagabria,
1855. p. 160, 270273, zatim dopunjke istomu djelu (Supplementi II. & III.).
V . Klaici. Prirodni zemljopis Hrvatske *
2 U v o d.
Svakolika knjievnost o geografiji zemlje hrvatske moe se zgodno

podieliti na tri odsjeka:
1. Prvi odsjek obsie sve knjige i spise, to no su pisani od
konca prologa stoljea do g. 1850. Amo ubrajamo ponajprije zname
nite putopise o p a t a F o r t i s a o Dalmaciji, H a c q u e t a o nekoj esti
Hrvatske, i aplovia o Slavoniji. Iza ovih iztiu se neki domai
pisci, i to ponajprije C a r r a r a sa velikim djelom o Dalmaciji, zatim
ilirski geograf D r a g u t i n S e 1 j a n sa svojim na malo osnovanim zem
ljopisom svih pokrajina ilirskih.
2. Drugi odsjek obsie djela i razprave od g. 18501867.
Padi hrvatski narod i hrvatska zemlja godinom 1850. pod vlast i
upravu beku, poee se znanstveni sredinji zavodi u Beu zanimati
za nau zemlju, te ju po svojih ljudih prouavati. U spisih b e k e
a k a d e m i j e z n a n o s t i , c. k. d r a v n o g a geolokoga zavoda,
kasnije u spisih b e k o g a s t a t i s t i k o g a zavoda, napokon u
djelih i izvjetajih c e n t r a 1 n o g a m e t e o r o l'o k o g a zavoda u Beu
nalazimo nebrojenih razprava i opaanja, koja se tiu zemlje hrvatske.
Osim toga posla sredinja vlada nekoliko uitelja Niemaca i Ceha u
Hrvatsku, koji su kraj slubenih posala svojih iztraivali novu postoj
binu svoju. Od ovih iztiu se osobito 0. Ze it hammer u Zagrebu,
Dr. J. Lorenz na Rieci, te neumorni i poteni P e t t e r u Spljetu.
Od domaih pisaca odlikuju se u ovoj dobi jedini loser i V u k o -
tinovi, koji uporedo rade sa tudjinci. Njim se moe pribrojiti jo
neumorni V. S a b l j a r , koj je tekom mukom sastavljao mjestopisni
rjenik kraljevine Hrvatske. Uz ove glavnije pisce hrvatske po
javljuju se i drugi neznatniji, koji opisuju u asopisih pojedine prediele
nae zemlje.
3. Trei odsjek od god. 1867. poam obuhvaa rad akademije
hrvatske u Zagrebu. Najglavniji radnici u akademiji jesu B r u s i n a ,
M a t k o v i , P i l a r , Schlosser, T o r b a r , V u k o t i n o v i i Vu
ka so vi. Uz to je i krajika vlada svom silom uzela nastojati, da
upozna nau zemlju, te je izdala dosele znamenita djela o hrvatskom
Krasu i o rieci Savi. I statistiki ured u Zagrebu poe prole god.
(1876.) izdavati svoj godinjak.
Uvod. 3
Prvi odsjek.
(1774-1850).
Najstariji a najznamenitiji pisac o geografiji Hrvatske jest B.

H a c q u e t . Ovaj uenjak bijae profesorom kirurgije u slovenskoj
Ljubljani, te putovae vie puti po naih zemljah. God. 1775. podje
on po Savi iz Krkoga sve do Zemuna, a god. 1781. i 1783. proui
on svu Hrvatsku od Kupe do Dalmacije. On prouavae nau zemlju
u obziru prirodopisnom i ethnografskom, te su jo i danas njegovi puto
pisi veoma cienjeni. 0 Hrvatskoj govore sliedee njegove knjige :
Oryctographia Carniolica oder physikalische Erdbeschreibung der Herzg.
Krain, Istrien, u. zum Theil benachbarter Lander, 4 Theile, Leipzig
177989; a jo vie: Physikalisch-politiscke Reise auf den Dina-
riscben durch die Julischen, Carnischen, Raetischen in die Norischen
Alpen im J. 1781. u. 1783. unternommen, 2 Theile Leipzig 1785.
U isto vrieme, kadno je Hacquet putovao Hrvatskom (u uem
smislu), boravljae u Dalmaciji glasoviti talijanski uenjak, opat
F o r t i s . On putovae po svih stranah tadanje mletake Dalmacije t.
j . od Velebita do Neretve, te prouavae ovu zanimivu zemlju sa
strane geografske, historijske i ethnografske. Djelo svoje sastavi u
pismih, te se osobito zanima dalmatinskimi Hrvati zagori", koje su
tada zvali Morlaci". On nas prvi upoznaje sa obiaji i predsudami
naega naroda. Djelo njegovo, napisano u dva svezka, stee obu po
hvalu, bude prevedeno na jezik njemaki i francezki, te ostade sve
do danas temeljnom knjigom za svakoga, koj se bavi zemljopisom
Dalmacije. Naslov je djelu: Viaggio in D a l m a z i a del' abate
A l b e r t o F o r t i s , Venezia 1774., volume I. & II. Slog i oblik
Fortisova djela veoma je zgodan, a uz to je pisac veoma toan i
savjestan, te je zato prava slast, kad itamo i danas ovo djelo. Sa-
vjestno moemo rei, da je Fortisova knjiga za Dalmaciju ono, to je za
prednjoazijatske narode i za Egipat stari Herodot, i to napose glede
jasnoe i ugodnosti u pripoviedanju. Opis pilje Vrlike, opisi rieka
Cetine i Krke i njihovih slapova, i jo mnoge partije vriede jo i
danas. Fortis je takodjer prvi, koj je u istoj knjizi upoznao tudji sviet
sa krasnom naom narodnom poezijom. U prvom svezku priobio je
on divnu pjesmu o A s a n - a g i n i c i , koja je malo ne cielu Evropu
zaniela. Vrline ovoga djela nemogu se u kratko iztaknuti; samo nam
4 Uvod.
je aliti, da se u nas jo nitko naao nije, koj bi ga dovoljno ocienio.

Uz sve ovo opaziti valja jo i to, da je Fortis bio iskren prijatelj
narodu hrvatskomu, te ga je svigdje najljepe izkitio, gdje je samo
mogao i znao.
to je za Dalmaciju Fortis, to vriedi za Slavoniju poteni Slovak
Ivan aplovi. Ovaj vrli poznavalac hrvatskoga naroda boravljae
u Slavoniji od god 18091812., te izda kasnije znamenito djelo:
Slavonien und zum Theil Croatien, ein Beitrag zur Volker- und Lander-
kunde, theils aus eigener Ansicht und Erfahrung, theils auch aus
spateren zuverlassigen Mittheilungen der Insassen, Pest 1819. II.
Theile.
Jo prije aplovia putovae Slavonijom F. W. v. T a u b e (Be-
schreibung des Konigreiches Slavonien und des Herzogthums Syrmien,
Leipzig 1777), nu ve aplovi sam smatra to djelo zastarjelim i
pristranim. God. 1782., kad je zemlja u slavonskom selu Eminovcu
gorjela, dodjoe u poeku upaniju dva petanska profesora, P i l l e r
i M i t t e r p a c h e r , te izdadoe godinu dana kasnije putopis u latin
skom jeziku: Iter per Poseganam Slavoniae provinciam". Nu sve ove
nadkrili aplovi svojim djelom.
U prvom dielu svoje knjige opisuje aplovi ponajprije iizine
odnoaje Slavonije, zatim topografiju, a napokon ethnogratiju. Osobito
mu je tona i vrstna ethnografija. On govori tuj o tjelesnom ustroju
i nonjah naega naroda, o stanovih, o zadruzi, o narodnoj industriji,
o kunom i poljskom gospodarstvu, o narodnih obiajih, napokon o
jeziku i pismu hrvatskom. Svaka rieca u ovoj knjizi pokazuje, da je
taj pisac s ljubavju prouavao ivot naega naroda. U drugom dielu
svoje knjige razpravlja pisac o vjeri i crkvi naega naroda. Osobito se
zanima za pravoslavne Hrvate, te govori obseno o njihovih crkvenih
i vjerskih uredbah, o njihovih kolah i t. d. U obe nam je rei,
da je djelo aplovievo vie ethnografija, nego li geografija, ali zato
ipak za poznavanje Slavonije prevano.
Veliki dio hrvatskoga naroda i hrvatske zemlje bijae dugo vre
mena pod upravom vojnikom, te sainjavae tako zvanu vojenu
krajinu". Oblasti te vojnike krajine nastojahu vazda revno, da upo
znaju i proue, makar i s upravnih i vojnikih razloga, zemlju krajiku.
Osobito se je zduno obradjivala statistika, a kraj nje i fizikalni
zemljopis krajike zemlje. Zato je i bilo mogue, da pojedinci sastave
Uvod. 5
ovea djela o vojnikoj krajini. Tako nastadoe poetkom ovoga vieka

dvie znamenite knjige, koje nam i danas slue, hoemo li upoznati
topografiju te zemlje. Amo pribrajamo najprije J. A. Demi an, Sta-
tistische Beschreibung der Militargrenze, Wien 1806; a zatim jo
vanije djelo: C. B. H i e t z i n g e r , Statistik der Militargrenze, 2
Theile, Wien 181723. Ovim se moe pribrojiti jo i tree djelo,
koje govori dodue samo o nekadanjoj karlovakoj krajini, ali koje je
sastavljeno riedkim trudom. Jest to liepa knjiga: Fr. J u l . F r a s ,
Vollstandige Topographie der kroatischen Militargrenze, Agram 1834.
Julij Fras bijae ravnateljem krajikih kola u karlovakoj krajini,
te putovae po svih stranah nebrojeno puti. Uz statistike i mjesto-
pisne biljeke ima u njegovoj knjizi sijaset opazaka i crtica o pri
rodnih udesih ovoga kraja. Tako nalazimo dosta dobru razredbu
juno-hrvatske visoine, zatim toan pregled rieja i jezera, a mjesti
mice i opise znamenitijih pilja i peina. Noviji nai zemljopisci rabe
to djelo veoma esto.
0 Dalmaciji pisahu iza o p a t a F o r t i s a do g. 1850. veoma
mnogi, nu ti bijahu veinom prolazei putnici, koji su se esto samo
kraj obale dalmatinske provezli, te umah uzeli pisati o zemlji, nepo-
znavaju ni zemlje ni naroda. Djela ovih putnika slabo nam mogu
sluiti, te su malo privriedila za poznavanje ove neko klasine
zemlje. Amo pribrajamo knjige od K o h 1 a ', N e u g e b a u e r a 5,
S t i e g l i t z a 3 i P a t o n a 4 . Neto su bolje ove knjige: Adolf S c h m id 1,
das Konigreich Dalmatien, Stuttgart 1842; zatim djelo glasovitoga
englezkoga putnika Sir. J. G a r d n e r a W i l k i n s o n a : Dalmatia and
Montenegro, with a journey to Mostar in Herzegovina, and remarks
on the Slavonic nations, the history of Dalmatia and Ragusa , the
Uskoks etc., London 1848. Osobito ovo posljednje djelo, prevedeno
na njemaki jezik po Vilimu Lindau (Lipsko 1849), nadopunjuje opata
Fortisa u obziru historijskom i ethnografskom. Wilkinson putovao je i
po nutarnjoj zemlji, te ima od njega dobrih opisa o Imotskom polju,
o Neretvi, i t. d.
1
J. Gr. Ko h l , Eeise naeh Istrien. Dalmatien und Montenegro 2 Theile, 1851.
2
J. F. N e u g e b a u e r : Die Siidslaven und deren Lander in Beziehung auf
Kultur, Geschichte und Verfassung, Leipzig 1851.
3
H. S t i e g l i t z , Istrien und Dalmatien, Stuttgart 1848,
4
A. P a t o n , Highlands and Islands of the Adriatic, London 1849.
6 Uvod.
Kraj tudjina nala su se u prvoj polovini ovoga vieka i dva

naa ovjeka, koji su se bavili zemljopisom hrvatske zemlje. Prvi je
Dalmatinac, glasoviti dr. F r a n j o C a r r a r a . On odlui g. 1846., da
e u petdeset sveiah napisati obirnu i podpimu geografiju Dal
macije. U to ime dogovori se sa knjiari braom Battari u Zadru,
te poe izdavati krasno i veliko djelo: La Dalmazia descritta dal
professore Dottor Francesco Carrara, con 48 tavole miniate, rappre-
sentanti i principali costumi nazionali, Zara 1846. Prvi svei
donese 48 slika, predoujuih narodne nonje u svoj Dalmaciji. U
daljnjih svezcih govori: od strane 1 104 o geografiji fizinoj, i to o
poloaju zemlje, o gorah i ravnicah, o riekah, jezerih, movaran, o
moru, o podnebju, zatim o rudah, napokon o flori i fauni Dalmacije.
Od strane 104121 govori o povrju i iteljstvu, a zatim od strane
121192 bavi se ethnografijom. Djelo Carrarino imalo je, izai u 50
sveia, a izala su do g. 1848. samo 24 i to do strane 192.
Ovo bijae prvo strogo geografijsko djelo o Dalmaciji, pa upravo je
zato i vjena koda, to nije cielo svieta ugledalo. Kraj toga odlikuje
se knjiga i tim, to je pisana vrstnim strukovnjakom, koj je dobro
poznavao zemlju svoju, a osim toga je upotriebio ne samo sve, to se
je o Dalmaciji do njega pisalo, nego mu je bilo mogue posluiti se
i slubenimi podatci. Slog je knjige lahak i razumljiv, te je imala ta
knjiga biti uresom svake iole otmenije kue.
Dragi pisac ove dobe o hrvatskoj geografiji jeste D r a g u t i n
Seljan, Jo prije Carrare, za preporoda naroda hrvatskoga, poe
ovaj gorljivi sveenik raditi oko geografije. Kad je u ono doba sinula
ilirska ideja, probudi se u njem iva elja, da predoi svim Ilirom,
kakova jim je zemlja i gdje sve stanuju Iliri. Revni taj rodoljub
poe svom silom sakupljati podatke, da sastavi zemljopis ne samo
Hrvatske, ve ciele ogromne Ilirije t. j , sve Jugoslavije. I zbilja
god. 1843. izdade on ovu knjigu: Z e m l j o p i s p o k r a j i n a ilir
s k i h iliti ogledalo zemlje, na kojoj prebiva narod ilirsko-slavjanski
sa opisanjem brda, potoka, gradova i znatnijih mjesta polag sadanjeg
stalia, s kratkim dogodopisnim dodatkom i priloenim krajobrazom,
prvi dio (pokrajine austrijansko-ilirske), u Zagrebu 1843. U prvom
dielu ilirskoga zemljopisa Opisa Seljan Koruku i tajersku, Goricu i
Kranjsku, Istriju i Dalmaciju, napokon Hrvatsku i Slavoniju, Baku i
Banat. Djelo obsie dodue samo 256 strana, te je i zemljopis Hrvatske
Uvod. 7
prilino kratak, ali toan i dobar prema tadanjemu stanju geografske

znanosti. Koja li je plemenita misao nagnala Seljana, da ui i pie
geografiju velikoga naroda ilirskoga, veli on sam u predgovoru svoje
knjige :
Zemljopis i do njega dogodovtina najpoglavitiji su predmeti,
pomoju kojih moemo jedino u ovjeanskom drutvu s uspjehom
napredovati, okolnosti sadanjosti i proastnosti temeljitije razumjeti i
odtuda poneto u budunost pogledati. Po svili bo znanostih upozna
jemo se s poloajem ovjeanstva, njegovim razvitkom i u obe cie-
loga. svieta stanjem, a na poseb domovine nae i zemlje one, u kojoj
ugledasmo prvi put sunce, s kojom su uspomene na nau mladjanu
dobu skopane, gdje nai praotci pokopani lee, i gdje prve zvuke
materinskoga sladkoga jezika usmo! Ove su znanosti ne samo ko
ristile, nego i tako neobhodno potrebite, da bez njih ni najmanje ne-
inoemo u cieni ovjeanstva, razvitku uma, rieju: u prosvieenosti
napredovati.
Odtuda je moja ve od poetka razvia narodne nae literature
najsladja bila zabava, da vidim, gdje obitava onaj narod, koj sa mnom
isti jezik govori, koj sa mnom iste predje i otce, iste djede i pra-
djede imenuje svojimi, sa mnom isto tako njihovim se junactvom od
najstarijih vremena ponosi, po kojega ilah ista tee krv i u kojega
prsih gori isti oganj ljubavi i na jedno s mojim tei! Da dakle vidim,
gdje je na narod ilirski, gdje su naa braa, nae sestre, koje rodi
ista majka Slavija, gdje obitavaju na tom zemljokrugu i gdje svoj
imadu stan: ovo su najsladja razkoja, ovo su najugodnija izpitivanja,
ovo su uzhienja pune moje do sada bile zabave.
To mi povod dade, da obirniji izdjelam zemljopis i koliko uz-
mogu moje sile, da narodu u ovom najvanijem predmetu i sve ostale
za sada narodne izobraenosti temelju tonija razloenja i tako reku
kip i ogledalo njegovoga bia predloim."
D r u g i odsjek.
(1850-1867.)
Krvavom i kobnom godinom 1848. postrada Hrvatska, a malo

zatim stie ju jo gore zlo, njemaka vlada. Ako je njemaka
sredinja vlada Hrvatstvu silne tete naniela, to je i s druge strane
8 Uvod.
gledala zemlju u materijalnom obziru podii. Uz to su sredinja dr

avna i carska uena drutva nastojala, da Hrvatsku proue i na novo
odkriju.
im seje g. 1850. osnovao c. k. dravni geoloki zavod,
poee umah lanovi istoga zavoda prouavati zemlju nau. Poam
od g. 1859. osobito se mnoe specijalna iztraivanja o geologiji Hr
vatske. U godinjaku istoga zavoda: J a h r b u c h der k a i s e r l i c h -
k o n i g l i c h e n g e o l o g i s c h e n R e i c h s a n s t a l t ima malo ne u
svakom teaju po jedna ili vie razprava ili izvjetaja o geognostinih
osebinah Hrvatske. Isti je zavod do g. 1864. toliko napredovao u
prouavanju zemlje hrvatske, da je iste godine mogao prirediti vitez
H a u e r za hrvatsku izlobu posebnu geoloku k a r t u t r o j e d n e
k r a l j e v i n e . I iza ove godine pa sve do danas radi isto drutvo za
Hrvatsku. Razprava u godinjaku ima previe, da bi jih nabrojiti
mogli, te emo zato spomenuti samo najglavnije radnike: V. Zepha-
rovich, D. tur, S t o l i c z k a J., vitez Hauer, Koch A., Lenz
0 . , Morlot, L o r e n z , W o l f H . , F o e t t e r l e F., S t a c h e G.,
H o m e s i t. d. Po ovih razpravah bekih geologa, zatim po radnjah
nekih domaih hrvatskih prirodoslovaca kuao je kasnije pokojni i ne
zaboravni nam Zivko Vukasovi sastaviti liepu i preglednu geologiju
hrvatske zemlje, ali ga je smrt zatekla, prije nego li je mogao djelo
kraju privesti.
I u spisih c a r s k e a k a d e m i j e u Beu (poam od g. 1848.)
imade nebrojeno razprava od raznih pisaca o stvarih, koje se tiu
geografije hrvatske. Izmedju ostalih imade tuj razprava od Haidin-
g e r a , TJngera, Knera, Hanna, W t i l l e r s t o r f a i t. d. Od ve
ljae 1853. poam priobivahu takodjer u spisih iste akademije rezul
tate meteorolokih opaanja, to jih je sastavljao carski zavod u Beu,
utemeljen jo g. 1851. velikim trudom glasovitoga meteorologa K.
K r e i l a . Kasnije prestadoe dodue u akademiji izdavati meteoroloka
opaanja, ali zato poe sam meteoroloki zavod izdavati poseban go
dinjak (Jahrbiicher der k. k. Centralanstalt fiir Meteorologie und
Erdmagnetismus). U tom godinjaku (dosele 19 svezaka) ima meteo
rolokih opaanja od vie godina za sliedee hrvatske postaje: Budva
i Otri rt, Dubrovnik, Korula, Vis, Hvar, Klis, Knin, Zadar, Senj,
Rieka, Gospi, Zavalje, Rakovac, Zagreb, Krievci, Varadin, Zveevo,
Stara Gradika, Osiek, Brod i Zemun. Od g. 1871. izdaje centralni
U v o . 9
zavod za meteorologiju u Peti podatke o Hrvatskoj i Slavoniji u

svojih spisih, od kojih su dosele 4 svezka izala.
Kraj bekoga geolokoga i meteorolokoga zavoda, zatim kraj
akademije carske zanimae se za hrvatske zemlje i geografsko drutvo
u Beu. U spisih istoga drutva ima nekoliko prinosa za izuavanje
nae zemlje. Isto tako brinulo se je i beko zoologiko-botaniko
drutvo za Hrvatsku. U spisih istoga drutva imade nekoliko poveih
radnja o flori i fauni Hrvatske. Medju ostalimi spominjemo: Miiggen-
burg, K a n i t z i K n a p p : Die bisher bekannten Pflanzen Slavoniens
(Verhandlungen der k. k. zool. bot. Gesellschaft Band XVI. J. 1866),
zatim veliko djelo: Die Vegetationsverhaltnisse von Croatien, od A.
Neilreicha, koje je g. 1868. isto drutvo na sviet izdalo. Kad su kas
nije utemeljili u Beu posebni sredinji statistiki ured, poe ovaj
priobivati slubena data i o hrvatskoj statistici.
Poznato je svakomu, da je sredinja vlada austrijska veoma
rada slala uitelje tudjince u Hrvatsku. Makar da je veina njih bila
neprijateljna zemlji, u kojoj su ivjeli, ipak se je nalo nekoliko, koji
su revnim prouavanjem zemlje hrvatske htjeli se poneto oduiti na
rodu. Od ovih se iztiu napose A. Ze it h a m m e r i J. L o r e n z .
Doav A. Z e i t h a m m e r koncem g. 1856. u Zagreb utemelji
umah na zagrebakoj gimnaziji meteoroloku staciju i opaae teajem
triju godina (18571859) marljivo sve podnebne pojave u Zagrebu.
Rezultate svojih opaanja priobi u programih zagrebakih (i to: g.
1857 Beitrage zur Landeskunde Croatiens; 1858 Resultate der
meteorologischen Beobachtungen an der Agramer Station vom Juli
1857 bis Juni 1858; 1859 Resultate der meteorologischen Beo
bachtungen an der Agramer Station von Juli 1858 bis Juni 1859).
Osim toga uze se on baviti mjerenjem visina u Hrvatskoj i siste
matinim razredjivanjem gorja hrvatskoga. Od njega imademo dvie
razpravice, koje slue i danas svakomu, koj se bavi orografijom hr
vatskom. Razprave te jesu: Zur physikalischen Geographie Kroatiens
und Slavoniens (Petermanns geogr. Mittheilungen 1859, III. str. 97),
zatim: Die wagrechte und senkrechte Gliederung Oesterreichisch-
Kroatiens (Petermanns geogr. Mittheilungen 1861. str. 95105).
U ovoj potonjoj razpravici priobi on visine za 328 toaka u
gradjanskoj Hrvatskoj, koje je on stranom sam izmjerio, stranom u
drugih djelih oznaene naao.
10 Uvod.
Kako se je Zeithammer trudio u Zagrebu, da po novih naelih

geografske nauke izpita tlo i zrak Hrvatske, tako je profesor Lorenz
nastojao na' Rieci, da izpita rieku upaniju, kvarnerski zaliev i kvar
nerske otoke. Revni i ueni taj prirodoslovac protrai nae primorje
osobito temeljito, te priobi od g. 18591869 niz prevriednih raz-
prava: Geologische Recognoscirungen im liburnischen Karste und den
vorliegenden Inseln (Jahrbuch der geol. Reichsanstalt 1859, str. 332);
Die Quellen des liburnischen Karstes und der vorliegenden Inseln
(Mittheilungen der k. k. geografischen Gesellschaft in Wien, 1859,
str. 103); Skizzen aus der Bodulei und den benachbarten Kiisten
(Petermanns Mittheilungen 1859 III. str. 1. etc.) Bericht iiber die
Aufforstung des kroatischen Karstgebirges (Mittheilungen der k. k.
geogr. Gesellschaft in Wien 1860 str. 97140.); Die Reina, eine
hydrographische Skizze (program rieke gimnazije od g. 1860);
Neue Radiaten aus dem Quarnero (Sitzungsberichte der kais. Aka-
demie der Wissenschaften in Wien 39. Band 1860 str. 673);
Physikalische Verhaltnisse und Organismen-Vertheilung in Quarnero
(Herausgegeben von der k. k. Akademie der Wissenschaften, Wien
1863); Brackwasserstudien an den adriatischen Kusten (Sitzungsbe
richte der natur. Abtheilung der Akademie der Wissenschaften in
Wien Band 54. Wien 1864 str. 6.) i t. d.
Rezultate svih svojih razprava skupi J. Lorenz u jedno, te iz-
dade g. 1869. liepo i zanimivo djelo pod naslovom: Topografie von
Fiume und Umgebung vom naturwissenschaftlichen, historisch-stati-
stischen und sanitaren Standpunkte. U ovoj knjizi, obsiuoj 173
strane sa dvie karte (riekoga ili liburnijskoga gorja, i kvarnerskoga
zalteva), razpravlja pisac ugodnim slogom ponajprije o kopnu i fizi
kalnih mu svojstvih, zatim o rizinih odnoajih kvarnerskoga zalieva,
te dodaje jo poviest Rieke i kratak oris zdravstvenih odnoaja u
riekom okoliu. Isti uenjak nije na Hrvatsku ni kasnije zaboravio,
ve svakom zgodom biljei nam to pouna o naoj domovini.' U djelu,
to ga je zajedno sa prof. Rotheoin u Beu izdao, naime: Lehrbuch
1
Mimogred spominjem ovdje, da je magjarski geograf J. H u n f a 1 v y izdao
magjarsko djelo (A magyar birodalom termeszeti viszonyainak leinisa, Peta,
18631865) u t r i svezka, gdje govori o prirodnom zemljopisu Ugarske i pri-
dieljenih joj zemalja, t. j . Hrvatske i Slavonije. Djelo je ovo u nas sasvim nepo
znato, makar da ga strukovni listovi silno hvale (n. p. Petermannov asopis).
Uvod. 11
der Klimatologie, Wien 1874. govori on prilino mnogo o pod-

nebnih odnoajih ukupne Hrvatske (str. 404426; 441, 448).
to je za sjevernu Hrvatsku 0. Zeitnammer, a za rieki okoli
J. Lorenz, to je daleko vie za Dalmaciju neizcrpivi Franjo P e t t e r .
Doav jo godine 1823. kano uitelj njemakoga jezika u Dubrovnik,
proivi on u Dalmaciji, koje u Dubrovniku koje u Spljetu, upravo 30
godina. On si uze ivotnom zadaom, da ovu klasinu zemlju proui
u svakom obziru. Mkad nebi alio truda, ve bi po svoj zemlji pu
tovao, na svaki se vrh po nekoliko puti popeo, samo da upozna zemlju
i prirodu njezinu. Peter bijae dosta vri botanik, te je mnogo doprineo
k izuavanju flore dalmatinske. On napisa mnogo knjiga i djela o Dal
maciji (Die geographische Skizze von Dalmatien, im Taschenbuche
zur Verbreitung geogr. Kenntnisse, von Joh. Fried. Sommer in Prag,
Jahrgange 1833 und 1834; Das Konigreich Dalmatien, mit vier
Karten und 20 Bildern in Farbendruck, Wien 1841, Mullersche Kunst-
handlung; Ein botanischer Wegweiser in der Gegend von Spalato,
ara 1832); nu sva ova djela nakriljuje savjestna njegova knjiga o
Dalmaciji, koju je malo ne cielo vrieme svoga boravka u Dalmaciji
sastavljao, te koju je c. k. akademija u Beu izdala. Knjiga se zove:
D a l m a t i e n in seinen verschiedenen Beziehungen, dargestellt von
Franz Petter, a izadje u dva svezka tek iza smrti njegove, g. 1856.
i 1857.
Knjiga Petterova vriedna je za cielo, da se s njom podue zaba
vimo, jer e ona due vremena ostati jo neizcrpivim vrelom za sva
koga, koj si bude zaelio, da upozna Dalmaciju. Ima dodue i drugih
dobrih knjiga o Dalmaciji, ali teko da je koja vriednija od Petterove.
Prvi dio svoje knjige razdielio je Petter na tri razdiela: na
p r i r o d n i , e t b n o g r a f s k i i s t a t i s t i k i . U prirodnom zemljopisu
govori o fizikih odnoajih zemlje dalmatinske, o gorah i nizinah, o
vodah, o podnebju, o rudstvu, bilinstvu i ivotinjstvu. Kako je u ono
vrieme Dalmacija slabo iztraena bila, te nije bilo ni estitoga ove
ega zemljovida Dalmacije: to nije udo, kad velimo, da je ovaj dio
zemljopisa donekle zastario, ili da blae kaemo, poneto nepodpun.
Petter nije mogao n. p. o geognostikom sastavu Dalmacije mnogo ni
kazati, kad je malo tko togod u tom obziru znao. Imade ipak i u
prirodnom razdielu njegove knjige nekoliko partija, koje jo i danas
stoje, te se samo popunjuju. Takove su n. p. partije o riekah, jezerih
12 Uvod.
i movaran dalmatinskih, zatim o jadranskom moru, o vjetrovih itd. Naj

slabije je obradio orografiju, te govori o gorab i nizinab Dalmacije samo
na dvie strane. On popunjuje orografiju kasnije pojedinimi opisi raznih
gora, nu kraj svega toga ipak je njegov pregled veoma nedostatan.
Daleko bolji i vriedniji je drugi razdiel, naime e t h n o g r a f s k i .
U nas se obino misli, da bi samo Hrvat vrstan bio, da sastavi dobru
ethnogranju naega naroda, jer da tudjin nerazumije naega ivota.
Koji tako misle imaju donekle pravo, u koliko se to tie tudjinaca,
zavirivih samo u nau domovinu. Nu ja bih uztvrdio, da e vrstan i
uman tudjinac, bavi li se savjestno prouavanjem naega naroda,
mnogo laglje shvaati i upoznati karakteristine pojave i biljege naega
narodnjega ivota, nego li veina Hrvata, koji preko praga kue
svoje nisu ni koraknuli, te kojim su i najznaajnije crte narodnjega
ivota svagdanje, pa i nevriedne, da jih pobiljee. Tko se o tom eli
osvjedoiti, neka samo zaviri u ethnografiju Petterovu, pa e umah
vidjeti, da je umnomu i revnomu Niemcu mnogo toga u oi udarilo,
esa nam nespominju ni najbolji, domai poznavaoci naega naroda,
kanoti n. p. Vuk Karadi, Vuk Vrevi. Istina je dodue, da je
Petter neke ethnografske odnoaje krivo shvatio; tako n. p. nalazi
on jo u Dalmaciji Morlake" mjesto zagorskih Hrvata i t . d.; nu
zato ima u njega partija, kanoti o narodnih igrah, o narodnih nonjah,
o narodnoj glasbi, kojim se mi danas tek domiljamo. A Petter je
pisao o tom jo g. 1850.! Petter se je dodue u ethnografiji do
nekle obazirao na Carraru, nu najvema je ipak samosvojan, te bi
ljei sve, to je sam vidio i uo. Medju ostalim ljuti se osobito na
one, koji uzput u Dalmaciju zavire, pa ve piu ethnografske crtice
o Morlacih". Tako se ljuto posprdava nekomu turisti, koj je toboe
uo, da u Drniu mora svaka tek udata ena poljubiti godinu dana
svakoga mukarca, koj muu joj u pohode dodje! Ethnografija Pette-
rova zaprema 76 strana, te e uz Caplovievu ethnografiju veoma
dobro sluiti kano vrelo onomu Hrvatu, koj bude poduzeo, da pie
ethnografiju naroda hrvatskoga.
Trei ili s t a t i s t i k i razdiel prvoga diela ve je zastario, te su
samo vriedna jo ona poglavja, koja u historikih exkurzih govore,
kako su Dalmacijom upravljali Mletani, Francuzi i Austrijanci.
Drugi dio Petterova djela sadraje obsean t o p o g r a f s k o -
h i s t o r i k i zemljopis Dalmacije, te je osobitom pomnjom sastavljen.
Uvod. 13
Tuj biljei pisac po starom razdieljenju Dalmacije na etiri okruja sva-
kolika ma i najmanja mjesta dalmatinska, samo ako su iole bilo s pri
rodnoga bilo s historikoga gledita znamenitija. Kod svakoga kotara
i mjesta opisuje mu okolicu, spominje znatnije potoke, rieke, vodo
pade i jezera, gore, pilje i nizine, prirodne osebine, zatim historiju
i historike spomenike. Tim dielom popunjuje dobrahno svoj prirodni
zemljopis, zatim govori tuj napose o pojedinih otocih dalmatinskih.
Nabrojiv ovako u kratko sve radnike tudjince, osvrnut emo se
jo na domae uenjake ovoga odsjeka. Tuj se iztiu napose Dr.
J o s i p S c h l o s s e r i L j u d e v i t V u k o t i n o v i , koji su izmedju
g. 1850. i 1860. osobitim trudom iztraivali hrvatsku zemlju obzirom
na floru i na geognoziju. Neu jim ovdje sam slavu pjevati, ve neka
mjesto mene govori vrstni strukovnjak Aug. Neilreich: Sretnim slu
ajem imamo smatrati, veli on, da su se u Krievcih nala dva prija
telja: upanijski lienik dr. Josip Schlosser i predsjednik sudbenoga
stola Ljudevit Vukotinovi, te da su odluila, da e zajedno Hrvat
skom putovati, te joj floru prouiti. U to ime neobilaaliu samo okoli
Krievaca i kasnije Zagreba, ve se zaputie u tri puta na put (g.
1852., 1853. i 1857.), da proue sjevernu i junu Hrvatsku. Na tih
putevih upoznae oni rieku ili liburnijsku visoinu, hrvatsko primorje
od Rieke do Baga, junu hrvatsku visoinu oko Ogulina, Otoca i
Like, uzpee se jo na Velebit i Plieivicu, zatim podjoe u sjevernu
Hrvatsku, te obadjoe Moslavinu, Kalniku goru i Ivanicu. Tako se
zgodi, da su u kratko vrieme posabrali toli obilno gradivo, da su g.
1857. mogli zajedno izdati djelce latinsko: Syllabus florae croaticae.
Ovim djelcem poloie oni t e m e 1 j flori h r v a t s k o j , te si ste-
koe velike zasluge, jer si je tim syllabom mogao svatko jasno pre
doiti razliku u vegetaciji izmedju sjeverne i june Hrvatske."
Kraj syllaba obielodanie oba uenjaka silu omanjih razprava.
Tako priobi Schlosser uz druge crtice jo i svoje putopise od god.
1852., 1853. i 1857., i to u asopisu: Oesterreichische botanische
Wochenschrift (god. 1852., 1854. i 1857.), u kojem asopisu imade u
teaju XIX. toan ivotopis ovoga vrloga starine. Vukotinovi bavio
se je kraj botanike jo i geologijom, te* obielodani niz razprava o
geognostinom sastavu Hrvatske. Razprave te jesu: Geologische Be-
schaffenheit des Moslaviner Gebirges ; geognostische Skizze von Wa-
rasdiner Teplitz; Mittheilungen iiber das Kalniker Gebirge sve u
14 Uvod.
spisih c. k. bekoga geolokoga zavoda (1852. I. 1712, II. 92:5,

IV. 136 i 1853. str. 5502); zatim: Lika- und Krbava-Thal; die
Plitvica-Seen in der oberen Militargrenze; obje u spisih prirodo
slovnoga razdjela c. k. akademije beke (1857., XXV. str. 522; i
1858. XXXIII.) Vukotinovi napisa napokon i hrvatskim jezikom
nekoliko popularnih lanaka i putopisa, ele tim probuditi u Hrvata
interes za vlastitu domovinu svoju.
Nemoemo ovaj odsjek zavriti, a da zahvalno nespomenemo jo
ime Vinka Sabljara, koj je velik dio ivota svoga sproveo, kupe
o hrvatskoj zemlji sve, to je vriedno da se znade, bilo prirodoslov
noga ili historikoga. On sloi velik topografski rjenik ciele Hrvat
ske, koj sadraje abecednim redom ne samo sva i najmanja napuena
mjesta, nego i znamenitija brda, doline, pilje, sve vode, rudna vrela,
rude, rudnike, ume, povrinu, broj marve, spomenike negdanje i
sadanje, poviest gradova i inih znamenitijih mjesta, zatim obeniti opis
medja, poloaja, podnebja, zemljita, cesta itd. Nu slaba nada, da bi
se izplatili trokovi oko toga djela, koje bi obsizalo preko sto tiskanih
araka, sklonuli su Sabljara, da je samo najglavnije iz svoga geograf
skoga rjenika izvadio, te izdao g. 1866. Mjestopisni rjenik kraljevina
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije". Kako se ini ovo djelo u prvi mah ne
znatno, tako je i ovako okrnjeno za hrvatskoga geografa veoma vriedno,
jer mu uz veim dielom toan pravopis imena prua vrstan materijal
za topografiju hrvatske zemlje. koda samo, to nije cieli rukopis Sab-
ljarov svjetlo ugledao, ve e poput Vukasovieve geologije ostati samo
u rukopisu.
T r e i odsjek.
(1867 do danas.)
U vrieme njemakoga absolutizma slabo je uspievala hrvatska

knjiga. Od prirodopisnih i geografskih knjiga izala je u to doba je
dino jedna vriednija knjiga na hrvatskom jeziku, i to J o s i p a E t t i n -
g e r a : Sriemsko-slavonsko-hrvatske divlje ivotinje, zvieri i ptice. U
Zemunu 1857.
Kad je ono g. 1860.& Hrvatskoj ustav vraen, poe se i naa
knjiga dizati. Nu sva knjievnost sastojae malo ne od samih pje
sama, pripoviedaka, historikih i politikih lanaka. to se je pisalo
o geografiji ili prirodopisu, bijae tek prigodno. Amo brojimo medju
Uvod. 15
ostalim i djelo dr. P e t r a M a t k o v i c a : Statistiki nacrt trojedne

kraljevine, u Zagrebu 1864. Ova knjiica bijae namienjena hrvatskoj
izlobi te sainjavae uvod u izlobeni katalog. U ono doba bijahu jo
izvori za takovo djelo vrlo nepodpuni i nepouzdani, te stoga ovo djelo
nemoe imati velike znanstvene vriednosti; ali je ipak znamenito
s toga, to je prva geografsko-statistika knjiga na hrvatskom jeziku
ob ukupnoj Hrvatskoj, i to sastavljena po nekom sustavu. Ve iste g.
1864. pokazuje se neki ozbiljniji karakter u knjizi hrvatskoj. Dr. Raki,
dr. Jagi i Torbar osnovae iste godine asopis Knjievnik", kojemu
je bila zadaa, da pripravi hrvatski narod na ozbiljniji rad, i da sve
bolje radnike skupi u jedno kolo. Prirodopisni i geografski lanci u
Knjievniku netiu se zato samo lih Hrvatske, ve idu vie zatim,
da upoznaju hrvatski sviet sa napredkom prirodoslovnih i geografskih
nauka. U tom asopisu pisahu prirodoslovno-geografske lanke i bi-
ljeke: J. T o r b a r , i v k o V u k a s o v i , dr. J a k o b T k a l a c ,
A, B a k o t i , dr. P e t a r M a t k o v i , J. S t o i r , J. P e n z
i t . d., te utirahu tako put hrvatskoj akademiji i njezinu organu
Radu".
Godine 1867. bude otvorena jugoslavenska akademija, a u prirodo-
slovno-matematinom razredu njezinom skupi se skup mueva, koji
se do dana dananjega trse da im bolje zemlju nau proue. Kraj
T o r b a r a , V u k a s o v i a i dr. P e t r a M a t k o v i a dospjee
u akademiki zbor jo i poznati ve od prije dr. J o s i p S c h l o s s e r
i L j u d e v i t V u k o t i n o v i , a ovim se pridrui jo kasnije
S p i r o B r u s i n a i dr. J u r a j P i l a r . U 38 svezaka Rada" pri-
obie ovi strukovnjaci velik niz razprava, kojimi unapredie u velike
nae znanje o hrvatskoj zemlji. Kraj toga izdadoe dr. J. S c h l o s s e r
i Lj. V u k o t i n o v i pomoju akademije g. 1869. veliku floru
hrvatsku". Dr. P i l a r bavi se geologijom, te sprema za tisak oveu
geologiju Hrvatske ; a S p i r o B r u s i n a izradjuje ve dugi niz go
dina osobitom pomnjom i savjestnosti jedan dio faune hrvatske. Isto
tako nastojao je dr. P e t a r M a t k o v i , da u dvie razprave pokae
orografsku sliku nae zemlje. Za beku izlobu napisao je isti pisac
g. 1873. knjigu spomenicu: H r v a t s k a i S l a v o n i j a u svojih fizinih
i duevnih odnoajih. Djelce ovo vie je statistika, nego-li zemljopis.
U najnovije vrieme osnovalo se je u Zagrebu p l a n i n s k o
drutvo (Alpenverein), a svrha mu je, da uzbudi u narodu elju i
16 Uvod.
volju za prouavanje domovine. Drutvo se dodue nije jo dosele iz-

taklo kojim djelom, ali zato sabire tim pomnije lanove u svoje krilo,
te jih vodi u bogatu prirodu.
Nadamo se, da e lanovi istoga drutva doskora priobivati, to
su liepa na raznih izletih vidjeli ili uli. Vriedno bi bilo, da ovo
drutvo imade i kakav poseban asopis.
I krajika vlada u Zagrebu revno se brine, da se proue nje
zine pokrajine. U to ime izdaje ona svaki as koje djelo sadraja
geografskoga. Tako obielodani knjigu: Oskudica vode po Krasu u
hrvatskoj vojnoj krajini, 1874.; a godine 1876. izdade dva velika
djela o Savi i Posavini, zatim o hrvatskoj krajini.1
Spomenemo li jo, da je vlada civilne Hrvatske ustrojila god.
1875. statistiki ured u Zagrebu, koj je ve god. 1876. izdao svoj
godinjak2, to smo u kratko sve vanije kazali, to se je radilo i
pisalo, da se proui naa domovina.
Na posliedku kazati nam je jo koju o kartah, koje nam slikom

prikazuju hrvatsku zemlju. Sve do onoga asa, dok nije c. k. vojniki
geografski zavod poeo snimati hrvatsko tlo u vojnike svrhe, ne-
imadosmo valjana zemljokaza o naoj zemlji. Da neima istoga zavoda,
nebismo imali valjana zemljovida Hrvatske. Prema gradji, to je isti
zavod sabrao, nacrtao je P a u 1 i n y veliku fizikalnu kartu Hrvatske
i Slavonije, koja je g. 1875. nakladom knjiare Albrecht-Fiedlerove
svjetlo ugledala. Za ovom e kartom sliediti jo zemljokaz Dalmacije
i susjedv\h zemalja u istom mjerilu.
Od starijih karata spominjemo sliedee:
L i p s z k y: Mappa generalis regni Hungariae partiumque adnexarum.
Pestini 1806. 9. list.
1
Djela se ta zovu: R e g u l a c i j a S a v e , zatim izsuba i natapanje Po-
savja. U Zagrebu 1876. Sa pet zemljovida. K r a s hrvatske krajine i kako da
se spasi krako pitanje uploke. Napisao J. V e s e l y . U Zagrebu 1876. Jedan
zemljovid.
2
S t a t i s t i k i l j e t o p i s za godinu 1874. Izdao ga statistiki ured kr.
dalm.-hrv.-slav. zemaljske vlade. Zagreb, 1876. Oko toga jela trudio se je naj
vie g. Milovan Z o r i e i e.
U v o d. 17
S z e m a n J o s. Mappa dioecesis Zagrabiensis, per inclytos comitatus

Zagrabiensem, Crisiensem, Varasdinensem, Poseganum, Veroeczen-
sem, insulam Murakoz, nee non regimina confiniaria Banale I. & II.,
S. Georgense, Gradiscanum et Szluinenze extensa. 1822. 9 list.
M a p p a d i o e c e s i s B o s n e n s i s seu Djacovarensis & Syrmi-
ensis.
G e n e r a l s t a b s k a r t e des Konigreiclies Illyrien nebst dem kon.
ung. Littorale, nach der Specialkarte reducirt, gezeichnet und ge-
stochen im k. k. militar-geographischen Institut in Wien. 1843.
(Obsie samo jugozapadnu Hrvatsku).
K a t z e n s c h l a g e r M. Zemljovid Hrvatske i Slavonije s krajinom
vojnikom. 1855. 2 lista.
S c h e d a: Generalkarte des oesterreichischen Kaiserstaates. Wien
1856. Na ovoj izvrstnoj karti ima i nekoliko listova Hrvatske.
K r u i Fr. V. Krajobraz trojedne kraljevine i pripadajuih diela
vojnike krajine, kao to i prinadleeih pokrajina sa turskom Hr
vatskom, Hercegovinom, Crnom gorom i Bosnom. Zagreb 1862.
9 listova.
S p e c i a l k a r t e v o n I) a 1 m a t i e n, aufgenommen von dem k. k.
milit, geogr. Institute. Wien 186163. Novo izdanje od g. 1874.
P r e g l e d r i i k r a j o b r a z sviju katastralnili obina u Hrvatskoj i
Slavoniji. Zagreb 1864. 7 listova.
S t r a s s e n k a r t e von Croatien. Wien. Ein Blatt. Geologisch colo-
rirt von der k. k. geolog. Gesellschaft. 1867.
H a u e r , Geologische Uebersichtskarte der oesterreichischemjMonar-
chie. Wien 1868.
K a r t e von Kroatien und Slavonien, Militar-Aumahnie, pbotograpbi-
sclie Copien des k. k. militar-geographisclien Institutes in Wien.
Osim ovih oveih zemljokaza imala je svaka krajika pukovnija
svoje karte. Tako narisa F i l i p o v i krizevaku pukovniju, a i
varadinsku, K o s o v i liku i t. d.
rb
V. Klai. l'rirodni zemljopis Hrvatske. 2

I.
Poloaj, veliina i sastavine kraljevine
Hrvatske.
(Poloaj Hrvatske. Razlike medju dnevnimi dobami. Medje. Povrina i puanstvo.
Sastavine. Razna imena zemljani hrvatskim.)
Hrvatska kraljevina spada nekim dielom na srednju Evropu, a
drugim dielom na poluotok balkanski. Zemlja medju riekami Dravom,
Dunavom. Savom i Kupom najjunija je est srednje Evrope, pokrajina
naprotiv uzdu mora jadranskoga najzapadnijim je primorjem polu
otoka balkanskoga. Hrvatska dakle luci i spaja dva razliita svieta:
ona lui zapadni sviet od jugoiztonoga, ona moe posredovati medju
kulturom zapadnom i iztonom.
Vee stari Rimljani podielie dananju Hrvatsku ni dvie razliite pokrajine:
prvu, t. j . zemlju medju riekom Dravom i Savom (Mesopotamiju) pridruie po
krajini P a n o n i j i , a druga, t. j . primorje hrvatsko, sainjavae najglavniju est
pokrajine D a l m a c i j e . U kasnije vrietne prozvae Hrvati sjevernu stranu Sla
vonijom, a junu Hrvatskom. Tek za turskih ratova zadobi zapadni dio prijanje
Slavonije ime Hrvatske, doim je koljevka Hrvata za mletake vlade dobila opet
ime Dalmacije.
Hrvatska se kraljevina prostire izmedju 42 10' i 40" 24' sje
verne irine, te 32 6' i 38 4' iztone duine. Po tom broji duina
Hrvatske 5 58', irina 4 14'. Udaljenost najsjevernije toke od
najjunije iznosi 530 kilom. (70 a. m.), a najzapadnije od najiztonije
480 kil. (63*3 a. m.). irina Hrvatske od 4 14' ini, da najdui
dan u godini traje u najsjevernijih stranah (oko Varadina) po prilici
15 sati, 40 asaka i 11 sekunda, a u najjunijih (oko Kotora) samo
15 sati, 5 asaka i 8 sekunda, dakle za 35' 3 " manje. Najdulji dan
u godini t. j . dan ljetnoga suncokreta traje dakle na sjeveru preko
pol sata due, nego li na jugu. Geografska duina Hrvatske od 5" 58'
ini opet, da razlika izmedju dnevnih doba najiztonijih i najzapadnijih
strana iznosi 23' 51.". Kad je n. p. u Zemunu podne (12 sati), broje
na Rieci tek 11 sat., 36 as. i 9 tren.
Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske. 19
Hrvatska se zemlja moe razstaviti na dva prilino naliim tro

kuta. Sjeverni se trokut stere svojimi kraci od zapada prema iztoku
du podnevnika, a juni od sjevera prema jugu du uzporednika.
Oba se trokuta stiu kod utoka Une u Savu. Upravo ta okolnost, to
oba trokuta teku raznim pravcem, ini, da je slika zemlje nae veoma
raztrgana i nepodpuna. Da se jaz izmedju oba trokuta izpuni, trebalo
bi zemlji hrvatskoj pridruiti Bosnu i Hercegovinu. Tada bi bila zemlja
naa zaokruena i kompaktna, te bi i u materijalnom i u duevnom
obziru mogla liepo procvasti.
Raztrgano oblije Hrvatske ini, da je i obseg zemlje veoma
velik prema povrini njezinoj. Granice naime zemlje hrvatske iznose
2530'44 kilom, ili 340*85 milja. Granice su te veinom prirodne
medje, kanoti rieke i more. Rieke (Drava, Dunav, Sava. Una, Kupa
i Sutla) obkruuju Hrvatsku u duljini od 1091-52 kil. ili 147*02 m.,
more oplakuje zemlju u duljini od 696*73 kil. ili 93*84 milje, a poli
tike medje (suha medja) iznose 742*19 kilom, ili 99*97 milja. Prema
tomu omedjaena je Hrvatska samo etvrtim dielom suhom niedjoin,
a trima dielima prirodnimi granicami.'
Hrvatska granii sa sliedeimi zemljanu: sa zapada Istrom,
Kranjskom i tajerskom, sa sjevera i s iztoka Ugarskom (Banatom),
s juga Srbijom, Crnom gorom i Albanijom; zemlje pako Bosna i
Hercegovina steru se medju Hrvatskom, te granie s njom sad sa
june, sad sa iztone strane. Hrvatska je dakle okruena zemljami,
u kojih ive ili sami Hrvati ili srodna jim plemena: Slovenci i Srbi.
Povrina kraljevine Hrvatske broji 56.256*81 -kilometra ili
1021*69 HJ-geogr. milja, a itelja ima 2,320.995. Kraljevina Hr
vatska zaprema po tom jedanaesti dio monarkije austro-ugarske, a
vee su od nje u istoj monarkiji samo kraljevine Ugarska i Galicija.
1
Medje Hrvatskoj jesu sliedeee: Drava prema tajerskoj i Ugarskoj sve do
dravskoga ua na 242 kil,, Dunav prema Ugarskoj sve do Zemuna na 197 kilom.,
Sava prema Srbiji i Bosni do Jasenovca na 379 kilom., Una od Jasenovca do
Topole prema Bosni na 75 kilom,, odavle je suha medja prema Bosni, Hercego
vini, Ornoj gori i Albaniji du planina na 640 kil,, jadransko more do Rieke na
696 kil., zatim suha medja prema Kranjskoj na 30 kil., zatim Kupa prema
Kranjskoj do Metlike na 121 kilom., od Metlike do Save prema Kranjskoj uz
Grorjance suha medja na 38 kilom., Sutla prema tajerskoj na 60 kilom., napo
kon Maeeljska gora prema tajerskoj na 37 kilom,
20 Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske.
Makar da je kraljevina naa malena prema velikim dravam evropskim,

ipak je mnogo vea od mnogih stranom nezavisnih, stranom poluovisnih
dravica. Hrvatska je vea od:
Kraljevine Grke sa 50.211-95 r>kil. ili 911*90-[>g. in.
Kneevine Srbije 43.554-93 ,, 791-00
Republike vajcarske 41.418-32 752-20
Kraljevine Belgije sa 29.455-16 534-94
Isto je tako kraljevina Hrvatska vea od kraljevine eke (51.955-78
~kil. ili 943*57 G" m -)- ^ e ^ n a m J e ipak, da je Hrvatska uz sve
prostranstvo svoje veoma slabo napuena prema mnogo manjim dra-
vicam: Svajcarskoj i Belgiji. Tako broji Svajcarska 2,669.147 itelja
(3548 na [j-g. milju), a Belgija 5,553.821 (ili 9838 na Q-g. milju),
Hrvatska pako samo 2,320.995 (ili 2208 na [J-g. milju). Kad bi
Hrvatska bila napuena isto tako, kanoti Belgija, naime po 9838 i
telja na Q-g. milju, brojila bi ona do 10 milijuna itelja!1
Kraljevina Hrvatska sastoji od sliedeih pokrajina:
a) od k r a l j e v i n e H r v a t s k e i S l a v o n i j e . Ovaj je dio Hrvatske
najvei i najsjeverniji, njim upravlja hrvatski ban. Podieljen je
na 8 upanija ili 20 podupanija. upanije hrvatsko-slavonske
jesu: 1. h r v a t s k e : r i e k a sa podupanijom delnikom i
riekom; z a g r e b a k a sa podupanijom karlovakom, jastre-
barskom, sisakom i zagrebakom; v a r a d i n s k a sa podupa
nijom krapinsko-toplikom, zlatarskom i varadinskom; k r i e -
v a k a sa podupanijom krievakom i koprivnikom; b e l o -
v a r s k a sa podupan, krikom i belovarskom; 2. s l a v o n s k e :
p o e k a sa podupanijom poekom i pakrakom ; v i r o v i
t i k a sa podupanijom virovitikom, djakovakoni i osjekom;
s r i e m s k a sa podupanijom vukovarskom i rumskom.
b) od k r a j i n e h r v a t s k o - s l a v o n s k e . Ova se hrvatsko-
slavonska krajina prostire Hrvatskoj i Slavoniji na jugu, te gra
nii sa Srbijom i Bosnom. Krajinom upravlja zapovjedajui ge
neral u Zagrebu, te je podieljena na est okruja: 1. h r v a t s k a
k r a j i n a : okruje l i k o - o t o k o ; okr. o g u l i n s k o - s l u n j s k o ;
1
Zajedno sa Bosnom i Hercegovinom brojila bi Hrvatska 110.215*61 Q-kil.
ili 2001*69 -milja, te 3,346.000 itelja. Da su sve te zemlje napuene poput
Belgije, brojile bi 19,692.000 itelja.
okruje b a n s k o ; 2. s l a v o n s k a k r a j i n a : okruje
g r a d i k o ; okruje b r o d s k o ; okruje p e t r o v a r a d i n s k o .
c) od k r a l j e v i n e D a l m a c i j e . Kraljevina Dalmacija sastoji
od tri prediela suhe zemlje i od vie otoka (Raba, Paga, Luke,
Braa, Hvara, Visa, Korule, Mljeta i t. cl.), te se prostire na
zapadu du jadranskoga mora, a na iztoku uz Bosnu, Hercego
vinu, Crnu goru i Albaniju. Sjeverni je i najvei dio zemlje sa
pripadajuimi otoci stara prava D a l m a c i j a " (neko kralje
vina Hrvatska); srednji je dio zemljite nekadanje stare r e-
p u b l i k e d u b r o v a k e ; a najmanji i najjuniji dio (Kotor
sa okolicom) bijae e s t Arbanije. Ova sva tri prediela lui
jedan od drugoga zemljite tursko: turski r t K1 ek dieli okoli
Dubrovnika od sjeverne Dalmacije, a turska S u t o r i n a opet
kotorski prediel od dubrovakoga. Politiki je Dalmacija podie-
ljena na 12 okruja: z a d a r s k o , b e n k o v a k o , kninsko,
ibensko, spljetsko, sinjsko, imotsko, makarsko,
h v a r s k o , k o r u l s k o , d u b r o v a k o i k o t o r s k o . Grad
Zadar sa kotarom ini poseban prediel. Dalmacijom upravlja ze
maljski namjestnik u Zadru.
d) od s l o b . i kr. g r a d a R i e k e sa kotarom. Gradom Riekom
i kotarom upravlja kr. guverner na Rieci.
Spomenute dakle pokrajine ine zajedno trojednu kraljevinu
Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju" ili pokradeno : kraljevinu Hrvatsku".1
Pojedine pokrajine kraljevine Hrvatske nisu si nimalo jednake
niti veliinom povrja, niti brojem puanstva. To svjedoi sliedei
pregled:
1
flz Bosnu i Hercegovinu, koje su neko pripadale kraljevini Hrvatskoj,
jesu prastare hrvatske zemlje: 1. veliki d i o i z t o e n e I s t r e sve do rieke Kae,
sa susjednimimi otoci (Krk, Cres, Loinj), gdje prebiva do 165.000 Hrvata;
2. M e d j u m u r j e (Murinsel), t. j . prediel jzmedju rieke Drave i Mure od medje
hrvatsko-tajerske sve do utoka Mure u Dravu kod Legrada. Ova krajina obsie
do 735 -kilometara (13 aust. Q-milja), te broji do 60.000 itelja, malo ne samih
Hrvata. Sve do godine 1861. bijae Medjunmrje dieloni varadinske upanije u
Hrvatskoj, ali te godine bude utjelovljeno kraljevini Ugarskoj, i to upaniji
zaladskoj.
22 Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske.
Povrina P ueanstv o
Ime pokrajini
u D-g- absolutno na -mi
u -kilom.
miljah lju
1. Kraljevina Hrvatska i 420 19 23.137-11 1,151.085 2.739

Slavonija
2. Krajina hrvat.-slavonska 36881 20.30756 695.065 1.885
3. Dalmacija 232-33 12.792 57 456.961 2.001
4. Grad Eieka s kotarom 036 1957 17.884
Ukupno 102169 56.256-81 2,320.995 2.208

1
Iz ovoga se pregleda vidi, da je kraljevina Hrvatska i Slavonija
i povrinom najvea i brojem puanstva najsilnija. Iza nje sliedi kra
jina hrvatsko-slavonska, ali samo veliinom povrine i absolutniin
brojem puanstva. Glede relativnoga puanstva pako nadkriljuje kra
jinu najmanja pokrajina Dalmacija,
Pokrajine kraljevine Hrvatske zovu se kraj obinih imena jo
i drugimi imeni. Tako se sva Hrvatska od Kupe pa sve do Kotora
zove K r a s - z e m l j o m , po gorju Krasu; a onaj dio medju Savom,
Dravom i Dunavom h r v a t s k i m M e d j u r i e j e m. Nekoje su vrieme
svu junu Hrvatsku i sjevernu Dalmaciju zvali I l i r i j o m , koje je
ime Napoleon uveo, a dr. Ljudevit Gaj u irem obsegu oivio. Hrvatske
strane du jadranskoga mora od Iiieke do Dalmacije zovu jo i h r-
vatskim primorjem.1
Pojedini predieli u hrvatskih pokrajinah imaju jo razna imena,
stranom geografska, stranom topografska i historika. Takova su
imena n. p. S r i e m , Z a g o r j e , B o d u l i j a , P o d r a v i n a , Posa
vina, Moslavina, P o k u p j e , L i k a , K r b a v a , Vinodol, Ka
t e l a , P o l j i c a , Ko n a v i j e , K o t a r i , N e r e t v a , Boka ko
torska, Primorje.
1
Krajina se je prije dielila na g o r n j u ili karlovaku, bansku,
varadinsku i slavonsku.
Geografski poloaj nekih poznatijih mjesta u Hrvatskoj.
Geogr. sjeverna Geogr. iztona

M j
irina duina
1 Budva 42 22' 36 27'

2 Kotor 42 25' 36 20'
3 Otri rt 42 27' 36 14'
4 Dubrovnik - 42 38' 35 47'
5- Korula 42 59' 34 48'
6 Vis 43 305' 33 54'
7 Hvar 43 11' 34 07'
8 Omi 43 26' 34" 21'
9 Spljet 43 SO 34 06'
10 Trogir 43" BI' 33 55'
11 Klis 43 33' 34 11'
12 ibenik 43" 44' 33 33'
13 Knin 44 o02' 33 51'
14 Zadar 44 07' 32 55'
15 Gospi 44 33' 33 02'
16 Zavalje 44" 45' .33 30'
17 Zemun 44" 50' 38 04'
18 Otoeae 44 51' 32 54'
19 Senj 45 00' 32 34'
20 Brod 45 09' 35 41'
21 Stara Gradika 45" 09' 34 55'
22 Nova Gradika. 45 14' 35 05'
23 I Vinkovci 45" 17' 36 28'
24j Rieka 45 19' 32 07
25 \ Fuine 45 19' 32 22'
26 Lokve 45 21' 32 25'
27 Petrinja 45 26' 33 58'
28 Karlovac 45 27' 33 14'
29 Osiek 45 32' 36 22'
30 Zveeevo 45 33' 35 10'
31 Zagreb 45 49' 33 35'
32 Belovar 45 55' 34 32'
33 Krievci 46 o 02' 34 12'
34 Varadin 46 18' 34 00'
Otok Korula.
II.
Horizontalno ustrojstvo.
(Poluotoci, zalievi, zajtoni i luke. Otoci i prodori. Opisi.)
Juni dio kraljevine Hrvatske spada na veliki poluotok balkanski
ili slavensko-grki, te je zapadnom obalom njegovom. Balkanski polu
otok obrubljuje sa iztone strane more grko, a sa zapadne more
jadransko. Hrvatska dakle od Rieke do Lastve obrubljena je morem,
i to u duljini od 696*73 kil. ili 93'84 geogr. milja. N
Zapadna ili hrvatska strana balkanskoga poluotoka nije ni iz
daleka onako razvijena ni izpresjecana, kakono iztona, te je zato ta
strana dosta kasno postala znamenitom u historiji ovjeanstva. Kraj
toga je iztona obala na otvorenu moru, doim se hrvatski kraj stere
uz jadransko more, koje je malo ne sa sviju strana zatvoreno, te
vie prilii velikomu jezeru, nego li moru.
Makar da hrvatska obala na jadranskom moru daleko zaostaje
za iztonom stranom poluotoka balkanskoga, makar da je veinom
strma i krevita, ogoljena i neplodna: ipak imade nekoliko zalieva i
poluotoka, koji ju ine pristupnom i prikladnom za trgovinu i promet.
Horizontalno ustrojstvo. 25
Na sjeveru i na jugu prodiru u hrvatsku zemlju dva znamenita

zalieva: r i e c k i i k o t o r s k i . KAeki zaliev ili Kvarnero (Sinus
flanaticus, carnicus, liburnicus, polaticus) prostire se izmedju Hrvat
ske i poluotoka Istre, a na jugu ga diele od morske puine istarski
otoci: Krk, Cres i Loinj. Ovaj je zaliev veoma znamenit i mnogo
bolji od transkoga, te je najsjegurnijim utoitem brodova na ja
dranskom moru. Zaliev kotorski ili b o k a k o t o r s k a (Bocche di
Cattaro, Sinus rhizonicus) dug je 29 kilom. (4 milje), te se razpada
na mnogo manjih zatona. Uniav na jugu kraj Otroga rta i kraj
otoka anjica u zaliev, vodi te lievi zaton do turske Sutorine, a na
desno ide kraj rta od Kumbura u velik zaton, koj se iri do tiesna
Verige. Proav Verige, dieli se zaliev na lik vile opet na dva ovea
zatona, na r i s a u s k i z a t o n (sjeverni) i k o t o r s k i (juni). Oba
lui okoli grada Perasta.
Kraj spomenutih oveih zalieva iinade i nekoliko manjih zatona
i luka: zaton b a k a r s k i , dug 5'7 kil., a irok poprieko 0*6 kil.,
slian paetvorini; luka s e n j s k a ; juni dio p l a n i n s k o g a pro
d o r a i m o r e n o v i g r a d s k o , u koje utie rieka Zrmanja; luka
z a d a r s k a i i b e n s k i zaton, u koj utie rieka Krka; zaton so
l i n s k i ili s p l j e t s k i ; zaton V r u 1 j a izmedju Omia i Makarske,
i dugoljasti i uzki zaliev N e r e t v a n s k i izmedju poluotoka Peljeca
i kopna; napokon G r u k a l u k a i zaliev r i e k i (Ombla) kod
Dubrovnika. U najjunijem dielu Dalmacije spominjemo jo dva za
tona : zaton T r o a n s k i (Baja di Traste), i zaton M a l a L u k a
kod Budve, pred. kojim se je podigo iz mora kolji Budva.
Poluotoka neima hrvatska obala, izuzev uzki i dugoljasti po
luotok P e l j e a c (Stonski rt, Sabioncello). Ovaj se poluotok prua
u more od jugoiztoka prema zapadnomu sjeverozapadu, dug je 64
kilom. (8*75 g. milja), a irok je izmedju 2*8 i 9 kilom. Kraj ovoga
spominjemo jo neznatne poluotoie: B o s i l j i n s k i kod Trogira,
zatim poluotok spljetski sa brdom M r l j a n om (Marjan); napokon
rt K1 e k izmedju poluotoka Peljeca i kopna, i O t r i r t na
ulazu u boku kotorsku. Hrvatsku obalu prati od Rieke do Dubrov
nika liep niz tako zvanih k o p n e n i h o t o k a , koji se tik suhe
zemlje prostiru, te tako kopno jo pristupnijim ine. Otoci hrvatski
nadoknadjuju slabi razvoj obala kopnenih, te bijahu od davnih vre
mena obljubljenim pristanitem raznih kolonista. Tu imade i tragova
26 Horizontalno ustrojstvo.
najstarijim naselbinam keltskim i starogrkim (n. p. na otoku Hvaru).

Najsjeverniji otoci kvarnerskoga zalieva, kanoti Krk, Cres i Loinj
nespadaju dodue dan danas pod kraljevinu Hrvatsku, ali su napueni
narodom hrvatskim, te bijahu dugo vremena dielom hrvatske kraljevine.
Otoje hrvatsko razna je oblika i veliine. Otoci sjeverni, od Rieke
do Trogira teku obino pravcem od sjeverozapada prema jugo-iztoku;
juni pako izmedju Trogira i Dubrovnika steru se od zapada prema
iztoku. Otoci nisu osobito veliki; najvei je otok Bra, kojemu broji
povrje 394 O-kil. ili 7*2 Q-m. Imade medjutim i otoka posve
malenih i neznatnih, koji nam se ine kanoti sljemena visokih i kli-
surastih podmorskih gora. Takovi se otoci zovu kolji ili o s t r v i
(scoglio), te su u obe pusti i neplodni. Veina junih otoka ini se,
da su bili neko poluotoci, nu budu da hrvatska obala du jadran
skoga mora svedjer opada, pretvorie se ti poluotoci u kopnene otoke.
U obe valja opaziti, da su ovi juni otoci i sa potresa mnogo stra
dali, te da jim se je lice raznoliko mienjalo. Slutimo po nekoj viesti
Plinijevoj, da je poluotok Peljeac bio u davno vrieme otokom, nu
potresom da se je stvorila stonska prevlaka, te tako da se je pretvorio
Peljeac u poluotok.
Otoka i koljia ima veoma nnogo, 54 vea a 510 manjih.
Spomenut emo samo ponajznatnije i najvee, i to kako sliede jedan
za drugim od sjevera k jugu :
I. O t o j e s j e v e r n o . Velebitu na zapadu. steru se uzdu obale
hrvatske veliki otoci Rab (Arbe), i Pag (Pago, Gissa), potonji
veoma izpresjecan. Uz ove povee otoke spominjemo ove manje:
Maon, Olib (Ulbo), elva (Selva), Premuda, Jisto i Vir
(Pontadura). Izpod otoka Jista prostire se zadarsko otoje zadar
ski kolji" u dva reda. U prvom redu diu se iz mora kraj.
kopna ovi otoci: Sestrunj, Uljan i Pazman, a u drugom Mu-
lat (Melada), Luka (Grossa, Luiiga), Inkoronata. Izmedju oba
niza jesu maleni otoci Ezo i Zut. Zadarskim koljem na jugu
steru se ibenski kolji" (Keladuziki otoci), i to: M o r t e r
Kapri, Zlarin, Prvi i Zuri, sa mnogimi manjimi.
II. O t o j e j u n o . Omiu na jugu steru se jedan pod drugim
etiri vea otoka: Bra (Brazza), Hvar (Leina), Korula (Cur-
zola) i Lastovo (Lagosta). Ovim na jugoiztoku uzdiu se otoci:
Mljet (Meleda), Sipan (Glupana), Lopud (Mezzo), Kolo ep
(Calamotta) i neznatni ali liepi Lokruni. Istini velikim otokom na

sjeveru i sjeverozapadu prostiru se: iovo (Bua) kod Trogira,
Drvenik (Zirona), olta, Vis (Lissa), Busi, sv. A n d r i j a i
Kaca (Cazza). Osim napomenutih oveih otoka ima jo znatno
vie manjih, zatim mnogo koljia.
Vani po kulturu hrvatskoga primorja jesu jo nebrojeni pro
dori ili kanali, koji stranom pojedine otoke, stranom opet otoke od
kopna razstavljaju. Ovi prodori teku dvojakim pravcem: sjeverni se
steru veinom od sjeverozapada prema jugoiztoku, a juni od zapada
prema iztoku. Prodori izmedju otoka i kopna mnogo su iri od onih,
koji lue same otoke. Najpoznatiji prodori ili kanali jesu:
Kanal Maltempo, izmedju Vinodola i otoka Krka.
P l a n i n s k i p r o d o r (Canale della Morlacca ili della Montagna), du
goljast i uzak, stere se izmedju hrvatskoga kopna s jedne, a otoka
Haba i Paga "s druge strane, te se svruje zatonom, tako zvanim
Novigradskim morem, u koje utie rieka Zrmanja.
K v a r n e r s k i k a n a l , dieli Cres i Loinj od Raba i Paga.
V e l a v r a t a (Farazinski kanal) medju Istrom i Cresom; a M a 1 a
v r a t a (Quarnerolo) medju Cresom i Krkom.
Paki k a n a l , izmedju Paga i Raba.
Zadarski kanal, lui zadarsko kopno od otoka Uljana i Pazmana.
Kanal srednji (Mezzo) izmedju otoka Uljana i Pazmana s jedne,
a Luke i Inkoronate s druge strane.
Kanal s p l j e t s k i , izmedju otoka Drvenika, olte, Braa i okolia
grada Spljeta.
Braki kanal, izmedju otoka Braa i grada Omia u Dalmaciji.
Kanal G-reco di Leina" razstavlja otok Bra od otoka Hvara.
Viki p r o d o r izmedju otoka Visa i Hvara.
Korulski kanal, lui Korulu od poluotoka Peljeca.
K a n a l L a s t o v s k i , dieli otok Lastovo od Korule.
Kanal M l j e t s k i izmedju otoka Mljeta i poluotoka Peljeca.
i p a n s k i kanal izmedju otoka Sipana i dubrovakoga kopna.
K a n a l o t o k a K o l o e p a , izmedju otoka istoga imena i dubro
vakoga kopna.
Cielo hrvatsko otoje sa kanali ili prodori prikazuje nam se
kanoti podmorsko gorje: pojedine kose i vrhunci uzdiu se nad more,
te tvore otoke, a doline uzdune i poprieene izmedju pojedinih gora

i kosa napunjene su vodom.
Veliina i obseg nekojih otoka:

povi s i n a : obsea::
Bra 394: -kilom. 1175 kilom.

Hvar 312 170-5
Pag 294 227-4 n
Korula 276 136 4
Rab 102 1013
Vis 100 59 1
olta 586 515
O P [ S I :
I. B o k a kotorska.
Ilokom zovu onaj arobni zaliev, u koji se sputaju i tonu krevite i
skoro nepristupne gore june Hercegovine i Crne gore.
Kau ljudi, koji sviet obadjoe, da je taj jedan od najljepih poloaja
zemlje ; i zbilja bi rekao, da se je ovdje priroda igrala, kad je svoje udesno
djelo na mahove stvarala.
Kad dodje s mora, poto si se nagledao sitan prosutih po puini dal
matinskih ostrvica, to skoro jedna drugu laktom kosi; poto si se divio
visini Velebita i Biokova, stravinomu padu Krke i bojadisanomu Trogiru,
krasnoj Neretvi i ljudskomu Dubrovniku, da ti se oku nedodije, sve od
jednom nestanu ostrvice ak do Krfa, pak se usred ove nestaice raz
tvara ue kotorskoga zalieva, kao da ga je tvorac tu umjestio, da bude
topcu spas!
Ue je toliko irom prostrano, da se nemogu presumititi zrna od to
pova, kad sa obje strane gruvaju. Ulazkom O t r i r t ostaje s lieve; ovo
dugo prualo hercegovakih gora na lik ljemjea o ralu, na iljku izotreno
bojnim topom. S desne vidi zimzelene breuljke l u s t i k e i g r b a l j s k e
na mahove potrapljene uz sunani pripek, sa dva otoka u pokos, koje stari
zvahu a n j i c e , a vrsnici nam M a m u 1 a. Tu su ljudi lomili ljuti lit, da
joj umjeste bojni top. S prieda ti se raztvara prostrana luka, gdje se
zimi kre i prolievaju o plitko dno biesni valovi, uzpeti i pognati junim
vjetrom, te se sustopice zapjenueni i nabreknuti na dostig sutjeu.
Kad se brod kraju doprimakne, vidi gore i dolje prosutu mno liepih
kua, gdje promaljaju izmedju zelena sada, gdje i gdje hrpom, gdje i gdje
usamljene posred ovjenanih perivoja. Ovo je stari H e r c e g n o v i , kojemu
je brljan oblaio izpukle zidove, da mu skrije plave od olova razvaline.
Dva mu krila klonu na bokove: T o p l a , igalo ak do S u t o r i n e , koju
vele, da su Dubrovani poklonili Turinu, tek da se prodju gorega susjeda;

i Meljine, to poinju bolnicom mletakom, a svruju debanom eesaro-
vom, za kojom promalja kuk, a na kuku crkva kucka. Manastir Sa vina,
sto je lievomu krilu brno pero, sjedi medju eeperizom i maslinom, pak ti
plieni nekom tajnom silom pogled. Vrli N o v o g a grad, koji su neko pa
njolci utvrdili i ime mu svoje nadjeli, jae kao konjanik na prvom redu ze
lenih briegova, a iza njega uzdiu se do pod oblak krovite gore.
Umine li M e l j i n e , rt od Kum b u r a otvara novo ue s desne,
pak i novu lokvu dugu do Veriga, a iroku do Solila. S ovoga rta o svete
Nedjelje dugako alo krajem vode zovu B i e l a . Kua do kue u poredje,
kao labudovi smoe more, a vrh svake loza i voka s ogradom, dok su ljudi
nahodili zemlje da kopaju; pak opet na vie goli kam do planine, koja je
svaku posestrimu nadvisila, a ta je B i e l a g o r a . S drugo strane lei na
luk obluka S o l i o c k o polj e, podnu kojega vidi stara solila, sad luina
i movara, gdje blura i tura rastu preko ovjeka visine. Posred ovoga
obluka prua se u vodu P r e v l a k a , pouzahni rukav zemlje, gdje se na-
hode stare razvaline pravoslavnog manastira arkangjela M i h a j l a , koj su
Mletii razorili, poto mu kaludjere otrovae. S njega i nose K r t o li ime
M i h o l s k i zbor", jer su bivali na golo erkovni kmetii; pak ta seoca
razdvajaju polje od mora sa zelenim briegom. Pitomi T i v a t zapuca ga na
drugi kraj, a kad gleda na sred lokve, protee se upa ravna i ruda da
leko na oinji domah, sa iztoka do S p a s a vrh B u d v e , a sa sjevera vidi
uza vinju strmen, gdje oholi L o v e n uzdie nebu arnu glavu, koju mu
zorom obasjaju prvi sunani zraci, pak iz daleka izgleda, kao da mu je po
zlaena.
Ova se lokva bui kod V e r i g a (C a tene) na lik vre, jer tu obje obale
idu jedna drugoj u susret, kao da e se ruiti, pak napravile tiesnac toliko
uzak, da se s Le p e t a na kokot uje na Kamenare; opet se bre bolje raz-
idju i odalje, da naine treu luku, koja se opet dieli na lik vile u dva za-
lieva, jedan r i s a n s k i , a drugi k o t o r s k i , a p e r a k a strana zasadjena
medju njima kao klin. Sa sred ove lokve ugodan izgleda poloaj: s desne
strane bregovi S t o l i v a , okieni kotanjem u osoju, progluuju ptijim
ipirkanjem; a s lieve strmen hercegovakih klisura. S preda izgleda P e-
r a s t varo utoena u goloj stieni kao ipak.
Putuje li k E i s n u, dotakne otoke s v e t o g J u r aj a i B o go r o-
d i i n u sred luke. Tu je katoliki manastir, gdje se narod kupi na sajam
u sred kolovoza, a pomorci svoje zavjete prilau od pamtivieka: sestre da
neobezbrate, matere da neobezsine, a ene da se u crno neobaviju. Zaliev
je ovdje dosta dobro irok Pogleda li na lievu, M o r i n j lei povrh lokve
kao u njedrih velike strmen i, a vrh njega U b i i na planini. Pogleda li
desnom, put s P e r a s t a na Bi s a n udjelan u ljutoj liti biljei pusto, koju
manastir B a n j a prekida. B i s an je davao ime nekad cielomu zalievu, dok
mu ga neugrabi Kotor. Pod visokom hridi, gdje su K r i v o i j e i L e d e
nice, lei Eisan u dnu zalieva na strmenitu namjeu, poivalo hercego-
vako, kao to je Kotor crnogorsko; jedina obina, koja je do danas sau

vala cielo narodne obiaje, pak se i s njima dii kao paun perjem. Medju
Bisnorn i Morinjom zeleno zagaena uma lovorike nikla n grohotu, a ju
gom iz jame S o p o t a , pri moru, reve jekom silno zapjenuena voda, kao
iz mlina munoga kad se valja s jae niz strmi vodopad.
Putuje li prema K o t o r u , krasno li izgleda prirode razlika. Ono
golo i kamenito brdo vrh Perasta prua se ak do Kotora od ozgo na
driela, a od ozdo na zavoje, to padei ponora i revotoina snuju, i nad
kojim vise grede i klisure otre i ropave, da jih ni kozja stopa neopire.
Pod ovim stranim stancem, gdje se liee soko i jastreb, potok Lj ut a,
ljeti suac, dieli krni Or alio v a c od krne D o b r o t e . udo, da su ljudi
uzdu tako tiesnog primorja pograili onako liepih kua, sve na niz do Ko
tora. Ako svrati okom na protivnu obalu, zeleni vrt i sad pod onim plavim
nebom, stoje spored druge obale kao zrcalo, u komu se ohola lit danimice
ogleda i ponosi svojom tunom ljepotom. I tu su ti skladni dvori obasuli
redomice svu pjeanu obalu, pa kad pod njom s broda zaviri u tihu pu
inu, vidi svaku kuu jednu i po jednu, gdje se u vodi kao u caklu cakli i
odsieva. Tako se P r a nj i D o b r o t a hvataju u kolo s Kotorom, koji je
kolovodja. Kad brod pod Kotor, a sidro teinom utone i o dno zapne, bore
se u putnika dvie elje: htio bi da slegne na kraj, da se' odmori i odpoine,
a onamo ali, da nema jo zalieva, da se nasladjuje. (Stj. Ljubia).
2. Bakarski zaiiev.
Jeste li bili na obalah Sorenta na skutu vatrometne gore Vezuva ?
Jeste li obali bajni ligurski zaiiev? Jeste li pohodili arobna jezera alpin-
ska, pitomo Oomsko, veliajno Ziiriko? Sigurno jeste, emu vas i pitati. A
jeste li i bili na plitvikih jezerih, jeste li vidili kvarnerski zaiiev i bez
brojno otoje hrvatsko-dalmatinsko ? Znam sigurno, da niste. Domovina vam
je vaa manje poznata nego najoaljeniji krajevi Svajce i Italije. Doim na
Montblanku ili Vezuvu. poznate svaki ilj i romantinu strminu, na Vele
bit ili Biokovo jedva i po imenu znate. Tek kada koj stranac zabludi u tu
nau zabitnu domovinu, te stane sav uivljen uznositi ljepotu i ar naih
krajeva, tad se tek prenemo iz svoga nehajstva, te zagiedav do sad obne-
marene prediele uvijamo, da prirodnom svojom ljepotom esto nadmauju
sve, to vidjesmo u stranih krajevih.
Takav zabitni, dugo zaboravljeni kraj jest z a i i e v b a k a r s k i . Tek
stranac jedan morade nas upozoriti na ljepotu njegovu.' Pa ipak, kad se
putujui iz Karlovca u Bakar cestom ludovicejskom uzpne na vrh Pei,
pukne ti pred oima panorama, kakovoj neima ravne na daleko ni na iroko.
Pred tobom se je pruio sve do Istre bielimi jadri posijani zaiiev kvar
nerski, komu vrata zapremaju otoci Krk i Cres, u daljini gube se, kao
1
Nadvojvoda Ludvig Sal vat or u svom djelu: Die Bueht von Bueoari
un Portore,
da si ili onamo dahnuo, lanci Velebita, a tik pocl nogama lei modar kao
safir zaliev bakarski, okruen skalinastimi vinogradi po kojih se poredae
biela sela. Kako ti se strmeno sputa put prema zaljevu , svakim korakom
ti se priinja, da e posrnuti u sredinu zalieva! Ciele bi sate mogao tu
proboraviti pasu oi u daljinu, kano to to rade mali kozari i ljubke dje
vojice, koje tiho i nepomine sjede po stienah, pak milo i zamiljeno gle
daju u daleki sviet.
Bakarski zaliev jest jedan dio Kvarnera, fzined Istre i hrvatskoga pri
morja prodrlo je more duboko u zemlju sve do Eieke. Kvarner je posve za
tvoren, te nalii vie jezeru nega li moru. Otoci Krk i Cres posadili su se
pred zaliev izmed Istre i hrvatskih obala, te ine tri ulaza u Kvarner : medju
Istrom i Cresom Vela v r a t a " (kanal farazinski); med Cresom i Krkom
Mala v r a t a " (Quarnerolo) ; a med Krkom i obalom hrvatskom kanal
Ma Item po. Ide li od Eieke uz obalu prema kanalu Maltempo, eto ti se
domala otvaraju vrata, koja vode u zaliev bakarski.
Zaliev je bakarski oblika kao kladivo, koga drak sainjava ulaz u
zaliev. Kladivo ovo ima dvie strane, jednu dulju, drugu krau. Cieli je zaliev
dugaak od prilike 5-7 kilom., a irok poprieko 0'6 kilom., te se na oba
kraja suzuje kao riba.
Tko hoe da razgleda taj veleliepi zaliev, neka se na amcu odputi iz
Eieke do ulaza, te onda udje u zaliev; i oploviv naokolo sav zaliev, neka
se uzpne na okruujue ga vrke, da se do volje nauije prirodne ljepote.
Ulaz u zaliev (vrata) dosta je uzak, tako, da bi s lievog briega na
desni lasno puka preniela. S obje strane pruilo je kopno po tri rta u more,
koji suzuju ulaz. S lieve strane mines najprije rt S r i c u, na kojem su zi
dine nekakve zaputene tvrdjice. Njemu nasuprot lei O t r i a r t na kraju
poloita, zelena briega. Iza ta dva rta eto opet s desna i s lieva po jedna
draga, i to s lieva neznatna draga S r i c e , a s desna zaliev i luka Kra-
l j e v i c a . Kraljevici na predstrai posadio se prekrasni Frankopanski grad
na etir kule, to no je do nedavno sluio za bolnicu za krljevo. Kraljevica
uzpinje se amfiteatralno po obroncih briega Gfomilice iGUvrania, i po dolini,
to ju oba briega stiui se tvore. Minuvi opet dva rta i dvie drage, i to
s lieve rt Z r i n s k i i v e l u d r a g u Srice, a desne rt od Kraljevice i za
liev Carevo, eto nas na pragu Bakarskoga zalieva. Slieve je strane B a b n i
v r h , s desne Gfavrani vrh sa S t i g l i n o v o m stienom. Ogromne uto
hrpe crvenkastoga i polomljenoga stienja, koje se strmo rui u more. Nije
dan grmi kupine, ni jedan grmeak mirisava kua neozeljenjuje ove puste
grebene i hridi. Jo nekoliko put udare vesla i evo nas u zalievu.
Mora i nehotice stati od nenadana pogleda, koj ti se oku prua. Na
lievo prua se vee dugoljasto krilo zalieva, komu u dnu lei Bakar (Buc-
cari), a na desno krae i okruglo krilo, komu se je na krajn posadio Baka-
rac (Buccarizza), ravno pred tobom nie se brdo za brdom, sve jedno
drugo nadvisuju, a po njih se razredala biela sela, sve sokolova gniezda
dinih naih ,pomoraca. Iznad Bakarca razsuo se po B r a n i e v u v r h u
na daleko i na iroko Piket ili pravo hrvatski H r e l j i n . Tamo dalje iza

goljetna K r i e v a v r h a nalukava se malko zloglasna sa svoje bure
M e j a. Dalje iievo iznad C r n o g v r h a Meli se na podnoju Glaviine vino
rodni Praputnik. Nu najkarakteristiniji je od svih vrh E e b a r , silno do
due rebro krnoga nam primorja, ali ljudskom rukom tako razrovano i
tako preoblieno, da vie nalii ogromnim skalinam, nego li brdu. Vrh
Rebar jest sam vinograd, nu kako su obronci strmi, valja iza svakoga reda
vinograda zemlju kamenom podzidati, te tako prirediti lozi posteljicu. Iznad
liebra posadila se usred vinograda i zelenih vonika gornja i oljnja Kraica
i Vinjevica. Sve pako ove vrke nadvisuje i u jedno skuplja goljetna Pe.
Koli neobian je pogled na Bakar! Okolo na okolo okruuju ga gla
vice Klanac, Grrbi, Turina, Paica, Sopalj, a on seje tnj u tom kotlu (bakru,
abru) stisnuo kao Betlehem na djetinjih jaslicah, obimlju svojim Primorjem
(ulicom uz more) tjeme i podaleko bokove zalieva, do punta Mandraa sjedne,
i do suprotnih Komorica s druge strane, cielu uru etnje!
Bakarac lei sasma drugaije. Tzmed klisura Gradca i Piketskoga
vrha pruila se poloita. zelena dolina, kao mala prijatna oaza u ovoj puini
kra i stienja, komu-ni mnogobrojni vinogradi slabim svojim zelenilom ne-
mogu oduzeti kip goijetne pustinje. Na morskom rubu te plodne doline lei
Bakarac sa svojimi glasovitim! tunolovi (tunarami).
Nagledavi se liepog ovog zalieva, krenimo na li evo, da se primak-
nemo Bakru. Crni vrh i Eebar, to se do sad pred nama prosti rahu, sad su
nam na desnu ruku. Na podnoju jim tee uz morsku obalu u ivu lit usje
ena cesta, to no vodi iz Bakra u Bakarac i u Kraljevicu, doim se po
obronku uzpinje glasovita cesta Ludovicejska, koja kraj Meje preko Pei
vodi u gorski kotar (Fuine, Delnice, Mrkopalj) i dalje do Karlovca.
Lievu obalu sainjavaju bregovi, to no se od Rieke prema jugoiztoku
pruaju, te koji su sa kvarnerskoga (riekoga) zalieva blagi i poloiti, i po
kojih se toli prijatno naslagae obje Kostrene, doim su sa strane zalieva
bakarskoga kud i kamo strmiji, mjestimice gotovo okomiti. Taj ogranak
riekih brdina pruaju se od sjevero-zapada prema jugo-iztoku zatvara sa
suprotnim si od Senja dolazeim ogrankom zaliev bakarski. Obiav strmi
vrh Babni obala je posve ravna, kao da si ju crtalom sravnio. Prvi malko
proviruje u more rt Cuk. Izpred rta ima mala pilja istoga imena, u koju
moe, kad je osjeka velika, unii amcem. Pripoviedaju, da su jedno Kr
cani unili sa barkom jedrenjaom, ali ih unutri zatee plima, te uzrasli va
lovi smrvise na svodu i brod i mornare. Iza Ouka stoje dvie silne klisure
Djed i Baba, o kojih pria narod svakojake prie.
Primiu se Bakru lieva obala postaje jo sve klisurastija i sve sliko
vitija , a zove se tuj P l a n d i e . Komadiak dalje evo nas na A r t (rt),
posljednji okrajak Babne gore, koj nam je do sada asimice zakrivao pogled
na Bakar, jer se je, premda dosta nizak i irok, dosta daleko u more pruio.
Odmah iza toga vrka pocimlje gora S r e b r a c a , pokrivena po obroncih
liepom hrastovom sumom (Artac), a uz obalu burom izgrbljenimi javorovi.
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. O
Gfdje i gdje proviruje izmed zelenila siva litica, koja se svaljuje u more, te
ga napunjuje grdnimi grebeni, to no su poznati pod imenom M e d e n j a k i.
Izpod umice Artac niu se liepe livade i vinogradi, a obala postaje sve
pitomija, to ti nakon dosadanje pustoi nemalo oku ngadja.
U divnom ovom kraju nanizale su se u obe najvee naravne protimbe
jedna uz drugu, da se esto nakon malo koraka premjesti u sasma drugi
sviet. Tu izgorjela kamenita pusto, tamo svjea zelen i blaga sjena, tako
da bi gotovo pomislio, da se nalazi uz Alpinsko kakvo jezero. Kad se u
veer bajni ruiasti bregovi ogledaju u istom, ravnom, vazda modrom
zrcalu morskom, a pastir uz frulu i diple goni na pau stado ovaca ili koju
kravicu, tad se u istinu zanosi milju u one alpinske krajeve ; ali otri
slano-grki miris i nebrojeni sivi galebovi opominju te, da si uz more.
Preav jo punat Kakaljevo, a onda iza umovite i vinogradom okru
ene Prinove drage punat Manra, eto nas kod velike tunare izpod visoke
krne stiene, to se sa vrha Kavna svalio do mora; tu poimlje grad
Bakar. Uz brdo Eavno uzpinje se u velikih serpentinah cesta iz Bakra preko
sv. Kuzme na Eieku. Obronci pokriveni su podosta umom i vinogradom, a
nije riedka ni smokva ni murva.
Prebroivi kver (brodogradnju) Meicu, eto nas u pristanitu Ba
karskom.
B a k a r sagradjen je amfiteatralno u proo.'ju Sopaljskoga i Turina
.vrha. Uz more prua se u polukrugu Primorje (marina), a iznad primorja
podie se uz bokove briega Gfrad". Na Primorju" stie se sav ivot ba
karski : trgovina, ured, zabava. Ulica je to iroka i ista, kue podosta
ugledne i visoke. Kad iza teke dnevne zapare dune od mora hladno, blago
povjetarce, tad onamo izlazi sav sviet na etnju, tankostruke crnooke go-
spodje, crnimi koprenami zastrte, krni ozareni mornari mrkih obrvica, a i
vesela, ljepuna djeca. Nu sasma je drugaiji grad". Tu se uzpinje kua
nad kuu, a med kuami pravi nedohod od skalina, peina i uzanih prohoda,
sve se to bez svake osnove mota i kria. Kue su jednostavne, nu plos
natih ljebastim criepom pokrivenih krovova. Skaline, kojirni se u kuu
ulazi, stupovi, koji dre striehu nad skalinami, pod kojirni ima obino jo
dubok irok svod, sve to podaje Bakru tip talijanskih gradova. Ovdje
ondje pomaljaju se izmed kua svjee zelene smokve, docim se nad vanjskimi
skalinami obino uzpinje loza. Sa malih brljanom obratenih prozoria
ruevne stare kuice proviruju iza kapaka umiljata enska lica; ili iz nji
hovih dubina zamnieva kojagod primorcica, sladkom svojom melodijom. Na
veer i tuj oivljuje. Pred kuu izadju da predu stare ene, nabrana tamno
kura lica, a odozgor na pergoli naslonile se crnomanjaste, vragoljaste dje
vojke evrljaju i alei se sladkom akavtinom, kakova se samo iz njihovih
ustiju uti moe. Nikakove modne nepodobtine nenagrdjuju im krasna,
bujna stasa. Da ti je samo malko zaviriti, odmah bi se tuj nastanio.
Uzpne li se, obaav grad, uz Kogulj na vrh Bakra, eto ti s lieva
stari Frankopanski grad, tako zvana kaserma", s desna puka uiona,.a
medju njima v e l a v r a t a, na koja

moe izii izvan grada. Pak se
tada uzpni prema selu i crkvici sv.
Kuzme, to no lee na obronku So-
paljskog briega. Tu ti tekar kao
arobnim udom pukne preci oima
taj magiki sviet od kamena i mora,
zeleni i bujnosti. (Vidi nau sliku).
Pred tobom start grad i crkva sv.
Andrije, a do nogu ti oko bajnog
safirno-modrog zalieva uokolio se
Bakar. Tamo s desne , blizu rta
Mandraea podiu se u vis timare,
a nad njima uzvija se cesta preko
Srebrace i Ravna vrha put Rieke.
S lieve strane vue se uz more dal
matinska cesta u Bakarac, Kralje- ^
vicu, Senj itd., docimse po obronku |
Eebra uzdie Ludovicejska cesta u >
Karlovac, izme nebrojenih gro-
maami podzidanih vinograda. A
med njima raztepena biela sela, od
kojih se najvie iztie s lieve ruke
na poloitoj visocini Pikct. Nasu
prot Bakru onkraj zalieva sjedi na
podnoju Piketskog vrha Bakarac,
doim se po obronku (ravraniea bje-
lasa Kraljevica. Izlaz iz zalieva
prikrio je vrh Babni i predbrieje
Art, koje je svoj nos daleko u more
pruilo, pak ti se zaliev sada pri
inja jezerom gorskim, odasvud za
tvorenim.
Uzpne li se jo malko vie na
jednu glavicu troglavoga Sopalj-
skoga vrha ili na Turinu glavicu,
eno ti se preko sinjeg mora otvara
pogled na otoke Krk i Cres i na ze
lenu Istru, kojom gospoduje po
nosna Uka, a jo dalje u pla
vetnoj daljini pomalja ti se Vratnik,
doim se u neizvjestnosti gube go- i ' 1,'' '
ljetna rebra Velebita. Pa tako oba- 4 !
dji vrh za vrhom, popni se na svaku
stienu, pomoli glavu izmed bielih javorova, grbavoga hraa i vitih brie-
stova, svedj e ti se ukazati nov te nov vidik, a da ti je na izbor, nebi znao
kojemu dosuditi da je ljepi.
Osobito su zanimivi vrci sa iztone strane zalieva. Po obroncih Eebra
nanizali su se poput ogromnih stepena vinogradi na terrassah, koje su radi
strmih obronaka gromaami t. j . zidom od naslagana kamena bez meltera
podzidane i jo trnjem zapremljene. Izmed terrasse i terrasse opet se mo
taju skaline, u peinu usjeene, pravi labirint puteva i skalina. Svi ti
vinogradi izlaze na Ludovicejsku cestu, to se uz Eebar vije, pa tu imade
uz cestu mnoina vrlo uglednih od kamena liepo izklesanih portala. Koli
arobnih mjestanca ima u tih vinogradih! Sa kojegod kamenite klupe, nad
kojom je gibka smokva granje na iroko razprostrla, otvara ti se aroban
pogled na zaliev. Uz smokvu pomalja se stidljivo i po koja prastara nizka
maslina, po koja breskva i trenja.
Upravo ulazu nasuprot uzdie se krni C r n i v r h , izpod koga su se
uzboile dvie peine K o v a e v o i G r o h o t i n a , doim je na podnoju
more izdubio zaliev C r n o . Uz Crni vrh zavraa karlovaka cesta preko
Meje, te ostavlja obronke zalieva.
Uzpnemo li se na dalji isto tako krni klisurasti vrh Kri, tad smo
ve prekoraili bakarsku polovinu zalieva, te se pribliujerno Bakarcu. udo
boje, odkud ova goljet jo i vode smae; jer na podnoju Kria uz cestu
ima etiri vrela hladne i dobre vode, a takvih vrela imade na cieloj iztonoj
i sjevernoj obali zalieva. Bit e to ponornica voda, koja bog zna gdje u
u gorskom kotaru ponire, a ovdje opet na povrje izlazi. Voda je tu kao uz
cieli zaliev neobino studena. Kao poTtogami vidi se sa Kria ulaz u zaliev,
kako se na iroko razkroie Srica, Otri rt i ostali rtovi. Ulaz ovaj jo
se je do god. 1830. zatvarao lancem radi sigurnosti od gusara itd. 4
Yriedno je spomenuti ogromni zglob klisura, koj se tuj ve u zalievu
od Bakarca ba nasuprot Gf-avranikom rtu podie, a zove se B u r i a. Na
podnoju ima mnoina ivih vrela, gdje ene iz Bakarca zasukanih skoro do
pojasa skuti rublje peru, tuku po peini drvenim! batii, da "sva dolina od
toga tropota odmnieva. Peina jim slui i za suenje rublja.
Tik iznad Bakarca uzdie se vrh Branievo, a na podnoju mu ve
spomenuti Dol B a k a r a k i , koj se skoro tako daleko prua izmed bre
gova, kao to je itavi zaliev. Doista e se iznenaditi, zapaziv ovdje tako ve
liku, liepu dolinu, punu sone, svjee zeleni.
Dolinom tee ovelik potok, koj zimi znade silno nabujati, te ogromno
stienje sa sobom valja, doim ljeti obino sasma presui. Uz potok nie se
grupa za grupom bujnih briestova, slikovitih jagnjeda i tamno zelenih ku
pina, izmed kojih se gdje i gdje uzdie visoka kao stablo borovica. Dolina
Bakaracka sadraje sve, to zavidno oko neumornoga primorca eljeti
moe. Uz rodne bujne vinograde prostiru se tu sone livade i zlatoklase
njive, na kojih mjestimice raste i sierak (Serghum), doim amo tamo hrpe
umskoga drvlja pak smokava i treanja podavaju cielomu prei elu slikovit
vid. Da ti ba nita oka nemuti, obratene su i okolne peine brljanom i

javorovi. Plodovitost ove doline potie odatle, to je ovdje crnica zemlja na
pjeskovitu podlogu naplavijena, doim drugud u tom predielu ili je tlo posve
kamenito, ili ako ima to crnice, a ona na zaeenu vapnencu slabo rodi.
Iznad K l a n c i ne d r a g e , koja je uzgredna dolina Bakarakoj, uzdie
se na klisurastih, izkuenih peinah kao na visokoj piramidi ruevina stare
nekad Frankopanske gradine H r e 1 j i n s k e.
Spustimo se na obalu u B a k a r a c , koj je sasma drugoga znaaja
nego Bakar; reko bih skoro, da mu je ba protivan i znaajem, kao to mu
je na obalah liepoga toga zalieva poloajem napreman. Kue su sve nizke,
veinom prizemne i jednoline, a pred svakom kuom po drvena ili kame
nita klupa, na kojoj se udie svjei veernji zrak. Usred pijace ima zdenac
izvrstne vode i oko njega klupe, gdje djevojke evrljajji, kad po vodu dolaze.
Kue su veinom uz cestu koja vodi u Kraljevicu, neke su tik uz more i uz
most (rnolo, mulj), koj je na pol od kamena, a na pol od drva na pilovih sa-
gradjen. Liepo je s veera na mostu sjediti, kad se mrak stane sputati na
tihi zaliev, na kom se ribarske ladjice ljuljaju. Vrci okolnih brdina jo se
rumene od sunana svjetla, doim na povrini jezera ve poiva mirna ve
ernja tama. Iz vrtova pomaljaju se sablastno sjene zelenoga drvlja, doim
se sviee suprotnoga Bakra na tmastoj povrini morskoj zrcale, grade ne
brojene zlatne, titrajue stupove. Nu kad nad dragom zahuji bura, gone
tmaste oblake po nebu i vitlaju iznad uzburkana mora prainu i zemlju sa
okolinih vinograda, tad bi reko, da si se u tinji as iz krajeva vjekovita
proljea i rajskoga mira preselio u demonsko boravite razuzdanih ivalja
i ledenoga sjevera. *
S lieve strane die se pokraj Bakarca svojimi fantastikimi crvenimi
klisurinami i zubastimi roinami nalik eiklopskim ziinam hrbat G r a d a c ,
sputajue u more otri, sasma okomiti rt v l a k i m u l j . Malo dalje nadvi
suje ga brdo G o m i l i c e , koje se svruje vrhom Gr a v r a n i a, ne tako fan
tastinim ni strmim kao Gradac, nu isto tako goljetnim.
Na obali izpod Grradca i Gfavrania podiu se glasovite Bakarake
t u n a r e, o kojih u ovom zgodom neto spomenuti. U Bakarskom je zalievu,
kako kau, na svem jadranskom moru najizdaniji tunolov. Tunina jest naj-.
vea jestiva riba, ima jih po 1*52 5 metara dugih, a kadkad i do 300
kilogr. tekih. Prava joj je domovina sredozemno more, gdje se u mnogo
brojne zalieve zaletava; tu ju tada hvataju. Ona putuje mjeseca travnja i
svibnja u velikih hrpah po moru, dre se obino istoga puta. Kau, da pu-
tuju dri vazda s desna obalu. Ona se dakle zaletava i u zaliev bakarski, a
tad najprije dodje do Bakarca. im riba udje, nevalja niti aska asiti, nego
ju bre bolje razapetim! ve mreami zaokruiti i na kraj izvui; jer ako
ti izmakne danas, bog zna hoe li opet ljetos doi. S toga ti je biti na oprezu.
Ua najzgodnijih mjestih namjetene su iznad mora visoke ljestve, kojim se na
vrhu pritvrdi velika koara. TJ toj koari dan i no sjedi straar i pazi, da
li se ribe primiu. udnovata je otrovidnost tih ljudi. Oni vide i razpoznaju
as Horizontalno ustrojstvo.
na dnu mora svaku i najmanju ribu, svakoga raka, svakoga morskoga jea
ili zviezdu.
Po tihu vremenu dolazi tunina rieko, a ni s burom, nego kada srednji
vjetar duva, tada dolazi s vjetrom. Kada riba dolazi, dojavi straar ribarom
na obali, koji na njegov znak stanu sa dva kraja zatvarati zaliev mreom
kao ogradom. Mree su ogromne, da bi njimi lasno itav Bakarac omotao,
te su tako razapete, da siu do dna mora. Jednim su krajem utvrdjene na
obali, kao na stoerih, a drugim se pominim krajem zatvaraju. Kad riba
dodje do mree, kua ju prodrieti, to joj kadikad i za rukom podje, ako joj
puste vremena. Nu ako se odmah na obalu pritee, neumakne nijedna. Jadna
ivotinja u strahu esto i na kopno poskae, te se esto glavom udaraju o
peine Gfradca i Gfavrania usmrti sama, tako da znade sa stienja krv kapati.
Dakako da je to svean dan i za ribare i za cielo selo, kad dodju tunine ! To
biva obino u svibnju i u rujnu.
Dobra tunara vriedi itav kapital, jer se tu moe po 200.000 do
250.000 kilogr. ribe naloviti. S toga su veim dielom vlastnitvo dotinih
obina, koje ih za skupe novce u zakup daju. Prihod od tunara sainjava
najvei dio dohodaka ovdjenjih obina, osobito Bakarca.
Stari ljudi kau, da je na glavici Gravrania jo za njihove pameti
bila gusta hrastova uma- danas joj neima traga. Ni travka ni grmi ne-
ozelenjuje golih, otrih, kiom izpranih hridi. Na podnoju umoila se u
more ve spomenuta S t i g l i n o v a s t i e n a . Ciele dane mogao bih sjediti
tuj na vratih zalieva, na toj hridi, kad junjak goni val za valom kroz uzki
ulaz u prostranu kotlinu bakarsku, a golubovi kao nadzemne sablasti pleu
nad valovi, sad krete, sad laju, a sad se grohotom smiju.
Iz Bakarca vodi cesta preko K l a n i n e , tono se je izmed Gravra
nia i Gfomilice duboko zasjekla u krvavu liticu. Uz cestu ima malena pilja
L o k v i c a , u kojoj je izdano vrelo bistre dobre vode.
im si se popeo na najvii vrh ceste, ukae ti se pod nogama Kra
l j e v i c a , sa velikim Frankopanskim gradom. Obronak Gomilice, bivi prema
Bakarcu toli strm i goljetan, ovdje je poloit, a zasadjen lozom, smokvom,
jerabikom, izmed kojih se pomaljaju masline i mendule. Dvima velikima
serpentinama prolazi cesta u Kraljevicu kraj vrela i v i c e , jedine ive
vode u okolici Kraljevice, koja je izkljuivo cisternami providjena.
Najprije nam je proi kraj staroga Frankopanskoga grada, koj je do
nedavna sluio za bolnicu krljevsku. Silna je to dvokatna zgrada, na cetir
ugla sa etir kule. Dvorite okrueno je u prizemlju i gornjem katu otvore-
nimi hodnici pod arkadami (svodovi), koje se jednomjerno jedne iznad drugih
podiu ; prizemne oslanjaju se na etverouglate pilo.ve, a gornje na stu
pove stranom pseudojonskih, stranom rustikih glava. Zidine kula i krila
silne su, a sobe su veim dielom eliptikimi svodovi providjene. Nad mno-
gimi su vrati dovratci od crnoga mramora u tekom neukusnom barok
nom stilu.
Sa jednih prozora otvara se prekrasan vidik na cieli Kvarner, sa

drugih na liepi ulaz u zaliev i na komad zalieva, sa junih vidi se Kralje
vica sa starim Zrinskim gradom.
Kraljevica se iz daleka priinja vrlo velika, radi mnoine vrtova i
ogradnih zidina, tono se proteu izmed razdaleko sagradjenih kua; nu kad
uje u samo mjesto, vidi da je neznatno i neugledno. Kue su jednolike i
novovjeke, veinom liepo pobieljene", te uz cestu nanizane.
Odmah izpod Frankopanskoga grada ini liepi od kamena sagradjen
most (inolo) mali zaliev Draicu, koj je uz obalu diljem kamenom poploen,
te slui Kraljevankam za perilo. Prva znamenita zgrada jest Z r i n s k i
grad, ili kako ga naprosto zovu: stari grad. Ova gradina, prem djelomice
posve zaputena, ima zanimivih arkitektonskih uspomena : prozora svakoga
kroja, okruglih, plosnatih, iljatih, uglastih, svodova svake ruke, stu
pova, tornjeva, vrata itd.
Luka je okolo na okolo sve diljem do Otroga rta vrlo solidno poput
quai-a kamenom obzidana, skalinami te karikami i stupovi za vezanje bro
dova providjena. Na vrhu luke jest od kamena sazidan kver sa doki, gdje
su premnogi prekrasni kraljevaki brodovi sagradjeni.
Osim malo kua uz obalu, razsijana je Kraljevica po obronku iznad
luke. Kue su jedna od druge na razmak, a uz svaku ima vrti.
Obaav luku dodjemo do Otroga rta i tim smo obali sav zaliev Ba
karski. Prema jugu okree obala prema Novomu, Oirkvenici i Senju.
Zaliev bakarski spada medju najbolja pristanita nae monarkije i to
toli prostranou koli dubinom svojom. Kako je ulaz nagnut prema sjevero-
iztoku, to bura (sjevero-iztonjak) kad stane duvati, neputa brodove iz za
lieva, nu u zaliev ih najljepe goni. To je tim vanije, to je junjak ba
najpogibeljniji vjetar u Kvarneru, jer tjera brodove prema kraju. Ako je
vjetar jak, tad nije dosta brodove samo usidriti, nego ih valja i elom ve
zati uz obalu. U Eieku luku nemoe se ni za bure ni za juga lahko unii,
a nisu brodovi ni u luki ba sigurni. (L. Mrazovi.)
3. Otok Lokrum.
Nikada neu zaboraviti onoga osjeaja, koj me je one dvie tri ure
obuzimao, to sam jih sproveo na tom malom otoku (koljiu) tik slavnoga
Dubrovnika. Priroda, poloaj, okolina, uspomene sve je to godilo srcu,
podizalo um, razblaivalo uvstva.
Taj otok ili bolje kolji, udaljen od Dubrovnika pram jugu etvrt
sata, imade u obsegu 5'56 kilom., dugaak je 1*85 kil., a irok 0 - 92 kil.,
i stere se od sjevero-zapada prema jugoiztoku. Najvii mu se vrhunac uzdie
89 met. nad morskom povrinom. Iz Dubrovnika gledan nalik je Lokrum
velikoj ladji, koja je zaplovila put iztoka.
Na onom vrhuncu gospodi tvrdjavica, da titi ulaz u dubrovaku
luku A na podnoju onoga breuljka, prama kopnu, stere se ravnica, gdje
su htjeli lazaret podignuti, te su ju s toga opasali zidinom, sagradjenom u
16. stoljeu. Nu sada je ona, poto namienjena joj zgrada nebi izvedena,
obastrta prekrasnim maslinovim gajem, kojega se plod, kano svih dubro
vakih maslina, odlikuje osobitom veliinom i ukusom.
Sav otoi obraten je umom; juni mu pako diel nasajenje lozom
i maslinom. Kako u Dubrovniku naliko je podnebje ovoga otoka radi njego
voga geografskoga poloaja onomu u srednjoj Italiji; a i cvjetana mu je
slina cvjetani najjunijih pokrajina evropskih. Tu uspieva ne samo bilje,
koje raste u junoj Italiji i Francezkoj i u panjolskoj, nego i takovo, ko
jemu je domovina Gfrka, Palestina i sjeverna Afrika. Amo spadaju na pr.
dvie biljke iz roda paoma, naime majuna umara i koristiti prstak. Na
Lokni nm nai e u izobilju mrtvine (myrtus), upavca itd., na prostom
istom zraku uspieva etran, narana, majuna i indijska smokva, pravi
Dubrovnik. gv. Jakov. Zaliev Cavtatski.
.. 4, 1 1 "i 7 "IT r k" ZT%r' \-1~\~ k i.i k.11:?*IT:?: ^1 17Wf \l!: r~"" I k V\'- ?kfcs
Otok Lokrrrm.
jorgovan, uz plote i stiene vije se lovorika, peinu resi arapska smokva i
ogromna aloja, naprama kojoj pravi je patuljak ona, koja se u nas goji u
posndah. Gudio sam se videi toliku bujnost i razvijenost vegetacije. Sav je
otok odjeven neprestano zelenim drvljem, najplemenitijim grmljem i miomi-
risnim biljem. Bor i empres ponosito diu svoje glave. Prama jugu i iztoku
stere se ravan, koje se boina, obratena krasnimi borovi, polagano sputa
prema moru i zaokruuje draestnu dragu, koja je jezercu nalik i kano stvo
rena za ugodnu ljetnu kupelj. Ovaj maleni zaliev hrani mnoinu riba, a
okolini gaj oivljuje ubor i' spjev ptica, te vele, da i pjevice iz kanarskih
otoka i Brazilije ovamo kadto zalutaju i ugodan zaklon nalaze.
U kratko : priroda je Lokrum svojimi darovi i svojom draesti u toliko
obsipala, da se moe pribrojiti najljepim perivojem na obali jadranskoga
mora.
Ne manje aroban je i vidik sa ovoga malenoga ostrova.

S jedne strane vidi bezkrajno, pram zapadu nijednim otokom ne-
stisnuto more, koje se do juno-italske obale neprekidno stere. A ovo more
oivljuje plovitba parobroda i jedrenjaa svake vrsti, koje tik Lokruma pro
laze. Prema kopnu prikazuje se visoko i krno gorje, koje se na Snienici
do 1241 met. visoko uzpinje i koje je dubrovaku slobodnu obinu dielilo
od Zahumlja. Na sljemenu i bokovih golo je i pusto, ali na obroncih ^pod
noju zaraslo je maslinom, lozom i borovljem. Ona plodovita dolina, upa,
koja se tuj stere ikoju obilan potok presieca, pribraja se najljepim predielom
sadanje Dalmacije. Upravo naprama Lokrumu na obronku Brgata, a izpod
ceste vodee u upu i dalje u Konavlje, vidi se pilja Betina", nad kojom
je glasoviti matematik i zviezdar, Apollonius illyricus", Marino Gretaldi
(15661624) prizivom Bete", imao svoju batinu te onamo radi svojih
pokusa s dalekozorom i optikim zrcalom silazio. Taj arobnik puke prie
nepali vie iz one pilje onuda prolazeih" ladja; ali sjea i danas na svoja
djela putnika koj gleda sa Lokruma. Ondje prikazuje se takodjer nekadanji
samostan benediktinski sv. Jakova od Vinice, sagrajen 1222. god. bogo-
Ijubnim Ivanom Grunduliem i njegovom suprugom Dobroslavom. Taj je sa
mostan mio svakomu od nas, to u njem poivaju kosti slavnoga Ignjatije
Gfjorgjia (t 1737). Tko je voljan sa otoka Lokruma jo vie pasti svoje oi
i udubsti se u prolost, moe se nasladjivati pogledom na Dubrovnik i Cavtat,
te dozvati u pamet sve duhove onoga malenoga ali dogadjaji bogatoga
kraja poam od mythickoga kralja Kadma do posljednjih zastupnika dubro
vake neodvisnosti. Obazre li se pako na niz otoia, koji dubrovako
kopno sa mora obrubljuju, to ti se iztiu sjedne strane Mrkan i Bobar na
prama upnoj drai, s druge zaputeni sv. Andrija, gdje nas ruevine bene
diktinskoga samostana sjeaju na^ pjesnika Mavra Aretrania avia (f
1576) i na njegovu u samoi izpjevanu Eemetu".
Otok Lokrum kano da je stvoren za samovanje. Ovamo se moe po
vui i unii u Mikrokosmos", a bogata priroda, koja se je za taj pedalj
zemlje toliko pobrinula, nadomieta ti obilno svjetsku buku. Pa s druge si
strane ipak tako blizu svietu, da ostaje njim po volji u savezu. ivui na
Lokrumu kano da ivi u dubrovakom predgradju, razstavljenu od grada
uzkim jezerom. S toga se i jesu valovi dubrovake prolosti kroz tolika sto
ljea tako ivo odjekivali o tom morskom perivoju.
Trajni stanovnici maloga dubrovakoga ostrova bijahu redovnici sv.
Beneikta. Samostan bjee jim sagrajen po dubrovakom zastupstvu uslied
zavjeta, uinjena prigodom vatre, koja je dne 12. travnja 1023. prietila sav
grad opustoiti. Nadbiskupom bjee tada ivko, kako se misli, rodom Gru-
eti-Ovarevi, a gradski naelnik Lampredij. Zakladnica jest od kolovoza
iste godine. Samostan bje sagrajen na onoj ravni, koja se k jugu i iztoku
stere i koja se je tada vile" zvala. Ali od prvobitne zgrade nije se danas
nita sauvalo. Preostala je nagrobnica s nadpisom, pod kojom bijae po
svoj prilici onaj nadbiskup ivko saliranjen. Podrtine dviju crkava, koje su
sauvane, nisu takodjer starije od 14. vieka. Sadanja sgrada samostanska

veoma je prostrana; s trieina njezina prekrasan je vidik: s jedne strane
bezkrajno more, s druge otoci sv. Andrija, Koloep, Lopud, Sipan i Mljet.
Samostan naseli neki Dubrovanin imenom Petar, dovedi brau iz talij.
otoka Tremi ti, gdje se je i on bio posvetio redu sv. Benedikta. Neima sum
nje, da ona ljepota i kultura, kojom se Lokrum i danas odlikuje, potie od
ovoga reda, koi je ne samo molio i uio, nego i pustoi pretvarao u perivoje.
Samostan lokrumski bude dobro vidjen tako kod Dubrovana, kako i kod
blinjih jugoslovenskih vladara i velemoa. Od dobroinitelja njegovih
vriedno je spomenuti knezove Ljudevita i Deu, upana Hranka, banove
Slavogosta i Boria, kralje Bodina i Eadoslava. Naelnik ove redovnike
druine bjee tako ugledan, da je od pape EugenijalII. (114553) ureen
bio znakovi biskupskimi. Dubrovaka se je obina rado sluila posredova
njem i savjetom lokrumskih opata. Bogato obskrbljeni samostan mogae
raziriti svoju djelatnost, te polovicom 15. vieka bjee u njem ne samo
sirotite za dubrovake siromake, nego i odgojilite za dubrovaku omla
dinu. Lokrumski Benediktinci bijahu mejutim veinom Latini, te i samostan
bude iza 1461. godine sdruen s druinom sv. Justine u Padovi, doim
Benediktinci u blinjem samostanu sv. Jakova bijahu domai sinovi. Ali u
starih Dubrovana nebijahu oba prosvjeta i rodoljublje dva opriena pojma.
Premda je lokrumski samostan teajem onih uzburkanih vjekova kad
to od spoljanjih neprijatelja trpio, kano to g. 1571., kada ga je turski
zloglasni gusar Oaracosa poharao : to mu smrtonosni udarac zadade tek ona
uasna trenja, koja je dne 6. travnja '1667. vei dio Dubrovnika razorila,
te i njega s crkvom znamenito otetila. Kano to se nije mogao Dubrovnik
oporaviti od ove velike katastrofe, tako je i lokrumski samostan od onoga
vremena ginuo. A kada je dubrovaka republika koncem, prologa vieka
pala u veliku novanu nevolju, izhodi kod rimskoga pape prodaju Lokruma.
Tim je i samostan dospio svoje osamstogodinje vjekovanje.
U privatnih rukuh bude Lokrum zaputen ; malo ne sve propade, to
je ljudska ruka ondje podigla. Ali bujna priroda sauva, to je pod njezine
vjeite zakone podpadalo. Napokon dodje joj iznovice u pomo brizljivost
novoga gospodara, nadvojvode Maksimilijana. Lokrum bijae ve ee
stanom visokih gosti carske i kraljevske krvi. Ovdje je englezki kralj Ei-
kard, vraajui se sa kriarske, vojne kasne jeseni g. 1192., pred bjesnilom
morskim naao utoite i dubrovakim je vieem astno primljen bio. On
pokloni zato 200.000 dukata na grajenje crkve, te ovom znamenitom za
ono doba svotom sagradjena bje u Dubrovniku stolna crkva sv. Marije,
razorena takodjer trenjom g. 1667. Ovdje na Lokrumu stupi na kopno dne
19. prosinca 1396. hrvatski i ugarski kralj Sigismundo; pasiv svoj ivot
poslie nesretne bitke kod Nikopolja. On je na tom otoiu sproveo dva dana ;
a odavle bude dubrovakim knezom Marinom Eastiem sveano u grad od
veden i u kneevskom dvoru nastanjen. Tako su dva vladaoca nala mir i
odmor na Lokrumu poslie velike nesree. I nadvojvoda Maksimiljan traio
je ovdje sa svojom suprugom ubavo pristanite ; a to je on u kratko

vrieme uinio, jo vie to je zasnovao bio, jasno potvrdjuje, koliko mu
je taj dubrovaki ostrov omilio bio. Trokom i tvornim duhom ovoga da
rovitoga care\ia preporodjen je Lokrum i obnovljen. Stari samostan pre
tvoren je u udoban velikaki ljetni stan; redovnike elije sada su liepe
sobice, blagovalite krasna prostrana dvorana, hodnici drutvena sastaja
lita. Jurve bi sva gradja pripravljena, da se naprama moru novo krilo do
zida. Nekadanja samostanska baa preobraena je u divan perivoj, zasadjen
biljem i cvieem ne samo domaim, nego ak iz Amerike donesenim. Cviet-
njaku pred dvorcem neimade premca ni kod ljetovnika n Schonbrunnu i
Laxenburgu, jer neima tudjer ni junoga podnebja ni jasnoga neba dubro
vakoga. Blinji gaj izprekrian je putevi, a okolo ostrova ide kolnik tik
obale morske.
Tolikim si je.ukusom priredio carski sin obitalite na Lokrumu. Mi-
ramare kod Trsta nadkriljuje ga umjetnosti i sjajem, ali daleko je iza njega
u prirodnoj ljepoti. Vele, daje nadvojvoda odluio bio sprovesti na Lokrumu
svake godine vrieme odmora. Ali sudbini se je drugaije htjelo. Eikard i
Sigismund spasili su si na ovom otoku ivot i stupili su ovamo iza ivotne
pogibelji; a Maksimilijan, ako i ne odanle ravno, preje u novi sviet na
priestol i na stratite.
Najnovija se promjena u osobi lokruinskoga vlastelina ivo osjea. Ne
samo da su predjanje velianstvene osnove propale, nego je i perivoj poao
u nazadak. On je sveudilj draestan, jer ni nemar ljudski nemoe prirodne
krasote mnah unititi. Sobe u dvorcu stoje onako, kako jih nesretni nad
vojvoda i jo nesretnija supruga njegova ostavie, s cielim pokutvom i
uresom.
Ovu crticu svoju priobih, da onaj, koj si po itanju i pripoviedanju
sam kr u Dalmaciji predstavlja, uvidi, kakov perivoj ima ova naa pose
strima u svojem krilu. Kada bi Lokrum stajao uz kakav velik grad, bio bi
on stanom i zabavitem otmenijega svieta. Nemoe biti ljepe zabave, nego
li prevoz iz Dubrovnika na taj otoi i probavljaj nekoga vremena na ovoj
kapljici u irokom moru, gdje te sjea ne samo priroda na mo i dobrotu
boju, nego i svaki kamen na slavnu prolost malenoga ali srcu nam pri
rasloga Dubrovnika. (Dr. Pr. Baki.)
4. O t o k B r a .
Pogleda li na kartu jadranskoga mora, vidjeti e iztonu mu ili
hrvatsku obalu posutu mnogobrojnimi otoci i otoii, koji se niu pravcem
jugo-iztonim od Istre pa sve o Dubrovnika. Ima ih ukupno do 564 vea
i manja. Veih otoka brojimo 54, a manjih, ili kako ih onuda z ovu : ko
ljia" svega 510. Ovi otoci teku istim pravcem, kako i sljemena gora po
kopnu, pa zato i sudimo, da ti otoci nisu no najvii vrsi i sljemena pod
morskih gora, a kanali ili prodori, koji otoke od otoka i kopna diele, da su
podmorske doline ili polja.
Hrvatski se otoci razliito oku prikazuju. Jedni su neznatni, ogoljeli,

pusti i nenapueni, te ti se ini, da vidi zabludjelu peinu ili klisuru sred
mora; drugi su opet oveliki, poneto zeleni, kadkada bujni i dostatno na
pueni. Najvei je i najznamenitiji od sviju za cielo ve u staro vrieme
hvaljeni otok B r a .
Otok Bra spada medju juno-hrvatske otoke, koji se niu uz obalu
od Trogira do Dubrovnika. Velik je 394 [J-kilom, ili 7-2 \~\-g- milja, a
broji itelja 18.330 t. j . 2544 na (Tj-milji. Slian je nepravilnoj elipsi,
obseg mu broji 117 5 kilom., najvea mu je duina od zapada prema iztoku
40 - 8 kil., a irina mu je razliita : 5-513 kil. Poloaj Braca veoma je
liep i sgodan. Prama sjeveru i sjevero-zapadu prikuio se kopnu, te gleda
prema sjeveru starodrevni grad Trogir i Spljet, a prema sjevero-iztoku vi
soku goru Biokovo i izpod nje Omi i Makarsku. Od kopna ga tuj dieli kanal
spljetski, a zatim mnogo ui kanal braki, koj se izmedju glavine sv. Mar
tina i Makarske suzuje do dva kilometra. Juna obala otoka Braa gledi
prema dugoljastomu otoku Hvaru, od kojega ga lui hvarski kanal.Na za
padnoj i sjevero-zapadnoj strani pako pribliio se Hvar tako otoku olti, da
tvori s njom uzak tjesnac, s kojega se otvara prekrasan vidik, kada parobrod
ovuda hrli prema Spljetu.
Slika je Braa na prvi pogled prilino tuna. ini ti se u prvi mah,
da vidi pred sobom golemu hrpu ogoljelih vapnenih gora, koje jedna drugu
nadvisuju i golotinjom nadkriljuju, Nu pogleda li bolje, to vidi da su vrsi
goram dodue bieli i krni, da posjeene ume niesu jo ponarasle, da ima
tek simo tamo neto crnoga bora; ali obronke gora ugledat e posute
liepim zelenilom od maslina i trsja, zatim bujnim biljem, to stoki za hranu
slui. Kad ide od Spljeta prema Brau, prikazuje ti se otok taj kao amfi
teatar. Na sjevernoj obali vidi prema Spljetu neznatne gore, iza ovih sliede
u sredini zemlje ovei vrhunci, koje opet daleko nadvisuju visoki vrsi june
obale. Tako moemo na Brau razlikovati tri niza gora. Sjeverni niz gora
ima vrhunce : Prbujac 115 m., Mali Brieg 178., Zadrinov Eat 175 in.,
Dolnje Brdo 150 m. i Grla vicu 252 m.; u sredini zemlje redaju se vrsi: Sv.
Martin 244 m., Sv. Juraj 502 m., Visoka 502 m., Kimova Grlava 468 met.
i Sv. Toma 411 m.; najvii su pako vrhunci june obale: Visoko Brdo 630
m., Sv. Vid 785 ni. (ili 2484') Sv. Duh 633 m. i Sv. Kuzma 470 m.
Najvii vrh na otoku, S v. Vid, povrh trgovita Bola, jest takodjer i najvii
vrhunac na svem hrvatskom otoju. Krasan li pukne pred oima vidik sa
toga vrhunca ! -Prema sjeveru ugleda Spljet i kameni Klis, Trogir i ma
lene otoke iovo (Bua) i Drvenik, prama sjevero-iztoku i iztoku sladi se
oko zriju na gorostasnu goru Biokovo i dalje na zeleno Makarsko Primorje,
prema jugu vidi sav otok Hvar, Korulu i daleki Vis, a na zapadnoj strani
gleda preko koljia Sv. Andrije na iroko i otvoreno more jadransko !
Dolina i nizina ima na Brau sred vapnenih gora veoma malo. Oko
Nerezia i drugih mjesta ima nekoliko omanjih polja, ali sva ta polja za
premaju tek kakovih 1415 Q-kilom. Kraj toga strada otok Bra, kakono
i sve druge vapnene zemlje, sa

oskudice vode. S a m o ' n a dva
mjesta, kod Bola i kripa ima na
ravnih vrela; zdenci i lokve, po
imence Vele Lokve, Male Lokve,
Grlogovica, Vrbnica i Paganica
odvie su visoke i daleke, te daju
ljeti samo kalnu i mlaku vodu.
Po tom se znade dogoditi, da u
ljetna doba na cielom otoku ne-
ima svjee ni zdrave vode.
Podneblje je blago i toplo,
kakono po svoj junoj pomorskoj
Dalmaciji. Srednje godinje
toplote biti e na Bracu, kano i
na susjednih otocih Hvaru, Visu,
1 7 1 7 - 5 0 . Velika toplota
i dostatna oborina ine, da na
ovom otoku uspievaju mnoge
riedke biline, zatim juno voe,
poimence mendula, smokva, ma
slina.
Opisana prirodna svojstva M
neine Bra ba zemaljskim ra- 2
jem, ali. preugodnim boravitem. < -
Makar da na cielom otoku samo ^
1 4 1 5 LJ-kilom. polja imade, P-
to rodi ipak na tom malenom pro- m
storu ito toli obilno, da dostaje ~
svemu iteljstvu, da se prehrani. *
Kraj toga prostire se po obron- a
cih gora i po breuljcih mnogo M
velikih panjaka (do 72 Q-kilo
metara), koji obiluju mirisnim i
sonim biljem. Na ovih se pa-
njacih pasu mnogobrojne ovce i
koze Braana, te se odlikuju
vanredno tenim mesom i daju
izvrstno mlieko, od koga se pravi
glasoviti braki (bodulski) sir.
Najbolje rodi na Brau vino. Na
daleko je poznato brako vino
V u g a v a " , koje je vele sladko
i mirisno, te se moe natjecati
s najboljimi vini juno-franeezkimi i panjolskimi. tVugave se pravi godi

mice do 200 hektol., a prodaje se veoma skupo. Kraj Vugave rode na Brau
i druga vina, poimence: Crlenjak slian Malagi, Tribjan i Proseko, koji su
opet srodni ciparskomu vinu. Vino je u obe najglavniji prihod Braana, te
ga rodi na otoku svake godine do 80.000 barila. Za dobre godine imaju
Braani takodjer i mnogo u l j a od maslina, te ga dobe do 10.000 barila.
Bracanin dakle nije siromak. Njemu rodi dosta kruha i drugoga jela, a
i ulja, da si jelo zaini, pae ni kapljica dobra vina nikad mu neuzmanjka,
da si nadoknadi nestaicu voe.
Po visoinah june Hrvatske, gdje neima irokih i velikih nizina, ne
ima mnogo goveda. Nu tim vie imae koza i ovaca, koje se mogu i po
krnih hridinah verati, te si medju krjem malo hrane potraiti. Kako je
otok Bra pun grmlja i panjaka, nije ni udo, da na njemu ovce i koze
osobito uspievaju. Ve stari rimski pisac Plinij veli, da je Bra na daleko
hvaljen sa svojih dobrih i tenih koza (capris laudata Bratia")- Danas ne-
goje Braani vie toliko koze na otoku ih ima svega oko 2100, ali
tim bolje ovce, kojih na Brau ima preko 6000. Panjaci su braki u
obe tako na glasu, da se obino veli, kad koja koza smalake i okrljavi,
neka se prenese za koj tjedan na Bra, da e tamo sigurno ozdraviti i opet
se ugojiti. Osim koza i ovaca ima na Brau do 1200 konja i mazga te preko
900 magaraca, koji su u tih krnih stranah osobito koristni.
Vapnene i krne gore na Brau nekriju u utrobi svojoj dragocjenih
dragulja ni tvrda eljeza. Mjestimice ipak lomi se veoma liep kamen za
gradnju. Takovih kamenoloma ima napose ko d Milne, Puia i kod^Selaca.
Osim toga priaju, da je neko bio takodjer kamenolom izmedju kripa i
Spliske, te da je odtuda vadio kamen glasoviti Dukljan, kadno je gradio
svoju palau u Spljetu. I crne zemne smole ( a s f a l t a ) ima na Brau, oso
bito kod Nerezia i kripa.
Otok Bra spada pod okruje spljetsko, te broji 7 trgovita i 15 oveih
sela. Trgovita jesu: 1. S u p e t a r (Castel S. Pietro), broji 1701 it. i 442
kue, glavno je mjesto svega otoka, prostire se na sjevero-zapadnoj obali,
te gleda ravno prema Spljetu; 2. JSTerez ie, u sredini zemlje, bijae
neko glavnim mjestom otoka, dok je Bra od navala gusarskih ljuto stra
dao ; 3. S t i v a n j (St. Giovanni), na moru, Supetru na zapadu ; 4. Mil na,
broji 2253 itelja i 362 kue, na zapadnoj obali sa liepom crkvom i veoma
sgodnom lukom, u koju se parobrod svraa idui iz Spljeta ili u Spljet;
5. P u i e, 1526 it. i 340 kua, na sjevernoj obali; 6. Bol, 1631 it.
i 398 kua, na junoj obali, na podnoju krnih gora, udaljen je od otoka
Hvara samo 3 kilom.; 7. P o s t i r e , na sjevernoj obali, naprama Omiu.
Kako Bra rodi obilno vinom, a poneto i drugimi prirodninami, to je
Bracanin i prometan ovjek, te trguje po moru. U tom ga pomae i ta okol
nost, to ima naokolo Braa sgonih pristanita, koja su sjegurnom obranom
od ljute sile uzbunjena mora. Bracanin trguje mnogo : on vozi dobra svoja
vina daleko u Zadar, Obrovac, Senj, Bag, dapae i u Mletke.
Prastare predaje pripoviedaju, da su Bra ponajprije naselili Grci iz

Sicilije, te da je najstariji grad bio negdje oko katela kripa. Kadno su
Ilirija i Dalmacija pale u ruke Rimljanom, dodjoe oni i na otok Bra. Za
diobe rimske drave spade Brae sa cielom Dalmacijom pod iztono-rimsku
carevinu. Pod njom ostade sve do asa, kad Hrvati posjedoe Dalmaciju.
Jedan dio Hrvata, P a g a n i ili N e r e t v a n i , koji bijahu zauzeli sav okoli
izmedju Cetine i Neretve, prisvojie si i susjedne otoke, a medju njimi i
Bra. Neretvani bijahu dobri i smjeli brodari, te zadavahu Mletkom silnih
jada, dok ih napokon neprisilie, da su im danak plaati morali. Kad su u
10. vieku Neretvani priznali mo hrvatskoga kralja, spade i otok Brao pod
vlast hrvatske kraljevine. Koncem 11. vieka, naime 12. oujka 1078., po-
dieli hrvatski kralj S v i n i m i r gospodi na otoku Brau pravo, da smiju
slobodno trgovati po svem kraljestvu hrvatskom, a da neplaaju nikakove
dae ni poreza. Bijae to za brakoga sudca Pelagija. Svinimir im dade ovu
povlast zato, to su nekom sgodom poastili i ljubezno primili hrvatskoga
bana Dragotu i upana Slavogosta.
I u dvanaestom vieku ostade Bra vazda uz Hrvatsku i pod vladom
ugarskih Arpadovia. Gospoda braka priznavanu samo vrhovnu vlast
ugarskih kraljeva, a u istinu vladahu sami. Na elu im bijae k n e z (co
mes), a ovomu bijahu podredjeni sudci i upani. U ostalom bijae vlada na
Brau posve aristokratina : ivjela su udobno samo gospoda, a ubogi je
puk robovao. Da su medjutim ova gospoda Hrvati bili, a ne tudjinci, neka
svjedoe sliedea imena gospode, to ih nalazimo u listinah onoga vieka:
Radovan, Slavogost, Jurjevi, Pobrini, Stanislav, Bratko, Batko, Prvo,
Prvoslav i ostali.
Bra spadae od vajkada pod biskupiju hvarsku. Koncem 12. vieka
sjedini se on i u politikom obziru sa Hvarom, te knez B r a t k o zove se
g. 1183. knezom hvarskim i brakim", a neki N i k o l a biskupom obiju
otoka". U trinaestom vieku pretrpi Bra mnogo od gusara i od Omiana,
koji su sa Spljeani vojevali. S toga se razloga dadoe Braani pod okrilje
Mletana. Iza toga vratie se dva put pod ugarsko-hrvatsku vladu (1358.
do 1390. i 1394.1420.), nu od g. 1420. ostadoe svedjer pod vladom
Mletana, dok nedodjoe u ovom vieku sa cielom Dalmacijom u ruke austrij
skoj vladi. Kada je g. 1797. postala republika mletaka demokratikom,
podie se i demokracija braka proti gospodi; nu gjeneralmajor Rukavina
utia za tri dana cieli taj pokret.
Braani hoe, da se je J e l i n a , majka Konstantina Velikoga, naro-
dila na ovom otoku, te zato i slave dan 14. rujna, kad je Jelina nala sveti
kri, kano osobiti svetak. Nuz Jelinu tuju osobito jo Sv. J u r j a , pobje-
ditelja ljutoga zmaja.
Liko polje i Yis'evica (Fuine).
III.
Slika hrvatskoga tla.
(Obei pregled.)
Gledamo li kartu hrvatske zemlje, to vidimo u prvi as, da je

Hrvatska pretenim dielom zemlja gorovita. Od ukupne povrine
zapremaju visoine i gorovite pokrajine oko 40.250 Q-kilom. ili 72%,
a ravnice (dotino nizine) samo 16.000 -kilom, ili 28%- Gora,
ima po svoj Hrvatskoj, a nizine diele sad jedne gore od drugih, sad
opet obrubljuju pojedine gorske kose. U Hrvatskoj nalazimo sve mo
gue vrsti osovnih oblika, kanoti gorske kose, gorske gomile, visoine,
planme, vispoljane, dolce i ponikve, doline, nizine. Najvie prediele
imade Hrvatska u najjunijem kraju. Prema sjeveru snizuje se zemlja
sve vema, dok na najsjevernijem iztoku nepredje u nizku i veliku ni
zinu, koja se hvata prostrane nizine ugarske.
U pojedinih pokrajinah kraljevine Hrvatske razdieljene su gore
(visoine) i nizine ovako: Dalmacija je malo ne sva gorovita; Hrvat-
Slika hrvatskoga tla. 49
ska u uem smislu veim je dielom gorovita (5/6 gorovita, '/6 ravna);
a Slavonija je preteno ravna (2/s ravna, a samo V3 gorovita).
Hoemo li, da si jasno predstavimo sliku Hrvatske, podieliti
nam je cielu zemlju na vie horizontalnih slojeva, te jih jedan na
drugi naslagati. Po tom eto slike hrvatskoga tla:
Najdolnji sloj ili naslagu sve do 200 met. visine nad morem
zapremaju velike nizine, kanoti Posavina i Podravina sa Podunavljem
i Pokupjem, zatim ravni Kotari i Neretva. Drugi sloj od 200-600
met. visine obuhvaa visoke ravnice iliti visoka polja, kanoti: Imotsko
polje, Sinjsko polje, Kninsko polje sa Kosovim poljem, Liku, Krbavu,
Gacko polje, i Liko polje (u rie. up.); zatim nizke gore iz
meju Drave, Save i Kupe. Trei sloj od 600950 (dotino 1062)
met. sastavljaju najvii vrhunci nizkih gora izmeju Save, Drave i
Kupe u sjevernoj Hrvatskoj. etvrti sloj sa 9501100 met. obuhvaa
u obe sredju visinu planina juno-hrvatskih. esti napokon sloj sa
14001900 met. visine sastavljaju veoma raztreseni najvii vrhunci
u planinah juno-hrvatskih.
Najvia toka u obe u svoj Hrvatskoj je visoki O r j e n u Bok i
(1898 met.), a najnie je mjesto u nutrnjoj zemlji nizina Neretve
kod Opuzena (7*5 metara).
Rieke Kupa i Sava lue hrvatske gore na dvie posvema razno
like skupine: prva skupina spada na srednjo-evropske gore, n a A l p e ;
a druga je skupina est g o r j a n a b a l k a n s k o m p o l u o t o k u .
Prema tomu dielimo hrvatske gore na dva razliita gorska sustava:
A. Alpinski ogranci u sjevernoj Hrvatskoj, i to:
1. A l p i n s k i o g r a n c i m e d ju D r a v o m i S a v o m ;
. 2. A l p i n s k i o g r a n c i m e d j u S a v o m i K u p o m .
B. Gorje balkanskoga poluotoka u junoj Hrvatskoj, i to:
1. J u g o z a p a d n a ili l i b u r n i j s k a v i s o c i n a ;
2. J u n a v i s o c i n a ;
3. D a l m a t i n s k a v i s o c i n a .
Nizine u Hrvatskoj stem se uz velike rieke: Dravu, Savu i Dunav,
zatim uz manje rieke i potoke. Prema tomu diele se nizine na:
1. P o d r a v i n u sa P o d u n a vlj em ;
2. P o s a v i n u ;
3. M a n j e n i z i n e (Pokupje, Neretva, Kotari).
V. Klaie. Prirodni zemljopis Hrvatske. 4

Vi so i n e i gore.
A. Alpinski ogranci.
1. Alpinski ogranci medju Dravom i Savom,
(Poloaj, veliina, meje. Karakter gorja. Pregled i razgloba. Pojedine esti gorja.
Greognostieki sastav. Doline i kotline. Sedla, klanjci i eeste. Rieke i jezera. Pre
gled najviih vrhunaca. Opisi.)
Poloaj, veliina i meje. Gore hrvatsko-slavonske Mezopo

tamije, t. j . prediela medju riekami Dravom i Savom spadaju na naj
vee gorje srednje Evrope, na Alpe. Alpe zapremaju 5363 g. -milja
ili 295.302 -kilom., te se prostiru zemljami: Italijom, Francezkom,
vicarskom i Austrijom. Diele se pako na zapadne, srednje i iztone.
Hrvatsko-slavonske gore nisu no posljednji i najiztoniji ogranci
iztonih Alpa. Hvataju se na medji tajersko-hrvatskoj savnikih Alpa,
te se steru, kao pogorje prema svojoj uzdunoj osi iztonim juno-
iztocnim pravcem po cieloj sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji sve do Du
nava. Ravna jim je duljina od Rogatca do Slankamena oko 380 kil.
(50 aust. milja).
Gore hrvatsko-slavonske zapremaju malo ne polovinu hrvatske
i slavonske zemlje medju Dravom i Savom, t. j . 14.490 Q-kil. (252
-aust. milja). Nalie rtastomu poluotoku, a obkruene su dalekimi
nizinami, koje opet obrubljuju tri velike rieke: Dunav, Drava i Sava.
Nizina ovomu gorju na sjeveru zove se Podravina, a ona na jugu
Posavina. Budu da su te hrvatsko-slavonske gore veoma blizu goram
balkanskoga poluotoka, to se mogu nekim nainom smatrati prirodnom
sponom izmedju gorja balkanskoga i alpinskoga.
Karakter gorja. Alpinski ogranci medju Dravom i Savom ne-
imaju ni iz daleka onih prirodnih obiljeja i svojstva, s kojih su prave
Alpe toliko glasovite. Doim se prave Alpe ubrajaju u red visokih
planina (sa visinom od 1G004550 met.), spadaju nae medjuriene
gore u red n i z k i h g o r a , jer jim srednja visina bila nad morem
nenadmauje 630 m. ili 2000'. Steru se veinom pravcem od zapada
prema iztoku (ili od sjevero-zapada prema jugo-iztoku), te se iztiu
Alpinski ogranci raedju Dravom i Savom. 51
budi kao kupke, budi kao uzke i kratke kose, koje su obkruene pro-
stranimi ravnicami.
Bila hrvatsko-slavonskili gora ponajvie su sljemenasta oblika,
te imaju prostrane vrhove i sedla. Obronke svoje sputaju prema
sjeveru mnogo strmije, nego li prema jugu; u obe jim je juna opla-
vina razvitija i obilatija potoci. Prema tomu moe se vrlo lasno pro
tumaiti, zato neima na sjevernih i sjeverozapadnih obroncih toliko
ljudskih naselbina, koliko na junoj. K tomu su jo juni obronci mno
gih naih gora opasani plodnimi i liepo razvitimi breuljci i humovi,
koji se i geoloki od glavnoga gorja razlikuju. I ovi breuljci dopri
nose, da su june strane tih gora ivahnije i napuenije.
Hrvatsko-slavonske gore veinom su umom obrasle. Ljudske
naselbine, zatim poljodielstvo, voarstvo i vinogradarstvo sie riedko
gdje preko 300 met. Budu da su te gore nizke, to neima u njih
raznih, niti estih promjena prirodnih, kakono u planinah; gore su
ove veinom zarasle bukvom, te su veoma jednolike. Ali zato ima u
njih bujnog i svjeeg drvea i ikarja, zatim ubavih dolina i boina.
Uzdunih dolina imaju nae gore malo, ali prostranih; tim vie
obiluju poprienimi dolinami. Ove popriene doline nisu duboke, ali
iroke i poloitih boina, te su si tu razne rieke svoja korita izduble.
Pregled i razgloba gorja. Glavna grana hrvatsko-slavonskili
gora poima na medji tajerskoj Macelj-gorom. Gora ova die se
na vrelitu Sutle i tee pravcem sjevernim prema Dravi. Na vrelitu
"Krapinice odieljuje se od nje gora I v a n i c a , koja se prostire prav
cem od zapada prema iztoku, sve do izvora potoka Lonje. Neznatna
i nizka g o r a T o p l i k a , sterua se medju Bednjom i Plitvicom,
spaja Ivanicu sa iztonim joj nastavkom, sa gorom K a l n i k o m .
Kalnika se gora iri izmedju izvora Lonje i Glogovnice, a iza vre-
lita Glogovnice pa sve do izvora Ilove nastavlja ju B i l o - g o r a .
Gora se ova zove u zapadnom dielu i R i e k o m - g o r o m . Od izvora
Ilove poam stem se slavonske gore sve do vrela Vuke i Londe.
Gore te zovu se raznoliko, kanoti: C r n i v r h , P a p u k , Krndija,
B i l i - v r h i Kr sto v i - v r h . Izmedju Krstovog-vrha i grada Vuko
vara gube se hrvatsko-slavonske gore ponajprije u neznatne breuljke,
a zatim nastaje gorska pukotina. Tek Vukovaru na iztoku diu se
gore na novo, i to pod imenom F r u s k e g o r e . Fruka gora posljednji
je ogranak alpinskoga gorja, prostire se pravcem od zapada prema
52 Alpinski ogranci medju Dravom i Savom.
iztoku uzporedo sa Dunavom, te se svruje na uu Tise u Dunav

kod staroga Slankamena. Jedna est Fruke gore medju Ilokom i
Petrovaradinom zove se i V r d n i k - g o r o m .
Glavna grana hrvatsko-slavonskoga gorja nije u svih estih jed
nako visoka. Tako se die umah na poetku u I v a n i c i veoma
brzo sve do 1062 m. nad morem, te je vrhunac Ivanice najviim
vrhom u svoj Hrvatskoj i Slavoniji medju Dravom i Savom. U gorah,
Ivanici na iztoku, kanoti u gori Kalnikoj i Bilo-gori snizuje se opet
ta grana veoma, te srednja visina vrhunaca u Bilo-gori broji samo
285 met. U Slavoniji uzdie se opet u gorah P a p u k u i K r n d i j i .
Srednja visina vrhunaca u tih gorah slavonskih iznosi do 640 met.
a najvii vrhunac Papuk uzdie se do 954 met. Iza Krndije i Krsto-
vog vrha gubi se ta grana u neznatne breuljke i u ravnicu sa 110
met. srednje visine. Tek iza Vukovara uzdiu se opet vrsi Fruke
gore sa 370 m. srednje visine, te sa najviim vrhom Crvenim Gotom
(537 met.).
Ulaze u zemlju hrvatsku stere se glavna grana hrvatsko-sla
vonskoga gorja tik nizine Dravske, te ju prati sve do CrnogaWrha u
Slavoniji. Prema tomu je i glavno razvodje pritoka i potoka savskih
i dravskih mnogo blie Dravi, nego li Savi. Tim se moe protumaiti,
zato neima Drava u Hrvatskoj tolikih i toli dugih pritoka, kakono
Sava. Tek u Slavoniji pomie se glavna grana gorja prema srfcdini
zemlje, te se tu i glavno razvodje pritoka savskih i dravskih steVe u
sredini medju Dravom i Savom. Frukom gorom pribliuje se napokon
glavno razvodje izmedju pritoka dunavskih i savskih tik Dunavu,! te
zato su ovdje i potoci savski mnogo obilniji i znatniji od dunavskih.
Spomenuta okolnost, to se glavna grana hrvatsko-slavonskfii
gora dri preteno Drave i Dunava, te to je od Save znatno uda\
ljena, ini takodjer, te je sjeverna strana (dravska) svijuh gora strma 1
nerazvita, doim je juna (savska) ne samo poloitija, nego i mnogo'
razvitija. To se pokazuje osobito tim, to se sa june strane ove
glavne grane sputaju prema nizini savskoj pojedine gore kanoti
ogranci, koji diele zemlju na vie omanjih nizina i kotlina.
Prvi ogranak odieljuje se na zapadnoj strani gore Ivanice, te
se prostire pod imenom K o s t e l s k e gore izmedju Sutle i Krapine
prema jugo-zapadu sve do savske nizine. Na iztonoj strani Ivanice
ostavlja glavno gorje opet drugi ogranak, naime Z a g r e b a k a g o r a .
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom. 53
Ova se gora iri medju riekom Krapinom i Lonjom, pravcem jugo

zapadnim do Suseda, te su tu rui strmo u Savu. Izmedju gore Ko-
stelske, Zagrebake i Ivanice prostire se breuljasta kotlina, imenom
Zagorje. Zagorje obsie 1437 -kilom. (25 -milja), obiluje plod-
nimi dolinami i vinorodnimi breuljci, te se radi osobite prirodne
krasote zove i hrvatskom Svajcom". Ovom kotlinom tee od sjevera
k jugu Krapina, koja u Savu utie, te tako zagorsku kotlinu prema
jugu otvara.
Trei je ogranak gora M o s l a v a k a . Ova se odtiskuje od
glavne grane kod Bilo-gore, te se sputa izmedju Ilove i Lonje prema
jugoiztoku. Pokrajina, gorani ovim na zapadu i jugu, zove se Mo
slavina.
U Slavoniji odieljuje se na vrelitu Orljave od Crnoga vrha
etvrti ogranak, naime O r l j a v s k a gora. Orljavska se gora stere
od vrelita Orljave u slici polukruga sve do utoka Londe u Orljavu,
te se dieli na dva krila: na P o e k u goru ili Babje gore, i na
S u j n i k - g o r u . Od Orljavske gore odtiskuju se opet gorske granice,
popunjujue svojimi brdi prostor medju potoci Pakrom, Bielom i Ilo
vom, te tvoree stupnjevinu ovih rieka, koju bi mogli nazvati stup-
nje vinom j u g o - z a p a dne S l a v o n i j e " . Brda medju Bielom i
Pakrom zovu P a k r a k o m gorom, a ona medju Bielom i Ilovom
Bielom gorom.
Peti i posljednji ogranak glavne grane hvata se na vrelitu Londe
i Vuke gore Krndije, te se prostire pod imenom D i l j - g o r e do utoka
Londe u Orljavu.
Orljavska gora, zatim gore Papuk i Krndija, napokon Dilj-gora
zatvaraju gorsku k o t l i n u P o e k u . Kotlina ova nalii veoma
hrvatskomu Zagorju, obiluje gudurami i uvalami, te ima gustih i pro
stranih uma. Obsie 977 -kilom. (17 Q-m.), a srednja joj visina
iznosi 190 met. Na jugu otvara kotlinu poeku Orljava, upravo gdje
u nju Londa utie.
Pojedine esti gorja:
1. M a c e l j - g o r a , 34 kilom, duga, nastavkom je savnikih
Alpa, i prostire se od izvora Sutle k Dravi, prema kojoj kod Zavrja
strmo opada. Izmedju Rogatca i vrelita Bednje jest ta gora granicom
izmedju Hrvatske i tajerske. Najvii joj je vrh na hrvatsko-tajerskoj
granici Sv. A u g u s t i n (522 met. ili 1648 au. stopa).
2. K o s t e l s k a g o r a , 23 kil. duga, obkruena je na zapadu

dolinom Sutle, na iztoku dolinom Krapine i Krapinice, a na jugu
savskom nizinom. Najvii joj je vrh Kuna gora (538 m. ili 1703
be. stopa), 3/4 sata Pregradi na zapadu. Ostali su vrsi: ulek
(513 m.), kraj Vinagore, P i a n (311 m.) kraj Desinia, Do gnje
ve c (293 m.) kraj Tuhlja, Hum (294 m.) kraj Tuhlja, Careva
gora (511 m.), kraj Klanjca.
3. Ivanica, 52 kilom, duga, oddvaja se kod vrelita Krapi
nice od Macelj-gore, te se prostire pravcem od zapada k iztoku sve
do gorskoga sedla kod izvora Lonje. Ivanica ima uzko i dugoljasto
bilo, a najvii joj vrh I v a n i c a (1062 m. ili 3355') nadvisuje sve
vrhove u sjevernoj Hrvatskoj. Ostali vrsi: S t r a h i n i c a (848 m.),
dva sata Radoboju na sjeveroiztoku, V e t e r n i c a (512 m.) kod
Oure, S r d a n i c a (325 m.) kod Novog marofa, Suec ili veliki
l i e b (787 m.) kod Radoboja.
4. T o p l i k a gora, 22 kilom, duga, stere se izmedju Bednje
i Plitvice, te spaja Ivanicu sa gorom Kalnikom. Na jugoiztonom
podnoju iste gore steru se Varadinske toplice. Toplika je gora
nizka, najvii joj vrh Ose a broji samo 300 met. (950'). Ostali su
vrsi: H a m a t a r (299 met.) kod Beretinca, Klju (266 m.) kod
Novog marofa, M a a r as (295 met.).
5. K a l n i k a g o r a , 36 kilom, duga, stere se izmedju vre
lita Lonje i Glogovnice pravcem od zapadnoga jugozapada prema
iztonomu sjeveroiztoku du desnoga briega rieke Bednje sve do na
plavne ravnine koprivnike. Najvii joj je vrh V r a n i l a c (642 m.
ili 2034'). Ostali vrsi: V u k l e c (615 m.), B r a e v v r h (617 m.),
K o z j i h r b e t (540 m.), L j u b e l j (617 m.).
6. Z a g r e b a k a g o r a , 44#5 kilom, duga, oddvaja se od
Kalnike gore, te se protee jugozapadnim pravcem izmedju Krapine
i Lonje prema savskoj nizini. Kod Suseda, na uu Krapine u Savu,
rui se ta gora strmo u Savu. Najvii je vrh u gori S l j e m e (1036
m. ili 3276'); zatim: V e l i k i p l a z u r (sv. Jakob, 961 m.), oba
kod Zagreba; L i p a (696 m.), kod uerja;. O t r i h u m (484 m.)
kod Marije Bistrike.
7. B i l o - g o r a , 67 kilom, duga, iztonim je nastavkom kal
nike gore, te se prostire medju vrelitem Glogovnice i vrelitem
Ilove pravcem juno-junoiztonim. Jedno krilo te gore, koje se od
Alpinski ogranci tnedju Dravom i Savom. 00
vrelita Glogovnice iri pravcem iztonim sve malo ne do Novigrada,

nazivalo se je prije R i e k o m - g o r o m . Najvii su vrsi: G r a d e c -
b r d o (349 m. ili 1164'), K o s e v a c (300 m.).
8. M o s l a v a k a g o r a , 36 kilom, duga, odtiskuje se sa
Bila-gore na jug prema Savi smjerom od sjeverozapada prema jugo-
iztoku, te se stere medju riekami Ilovom i Lonjom. azmino prodolje
od Vukinca putem juga dieli ju na dva krila: na iztono vee medju
azmom i Ilovom ( G a r i - g o r a ) i na zapadno znatno manje medju
azmom i Lonjom (I v a n i k a b r d a ) . Najvii je vrh u toj gori
H u n k a (490 met. ili 1548'). Ostali vrsi: P e i n s k a k o s a (300
met.), G a r i (370 m.), B r 1 j a n i k o b r d o (268 m.), S t a n-
k o v a c (171 m.).
9. C r n i v r h , stere se junim pravcem od vrelita Ilove do
vrelita Biele i Orljave. Tu se gora dieli na dvie grane. Najvii
je vrh C r n i v r h (865 m. ili 2738'), zatim B u j a n o v a k o s a
(830 m.).
10. P a p u k - g o r a, prostire se smjerom iztonim od vrelita
Biele i Orljave sve do vrelita Vuice. Najvii je tu vrh P a p u k
(954 met. ili 3018'). Ostali vrsi jesu: T o a k (840 met.), R u t
(771 m.).
11. K r n d i j a - g o r a je nastavkom Papuk-gore, te se stere
pravcem junoiztonim od izvora Vuice do izvora Londe i Vuke.
Najvii je tu vrh K a p a v a c (786 ni. ili 2488'), zatim K r n d i j a
v r h (478 m.).
12. D i l j - g o r a . Ovu goru spaja sa Krndijom gora Krstovi
vrh. Dilj-gora tee od izvora Londe i Vuke pravcem od iztoka prema
zapadu sve do utoka Londe u Orljavu. Najvii joj je vrh P r e d o l j e
(456 hi. ili 1433'), zatim L i p o v i c a (422 ni.).
13. S u j n i k - g o r a , stere se kano zapadni nastavak Crnoga
vrha poam od vrelita Orljave i Pakre du lieve obale Pakre sve
do savske nizine. Najvii joj je vrh B r e z o v o p o l j e (984 ni. ili
3115'), zatim J a v o r o v i c a (915 met.), P s u n j - 0 r m a n o v a c
(655 met.).
14. P o e k a g o r a ili B a b j e g o r e prostiru se opet kano
nastavak Sujnik-gore pravcem iztonim sve do utoka Londe u Orljavu.
Najvii je tu vrhunac M a k s i m o v h r a s t (616 ni. ili 1953'), za
tim C r v e n o b r d o (388 m.).
15. P a k r a k a g o r a prostire se medju Pakrom i Bielom

pravcem od iztoka prema zapadu. Najvii su tuj vrhunci: K i k (717
m. ili 2272'), zatim C i g a n o v o b r d o (446 m,), B u (496 m.).
16. B i e l a g o r a , prostire se medju Bielom i Ilovom smjerom
jugozapadnim, poam od izvora Biele i Vuinske. Najvii joj je vrh
P e t r o v v r h (614 m. ili 1944').
17. F r u k a g o r a , prostire se od Vukovara pravcem iztonim
sve do utoka Tise u Dunav. Medju Ilokom i Petrovaradinom zove se
ta gora V r d n i k o m po istoimenom manastiru. Najvii su joj vr
hunci: C r v e n i o t (537 m. ili 1701'), G r g u r e v s k o h r a e
(474 m.), V e l i k i b r i e g (515 m.), Opovaka u m a (464 m.).
Cfeognosticki sastav. U alpinskih ograncih medju Savom i
Dravom nalazimo raznih formacija, medju ostalimi i p r v o t n u for
m a c i j u ili pragorje. Bila svih viih gora pripadaju toj formaciji. Uz
prvotnu stvorbu imade u glavnih kosah jo gdjegdje i kamenja mla-
djih stvorba kanoti stvorbe trijake, jurske i kredine. Prigorje i humlje
pako uz glavne gore sastoji od tercijarnih tvorina, veinom od litav
skoga vapna, ceritijskih i kongerijskih tvorina. Nizine napokon, to
se prostiru na obje strane ovoga dugoljastoga gorja, sastoje od dilu-
vijalnoga ljunka, prapora i aluvijalnih tvorina.
1. M a c e l j - g o r a , sastavljena je u korjenu svom od terci
jarnih morskih naslaga, koje obkruuje litavsko vapno i ceritijske
naslage. Klenovniku na sjeveru steru se u toj gori trijake hallstattske
naslage.
2. K o s t e l s k a g o r a , sastoji od tercijarnih ceritijskih i kon
gerijskih naslaga.
3. I v a n i c a . Uzko i dugoljasto bilo ove gore sastoji od hall-
stattskoga vapna gornjega trijasa, a gdje gdje se vide pojedine par
tije werfenskoga kriljavca i trahita (napose kod Lepoglave, Zajezde).
Prigorje sastoji na sjeveru od tercijarnih morskih naslaga, a na jugu
od litavskoga vapna i ceritijskih naslaga.
4. T o p l i k a g o r a spada na tercijarnu stvorbu i sastavljena
je od litavskoga vapna i ceritijskih naslaga.
5. K a l n i k a g o r a . Glavni korjen ove gore sastoji od ka
menja prvotne stvorbe, naime od bliestnika; nu taj je korjen veoma
uzak, a na junoj mu se strani stere izmedju tercijarnih morskih i
ceritijskih naslaga do 15 kilom, duga stiena gornjo-jurske stvorbe. Na
sjeveru opet glavnomu korjenu prostiru se tercijarne morske naslage,

Utavsko vapno i blizu Bednje ceritijske naslage. U Kalnikoj gori
ima oko Kamenice jo i melafira.
6. Z a g r e b a k a g o r a . Glede geognostikoga sastava dieli
se ova gora na dvie skupine. Jugozapadna skupina sa Sljemenom sa
stavljena je na bilu od kamenja prvotne stvorbe, naime od diorita
(zelenca), kojemu se na jugu pridruuje kloritov kriljavac i werfenski
kriljavac, a oko Suseda hallstattske naslage. Glavno gorje obrubljuje
uzka pruga litavskoga vapna. U sjevero-zapadnoj skupini oko Zeline
nalazimo sred litavskoga vapna kamenje prvotne stvorbe i to bliest-
nik, a kod Huma i Komina jo i kredino vapno. Prigorje gore zagre
bake sastoji od ceritijskih naslaga tercijarne stvorbe.
7. B i l o - g o r a spada na tercijarnu stvor bu i sastavljena je od
kongerijskih naslaga, koje mjestimice izmienjuje diluvijalni ljunak i
prapor.
8. M o s l a v a k a g o r a . Iztoni dio ili Gariku goru izpu-
njuje na bilu prvotno kamenje i to granit i bliestnik, a obkruuje ga
tercijarna stvorba: litavsko vapno, ceritijski i kongerijski slojevi. Iva~
nika brda naprotiv sastoje od prapora i diluvijalnoga ljunka.
9. C r n i v r h , spada na bilu na prvotnu stvorbu, te ima tuj
granita, koj obkruuju trijake tvorine : werfenski kriljavci i hall
stattske naslage, zatim tercijarno litavsk o vapno i ceritijske naslage.
10. P a p u k , ima na bilu prvotno kamenje: granit oko Toka;
zatim kod Vuina trahit; na Papuku i na Rutu sastoji od trijake
formacije, naime od hallstattskih naslaga, koje obrubljuju werfenski
kriljavci.
11. K r n d i j a sastoji oko Kapavca od trijake stvorbe : od hall
stattskih naslaga; na jugu oko Krndije sastavlja goru prvotno kamenje:
bliestnik i poneto granit. Kod Orahovice nalazimo jo i melafira.
12. D i l j - g o r a sastoji od tercijarnih ceritijskih naslaga, a
oko Podvinja od tercijarnoga litavskoga vapna.
13. S u j n i k- g o r a , bilo njoj sastavlja prvotna stvorba: granit
i bliestnik, a ove obkruuje tercijarna formacija: litavsko vapno,
kongerijske i ceritijske naslag e.
14. P o e k a g o r a , sastoji od gornjega eocena (flia), a kod
Poege nalazimo ugljenu stvorbu: brusilovac i pieenjak, koje ob
rubljuju ter-cijarne ceritijske naslage.
58 Alpinski ogranci med ju Dravom i Savom.
15. P a k r a k u g o r u sastavljaju tercijarne kongerijske na

slage.
16. B i e l u g o r u , sastavljaju isto tako tercijarne kongerijske
naslage.
17. F r u k a g o r a , na sljemenu joj stere se prvotno ka
menje : brusilovac, bielutnjak i vapnenjak sa uloenim serpentinom;
kod Karlovaca nalazimo kredinu stvorbu, i to karpatski pieenjak;
a iza ove ugljenu stvorbu: brusilovac i pieenjak. . Na obroncih i
i u prigorju nalazimo tercijarno litavsko vapno i ceritijske naslage.
Doline i kotline. Ve smo prije spomenuli, da u alpinskih
ograncih medju Dravom, Kupom i Savom nema oveih uzdunih do
lina, ve samo nekoliko poprienih dolina, i to napose na junoj
strani prema Posavini. Na sjevernoj strani nalazimo uzdunu dolinu
B e d n j e , koja iza varadinskih toplica prelazi u Podravinu.
Na junoj strani jesu sliedee doline:
D o l i n a K r a p i n e , prostire se izmedju Ivanice i Zagre
bake gore.
D o l i n a S u t l e , razstavlja Kostelsku goru od tajerskih gora.
D o l i n a L o n j e, dieli Ivanicu i Kalniku goru, a zatim Za
grebaku goru od ogranaka Kalnike gore.
D o l i n a a z m e , dieli Bilo-goru od Moslavake gore; a
zatim razstavlja Moslavaku goru na dvie esti.
D o l i n e I l o v e , B i e l e i P a k r e teku malo ne uzporedo,
zatvaraju stupnjevinu zapadno-slavonsku.
D o l i n a O r l j a v s k a , razstavlja goru Papuk od gore Sujnika.
Izmedju kotlina spominjemo k o t l i n u Z a g o r s k u , u kojoj
se sabiru svi potoci sa gora: Ivanice, Zagrebake i Kostelske, te
utiu u Krapinu izlievaju se u Savu. U k o t l i n i P o e k o j
(srednja visina 190 met.) sabiru se opet sve rieke i potoci sa gora
okolinjih, te utiu u Orljavu.
Sedla, klanjci i ceste. Makar da je srednja visina alpinskih
ogranaka prilino neznatna, to ipak nema u njih nizkih sedala i kla-
njaca, koji bi jih uinili prohodnimi i za promet zgodnimi. Sedla u
ovom pogorju vie su ravna i prilino visoka, te otegouju veoma
promet izmedju Posavine i Podravine. Jedini prediel izmedju Dja-
kova i Vukovara ini oveliku gorsku pukotinu i spaja tako Posavinu
sa Podravinom i Podunavljem.
Najglavnija sedla i klanjci jesu:

1. S e d l o kod V e t e r n i c e u gori Ivanici, visoko 377 met.,
vodi iz Ivanca preko Ivanice u Zagorje.
2. S e d l o i z m e d j u Z a g r . g o r e i K a l n i k a kod Novog
marofa vodi iz Varadina preko gore Pake u Krizevce.
3. S e d l o i z m e d j u I v a n i c e i Z a g r e b a k e gore,
preko kojega ide put iz Novog marofa u Zagorje.
4. P r o d o l k o d L e p a v i n e , preko kojega vodi cesta i
akanjska eljeznica iz Krievaca u Koprivnicu.
5. S e d l o u B i l o - g o r i , preko kojega vodi cesta iz Belo-
vara u Gjurgjevac.
6. S e d l o i z m e d j u C r n o g a v r h a i P a p u k a , preko
kojega vodi put iz Kamenskoga preko Zveeva u Vuin.
7. S e d l o u K r n d i j i , visoko 453 met., preko njega vodi
put iz Poege u Naice i u Osiek.
8. S e d l o k o d K a m e n s k o g a medju Sujnikom i Pakra
kom gorom. Preko njega vodi cesta iz Pakraca u Poegu.
9. 0 r 1 j a v s k i k 1 a n j a c, prostire se na utoku Londe u
Orljavu izmedju Poeke gore i Dilj-gore, te otvara poeku kotlinu
prema jugu, spajaju ju sa Posavinom.
10. V i e o m a n j i h s e d a l a u F r u s k o j g o r i , preko
kojih vode putevi i ceste iz Calme u Ilok, iz Radinca preko Krue-
dola u Karlovce, pa iz Iriga u Kamenicu.
Riekc i jezera. Budu da se alpinski ogranci vie dre uz
Dravu, nego. li uz Savu, to su pritoci dravski posvema neznatni
prema savskim. Rieke na sjevernoj strani jesu kratke i malene, naj-
znatnije su B e d n j a i V o i n s k a; na junoj strani nalazimo vie
poduljih rieka: S u t l u , K r a p i n u , L o n j u , O r l j a v u i Bosut.
Gorskih jezera ima malo i malenih; poznato je j e z e r o T r a -
k o a n s k o u gori Maceljskoj i S o v s k o j e z e r o u Dilj-gori.
Pregled najviih vrhunaca u pojedinih gorah alpinskih ogranaka.

Ime vrhuncu : Ime gori: Visina u metrih : Vis. u b. stop.:
1 Ivanica Ivanica 1062 3355
2 Sljeme Zagrebaka gora . . 1036 3276
3 Brezovo polje . . . . Sujnik gora 984 3115
4 Papuk Papnk-gora 954 3018
b Orni vrh Crni vrh 865 2738

Ime vrhuncu : Ime gori: mefcrih :: Vis.
Visina u mefcrih Vis. u b. stop.-.
s'
6 Kapavae Krndija 786 2488

7 Kik Pakraka gora 717 2272
8 Vranilac Kalnika gora. 642 2034
9 Maksim ov hrast .. Poekagora. . 616 1953
10 Petrov vrh Biela gora 614 1944
11 Kuna gora Kostelska gora 538 1703
12 Crveni Cot Fruka gora... 537 1701
13 Sv. Augustin Macelj-gora..., 522 1648
14 Hunka Moslavaka gon 490 1548
15 Preolje Dilj-gora 456 1433
16 Gradec brdo Bilo-gora 349 1164
17 Osea Toplika gora. 300 950
O P I S I :
I. F r u k a gora.
Znade li, pobre, gdje je na kitnjasti Sriem? Zna li onaj sretni, bla
goslovljeni kraj, to ga ve stari Eimljani zvahu deliciae mundi" (naslada
svieta) ? Zna li onaj krasni prediel, gdje no sve uspieva i raste, gdje je
itnica Hrvatske, gdje je narod kriepak i vatren, poput ognjene kaplje, to
no se ari na zelenili brieuljcih?
Mio ti je kraj u gorali zelenih", veli naa krasna pjesma, a kako je
tek milen onaj prediel u zelenoj P r u s k o j g o r i , tom hrvatskom A t h o s u,
o kojem pjesnik pjeva:
U tebi se sve sliva cieliva,
E mislim ovo da zemlja nije,
Veem u raju sve da se zbiva!
Tko rad zalazi u draestne i liepe, prijaznimi sumarni i dobro uredje-
nimi vinogradi ureene prediele, a osobito tko je rad, da vidi i razgleda
jedan od najzanimivijih prediela u Evropi, taj e za cielo pohrliti onamo
Vinkovcem na iztok, da vidi Prusku goru.
U ono vrieme, kadno su jo Eimljani Sriemu gospodovali, te kad je
dananja Mitrovica (stari Sirmium) bila sreditem ovoj pokrajini, nazivahu
sve gorje u sjevernom Sriemu Mons a lm us. Oko 9. stoljea p. Isusa na-
selie se u Sriemu kraj Hrvata jo i germanski Franci, te po njih zadobi ovaj
kraj ime F r a n e a v i l l a ili po grkih piscih (Ppr^p/up-ov. Kasnije pre-
tvorie Hrvati ovo potonje ime u P r u s k u g o r u , te nazvae njim gora u
sjevernom Sriemu. U novije vrieme pako bude ista gora mjestimice prozvana
V r d n i c k o m g o r o m , i to po manastiru Vrdniku, to ga ova gora u
svojem krilu krije. Vrdnickom gorom zovu napose prediel medju Ilokom i
Petrovaradinom.
Fruka, ili Vrdnika gora prostire se od utoka Vuke kod Vukovara

du rieke Dunava pravcem iztocnim sve do staroga Slankamena naproti
uu Tise u Dunav. Duga je ta gora 116 kilom., a povrina joj zaprema
1035 Q-kilom, ili 18 [J-austr. milja. Srednja visina ciele gore broji 253
met., a srednja visina razvodnoga bila 370 metara ili 1170' be. Najvii
su joj vrhunci: C r v e n i ot, manastiru Vrdniku na sjeverozapadu (537
m. ili 1701'b.), G r g u r e v s k o h r a e , iznad manastira Beenova (474
met. ili 1534' b.), V e l i k i b r i e g (515 met. ili 1632' b.), O p o v a k a
u m a , kraj vrela Mlinskoga potoka (464 met. ili 1500' b.).
Umah iza Vukovara uzdiu se poloiti brieuljci, malo dalje medju
Sidom i Ilokom nastaje poloito, a jo dalje prema iztoku pravo gorsko
sljeme, koje je sastavljeno od nizkih kosa. Kod Petrovaradina suzuje se
Fruka gora, ali umah zatim iri se opet na vie kosa. Nigdje nije medju-
tim tako visoka ili iroka, da nebi mogao s jednoga kraja ili podnoja prei
za est sati na drugi kraj ili podnoje. Obronci Fruke gore veoma su raz
noliki. Sjeverni je obronak veoma strm, te se sputa naglo i brzo sve do
samoga Dunava; juni obronak naprotiv prelazi opet lagano na ravan povor,
koj se opet gubi postupno u nizinu posavsku. U samoj gori ima mnogo du
bokih i gudurastih prodola, koji su obino korita vodom obilnih potoka, a
mjestimice jedini putevi, koji vode u goru. Eazvodje Fruke gore protee se
Viencem" t. j . starim zanemarenim putem, to tee bilom gore u smjeru
od zapada prema iztoku. S ovoga razvodja teku potoci prema Dunavu i
Savi, i to tee na sjeveru k Dunavu L i v ar, G r a b o v a k i i Cereviki
potok, a na jug prema Savi Gad, K a p e l a , L i p o v a c , I z s e l a , Les-
k o v a , P r o v a l i j a i E o v a a.
Fruka gora moe se u geografskom obziru liepo prispodobiti sa go
rom Litavskom kod Bea. Ona je poput ove posljednji ogranak iztocnim Al-
pam, samo to se je Litavska gora pruila prema sjeveru, doim seje
Fruka gora spustila prema jugoiztoku. Fruka je gora jo i pristupna i za
promet zgodna. Kako joj je srednja visina neznatna, te se ubraja medju nizke
gore, to ima jo u njoj mnogo sedala i klanjaca, kojimi moe lahko prela
ziti s jedne boine gorske na drugu. Preko ovih sedala vode razni putevi iz
Calme u Ilok, iz Eadinca preko Kruedola u Karlovce, zatim iz Iriga u
Kamenicu, te iz Stare Pazue u Karlovce. Osim tih bijae jedan stari put
preko bila gorskoga Vienca", koj je vodio iz Mitro vice u Petrovaradin. Na
podnoju Fruke gore poredali se mnogi znameniti gradovi i trgovita. Tako
se prostiru na sjevernom podnoju tik uz Dunav ili na Dunavu sliedea
mjesta: V u k o v a r (6700 st.), vano trgovako mjesto na utoku Vuke u
Dunav; I l o k (3800 stan.), liepo trgovite na uzvienom i vele prijatnom i
vinogradi zasadjenom predielu ; P e t r o v a r a d i n (4400 st.), grad i jaka
tvrdja na krevitih stienah; K a r l o v c i (4900 st.) grad poznat sa dobra
vina, gdje je jo i stolica patrijarke pravoslavne crkve. Na junom obronku
opet procvala su sliedea trgovita: T o v a r n i k , Sid, E r d e v i k , E u m a
(7800 stan.), I r i g (4800 stan.), I n d j i j a (3500 stan.) i t. d.
62 Alpinski ogranci rnedju Dravom i Savom.
Kazati nam je koju o geognostinom sastavu Pruske gore. Sljeme ove

gore, koje se uzdie iznad diluvijalne i aluvijalne ravnice i iznad brieu-
ljaka tercijarne stvorbe, sastoji od prvotnoga kamenja, i to od brusilovca,
biehitnjaka i iedaastoga vapnenjaka. Kod Karlovaca razvila se je kredina
stvorba, sastojea od karpatskoga piecenjaka. Izmedju provalnoga kamenja
imae ponajvie serpentina, zatim poneto i trahita. Kod trgovita Iriga ima
obilno kamenoga ugljevja, ali za ovo i mnogo drugo blago neima aliboe
glavnica, koje bi ga izniele na sviet, da se narod njim okoristi; zato tu ne
ima tvornica stakla kakono u Sumavi, ni zvonbe kovake kao u eljezarah
sudetskih; da u Frukoj gori nema tvornica, nego svuda je sveti mir i
tiina, koje u obini dan prekida samo kod sela Beoina klesanje mlinskoga
kamenja, a po nedjeljah i blagdanih neprestano re bi zvonjenje samostan
skih zvonova!
Slika je Fruke gore prekrasna. Kud pogleda, sve ti je dubovi za
raslo, gusta je tuj uma hrastova i bukova, da ju je milota gledati, u umah
se gniezde najznamenitije ptice grabeljivice, sve je tu ivo, veselo i bujno.
A da ti je tek vidjeti, kako se po prigorju nanizali vinogradi, u. kojih do-
zrievaju glasovita sriemska vina, poimence dolnjo-karlovako i rakovako,
ovo s blagim mirisom ciparskoga vina!
Ima u Frukoj gori t r i n a e s t samostana' ili manastira, sve vjere i
obreda grko-iztonoga. Nije zato ni udo, to pravoslavni zovu Fruku
goru A t h o s o m t. j . svetom gorom. Svi ti manastiri ili namastiri", kako
jih narod zove, spadaju pod dolnjo-karlovakoga patrijarku, a narod jih
smatra kano narodnu svojinu i blago. Sto god od dohodaka tih samostana
pretie, imalo bi se po starom obiaju davati u narodnu zakladu; ali igu-
mani i arkimandriti, polau u Karlovcih raune patrijarki, obino tako
izraunaju, kano da se je potroilo sve, to je bilo za troiti. Nu pravo go
vorei imaju i troka, jer tu nema dana, da koga nenahrane i nepogoste. U
njih se jo i danas uva u pravom smislu riei stari slovjenski obiaj, da
svakoga doljaka ugoste.
Samostanski predstojnici gotovo su pravi gospodari vlastela svojih
samostana, a ini jim kalujeri samo inovnici kod gospodarstva; ti pred
stojnici beru sve dohodke, a daju kaludjerom tek za ivot na godinu ka
kovih 50 forinti; imaju za sebe stan od vie liepo uredjenih soba, jedu na
samu, a ne zajedno sa kalujeri. Obino su ueniji od inih kaludjera, jer
moraju da svre gimnaziju te da izue pravoslovje i bogoslovje, te onda e
kaju da postanu vladike, jer se samo izmedju njih biraju vladike.
Mnogi samostani u Frukoj gori liepo su sagradjeni, na sprat visoki
etverokuti sa prostranini dvoritem, obino u kotlini tako umom i drveem
sakriveni, da jim nevidi ni u bizantinskom slogu sazidanih zvonika, dok
nedodje tik pred samostan. Nije se teko domisliti, zato su nai starci
1
Samostani ti jesu: Vrdnik,v Beoein, Opovo, Kruedol, Grrgeteg, Jarak, Ku-
vedin, Privina glava, Beenovo, Siatovae, Remete, Ravaniea i Rernetica.
Alpiuski ogranci medju Dravom i Savom. 63
one samostane tako gradili; nauie jih este navale Turaka preko Save,
da si grade tvrda zaklonita, upravo te samostane, te da u njih po sakriju
svoje blago. U sredini samostana die se k nebu crkva s jednim ili vie
zvonika sve dakako sagradjeno u bizantinskom slogu.
Poav iz Karlovaca kroz liepi patrijarki perivoj, a desno uz breuljak,
na kojem je katolika crkvica, gdje je g. 1699. utanaen karlovaki mir,
clodje za tri sata hoda gorom u samostan Gr r g e t e g. Makar da je g. 1841.
mjeseca studenoga ovaj samostan poarom znatno oteen, ipak je najimu
niji od sviju samostana u Pruskoj gori. U staro doba stanovae u njemu
metropolita, a sad je tu arkimandrita; vriedno mu je razgledati krasno po
soblje, dosta bogatu knjinicu i slike austrijskih vladara. Vrt uz samostan
jest breuljast i romantian perivoj, a ujedno i kuhinjski vrt. Prvi osnova-
telj ovoga samostana bijae po narodnoj predaji Zmaj i l i Ognj an V u k
B r a n k o vi , despot srbski (oko g. 1471.).
M i j a t S t o j a n o v i , ,koj je glavnim taracanim drumom putovao iz
Karlovaca u Gfrgeteg, opisuje'svoj put ovako:
Kada putujui iz Karlovaca izaje na vrh B a n s t o l a (227 met.),
vidi s lieva umom obrasle planine i samo s jedne toke iza briega u sred
guste ume toranj od samostana E e m e t a , koj je jedan od manjih i siro
manijih frukogorskih manastira; prema jugoiztoku gleaju razabire ne
koliko sriemskih sela, a dalje dolje glavicu od planine A v a l e u kneevini
Srbiji i poneto Beograd : s desna pako ima liep izgled na Dunav i okolicu
njegovu.
Vozei se oko pol ure sa Banstola stigoh dosta neravnim i neuredje-
nim putem u neku vratolomnu provaliju, te kad se iz ove izvitlah i na blii
brieuljak uzpeh, otvori mi se liep izgled na vie oblinjih sela, osobito na
selo Kruedol, na manastir istoga imena i na seoce Prnjavor, to spada na
kruedolski manastir. Isti manastir lei liepo na podnoju nizka briega i
upravo je na udarcu puta, te nije u umi kao mnogi drugi pravoslavni sa
mostani. Provezoh se strmenitim klanjcem preko uzahne doline pored ma
nastira uzpevi se opet na brieg kroz seoce Prnjavor, iza kojega dodjoh na
liepu gorsku ravnicu, od koje je ovelik komad zasijan zimskimi usjevi, a
ostalo izpunjuju vinogradi. Sa iste ravnice smotrio sam na lievo izrnedju
dva visoka, umom obrasla, romantina briega zvonik od manastira Grrge-
tega. Nevozei se dugo ravnicom uz polje, itom zasijano, spustie se kola
na nekoj okuki iznenada opet u provaliju, te kad se iz nje izverah, povede
me put preliepom dolinom, zasadjenom ponajvie ljivami, koje bijahu
upravo izcvjetale te jih bijae milina gledati. Dolinom tee po prudu i ka
menju bistra uboreca planinska struga. Kudgod sam okom pogledao okolo
sebe, po dolini ili na briegove s desne i lieve strane, svagdje vidjeli izcvje
tale i cvatue ljive i druge voke, listajua stabla i grmlje; po vinovih
loza svuda ve bijae lastara.
Dovezoh se u Prnjavor od manastira Gfrgetega, seoce isto , to no
lei u onom draestnom predielu medju briegovi uz uborei planinski
potoi. Na ulazu u selo udari mi u oi velik i liep vrt, a naprama vrtu

stari vonjak manastirski. U seocu minuli uz mostio mali mlin manastirski,
prekrasno udeen na strugi, koja ondje tako prijatno i ugodno ubori, kano
da se takmi sa ptiieami, to naokolo po umah pjevaju. Cim predjoh mosti,
rekoh koijau, da polako vozi, jerbo se zandih liepomu poloaju manastira
Gfrgetega, koj mi se s one toke pokaza u svoj svojoj veliini i ljepoti. Lei uz
potoi izmedju dva visoka, umom obrasla briega, a sa jugozapadne strane
okruuje ga liep brieuljast vrt, gdje je priroda sve pruila, da ga vjetina
ljudska obrati u najdraestniji perivoj, u raj zemaljski. Manastir je Grgeteg
velik i na etiri ugla jakimi zidovi sagradjen, i to na sprat; u sred etvero-
ugla sagradjena je crkva. U manastirskom dolnjem hodniku ima esma sa
istom izvor-vodom, koja obilno izvire iz briega, to se die od zapadne
strane uz manastir. Okolo manastira je liepa hrastova, bukova i lipova
uma."
Samo pol sata idu preko jednoga briega eto te iz Grrgetega u E e-
me tah, koje su u umskoj kotlini poput zagrebakih Eemeta. Eemete su
u Frukoj gori najstariji samostan, bit e jim kakovih 800 godina. Taj je
samostan prilino propao, a ivu u njemu samo dva kaludjera. Od Eemeta
iztono dva sata nalazi se K r u e d o l s prekrasnim vrtom. Krene li odavle
sriemskom cestom prema trgovitu Irigu, a zatim neto sjeverno u goru,
viditi e na strmu podanku milovidni manastir Opovo, gdje no je neko
na Dositej Obradovi ivio. Kod Opova i kod Iloka steru se imanja kneza
Odeskalka, koj se pie knez sriemski". Idu dalje stazom po umi i po
bregovih sad gore-sad dolje, eto te za tri sata hoda u E a v a n i c u , samostan
na obronku jedne gore. Milota li je pogledati onu umsku zelen za njim.
Crkva mu ljepa od svih ondjenjih samostanskih crkava; slikarije u njoj
potekle su iz novije kole, a umjetne rezbarije sve su jako pozlaene. Crkva
je ta na veliku glasu i pravoslavnim veoma mila s toga, to se u njoj poka
zuju moi i grob cara Lazara. etiri sata hoda od Eavanice nalaze se su
sjedni si manastiri J a r a k , E e m e t i c a i B e e n o v o , sva tri ostarjela i
zanemarena. Udari li od Beenova gorom k Dunavu, dodje u Be o in,
selo udaljeno pol sata od glavnoga karlovakoga druma, a jedan sat od
erevia, slavnoga neko mjesta i stolice sriemskih biskupa. Kue su u
Beoinu razsijane po brieuljcih izpod planine bez svakoga reda; posred
sela tee voda, na kojoj ima vie mlinova, kojim tjera vitlove voda iz lie-
bova. Samostan Beoinski udaljen od sela u zabitnu kutu u dolini uz pla
ninski potoi, a okruuju ga visoki i umom zarasli briegovi. Sazidan je
na klju sa liepom crkvom leeom posred dvorita, a naokolo crkve pro
stire se cvietan vrti. Sa june strane upravo nad potoiem sagradjena je
mala kapela, a s druge strane potoia pruio se po dolini samostanski vrt.
Iz Beoina eto te malo dalje u E a k o vcu, gdje no tvori gorski potoi
milovidan slap. Podje li pako prema zapadu, doi e u i a t o v a c i
napokon u K u v e d i n . U ovom je posljednjem velianstven ulaz pre
krasna vrata, a crkva se glede ljepote takmi sa crkvom ravanikoga samo-
Alpinski ogranci medju Dravom i Savom. " 65
stana. - Slikanje u crkvi uzete su iz ivota sv. Save, koj se je odrekao

priestolja, da bude kaludjer, te koj je umro kano vladika. U ovih posljed
njih etiriju samostanih ivi po vie kaludjera, te su ovi manastiri dosta
bogati, to se nemoe rei i o vrdnikom, kruedolskom i onom u Privi-
noj glavi.
Hoe li se iz frukogorskoga tihoga ivota vratiti u halabuku trgu-
juih ljudi, a ti se pouri prema sjeveru; od Kuvedina za etvrt sata doao
si gorskom stazom u trgovite I l o k , koj se stere u veoma krasnoj, vino
gradi ureenoj okolici. Pola ga je na briegu, a pola u nizini kraj Dunava,
te broji preko 600 kua. Na tom mjestu bijae rimski Ouccium poslie Ujlak,
Vilak i Vojlach zvan. Na jednom se briegu uzdie stara gradina, s koje se
liep viclik na Sriem otvara. U franjevakoj crkvi razgledaj grobove bosan
skoga kneza Lovre, zatim slavnih junaka i vodja hrvatske vojske : Sibinja-
nina Janka i Ivana Kapistrana. (Sliku Iloka vidi nie kod rieka.)
2. Poeka dolina i njezin okoli.

S koje li god strane oje u okoli poeki, udit e se ljepoti blage
i milotne prirode. Nezna, im bi se vie nasladjivao: da li krasotom po
romantikih dolinah razstavljenihbukvika i hrastika sa tamnozelenim liem.
ili draesti brieuljastih i zelenimi usjevi pokrivenih ravnica, ili pako svje-
imi i visokimi gorami, to brane poeki kraj od ljuta sjevera. Sve, to je
T a u b e jo g. 1777. pisao u obe o Slavoniji, to se moe svim pravom na
pose rei i o kraju poekom: Svagdje se izpod raznih ovjeje oi oara
vajuih boja svietli ona vesela i osobita zelen, kojom se dua ovjeja tako
eljno nasladjuje. Pomislio bis, da ovdje neima nita uvehla, nego da se
zemlja uviek ukrauje novim cvieem. Gore i brda pokrivena sumnogobroj-
nimi razvalinami starih gradova i liepimi vinogradi, a'doline su sve vrtovi,
te ti se ini, da jih je sama priroda zasadila. Po zraku se ori amor i um
preko peine padajuih ili po zelenih livadah krivudajuih se potoia, a
prati jih cvrkut najraznijih ptiica. Kudgod okom krene, svuda te nasla-
djuju nove divote i bujna razlikost veselih predmeta." Zato se ni neudimo
uenim putnikom P i 11 e r u i M i 11 e r p a c h e r u, kada tvrde, da poeki
okoli nadkriljuje krasotom svojom mnoge druge najprijatnije krajeve, daje
mnoinom vrela i bistrih potoia tako nakvasen, da se bez prestanka
travom i cvieem nakien podsmijava u vjekovitoj mladosti. Iste gore nisu
strane ni grozovite, ve su vesele, od podanka do vrhunca pokrivene zele
nimi sumarni, koje sakrivaju gole stiene i peine.
Kad ve tudjinci hvale tako poeki kraj, neemo ni u grieh upisati
I v a n u F i l i p o v i u, kada slavi ovaj divni prediel sliedeimi zanosnimi
riemi: Dolina poeka spada medju najdivnije prediele mile nam domo
vine. Ona je Slavoncu ono, to je Hrvatu njegovo liepo Zagorje: neta do
due prostorom manja od njega, ali glede krasota prirodnih u svakom po
gledu premac mu. Ta dolina lei po prilici u sredini Slavonije. Nedaleko od
Kamenskoga, blizu vrelitaOrljave, ielise gora C r n i v r h na dva ogromna
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske, 5
krila, jedno juno, a drugo sjeverno. Oba ova krila zovu se raznimi imeni:
P a p u k , B i e l i vrh, Krndija, K r s t o v i vrh, D i l j - g o r a , Poeka
g o r a i S u j n i k g o r a , te obkruuju poeku dolinu poput kotline sa sviju
strana, sputaju u nju svoja umovita prigorja i vinorodne brieuljke.
Upravo divotnom ukazuje se poeka dolina putniku, kada dolaze od Pa
kraca i proav K a m e n s k i k l a n j a o u nju stupi. S obje strane razkriljene
gore, a sred njih divna dolina, kojom se uz tihi romon vijuga srebropjena
Orljava, a na sve strane proviruju iznad bujnih uma i poljana bieli tornjevi
sa svojimi blistajuimi se jabukami. Milijega pogleda, nego li je odavle na
poeko polje, jedva da si ovjek i pomisliti moe. Nu isto je tako divan
pogled, kad se ovjek dolaze od Naica uzpne na c r n u K r n d i j u , t e m u
se odavle sa visine od 453 met. ukae ovaj mali zemaljski raj sa svojim va
lovitim humljem. Tu se upravo dua u ovjeku raztaplja od milinja, te on
mora i nehotice uzkliknuti: E domovino, da si mi sretna, ko to si krasna,
nebi te ljepe pod suncem bilo! u
d) P o e k a d o l i n a i P o e g a .
Poeku dolinu ili poeko polje zvali su ve stari Rimljani radi pri
rodne ljepote i ploovitosti z l a t n o m d o l i n o m (vallis aurea). U srednjem
vieku i kasnije zvahu ga Campus Poseganus". Ova dolina zaprema ka
kovih 977 Q-kilom. ili 17 [J-milja, a srednja joj je visina nad morem do
190 met. U istinu nije sasvim ravna, ve je valovita, te se po njoj izmje
njuju plodne ravnice sa humljem i brieuljci.
Poeko je polje sa sviju strana opasano gorjem , te prilii zato
kotlini. Sa sjevera ju obrubljuju dosta visoke gore C r n i v r h , P a p u k i
K r n d i j a , sa iztoka K r s t o v i v r h , sa juga D i 1 j - g o r a i B a b j e g o r e
( P o e k a g o r a),-*a sa zapada visoka Suj n i k g o r a. Najvie rubne gore
jesu na sjeveru i na zapadu, a najnie na iztoku i na jugu. Ove se gore
hvataju jedna druge, te su spojene visokimi seli; jedino prema jugu pro
bila si je rieica Orljava put izmedju nizke Dilj-gore i Poeke gore, te
tako Orljavska dolina spaja poeko polje sa ravnom Posavinom.
JSTa sjeverozapadnoj strani poeke doline izvire O r l j a v a . Ona tee
ponajprije pravcem junim du Crnoga vrha i Sujnik gore, a zatim pravcem
jugoiztonim du Poeke gore sve do Orljavskoga klanjca, gdje utie u nju
najvei joj pritok L o n d a , izvirua na sjeveroiztoku. U ove dvie rieke slie-
vaju se mnogi potoci, koji na sjevernih gorah izviru, te poekim poljem od
sjevera prema jugu teku. Tako utiu S t r a e m a n k a , B i s t r a i J a z a -
potok u Orljavu, a K u t j e v a n s k i p o t o k , A1 i b e g o v i c a i K r a j n a u
Londu. Osim ovih sjevernih potoka teku u iste rieke i drugi potoci sa ju
nih gora, kanoti V u j a k u Orljavu kod Poege.
Liepo i plodno ter mnogimi potoci nakvaeno polje poeko, makar
da je naokolo gorami opasano, ipak je spojeno sa ostalom Slavonijom, ter
su gore, osobito june i iztone. dosta prohodne i zgodne za promet. Iz
poekoga polja vode ceste i klanjci na sve strane ravne Slavonije. Jedna
Alpiuski ogranci m\
cesta vodi medju Sujnikom i PoeSkom gorom n Cernik, druga kroz Or-
ljavski klanjao u Kapelu i Brod, tteea prelS Dilj-gore u Djako.vo,..etvrta E
preko Krndijskoga klanjca (visok a&3 iMoti^^'-N-a-sice i Osreky îeter^re-ktr-
klanjca kod Kamenskoga ili na zapad u Pakrac i Lipik, ili pako na sjever u
Vuin i Viroviticu. Tako se prikazuje to poeko polje kanoti prirodno sre
diste svoj Slavoniji. Nije zato ni udo, sto su Turci osvojivi Slavoniju,
upravo si poeko polje odabrali, da odavle vladaju i gospouju svoj naoj
pitomoj Slavoniji.
Poeko je polje plodno i blagoslovljeno, te ga rnoe u istinu uzpo-
reiti sa hrvatskim Zagorjem. Tu ti se izmjenjuju vinorodni vinogradi sa
ogromnimi ljivici i zlatoklasimi njivami, tiij je priroda narod na svakim
blagom obdarila. Pae u gorah na sjeveru i made oko Velike i dragoeienih
tH^ktSrt
^ _ i w E *. . *&
- ".'-" v *'-"__; . y ^ L - "* A i ' *^ *_.".;:=-: ;"--: * * * . . -*.. :.?$-S-'-"- " ' S * - . - .-".:"_& '_-- i ' i i - . _' :""7-^flr_Jj__esS_?5l
ruda, medju inimi i poneto zlata. Izmedju bilja, to se u ostaloj Hrvatskoj

negoji, spominjemo napose d u h a n , koji no osobito tuj uspieva. Duhana
sadilo se je neko na poekom polju veoma mnogo. Duhan je ovaj utkasto-
smedje boje. uto lie slui za duhan puenac, a smeje za nofanac. T a u b e
pripovieda, da je u prolom vieku bio poeki duhan daleko na glasu, da su
ga preko Karlovca vozili u Senj, Rieku i Trst, a odavle u Italiju, dapae u
Francezku, Holandiju i vedsku. Napose g. 1776. dobie trgovci Transki
nalog, da u jedan put priskrbe iz Poeke okolice kakovih 225.000 kilogr.
duhana. U novije vrieme medjutim nesade tuj vie toliko duhana, jer je po
rez odvie velik.
Poviest poekoga polja vele je znamenita. To nam svjedoe nebro
jene gradine, to jih nalazimo u gorah naokolo polja. Izmedju ovih jesu
sliedee znamenitije : D a r u v a r , D o b r i - g r a d ili D o b r a k u a , Stu p-
*
a ni c a, S i r a , Z e l e n g r a d , G r a d i n a , B r e s t o v a c , D e a n o v a c ,
P e t r o v g r a d, B i e 1 a, T r o j e g l a v a , P a k r a c , K a m e n g r a d , S t r a-
a n g r a d i t. d. Zanimiva je priica, to ju pripovieda narod o gradini
P e t r o v u g r a d u na Petrovu vrhu kod Daruvara. Gora Petrov vrh slui
Daruvaranom kao koledar; ako vrh vide, slute da e biti liepo vrieme, ako
li je vrh maglom zastrt, slute kiu i buru. 0 samom gradu pripoviedaju:
\ Gospodar toga grada bijae veoma lakom i krvoloan. On hvatae svoje po-
aaliike, pae i tudje putnike, te bi mu morali sunjevati. Sunjem bijae do
smrti u njega ostati i raditi. Tako sprovede u tom gradu jedan suanj do
dvadeset godina utvrdjuju i popravljaju svoju vlastitu tamnicu. Starost i
alost bjee ga ve sasvim zatrla, te se nenadae vie, da e rod svoj ikada
vidjeti. Nu jedne veeri banu iznenada u tamnicu neki stran ovjek i ree
mu, da je njegov sin. Oba se zagrlie i uzee se od radosti cielivati. Medju-
tim se starac osviesti dosjetiv se u zao as, da mu je i sin postao sunjem
u tom gradu. Da nerobuje i on, uhvati no i probode vlastitoga si sina.
Umirui sin izpovjedi mu, da nije u tom gradu, ve u bliem Biela" zva
nom, te da ga je nevolja nauila, da si od triesaka napravi krila i da je do
otca doletio, nebi li i njega iz suanjstva oslobodio. Iza smrti sinove umre
doskora i otac od velike alosti. U pravljenje pako krila nije se poslie nitko
razumio, dok jih nije opet neki D e g e n izumio.
I na samom poekom polju ima znamenitijih mjesta, kanoti: grad
K a p t o l , neko sielo Bojaka ; K u t j e v o , V e l i k a sa Y e l i c kim g r a
dom ; gdje su prije ivjeli junaci Stivanii, a kasnije za Marije Terezije gla
soviti vojevoda barun F r a n j o T r e n k , koji no je sa svojimi panduri za
davao strah i trepet cieloj Njemakoj.
Liepo li opisuje ova mjesta na poletni Miho P a v l i n o vi. On veli:
Grad K a p t o l , prisloniv se uz pitome obronke nadtjee se sa Poegom
ljepotom svoga poloaja, kao to su se Bojaci iz njega i Krndije nadtjecali
junatvom sa Poekimi vitezovi. I K u t j e v o sumarni stoljetnicami prua
hrvatskomu narodu silnu glavnicu, da unapriedi svoju prosvjetu, o kojoj
Isusovci neko vrieme ovdje nastojahu. (Poznato je, da je Kutjevo danas pod
upravom hrvatske zemaljske vlade, te se dohodci njegovi troe u svrhe pro
svjetne)".
Nego nije samo Bojakom i Isusovcem bila jaka stopa u polju po
ekom ; bilo je ovdje jo golema gniezda u V e l i k o j . Voze se tuj uz njive
i vinograde, uz pitome luke; to ti se ko iz rukava motaju jarci, biela-
saju kue, krile se vrbe, vrtovi se lije : iz hladovina proviruju mlinice, stupe
lupaju, voda odasvuda vrvi. udnu li alu zbijaju ti visoani sa bezazlenom
Vi so cicom. Neima boljega gazde, koj nebi imao svoje mlinice ; neima
okretnije stopanjice, koja nebi tkala sukno u prodaju i sama ga stupala.
Jo se nisi naudio obilju i prirode i priproste obrtnosti u Velikoj, za
ustavlja te brdo, oblo i osamljeno u sred te prodoli, da joj gospoduje. Na
brdu je gradina (Veliki grad), koja se uzdie nebu pod oblake. U polju
pod gradinom stoji crkva, a uz crkvu jednom sjedio liep samostan. Velicka
vlastela Stivanii, koncem estnaestoga vieka krute borbe odrae proti

Turinu. Svetieva zastava (od god. 1765. do 1834.), to danas visi uz
sablju nad njegovim grobom, uz geslo : mrimo za viru, za kralja i za ota-
binu, svjedoi i tu, da je hrv hrvatska tekla neprestano proti zlotvoru vjere
i slobode.
Dva biskupa: Mrnjavevi bosanski (1645.) i Benli biogradski
(1672.) nadjoe utoita u Velikom samostanu, a i kosti njihove poivaju
tuj u crkvi. Eazliita vremena, razliiti dogodjaji, sretni i nesretni, pred
harnim potomstvom slievaju se u jednu cjelinu, da mu prikau prolost.
Pod crkvom i pod gradinom Yelickom slievaju se u V e l i a n k u s desne
Boji zdenac, sa lieve Toplice, da poto oive i nadaje bae, mlinice, stupe,
njivami i sgonovi pohrle skupa u krilo Orljavi; da opet sa Savom pa s Du
navom zadju u ponore, to nam slikuju prodrljivost vremena."
itelji poekoga polja isti su Hrvati, kriepki i marljivi. Govore i
stom tokavtinom, izgovora ijekavskoga i ikavskoga. Iztoni Slavonci, a
napose Sriemci zovu seljaka iz poekoga polja, osobito iz okolice Velike,
imenom ija ka. Ovo je ime nadimak, i to aljiv, te mnogi znaju pripovie-
dati razne doskoice i dosjetke o naivnih ijacih. 0 postanku i pravom zna
enju ovoga imena slabo se to znade ; jedni vele od ale, da se Sijai zovu
zato, to si koulje veu otraga na iji, drugi opet, to je u Sijaka veoma
debela i jaka ija. Vriedno je medjutim spomenuti, da se ime Sijak neuje
samo po Slavoniji, ve i po Hercegovini, Bakoj, Banatu i po Srbiji. Evo,
to na Vuk Karadi o tom imenu kae : Hercegovci zovu ijaci sve Srbije,
koji negovore kano oni (n. p. lijepo, bijelo, mlijeko, nego lepo, belo,
mleko i t. d.); a Sriemci i Bavani zovu ijaci Hercegovce, Dalmatince i
Hrvate. U Srbiji se kadto sastanu u vee Hercegovci i Sijai (kao n. p. na
komidbi), pa se itavu no nadgovaraju, t. j . Hercegovci pripoviedaju za
ijake, togodj moe ovjek ludje i smienije izmisliti, a tako opet ijaci za
Hercegovce; i to se sve ini u ali i u smiehu." Sudei po ovom valjda
je ime ijaci" u obe takov nadimak, to ga u ali daju ijekavci i ikavci
ekavcem, i opet obratno ekavci ikavcem i ijekavcem, da se jedni drugim
narugaju.
Na jugozapadnoj strani poeke doline, izpod Babjih gora prostire se
metropola poekoga polja, starodrevna P o e g a . Grad taj brojei neto
preko 3000 itelja, naslonio se o junaka plea Sokol-gore, tvrdog Kamena
i Vranovca, a pruio se na utoku divljega potoka Vujaka, kojemu odaje ud
ve samo ime. Neznamo dodue, da li je tuj za Eimljana stajao grad Ini
c e r um", i da li seje Poega neko zvala Z l a t n i P r a g " , a jo manje
mogli bismo potvrditi, da je Poega brojila jedno do 10.000 kua; nu za
cielo je istina, da je Poega u historiji naoj grad znamenit, te da je za
prijanjih vjekova mnogo vie vriedila, nego li aliboe u dananje doba.
Okolica Poege upravo je preliepa. Nedaleko grada stere se liepa u
mica P a d e " , poeki prater". Osim ovoga je liepa dolina V u j a k a ,
po kojoj se ire vonjaci poekih gradjana, te iz koje piri neprestance
ugodan vjetri U okolici poekoj ima jo i nekoliko vrela, kanoti dolnja i

gornja Tekija, F r a t r o vic a, Ka pa vac, o kojoj Poeani priaju razne
priice. Tako vele n. p. za F r a t r o v i c u , da njezina voda ima silnu mo,
te pije li tko jednom iz ovoga vrela, da nemoe vie Poege ostaviti.
b) Iz D j a k o v a u P o e g u .
eli li iz Djakova kraim putem doi u Poegu, poi ti je preko nizke
D i l j - g o r e . Ova se gora prostire izmedju poeke upanije i brodskoga
okruja te lui poeko polje od Posavine. Duga je do 34 kilometra, srednja
joj je visina nad morem oko 290 met., a najvii joj vrsi siu jedva neto
iznad 400 metara. Na iztonoj i junoj strani gubi se postupno u savsku
nizinu, na sjeveru ju obrubljuje Breznica i Londa, a na zapadu Orljava, u
koju Londa utie.
Ako se dakle kada zaputi iz Djakova preko Dilj-gore u Poegu, doi
e iza V a r osa u selo P a k a , koje lei u udobnoj prostranoj dolini. Iza
ovoga eto te u selu S o v s k i dol, kojemu se na jugozapadnom obronku
stere malo jezero, koje se nikada nesmrzava. Jezero ovo zaprema za ljetne
sue kadkada samo 114 hektara zemlje, nu za kiovita proljea i u je
seni izpunjuje voda onaj itavi kao kotao izdubljeni prostor od 2 - 853'22
hektara crne i grezovite zemlje, i onda iztie prema sjeveru u blinju dolinu.
U ljetu je okolo naokolo obrateno dugakom trskom (Phragmites commu
nis), a sredina ostaje ista ali crna. Smioniji plivai usudjuju se a u sredinu
jezera, te tvre medju ostalimi priicami, da nemogu jezeru do dna oprieti;
drugi opet mnijrj, da je na dnu fini i tanahni mulj, u koj se ovjek spustiti
nesmije. Voa je ovoga jezera crna, te ima u sebi mnoinu malih riba, koje
spadaju na raziel arana. Ljuske jim se blite poput srebra, te pokazuju
boje od duge. Eibe su te rieko kad tee od 0*26 kilograma. Osim ovih riba
ima u jezeru u velikom broju jedna vrst vodenih kebara, tako zvani o b-
r u b l j e n i k o z a c i (Dytirus marginalis), koje zajedno s ribami u kronje
hvataju. Dri li uhvaene kebre zajedno sa ribami u jednoj posudi, to e
kebri za kratko vrieme ribe tako oglodati, da nee od njih nita ostati do
okostnice. Same ribe nemoe drati u staklenih posudah, kao n. p. zlatae,
jer e ti sve ve za nekoliko tjedana poginuti.
Iz Sovskoga dola voi te put liepom dolinom ru eva kom, koja se
stere u Dilj-gori dosta visoko. Odavle stii e kroz sela Djedinu rieku i
Kalini u Buk. Ovdje se na onom mjestu, gdje stoji siromana crkvica ove
upe, steru naokolo bedemi i nasipi, iz kojih su silno kamenje izkopali, te
ga za zidanje upnoga stana upotrebili. Ima od ovoga kamenja jo nekoliko
velikih i debelih ploa, koje su l - 82 - 5 metra duge i iroke. Tz Buka vozi
se kroz sela: Svilnu i Eesnik u dolinu potoka Londe, koja se svake go
dine iz svojega korita razlije i itavu okolicu nataplja, da bolje uzrodi.
Preav zatim rieicu Orljavu, eto te u trgovitu P l e t e r n i c i , gdje
se sastaju dvie ceste iz gradikoga okruja : jedna vodea preko Odvoraca,
Ferkljevaca i Kadano vaca, a druga preko Sulkovaca i Bzenice. 0 prvih
Alpinski ogranci rnedju Dravom i Savom. 71
vlastelinih gospotije pleternike prije i za turskoga jarma nenalazimo ba

nikakovih uspomena. Prvi nam poznati vlastnik jeste barun Theodor Simen
(g. 1718.), a za njim barun Franjo Trenk, koj sjedinig. 1744. pod svoju
vlast Pleterniou, Pakrac, Brestovac, Veliku i Naice. Iza Trenka postade
gospodarom Pleternice Ivan barun Peterffy, a za ovim J a k o b Sveti.
Voze se od Pleternice na zapad uz ogroman neko ljivik, koj se sa
obje strane ceste stere i u kojem je prije bilo 11.111 debala ljiva, dospjeti
e u gospotiju B l a c k o, malo ali veoma udobno imanje. Selo Blacko
veoma je neznatno. Okolica Blackoga vana je u geognostinom obziru, jer
seje u gorah tuj razvila tako zvana p e r m a n s k a ili d y a s k a formacija,
koje inae nenadjosmo po svoj naoj domovini. U istoj formaciji nalo seje
kod Blackoga oveih komada gnjede eljezne rudae, od kojih su gdje-
koji i preko 50 kilograma teki. Sude po tom slutimo, da bi se tuj veoma
uspjeno moglo eljezo kopati.
Idu od Blackoga prema Poegi prolazi cestom, koja se vije uz pod
noje Babjih gora. Ovdje se moe osvjedoiti, koli su tetne u tih strauah
meave i oluje. Ve kod Blackoga vidi iza male meave ovelike prostore
nasi pane pieskom i oderinami. Jo bolje opaa to kod sela Vikovaca, gdje
iz uzke provalije, nad kojom stari umski grad lebdi, vieputi u godini na
valjuju takove nevolje. Grad Vikovac sagradjen je nad istoimenim selom
i pokazuje jo glavne okrune zidove, kakono i dobro uzdranu kulu od tri
kata. Narod pripovieda, da je ovdje turski spahija stanovao, koji se je u
gi;adti za vrieme posljednjih ratova tako dugo branio, dok nisu cieli grad
upalili te sve, to je od drveta bilo, u pepeo obratili. Proav jo selom Der
vi a ga eto te izmedju dolnjih i gornjih Vidovaca u gospotinu Poege, a
kod visokoga i preko sto godina staroga jablana uao si u sam grad.
o) I z l e t u J a n k o v a c .
Za etnju Poeanom nemanjka liepih mjesta; tu je P a d e , J a
g o d n j a k , K a p a v a c k a d o l i n a , Gr g i n d o l , zatim V i d o v a k i
o k o l i . Nu za vei izlet nije zgodno nijedno od tih mjesta. Za to se Poe-
ani utiu Jankovcu. Put je do Jankovca toli romantino prijatan iole osjet
ljivu srcu, a sam Jankovac toli divotan, da te nezastrai ono 45 sati puta,
to ti ga je do Jankovca prevaliti. Zaputiv se u Jankovac jedna ti se divota
za drugom brzo se izmjenjuju javlja; jedva si jednu pravo i uoio, ve ti se
oko otimlje za drugom. Blaenim se uti putuju u Jankovac, blaen si u
Jankovcu stoje uz umni slap i vodoskok i pasu oko na aroj dugi, to ju
stvara arko sunce od razprenih po zraku kapljica, sitnih kao praak,
motre biserovo zrnje, to se kotrlja sa stiene niz stienu.
Krenuv iz Poege prema Papuk-gori putuje sve cio Y e l i k e ravnim
poekim poljem. Tu se moe nagledati za pol drugi sat svih krasota, to
jih prui bujna ravnica, prekriljena to talasajuim se u ljetno doba klasjem,
to pitomimi livadami i rodnimi ljivici. I kukuruza, lana, zobi, jema,
prose, rai, svega e vidjeti na toj blagoslovljenoj ravnici. Velike nevidi
pravo, doklegod. nisi u njoj. Gradinu dodue, tono se die nad Velikom te
crkvu i jo po gdjekoju kuu zapazit e ve iz daleka, pae i iz Poege,
nu svega sela nepregleda, dok godj nebude mogao rei: Eto me u Veli
koj. Kroz nju tee potok V e l i a n k a , uz koj raste mnogo vrba, pa te vrbe
zakrivaju kue i krate ti vidik preko cieloga sela. Velika lee u dnu po-
ekoga polja i stisnuv se uz goru Papuk, sa svojom Veliankom i svojimi
vrbami, osobito u sumrak i za mjeseine izilazi vrlo bajna. Kad si moda
cio dan uivao krasote prirodne u Jankovcu i njimi si srce prepunio, nadjes
ipak pod veer, vrativ se u Veliku, jo skroman zakutak u njem, da spravi
tu riedku, draestnu sliku. Od Velike sada ve nastupa gorski put. Proi
ti je kroz uvale i provale; puteljci, mekimi stazicami i strmimi, krovitimi
gorskimi putevi.
Jankovac u Papuk-gori.
Okrenuvi ledja zapadu i ugnuvi se vrhuncem P a p u k u i N e v o -
l j a u , krenuti ti je prema S v i n j c u i Bilu. Ponajprije vidi zaporinu,
to je od utoka nabrekla, da se stvori zlaenim jezerom okolo vlastelinske
kolibe; zatim gleda T o p l i c e , a iza toga udubio si se u gluhi umet, oiv
ljen samim uborom vratajue vode.
Za poldrugi sat mune vonje ili hoda po looj i kamenjem obasutoj
cesti eto te u D u b o k o j . Tu su se brda opet zakovitlala i povaljena je uma
pala u tu kotlinu, da se rtvuje ognju i ljudskomu rukodjelu. U Dubokoj je
njemaka naselbina i g l a s o v i t a s t a k l a n a .
Od Duboke zakree prema sjeveru i penje se na strmu planinu, na
kojoj je izgledani Jankovac. Put te vodi po gustoj bukovoj umi, kroz koju
ti se ma i sred ljeta jedva kadto podkrade koja zraka ivlje svjetlosti. Teko
je u ovoj pustoj muklosti susretanje i s amotom svoje due i s utvarami
svoje mate, a kamo li s pogledom vujim ili s doekom hajdukim.
Alpinski ogranci meju Dravom i Savom. 73
Prolazei dobar sat gustom ovom hladovinom i bore se s umorom, po

tajnim strahom i eznuem, eto te u jedan mah.iz bujne ali divlje prirode u
krasan, kultiviran gorski perivoj eto te u Jankovac.
Dananji Jankovac zvae se prije Drenovac i tu bijae staklana, ka-
kono u Zveevu ili Dubokoj. Nu kad su umu posjekli, ostade na vrh pla
nina ravan istac, a sagradjene za staklanu kue poee se razpadati. Do-
mala domisli se ondjenji vlastelin J o s i p J a nk o vi boljemu i odluci, da
e ovaj kraj kultivirati i uiniti ugodnim za se boravitem. Okanivi se dvo
rova i salona, naini tuj umjetno jezero, vodopad, vodoskok, popravi
jednu kuicu za prebivanje i t. d. Napokon ga elja obuze, da i poslie smrti
poiva u sred bujne i svjee prirode. U to ime dade si jo za ivota uklesati
u ivoj stieni peinu, da mu bude grobnicom.
Ljudi onoga vremena smatrahu Jankovia udakom, nepojimljui
kako moe bogat ovjek ostaviti sjajne dvorane i obljubiti prirodu. Ali liepo
ga karakterie A, T. B r l i : Oa je rado ivio u samoi i divjadi, ter ju
je kao dobri kakov genij pretvarao u bae i obrtnice, dakle hoe da bude i
mrtav u sredini svojih gora i uma, koje je ljubio". Dananji mu je sviet
mnogo zahvalniji. Svake godine slue se zanj na Jankovcu u peini zadu
nice, a mnogobrojni polaznici ovoga divnoga kraja blagodare ljubimcu pri
rode, koji je tu ljepotu nagodio.
Cim si se na Jankovac uzpeo, umah ti udara u oi umjetan vodoskok,
a iza njega milovidan slap. udna li je tu igra razigrane voe. Sa ovisoka
mjesta rui se slap u dubljinu, a iz iste dubljine skae voda u vis i nadliee
sam slap. Uzpne li se na mjesto, odkud pada slap, eto pred tobom bujne
ravnice, a sred nje puklo maleno jezerce, koje hrani i slap i vodoskok.
Liepo li opisuje te prizore na M. Pavlinovi:
Poto se kroz te gluhe hladovine dobar sat izprebijasmo i sanjasmo,
stalo se naglije strmoglaviti. U jedanput kano da se je nebo preokrenulo i
zapalo ga lapat u ove kotore. Izpod stotine gorskih koraka otvorilo se je
zero; a gore okupile vrbom, topolom, brezom, jadikom, pa savile se u kolo.
Put sjeverozapada odvalila se gorska platna, da puste oduka u Podravinu.
Neto nas povuklo niz vodu, da na onom drielu malko odahnemo. Ali na
kon jezera i livada eto propale klisure, pa voa stala niza nje vratolamati.
Kad se u te dubine spustismo, pa zakoraismo preko gorskog mosteljka, da
sjednemo pod stjenovito S t e n s k o , od iztoka nad nami voa zapljuskala, a
druga pod nami zasukljala: kroz perje titrike i jadike, ozgo posulo sunano
trunje, a maglica se odozdo zanjihala. Digosmo glave, pa se kroz rosu pro-
kradosmo na briegove. To je vilinski pozdrav, kojemu moja dua tad nadje,
ali moje pero sad nenadje odpozdrava."
Uzpevi se na ravnicu, eto te pred jezercem, od kojega se sunani
traci ko od zrcala odbijaju. Kraj jezerca vodi stazica jo dalje u goru.
Podje li ovom stazom, dolazi pred kamenu stienu. Nad stienom je kri, a
pod kriem zja peina. Uzpne li po zavojcih i Ijestvah do peine, vidi
steak, a na steku-rtveniku ita riei: f Josip Jankovic 1862. Tu je
dakle grob toga plemenitoga mua. Siav s te peine moe kroz umu poi
do druge peine, do p i l j e . M a k s i m o ve. To ti je mrtva ledenica, a bez
zublje nemoe u nju unii.
Maksim Bojani hajdnkovae do dvanaest godina (18501862). Bi
jae strailo spahijam, ponos Sijakom. Kad bi poera za njim pola, on bi
mirno u toj pilji spavao. Maksima nema vie ; ali krvava njegova uspomena
u Jankovcu splie se s uspomenom bezazlenoga Jankovia. Dvie su pilje
uporeda", veli M. Pavlinovi, jedna na pokoj mrtvim ostankom ljubitelja
prirode; druga na prianje pustajinskih pustolovina; i obje te prolost za-
odieva svojom otajstvenom koprenom. Iz te javljaju ti se i kreu ti duu, sad
kao zraci blage svjetlosti, sad kao bljeskovi uasnih tmina, uspomene blage
i uasne. Uz sjetni pogled na steak samotnikov, uz piev slavuljev, uz ljesk
tihe vode, uz romon vira ; pri njihu lelije, pri miru majine duice, pri raj
skoj ljepoti prirode, bljesne hajduki posmjeh, uas pohare, krv".
aav s. peina vidi, kako dva izvora probijaju iz jednog kamena ;
nu ipak svaki na svoju ruku amori i kroz svoje brvance lai, dok se oba
nesliju u jedan jarak, od kojega postaje tiho jezerce.
Na Jankovcu imade, kako ve spomenusmo, i vlastelinski dvorac, pri
stupati svakomu. U jednoj je dvorani bio prije glasovir, zatim knjiga, puna
arkih izljeva dua, razdraganih jankovakimi draestmi. Tu e nai pjes
mica od ljudi, koji nikad ni prije ni poslije nisu pjevali. Toliko je vrstna
priroda jankovaka, da ovjeka ne samo razdraga, ve i preporodi. Zato
pravo veli Pavlinovi: Za tragom svojih uzora moe svud obijati hrvatski
umjetnik; ali mu teko nai u domovini stope jankovake".
3. Zagorje.
Tvoj je izgled vilinsko aranje,
Koje srca radou napaja,
Naih vila ti si mirno stanje,
Prava slika zemaljskoga raja ;
Milo nam se prua iza gora
Kano vali preko sinjeg mora."
Pozdrav Zagorju od V. Vezica,
Milo nam se prua iza gora, kano vali preko sinjeg mora", ovimi
riemi eli nam hrvatski pjesnik izpod Velebita, koj je vikao gledati samo
krnu goru i puinu morsku, pokazati sliku najsretnijeg predjela hrvatske
zemlje. Ako se juni Hrvat moe ponositi arobnom Bokom i ljudskim Du
brovnikom, napokon i krnom, ali junakom i zdravom Likom: to se i sje
verni Hrvat nee. postidjeti kitnjastoga Sriema, ni bajne kotline Poeke, a
kamo li sretnoga Zagorja, nae malene Svajce.
1 zbilja je Zagorje najsretniji i najugodniji kraj zemlje hrvatske. Tko
nevjeruje neim pjesnikovim, a ti se popni zelenoj gori zagrebakoj na
visoko sljeme, te baci oko prema sjevero-zapadu, pa da vidi golema uda !
Pred tobom je puklo sinje more zelena i ubava dolina, na moru se diu
valovi visoki humci i brieuljci nad dolinom; a sred valova razabire
biela jara hitroplovkih ajka biele gospodske dvore i liepa mjestanca
Alpinski ogranci meju Dravom i Savom. 75
sred dubrava na brieulj-

cih. Pa kad sve to vidi,
onda se osokoli i uztvrdi,
da nije na obljubljeni
pjesnik pravo pjevao!
U hrvatskoj zemlji ima
dva Zagorja: jedno se pro
stire u Dalmaciji izmedju
primorskih gora i Dinar
skih planina; drugo opet
o kojem emo vie kazati,
iri se u sjevernoj Hrvat
skoj uz bratsku nam zem
lju slovensku, uz liepi
tajer. Hrvatsko Zagorje
nije danas vie politina
cjelina, ali narodu i zem-
ljopiscu vriedi posebnom
pokrajinom.
Da ti kaem slabu sliku
te liepe zemlje. Uz tajer
sku meclju stere se du
rieke Sutle od juga prema
sjeveru nizka, ali zelena
g o r a Kostelska. Duga
je kakovih 23 kilometra,
a najvii su joj vrsi Kuna
g o r a i J a p i c a . Gore
Kostelske hvata se na sje
veru raznimi rudami obil
na I v a n i c a, te se nie
od zapada prema iztokit
do 36 kilom. Najvii vrsi
na toj gori jesu : S t r a-
h i n c i c a, V e t e r n i c a ,
Suec ili v e l i k i 1 ieb,
I v a n i c a , najvii vrh u
Hrvatskoj medju Dravom
i Savom, i Sr d a n ic a.
Od gore Ivanice odvaja
se na iztoku kod Novog
Marofa duga g o r a Za
g r e b a k a i tee od sje-
vero-iztoka prema jugo-
76 Alpinski ogranci oiedju Dravom i Savom.
zapadu, sve do rieke Save kod Suseda. Najvii vrh gore zagrebake je
Sljeme. Netom opisane gore, i to kostelska gora sa zapada, Ivanica sa
sjevera, a gora zagrebaka sa iztoka, zatvaraju i obrubljuju poput kotline
prostranu i plodnu dolinu, koju zovemo Z a g o r j e m .
Z a g o r j e je dakle dolina, opasana sa triju strana gorskimi bedemi,
a na jugu se otvara prema rieki Savi. Dolina ova medjutim nije ravna. Ona
se sputa polagano od Ivanice prema Savi, a posuta je nebrojenim! brie-
uljci i humovi, tako da je zbilja slina valovom na moru. Zagorje je dakle
valovita kotlina, tiena sa triju strana zelenimi gorami, a izpresiecana
humci i brieuljci svake ruke. Obsie prostora do 27 [J-g. milja ili 1487
Q-kilomet, te je po tom velika kano ciela rieka upanija.
Kotlina je Zagorska zemlja plodna i blagoslovljena, podnebja svjea
ali blaga, obiluje silnim puanstvom, u gorah svojih krije neizmjerno blago
dragocjenih ruda, na mnogih mjestih vriju joj iz dubine ljekovita vrela, a
malone svako mjestance u tom divnom i sretnom kraju sjea nas davne i
slavne prolosti pradjedova naih.
Ima u naoj domovini liepih i plodnih dolina, koje ti oku gode i srce
razblauju, ali te doline nisu ni iz daleka toli blagoslovljene, koli Zagorje.
Sravni li nau Posavinu ili Podravinu sa valovitim Zagorjem, viditi e,
koli ove zaostaju za njim. Posavina i Podravina doista su plodne, ali kad
kia navali, pretvore se te liepe nizine u nepregledne movare i bare, koje
ljetinu unituju i blagi zrak okuuju, te smrtne bolesti uzrokuju. U Zagorju
ima dodue rieka K r a p i n a , koja na iztonom kraju Ivanice izvire, te se
poput srebrne ceste sred zagorske kotline vijuga, ali ta rieka natapa samo
livade, koje tim postaju jo mnogo plodnije i sienorodnije. U Krapinu utiu
i potoci, poimence K r a p i n i c a , K o s t e l i n a i drugi, ali i te se nerazlie-
vaju, ni netvore pogubnih movara i ritova. S toga se moe cielo Zagorje
obradjivati, i rodi doista obilno svakom vrsti ita, vinom i vrstnim voem,
osobito ljivami.
Nu ne samo plodno, i krasno je to nae Zagorje. Kad gleda nepre
stano jednoline i daleke ravnice, ili opet samo visoke, nehotine gore,
umoriti e se i zasitit skoro eljno oko tvoje. Ali u Zagorju mienja ti se
vidik neprestance. Sad gleda bujnu ravninu, punu livada, oranica i ljivika,
sad ti oko zapne o vinorodne breuljke, sad te eto opet zatvorena u uzkoj
doli, obkruenoj sa sviju strana visokimi gorami, te ti se ini, da iz ove
doli izai nee. Upravo ta raznolikost i neprestana promjena zanima te
svedjer: svagdje vidi neto nova, nevidjena, te i utrujeno oko tvoje oiviti
e svaki as.^Nije dakle udo, to su i tudjinci ovu krasnu zemlju prozvali
hrvatskom Svajcom". Nije Zagorje visoko poput prave vajce, neima u
njemu onih udesa pravih Alpa, ali tako zvana plastika zemlje na vlas je
slina plastici ili slici prave Svajce.
Prema slici zemlje je i podnebje u Zagorju. tieno Ivanicom od
sjevera, a zagrebakom gorom od sjevero-iztoka i iztoka, a otvoreno prema
blagim i toplim vjetrom na jugu, moe se Zagorje preugodnim podnebjem
!
ponositi. Tu neima
silnih ni naglih pro
mjena u toploti, ka-
kono u velikih rav-
ninah, gdje se ljuta
ega u as zamieni
neugodnom stude
ni ; niti silne zime,
to vlada u viso
kih gorskih stra-
nah, ipak je zrak
mnogo svjeiji, ne
go li u zagrebakoj
okolici. Podjeliza
sparna dana na put
iz Zagreba u Za
gorje, to e ti um ah
odlanuti, im si kod
Suseda krenuo u za
gorske strane. Oso
bito je ugodno u Za
gorju proljee. Bu
dvi da tu neima to
liko voda (rieka i
movara) kakono u
Slavoniji, to nije ni
zrak odvie vlaan,
kao to u iztonih
stranah. U mjesecu
svibnju broji sred
nja toplota po dru.
Bancalarul9C.U
Zagorju neima ni
estokih bura, ni
odvie kie. Teki
oblaci sa Stajera
prolaze obino pre
ko Zagorja, te se
sputaju preko go
ra, stranom u Po
dravinu, stranom u
Posavinu. Na go
dinu kii 6 2 6 7 do
947 4 mm., dakle
78 Alpinski ogranci medju Dravom i Savom
mnogo manje, nego li u primorju, a opet vie, nego li ti iztonoj Hrvatskoj

i Slavoniji. U obe je zrak u Zagorju dosta topao ali svje, suh i zdrav, te
prija i ovjeku i svoj prirodi.
Nije hrvatska Svajca samo zemlja plodna i liepa, podnebja blaga i
svjea; ona krije u gorah svojih neizmjerno blago: vriene rude. Osobito je
juni obronak gore Ivanice prepun znamenitih ruda. Nisu te rude ni srebro
ni zlato, nego u glj e n i s u m p o r. Tko znade, kako je neko Spanija kraj
svega obilja zlatom i srebrom bila siromana i nesretna zemlja, a kako je
danas Englezka kraj ugljena i radinih itelja silna drava, bogata i sretna,
taj e me Jahko razumjeti, kad kaem, da volim vidjeti ugljen i sumpor u
zagorskih gorah, nego li samo isto srebro i zlato.
Poam od Eogatca pa sve do Drenovca steru se na junom zagor
skom kraju Ivanice sami slojevi kamenoga uglja, bilo svjetlo ga ugij a, bilo
lignita. Najznatniji su majdani kod Eogatca, Krapine, Eadoboja, Grolu-
bovaa, u Ouri, i kod Bele. Iz ovih i drugih majdana kopa se godimice do
19,600.000 kilogr. razna uglja, a kopalo bi se ga jo vie, samo da ima
eljeznica, koja bi taj silni ugljen u inostrane zemlje odvaala.
Mnogo znatniji i cielomu svietu poznat je majdan sumpora u Eado-
boju. Poam od 1811., kad su taj majdan sluajno odkrili, pa sve do danas
polaze ueni ljudi taj majdan, ter ga iztrauju, jer riedko gdje nalaze toliko
okamina od izumrlih ivotinja i bilja, kakono upravo na tom malenom pro
storu. Uenjaci Studer, Unger, Heer, Morlot, Haidinger i mnogi drugi bo-
ravljahu due i ee u Eadoboju, ue ne samo geognostine onoaje,
nego iztrauju te prouavaju izumrle biline i kukce. Kad bi tko sve sku
pio u jedno, to se je dosele samo o Eadoboju napisalo, mogao bi se podi
iti malenom knjinicom. Lj. Vukotinovi nabraja 222 razne vrsti bilina
i 238 vrsti kukaca, koje su se u radobojskih naslagah nale. Te nebrojene
okamine radobojske rese carske muzeje u Beu. koda samo, to u Beu
imaju vie i ljepih okamina iz Eadoboja, nego li u samom Zagrebu.
Mjesto Eaoboj stere se na junom obronku gore Ivanice, te je samo
jedan sat od Krapine udaljeno, Sumporni slojevi nalaze se na junom ob
ronku gore M a l a g o r a (346 met. visoke) u glinastom laporu. Sloja su
dva, a u rudah sumpornih ima 3070 postot. ista sumpora. Zanimiva je
pripoviest, kako se je sumpor ovdje odkrio, jer nas sjea na one naivne pri-
poviesti o raznih okriih Fenicana. Lj. Vukotinovi pripoviea o tom
ovako: %
Sumpor u Eadoboju nije odkrit umnim i dugotrajnim iztraivanjem,
nego to se je dogodilo u svietu toliko puta kod velevanih odkriea: sum
por je odkrit sluajno.
Godine naime 1811. kopao si je neki tamonji seljanin u vinogradu
podrum za kliet. Koto je obiajno kod naih seljaka, nesmie kod nijedne
radnje biti bez ognja, makar i ljeto bilo. Seljak dakle taj, po imenu Ambro
naloi u jami na nekoliko stopa izkopanoj vatru, ali na svoje udo opazi
iza malo vremena, da su gorjela ne samo drva, nego i ista zemlja. Premda
priprost seljak, to je ipak toli mudar bio i pomislio, da ovomu udu, kojim
zemlja gori, moraju biti izvanredni uzroci.
Da se bolje uvjeri, uze si komad ove zemlje, koja mu je gorjela, te
ga odnese upniku, nebi li ga ovaj prouio; nu upnik se nije razumio u
te stvari, ve metnu zemlju na prozor, obrekav Ambrou, dae on zgodnom
prilikom popitati, to je u toj zemlji i je li to valja. Taj komad zemlje
ostade medjutim dulje vremena na prozoru, dok nedonese opet puki sluaj
u kuu upnikovu tridesetnika Z a v r k o g a , koj vraeaju se u Krapinu
navrnu k upniku. Opaziv ovaj taj komad na prozoru, popita upnika, ka
kova li je to jetrenasto-sura zemlja? uvi triesetnik od upnika teaj ciele
stvari, premda nije bio bolji mineralog od njega, imadjae ipak u slubi
svojoj toliko izkustva, da si je namah pomislio, nebi li to bila kakova
ugljena ili sumporna zemlja? Odluci zato, da e to bolje izpitati, te zamoli
od upnika taj komad udnovate zemlje i ponese ga sa sobom.
Domala uvjeri se Zavrki, da ta udnovata zemlja nije nita drugo,
nego sumpor najie vrsti. On prijavi to odkrie kr. kameralnoj oblasti,
koja dade okolicu pretraiti. Osvjedoiv se vlada, da ima sbilja sumpornih
ruda, sagradi ruarnicu i talionicu, te izvadi za 4050 godina mnogo sum
pora. God. 1865. proda vlada radobojske rude privatnomu druztvu, koje je
g. 1871. proizvelo 58.800 kilogr. sumpora".
U hrvatskom Zagorju ima mnogo toplih i ljekovitih vrela ili toplica"
s kojih je Zagorje daleko izvan granica hrvatskih poznato. Svake godine
hrli u ljetno i jesensko doba mnotvo stranaca, zdravih i bolestnih u tu
nau malenu hrvatsku Svajcu, da se u svjeem zraku i kraj ljekovitih vrela
poneto ili sasvim oporavi. Najglasovitije jesu K r a p i n s k e t o p l i c e .
Samo mjesto Krapinske toplice" prostire se upravo u sredini Zagorja, ob-
krueno je sa triju strana gorami, te imavzato vele blago podnebje. Toplice
su lake ili indiferentne, a vrela su topla 40'6 do 43'1C, te d i ju na dan
do 45300 hektolitara vode. Krapinske toplice stekoe si u novije vrieme
vrlo liep glas, osobito oclkad su vlastnici svojski uzeli nastojati, da im
vie gostom glede stanova i inih udobnosti ugode. Godine 1872. posjetilo je
ove toplice do 24.900 ljudi, a g. 1874. do 21.200. Uz Krapinske toplice
znamenite su u dolnjem Zagorju S t u b i k e t o p l i c e takodjer lake i indi
ferentne. Vrela ovih toplica jo su toplija od krapinsko-toplikih, te broje
58'6C. Samo mjesto Dolnja Stubica lei u prostranoj, nizkimi brieuljci
opasanoj dolini, te je od Zagreba samo 4^5 sati odaljeno. Tree napokon
toplice u Zagorju jesu S u t i n s k e t o p l i c e , indiferentne, tople 31"25 do
37 C. Ove se polaze dodue najmanje, ali bi zavriedile, da se marljivije
posjeuju. Neima moda u svem Zagorju predjela, koj bi se mogao takmiti
sa okoliem tih inae zanemarenih toplica.
Hrvatsko Zagorje broji 132.000 itelja, malo ne sve samih korenitih
Hrvata. Ve sam broj itelja pokazuje, da je ovaj kraj dobro napuen, bolje
no ikoji drugi prediel u svoj Hrvatskoj. Podielimo li broj itelja brojem, koj
pokazuje povrinu Zagorja, vidit emo, da ovdje prebiva na jednoj etvornoj
80 Alpinski ogranci uiedju Dravom i Savom.
milji 4890 itelja. Uzmemo li na um, da podupanija delnika broji na Q

milji samo 1318 itelja, podupanija poeka samo 1733, a podupanija
djakovaka samo 1739, to uvidjamo lahko, koliko se Zagorje odlikuje pred
ostalom Hrvatskom i brojem iteljstva. Ima mejutim i u Zagorju prediela,
od kojih su jedni bolje, a drugi slabije napueni. Tako ima dolnje Zagorje
t. j . priejel jugoiztoeni mnogo manje itelja, nego li sjeverozapadni dio ili
gornje Zagorje. Gornje Zagorje, koje. obuhvaa po prilici podupaniju kra-
pinsko-topliku, broji na etvornoj milji preko 6236 itelja, dakle dva put
vie, nego li kitnjasti Sriem ; a pet put vie, nego li zadarsko okruje u Dal
maciji.
Puanstvo u Zagorju moemo zgodno podieliti na dva razreda: na
seljake i na vlastelu. Srednjega stalia t. j . gradjana ima u Zagorju, izuzev
grad Krapinu, malo ili nita. Pae i ono malo obrtnika i trgovaca, zatim
rudara i poduzetnika, to ih nalazimo raztrkanih po svem Zagorju, nisu
porieklom Hrvati, ve tudjinci, koji se esto na tetu naega neukoga naroda
obogauju, pa onda preziru sve, to je hrvatsko, nau zemlju ostavljaju, da
se u domovini svojoj mirno nauiju blaga, to su ga u Hrvatskoj stekli.
Prosti puk u Zagorju spada medju kajkavce, te otee silno, kada go
vori. Gornji Zagorac pribliuje se govorom Stajercu, nosi se po gradsku,
vrlo je radin, ali se ipak nemoe pomoi, jer mu je zemlja odvie napuena,
a obrta neima skoro ni malo. Dolnji Zagorac naprotiv srodan je govorom i
nonjom Hrvatu Posavcu. Jedan i drugi Zagorac neoskudieva dodue ni
jelom ni pilom, ta polje i vinograd rodi mu obilno; ali gotova novca ne
ima ni za nevolju.
Vlastela se zagorska diele opet na dva reda. Prvi su v i i p l e m i i ,
t. j . grofovi i baruni, veinom narodu otudjeni potomci slavnih Keglevia,
Oria, i t. d. Visoki ovi plemii propadaju svednevice i tjelesno i duevno,
a bogata im dobra dospievaju u ruke samim tudjincem, koji nepoznaju ni
neljube naroda hrvatskoga. Imade dodue tu prevriednih iznimaka, ali su
te veoma riedke. U drugi se red broje nii plemii, ili kako jih aljivo zovu:
l j i v a r i . ljivari imaju syaki svoju kuu ili grad, a naokolo njega pro
strane oranice i vinograde. Tik uz kue stem se obino gljivici. Voze se
Zagorjem udaraju ti oi nebrojeni takovi ljivarski gradovi, resei brieuljke
i oivljujui sav prediel.
Prolost je Zagorja slavna. Zaviri samo u poviest naroda hrvatskoga,
pa e na svakom listu nai koji redak o Zagorju.
Stare prie pripoviedaju. da se pradomovina svemu Slavenstvu ima
traiti negdje za gorami. Domiljati povjestnici traili su dugo tu zemlju za
gorami, pa ju nadjoe i uzkliknue : ta to je hrvatsko Zagorje ! I zbilja
sviet slavenski povjerova njima. Koji god bi od brae Ceha polazio u Hr
vatsku, poao bi u Zagorje do Krapine grada, pa bi tamo na gradini Ceha,
Leha i Meha proboravio koj as, i ubrao bi napokon kameak, da ga po
nese u domovinu kano uspomenu na prastari grad pradjedova svojih! Ali
ujmo priu!
Alpinski ogranci oielju Dravom i Savom. 81
U hrvatskoj zemlji, veli pria, stanovae neko svekoliko pleme sla

vensko. Knezom im bijae H r v a t , a on se pokoravae rimskomu caru i
njegovu namjestniku u Hrvatskoj. Glavni grad kneza Hrvata bijae staro
drevna gradina Krapina. Kad je knez Hrvat umro, ostavi za sobom tri sina :
Ceha, L e h a i M e h a , i jednu kerku, V i 1 i n u. Braa si sagradie uz Kra
pinu jo dva grada, P s a r i i S a b a c , te svaki vladae u jednom gradu. Nu
doskora dozlogrdi brai rimsko gospodstvo, te odluie rimski jaram svrg
nuti. Sestra njihova Vilina bijae se medjutim zagledala u rimskoga na-
mjestnika, te mu priobi sve, o em su braa snovala. Braa do'znavi za
izdaju sestrinu, uzidae ju u jedan toranj krapinskoga grada, koj se i
danas zove Vilinjim tornjem. Videi pako, da se nee obraniti od rimskoga
cara, odluie poi na sjeveru novu domovinu. Isbilja, braa krenue
preko triju rieka put sjevera: Ceh utemelji Cesku, Leh Poljsku, a Meli
Rusku.
Danas znade dodue u nas svako diete, da je ova pripoviest puka
bajka, ali nehotice pomilja mnogi, neima li na toj bajki ipak togod istine ?
Prava poviest Zagorja poima tek dvanaestim viekom, i tu se ve
umah pokazuje vanim dielom kraljevine hrvatske. Zagorje ini u to vrieme
posebnu upaniju, tako zvanu z a g o r s k u u p a n i j u " . Ova upanija bi
jae veoma znamenita, te je veinom kraljevi hrvatski kano vojvoda sla
vonski njom upravljao. Glavno mjesto cieloj upaniji bijae grad K r a p i n a ,
u kojem se je uvala itnica i pivnica vojvode slavonskoga. Tu u Krapini
ivljae oko g. 1225. kraljevi Bela, kasniji kralj Bela IV., i ravnae odavle
cielu slavonsku banovinu.
Teajem vjekova podigoe se u zagorskoj upaniji josi drugi zname
nitiji gradovi, veoma vani u poviesti hrvatskoj, poimence L o b o r, O t r e ,
B e l e c , Bela, K o s t e l , C e s a r g r a d , S t u b i c a i B i s t r a . Veina ovih
gradova danas su samo ruevine, te nas sjeaju bujnoga ivota u nekadanjoj
upaniji zagorskoj.
Mnogo jo znamenitijim postade Zagorje, kadno dospije g. 1398. u
ruke Celjskim grofovom. Iste naime godine darova kralj Sigismund grofu
H e r m a n u II. celjskomu cielu upaniju pod kneevinu, i to sa gradovi:
Krapiriom, Loborom, Otrcom, Belcem, Belom, Trakoanom, Lepoglavom,
Kostelom i Cesargradom. Od te godine pa sve do g. 1456., t. j . do smrti
Ulrika II. celjskoga u Biogradu, bijae hrvatsko Zagorje pravim sreditem
naroda hrvatskoga. Grofovi celjski bijahu najsilniji mogunici u Hrvatskoj,
prvi doglavnici hrvatskomu kralju, a kneevina im zagorska najugledniji kraj
u svoj Hrvatskoj. ; Sin prvoga celjskoga kneza u Zagorju Hermana II.,
imenom Priderik II. bijae oenjen sa Jelisavom, kneginjom Frankapanskom.
U njegovo doba ivljae u istom Zagorju u neznatnom selu Desiniu uboga,
ali liepa plemkinja Verunika, poznata po svoj Hrvatskoj krunom svih lje
potica". Mladi Priderik upozna tu ljepoticu, ivu u Krapini i Velikom
Taboru, zagleda se u nju, te ju odlui oeniti. Grodine 1422. otruje on svoju
zakonitu enu Jelisavu u gradu Krapini, a tri godine zatim oeni se
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. O
82 Alpinski ogranci meju Dravom i Savom.
potajno sa liepom Verunikom. Saznavi otac mu Herman, kako se je sin

vjenao, planu gnievom, zatvori nedunu Veruniku g. 1428. u tamnicu te ju
dade u Korukom gradu Ostrovici u kupelji zadaviti. Zalostna ova poviest o
Veruniki iz Desinia bijae obljubljenim predmetom naih pjesnika, te
imamo od Stanka Vraza krasnu baladu, koja nam pria o njenoj sudbini.
Doskora iza izumra grofova celjskih ukinu kralj Matija god. I486.
upaniju zagorsku, te porazdieli zagorske strane medju zagrebaku i vara
dinsku upaniju. Dobra pako celjskih grofova u Zagorju dopadoe ruku
I v a n a K o r v i n a , nezakonitog sina kralja Matije, koji je bio takodjer ba
nom hrvatskim.
Jo koncem 15. vieka uzee Turci navaljivati na starohrvatske zemlje
na balkanskom poluotoku. Iza pada Bosne poe stradati svakolika juna
Hrvatska sve do Save i Kupe, a stara gospoda hrvatska moradoe ostav
ljati djedovinu svoju, te bjeati u Slavoniju, u dananju sjevernu Hrvatsku.
Tako se sgoi, da su ti hrvatski bjegunci naselili cio zapadni dio stare
Slavonije, ter joj nadjenuli ime hrvatsko. Osobito u Zagorje dohrli mnogo
te gospode hrvatske, poimence K e g l e v i . i , I) r a k o v i i, G u i i,
Or s i i i drugi. Kad je iza smrti Ivana Korvina ostala udova Beatrica, te
se udala po drugi put za razuzdanoga Jurja Braniborskoga, poe ovaj raz-
sipnik prodavati Korvinova imanja novo naseljenoj gospodi hrvatskoj. Tako
se zgodi, da su doskora Drakovii i Keglevii stekli malo ne cielu neka
danju kneevinu celjskih grofova. Za burnih vremena, koja su po Hrvatsku u
estnaestom vieku nastala, bijahu ova gospoda malo ne jedini tit hrvatskoj
zemlji. Kad je Slavonija pod turskim jarmom stenjala, kad je Dalmacija
bila u ruku koje mletakih koje turskih, kad je Lika i Krbava vodila
borbu za bitak, kad je velik dio dananje civilne Hrvatske pao pod vojniku
upravu: tada ostade jo jedino Zagorje itavo i netaknuto, u njem se usre
dotoila poviest hrvatska, ono jedino bijae slobodna zemlja hrvatska.
Pa ba u,isto doba nastade velik pokret u tom hrvatskom Zagorju,
pokret vaan, jer se je radilo o gradjanskoj slobodi hrvatskoga puka. Kad
se je na svih stranah hrvatske zemlje prolievala krv proti Turinu, ustade
puk zagorski na junake noge, da stee prava, koja idu svakoga ovjeka.
Istina, kralj seljaki M a t i j a G-ubec i njegova vojska bude g. 1573. na
metom potuena, ali zagorskoga seljaka ide slava, da se je prvi borio za
slobodu i ravnopravnost seljatva.
Malo ne svaki viek biljei nam slavu naega liepoga Zagorja. A to
da kaem tek o naem devetnaestom vieku? U Zagorju rodi se preporo
ditelj hrvatskoga naroda, neumrli L j u d e v i t (raj, u Zagorju nadje yêpo-
rodjena Hrvatska najznatnijih'pristaa. Tko se nesjea grofa J a n k a D ra
k o v i a, i znamenitoga opata bistrikoga K r i z m a n i a ? U Zagorju pro
ivi prvi ilirski pjesnik S t a n k o V r a z najljepe doba mladenatva svoga,
u Zagorju imamo traiti prve zametke operam naega nezaboravnoga L i-
s i n s k o g a . to je Zagorje za vrierae preporoda hrvatskoga vriedilo, to e
nam tek budunost kazati.
Alpinski ogranci roedju Dravom i Savom. 83
Opisavi ovako u kratko cielo Zagorje i nacrtav mu neke znatne po-

viestne uspomene vriedno bi bilo spomenuti neke osobito liepe prediele i
vidike u tom blagoslovljenom kraju. Nu tko da uzmogne sve ljepote nabro
jiti i iztaknuti, to jih vidi u naem Zagorju ? Sa svakoga oviega brieuljka
prua ti se iiep vidik na sve strane, na svakoj strani gleda neto krasna i
nova. Hoe li se uzpeti na stare gradine, eto ti C e s a r g r a d a , K o s t e l a ,
O t r c - g r a d a , L o b o r - g r a d a i B e l c a ; hoe li vidjeti liepih trgovita,
eto K r a p i n e , K l a n j c a , P r e g r a d e , Z l a t a r a i sv. K r i a ; hoe li
u kupelji, eto ti K r a p i n s k i h t o p l i c a , S t u b i e k i h t o p l i c a i S u -
t i n s k o g a ; hoe li napokon nauiti se krasnih vidika, a ti se popni na
J a p i c u, Kuna g o r u i visoku I v a n i c u . Kuda god bude prolazio, svi-
gdje e te zaarati liepa okolica, ureena gospodskim! dvorovi plemia i
bielimi gradii ljivara.
Putujui iz Posavine u Zagorje, moe udariti putem uz Sutlu, te
poi kraj Novih dvora u gornje Zagorje. Tu e vidjeti trgovite K l a n j e c
i P r e g r a d u i mnogo prirodnih ljepota. Nu mnogo je zanimiviji glavni
put, koj vodi uz Krapinu i Krapinicu preko Ivanice u Ivanec i Varadin.
Ostavivi kod Suseda zagrebaku okolicu vozi se pravcem sjevernim prema
Oroslavju. Putem prolazi dolnjom Bistrom i Jakovljem, na desno vidi ze
lenu goru Zagrebaku, na lievo gore tajerske, a iza ledja uzdiu se prelaze
u nebesku modrinu Grorjanci i Samoborska gora. Kad si doao u 0 r o-
s l a v je, krasan li se vidik otvara prema sjeveru. Tamo daleko razabires
vrhunce Ivanice oko Radoboja (Hajdinsko zrno i Suec), gdje se modrinom
svojom natjeu sa svodom nebeskim, te stre u zrak poput bedema, da brane
nae Zagorje od ljuta sjevera (slika na strani 75). Pred ovimi vrhunci niu
se sitni briegovi i humci, svedj svjeiji i zeleniji, im su ti blii, a na hum-
cih bjelasaju se zvonici i crkvice, podavajui svoj okolici osobit ar. Tik
pred tobom puklo je ravno krapinsko polje, a po njem nebrojeno uto cviee,
ter ti se ini, da vidi pred sobom zeleno-uti sag.
Iza Oroslavja prei ti je preko neke Krapine. Tu se i putevi kriaju.
Glavni te put vodi uz Krapinicu preko sv. Kria ili na sjeverozapad u Kra
p i n u i dalje u Stajer (Rogatac) ili na sjeveroiztok preko sedla kod Veter-
nice gorom Ivanicom preko Lepoglave i Beduje u Ivanec i Varadin. Drugi
put vodi u Zabok i Krapinske toplice, a trei napokon vodi i nadalje uz rieku
Krapinu tik pod podnoje visoke Ivanice. Udari li ovim treim putem,
prolazi kraj gospodskih gradia Bedekovine i Poznanovca i domala eto te
u Z l a t a r u , glavnom mjestu podupanija zlatarske. Cim se vie primie
Zlata.ru, tim ti se jasnije oku prikazuju slike i prilike najviega vrhunca
ôre Ivanice. ini ti se, da se vrh Ivanica uzdie tik nad Zlatarom. Vrhu
Ivanici na lievo razabires ostanke Otrc-grada, a na desno onizku Beleku
goru. Samo trgovite Zlatar, koje se u novije vrieme sve bolje die, stere
se po liepoj i plodnoj ravnici, kojom tee potok Zlatarica (slika na str. 77.),
Podje li glavnim putem preko sv. Kria, eto te u trgovitu Kra
p i n i . Tik pred Krapinom uzdie se T r s k i vrh, na kojem imade glasovita
*
84 Alpinski ogranci rnedju Dravom i Savom.
crkva. Trgovite Krapina

stere se u dolini potoka
Krapinice i broji oko dvie
tisue itelja. Nad trgo
vitem podigla se staro
davna g r a d i n a K r a
p i n s k a , o kojoj smo
ve prije neto spomenuli.
Iz Krapine vodi poprieni
put preko E a d o b o j s k e
rudarniee sve do sedla
Ivanice kod Veternice.
Cim si preao preko ovoga
sedla, eto te u dolini Oure
i preav pokraj bogatih
ugljenokopa, Ourskih, od
kojih vodi mala eljeznica
preko Drave u Optuj na
tajerskoj, za malo doi
e u L e p o g l a v u .
Okolica L e p o g l a v e
upravo je prekrasna. Pre
ma jugu gleda visoke i
iljate, te vjenim zeleni
lom prekrite vrhunce gore
Ivanice, a prema sjeveru
puklo je ravno polje, ko
jim si put kri rieka Bed- :
nja (vidi sliku na strani '
85.). Samo mjesto Lepo-
glava ili Liepoglava da
nas je neznatno, nu ne-
ko bijae manastir Lepo-
glavski vele vanim sre
ditem kulture hrvatske.
U tom naime samostanu .:
ivljahu redovnici svetog "
Pavla (Paulini), te ute- "j
meljie u svom samostanu 'i
kolu, koja bijae daleko
na glasu.
0 postanku samostana
Lepoglave ima starodnev- \
na pria, koja hoe, da je c
postanak toga manastira proreen ve sto godina prije. Pria veli: Poet
kom trinaestoga vieka ivio je u pustoj umi gore O c u r e u malenoj kuarici
neki siedi vjetac. Gfledaju jedno jutrom sav uzhien goru Ouru, ree
sakupljenomu puku : Ustanite i podjite kroz goru Ouru, dok nedojete na
mjesto, gdje se biela magla u vis die i ondje ete nai vuicu, kako doji
svoje vuie. Idite tamo ogledajte mjesto i znajte, da e ondje, gdje je sada
gusta uma, za sto godina sjajna crkva svoju liepu glavu" prema oblakom
ponosito uzdizati". Kad su se ljudi iz ume povratili, i pripoviedali, da su
sve onako nali, kao to jim bijae astni starac prorekao, doda vjetac:
Vi, koji ste sve vidjeli, te ete mene preivjeti, kazujte svojoj djeci, to sam
ja kazao a vi vidjeli za gorom Ourom". Pa doista, poetkom etrnaestoga
vieka stajao je u umi za gorom Ourom glasoviti samostan Lepoglava.
Koje je godine u istinu crkva i samostan Lepoglava sazidan, neznatno
tono ; isti samostanci nisu toga znali, ve su stogodinji jubilej svoga sa
mostana slavili polag okrugloga broja g. 1400. Nu ipak nema dvojbe, da
je poetnikom toga samostana bio H e r m a n II., grof celjski i zagorski
(oko 1398.), koj je ovamo uveo redovnike sv. Pavla i darovao jim Lepo-
glavu, Vestrunec, Butiinec i ostala sela. Samostanska crkva, u kojoj seje
od prvobitne starodrevne gradnje uzuvalo netaknuto samo gotiko sveti-
lite, doim je ostali dio crkve kanjimi pregradnjami izkvaren, bijae po
sveena g. 1415. drugu nedjelju po Miholju. Videi hrvatski plemii, ko
liko nastoje Pavlini oko napredka i boljka svoga naroda, pomaganu i dari
vahu jih obilno. Glavni podupiratelji ovoga samostana bijahu Friderik, grof
celjski, Martin Frankapan, Ivan Korvin sin kralja Matije, car Maksimilijan
II., zagrebaki biskup imun Bratuli, i obitelji Keglevia, Pataia, Eat-
kaja i Drakovia. Ivan Korvin sahranjen je u crkvi Lepoglavskoj.
Kad je car Josip II. ukinuo samostane po naoj domovini, nestade i
Pavlina u Lepoglavi. Samostanska crkva postade upnom, a samostan pre-
tvorie u kaznionu, doim su dragocjene starine, knjige, umjetnine, i riznica
raznesene kojeku.
Vei dio sadanje kaznione pripada jo starodavnoj gradnji. Velika je
to zgrada na klju, okruena naokolo romanskimi arkadami, to je ve
lika riedkost u naoj zemlji. Prekrasni samostanski refektoriji(blagovalita),
ureeni na stienah i stropu sa fresko-slikarijami od nemale historijske zna
menitosti, upotrebljujii se sada za bolestniku sobu i za radionicu. Vriedno
bi bilo, da se ovaj samostan tono iztrai i opie, a to je vriedno od pro
pasti, da se spasi.
Ako te je ve srea naputila do Lepoglave, a ti nepoaLi neto truda,
da poje gledati glasoviti grad T r a k o a n . Ovaj grad nelei dodue vie
u naem Zagorju, ve u g o r i M a c e l j s k o j , ali nemamo zgodnijega mjesta,
da o njem togod kaemo, a vriedan je, da ga spomenemo.
Podje li od Lepoglave dolinom rieke Bednje na sjeverozapad prema
izvoru iste rieke, eto te za jedan sat u gori Maceljskoj. Proav kraj sela
Ocure i Bednje, doao si domala i do izvora rieke Bednje. Ugledati e sred
gore oveliko jezero, iz kojega tee rieka Bednja, a tik nad jezerom uzdie
se na uznositu brdu starodrevni grad T r a k o a n (slika na str. 87.). Na
ovom je mjestu ve u rimsko doba bio grad, nu stalni su glasovi o Trako-
anu tek iz etrnaestoga vieka, a gospodovahu u njem celjski knezovi i Ivan
Korvin. Poetkom 16. vieka dodje u ruke porodici Drakovia, te propadae
polagano poput svih hrvatskih gradova. Nu tu ga spasi od podpuna raz-
sula grof Juraj Draskovic. Zanesen ljubavlju za starinami i romantikom,
dade polurazvaljeni grad velikim trokom u gotskom slogu popraviti, kule
branita i krunita ponainiti, pa porazlomiv stienovlje oko graa probiti
kolni put do njega, a sada stoji u poneto novovjekoj odori, ali jamano
u veem sjaju, nego li ikada prije.
Vriedno je, da ogleda taj jedini sauvani spomenik starovjenoga i
vota hrvatskoga. Kad si gradu na podnoju, pa odatle uzvine oima k njemu,
vidi brdo ovisoko i kule dovoljna obsega i tvrdine. Jo vie se udi,
kad pogleda gradu na kameniti temelj, ogromnu hridinu, na kojoj se je
upro, da se nikad nepotrese. Penjui se etvrt sata uz brdo eto te pred gra
dom. Predje li preko mosta-lananika i udje li u grad kroz jakeimjedom
okovane dveri, udara ti u oi najprije duboka cisterna, ureena gvozdenom
ogradom i klobukom na talijanski nain. Zatim e se popet u prvi sprat,
da razgleda razne sobe i bogatu riznicu, gdje e ti udarit u oi skroz sta-
rovjeko pokutvo, i nebrojeno oruje iz junakih vremena, dragocjeni likovi
starih Drakovia od najstarijeg jedobradog starog Draka Dalmatina, pa
slavnog kardinala Gjure, sve do najmladjih potomaka slavne ove obitelji.
Krasan li je vidik, to se sa etverouglatog gradskog tornja stere na sve strane.
Srce ti se iri, kad pogleda prema proelju grada na okomito se diue
goljeti tajerskih gora i kad si napari oko bujnimi sonimi livadami, a jo
ti se vie razgali dua, kad goramokrenuvledjasmotribiele zvonike obli
njih upa, i jezero, to ga je tuj Bednja umah na svom izvoru stvorila.
J e z e r o T r a k o a n s k o postaje od potoka emernice, to no iz
vire u Brezovoj gori na medji tajerskoj, te napuniv onu kotlinu oko Tra-
koana svojom vodom, tee dalje pod imenom Bednje u Dravu.' Prostorom
je ovo jezero moe biti kakovih sedam puta vee od onoga u Jurjevcu (kod
Zagreba), ali to mu povrh naravitosti daje kud kamo veu prednost, jest
divlje romantina okolica, ogromne skale, medju koje se razrinulo, pa vite
i tanke smreke i omorike, kojim vrke oblieu orlovi i kobci. Oko jezera i po
obliih brieuljcih izvedeni su pute vi, mjestimice posadjeno je razno cviee,
tako da sav taj kraj nalii u istinu divlje-romantinomu perivoju. Ako te je
volja zavesti se na amcu medju briegove, gdje te nebuni nita, pa niti isti
sunani traci, uti e glas slavulja, i razabirati e skok plahe srne, plju
sak ribe po vodi i tihi let lakokrile aplje nad vodom. Stoje ovako u sred
boje prirode i gledaju bistru vodu pod sobom, modro i jasno nebo nad
1
Pria se, da je nekada dolina Bednje sve do Lepoglave bila jedno jezero,
(na to daju slutiti i imena tamonjih livada jezerie, nad jezerom itd.), koje
si je kanje prodrlo put i odteklo Bednjom.
sobom, a ogromne peine i zelene briegove okolo sebe, duh e ti oivjeti,

mata e se razigrati, a srce e tvoje hvaliti Bogu, to je usred malene do
movine nae stvorio toli krasan zemaljski raj.
4 . Zagrebaka gora.
Zagrebakom gorom zovemo prostranu i dugu goru, to se je pru
ila od izvora Krapine i Lonje na jug sve do Save. Na sjeveru se u kotac
uhvatila sa Ivanicom i sa gorom Kalnikom, sa zapada i sa iztoka obru-
bile ju Krapina i Lonja, a na jugu joj plaka strme obronke srebropjena Sava.
Krasna li je lika ta gora zagrebaka. Tamo kod Save rui se strmo
u rieku, kano da si je komad odkinuo ; onizko joj bilo svedjer raste i spada,
dok se tik nad bielim Zagrebom uzdie u visoke vrhunce, da mu bude tit
i obrana, da ga zakrili okriljem svojim. Iza toga pada bilo sve postepeno,
dok se tamo iza triju Kralja razvrgne u sitne brieuljke. Vrsi toga bila
njeni su i valoviti, a ine ti se ravni i jednolini poput sljemena na krovu.
Pojedinih uvala ni sedala nerazabire pravo, jer jih visoke bukve izpu-
njuju. Tuj nevidi ni golih klisura ni razkritih gorovrsti, ve svigdje ti
udara u oi bujna zelen umska, sad jasnija i svjetlija, sad opet tamnija.
Oko same gore nanizali se nebrojeni brieuljci kanoti predstrae.
Ovo prigorje spustilo se prema Krapini s jedne, a prema Savi i Lonji s druge
strane. Na sjeverozapadu sputa se polagano u kotlinu zagorsku, a prema
jugoiztoku oborilo se naglo prema Posavini. Brieuljci ovi upravo su pre
krasni i svjei. Obrateni su umom i vinovom lozom, na nekih omanjih
dapae vidi ljeti i zlatoklasne njive. Izmedju pojedinih brieuljaka raza
bira se uzdune dolinice, kojimi si utriee put uborei potoci. Potoci ovi
tjeraju mnoge vodenice, a um njihov i ubor potoka oivljuje tu bujnu
goru zagrebaku. Popne li se na koj brieuljak, sa svih strana udaraju ti
u oi biela sela i visoki zvonici, gospodski zaseoci i zeleni vinogradi. Srce
ti se razigra, kad vidi, da zagrebaka gora nije pusto ni leglo divljih
zvieri, ve krasan i bujan perivoj.
Zagrebaka gora stere se od sjeveroiztoka prema jugozapada (na 10.
uru boussole ili gorskoga kompassa). Srednja visina svoj gori zajedno sa
prigorjem broji do 350 metara srednje visine, a samo gorsko bilo ima
srednju visinu od 600 metara. Od izvora Lonje i Krapine do Bistrice i sv.
Ivana raste i uzdie se gorsko bilo veoma polagano, tako da se pravo ni
nerazabire od obrubljuih ga brieuljaka; nu od Bistrice poam die se sve
vie i vie, dok se nad Zagrebom gradom nepodigne do najvee visine. Ve
kod Marije Bistricke eto ti vrh O t r i h u m , visok 484 met., zatim eto
D r e n o v a sa 578 met., kod doline uerske podigla se L i p a sa 696 me
tara, im vie ide prema jugozapadu, sve se vie uzdiu pojedini vrhunci.
Iza Lipe eto ti K o z j e g a h r b t a , a za njim tik nad Zagrebom podiglo se
Sljeme (ili B i s t r a ) visoko 1036 met. Sljeme je iza Ivanice najvii
vrh u svoj Hrvatskoj medju Dravom i Savom. Sljemena se hvata jo V e-
l i k i p l a z u r i l i sv. J a k o b , visok 961 met., a za njim se opet sputa
gorsko "bilo sve polagano, dok se kod Suseda neizravna sa obrubljuimi ga

brieuljci.
Sa razvodnoga bila gore zagrebake tee mno potoka toli na sje
verozapad u Krapinu, koli na jugoiztok u Savu i Lonju. Osim toga ima u
gori mno obilnih izvora. Na sjevernoj strani tee Zagorjem B i s t r a , za
tim blizu Stubice izvire S l a n i p o t o k , u kojem imade veoma mnogo ku
hinjske soli (do 2%)- Mnogi po tom slute, da u gori imade i slojeva ka
menite soli. Izmedju mnogih potoka, koji teku na jugoiztonu stranu tvore
liepepoprienedolinice, spominjemo napose : P r e t e r i c u kod Crnomeraca ;
Medveak (sa Grraani com), koj tee izpod Medvedgrada kroz Za
greb grad; Bliz n i u , koja krasi perivoj Maksimir; napokon T r n a v u ,
koja tjera na glasu stojeu vodenicu kod Trnave ili Dubrave. Svi ovi po
toci vani su po kulturu u zagrebakoj gori, ter su proljeem i jeseni toli
obilni, da neki ve na izvoru tjeraju po vie mlinova.
Vegetacija u gori zagrebakoj veoma je bujna. Suma je jaka i krasna,
makar da su ju u najnovije vrieme mjestimice ljuto poharali. Na podnoju
same gore i na prigorju imade mnogo kestena i drugog drvlja. V u k o t i -
n o v i spominje ove vrsti: Castanea vesca , Quercus pubescens, Fagus
silvatica, Carpinus betulus, Cvtisus betulus i t. d. Od riedjega bilja moe
se napose iztaknuti: Chrysanthemum macrophyllum, Helleborus atroru-
bens, Hieracium leptocephalum. Spomenut valja medjutim, da flora zagre
bake gore nije ba osobito raznolika, jer gusta uma zadaje mnogo hlada,
a u hladu i pod sjenom neuspjeva ba cviee odvie rado. Vano je, kako
Vukotinovi spominje, to se neke biline u gori ire tako bujno, da sve
drugo okolo sebe unituju. Potrudi li se tko na Sljeme, vidjeti e tamo,
kako se osobito tri biline, i to S e n e c i o F u c h s i i , C h r y s a n t h e m u m
m a c r o p h y l l u m i E u b u s v u l g a r i s pomnoavaju od godine do go
dine, da ve gotovo druge biline tamo ni neima; a medju ovim trima opet
se vidi, da e pobjeda zapasti Seneciona, koji e doskora svu prostoriju na
bilu gore zauzeti.
Negovorei o geognostikom sastavu zagrebake gore spomenut nam
je samo, da gora po svoj prilici u sebi krije obilno blago dragocjenih ruda.
Ve smo kazali, da mnogi slute , da imade tuj kamene soli; ali i drugih
ruda ima u gori. Na Velikom plazuru nedaleko od kapele sv. Jakoba imade
olovnih ica, a tik do njih nalaze crljenoga i smedjega eljeza. Vukotinovi
dao je jedan komad takova eljeza analizovati, pa je naao, da u njem
imae do 75 postotaka iste kovine. I na podnoju gore, na zapadnoj strani
kod gornje Bistre imade srebra i olova, koje je u savezu s olovom kod sv.
Jakoba. Prije mnogo godina kopalo se je kod Bistre srebro; mi radi pre-
maloga postotka obustavie kopanje. Pred nekoliko godina poee tuj opet
vaditi nu ne srebro , ve olovo , ali doskora zapustie i ovo poduzee. Na
drugih mjestih nalaze takodjer tragova bakru i smedjemu eljezu, a u oko
lici Planinskoj medju Planinom i Kasinom imade slojeva liepa kamenoga
ugljevja, koji se bez dvojbe proteu sve do Cuerja.
Makar daje gora zagrebaka prilino visoka, to je ipak prohodna,

izuzev upravo samo onaj dio od Lipe do Velikoga plazura. Preko bila
zagrebake gore vode mnogi putevi, koji spajaju hrvatsko Zagorje sa
Posavinom i svetoivanskom okolicom. Jedan put vodi iz gornjega Vraba
u dolnju Bistru, drugi iz Graneine i Markuevca preko Vidovca u dolnju
Stubicu, trei iz Cuerja u gornju Stubicu, etvrti iz Blakovca na Mariju
Bistriku, peti iz sv. Ivana u dolinu Krapine i u Zlatar, esti od Triju kralja
u Hrainu i t. . Po tom. vidimo, da osobito sjeveroiztoni dio zagrebake
gore nepriei znatno prometa izmedju Zagorja i prediela iztonih. Nu taj
e promet jo vie oivjeti, kad se sagradi ve davno zasnovana cesta preko
Laza i Lipe u Zagorje.
Gora zagrebaka tim je znamenitija, to lei u sreditu domovine
nae, upravo za ledjima priestolnice Zagreba. Gora prua Zagrebu najbolju
zatitu od sjevera, a nizina savska, otvorena prema jugu, povisuje zagre
bakoj okolici "udobnosti blage klime ne samo za ovjeka, nego i za sve
struke vinogradarstva i voarstva. S toga i jesu brieuljci naokolo Zagreba,
budu izloeni suncu i toploti njegovoj, veoma zgodni za razkone nasel-
bine ljudske, i za vinogradarstvo, koje se tuj u veliko goji.
Tlo je na ovih brieuljcih teko, veim dielom uto, ilovasto, poneto
pjeskovito ili laporno. Plugom i motikom obrajuje se muno, nu zato prija
osobito kukuruzu i krmeim bilinam, a nada sve vinovoj lozi, trenjam,
ljivam, breskvam i kajsijam. Na brieuljcih zagrebake gore uspieva na
pose izvrstna k r a l j e v i n a ili c r v e n a i m b r i n a . Ove vrsti grodja ne-
ima nigdje izvan Hrvatske, nu tako liepe i dobre neima je u svoj Hrvatskoj
nigdje drugdje, nego li upravo okolo Zagreba i obliih mjestih do Morava
i sv. Ivana na Zelini (osobito u Vugrovcu).
Na podnoju gore zagrebake biele se naokolo liepa mjestanca, koja
oivljuju goru i prigorje njezino. Na sjeveroiztonoj strani eto ti sela:
B i s t r a g o r n j a i d o l nj a, St u b i a g o r n j a i dol nj a i daleko po
znata M a r i j a B i s t r i c a , gdje se stie poboni sviet iz bliza i daleka,
da nadje utjehe u majke boje. Na juno-zapadnoj strani biele se opet
mjesta P o d s u s e d , V r a b e , G r a n e i n a , Cucerje, Sv. I v a n , a
medju njima uzdie se i iri ponosni grad Z a g r e b na brdu G r i u kano
labud medju golubovi. Ve sama ta okolnost, to gora krije u svojem krilu
priestolnicu hrvatsku, pobudjuje u nama slutnju, da je gora zagrebaka
znamenita i u poviesti hrvatskoj. Nu u sred gore ima jo i starodrevnih
gradina, koje nam mnogo priaju o nekadanjem ivotu u naoj bujnoj gori
zagrebakoj. Tamo, gdje se je gora strmo spustila u Savu, uzdiu se na
visoku brdu zidine S u s e d g r a d a ; izpod Velikoga plazura i Sljemena, a
Zagrebu za ledjima. na gori M a l i p l a z u r zvanoj, vidi ostanke neko
znamenitoga M e d v e d g r a d a ; izpod Kozjega hrbta stajae neko gradina
M i r o g o j , a u divotnom k r a t k o m dolu" stoji i sad jo nekadanji pav
linski samostan R e m e t e . Iznad svetoga Ivana stoje ruevine grada Z e-
l i n e , a na sjevernoj strani gorskoj ima grad B i s t r a . Kad uje poviest
tih gradova i njihovih gospodara, dolaze ti pred oi slike davnih vitezova:

H e n i n g a , Ta hi ja, grofova C e l j s k i h , Gtr ego r i j an a ca, H e r k u k a
i drugih; a mjesta, vrhunci i vrelaca svjedoe ti, da su u gori zagreba
koj prebivali neko i kralji hrvatski. Blizu Medvedgrada nalazi vrelo
k r a l j e v zd en ac" i potok K r a l j ev ec", zatim selo K r a l j eve c",
a na sjevernoj strani K r a l j e v v r h " izmedju Bistre i Stubice. Kad u
je jo k tomu iz ustiju pastirice udne prie o med ve d g r a d s k o m
d u h u " , c r n o j k r a l j i c i i n j e z i n u g a v r a n u " , o m e d v e d g r a d -
s k o m topu", a u historiji uzita, da su u Medvedgradu ivjeli kralji
S i g i s m u n d i Matija, zatim odline gospodje B e a t r i c a F r a n k a
p a n k a (udata za Ivana Korvina), i B a r b a r a C e l j s k a , ena kralju
Sigismundu, tad ti se i nehotice prikazuje ta zagrebaka gora bajnom i a
robnom. Tjelesno ti oko upija eljno prirodne divote i njimi se nasladjuje,
a duevno oko tvoje gleda i razabire nejasne slike burne prolosti hrvatske.
U zagrebakoj gori nalazi toliko romantikih prediela i znamenitih
u historiji mjesta, da nezna, kojemu bi prednost dao. Kad gleda zagre
baku sa zagorske strane, n. p. od dolnje Bistre (Vidi nae slike), nemoe
se je dosta nagledati. Vidi, kako se je iz ravnice podigla svjea i bujna
gora, odjevena raznolikim zelenilom , vidi Veliki plazur i samo Sljeme, a
pod njim se bieli na brieuljku crkvica gornje Bistre. Tamo dalje ve na
sjeveru eto i grada Bistre. Nu jo je ljepi pogled na goru sa Savske strane.
Na najskrajnjem obzorju hvata se nebeskoga svoda visoki hrbat same gore,
a sa ovoga hrbta odtiskuju se prema Posavju nebrojeni redovi gora, brieu-
ljaka i humia. Na visokom hrbtu vidi jasno glavne vrhunce Veliki pla
zur, Sljeme, Kozji hrbat i Lipa ; pred ovinii se poredali onii briegovi: Mali
plazur sa Medvedgradom, Brestovec i Mirogoj, a sa ovih opet otisnuli se
prema Posavju sve manje brieuljci. Pogled je to zaista krasan, ini ti se,
da vidi pred sobom naravni amfiteatar, a njemu u sredini eto se biela-
ska hrvatska metropola Zagreb sa predgradji svojim!.
Nespominjui svih ljepota, to jih zagrebaka gora prua, nabrojit
emo samo neke ljepe prediele u najblioj okolici graa Zagreba. Neima
graa na blizu, koji bi se ponositi mogao toli mnogobrojnimi i liepimi seta-
listi tik gore, kakono upravo na Zagreb.
Od zagrebakoga G r i a t. j . od briega, na kojemu se bieli gornji
grad, vodi vie puteva u zagrebaku goru, koji su jedan ljepi od drugoga.
Ve samoga Zagreba hvata se na zapadu hiadovito etalite T u k a n e c ,
obilujui pitomimi brieuljci i ljubkimi dolinami. im se makne iz grada,
eto te u gaju Tuskancu. Tu moe sada poi ili draestnom dolinicom So-
f i j i n i m p u t e m " , ili opet uzbrdice kraj liepih ljetnika i vinorodnih vino
grada. Uzpinjes li se pol sata na brdo, eto te na Cm rok u". Odavle ti
se prua s jedne strane prekrasan vidik na goru zagrebaku i na Medved
grad, zatim na jugu gleda ravnu Posavinu i tamo iza Vukomerikih gorica
razabires za liepa dana iljati Klek ; a s druge strane opet vidi pod sobom
romantinu dolinicu aversku, dio Zagreba Novu Yes" i marljivo obra-
djeno brdace O k r u g l j a k " , svuda se biele krasni ljetnici, vlastnitvo

Zagrebana. Od Cmroka moe poi ili drugim hrbtom preko svetoga Jurja
natrag u Zagreb ili opet prema sjeveru na ovise brdo P r e k r i j e , gdje ima
selo istoga imena. Na ovom putu prolazi kraj vinograda zagrebakih gra-
djana. Spusti li se sa Prekrija niz brdo, eto te u dolini estinskoj i u
e s t i n a h . Odavle se moe popeti na Medvedgrad i Veliki plazur.
Veoma je liep i onaj put, koj vodi dolinom potoka M e d v e a k a u
zagrebaku goru. Polazei iz Zagreba ovom dolinom neprestano uje ubor
vode i um vodenica, a oko ti se nasladjuje sad prijatnimi feuami na briegu
i u dolini, sad opet bujnim zelenilom po livadah i umieah. Domala eto te
u dolini a v e r s k o j , gdje se bieli crkva i nekoliko kuarica. Iza sv. Zavera
ide dalje uz Medveak svedj bujnijom dolinom, dok nedoje do sela
estine^.
estine su znamenite s toga, to su izlazitem svim onim, koji se uz-
pinju na ruevine Medvedgrada i na Veliki plazur, gdje se na vrhu bieli
malena kapelica sv. Jakoba. Ide li na Medvedgrad, proi ti je kraj dvora
grofa Kulmera, a zatim se vere uz goru do r u e v i n a me d v e d g r a d -
s k i h . Sam Medvedgrad sagradjen je u polovini 13. vieka za kralja Bele
IV., te bijae najprije svojinom zagrebakoga biskupa. Grad bijae ogroman
i valjanim branitem za rata medju Belom i Otakarom, kraljem ekim.
Kasnije dospije Medvedgrad u ruke upanu Gardunu, kasnije Baboniem,
kralju Sigismundu i supruzi mu Mariji, a po njemu grofovom Celjskim.
Tada boravljae u Medvedgradu razputena carica i kraljica B a r b a r a ,
druga ena cara Sigismunda i sestra Priderika Celjskoga. Po smrti grofova
celjskih zapade Medvedgrad kralja Matiju Korvina i sina mu Ivana Kor-
vina. U 16. vieku kupi taj grad Ivan Karlovi i ostavi ga Nikoli Zrinskomu.
Kasnije ga zadobi podban Ambroz Gregorianec, a poetkom 17. vieka dodje
u vlast porodice Zrinske. Iza nesretnoga pada Zrinskih stee Medvedgrad
Franjo barun Cikulin, a po njemu zadobie ga porodice Sermaa i Kulmera,
koji su mu gospodari i do danas.
Iznad Medvedgrada die se na Velikom plazuru kapelica sv. Jakova.
Ovamo hrli svake godine koncem srpnja na protenje zagrebaki sviet, da
si srce razgali pogledom na Zagorje i na jug domovine nae.
Kod sv. avera utie u Medveak drugi potok imenom Gr ra a ni c a.
Podje li dolinom ovoga potoka, ostavlja na lievo krasni hum Okrug
l j a k " i dolazi za kratak as u selo Gr a a ne. Graani su vani stoga,
to od njih vodi najbolji i najlaglji put na najvii vrh zagrebake gore, na
S l j e m e . Uzpinje li se od Graana na Sljeme, treba ti zato puna dva sata.
Izprvice je uzlaz veoma muan, jer je gora strma, nu doav do S t a r e
s j e n o k o e " i do panjaka C r e s n j e " , sve biva laglji i ugodniji. Oso
bito je krasno mjestance, gdje no se potok B u k o l a e c , dolazei sa vrha
Brestovca, sputa u dosta duboku prodolinu, koja dieli Kozji hrbet od pri
gorja. Tuj si sa svih skoro strana obkruen visokom gorom, samo na uu
prooline gleda ko u panorami selo Grane inu i okoli mu. Tko mari asak
proivjeti sred visoke gore uz um gorskoga potoka i piev ptiica, nema

zgodnijega mjesta do ovoga.
Iza potoka Bukolaca uzlaz je na samo Sljeme dosta strm. Doav do
zdenca na Sljemenu, gdje imade svjea (7 0.) voda, uzpeti se treba jo na
najvii vrh, gdje je podignuta ovisoka pyramida. Pogled sa ove pyramide
na sve strane hrvatske zemlje naplatiti e ti obilno trud i muku od dva sata.
Od Grraana moe se uzpeti i na ovisoko brdo M i r o g o j . Mirogoj je
cestom graansko-markuevakom oddieljen od prave gore i vidi se kao ka
kav ostrv bez uma i ivih potoka. Omedjaen je sa zapada Gfraanicom i
Medveakom, a sa iztoka Bliznicom. Na Mirogoju ili blizu njega bijae u
13. vieku grad Mirogoj, jer se godine 1275. spominje neki Miroslav Her-
kuk, knez i gospodar Mirogoja. Stari taj grad bio je valjda prema Marku-
evcu na starom Gradiu, Stara ves" zvanom. Yidik sa Mirogoja takodjer
je krasan. Na jug i iztok puko je obzor veoma daleko, a glede na goru
vidi jasno plastiku njezinu i gleda mjestanca u doimah i na obroncih gor
skih. Pod nogama lei selo Graani, u gori vidi pod Kozjim hrbtom selo
Dolje, a na sjeveroiztoku razabire jasno Markuevec i Cuerje, zatim go-
ljetine oko sela Vidovca.
Spusti li se sa Mirogoja u divotni K r a t k i dol, eto te u Reme-
t a h. Tuj stoji crkva sa upnim dvorom, u kojem ivljahu prije redovnici sv.
Pavla (Pavlini). Neki pripoviedaju, daje g. 1275. Miroslav Herkuk Miro-
gojski poklonio Kratki dol i Blizno otcu samoivcu I s k v i l i n u , koj da je
utemeljio samostan Remete. Ovaj samostan pomaganu kasnije vlastnici i
gospodari Medvedgrada. Medju inimi darova mu god. 1355. vojvodkinja
M a r g a r e t a , ki cara Ljudevita, selo Pristavinu kod Grraana. Samostan
Remete bijae na dobru glasu, te mnogo naroda hrlilo je onamo, da nadje
lieka od raznih bolesti. Za Josipa II. bje ukinut samostan, a crkva samo
stanska postade upnom.
Iz ugodne doline Remetske ide neto uzbrdice u krasni B u k o v a c ,
koj je daleko poznat sa dobra vina. Ovdje ti udaraju u oi neke pristale
kleti, to no rese vinograde imunijih gradjana zagrebakih, te prilie u
istinu pravim villain. Iz Bukovca eto te u najljepi kraj okolia zagrebakoga,
u divni perivoj M a k s i m i r , koj se moe takmiti sa najglasovitijimi peri
voji ovoga svieta. Neto je sama priroda uinila, a najvie se je trudila umna
ruka ljudska, da uini taj prediel najugodnijim mjestancem u Hrvatskoj. U
Maksimiru ili Jurjevcu nai e svega, to eljno tvoje srce zaeli: liepih
brieuljaka i sjenatih umica, dva ovelika ribnjaka, krasnih cvietnjaka i
ruicnjaka, zvierinjak, mirnu kolibu, krasnu kapelicu sv. Jurja, lovaku
kolibicu, kiosk, krasnu kuu za prebivanje ; u obe sve ljepote, to nam jih
prua najobilniji perivoj. Da park ovaj pregleda i svih se krasota nauije,
treba ti sjegurno cieli dan. Pa kad sve to vidi, razdragati e se dua tvoja
i poeljeti e si, da sav viek svoj proivi u toj divnoj i oplemenjenoj
prirodi. Iz Maksimira vodi krasan drvored jablana za pol ure natrag u Za
greb, ostavljaju s desne brieuljke Lainske i Bukovake.
94 Alpinski ogranci rnedju Savom i Kupom.
2. Alpinski ogranci medju Savom i Kupom.

(Poloaj, veliina, niije. Pojedine esti gorja i najvii vrhunci. Geognos tiki sa
stav. Doline i ceste. Najvii vrhunci. Opis.)
Poloaj, veliina i meje. Kao to su gore izmedju Save i
Drave posljednjim ogrankom gora tajerskih, tako su i gore medju
Kupom i Savom zadnji ogranak gora kranjskih. Gore te steru se
medju obima riekama: Savom i Kupom sve do utoka Kupe, razstavljaju
Krku dolinu i Posavinu od Pokupja, te zapremaju po prilici 1450
Q -kilometara.
Kod Save pribliuju se ovi ogranci Zagrebakoj gori, te su od
Suseda samo 4 kilometra udaljeni. U prijanjih vjekovih zemlje bi
jahu ove gore u savezu sa Zagrebakom gorom, dok si nije Sava
klanjac probila i put na iztok prokrila. To svjedoi, kako Vukoti-
novi tvrdi, i geognostiki sastav obojega gorja. Isto tako bijahu ti
ogranci neko u svezi sa junim gorjem, te si je Kupa morala utrti
vele nepravilan put, da jih razstavi od gora balkanskoga poluotoka.
Karakter gorja. Na kranjsko-hrvatskoj medji uzdiu se ovi
ogranci veoma visoko, te tvore neprohodno umovito sredogorje, koje
se strmo rui prema jugoiztoku i sjeverozapadu, i razstavlja krku
dolinu od Pokupja. Ovdje nalazimo takodjer najvie vrhunce u svoj
Hrvatskoj medju Dravom, Savom i Kupom. Bregani na iztoku prelazi
to sredogorje u nizko gorje sa srednjom visinom od kojih 450 metara.
Ovo nizko gorje takodjer je na sljemenu obraslo umom, (napose
bukvom i kestenjem), a na junih i iztocnih mu obroncih raste veoma
dobro vino. Ta se est gora stere sve do eljeznice, koja vodi iz
Zagreba preko Jaske u Karlovac. Iza eljeznice odtiskuje se od
te gore dugoljast i veoma nizak ogranak, koj se riedko kad uzdie
iznad 190 met., te koj se veoma marljivo obradjuje. Ovaj se ogranak
pruio sve prema Petrinji, te razstavlja Turopolje od Pokupja. Ono
sredogorje, to se uzdie od kranjske medje do Bregane, zovemo
G o r j a n c i; nizku goru, to za tim sliedi, zovemo S a m o b o r
s k o m g o r o m , a dugoljasti ogranak krste V u k o m e r i c k i m i
g o r i c a m i.
Pojedine esti gorja i najvii vrhunci.
1. G o r j a n c i ili U s k o k a g o r a , prostire se od medje
kranjsko-hrvatske do potoka Bregane i Kupine. U ovom sredogorju
Alpinski ogranci medjn Savom i Kupom. 95
najvii je vrh Sv. G e r a (1175 met. ili 3718')- Iza ovoga sliede :
V i e n a c (978 met.), P a 1 j e i, H u m , S t r a a , B 1 a e v o
b r d o i t. d.
2. S a m o b o r s k a g o r a ili O k i k a g o r a (po okikoj
gradini). Ova se gora pruila od Bregane i Kupine do zagrebako-
karlovake eljeznice. Najvie su glavice u toj gori: P 1 i e i v i c a
(781 met. ili 2467'), G l a v i c a o r i k a (748 metara), O t r e
(732 met.), V e l i k i r n e c (609 met.), Rudam na sjeveru.
3. V u k o m e r i k e g o r i c e , duge su 45*5 kilom., i teku
od Jaske do Petrinje. Ima i tuj nekoliko viih vrhunaca: K o z j a a
(232 met. ili 732 ), zatim V r a t e k i v r h (207 met.).
Geognostiki sastav. Gorjanci i Samoborska gora jesu pre
teno gornjo-trijake stvorbe i sastoje od hallstattskoga vapna i do
lomita. Uz gornji trijas ima poneto podredjenih partija od stvorbe
kamenoga ugljevja, werfenskih kriljavaca i guttensteinskoga vapna.
Samo na junoj strani uz Kupu nalazimo jo i silne gromade kapro-
tinskoga i radiolitnoga vapna, ter ovaj dio ini sjeverni rub june
visoine, kojom si je Kupa utrla put prema Savi. Prigorje okike
gore, zatim Vukomerike gorice spadaju na mladju tercijarnu (konge-
rijsku) stvorim.
Doline i ceste. Kako u svoj Hrvatskoj, nema ni u tom dielu
hrvatskih gora uzdunih dolina. Spomena su vriedne neke popriene
doline, kojimi teku potoci sa razvodnoga bila prema Savi i Kupi. Iz-
medju tih se iztiu napose dolina B r e g a n e i K u p i n e. Osobito
je krasna dolina p o t o ka G r a d n e , kojoj se na uu bieli liepo
trgovite Samobor. Dolina Gradne vodi iz Samobora u Kude, te se
tuj zove D r a g a " .
Znamenitije ceste i eljeznice u ovom predielu jesu: z a g r e-
b a k o - k a r l o v a k a eljeznica preko Jaske; z a g r e b a k o -
s i s a k a eljeznica na sjevernoj strani Vukomerikih gorica; cesta
iz Zagreba u Karlovac preko Jaske, cesta iz Jaske u Samobor i t. d.
Najvii vrhunci u pojedinih gorah izmedju Save i Kupe

Ime vrhuncu : Ime gori: Visina u metrih : Vis. u b. stop.
1 Sv. Gera Gorjanci 1175 3718
2 Plieivica Samoborska gora. . . 781 2467
3 Kozjaea Vukomerike gorice. 232 732
96 Alpinski ogranci medju Savom i Kupom.
O P I S :
Pogled sa Kozjana na Samoborsku goru.
Koga je volja, da u jedan mah zahvati oima velik dio povrja ze
maljskoga i da si raziri obzorje na sve strane, neka se slobodno uzpinje
na najvie vrhunce; nu tko hoe, da si stvori pravu sliku koje gore i da
si upamti plastiku njezinu, njemu se je popeti na koj ovisi nu udaljeni
brieg, pa odavle promatrati mreu gorovlja i stvoriti si sliku podpunu i
jasnu. Osobito e mu to poi za rukom jutrom prije sunana izhoa i ve
erom za sunana zapada, zatim za neto oblana dana.
Najzgodnije mjesto, s kojega se sva samoborska gora moe pregle
dati, jest za cielo brdo K o z j a n . Ovo se brdo uzdie kod sv. Nedelje blizu
Samobora, te spada na samoborsku goru, ali je od glavnoga gorja tako
odaljeno, da se s njega vidi gora ko u panorami. Kozjan je visok nad mo
rem 302 metra, a zasadjen je sve do vrha vinovom lozom, koja rodi glaso
vitu kapljicu. Sa brda Kozjana vidik je u obe prilino prostran i dalek.
Malo ne na dohvat vidi se prema sjevero-iztoku iza Save gora zagrebaka,
kako se strmo sputa u Savu; a daleko na sjeveru razabiru se tamno-modri
vrhunci ponosite Ivanice. Prema sjevero-zapadu vide se gore tajerske, a
na iztoku ravna Posavina sa dalekimi i zelenimi polji i dvorci imunika.
Nu najljepi je pogled prema zapadu i jugo-zapadu. Tu se je u polukrugu
savila gora samoborska, a u njoj razabire jasno visoke vrhunce, stare gra
dine, biele crkvice i ponosito trgovite Samobor.
Pogleda li na zapad, to vidi zaledje samoborskoj gori, naime Gr o r-
j a n c e , koji se prostiru po glasovitom umberku. Na medji izmedju
samoborske gore i Gforjanaca uzdie se iznad Nori-sela crkvica sv. D u h ,
na visoku briegu (690 met.). Sliede dalje niz briegova udari ti u oi
visoki O t r e . Ovaj se vrhunac uzdie u vis poput kakove pyramide, te
je zato uzlaz nanj i nizlaz s njega veoma tegotan. Otrcu na podnoju u
uzkoj dolini imae selo E u d e , kojih medjutimnevidi. Zato su Eude zna
menite, kae jim ve samo ime. Tuj u gori ima u drobnjaku, koj se uz kri-
ljevac nalazi, slojeva bakrene i eljezne pakovine, crvena eljezovca i ocje-
lovca.. Do godine 1851 kopao se je samo bakar, a od onda do godine 1865.
priredjivali su iz ocjelovca i eljezo. Gfodine 1871. dodje sva rudokopnja
u nove ruke, nu kako su radnju na veliko osnovali, zapustie rudnik do
skora sasvim. Danas se kriju onuda nebrojeni imii, gdje je malo prije
ljudska ruka utrla si put u utrobu zemlje.
Iz Kuda vodi put na sjever do P l i e i v i c e , najviega vrha u gori
samoborskoj, i opet na jug do trgovita S a m o b o r a . Put do Samobora
ide krasnom i romantinom dolinom potoka Gfradne, koja se zove inae
i Draga".
Trgovite Samobor vidi se sa Kozjana sasvim jasno. Eazabiru se
tono zvonici crkve upne i franjevake, a osobito se liepo vidi kapelica
sv. J u r j a , koja se je podigla tik nad Samoborom na briegu 323 metra
Alpinski ogranci medju Savom i Kupom. 97
visoku. Samobor broji oko 3000 itelja, te je daleko poznat sa svoga svjea
i zdrava podneblja i sa gostoljublja vrlih gradjana. Nu i sa draestne oko
lice jest Samobor na dobru glasu.
Iznad trgovita Samobora razabire na briegu stari g r a d S a m o b o r.
Jesu to ruevine neko prostrana grada, u kojem su jo pred 90 godina
stanovala hrvatska vlastela. Grrad sagradi po svoj^ prilici eki kralj Pre-
mysl Otakar II., kad se je sa Belom IV. borio za tajersku. Kasnije dodje
Samobor u ruke Ivanu Jaroslavu Okikomu i Celjskim grofovom. U 16.
vieku gospodovae u njemu Ivan Ungnad, doim je Leonardo Gfruber poeo
kopati rude u susjednih Eudah. U drugoj polovini 16. vieka bijae vlast-
nikom grada general Krsto Ungnad, a po njemu zadobi Samobor Toma
Baka Erdody. U Erdoda ostade grad, dok ga nekupie Kulmeri, a po ovih
opet spade na Kiepache, koji ga i sad dre. Sude po tunih ostatcih bio
je Samobor neko velik i sjajan, sada se legu u podrtinah zmije, koje
je narod okrstio imenom gu".
Samoboru na jugu razabire sred smjese gorovlja najvii vrh ciele
gore, visoku P l i e i v i c u (781 met.). Ovaj vrhunac obraten je sav do
vrha. Najprije se steru polja, nad njimi vinogradi, a zatim uma najprije
bukova, zatim kostanjeva. Sam vrhunac sastoji od t r i j u i 1 j a k a , koji
se diu jedan tik drugoga, te su dobrahno strmi. Osobito sa Kozjana raza
bira se ta tri iljka veoma dobro. Pogled sa Plieivice liep je, ali se ne-
moe ni iz daleka takmiti sa vidikom sa Ivanice ili sa Sljemena. Sa Plie
ivice nevidi ni Zagreba ni Karlovca, ali zato razabire J a s k u , Dubovac
pri Karlovcu, gore oko Barilovia, Kostel prema umberku, a osobito dobro
vidi ravno Turopolje" i est Posavine kod Zagreba.
Iza Plieivice sputa se gora samoborska opet prema niem vrhuncu,
na kojem se vide ruevine staroga grada O k i a. Prolost grada Okia
slabo nam je poznata, nu tim vie slovi danas sa glasovitoga vina, to
izpod grada na vrhuncu uspieva. Liepo li pjeva na pjesnik Ivan Trnski o
gradu Okicu: j$n u z g US j e javorove
Tamburice nit uz glas
Slavnim taj se grad nezove,
Neuznosi Oki nas;
Nema o njem prie,
Da se srca tie.
Samo slava vinske loze
Proslavila Oki-grad,
Mjesto sree, mjesto groze
Cvate rodan vinograd,
Po vinca si krasu
Okie je na glasu."
Umah iza Okia grada sputa se samoborska gora strmo do sitnih
brieuljaka, a zatim se razpline u dalekoj ravnici. Oki po tom stoji poput
vjerna straara, da nam uva ravnu Posavinu toli od navala dumanskih,
koli od katastrofa prirodnih.
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. 7

B. Gorje balkanskoga poluotoka.

1. Jugozapadna ili liburnijska visoina.
(Poloaj, veliina i medje. Karakter visoine. Pojedine gore. Doline i dolei. Geogno-
stieki sastav. Vrela i rieke. Podnebje. Bilje i ivotinje. Ceste i eljeznice. Opisi.)
Poloaj, veliina i med je. Jugozapadna visoina hrvatska
prostire se upanijom riekom. Na sjeveru ju obrubljuje rieka Kupa,
na jugu jadransko more, doeim na zapadu i na iztoku neima tono
oznaenih medja. Na zapadu se naime hvata istarske i kranjske vi
soeine, i to napose ondje, gdje se Uka gora istarska dieli od kranj
skoga Kra-gorja (kod Kastva); a na iztoku se dri juno-hrvatske
visoine, te se vrhom Bitorajem sdruuje sa Velikom Kapelom, a kod
Senja ju nastavlja Senjskim bilom gora Velebit. Po tom bi mogli ovu
visoinu ovako omedjaiti: na sjeveru Kupa, na iztoku podnevnik
grada Senja, na jugu more, a na zapadu podnevnik graa Kastva.
Jugozapadna visoina hrvatska, koju neki zovu l i b u r n i j s k i m
K r a s o m (Krsom)", zaprema po prilici 1927 rj-kilom. (3G Q-geogr.
milja), najvea joj duljina od sjeverozapada prema jugoiztoku broji
44-5 kilom., a najvea irina od jugozapada prema sjeveroiztoku do
100 kilom.
Jugozapadna ili liburnijska visoina, makar da je za sebe cje
lina gorska, spaja gore srednje Evrope sa gorami balkanskoga polu
otoka. Sa zapadne i sjeverne strane dri se posljednjih ogranaka
srednjoevropskih Alpa, a na junoj i iztonoj strani hvata se juno-
hrvatske visoine, koja je ve dielom balkanskoga poluotoka. S ove
strane veoma je slina spomenuta jugozapadna visoina tako zvanim
Pomorskim Alpam, koje spajaju zapadno krilo Alpa sa gorami ape
ninskoga poluotoka.
Karakter visoeine. Ve smo spomenuli, da jugozapadna vi
soina ini za sebe podpunu gorsku cjelinu. Ovo se potvrdjuje tim
bolje, kad prouimo ustroj te visoine.
Na sjeveru izpod Kupe prostire se ponajprije od Snienika do
Bitoraja velika i visoka ravnica ili v i s p o l j a n a . koja se uzdie
Jugozapadna ili liburnijska visoina. 99
9501100 met. nad povrjem morskim. Na ovoj vispoljani imade

gora, koje se jo za 400 m. nad njom uzdiu. Gore te teku pravcem
uzporednim sa obalom morskom, ali netvore kosa, nego hrpe i gorske
zglobove. Najznatnije su tu hrpe i zglobovi Obrua, Bukora, Jelenca,
Snienika i Kisnjaka, zatim Malogosta, Velikoga Drgomalja, Velikoga
Debelja i Bitoraja, kojim ve poima juno-hrvatska visoina.
Izpod opisane vispoljane sputa se visoina polagano prema
moru, i to u t r i s t u p n j e v i n e . Prva stupnjevina poima na junoj
strani vispoljane, te se sputa veoma strmo (40 met. na jedan kilom.).
Sastoji naime od takovih gora, koje imaju na sjeveru veoma kratke,
a prema jugu duge i strme obronke. Na podnoju prve stere se druga
stupnjevina, koja nije toli strma, ali se veoma naglo svruje. Izmed
ove druge stupnjevine i tree stere se uzporedo sa morem dugoljasta
dolina, duga do 44*5 kilom. Ova dolina razpada se opet na vie
manjih dolaca i ponikava, kao to je dolina Rjeine, dolina Draga,
dolac bakarskoga zalieva i Vinodol. Trea napokon stupnjevina nalii
poneto nagnutoj ravnici, te je visoka samo 3060 met.; mi od toga
proviruje samo jedan dio od 36 met. iz mora, ostali je dio te stup
njevine pod vodom.
Ve sama razgloba ove visoine pokazuje, da je sama, za sebe
podpuna gorska cjelina. Susjedna bo visoina na iztoku, tako zvana
juno-hrvatska visoina, sasvim je razlika oblika, te se nemoe s li-
burnijskom u jedan te isti red uvrstiti. Doim naime ova visoina
pada u stupnjevinah prema moru, okruena je juno-hrvatska visoina
sa morske strane visokim i neprohodnim primorskim gorjem, koje
takodjer ini, da je hrvatska obala du junohrvatske visoine veoma
slabo pristupna.
Vispoljana jugozapadne visoine hrvatske prilii iroku, oval
nomu hrbtu, koj se na iztonoj i zapadnoj strani neto uzvisuje, a
u sredini snizuje. Izmedju pojedinih gora na vispoljani nema ni
dugoljastih ni poprienih dolina, ve velikih ponikava, a redje svrtaka
ili dolaca. Tu neima ni strmih peina ni zidina, ni otrih kukova ni
zubova, niti veoma dubokih dolaca ni ponora. Gore su na vispoljani
veim dielom liepimi sumarni zarasle; ima ipak mjesta, gdje su
ume posvema posjeene. Prva stupnjevina broji takodjer nekoliko
dugoljastih i velikih, ovalnih ponikava, a gore te stupnjevine imaju
poloite obronke! Druga stupnjevina naprotiv sva je ogoljena, gore su
100 Jugozapadna ili liburnijska visoina.
raztrgane, rtaste i kukaste, pae i veoma strme, a izmedju njih ima

veoma mnogo razasutoga kamenja. Osim toga broji druga stupnjevina
mnogo malenih svrtaka ili dolaca, koji su veoma duboki i puni ka
menja. Dolina, to se na podnoju ove druge stupnjevine stere, slina
je dugoljastoj ponikvi, te je jedina dolina u svoj visoini. Nu ni ova
dolina nije posvema razvita, ve je podieljena na manje ponikve,
koje su samo na tri mjesta spojene s morskom obalom, i to poprie-
nimi pukotinami kod Bieke, Martinice i Cirkvenice. Spomenuta je
dolina sastavljena veinom od numulitnoga pieenjaka, zato je i
plodna, te je jedinom oazom u pustom kraju jugozapadne visoine
hrvatske.
Pojedine gore u jugozapadnoj visoini hrvatskoj. Budu
da gore u toj visoini netvore kosa, nego hrpe i zglobove, a ti nisu
jo dovoljno proueni, zato nemoemo gore tono razrediti. Spome
nuti emo samo poznatije vrhunce i njihovu visinu:
O b r u , 7 sati Jelenju i Grobniku na sjeveru visok 1379 m.
S u h i b r i e g, 6 sati Jelenju na sjeveroiztoku 1351
p i e a s t i v r h , uz Kupu 699
S n i e n i k , 4 sata Kamenjaku na sjeveru 1508
B i e l a s t i e n a , Crnomu lugu na sjeverozapadu 1200
B i s n j a k , Mrzloj Vodici na sjeveru (najvii vrh u visoini) 1528 (4824' b.)
Z b e 1 a e, Kamenjaku na sjeveru visok 954
VelaPli 1143
J e l e n i , l l / 4 sata Fuinam na zapadu 1107
Z v i r j a k, 1 sat Fuinam na jugoiztoku 986
M e d v e d j a k , 3 sata Bribiru na sjeveru 1028
V i e v i e a , 4 sata Fuinam na jugu 1430
V e l i k i D r g o m a l j , Delnieam na sjeveru 1154
K o s a n a k, 2 sata Mrkoplju na sjeveroiztoku 1118
O e l i m - b a a , l'/ 2 sata Mrkoplju na sjeveroiztoku... 1086
Doline i dolci u visoini jugozapadnoj. Visoina ova neima
osobito liepih ni podpuno razvitih dolina, ve samo ponikava, svrtaka
i dolaca, te se tako slae sa ostalim Kragorjem.
Na samoj vispoljani nalazimo nekoliko dolina, nu to nisu prave
doline (uzdune ili popriene), ve iroke ponikve, svrtci ili ravna
sedla. Ponajprije spominjemo L i k o p o l j e (Li), koje je slino
eliptikomu koritu, te je naokolo obkrueno visokimi gorami; zatim
kotline P l a t a k , C r n i K a l , R a v n o , Lukovo i O k r u g l o v o .
Izmedju prve i druge stupnjevine stere se glasovito G r o b n i k o
Jugozapadna ili liburnijska visocina. 101
p o l j e , po kojem tee potok Suica. Medju drugom i treom stup-

njevinom napokon prostire se spomenuta ve dugoljasta dolina, prav
cem od sjeverozapada prema jugoiztoku, i dieli se na etiri omanje
ponikve: na d o l i n u R j e i n e , koja kod Trsata dopire do mora,
d o l i n u D r a g e , d o l i n u B a k a r s k u , i napokon liepu i vinorodnu
dolinu Vinodol, do 29 kil. dugu. Sve ove itiri ponikve oclieljene
su dodue jedna od druge, ali je svaka na jednom mjestu prema
moru otvorena (Vinodol kod Cirkvenice).
(xeognostieki sastav. U geognostikom obziru valja nam u hr
vatskoj jugozapadnoj visoini razlikovati vie stvorba. Sama vispoljana
(Plateau) pokazuje, da je sastavljena od tamnoga vapna, koje krije
mnogo glinaste zemlje, te koje pripada po svoj prilici trijakoj stvorbi.
Ovo je vapno vrstano, te mu vrste padaju prema jugu uz kut od
2535. Kraj ovoga liburnijskoga vapna ima na vispoljani i trijakih
pieenjaka i pjeenjastih kriljavaca, nu to samo mjestimice, n. p.
kod Mrzle Vodice i u brieuljcih oko Fuina. Ponikve na vispoljani
napunjene su diluvijalnimi naplavinami (hrnjage od ruevina, ljunak,
valutice, gorske survine, piesak, ilovaa), i to od ruevina najbliih
gora. Takovih naplavina ima n. p. na Likom polju.
Prva ili gornja stupnjevina sastoji takodjer od samoga liburnijskoga
vapna trijakoga. Tu medjutim neima vie nimalo pieenjaka, kakono
na vispoljani. Vrste ovoga vapna padaju takodjer prema jugu, te tako
biva, da su ovdje juni obronci gora posipani ruevinami, gorskimi
survinami i zemljom, doim su sjeverni obronci klisurasti i hridoviti.
Druga ili srednja stupnjevina pokazuje nam kredino vapno. Ovo
je vapno svjetlo, utkasto ili bielosivkasto, kadkada i rumenkasto, te
obiluje okaminami od radiolita. Gdjegdje imade u ovom radiolitovom
vapnu poneto i nuinmulitnoga vapna, te se jedno od drugoga ne-
moe razabrati, van po okaminah. U dubljih dolcih i pukotinah ovoga
kredinoga vapna nai e poneto nunmiulitiioga pieenjaka (Tasello).
Nummulitni pieenjak napunjuje napose dolinu, to se stere
izniedju druge i tree stupnjevine. Ponikve Rjeine, Drage, ponikva
Bakarska i Vinodolska obiluju na dnu korita svoga ovim pieenjakom,
ali boine njihove sastoje od ogoljenih, vapnenih peina.' Osobito se je
ova tvorina pieenjaka razvila u Vinodolu kod Drvenika, te tu sastoji
malo ne od samih nummulita (Nummulites phanospira, Nummulites
perforata, Nummulites orbitoides).
102 Jugozapadna ili liburnijska visoeina.
Na mnogih su mjestih vapnene vrste premetane, te po tom

slutimo, da ima i prolomnoga ili izsopljenoga kamenja u liburnijskoj
visoini. Dosele se je medjutim nalo ovakovo kamenje samo kod
Fuina, u nekom breuljku, koj sastoji malo ne sav od amfibola i
anortita.
U naoj visoini imade mjestimice, i to ponajvie u ponikvah,
diluvijalnih stvorba, koje izpunjuju pomenute ponikve 118 m. du
boko. Svaka pojedina ponikva, koja je obkruena ovisokimi gorami, ima
svoju diluvijalnu tvorinu, koja sastoji od ostanaka i ruevina okruu-
juih ju gora. Takovih diluvijalnih stvorba nalazimo na Likom polju,
na Grobnikom polju, na vispoljanah Ravnu, Maevu i Crnom kalu.
Kraka ponikva.
Visoina se jugozapadna, kano i sve Kra-gorje u obe odlikuje
tim, to obiluje mnogimi ponikvami (Mulden), a napose d o l c i ili
s v r t ci (Trichter). Ovi potonji nastaju, kada tlo propadne, to biva
osobito u vapnenih gorah. Najznatniji dolac u nas jest onaj kod Bakra,
i zove se P o n i k v e . Obseg mu broji 2*5 kilom., a u dubini mu pro
stire se cielo selo.
Vrela i rieke. U obe je poznato, da su tako zvane krake
gore" veoma siromane vodom. U jugo-zapadnoj visoini kii do
due na godinu prilino mnogo (12*513 cent.), ali voda se gubi
Jugozapadna ili liburnijska visoeina. 103
stranom na dnu svrtaka i ponikava, a stranom kroz ponore i puko

tine, te tee podzemno, dok nedodje do takovog kamenja, koje vie
vode neproputa. S toga brojimo na vapnenoj vispoljani veoma malo
vrela i potoka; tek u dolini izmedju druge i tree stupnjevine, gdje
imade pieenjaka, zatim kod samoga mora nalazimo nekoliko vrela
i potoka. Voda je ovih vrela i potoka medjutim veoma hladna (7-5
do 10 C. stalne toplote), te po tom sudimo, da dolazi podzemno sa
vispoljane.
Na visokoj ravnici ili vispoljani nema na zapadnoj i iztonoj
strani nikakovih vrela, te tuj vade ljudi vodu iz peina i pilja, gdje
imade kadkada sniega preko cieloga ljeta. Samo u sredini vispoljane
nalazimo na Likom polju nekoliko vrelaca, 9 do IO-70 C. toplih.
Takova su vrela kod Mrzle Vodice, zatim vrelo potoka L i a n k e
( + 8C), koja protie Liko polje i t. d.
Prva niti druga stupnjevina nemaju stalnih vrela. Tek u dolini iz
medju druge i tree stupnjevine nalazimo obilje izvora. Tu tee takodjer
ponajglavnija rieica svekolike visoine, naime Rjeina sa nekoliko
pritoka, i utie u more kod Rieke; zatim R j e i n a Vinodolska,
utiua u more kod Cirkvenice. Na samoj obali morskoj imade mno
vrelaca i potoia, koji se iza kratka toka u more izlievaju.
Poclnebje. Jugozapadna visoina broji se u red onih krajeva,
koji spadaju na podnebje aequinoktionalnih ili istononih kia. Ovdje
kii najvema u kasnoj jeseni (listopad, studeni), zatim u proljeu
(travanj), akoprem ima kie poneto i po zimi.
Prema nadmorskoj visini i odaljenosti od mora razlikujemo u liburnijskoj
visoini vie podnebnih prediela.
Sama v i s p o l j a u a izpod Kupe veoma je studena, te joj srednja godinja
toplota nebroji vie od 7'5 C. Ovdje pada snieg do 6 mjeseci (na iztonom i za
padnom kraju i 7 mjeseci), a taj snieg neokopni esto 56 mjeseci, tako da su
neke strane cielu godinu sniegom prikrivene. Proljee je i ljeto sa estimi vjetrovi,
studeaimi i kinimi dani vie slino zimi nego li ljetu; ljeto traje samo dva mje
seca (od polovine lipnja do polovine kolovoza). Trenje cvatu tek poetkom lipnja,
a dozrievaju zajedno s jagodami koncem srpnja; vinova loza, koja uz zidove samo
gdje gdje raste, cvate iza polovine lipnja; korim cvate u polovini srpnja, a do-
zrieva tek koncem kolovoza. Graha imade jo zelena koncem srpnja. Jeam se
anje sredinom kolovoza; uz to ima zobi i neto malo penice. Travu i sieno kose
koncem srpnja. Na iztonoj i zapadnoj strani vispoljane nerodi vinova loza ni
penica nimalo. Zrak je vispoljani dosta vlaan, a kia pada najvie na izmaku
proljea i na poetku jeseni.
Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE
* Elektroniko izdanje MH 2010.
Podnebje na stupnjevinah mnogo je blae i ugodnije, te se pribliuje ugod

noj pomorskoj klimi. I na stupnjevinah razlikujemo tri podnebna prediela.
P r v i i n a j d o l n j i prediel sie od morske obale sve do ostrmina
druge stupnjevine. Godinja srednja toplota broji 13515 C ; sniega ima malo,
te kad zapane, okopni za nekoliko sati; noju se zrak slabo ohladi, kie ima
manje, i to samo u proljeu i jeseni neto obilnije. Proljee poeima ve oko 20.
veljae, ljeto najkanje polovinom svibnja, jesen u listopadu, a zima koncem stu
denoga. Ovdje traje dakle ljeto pol g o d i n e , esto je veoma nesnosno, te ovdje
uspieva maslina, smokva i lovorika.
D r u g i ili s r e d n j i p o d n e b n i prediel sie malo ne do same vispoljane
(druga i vei dio tree stupnjevine), te se odlikuje ve otrijom klimom. Zimi
pada tu snieg, eesto do oujka, nu obino ve iza nekoliko dana okopni. Proljee
poeima polovinom oujka, ljeto koncem svibnja, jesen koncem rujna, a zima kon
cem studenoga.
T r e i ili n a j v i i p r e d i e l ini prelaz sa prediela prijanjih na studeni
prediel vispoljane. Ovdje sniei zimi veoma esto i snieg prikriva zemlju 34
mjeseca, veerom se zrak jako razhladi, tu ima mnogo magle i estih kia; nu
ipak znade esto topao zrak sa dolnjih stnpnjevina ovamo doprieti, te cieli kraj
ugrijati.
Jugozapadna visoina poznata je sa mnogih i ljutih vjetrova,
koji se ovdje kriaju. Od svijuh je najneugodniji i esto veoma tetan
vjetar sa kopna na more, koj ovdje burom zovu. 0 buri govoriti
emo napose, nu ovdje valja spomenuti, da ona duva u ovoj viso-
ini pravcem od sjeveroiztoka, te da traje u godini do etvrt godine.
Obino nije estoka, nu kadkada biesni silno, te traje neprestance po
915 dana. Kraj bure poznati su u liburnijskoj visoini sliedei
vjetri: S c i r o c co (jugoiztonjak), t r a m o n t a n a (sjevernjak), mae
s t r a l e (sjeverozapadnjak) i t. d.
Podnebje je u jugozapadnoj visoini po ovjeka veoma ugodno i
zdravo. Samo u primorskih stranah izmedju Rieke i Kraljevice vlada
neugodna bolest, koju su k r i l j e v o m nazvali. Ova je bolest, koju
neki i m a r g a r i t o m zovu, unesena jo prologa stoljea sa iz-
toka u nae primorje, te je veoma opasna, jer moe ovjeka svega
nakaziti, a S druge strane opet prouzrokuje silnu i trajnu bol u kostih.
Ova je bolest nasliedna, osobito ako se ljudi isto nedre. Lienici
su medjutim ipak nali lieka proti ovoj bolesti, te ju izliee za 40
do 100 dana.
Bilje i ivotinje u jugozapadnoj visoini. Razloi v malo
prije geognostiki sastav jugozapadne visoine i njezine klimatske
odnoaje, moemo ve unapred znati, da na istoj visoini nema onako
bujne vegetacije, kako no ju nalazimo u drugih stranah nae domo

vine. Poam od morskoga ala pa sve do visine umskoga prediela
nenalazi skoro nigdje obilne ni bujne trave, nego samo kukavno
grmlje i bodljikavo zelenje. Ipak se flora na stupnjevinah i na vis-
poljani moe podieliti na etiri prediela.
1. p r e d i e l prostire se do 160 met. visine. U ovom predielu nalazi,
osobito na obroncih buri izvrenih, veoma raztreseno i krljavo bilje, kanoti sla-
vulju (Salvia officinalis), Helichrysum angustifolium, ubar (Satureia variegata),
Xanthiurn spinosum, Scolymus hi^panicus i t. d. Gdje izmedju vapna poneto
zemlje proviruje, nai e jo gloga (Crataegus oxyacantha), crnoga trna (Prunus
spinosa), i Rliamnus infectoria. Na dubljih m'estih, gdje je zemlje, ima pucalike
primorske (Juniperus Oxycedrus), malihjaka tmastoga (Rubus spinosa) i bodlja-
voga draa (Paliurus aculeata). Grmlje i ikarje sa ovisokimi stabli nemoe ovdje
uspievati radi sue i bure. Tamo, gdje su obronci poloiti i gdje je dosta zemlje,
nalazi gdjegdje gusto grmlje od hrastova (Quercus Oerris i Quercus pubescens),
od jasenovca (Fraxinus Ornus), i od grabra (Carpinus Betulus) . zatim veoma malo
od sliedeih: Cornus sanguinea, Prunus Mahaleb., Rhus Cotinus, Corylus Avellana
i Sorbus torminalis. Malena polja i oranice obkruene su ovdje kamenimi zidovi,
koji teku uzporedo, te jih tite od bure. Tu e na neznatnih ovih poljih nai po
neto voa, smokava i mendulja, zatim vinograda, neto malo jema i penice.
Jedinu iznimku ine u tom pustom predielu liepe doline, sastojee od piee-
njaka, i to su doline Rjeine, Drage i Vinodola. Tu e nai na pieenjaku liepih
livada sa bujnim cvieem, ravnih i plodnih polja i vinograda, koje tite dubrave i
gajevi, zatim gusto grmlje. U Vinodolu imae izmedju pojedinih redova vinove
loze kukuruze, ita i koruna, zatim cielih vrtova od masline i smokve. Osobito
se odlikuje dolina Drage bujnom i svjeom zeleni: gustim ikarjem i livadami s vi
sokom travom, napokon obilnimi vinogradi, koji rode dobrim, glasovitim vinom.
2. p r e d i e l prostire se srednjom stupnjevinom sve do 600 met. visine.
Ovaj je prediel prava pustinja. Nigdje skoro nema zemlje, ve naokolo vire gole
vapnene stiene. Jedino u dubokih doleih i ponikvah nalazi poneto obradjene
zemlje. Dolnji dio ovoga prediela sasvim je pust, u gornjem dielu tek ima gdje
gdje neto vie grmlja i ikarja, zatim drvea, kanoti hrastova i jasenova. Ovdje
raste: Ooryllus Avellana, Cornus sanguinea, Rosa rubifolia i eanina, Rliamnus
frangula, Sambucus nigra, Tilia parvifolia, Populus tremula, Acer Pseudoplatanus
i campestre. U pojedinih ponikvah i kotlinah sadi se i sije kukuruz, penica, korun
i vrzina.
3. p r e d i e l obsie treu stupnjevinu. Tu nalazi ne samo raztresenog bilja,
ve i trave, zelenja i panjaka, tako da je eielo tlo liepom zeleni prikriveno.
Grmlje se i ikarje mnoi, ter prelazi polagano u drvee. Najglavnije drvee jest:
prosti jasen (Fraxinus excelsior), bukva i omorika, zjatim muk (Sorbus Aria) i
vaije grodje (Lonieera xylosteum).
U sredini ovoga prediela ima ve gdjegdje i traga umam. Premda je ovaj
prediel vegetacijom mnogo obilniji od prijanjih, to se ovdje zemlja ipak mnogo
neobradjuje, jer kulturno bilje uspieva ve veoma slabo. Zato ima u torn predieiu
malo polja i vrtova, a vonjaka nikakovih.
4. p r e d i e l obsie vispoljana. Ovdje ee nai bujne rudine od trave i ume
od bukava i jela. U nekojih stranah okolo Bjeine, Benkovca i Kogozna ima liepih
dubrava od jela, zatim od smrekava i drugih dubova. Oko Jelenja zelene se bu
kvici, te bukva uspieva ovdje do 1100 met. u visini. Izmedju pojedinih uma pro
stiru se krevine, liepe livade, na kojih rastu razne biliue, kanoti: abljak (Ba-
nuuculus), driemina (Liehtnelke), slavulja, voluje oko (Wucherblume) itd. Liepih
prauma nalazimo napose oko Fuina, i to sastoje ove ume od prastarih jela.
Slaba vegetacija na j uno-hrvatskoj visoeini potakla je mnoge vjetake, da
misle o tom, kako bi se ovaj kraj umjetno sumarni nasadio. Nu dosele nisu jo
nimalo njihovi predloi i savjeti uvaeni.
Z i v o t i n j s t v o jugozapadne visoeine hrvatske slabo je poznato, stoga
emo samo o nekih glavnijih ivotinjah govoriti. Glede s i s a t a spomenuti nam je
da mnogo bolje uspievaju u zelenih i umovitih predielih vispoljane, nego li na
ogoljenih stupnjevinah. U okoliu Fuinskorn, u dubravali Vinodolskih i u umah
Bitorajskih nalazi lovac obilna lova, a u umah po vispoljani u obe imade lisica,
kuna, tvoraca i velikih mrkih medjeda, zatim srna i zeeva. Od domaih sisara
spominjemo goveda, ovce i koze. Goveda u visoeini pripadaju srednjo-evropskoj
pasmini (glavni typus: B. primigenius); ovaca i koza imade u onih stranah, gdje
ima panjaka, te su ovi stvorovi veoma tetni po vegetaciju, osobito po mlado
drvee. U dolnjih stranah visoine nema vie divljai (osim zeeva), a od domaih
ivotinja veoma mnogo vriede osli i mazge, koje se osobito u Vinodolu goje.
I p t i c e na vispoljani razlikuju se znatno od onih po stupnjevinah: U
, umah Bitorajskih ima velikih tetrieba (Tetrao urogallus), malih tetrieba (Tetrao
tefcrix) i treaka (Bonasia sjdvestris); a od grabeljivih ptica vide se esto: velika
uara ili sovuljaga (Bubo maximus), zatim prosti miar (Buteo cinereus), gaeavi
rniar (Archibuteo lagopus); mali jastrebac (Aecipiter nisus); brkuta (Gypaetus
barbatus) ima malo. Osim ovih imade i drugih ptica, to po srednjoevropskih u
mah ivu. Na stupnjevinah ive liepi jareb (Perdix saxatilis), zatim se uje po
noi u gajevih uz obalu vrst sove: lulavac (Scops zorca). Od ptica grabiliea spo
minjemo bjeloglavog ljeinara (Gyps fulvus), kojega imade esto cielo jato na
otoku Cresu.
Gmazova imade za elelo mnogo, ali nisu jote sve vrsti poznate. Otrov
noga poskoka (Vipera ammodytes) nalazimo u dolnjih, a ridjovku (Pelias berus)
u gornjih stranah visoine. Gutera ima raznolikih. Izmedju sladkovodenih riba
odlikuju se napose pastrve u Bjeini, gdje jih ima i preko funtu tekih.
Ceste i eljeznice. Jugozapadnu visoinu spajaju veoma umjetne
ceste i eljeznice sa sjevernom Hrvatskom:
1. L u j z i n s k a (Ludovicejska) c e s t a vodi od Karlovca preko
Severina, Skrada, Delnicah, Mrzle Vodice, Jelenja i Grobnikoga polja
na Rieku. Ovu je cestu osnovalo privatno dioniko drutvo (1802 do
1812), a gradio ju je slavni gjeneral hrvatski Vukasovi. Cesta je ova
Jugozapadna ili Jib urnij ska visoeina. 107
duga 131*56 kilom., iroka 8 m., a najvia joj je toka vie Jelenja
(927 met.).
2. K a r o l i n a , sagradjena za cara Karla VI., sada ve za
putena, vodi od Karlovca preko Bosiljeva, Vrbovskoga, Mrkoplja,
Fuina i Bakra put Bieke. Najvia joj je toka kod Mrkoplja (724
metara).
3. P r i m o r s k a c e s t a iz Bieke u Senj, zatim cesta iz Ilieke
u Trst. Osim toga su spomena vriedne ceste: delnika, brodska i
moravika.
Osim ovih cesta vodi preko liburnijske visoine liepa eljeznica
od Karlovca na Rieku, duga preko 175 kilom.
O P I S I :
I. Grobniko polje.
Kad si saao na nau hrvatsku Eieku, nai e u okoliu njezinu
liepih miesta i prediela na svakoj strani. Tik nad Eiekom uzdie se vrietno
brdo, a njemu na vrhu bieli se starodrevna gradina Frankopanska, liepi
Trsat, i kraj njega samostan Franjevaca sa crkvom, o kojoj sviet razna uda
pria. Eieci na zapadu eto te opet u istarskih stranah, u liepoj i blagoj Opa
tiji, toj hrvatskoj Nizzi; ako te je volja, moe se uzpeti na grad Kastavski,
koji su jo stari Grci utemeljili, a Rimljani zidinami opasali; ili se napokon
moe neto dalje potruditi na vrh bajne Uke gore (1394 m.), te snje pogle
dati na hrvatsko more i otoje, koje se nie od Istre sve do Dubrovnika. eli
li medjutim hrvatsko primorje i otoje poblie upoznati, a ti sjedaj na malu
barieu, te se zavei morem i obadji hrvatsku Boduliju, t. j . otoke Krk, Cres
i Loinj, ili se zaputi kraj obale uz Martinicu, Bakar i Kraljevicu sve do
kanala Maltempo, gdje se je hrvatski otok Krk prikuio vinorodnomu Vi
nodolu.
Sva ova mjesta i predieli zanimati e tebe Posavca, koj si vikao mo
triti svedjer bujnu ravnicu i zelenu goru zagrebaku; ti e se uditi i di
viti klisurastim i ogoljelim, bielim i sivkastim liticam i visinam, koje su
samo mjestimice slabom zeleni nakiene, tebe e zanieti puina morska i
ivot na moru, te e pomiljati, da si dospio iz svoga zaviaja u nov, ne
znan sviet. Samo romon hrvatske riei iz ustiju krnih ljudina sjeati e
te, da stoji na svojoj zemlji, sred narod hrvatskoga. Ali ako u tebi srce
hrvatsko bije, ako znade dinu poviest pradjedova svojih, nee ti se ni
malo dua zadovoljiti ni obajano oko umiriti, ve e svedjer traiti i pitati,
gdje no li je ono sveto mjesto, ona hrvatska Meka, ono tuno i slavno
g r o b n i k o p o l j e " , gdje no Hrvat spasi krunu kralju svomu, a prosvjetu
Evropi ?
Neima za cielo po Hrvata znatnijega mjesta u svem okoliu rieckom,

nego li je grobniko polje. Svikolici znatniji pjesnici hrvatski slavljaliu to
mjesto uzvienimi pjesmami. Tko se ne sjea liepoga eposa Demetrova,
sjetne ali okrepljujue elegije Preradovieve i poletnoga opisa Niemieva ?
Pa i pravo veli pjesnik Demeter, da mu je ovo polje milije no zelene obale
vode Brente:
Sve je pusto, sve je niemo, sve uasno,
Grob golemi gniezdo nonih sova
Jedan prediel carstva Plutonova . . . .
Ipak si mi polje milo, polje krasno."
Badava e medjutim u blioj okolici Bieke traiti grobnikoga polja ;
da ga nadje, valja ti krenuti put sjevera prema gorskomu kotaru, i to lie-
pom lujzinskom cestom, koja vodi preko rieke ili liburnijske visoine sve
do Karlovca. Podji der sada u duhu sa mnom sve do toga znamenitoga polja.
Na iztonoj strani izpod Trsata i kraj Rjeine poima glasovita cesta
lujzinska, kojom e za sat stii na udjeno mjesto. Ovu je glasovitu cestu
sagradio poznati Hrvat, g j e n e r a l V u k a s o v i (18031809.), te si je
tim stekao neumrlu slavu. Cesta je duga 13P56 kilom., a iroka 8met., te
se die svedjer u vis sve do 927 met., ali ne naglo, ve svedjer polagano.
Poav ovom cestom, te proav vrata Jelaia bana (prije porta Hungarica)
vozi se neprestano uz brdo. Nekoje te vrieme prati na lievo duboko usje
ena dolina Ejeine, a na desno visoke i gole vapnene litice. Put je liep,
mjestimice u goru usjeen, gdje gdje opet medju ponori podzian. Putujui
ovako do tri etvrt sata, eto te kod Zubrova sela i kod avla, gdje se jedna
cesta od Lujzinskoga druma odvaja. Tu moe nastaviti put, bilo Lujzinskom
cestom, bilo novom cestom, i stii e za etvrt sata jednini i drugim putem
na udjeno grobniko polje.
Prevariti e se, nada li se, da e jednim mahom pregledati sveko
liko grobniko polje. U sred polja naime uzdie se malen brieuljak, imenom
H u m , a taj te priei, da nemoe svega polja na jednom vidjeti. Dodje
li dakle na polje ma s koje strane, vidjeti e samo jednu polovinu, bilo iz-
tonu, bilo zapadnu. Grobniko polje stere se od zapada prema iztoku; na
iztonom kraju visoko je 323 met., a na zapadu 293 m. Cielo dakle polje
pada od iztoka na zapad prema Jelenju, a srednja mu je visina oko 300 m.
nad morem. Po tom je dakle ovo polje vie visoka ravnica, ili kotlina, koja
je sa svijuh strana gorami opasana, samo se na zapadu sputa prema dolini
rieke Ejeine. Spomenuti ve brieuljak dieli polje na dvie polovine: za
padna je polovina manja, dugoljasta i uzahna; iztona je pako polovina
mnogo vea i zaokruena. Ovu istu zapadnu polovina protie od sjevero-
iztoka prema jugo-zapadu maleni potok S u i c a , koj je za sue veoma ne
znatan, ali za kiovita vremena znade veoma nabujati. Suica utie na kraju
grobnikoga polja kod Jelenskoga klanjca u rieku Ejeinu, te ju napunjuje,
kad ponaraste, tolikom vodom, da Ejeina cielu svoju obalu poplavljuje.
Da si uzmogne pravu sliku grobnikoga polja sastaviti, kazat u ti
togod o gorju rieke visoine u obe. Ciela visoina dananje upanije
Jugozapadna ili liburnijska visoeina. 109
rieke moe se sgodno podieliti na etiri prediela. Umah izpod Kupe stere
se prema jugo-iztoku sve do Velike Kapele visoka ravnica (ili plateau) , a
na njoj se uzdiu jo gore, kano ti najvia gora E i s n j ak (1528 m.). Tamo,
gdje se ova visoka ravnica svruje, sputaju se prema moru kanoti skaline
t r i s t u p n j e v i n e , izmedju kojih imade dolina, dolaca i ponikava. Tako se
n. pr. izmedju druge i tree stupnjevine stere veoma duga dolina, koja se
opet dieli na etiri manje doline i to na dolinu Ejecine, Drage, Bakra, i Vi
nodol. Grobniko se polje neiri, kanoti n. pr. Liko polje (kod Lica) na
samoj visokoj ravnici, ve se je ono stisnulo izmedju prve i druge stupnje
vine. Po tom je ovo polje velika kraka ponikva, dugoljasta lika, obrubljena
na sjeveru i sjevero-iztoku obronci prve stupnjevine, a na jugu obronci
druge stupnjevine.
Ova dakle opisana ponikva ili grobniko polje" postade vrlinom i
kriepou naih praotaca najslavnijim mjestom u svoj naoj domovini. 0 tom
pripovieda narod, a i knjievni ljudi, kanoti T o m a i , V r a m e c, V i t e-
z o v i i drugi po prilici sliedee: Grobniko se polje zvalo odvajkada
p o l j e j e l e n s k o . Kada je medjutim kralj hrvatski Bela IV. potuen od
Tatara god. 1242. pobjegao u hrvatsko primorje, da ga obrane miice hr
vatske, podje za njim u potjeru Batu-kan, i utabori se sa svojom divljom
etom na jelenskom polju. Noju medjutim navalie hrvatski primorci na
tatarsku vojsku, te bacaju sa strmih brdina teko kamenje, potukoe Ta
tare posvema. Od grobova padih Tatara nadjenue kasnije cielomu polju
ime grobniko polje".
Novija iztraivanja Ivana Kukuljevia razjasnie dodue, da se glavna
bitka proti Tatarom nije ovdje sgodila, ve da se je bila izmedju otoka Paga,
Eaba i rieke Krke, nu ipak se tom sgodom i na grobnikom polju prosla
vila desnica hrvatska. Osim toga znademo, da su i Franci g. 799. pod svo
jim vodjom Erikom ovdje nali svoj grob, zatim da se je mnogo puti ovdje
sukobio Hrvat sa Turinom. S toga imade naokolo grobnikoga polja neko
liko mjesta, koja narod zove grobita", te gdje se je nalo stranom grobova
rimskih, stranom opet grobova iz srednjega vieka.
Grobniko je polje velikim dielom posuto kamenjem, samo se na ne
kih mjestih vidi crvena zemlja. Narod pria da je ovo silno kamenje postalo
od kosti prokletih nevjernika Tatara, koje da su se okamenile, a zemlja cr
vena da je pocrvenila od krvi hrvatskih muenika, koji su ovdje za dom i
vjeru poginuli. Ueni pako ljudi slute po silnom kamenju, da je grobniko
polje bilo neko kotlinom jezera, koje da je dolinom Ejecine prema moru
odteklo. Da vidimo koliko ima u tom istine.
Naokolo grobnikoga polja prostiru se gore i brieuljci raznih geolo-
kih formacija Obronci gora na junoj strani polja veinom su sastavljeni od
krednoga vapna, u kojem imade u pukotinah mnogo plodne i crvene zemlje.
Kod doline Ejecine na zapadu nalazimo poneto pieeenjaka; gore pako na
sjeveru i iztoku jesu takodjer vapnene, ali u njihovih pukotinah ne ima ni
malo zemlje. Samo tlo polja pokazuje, da je naplavljeno, da spada na diluvi-
jalnu stvorbu, jer sastoji od grohoa, koje sie 923 metra duboko. Prema
tomu sudimo, daje grobnika ponikva bila sbilja vodom napunjena, te da
je voa naplavila na svoje dno cesti sa svojih obala. S toga nalazimo na
jugu polja mnogo crvene zemlje, koja se marljivo obradjnje, na zapadu imade
pieska i ile (Letten), a na drugih stranah pako nalazimo vapnenih valutica
i gorskih survina od vapnenca. Nije dakle istina, kad mnogi priaju, da je
grobniko polje sasvim pusto ; juna mu strana obiluje crvenom i plodovitom
zemljom, koju revno obradjuju.
Okolica grobnikoga polja prilino je pusta. Gore vapnene, to ga na
okolo obrubljuju, velikim su dielom divlje i ogoljele klisure. Vapnene su
gore i u drugih strana divlje i klisuraste, ali su ipak sumarni zarasle. I
nae su gore u ovih stranah bile neko liepimi dubravami ureene, ali ih je
mletaka ruka malone sve posjekla. Po tom je slika cieloga toga amfiteatra
tuna i pusta, ali ipak kraj toga uzviena. Velika nevolja je po grobniko
polje i cielu okolicu ljuta b u r a, koja ovdje skoro svu godinu uva. Bura
je u ovih stranah toli estoka, da na samom polju moe prevaliti kola i put
nike. S toga obiavaju putnici, kad bura duva, natovariti na kola mnogo ka
menja, da im kola tea budu.
Okolo grobnikoga polja i na samom polju imade nekoliko sela, po
imence Jelenje na zapadu, Lukei na zapadu, Pokilavac na sjevero-zapau,
Draice na jugu, Podhum izpod brda Huma i t. d.
Grobnikomu polju na jugii uzdie se 510 met. visok brieg, na kojem
se bieli selo Grobnik i stari grad Frankapanski. Sa grada Grobnika iri ti
se prekrasan vidik na sve strane. Prema sjeveru gleda u dolini grobniko
polje i brdo Hum, zatim gore, koje polje obrubljuju. Prema jugu vidi jasno
goru Uku i kvarnerski zaliev. Kad je liepo vrieme, razabire dalekozorom
i hrvatsko primorje sve do Senja. Eieke nevidi, jer je drugom i treom
gorskom stupnjevinom zakrita.
Na ovom Grobnikom gradu proboravili pred nekoliko godina puna
dva mjeseca. Kad bi mi lano bilo, uhvatio bi u ruke Lorenzovo djelo : To-
pografie von Fiume und Umgebung", te bi itaju djelo prolazio raznimi
stranami okolo Grobnika, da sve vidim svojim oima, to sam liepa nauio.
ivo se sjeam jo i prve noi, koju sam na Grobniku gradu probdio.
Smjestie me spavat u prvi sprat, u kulu, gdje ive due nebijae. Bura je
bjesnila svu no- Nestisnuh ni oka. Niesam dodue junaina, ali od srca
sam tada elio, da mi se ukae koj duh Frankapanac, te da mi pria mnogo,
kako li se je nekada ovdje ivjelo, i kakvo li je tada bilo to pusto grobniko
polje.
2. Liko polje.
Liko polje prostire se sred vispoljane jugozapadne visoine hrvatske,
te je prava oaza u onoj kamenoj pustari. Vozi li se karlovako-riekom e
ljeznicom i dodje li do Fuina, eto te na likom polju.
Liko je polje (vidi sliku na strani 48.) prostrana kraka ponikva,
dugo jedan sat, a iroko pol sata. Sve naokolo obkrueno je koje golirui koje
umom obraslimi vrhunci. Sa zapadne se je strane protegnuo Vranjak, So-

vinjak, a k ovim priklopio Benkovac pak goli i raztrgani Spiunjak, a sa
sjeverne sjevero-zapadne strane uzdie ponosno svoju glavu bieli Snienik
(1508 met.), koji ni oko Petrova nije bez sniega. Sa iztone strane uzdiu
sa vrhunci: Bajta, Gradina, za njimi umoviti a mjestimice goli Bitoraj
(1387 met.), a do njega Vievica (1430 met.), koja je u najnovije doba po
stala znamenita radi svoje riedke i prekrasne flore. Kod brda Bajte ima
vrelo bistre i hladne vode, a oko njega su smreke i jele stolaktice. NaVie-
vieu prislanja sa Kobiljak, mjestimice gol i raztrgan, a mjestimice obrasao
bujnom sitnogoricom.
Tlo eliptikoga likoga polja spada na diluvijalnu formaciju. Gore,
to liko polje naokolo obrubljuju, jesu veinom vapnene i krne, samo na
zapadnoj strani polja nalazimo brieuljke od trijakih pieenjaka i pjee1
njastoga kriijavca. Prema tomu je zapadna strana polja pjeskovita i ilasta,
ter prilino plodna ; doim je napose iztona strana izpunjena vapnenim
koturinjcm , pa zato mrava i nerodna. Na likom polju uspieva najbolje
zelje i korun, koj je velik kao piest, nu sije se i zob, jeam i penica.
Liko se polje odlikuje pred ostalimi krajevi jugozapadne visoine i
tim, to obiluje vodom. U pjeenjaku kod Puina imadc nekoliko vrela,
zatim kod Spiunjka ima vrelo sa 3*5 Cels. toplote. Nu najzanimiviji za
cielo je potok L i a n k a , koja oivljuje cielo polje. Ona "probija na dva iz
vora, i s jednoga kamena, i to podno brda Malo Rogozno. Izvori imaju
toplotu od 8 C. Svaki od ovih izvora amori na svoju i tee svojim brvan-
cem, dok se oba u jedan jarak nesliju, od kojega postaje hladna i bistra
Lianka. Uz put natapa zatim fuinske laze i rudine, okree kolesa fuin-
skih vodenica, skae i proskakuje preko kamenja, te proav sredinom Fu-
ina dieli se na dva krila. Jedno krilo ili rukav protie likim poljem od
sjevera k jugu ; a drugi rukav strue podno Bajte, Gradine i duboke kotline
Gavranice. Budui da je Lianka sa svih strana zatvorena tvrdom i kame
nitom gorom, morala bi poplaviti i u jezero pretvoriti cielo liko polje, da
joj nije priroda dala odnka. Oba naime rukava poniru; i to jedan kod Ga
vranice a drugi kod Kobiljaka. Zatim teku pod zemljom sve do bivega
Frankapanskoga grada Badnja nedaleko Griana, gdje opet izviru i u Vi
nodolsku Bjeinu utiu.
Lianka je dakle ponornica. Ali ona neponire uz velik um, kakono
n. p. Dobra ili Gjula kod Ogulina, Gacka kod vice ili Lika kod Kosinja.
Ponor kod Kobiljaka veoma je neznatan ; tuj guta Lianku zemlja na vie
pukotina, a jedva da razabire um potoka. Nuzgredno budi spomenuto, da
kod ponora kobiljakoga grozdi (Ribes rubnim) i ogrozd (Ribes Grossu-
laria) samoniklo rastu. Zanimiviji je ponor kod Gavranice, koja zieva iz
brda Gradine. Gavranica je velika kotlina, a razpukla se je medju visokimi
stienami, koje su s iztone strane osovne, a sa zapadne vrlo strme. Po tili
stienah gniezde se gavrani, pa odtud je i narod pilju tako okrstio.
1J2 Jugozapadna ili jiburnijska visoeina.
Bistra i studena Lianka, koja se ljeti ipak i do 20 C. ugrije, obi

luje i ribami. Ve kod izvora joj ima oslastnih glavatica, a dalje u koritu
manjaka (Cottus gobio), uka i jedna vrst bjelice. Na iztonoj strani li
koga polja protegnulo se je od sjevera k jugu M a r a s o v o j e z e r o , u ko
jem je voa ista, dno koturinjasto, a u jezeru imade mnogo uka. Osim
ovoga ima na likom polju i omanjih jezera, zatim mnogo kala i kaljua.
Podnebje na likom polju otro je i zdravo. Magle ima rieko, nu
zima je otra i cia, te traje preko pol godine. Poima naime ve poetkom
listopada i traje skoro do pod konac svibnja. Nu za ona etiri mjeseca (od
lipnja dokona rujna) sve je sazrelo i pospravljeno. U kolovozu moe se tre
anja nazobati, a zelena graka ima jo i koncem srpnja. Kolike promjene
za putnika, kad iz ovoga kraja sred g o r s k o g a k o t a r a " sidje za as
nie do mora, gdje ga sretne maslina i sladka smokva!
Grlavna mjesta na likom polju jesu F u i n e i Li. Od Lica dobilo
je ime cielo polje. Fuine udaljene su od Lia samo pol sata, ali zato se
jedno mjesto nevidi od drugoga, jer se meju njimi uzdie brieg Benkovac.
Same F u i n e (od talijanskoga Fuccine- samokov) prostiru se na
uzvienoj strani likoga polja nuz karolinku cestu i eljeznicu karlovako-
rieku. U mjestu stanuje i neto odlinije gospode, navlastito trgovaca, koji
posjeduju liepe kue, pile, vodenice, i brodove na moru. U Fuini ima i pi-
varna, octarna i rakijama. Fuinarci su naseljeni to za Karla VI., to za
Marije Terezije, i to koje iz primorja, koje iz vojnike krajine, koje iz
Kranjske; zato uje u Fuinah sva tri narieja hrvatska. Nu ipak znadu
Fuinarci, da su pravi Hrvati, i u pjesmah, inae ne preveselih, spominju
gdjekoje hrvatske junake. Jer je tuj senjske pastve, ori se u crkvi rie boja
u pukom hrvatskom slovu.
Uz podnoje desnih briegova stere se na samom polju selo i upa
Li . upa broji 178 kua i 2100 dua, a itelji su sami doljaci iz hr
vatske L i k e , naselivi ovaj kraj pred etiri stotine godina. Nu prije nego
li to su se Liani ovdje naselili, mora da je naroda stanovalo na iztonoj
strani dananjega Lica, jer se nahode zidine i mirine pod zemljom, a i dru
gih starina ima u obilju. Na to nukaju jo i imena Turanj", Mandale-
nica", Trgovalj". Prije nekoliko godina izkopali su na likom polju skele,
zvono i druge starine, to se sve sada uva u crkvici M a r i j e s n i e n e .
Ova crkvica lei podno Vievice, a oko nje ima ruevina od kua. To bijae
i prva naselbina Liana; nu radi velike zime ostavie kue i naselise se
u dananjem Licu, gdje bura tako nebiesni.
Liani su jaki i krupni ljudi i govore istim hrvatskim jezikom, iz
govora ikavskoga. Naselivi Li bavljahu se teatvom i stokogojstvom,
te su neke zadruge (n. pr. Marasova) brojile na hiljade ovaca. Liani su od
mladosti privikli oruju, lov jim je mio, a veoma rado idu u sereane. Gro-
dinev1848. pozvaejih u Turovo polje, a isto takopomogoe i ukrotiti Eieku.
(Po Drag. Hircu i Stj. Paveliu).
Juna visoina lirvatska. 113
2. Juna visoina hrvatska.

(Poloaj, veliina i medje. Karakter visoeine. Pregled i razgloba visoeine. Planine
i vrhunci Eavniee, doline i dolci. Geognostieki sastav. Sedla, klanjci i ceste.
Vrela, potoci, rieke i jezera. Opisi.)
Poloaj, veliina i medje. Juna visoina lirvatska prostire
se kao nastavak jugozapadne visoine (liburnijske) najzapadnijim kra
jem balkanskoga poluotoka, te obuhvaa sliedee esti hrvatske kra
ljevine : neto rieke upanije, okruje ogulinsko-slunjsko, liko-otoko,
i bansko; napokon sjeverni dio Dalmacije. Granice ovoj visoini jesu
sliedee: na sjeveru rieka Kupa i zatim Sava sve do utoka Une, na
iztoku rieka Una, na jugu dalmatinski potok Butinica i rieka Zrmanja.
Na zapadnoj strani obrubljuje ovu visoinu jadransko more sve do
Senja, a od Senja poam lui ju do Kupe podnevnik grada Senja
(32 -33' 45" iztono od Ferra) od visoine liburnijske.
Makar da se juna visoina hvata visoine liburnijske kod Senja
i-kod Bitoraja, te se ini, kano da su obje visoine samo pojedine
esti jednoga pogorja, ipak je cielo lice toj junoj visoini takovo, da
ju moramo smatrati kano posebnu gorsku cjelinu, razlinu i od libur
nijske i od dalmatinske visoine. Visoina juno-hrvatska stere se poput
liburnijske pravcem od sjeverozapada prema jugoiztoku, te prilii ne
pravilnu trokutu, kojemu je vrh okrenut prema Dalmaciji. Ciela vi
soina zaprema po prilici prostor od 13.000 Q-kilom., srednja joj je
visina 707 met., te je po tom visoina d r u g o g a r e d a .
Karakter visoeine. Kako smo ve spomenuli, juna je viso
ina oblikom svojim posvema razlina od jugozapadne. Doim se li-
burnijska visoina sputa trimi stupnjevinami polagano prema moru,
opasana je juna visoina tik uz more visokom planinom Velebitom,
kanoti tvrdim bedemom, te je zato sa morske strane posvema nepri-
stupna, i to od Senja sve do Obrovca u Dalmaciji. Osim toga stere
se sredinom visoine dug niz gora od Bitoraja sve do Dinarskih pla
nina u Dalmaciji. Gore ove nastavljaju gorske zglobove visoine li
burnijske, zovu se raznimi imeni, kanoti Velika i Mala Kapela, zatim
Plieivica, i diele visoinu junu na dva veoma raznolika diela. Prvi
dio izmedju Velebita i spomenutoga gorja, takozvana L i k a v i s o
i n a , visoka je ravnica (vispoljana), opasana jo viimi goranii; drugi
dio izmedju Velike i Male Kapele i Plieivice s jedne, a rieke Kupe
s druge strane prilii obilato razvitoj s t u p n j e v i n i , koja se sputa
V. Klale. Prirodni zemljopis Hrvatske. O
114 Juna visoina hrvatska.
polagano od jugozapada prema sjeveroiztoku, dok se kod Kupe i

Save nepretvori u nizinu. Ovaj drugi dio juno-hrvatske visoine pri
lii poneto liburnijskoj visoini, jer se poput ove sputa u stupnje-
vinah; mi doim se liburnijska visoina snizuje na jug prema moru,
pada ovaj drugi dio june visoine na sjever prema Kupi i Savi.
Spomenuti niz gora, sastojei od Velike i Male Kapele, i od
Plieevice, razstavlja ne samo visoinu na dva diela, nego je i glavnim
razvodjem izmedju rieka jadranskoga i crnoga mora. Sve rieke ovomu
pogorju na jugozapadu jesu rieke ponornice, koje se po svoj prilici
izlievaju podzemno u more jadransko, rieke pako pogorju ovomu na
sjeveroiztoku teku u Kupu i Savu. Prema tomu spada lika visp^>-
ljana na podruje jadranskoga mora, a sjeveroiztona stupnjevina iia
podruje crnoga mora. Oba se diela june visoine lue jo po mnogih
biljeili. Lika je vispoljana u obe mnogo via i pusta, stoga i stu-
denija; sjeveroiztona pako stupnjevina znatno je nia, ali i plodnija
i bujnija, a napokon i toplija. Doim na likoj vispoljani neima ni
jedne znatnije rieke, teku niz stupnjevinu prema Kupi i Savi obilne
rieke: Dobra ili Gjula, Mrenica, Korana, Glina i Una.
Karakter visoine u obe je skroz isti, kakav i ostalih tako
zvanih Kra-gora". Poput ovih nema u juno-hrvatskoj visoini pravih
uzdunih dolina niti velikih rieka, ve mjesto dolina nalazimo mno
ponikava, dolaca i svrtaka (Trichter). Osim toga nalazimo osobito u
jugozapadnom dielu visoine mnogo peina i silnih ponora, zatim pusto
i bezvodno tlo, koje strada jo vie sa ljute bure. U sjevero-iztonom
dielu medjutim gubi juno-hrvatska visoina ve polagano taj karakter
krake formacije", te gore u stupnjevini prilie vie naim goram
medju Savom i Dravom. .
Jednim se ipak odlikuje naa juno-hrvatska visoina pred osta-
limi krakimi gorami. Na ostalih krakih gorah nalazimo samo poje
dine hrpe i sklopove gora; u naoj visoini vidimo, kako se mnoge
gore redaju jedna uz drugu, i t v o r e g o r s k e kose. Gorskih kosa
razabiremo na visoini naoj na mnogih mjestih, te se one uzpinju u
planinski pojas i zarasle su umom. Doim dakle ostale krake viso
ine imaju samo vispoljane i na njih pojedinih gorskih hrpa; uzdiu
se na vispoljanah nae visoine razne planinske kose, koje se zovu
razlieitimi imeni.
Juna visoeina hrvatska. 115

Pregled i razgloba juno-hrvatske visoine. Srednja visina
jugozapadnoga diela junohrvatske visoine ili like visoine" iznosi
preko 800 metara. Liku visoinu obrubljuje na zapadu uz more i
zatim na jugu visoka planina V e l e b i t od Senja do vrelita Zrma
nje; a na iztoku dugi niz planina, poznatih pod imeni: Velika
K a p e l a , Mala K a p e l a i P l i e i v i c a . Od tili okrajnih planina
najvia je Velebit (1010 m. srednje visine), a najnia Mala Kapela
(650 m. srednje visine), te po tom vidimo, da ciela lika visoina'
pada od jugozapada prema sjeveroiztoku. Okrajne planine: Velebit
s jedne, a obje Kapele i Plieivica s druge strane, teku malo ne uz-
poredo; izmedju ovih glavnih planina prostiru se opet srednje gore,
koje poput zglobova glavne planine veu, a tim ujedno i vispoljanu
na omanje visoke ravnice razstavljaju. Takove gore jesu: V r b a k a
s t a z a (895 met. srednje visine), koja razstavlja vispoljanu Liku (u
uem smislu) od vispoljane Krbavske; K a m e n i t a g o r i c a izmedju
Bunia i Vrhovina, spaja malu Kapelu i Plieivicu sa Velebitom (sred
nja visina 950 met.); R e z n i k p l a n i n a , koja spaja Plieivicu sa
Velebitom.
Velikoj Kapeli, Maloj Kapeli i Plieivici na sjeveroiztoku sputa
se polagano prema Kupi i Savi drugi i mnogo nii dio juno-hrvatske
visoine, naime stupnjevina. Po stupnjevini ovoj teku prema Kupi i
Savi nekoje rieke, kanoti Mrenica, Korana, Glina i Una, te razstav
ljaju gore ove stupnjevine na vie manjih grana. Zapadna grana iz
medju Korane i Gline zove se P e t r o v o m gorom. Petrova gora
ima srednju visinu samo od 250 met., te se zove u razliitih stra-
nah posebnimi imeni, kano B i l o , S t r m a k a k o s a , lug u
njara, M r e s u n j s k i i L o s k u n j s k i lug, Medvedjak, Babina
gora, D e b e l a kosa, B r a n j e vica, i t. d. Iztona grana stere se
medju Glinom i Unom pod imenom Z r i n s k e g o r e (srednja visina
285 m.). I ova gora zove se u raznih stranah razliito: V r a t n i k ,
Samarica, V r a n o v a glava, T r g o v s k a gora i t. d.
Planine i vrhunci juno-hrvatske visoine.
1. V e l e b i t ili V e l e b i , jugozapadni rub hrvatske visoine,
protee se prostorom od 135 kilom, ili 18 milja u duljini, od vrelita
Zrmanje do Vratnika (648 met.) iznad Senja. Ova krevita i divlja
planina puna je vrletnih uvala i zubastoga stienja; bilo joj se ne
prekinuto vue, te se kraj Baga snizuje; morske su joj boine strme,
116 Juna visoeina hrvatska.
krne, liene ume, od kie i sniega do gola izprane; iztoni su joj

obronci poloitiji i umoviti, a glavice ponajvie gole stiene, riedko
gdje travom i zelenjem zarasle. Velebitu je srednja visina 1010 met.,
najvii mu vrhunci siu preko 1700 met. nad morem. Sedlo Ota-
rijsko dieli Velebit na dva krila: na iztono-juno-iztono i sjeverno-
sjeverozapadno.
Iztono-junoiztono krilo ili Velebit u uem smislu gorski je
sklop, obrubljen dolinom rieke Zrmanje, te se prostire na medji
hrvatsko-dalmatinskoj. Najvii su mu vrsi: V a g a n s k i v r h (1758
met. ili 5563'), sv. B r d o (1754 m.), V i e r u n a (1638 m.), V e l i k a
V i s o i c a (1617 met.), P o i t e l j s k i v r h (1546 met.) G o l i v r h
(1450 met.).
Sjeverozapadno krilo prostire se iznad bako-gospike ceste u
dvie uzporedne uzdune osi prema sjevero-sjeverozoâdu. Izmedju
obiju kosa steru se duboke kotline, korita i uvale. Najvii su vrsi
toga krila: R a n j a c (1699 m. ili 5376'), V e l e b i t s k a P l i e i v i c a
(1682 m.), a t o r i n a (1623 m.), J a d i o v a p l a n i n a (1417 m.).
2. K a p e l a , uzdie se umah izpod ceste Ludovicejske, hvata
se na sjeverozapadu kod Bitoraja jugozapadne ili liburnijske visoine, a
kraj Vratnika Velebitskih ogranaka. Ova se gora stere uzpored sa
Velebitom pravcem junoiztoenim u duljini od 85 kilom, ili 11 milja,
te je obkruena: Ludovicejskom cestom na sjeveru, Plitvicami i Ko
ranom na iztoku i jugoiztoku, Josipovom cestom sa jugozapada. Ka
peli je srednja visina samo 760 met.; ona nije toli kamenita, krna
i divlja, kano Velebit, ve je znatno vie umom zarasla. Sedlo iz
medju Jezerana i Modrua, preko kojega vodi Josipova cesta iz
Senja u Karlovac, dieli ju na V e l i k u ili sjeverozapadnu, i M a l u
ili junoiztocnu Kapelu.
V e l i k a K a p e l a prostire se 38 kilom, medju Ludovicejskom
i Josipovom cestom, popunjuju sa svojimi ogranci prostor izmedju
Kupe i primorja do 75 - 8 od prilike kilom, popriene irine. Srednja je
visina ovoj gori 950 m. Najvii su joj vrhunci: B i e l o l a s i c a (1532
met. ili 4850'), T u h o v i (1108 met.), B i t o r a j (1387 m.), S i l j e -
v a a (1344 m.), V e l i k a J a v o r n i c a (1374 m.), K l e k (1183 m.).
M a l a K a p e l a protee se 47 kilom, u duljini sve do jezera
Plitvikih. Srednja joj je visina 650 met. Znatniji su joj vrhunci:
Jiina visoeina hrvatska. 117
S e l i k i v r h (1247 m. ili 3948'), M a l a g o r i c a (1236 m.), Ma-

k o v n i k (1163 m.), V e l i k i J a v o r n i k (1140 m.).
3. P l i e i v i c a , uzdie se Maloj Kapeli na jugoiztoku, od
koje ju razstavljaju Plitvika jezera, te se prostire pravcem juno-
iztonim sve do vrelita Zrmanje, gdje se sa Velebitom sastaje. Zaprema
j a : s iztoka dolina Une od Bia do izvora, zatim Tiskovac i Buti-
nica do utoka u Krku kraj Knina, gdje joj se ogranci hvataju Di
nare ; a sa zapada dolina Korenika i Krbava. Zapadni su joj obronci
kreviti, a iztoni u umu zarasli, te se ostrmljuju u plodovitu stup-
njevinu, koju obrubljuje dolina Une. Srednja visina Plieivice iznosi
preko 980 met. Najvii su vrhunci u toj gori: O z e b l i n (1657 m.
ili 5244'), i G o l a P l i e i v i c a (1648 m.); zatim: B a b i n a
g r e d a (1430 met.), V e l i k i k a m e n (1567 met.), R u d i l i s a c
(1582 met.), V e l i k i J a v o r n i k (1552 met.), V e l i k i k r e m e n
(1558 ni.), K o n j s k a g l a v a (1336 m.), O r l a v i c a (1207 m.).
4. R e z n i k - p l a n i n a , jest gorski zglob, veui Plieivicu
s Velebitom, te se prostire uz potok Riicu smjerom jugoiztonim.
Najvii su joj vrhunci: J e l o v i v r h (1178 m. ili 3728'), i J a e -
n a r v r h (1177 m.).
5. V r b a k a s t a z a , prostire se medju poljem krbavskim
i likim, te razstavlja oba ta polja. Srednja joj visina broji 895 m.,
a najvii vrhunci jesu: L i s i n a (1200 met. ili 3795') i K o z j a n
(1197 met.).
6. K a m e n i t a g o r i c a , spaja Malu Kapelu i Plieivicu sa
Velebitom. Ova je gora na iztonoj strani vrlo strma i peinasta, za
tvara s Plieivicom vispoljanu koreniku, a srednja joj je visina preko
950 met. iznad mora. Najvii vrhunci jesu: M r z i n (1268 met. ili
4016') i K o z j a n s k i v r h (1268 m.).
7. P e t r o v a g o r a , prostire se od Plitvikih jezera izmedju
Korane i Gline sve do Kupe. Ova . gora spada u red nizkih gora;
srednja joj visina nenadilazi mnogo vie nad 250 met. Zaratena je
bujnimi umami, a izpresjecana je mnogimi dubokimi i uzkhni doli-
nami. Najvii joj je vrh P e t r o v a c (506 m. ili 1602').
8. Z r i n s k a g o r a , prostire se medju Glinom i Unom, na
jug opada strmo u dolinu Une, a prema sjeveroiztoku prelazi lagano
u ravninu Kupe i Save. Srednja joj je visina 285 met. Najvii joj
vrhunci jesu: P r i s j e k a (615 m. ili 1947') u Samarici, i V r a n o v a

g l a v a (476 m. ili 1508).
Tisoke ravnice, doline i dolci (svrtci). Ve smo jednom
kazali, da u junohrvatskoj visoini nema dostatno razvitih dolina.
U sjeveroiztonom dielu nalazimo dodue nekoliko rieka, nu te teku
u gornjem teku veoma uzkimi prodoli, tek u dolnjem teku tvore
prostranije ravnice. U jugozapadnom dielu opet nai emo samo vi
sokih ravnica ili vispoljana, veoma uzahnih, kojimi protiu rieke po
nornice. Jedina znatnija i ljepa dolina jeste u ovom kraju liepa do
lina Zrmanje. Mjesto pravih dolina ima u juno-hrvatskoj visoini
mno ponikava i kotlina, zatim svrtaka i dubokih ponora.
Znatnije doline, dotino visoke ravnice u juno-hrvatskoj viso
ini jesu:
A) u jugozapadnom dielu:
1. L i k a v i s o k a r a v n i c a , prostire se izmedju Velebita na
zapadu, a Vrbake staze i Plieivice na iztoku. Srednja joj visina
broji 570 met., duga je 30 kilom., a najvea joj je irina 7*5 kil. Po
vrje joj broji 594*5 -kilom. Tlo ove ravnice, kojom tee rieka
Lika, veoma je pusto i neplodno, pieskom i muljem pokrito; a gore
naokolo ravnice sasvim su ogoljene. Lika je ravnina veoma siromana,
a podnebje joj je veoma otro. Srednja godinja toplota broji ovdje
samo 7'9C, a zima traje malo ne pol godine.
2. Visoka r a v n i n a Gacke, stere se od izvora rieke Gacke
uz istu rieku sve do Brloga i vice. Ova je ravnina visoka 465 met-
nad morem, te je dosta plodna i liepo obradjena. Povrje joj broji
280 -kilom.
3. K r b a v s k a v i s o k a ravnica protee se medju Buniem i
Udbinom; s iztone ju strane obrubljuju obronci Plieivice i Kame
nite gorice, a sa zapada Vrbacka staza. Srednja joj visina broji 695
met. Nju protie ponornica Krbava. Povrje joj broji 149 -kilom.
4. K o r e n i k a v i s o k a r a v n i c a razstavlja Plieivicu od
Kamenite gorice, protee se od Rudanovca malo ne do Forkai
drage. Srednja joj je visina 695 met., te je razmjerno plodna. Po njoj
tee potok Korenica.
5. Zrmanjska dolina. Ova je dolina dugoljasta, duboka i
kamenita kotlina, koju obrubljuju vrletna brda. Makar je prilino ne
plodna, ipak je liepa, osobito u okoliu Zvonigrada.
Sve napomenute ravnice obkruene su visokimi i vrletnimi go

rami, te se prikazuju prema tomu kano kotline ili ponikve. Osim
ovih glavnih dolina brojimo jo nekoliko omanjih dolina, kanoti do
linu J e z e r a n s k u , K o s i n j s k o - P e r u i k u , kamenitu pustinju
Popinsku i t. d.
B) Doline i kotline u sjeveroiztonom dielu:
1. P l a v c a draga ili P l a s k a kotlina je valovita, protee se
prema jugoiztoku, a srednja joj visina broji 409 met. U toj se kot
lini stiu i poniru potoci i potoii, izvirui na Velikoj Kapeli, i to
Mrenica, Munjava, Vrnjika sa Dretuljon i t. d.
2. Dolina Dobre uzka je dolina, te je zatvorena strmimi i
visokimi obronci.
3. Dolina K o r a n e duboko je usjeena, te razstavlja ogranke
Kapele od Petrove gore. I ova je dolina uzka, a esto i neprehodna.
4. Dolina Gline tee od Crnoga vrela do Brkievine, te raz
stavlja Petrovu gora od Zrinske gore.
5. Dolina Une, do Ripaa je uzka i krevita, od Ripaa pako
preko Bia do Poekovice razprostranjuje se i tvori plodnu ravnicu,
od Poekovice do Otoka opet se suzuje, a zatim prelazi polagano u
nizinu.
Osim nabrojenih visokih ravnica i dolina ima u juno-hrvatskoj
visoini mnogo ponikava i dolaca. Takovih ponikava nalazimo kod
Moila, zatim je Dabarska ponikva i druge. Moilskom ponikvom
tee potok Jasenica.
Greognostiki sastav juno-hrvatske visocine. Geognostiki
sastav juno-hrvatske visocine prilino je jednolian. Tuj nalazimo
samo neke stvorbe zastupane, kanoti ugljenu, trijaku, jursku, kre-
dinu, tercijarnu, zatim poneto diluvija i aluvija. Nu i to valja pam
titi, da su neke stvorbe, kanoti ugljena i jurska, prilino neznatno
razvijene.
Kao to smo glede vanjskoga lika razlikovati juno-hrvatsku
visoinu na dvie esti: na pravu visoinu sa planinami, i na stupnje-
vinu sa nizkimi gorami, tako nam je i sa geognostikoga gledita to
isto initi. Prava visoina naime sastoji sa planinami svojimi najvie
od trijake stvorbe i od kredine; stupnjevina pako sa nizkimi gorami
sastavljena je pretenim dielom od tercijarne stvorbe.
120 Juna visocina hrvatska.
Geognostika slika juno-hrvatske visoine jest sliedea:

U g l j e n a s t v o r b a razvila se je i na vidik je izala u Zrin
skoj gori oko Dvora, Trgove, Gvozdanskoga i Ravna (brusilovac,
pieenjak, gromaa); u Petrovoj gori izmedju Vojnia i turske medje
(brusilovac, gromaa i pieenjak); zatim je nalazimo u Vel. Kapeli
kod Ravne gore; u Velebitu kod Golog brda, sv. Roka i u dolini
Stikade; napokon u gori Plieivici kod ratela Graba.
T r i j a k e s t v o r b e i to:
werfenskih kriljavaca nalazimo u Zrinskoj gori na Uni i kod Buevca
(uzke prutke); u Petrovoj gori kod Klokoa i Cetina; zatim uzke
prutke u Velebitu, zarubljujue ugljenu stvorbu; u Plieivici ima jih
kod Srba (sa saclrom), Mazina, Udbine, Zrmanje i kod potoka
Tikovca (sa sadrom).
guttensteinsko vapno zaprema malene prutke u Petrovoj gori, zatim
velik dio bila Velike i Male Kapele i Plieivice, napokon sjevero-
iztoni obronak Velebita.
kassijanske naslage nalazimo u Zrinskoj gori izmedju Brezovog polja,
Gvozdanskoga i Ljeskovca.
hallstattske naslage prostiru se u uzkih prutcih u Zrinskoj gori, zatim
oko Severina blizu Kupe, oko Slunja; kano dugi i iroki prutci na
jugozapadnom obronku Plieivice, napokon kano dug prutak u Ve
lebitu od Senja do Zrmanje.
J u r s k a s t v o r b a i to gornji jura razvio se je u gori Pliei
vici kod dolnjega Lapca.
K r e d i n a stvorba i to:
kaprotinsko vapno razvilo se je kano dug i irok prutak medju Dobrom,
Mrenicom i Koranom od Karlovca preko Ogulina, Slunja i Cetina
sve do N. Krlja.
kredino vapno zaprema opet velik (90 kilom, dug i 30 kilom, irok)
prediel izmedju Velebita, obijuh Kapela i Plieivice, i to od Senja
do nie Gospia; zatim sjeveroiztonu stranu Plieivice; napokon
primorske prediele Velebita od Senja do Dalmacije, gdje se ve od
Jablanca pocami sve vie iri u sredinu zemlje.
T e r c i j a r n a s t v o r b a i to:
gornji eocen prostire se u Zrinskoj gori izmedju Une i Klasniea,
zatim poneto u Krbavskoj dolini kod Bunia.
litavskoga vapna ima u Zrinskoj gori kod Hrastovice i Dvora, a u

Petrovoj gori oko Slivovca i t. d.
ceritij ske naslage prostiru se u Zrinskoj gori oko Gline i Drague.
kongerijskih naslaga ima najvie u Petrovoj i Zrinskoj gori, gdje za
premaju najvei dio ovih gora, osobito im se gore. vie primiu
Kupi i Savi. Ima jih jo poneto u Kapeli oko Gomilice i Janja-
gore.
Dilu vi j a l n i l j u n a k zaprema nizine Kupe i Save, zatim i
dolinu Sunje u Zrinjskoj gori. A l l u v i j a nalazimo samo mjestimice
u kotlinah i svrtcih, zatim po dolinah rieka ponornica i pritoka rieke
Kupe. Tako ima alluvija na Gackom polju, u Lici, Krbavi, po Kore-
nikoj dolini, u dolini Gline, Mrenice i t. d.
I prolomnoga ili izsopljenoga kamenja nalazimo u juno-hrvatskoj
visoini. Tako ima s e r p e n t i n a u Zrinskoj gori kod Trgove, zatim
m e l a f i r a u Velikoj Kapeli kod Begovog razdolja i kod Drenice, i
u Velebitu kod Senja, Otarija i kod Razbojita.
Sedla, klanjci i ceste. Juno-hrvatska visoina nije ni iz da
leka tako visoka kao to Alpe, ali je ipak teko pristupna. Jedan je
uzrok, to nema irokih i nizkih dolina; a drugi, to nema nizkih
sedala ni klanjaca. U juno-hrvatskoj visoini jesu sedla i klanjci
prema srednjoj visini ciele visoine dosta visoki, te otegouju tim
prelaz s jedne strane na drugu.
Najznatnija sedla i klanjci jesu:
1. Sedlo O t a r i j s k o u Velebitu, visoko je 958 met., te
dieli Velebit na dvie polovine. Preko ovoga sedla vodi cesta iz Gos
pia u Bag.
2. Z r m a n j s k i k l a n j a c kod Zvonigrada na granici izmedju
Hrvatske i Dalmacije. Ovaj je klanjac klju Dalmacije, te preko njega
vodi cesta iz Gospia u Dalmaciju.
3. Sedlo izmedju J e z e r a n a i Modrua, visoko je 877"8
met., lui Veliku Kapelu od Male Kapele, spaja jugozapadni dio vi
soine sa sjeveroiztonim. Preko ovoga sedla vodi Josipova cesta iz
Senja put Karlovca.
4. S e d l o V r a t n i k na cesti od Senja u Otoac, visoko je
678-4 met.
5. Alan na cesti iz Jablanca na Stirovau, visok je 1382 met.
Najznatnije ceste;
1. J o s i p o v a c e s t a , vodi iz Karlovca preko Kapelina sedla

izmedju Jezerana i Modrua na Brinje, utu lokvu, i preko Vratnika
u Senj. Ova cesta bje sagradjena za cara Josipa II. Duga je 114 kilom.
2. G o s p i k o - B a k a c e s t a , osnovana g. 1786., u novije
vrieme vie puti izpravljana, vodi preko Otarija.
3. D a l m a t i n s k a potarska c e s t a vodila je iz ute lokve
dolinom Gacke u Otoac, odovud preko Korena i Kra u Perui, pa
ravninom Likom u Gospi i Medak, a odavle uz Kiicu u Graac,
zatim malom Popinom u dolinu Zrmanje i u Dalmaciju. Nu god.
1832. sagradie
4. novu umjetnu cestu u Dalmaciju. Ova se cesta hvata
kod sv. Roka stare dalmatinske potarske ceste, duga je 77 kil. te
vodi preko Velebita uz Mali Alan i Prag kraim putem do Zadra.
Osim ovih znatnijih cesta izprekriana je juno-hrvatska viso
eina jo manjimi cestami. Jedna cesta vodi iz Karlovca (sagradjena
1787.) u Banovinu, a mnoge neznatnije teku prema turskoj medji.
Vrela, potoci, rieke i jezera. Na juno-hrvatskoj visoini
pada izmedju sviju prediela hrvatske zemlje najvie kie i sniega na
godinu, i to oko 1262 mili. na godinu (u Gospiu 1533 mili., u Senju
1179 mil., u Zavalju 1073 mili.) Uzprkos tomu je ista visoina veoma
siromana vodom. Uzrok tomu valja nam traiti u geognostikom sa
stavu njezinom. Veliki dio visoine naime sastoji od vapna, te sva
voda, koja na tlo pada, gubi se u vapnenih ponorih i gudurah.
Istina, iza estoke kie znade voda silno navaliti te ciele krajine po
plaviti, ali za sue izgube se sva vrela, te narod strada ljeti sa ljute
oskudice vode.
Osobito se to opaa u jugozapadnom dielu visoine. Ovdje nema
dosta razvitih dolina, te se i ono malo rieka gubi posvema u ponorih
iza veoma kratka toka, i utie valjda podzemno u more jadransko.
Najznatnije rieke u ovom dielu jesu rieke ponornice: Lika i Gacka,
zatim K r b a v a , K o r e n i c a i Riica. Jedina podulja rieka u tom
dielu je Z r m a n j a , ali ta nespada vie u svom dolnjem toku k hr
vatskoj visoini.
Vie vode i obilnijih rieka nalazimo u sjeveroiztonom dielu, i
to tim vie, im se bolje primiemo Pokupju i Posavini. Sjeveroiz
tonom stupnjevinom teku rieke D o b r a ili G j u l a , M r e n i c a ,
K o r a n a , G l i n a i najdulje od sviju Una.
Juna visocina hrvatska. 123
I jezera su, izuzev P l i t v i k a j e z e r a izmedju Male Ka

pele i Plieivice, veoma neznatna. Jezera: K o n j s k o i C r n o kod
Otoca presahnu ljeti, te se mogu vie pribrojiti movaram, a ostala
jezera, kanoti B i i a j e z e r o , O r a o v a c , J a v o r , J o e -
v i c a i K l i n a k o j e z e r o u Banovini, zatim dva gorska jezera
na Velebitu prilie vie ribnjakom, jer su veoma malena.
Kad na visoini due vremena kii, provaljuje iz ponora i pilja
silna voda i poplavljuje mnoge prediele. Takovih periodinih movara
nalazimo kod sela Trnovca u Lici, kod Graca (Bara"), zatim na
ravnini Hri u Krbavi. Movara imade i u Lici oko Kosinja, kad se
Lika razlije. Ove periodine movare prouzrokuju veliku tetu, jer
unituju esto i ono malo ljetine, to u ovih stranah uzraste.
Pregled najviih vrhunaca n juno-hrvatskoj visoini.

Ime vrhuncu: Ime gori: Visina u metrih: Vis. u b. stop.:
1 Vaganski vrh Juni Velebit 1758 5563
2 Banjac Sjeverni Velebit 1699 5376
3 Ozeblin Plieivica 1657 5244
4 Bielolasiea Velika Kapela 1532 4850
5 Mrzin Kamenita gorica . . . 1268 4016
6 Seliki vrh Mala Kapela 1247 3948
7 Lisina Vrbaka staza 1200 3795
8 Jelovi vrh Reznik-planina 1178 3728
9 Prisjeka Zrinska gora 615 1947
10 Petrovac Petrova gora....... 506 1602
O P I S I :
I. Uzlaz na Klek i Plieivicu.
Putuju ravnom Posavinom naom divit e se plodnosti zemlje i
bujnosti ivinstva; ponosit e se krasnim stasom lia svoje gore, godit e
ti liepi obiaji, u kojih se zrcali nehimbena mu prostota; ali uza sve to
oskudieva ti jo neto : duh ima dovoljna gradiva svojemu razmatranju,
ali oko hoe vie hrane. Kolika razlika izmedju putovanja plodnom nu rav
nom Posavinom i divnim Zagorjem! udnovato je, ali iva istina, da se
oko na putu, ako ga odvie velike oprieke nesmetaju, zaboravivi na realnu
korist, nasladjuje radje plastickom slikom nego materijalnim probitkom
prirode; s toga ljubitelji prirodne plastike putuju po Svajcarskoj, doim
hlepei za materijalnim uitkom trae Banate i bune velegrade.
Bazliitost pojava, to jih neizcrpiva u svojem milinju priroda prua

ovjeku ua visokih gorah i planinah; izmienjivanje geografskih, geologikih,
klimatologikih onoaja osnovanih na vjenih i nepromienljivih zakonih,
pa ipak izprevezenih uviek se mienjajuimi drae strni u sliku krasja i mi-
linja: to je ona privlaiva sila, koja ne samo uena strukovnjaka, ve i
prosta motritelja vue iz jednolinih ravnina u visoke planine, pa im su
vie, neobinije, uasnije, tim su mu milije.
Sljeme zagrebakih gora die se iznad morske puine jedva 1036 m.
dakle je, uzporediv ga s Triglavom, Velikim Zvonikom, Montblankom i
t. d. maleni brieuljak, pak ipak koli divan pogled otvara se ovdje zapa
njenu oku ovjejemu ! Pram jugu nepregledna ravnina obrubljena bosan-
skimi planinami i uznositom Plieivieom, golim Klekom i susjednom mu
Bielolasicom ; prema zapadu puste stiene gorenskih i korukih planina; od
sjevera pre#na iztoku ponosita Ivanica sa susjednom Kalnikom gorom, a
unutar ove velianstvene ograde sa sjevero-zapadne strane iz ubavih umica,
vinorodnih brieuljaka i zelenih livada spleteni, pa bielimi gradii izpre-
vezeni sag, ili bolje, divni perivoj nae Zagorje; na junom podnoju
bogata prolost i pouzdana nada ljepe budunosti naega naroda, grad
Zagreb; to je pogled, napram kojemu nee ni hladni inaterijalista obo-
jetnim ostati!
Neima jamano brda ni planine u Hrvatskoj, a moda u cieloj tro-
jednoj kraljevini, o kojoj bi se u puku vie bajalo i pripoviealo, nego to
se pripovieda o K1 e k u, to no lei u ogulmsko-slunjsko.rn okruju nedaleko
Ogulina. U svojoj bezazlenoj lahkovjernosti pripovieda si narod, kako tamo
arobnice sa sviju strana na skuptine dolaze, a poslie skuptine kolo
pleu; dapae ista Kranjska alje tamo etu svojih jaimetala. Drugi opet
otresav se ovakovih bajka, kojimi si prosti puk radnju osladjuje i razgo
vore zainja, pripovieaju kao nedvojbeni pojav, kako se od' nebrojenih ro
jeva pela, kojim Klek za konicu slui, stienom med ciedi. Kad bih se bio,
bivi djetetom, kojom zgodom izpod Kleka zaputio, bio bih ga i sam pre-
krstiv se, sa: daleko ti kua! pozdravio. Nu u saanjoj svojoj dobi poelih
tim vema, da se s njim upoznam, to sam za mlada toliko uo o njem pri-
poviedati. Grodino 1865. udesila mi se zgoda, te mi se elja izpunila.
Dne 23. kolovoza prispjeli u Ogulin, ali nemogoh umah na Klek,
jer su se tomu protivili do tri dana sad vjetri sad tmasta naoblaka, sad
opet dad.
Motrei Klek u vrieme ista nu vlana uzduha iz daleka, n. pr. sa
Zdveraca u Zagrebu, priinja nam se kano neki gorostas, gole glave strau
stojei uz svoje susjede : dugokosu Kapelu i Bielolasicu, a kad mu se ovjek
do Ogulina primakne: izgubi mnogo od one vclianstvenosti, kojom iz da
leka na ovjeka djeluje ; sasvim tim, primaknuv mu se ovako blizu, nemoe
ovjek odoljeti nagonu, koj ga na njegovo pljeivo sljeme vue.
Dne 26. poelo se iza dosta obilnoga dada vedriti. Ja se dakle u
drutvu g. ogulinskoga upnika Kostrenia, koj me je kod sebe nastanio
bio, upntih do podpukov-

nika I)a, da ga umo
lim za vjete vod je. Pod-
-.Mm
pukovnik me uvjeravae,
da je uzlaz na Klek umah
iza dada skopan sa po-
gibelju ivota. Ali ostavi
ja kod svoje nakane, da
u, primaknuvi se ovako
blizu Kleku, sreu sva
kako pokuati , iao je
ovaj vrli gospodin sam
glavom naredbe dielit, da
mi se za ureeni sat na
sutradan stave prilika i
vodje na volju.
Dne 27. kolov. u 8 sati
krenuh na kolih iz Ogulina M
do Turkovi-sela.koje lei
na podnoju Kleka, a od
ovud odpraviv kola na 'i'Stt'oiu' i
trag, povjerih se svojim 18
nogam i svojoj snagi.-
.I
elei se popeti na Klek,
ima dva puta, jedan od ju
fesa
gozapadne, a drugi od sje
lili'
ver oiztone strane. Onaj
je, kako kau, mnogo lag-
lji; nu budu da bih bio
imao do tri sata iz Ogu
lina zaobilaziti, da dodjem
I I [,.,.,,,,.1.,1,.
na jugozapadno izhodite,
odabrali ovaj drugi put
od Turkovi-sela. Od ovud
Illlll ,1 I
krenuh u '/ 2 10 sati. Kao
to obino kod planina, lili''. vi 111 ,". -
tako se je i ovdje kosina

tek malo po malo dizala.
Penjui se poldrugi sat
doprieh do strmine, gdje
m
su i ruke nogam ee u
pomo pritei imale. Pri-
maknuv se vrhuncu do
kakovih 350 met., bijae
- -K -r?t
126 Juna visoina hrvatska.
mi napeti svu snagu, da svladam zapreke, to su mi na putu stojale.

Ovdje je ve tlo posuto koturinjem, to se, odkinuv se od kamenita vrhunca,
razkoturalo izpod stiene. Kad si stupio na ove koturine, kliznu ti izpod
noge, pa izgubiv ravnoteje, razmahne rukom, da se za to uhvati, a ne-
naav nita do zraka, sljubi se sa zemljom, koja te granjem i krevinom
posu. Iza 2 7_ satnoga munoga hoda, penjanja i klizanja, natragovanja i
napredovanja sjeoh si ja upravo o podne na vrhunac P o d k l e k a, odkud
na rt velikoga Kleka ima jedva 57 met. penjanja. Odmoriv se ovdje po
peli se jote i za ono nekoliko metara na Klek i nastavih tlakomjer.
Sjedei na vrhuncu Kleka nisam niti ovdje naao velianstva, koje
sam si iz Zagreba ili okike Plieivice obeavao, ne valjda zato, kano da bi
ova gorostasna stiena to od svoga uznositoga lica izgubila bila, ve moda
s toga, to se ovjeku, svladavemu zapreke, koje si je neoborivim! pred
stavljao, ini, da je nakon prekoraenih zapreka sam predmet, koj nam
jih na put stavljae, mnogo manji i slabiji, nego to i zbilja jest.
Ovdje mi pada na um slinost ovoga fizikoga Kleka sa mnogim! du
evnim!. Imajui u namjeri s neto portvovanja skopani podhvat lecamo
se posla prihvatiti, bojei se silnih zaprieka, to nam jih svaliti valja ; a kad
smo se, upev se neto u svoju snagu, cilju omaknuli, te viei, kako je tih
gorostasnih prieaka nestalo, udimo se sami sebi, kako smo mogli oklevati
s podhvatom. Kad se ovjek misli posla latiti, netreba zapreka brojiti; od
vanost jih i postojanost svlada, ma bile i joter vee.
Klek je, rekao bih, potencirani izraz krake formacije, koja se vie
manje cielom junom visoinom protee. Na sjevero-zapadnoj strani stre
dvie ovelike stiene, tako zvani m a l i K l e k ; od njega se vue uzak, kr
ljavim grmljem porasli greben, P o d k l e k , a ovaj se najugoiztonoj strani
sastavlja sa 57 met. viom, prama juno-iztonoj strani golom, do 56 m.
visokom stienom, Veliki Klek, s koje i dobiva iz daleka ono divno lice. Ova
se stiena zavruje podosta ravnim, do 14 Q-met. irokim, gustom i podu
gakom travom obraslim povrjem.
Prema sjeveru i iztoku otvara se prekrasan vidik, ogranien onamo
Grorjanci i Samoborskom gorom, doim se ovamo u nepreglednoj ravnini
izmedju zagrebakih i bosanskih gora gubi; prama jugoiztoku die se vi
soka Plieivica, a daleko iza nje bosanske planine ; tiesno je oko ogranieno
s june i zapadne strane, ondje malom Kapelom, a ovdje Bielolasicom.
Neobinu obliku Kleka, koj kano osamljen od drugih gora sve obli
nje glavice svojim golim rtom nadvisuje, imade se pripisati i njegova pre
tjerana visina, o kojoj se medju ljudini i u uenijih jelih pripoviea. Ja sam
imao po slubenom nalogu izradjeni zemljovid ogulinskoga okolia, gdje je
Klek oznaen sa 4700 be. stopa, nu uzporeiv ga s drugimi glavicami po
znate visine, a poimence s Plieivicom, pomislio bi ovjek, daje ova visina
samo na oko uzeta. Moja barometrika mjera, uzami Zagreb za osnovu,
pokazala mi je odnosnu visinu Klekove glavice 1072 met., a absolutne
1183 m. ili 3744 b. st.
Juna visoina hrvatska. 127
Ona godinja doba, kad se na Klek popeli, neide biljaru u prilog, jer
je bilje, osobito na krevitih mjestih, kao to je Klek, u to doba ve ocvalo,
a s vee esti ve se i osuilo. Nu budu da je minula godina vie vlana
nego suha bila, bio bih ipak podobar ubranak flore sobom ponio, da me nije
iznebuila nevolja, pred kojom ovjek na visokih, osobito poput Kleka osam
ljenih planinah ima biti na oprezu.
Kad sam sloivi svoje strojeve i okriepivi se uzeo kupiti bilje, za
mrai se nebo od Generalskoga stola, te se okrene s cielom svojom crnom i
bunom pratnjom prema Kleku. Nepreosta mi drugo, nego im prije silaziti,
pokupiv sve na brzu ruku ono. malo ubrana bilja, medju kojim bijae : Digi
talis media, Dig. grandifl., Astrantia major, Circisium erisithales, Geranium
sylvaticum, Scrofularia nodosa itd.
Silaz s Kleka nije dakako bio onako muan kao to uzlaz. Ve blizu
na podnoju uhvati me kia, nu samo na kratak as, jer ostaviv mene, savi
se za due vremena okolo Klekove glavice. U ! / 2 6 sati prispjeh pjeice u
Ogulin k vriednomu kue gospodaru svojemu.
Uzlazei na Klek i boravei na njegovu vrhuncu nisam zamjetio osim
umornosti, kojoj je uz mekaniki napor tjelovna gibanja takodjer tlak sve
udilj tanjega zraka svoj dio doprineo, nikakovih osobitih pojava, kano to
se opaaju na neobino visokih brdinah. Nu toga nisam na Kleku niti oe
kivao, jer se za ovakove pojave hoe mnogo veih visina. Jedini pojav, to
ga zamjetih, bijae slabiji zvuk; jer pitolj, opalivi ga nekoliko puti, nije
onako estoko prasnuo kao u nizinah.
Dne 29. kolovoza oprostili se sa gostoljubivim domainom svojim u
Ogulinu, i krenuh put Plieivice.
Plieivica, sv. Brdo i Bielolasica najpoznatije su glavice u juno-hrvat-
skoj visoini. Odgodivi ove dvie posljednje toke za bolju zgodu, odluili se
ovaj put popeti jote samo na Plieivicu.
Posavjetovavi se s ljudini, bivimi ve na Plieivici: odkud bi bilo
najprobitanije i najzantmivije uzlaziti na Plieivicu, preporuivahu mi jedni
Prieboj, a drugi Korenicu, nu veina se izrazi za Prieboj.
Dne 7. rujna, prekrasna jesenskoga dana, krenuh se dva pratioca
svoja iz Prieboja. Ye iza nekoliko stotina koraka uhvati nas Plieivica svo
jim do blizu Prieboja razastrtim zelenim platem. Ovdje se kosina nedie
tako naglo kao kod Kleka, ve se die malo po malo, no tako dosljedno, da
se malo gdje koliko desetak metara spusti, da se tim strmije opet pomoli. Ako
i nije uzlaz radi naglo osovljene strmine muan kao kod Kleka, a to je te
ak i utrudljiv radi mnogih vrleti i sijaset leeega stabalja, koje ovjejom
rukom, koje silom elementarnih nezgoda poruena, preko kojega ovjek
svaki as prelaziti, a gdjeto i penjati se mora, Uzprkosovakovimzaprekam
nije me opet put mrzio, nahodei u izobilju prirodnoga raznolija uviek no
vih prizora, koji su kadri rnalaksujue srce kriepiti i klonuli duh bodriti;
im sam se vema vrhuncu Plieivice primicao, tim su ovakovi prizori, meni
u ravnini odraslomu neobini, sve zanimiviji postajali.
Idui 3 '/ 2 sata stanu me noge opominjati, da opoinem, a suho grlo,

da ga nakvasim. Jedna od obinih nevolja za putnike, koji se po junohr-
vatskoj visoini penju, jest oskudica vode. Kolika razlika u tom pogledu iz--
medju naih zagrebakih gora i izmedju tih krevitih formacija junih;
ondje su geognostike vrste izpremieane ilovaom, glinom i laporom, koji
neproputaju vode u nizinu, stoga e svaki as nai vrelo; ovdje se ponaj-
veim dielom vuku vapneni nasadi sad gornje sad dolnje krede, lieni ne-
promonih ilovastih, glinastih i laporastih naslaga, stoga se upita voda iz
gubi u upljih dubinah, osobitih biljeili kra, pa se tekar u nizinah sakupi
u podzemnih potocih, koji se mjestimice na vidjelo pomole, a onda opet u
ponorih izeznu. S toga su vrela u ovih planinah riedka. Ja sam se dakle
imao zadovoljiti s onim, to mi pratioci u burai ponesoe. U dobar sam se
as ustavio na obronku, gdje su se jagode rumenile, kano to se rumene kod
nas o Duhovih, te sam si s njimi grlo poneto ohladio.
Odpoinuvi neto nastavili put dalje. Sad je ve nestajalo gustih i
golemih jela i omorika, koje su mi dosele svojim estim granjem svjetlu ze
len u crnu goru pretvarale, teme je nizko busanje i krljavo granje, a medju
njim tik pod vrhuncem kosodrevina (Pinus pumilio) kao predtea Alpa sve
vema sjealo, da se primiem glavici, koja pod teretom estih klimatikih
nepogoda oplieila, nosi ruho alpinskoga ivota. U 12 sati, hodei dakle
uz mali odmor 5 sati, prispjeli na udjeni vrhunac, Plieivicu u pravom
smislu (inae nazvanu Gola Plieivica). Nastaviv kompas i barometar po
dah se za as plandovanju.
Dan bijae da nemoe biti krasniji. Na samom vrhuncu stajae toplo
mjer na 14 C, a u zavjetrini pokazivae i preko 17-5 C. Barometrika
visina pokazala je absolutnu visinu Plieivice na 1648 met. Uzporediv ovu
visinu s alpinskim podrujem neima kao visina osobite znamenitosti; nu
osvrnuv se na ravno ili ponajvie briejuljasto zemljite trojedne kraljevine,
navlastito Hrvatske i Slavonije, to je glavica Plieivice za nas neobino vi
soka. Uzuh bijae suh i radi visine, u kojoj stajali, veoma prozraan. Ovdje
bi trebalo vjeta pera, da opie arobno milinje prekrasne panorame, koja se
je uzhienu s ovakova pogleda oku do nedohvatnih daljina otvorila.
Upravo prama sjeveru pruahu se Grorjanci, svrujui se prama iztoku
Samoborsko-okikom gorom, a prama sjevernom sjevero-iztoku kratko sedlo
Zagrebakih gora; prama iztoku protezahu se bosanske gore, a od iztoka
du cieloga juga do zapada razkrilio se velianstveni Velebit. Neima jamano
mjesta, s kojega bi se divna povorka ovoga hrvatskoga gorostasa ovako
podpunoma okom izmjeriti mogla, kao to je Plieivica. Niui na zapadu
iznad Senja vijuga se ovaj div poput iljastimi rtovi izpresjeena grebena
do na tromedju, gdje u perivoj Zrmanje zalazi. U tamnomodroj sjeni crno-
gorice, izpremlaenoj odsievajuim od golih vapnenih iljaka sunanim svjet
lom, rekao bi da nazire razkriljena golema ramena, izpod kojih niu sivi
sokolovi, kojimi si je naa ponosita Lika ime u svietu proslavila.
Na sjevero-zapadnom obzorniku raztvorila se je povorka julskih pla

nina, te se je u tamnoj daljini jasno mogla razabrati glavica neke planine,
koja se je u oblacih gubila. Sudei ovaj unj po poznatih bliih gorah, po
geografskom poloaju i neobinoj visini, kojom mi se u tolikoj daljini pri
kaza, pomislih, da bi to mogao biti T r i g l a v ; pa zbilja, uzporediv kasnije
kompasom oznaene biljeke sa zemljovidom, osvjedoili se, da mi je pomisao
bila istinita. Nu kao to se je oko slasti nauivalo gledajui divne oblike
ovaj golemi obzornik zaokruujuih planina, tako se je sjetno i neveselo
spustilo, obazriev se na oblinji kraj: neima tu vinogradi zasadjenih obro
naka, neima plodnih polja ni zelenih livada; mjesto njih vidi puste svje
doke kraevite stvorbe, koji se otimlju s bujnom paprati i jalovim brinjem o"
komadi teave zemlje ; jedino glavnija mjesta s nekoliko bielih zgrada i ra
zasute kuice sjeaju te, da i ovdje ima naroda, koj se s priekom prirodom
otimlje za kus hljeba. Pa ipak da pita Lianina, bi li se htjeo u plodni
Banat seliti, odgovorio bi ti: Jeste! kad bi mogao sa sobom Likuponieti".
- Natura paucis contenta.
Ako Hrvata srce boli, gledajui, gdje mu braa debelim znojem neza
hvalno tlo s jote nezahvalnijim uspjehom teaju, koli alostnije ga dirne
pogled na tursku Hrvatsku, koje bi se s Plieivice topom dometnuti mogao.
Kako prodje preko medje, reko bi da si u plodnoj Podravini. S ove strane
kr i stiena, vresika i bujad, nekoliko hvati preko medje bujna zelen na
plodnom zemljitu; ovdje zemlja trudu ovjejemu nevjerna , tamo eljna
ruke, da joj malo truda stostrukim plodom nagradi. Krasna zemlja", ree
jedan pratilac, ali u vraih rukuh".
Na vrhu Plieivice naao sam na stieni sa strane klesarskom rukom
hrvatski urezan napis: Za vladanja nj. c. k. apostolskoga velianstva Ferdi
nanda V. Kao to se po iztesanom gornjem licu suditi moe, bijae na ovoj
stieni jote poseban kamen s dopunjujuim napisom, nastavljen po svoj prilici
na uspomenu biljaru, pokojnomu kralju saksonskomu, te seje valjda kojom
elementarnom nezgodom od svojega podnoja odkinuo i u nizinu odkoturao.
Bilja.opazih na Plieivici manje nego li na Kleku, ubrali ga ipak liepu
kitu. Medju ostalim bijae : Eringium alpirmm, Centaurea montana, Digitalis
media, Digitalis grandiflora, Chrysantheum mont., Aconitum napellus, Silene
inflata, Grentiana germanica, Grentiana lutea, i t. d. Ova posljednja biljka,
ovdje k o n j a k nazvana, imade koren palac debeo, te ga ljudi obino u
torbi nose, i proti grizu s rakijom piju. Viadisavke su radi gorkoga soka,
to ga u njihovu korenju ima, gotovo sve vie ili manje ljekovite, s toga i
vladisavka konjak.
U polak tri sata poeli silaziti s Plieivice. S planina se obino lanje
i bre silazi, nego li se na nje uzlazi; nu kod Plieivice se prevarili. Ne
prekidnoj vrleti, razkovrcenu granju i stabalju nije bilo kraja niti konca, i
da nebude bilo uza me vodja, bio bih se za glavu okladio, da po gustoj crno-
gorici neprestano jednim te istim putem krivudam. Nakon dugoga munoga
basanja banuh gotovo za mraka u Prieboj.
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske, v
Kad bi mi se valjalo jote po koj put s Plieivicom ogledati, okanio

bih se Prieboja, ter bih iz Korenice sreu pokuao. Doavi kasnije u Ko-
renicu, posvjedoie mi Koreniani, da je uzlaz sa Korenice svakako pro
bitaniji.
Po mojoj barometrikoj mjeri iznosi absolutna visina Prieboja 570, a
Korenice samo 458 met. Premda dakle Korenica za 112 met. nie lei
od Prieboja, te je uzlaz i mnogo strmiji, to bih se ipak radje s ove strane
na Plieivicu penjao, jer sudei po formaciji gore i po kazivanju Koreni-
ana, izbjegnuti u mnoini zapreka, kojimi se idui iz Prieboja boriti imam.
Istina je, da e ovjek na prvi mah zazirati od oevidne strmine ; nu putnik,
vikao se penjati na visoke planine, radje e se uzpeti uz istu i strmu ko
sinu, nego da neprestano jae preko poloena granasta stabalja, te se vere
gustom ikarom ili noge natuca o vratolomnu vrlet. (Josip Torbar.)
2. Put preko Velebita.

Bijae koncem kolovoza, a dan liep, da nemoe biti ljepi. Najmih
zato kola za malenu svoticu, da se prevezem iz Gf os p i a preko Velebita
na O t a r i j e , a odavle u B a g .
Provezav se selom Kaniom, ostadoe mi sela Otra i Trnovac s desna,
a Novi s lie^-a od ceste. Nizki, ali uztrajni konji liki dovezoe me doskora
do B r u s an a, kojimi protie podno Velebita iz viru a bistra Bruanka, sad
padaju u liepe slapie, sad okreu koleca slabih bruanskih mlinova.
Ovdje ti oko zapinje o tamno-modri ljuti (Aconitum Anthora), koj provi
ruje izpodgrmlja, resei poljane bruanske. Ta je biljka toli liepa, da bi
presadjena sluila na ures svakomu perivoju.
Iza Bruana uzdie se tamni Velebit s vrhunci: Col i v r h (1450
met.), S a d i k o v a c i P o r e n i kuk. Promatrajui okolicu stigoh brzo na
podnoje Velebita. Cesta se polagano uzdie i zakree sad desno, sad lievo.
Za kratko vrieme prikaza se Velebit u svem svojem velianstvu. Silne ka
menite gromade uzdiu se nekoliko stotina metara visoko, i nadmauju
ogromnou jedna drugu. Visoke i strme glavice ili su gole ili su obrasle
umom to smrekovom to jelovom. Ima tuj ogromnih jela, te makar su pro
ivjele ve svoj viek, ipak postojano prkose vihrom velebitskim. Pa tako i
sada vjetar dunu, uzdrmav silno gorskim dubljem, a meni se priini, da sam
na uzburkanu moru. um izeznu, ali za malo dunu po drugi put, lome
krhke grane ostarjelih smreka i rue kamenje s povisokih litica. Daleko
uje um uboree Bruanke, prepliue se hladovinom guste ume. Inae
je sve tiho, sve mirno. Neuje tuj pieva ptice pjevice, zrakom vidi samo
leprati leptiria, a po golih i raztrganih peinah vidi, kako bjegaju sive
guterice. Od velike vruine obumrlaje, re bi, toli inae zanimiva cvjetana
velebitska. JSTeima bilja, o koje bi ti oi zapinjale, izvan matoine (Melissa
grandiflora), zvonike (Campanula Trachelium) i jo nekih, koje i zagre
baku okolicu ukrauju. Eazmatraju sad ovo, sad ono, brzo se uzpeh na
najvisutoku ceste, naime na s e d l o O t a r i j sko, koje dieli sjeverozapadni
Velebit od jugoiz tonoga.

Odmah s poetka opazili
krasan zdenac, a malo
dalje potoi L j u b i c u ,
koj obiluje vodom pitkom,
zdravom, a i istom poput
kristalna stakla. 0 t a-
r i j e se uzdiu do 958 m.
nad povrinom morskom,
te broje uz malu crkvicu
do 26 kua.
Odluili jedan ili dva
dana ostati u Otarijali,
da vidim okolicu i da se
nauijem krasna vidika na
sve strane. Odsjeo sam
zato kod gostioniara, koj
ima kuicu sa tri prilino
uredjene sobice za put
nike, udio sam se liepu
uzrastu ovjenjih itelja,
koji neobiluju hranom, a
ipak su snani, krepki,
rumeni i jaki. Takav bi
jae i moj gazda. ovjek
do hvat visok, okrugla
lica, kratkih crnih bria,
a oiju poput ugljena. S
lica si mu mogao itati
neko veselje, kad me je
opazio i saznao, da kanim
ondje ostati. Pristupiv k
njemu, potrepetah ga ru
kom po ramenu govorei:
Kao to je visok i jak
Velebit, na kom ivite,-
tako ste i vi svi junaci od
oka". E, gospodine, od
vrati on, to sve ini zdrava
voda, ovji sir i otar
zrak. Da dulje medju na-
mi boravite, postao bi i vi
pravi pravcati Velebia-
nin". Sad sjedosmo za stol
razgovarajui uz au dalmatinca, koricu kruha i grudicu ovjega sira.

Ja nisam nikako imao mira, sve me je vukla elja, da im prije zagledam
more. Ustadoh dakle i podjoh s gostioniare vim sinom do Kub us a, odakle
je puko liep vidik na jadransko more. Cestu do Kubusa obrubljuje stablik
crnoga jasena, a na desnoj strani uz cestu ima neto polja, gdje se kukavni
narod trudi i radi, da si pribavi zalogaj kruha. Za etvrt sata dodjosmo do
spomenutoga Kubusa. To je humak, na koj vodi trideset i osam izklesanih
stuba, vrh mu je obloen kamenitimi ploami, na kojih lei etverouglast
kamen sa etiri napisa. Na jednom stoji uklesano : Ferdinand. Austriae imp.
1846., na drugom je ubiljeena izmjerena visina Otarija, a trei i etvrti
napis nisam razumio, jer su ve jako oteeni.
Od prevelike znalinosti potrah preko stuba, da im prije ugledam
puinu morsku. Koja velianstvenost prirodnoga prizora! Nad tobom nebo
lazurne boje, a pod tobom puklo pjenee, pljuskajue i valjajue se more.
Po njemu ti se stere mnoina arobnih otoka i otoia, a na njih se biele
gospodski gradii, gradovi i sela. Ovdje gleda otok Pag, na kojem se bieli
Novalja stara, a tamo u daljini prikriva njena koprena talijanski Jalan,
leei pod gorjem apeninskim. Po moru hrli mnoina amaca, jedrenjaa i
po koj puei se parobrod, a na brodovih su odvani i smjeli sokolovi kr
noga i dinoga nam primorja, putujui u strane krajeve i medju strane ljude,
da svietom ire ponos hrvatski. Veselo sprovode dane i mjesece na nepre
glednoj morskoj puini, sjeajui se doma svoga,-svojih milih i dragih.
Sinje more, slavno more, nae more ! Na tvojoj gladkoj povrini pro
ivio je mnogo zgoda i nezgoda blagi i mukotrpni narod hrvatski. Na tebi
se razvijala mo i snaga hrvatska, dok ju mletaki lav neslomi! Tvoji va
lovi progutae silu opora mongolskih, a od njihove krvi zacrveni ti povrje !
Mnogi se junaci na tebi proslavie, ali mnogi nadjoe i grob u hladnih va-
lovih tvojih.
Sunce se primicalo zapadu; jo jednom zagrli zlatnimi traci svojimi
vrke i glavice velebitske, i eto, rek bi, utonu u duboko more. uvstvom
najveega zadovoljstva krenuh kui. Mrak se uhvatio. Na obzoru nebeskom
zablistala danica, a za njom pomolile se zviezda za zviezdom uz pratnju
vjernoga jim pastira, mjeseca.
Zavladala najvea tiina, neuje nita do otajstvena ubora Ljubice".
koja svojim umom tu tiinu prekida, a na njezinom povrju blite kapljice,
razsvietljene bliedim sjajem mjeseevim.
Bilo je ve kasno, kad sam legao na poinak. Drugi dan ustadoh prije
sunana izhoda, da se nauijem svjea zraka i da razgledani okolicu. Hladno
je, ali asak i eno sve-ti se nebo ari, sunce se uzdiglo i trenom prosulo
milijun titrajuih zraka. Eosne kapljice odsievaju poput biserja i dragulja,
sve se budi od sna, sve oivljuje. Krasan je dan.
Ovaj sam dan upotrebio za izpitivanje okolice, a najvie me je zani
malo, da saznam, gdje tuj prebiva krasna vrst pua : Helix stenophala. Vie
od tri sata penjao sam se po kukovih poput divokoze, ali pomenutoj vrsti ni
traga. Sabrao sam ipak neto od drugih vrsti, zatim dva osobito velika
tipavca i mnoinu raznih i liepih kukaca i osobito velikih skakavaca.
Vraajui se dodjoh do kue nadziratelja gospiko-bake ceste. Po
mislih, nebi li mi taj gospodin to znao o pomenutoj vrsti pua, radi koje
putuju na Otarije mnogi prirodoslovci. Za Hrvatsku je bo H e l i x ste-
n o p h a l a " ono, to koruka biljka Wulfenovka (Wulfenia carinthiaca),
koja raste na jednoj jedinoj korukoj planini, za svu Austro-Ugarsku. Poeh
sa g. nadzirateljem razgovarati i opisah mu tono vrst, kako izgleda. On
se dosj-eti i ree, da neivi u mjestu, ve pol drugi sat odavle, u umi J a -
d i e v c u , s desna i s lieva od ceste. Uprosih ga, nebi li bio tako dobar i
tamo me odveo. On pristade. Bijae nesnosna vruina, sunce pripicalo ve
medju liticami, kraj kojih prolaasmo. im dodjosmo u umu, poesmo po
zorno traiti, nu najosmo samo etiri komada mrtva i nepokvarena, a je
dan komad iv, ali nedorasao. Ja sam se tomu nemalo udio, tim vie, to
sam uo , da je tuj bio g. 1868. neki mjernik, te da jih je nabrao pune dvie
torbe i poslao u Be.
Vraajui se utrudjen i izmuen iz Jadievca, sjetih se, da bi morali
nai jo i drugu vrst, Helix coerulans v. Zrmanje zvanu, pa da se okriepimo,
potraismo vrelo, koje no izvire pod Alago v i c e vim kukom. Taj je kuk
gola stiena, visoka do 38 metara, a na podnoju je vriesom obrasla. Srui
pognut iz bistra vrela opazih jedan mrtvi komad reene vrsti, a za kratko
vrieme nabrah jih do 300 komada. Kako sam bio za njimi pohlepan, popeo
sam se bio na kuk veoma visoko, te nisam sada znao, kako u sa kuka sai.
Hvatala me vrtoglavica, gledajuc pod sobom stranu dubljinu, jer omae
li se noga, eto me smrvljena u ponoru. Tekom mukom i to bosonog sa-
joh dolje.
Od Alagovieva kuka krenuh opet natrag u Otarije. U to stigoe
kola, koja su me imala povesti do Baga. Voze se Velebitom prema morskoj
puini, promiljavah u sebi, koli krasno, koli zanimivo mora biti ovdje mje
seca svibnja, lipnja i srpnja, kad golo i raztrgano kamenje Velebitskoga
gorostasa ukrasuje svojim jarko-crvenim cvietom draestna a l p i n s k a
r u a (Bosa alpina), ta kraljica alpinske flore i jedina bezbodlja medju svo-
jimi posestrimami. U to isto doba moe oko zapeti i o rui sitnolistnoj, koja
takojer kiti toga gorostasa. (Drag. Hire.)
134 Dalmatinska visoina.
3. Dalmatinska visoina.
(Poloaj, veliina, medje. Karakter i razgloba visoeine. Planine i vrhunci. Visoke
ravnice i doline. Geognostiki sastav. Klanjei i ceste. Vrela, potoci, rieke i jezera
Pregled najviih vrhunaca. Opisi.)
Poloaj, veliina i medje. Dalmatinska visoina nije sama
o sebe gorska cjelina, ve samo zapadni dio visoeine bosansko-herce-
govake i hercegovako-crnogorske.
Balkanski poluotok lue od srednje Europe rieke Kupa, Sava
i Dunav. Doline rieka Morave (bugarske), Vardara i Drina diele opet
balkanski poluotok na tri esti: na istoni ili bugarsko-grki, na
zapadni ili hrvatsko-srbski, i na juni ili albansko-grki. Na medji
tih triju esti uzdie se visoki gorski bedem a r a - p l a n i n a , koje
vrhunci siu u vis do 2500 metara visine. Sa ovoga gorskoga sklopa
odtiskuju se gorske kose i hrpe na tri strane. Iztona grana hvata
se Stare planine ili Balkana, juna se sastaje sa gorjem grkoga polu
otoka, a sjevero-zapadna grana stere se pod razliitimi imeni sve do
izvora Kupe u Hrvatskoj.
Ova potonja grana hvata se are-planine kod P r o k l e t i j e , te
se nie ponajprije pravcem sjevernim pod imeni: Kom, Bielatiea,
Sinjavina, Durmitor, Vojnik, L e b e r n i k , Dumo, Tres-
k a v i c a i B i e l a n i c a , a zatim se iri pravcem sjeverozapadnim
uzporedo sa obalom jadranskoga mora i to pod imeni: Bitovnja?
Zec, Radua, Stoer, Vitorog, ator, Gnjat, Dinara, Plie-
ivica, Mala i V e l i k a K a p e l a . Duga ta grana prilii krtoro-
vini, te je ujedno i razvodjem medju riekami crnoga i jadranskoga
mora. Sto je god ovomu dugomu razvodnomu gorju na zapadu, tvori
visoke visoeine, koje pripadaju krakoj formaciji; a to je toj grani
na iztoku i sjeveru, pada u stupnjevinah prema Posavini i Podu
navlju.
Prema ovomu, to smo dosele razloili, nije dalmatinska viso
ina ino, van samo jedan dio velike visoine bosansko-hercegovako-
crnogorske, koja se prostire izmedju Zrmanje i Skadarskoga jezera.
Medje toj visoini jesu ove: na sjeveru rieka Moraa, Skadarsko
jezero i Bojana, na zapadu jadranske more, a na iztoku spomenuta
ve grana gorja, sterua se od Dinare preko Gnjata, atora, Stoera,
Dalmatinska visoeina. 135
Bitovnje, Treskavice, Dumoa i Durmitora do Sinjavine. Prostrana

visoeina ova pokazuje svigdje biljeg tako zvane krake formacije",
te je po tom srodna juno-hrvatskoj visoini.
Opisanu visoinu bosansko-hercegovako-crnogorsku dieli kotlina
rieke Neretve na dva diela: na bosansko-hercegovaku visoinu iz-
medju Zrmanje i Neretve, i na hercegovako - crnogorsku visoinu
izmedju Neretve i Skadarskoga jezera. Najvei dio dalmatinske viso-
soine spada na visoinu bosansko-hercegovaku, te je od ostale vi
soine odieljen dugom gorskom kosom, koja se kod vrhunca Dinare
dieli od razvodnoga gorja, te se izmedju Dalmacije i Bosne prostire
pod imenom D i n a r s k i h p l a n i n a " sve do rieke Neretve. Manji
dio dalmatinske visoine spada na hercegovako-crnogorsku visoinu,
ali je tako izprekidan i uzak, da se moe smatrati samo morskim
rubom istoj visoini.
Prema tomu, to smo dosele kazali, jasno se razabire, da se pri
rodne medje dalmatinske visoine na iztoku i jugu nemogu nikako
oznaiti, jer jih u istinu ni nema. Uzmemo li, da je Dalmacija malo
ne sva gorovita, izuzev samo ravne Kotare i nizinu Neretve, to ne
emo pogrieiti, ako kaemo, da dalmatinska visoina obsie kakovih
200 D-milja ili 11.000 n-kilometara.
Karakter i razgloba dalmatinske visoine. Dalmatinska vi
soina nalina je u obe visoini junohrvatskoj i liburnijskoj toli glede
plastike svoje, koli glede geoloke formacije. Odlikuje se pred njimi
samo tim, to su si neke ovee rieke njezine (Krka, Cetina) utrle put
do mora, doim rieke juno-hrvatske visoine poniru i teku podzemno
u more. Nu uzprkos tomu oskudieva i ta visoina vodom, osobito u
junih predielih. I u dalmatinskoj visoini nalazimo mno visokih rav
nica, ponikava i svrtaka, zatim pustih krajeva, gdje se samo vide
ogoljele i krne stiene vapnene.
U sjevernom dielu dalmatinske visoine, koj spada na visoinu
bosansko-hercegovaku, razabiremo dvie glavne gorske ili planinske
kose, koje obje teku od sjeverozapada prema jugoiztoku. Iztona kosa
zove se D i n a r s k e p l a n i n e " . Ove se planine steru du dal-
matinsko-bosanske medje sve do Neretve, te su izprvice veoma visoke,
ali prema Neretvi se sve vie snizuju. Uzporedo ovim planinam vue
se uz more druga planinska kosa, P r i m o r s k e p l a n i n e , koje
se opet sve vie uzdiu, im se bolje Neretvi primiu. Primorske pla-
136 Dalmatinska visocina.

nine zovu raznimi imeni: T a r t a r s k e g o r e , M o s o r - p l a n i n a ,
B i o k o v o , B i l i - g o r a . Medju Dinarskimi i Prhnorskimi plani-
nami stem se sredinom Dalmacije neke onie kose i zglobovi, i to
takodjer pravcem od sjeverozapada prema jugoiztoku. Amo pribra
jamo B u k o v i c u , P r o m i n u , S v i l a j u i i b e n i k . Izmedju
tih osrednjih kosa i Dinarskih planina nalazimo upravo najljepe pre-
diele Dalmacije, plodne naime visoke ravnice, tako zvana polja (Knin
sko, Sinjsko, Imotsko), kojimi teku rieke Krka, Cetina i Vrlika.
Juni dio dalmatinske visoine tako je uzahan i izpresjecan, da se
nemoe nikako slikovito razglobiti. Tu su pojedini vrhunci i gore samo
ogranci susjednih hercegovakih i crnogorskih planina, a k tomu gube i
gore oblik kosa. S toga emo podieliti te gore po politikih granicah,
te emo gore izmedju Kleka i Sutorine nazvati D u b r o v a k i mi
g o r a m i, a planine u Boki kotorskoj planinami K o t o r s k i m i.
Gore i vrhunci na dalmatinskih otocih teku istim pravcem,
kojim i gore na susjednom kopnu.
Planine i vrhunci dalmatinske visoine.
1. D i n a r s k e p l a n i n e . Ove planine, nazvane od gore Di
nare, jesu nastavkom hrvatske Plieivice, te se prostiru na medji
dalmatinsko-bosanskoj. Teku pravcem od sjeverozapada prema jugo
iztoku u duljini od 640 kilom, ili 80 milja. Sa sjevera jih dieli od
Plieivice potok Butinica, a na jugu siu do Neretve, gdje prelaze
u brieuljke. S druge strane Neretve opet se poneto uzdiu. Gore
ove imaju u pojedinih predjelih posebna imena, kanoti: Marino-gora,
Aldukovak, V r a z i v r t l i , V e l i k i Ljut. Kod Sinja prelaze Di
narske planine u visoku ravnicu P r o l o k u . Najvii vrhunci u Di
narskih planinah jesu: D i n a r a (1811 met. ili 5729'), kod izvora
Krke; J a n s k i v r h (1770 met.), izvoru Cetine sa sjeveroiztoku;
K a p n i c a (1545 met.); S a n i - b r d o (1677 met.); D e b e l o
b r d o (1263 m.), gornjoj Cetini na lievo; O b i e n j a k (1312 m.),
Sinju na iztoku; T o v r n i c a (1273 met.) pripada vispoljani Pro-
lokoj; S t r a b e n i c a (856 m.); G r a d i n a (628 m.).
2. P r i m o r s k e p l a n i n e , prostiru se du obala dalmatin
skih od mora Novigradskoga pa sve do rieke Neretve (ili bolje do
zatona Kleka). Zemlja izmedju mora Novigradskoga pa sve do jezera
Vranskoga veoma je nizka; nu ovdje kod Vranskoga poima se gorje
dizati sa Crnim brdom (300 met.) sve do rieke Krke kod ibenika.

Iza Krke i sve do Neretve diu se planine veoma visoko, te se
razpadaju na sliedee esti: a) g o r e i b e n s k o - d r n i k o -
k l i s k e , b) M o s o r , c) B i o k o v o, d) B i 1 i - g o r a.
a) G o r e i b e n s k o - d r n i k o - k l i k e poeimaju iznad i
benika i ua Krke kod jezera Prokljanskoga, te se prostiru iz
medju Krke, jadranskoga mora, i druma, koj vodi iz Drnia preko
dolnjega Muca u Klis i Solin. Ovo gorje zovu razliitimi imeni:
g o r e T a r t a r s k e iznad ibenika sa najviim vrhom T a r-
t a r o (435 met.); g o r e D r n i k e sa vrhunci K i 6 i n (804
met. ili 2544'), C r n i v r h (612 met.); V l a k e ; M o s e sa
vrhuncem M o v z a (850 met.); Kl j a k e D r a g e , J e l i n a k ,
O p o r sa vrhuncem C r n i k r u g (656 met); G o l o b r d o
sa vrhunci K o z j ak (788 m.) i s v e t i J u r a j (684 met.).
b) M o s o r - p l a n i n a , prostire se od spljetsko-klike ceste do
ua Cetine. Na jugu zaokruuje Mosor rieka Cetina, kakono
goru Velebit rieka Zrmanja. Najvii vrhunci u toj planini jesu:
M o s o r (1339 met. ili 4236'), K o z i k (1325 met.), B o r a k
(772 met.).
c) B i o k o v o - p l a n i n a , iri se od rieke Cetine pocam prama
Neretvi sve do Drvenika, gdje ju nastavlja Bili-gora. Ova je
planina veoma visoka prema ostalim primorskim goram. Najvii
vrhunci na njoj jesu: S v e t i J u r e (1766 met. ili 5587'),
B r e l a (1540 met.), B r i za (1540 met.).
d) B i 1 i - g o r a, nastavlja planinu Biokovo od Drvenika do Ne
retve kod Metkovia. Najvii su joj vrsi: B a b i n a g o m i l a
(1120 met. ili 3546'), Opuzenu na sjeveru; D r i n a k (883 m.),
S v e t i I l i j a (775 met.).
3. O s a m l j e n e g o r e u s r e d i n i zemlje. Ove gore teku
u, sredini izmedju gora Primorskih i Dinarskih, sve do mjesta, gdje
se geografska duina Dalmacije veoma suzuje. Najznatnije osamljene
gore jesu'
a) B u k o v i c a . Ova gora poima kod Novigradskog mora, te se
prostire izmedju Zrmanje i Krke prema Kninu sve do druma,
koj vodi iz Hrvatske u Dalmaciju. Najvii su vrhunci: J u r i-
i n k a (680 met. ili 2154'), V e l i k i P r o s j e k (677 met.),
K u n o v a c (674 m.).
h) P r o m i n a m a l a i v e l i k a . Obje se prostiru Kninu na jugu

izmedju Krke, ikole i drama, koj vodi iz Knina u Drni. Vr
hunci: P r o m i n a v e l i k a (1154 met. ili 3654'); P r o m i n a
mala (682 met.).
c) S v i l a j a , jest gorski sklop, stere se izmedju ravnice sinjske i
kninske; sa iztoka obtie ga Cetina, sa zapada ga obkruuje
potok Cikola, zatim cesta iz Knina preko Drnia do dolnjega
Muca, napokon potok utina. Najvii su mu vrhunci: S v i l a j a
(1516 met. ili 4797'), S o v r o (1308 m.), V e l i k i K o z j a k
(1295 met.), P l i i v i c a (993 met.).
d) i b e n i k v e l i k i i ma.li, prostiru se planini Biokovu na
iztoku oko Kozice. Vrhunci: i b e n i k v e l i k i (1320 met. ili
4176'); sv. R o k (1068 met.).
4. D u b r o v a k e g o r e . Ove su nastavkom sjevernih pri
morskih gora, veoma uzke, te se prostiru izmedju Kleka i Sutorine.
Najglavniji vrhunci jesu: S n i e n i c a (1241 m. ili 3926'), kraj Cav
tata; Vi p e r a (967 m. ili 3058'), na poluotoku Peljecu ; R o g (867
met.), Slanu na sjeveru; T m o r (846 met.), kod Stona.
5. K o t o r s k e p l a n i n e . Veliki dio kotorskih planina spada na
visoinu crnogorsku. Najglavniji vrhunci kotorskih planina jesu ujedno
i najvie glavice u svoj Hrvatskoj. Vrhunci: O r j e n (1898 m.
ili 6004'), na medji kotorsko-hercegovakoj; D o b r o t i c a (1577
met.), Mokrinam na sjevera; G o l i v r h (1317 met.), Risnu na iz
toku; P a z u a (1776 met.), Orjenu na iztoku; M a j n a - v r h (1313
met.), iznad Budve.
6. G o r e na o t o c i h , koji se steru uz obalu dalmatinsku,
nisu no nastavak kopnenih planina. Najglavniji vrhunci na pojedinih
otocih jesu: S v. Vid ha Brau (2484' ili 785 met.), sv. N i k o l a
na Hvaru (634 m.); sv. Vid na Bagu (270 m.), Hum na Koruli
(573 met.), H u m na Lastovu (421 met.), Hum na Visu (592 m.),
V e l i g r a d na Mljetu (592 m.).
Visoke ravnice i doline u visoeini dalmatinskoj. Doline u
dalmatinskoj visoeini dvojaka su karaktera. U zagorskih stranah jesu
doline oduge i oiroke, te se diele na vie manjih, ali prilino visokih
dolaca, koji su vie visoke ravnice, a narod jih onuda zove poljem".
U primorskih predielih naprotiv doline su kratke i veoma uzke, te
prilie vie prodolom. Najljepih dolina ili polja nalazimo upravo u

zagorskoj i prekozagorskoj Dalmaciji, te su ova prekrasnimi i plod-
nimi oazami sred nepregledne, kamenite pustare. Veinu tih polja
poplavljuju svake zime potoci i rieke, koje po njih teku, nu te po
plave nisu tetne, ve prouzrokuju upravo, da su polja ova mnogo
plodnija i koristnija, nego to bi inae bila. Najglavnije su doline
rieke Krke, Cetine i njihovih pritoka, a zatim tek sliede neke doline
omanjih rieka.
A. Dolina Krke i pritoka joj:
1. Kninsko polje, visoka je ravnica i prostire se izmedju
Plieivice, Bukovice, Promine i Dinarskih planina. Njim tee rieka
Krka od Topolja do Knina, zatim pritoci Krke: Butinica i Kosov-
ica, napokon Radieljevac i Mraaj. Ovo je polje veoma dugo, nu
irina mu je neznatna. Prostire se od sjeveroiztoka prema jugu, od
ratela Graba do Kosova. Konjsko brdo, to se uzdie Kninu na jugu,
dieli ovo polje na dvie esti: na sjeverno ili Kninsko polje (Za-
nada) u uem smislu, i na juno ili Kos ovo-pol je. Kninsko polje
u uem smislu prostire se uz Butinicu sve do Krke, a Kosovo polje
juno od Knina sve do mjesta Kosova uz Kosovicu.
Oba su polja veoma plodna, a osobito rodi tamo kukuruz.
2. P e t r o v o p o l j e , puklo je Drniu na jugoiztoku, spojeno
je sa Kosovim poljem, a ime je valjda dobilo od hrvatskoga kralja
Petra Svaia (kao i Petrova gora). Ovo se polje stere uz rieku Ci-
kolu (pritok Krke), i veoma je veliko i plodno, jer ga svake godine
ta rieka poplavljuje.
B. Dolina Cetine.
Cetinska dolina razdvaja od vrelita svoga do Trilja Dinarske
planine od srednjo-dalmatinskih gora, te je jedina rieka hrvatska,
koja tvori oveu uzdunu dolinu. I njezina se dolina dieli do Trilja
na vie polja ili visokih ravnica (dotino kotlina):
1. V r l i k o p o l j e , iri se uz Cetinu Vrliki na iztoku, oki
eno je livadami, oranicami i vinogradi, a u njem se skuplja vie
omanjih pritoka rieke Cetine. Iz ovoga se ulazi prema jugu u
2. Koljansko p o l j i c e , kojim se prolazi kraj vijugajue se
Cetine preko arobnih Drago vikih i Maljkovskih strana, Ribarikih
draga i dulibica na brdace Zrnaca. Iza ovoga se otvara
3. H r v a t a k o polje sve do glavice Krina, a za njim Ja-
sensko polje, iza kojega sliedi kod Hana veliko
140 Dalmatinska visoeina.
4. Sinjsko polje. Ovo je polje najvee i najire u svoj iz-

tonoj Dalmaciji. Duljina mu je od Hana do Trilja (od sjevera prema
jugu) kakovih 15 kilometara, a irina kod Sinja oko 78 kilomet.
Slino je prilikom svojom elipsi, a skoro u 'sred njega tee Cetina,
primaju mnoge pritoke i tvore na jugozapadu ovee movare. Srednja
mu je visina kakovih 350 metara.
C. Osamljena polja i doline.
1. Rastoko p o l j e , prostire se izpod Vrgorca na granici
turbkoj, te prelazi pae i u samu Tursku. Njim tee potok Mlade,
poplavljuju zimi cielu dolinu.
2. Imotsko polje uz varo Imotski, takodjerna turskoj medji.
Ovo je polje razdieljeno na dvoje: na P r o l o a k o okruglo polje
sa zapadne strane, i na iztocno dugoljasto Imotsko polje. Po ovom
polju tee potok Vrlika kakova 22.74 kilom., i prelazi na tursku
stranu. Ovo pitomo polje dobrano je plodno, a mogla bi na njemu
roditi pae i ria.
Kraj irokih polja u zagorskoj i prekozagorskoj Dalmaciji na
lazimo jo i nekoliko uzkih dolina u primorskoj Dalmaciji. Osim do
line dolnje K r k e i Cetine, brojimo jo sliedee doline:
1. Dolina Solinska, uz potok Solin, malena i neznatna, ali
puna zelenih livada i vitih jablana.
2. Ko n a v i j e , dobro je obradjena dolina, prostire se od
Cavtata do Hercegnovoga, te se sve vie suzuje. Po njoj tee potok
Ljuta.
3. upa, izmedju Tivanja i Budve u Boci, raziruje se na sje
veru i zapadu.
Gfeognostiki sastav dalmatinske visoine. Geognostiki sa
stav ove visoine veoma je jednostavan i jednolian. Tu su se razvile
samo mladje formacije ili stvorbe, nu med svimi je ponajglavnija i
ponajjaa stvorba kredina.
Od starijih formacija pokazuje se samo stvorba kamenoga ug-
ljevlja, i to na granici juno-hrvatske i dalmatinske visoine, naime
kod ratela Graba (brusilovaa i vapnenjak) na sjevernom kraju Knin
skoga polja.
Medju bolje razvitimi stvorbami najstarija je s t v o r b a tri-
j a k a . W e r f e n s k i k r i l j a v c i d o l n j e g a t r i j a s a ire se Kninu
na sjeveru uz desnu obalu Butinice, zatim oko Kninskoga polja i

Kosova polja, oko Vrlikoga polja, izmedju dolnjega Muca i Sinja, na
junom obronku gore Svilaje, i na otoku Visu kod Komie. Gutten-
steinskoga vapna istoga dolnjega trijasa nalazimo Sinju na zapadu uz
juni obronak gore Svilaje izmedju werfenskoga kriljavca i virglorij-
skoga vapna, zatim izmedju Velike Popine i Kninskoga polja. Vir-
g l o r i j s k o vapno s r e d n j e g a t r i j a s a zaprema uzak rub na
junoj strani Svilaje izmedju guttensteinskoga vapna i hallstattskih
naslaga. H a l l s t a t t s k e n a s l a g e g o r n j e g a t r i j a s a nalazimo
s obiju strana Kninskoga polja iza werfenskih kriljavaca na junom
obronku gore Svilaje izmedju kredine stvorbe i virglorijskoga vapna,
zatim se stere dugoljasta pruga istih naslaga u kotorskih gorah od
Sutorine do tiesna Veriga, a od Veriga kraj Kotora do Budve i dalje
do tromedje.
J u r s k a j e s t v o r b a mnogo neznatnija. Ona se die samo
gdje gdje poput otoka iz kredine stvorbe. Razvila se je napose u gori
Lemeu, u Dinari, Kozjaku i drugih gorah oko Vrlike; zatim u Ko
torskih gorah sjeverno od Novoga u brdu Kameni, i izmedju hallstatt
skih naslaga i kredine stvorbe od Kotora preko Budve do Lastva.
K r e d i n a j e s t v o r b a najznamenitija i najobsenija u svoj
Dalmaciji, i ona podaje toj visoini pravi biljeg. Ova formacija upravo
ini, da je Dalmacija velikim dielom neplodna, kamena pustara. Kre
dina stvorba sastoji ponajvie od rudistinoga vapna. Obuhvaa pako
malo ne sve vie gore i planine po svoj Dalmaciji, kanoti Dinarske
planine, velik dio Primorskih gora (osobito od ibenika do Neretve),
zatim iztoni dio Dubrovakih planina i sjeverni dio Kotorskih planina.
Otoke i kolje zapremila je nekoje posvema, nekoje veim dielom.
E o c e n s k a j e s t v o r b a za kredinom najmonija. K o z i n s k e
v r s t e ove stvorbe zapremaju nekoliko uzkih pruga Drniu na za
padu, kod Skradina i ibenika, zatim uzak prutak na otoku Ciovu,
na otoku Hvaru kod grada istoga imena, napokon na poluotoku Pe
ljecu iznad Orebia. N u m m u l i t n o vapno d o l n j e g a e o c e n a
obuhvaa opet uzke prutke izmedju vapnenca na otoku Rabu, zatim
na Pagu oko velikoga zalieva, cieli otok Vir, via odebelih pruga u
ravnih Kotarih, prugu od ibenika do Labina i od Drnia do dolnjega
Muca; obuhvaa jo okoli Trogiru na sjeveru i dio otoka iovo, za
tim poluotok spljetski (sa Mrljanom), prugu od Zrnovnice (iztono od
Spljeta) preko Dvarja, upe i Vrgorca do Neretve; junu obalu Pe

ljeca i obalu dubrovaku na kanalu ipanskom, primorje od Cavtata
do Sutorine izmedju mora i Konavlja, napokon onaj dio Boke, koj lei
izmedju zalieva, jadranskoga mora i doline upe. Gornji eocen
(fli) zapremio je opet gotovo sav prediel na sjevero-zapadu izmedju
mora Novigradskoga i srednje Krke, zatim gore malu i veliku Prominu,
zapadne boine Petrova polja, cielu morsku obalu od Trogira preko
Spljeta do Omia, a zatim uzahan prutak uz more od Omia do Brista;
kraj toga obuhvaa junu obalu otoka Hvara, tiesno stonsko, dolinu
iza Dubrovnika (upu dubrovaku), dolinu Konavlje, okoli oko Her-
cegnovnoga i iztonu stranu kotorske upe do Budve.
Neogenska je s t v o r b a daleko neznatnija. Kongerijske na
slage i belvederski ljunak ove stvorbe zapremaju samo okoli rieke
Cetine do Trilja. Tako se steru te neogenske tvorine po Vrlikom
polju, a osobito obrubljuju Sinjsko polje. Ima jih takodjer jo u brie-
uljcih kod Mioia i Paria.
D i l u v i j a l n i l j u n a k napunjuje sredinu kninskoga polja i
Kosova, zatim ravnicu kod Staroga grada na otoku Hvaru.
Dalmatinska polja (visoka), a i nizine, veinom su t v o r i n e
aluvijalne. Amo spada sredina Sinjskog polja, Imotsko polje, dio
Petrova polja, dio kotorske upe, dio ravnih Kotara, vispoljana u
Krivoijah, i napokon nizina Neretve.
U visoini dalmatinskoj nalazimo i provalnoga (izsopljenoga)
kamenja, i to: dio r i t kod Knina, melafir kod Vrlike i u Boci
medju Presjekom i morem, napokon d i a l a g i t na otoku Visu kod
Komie.
Klanjci i ceste. Klanjci u dalmatinskoj visoini slabo su nam
poznati; stoga spominjemo samo nekoje, preko kojih vode ceste, pu-
tevi i puteljci.
1. Klanjac Prag, visok 1008 metara, preko njega vodi nova
dalmatinska cesta (preko Velebita) iz Zadra i Obrovca u Liku.
2. Klanjac Z r m a n j s k i (kod Zvonigrada), vodi iz Knina do
linom Zrmanje u Liku i Gospi.
3. U D i n a r s k i h p l a n i n a h nalazimo prelaze i klanjce: kod
ratela Graba; kod U n i t a izmedju Dinare i Janskoga vrha; kod
Kadine bukve; kod B i l i b r i g a , gdje vodi put iz Sinja u Livno

i Sarajevo; kod S v i s v e t a (Tutti Santi); kod Arana; kod Bu-
ia, gdje vodi put iz Imotskoga u Travnik; kodTJnke, preko ko
jega idu iz Metkovia u Hercegovinu. .
4. U p r i m o r s k i h p l a n i n a h : K l i s k i klanjac, visok 340
m., znamenit u historiji hrvatskoj, dieli Mosor-planinu od Trogirskih
gora, preko njega vodi cesta iz Spljeta u Sinj; klanjac D ub c a (Dvarje),
vodi preko Biokova iz Makarske u Zadvarje i Imotski; klanjac medju
Biokovom i Bili-gorom, preko njega vodi put iz Makarske u Vrgorac.
Najznatnije ceste:
1. U m j e t n a c e s t a iz Zadra kraj Obrovca i preko Velebita
u Liku. Sagradjena je za cara Franje I. (1832). Kod Podpraga ima
malena crkvica sv. Franje, podignuta od zahvalnih podanika na uspo
menu cara Franje.
- 2. Nutrnja ili k r a l j e v s k a c e s t a (Strada regna, Strada
Napoleone). Ovu dugu cestu sred Dalmacije sagradi francuzki maral
Marmont. Cesta poima kraj Priveza i vodi kraj Knina, Vrlike, Sinja,
Trilja, Uljana i Zagvozda u Vrgorac i dalje do Metkovia, a zatim
preko Neretve i turskoga Kleka u okoli dubrovaki i cavtatski sve
do Hercegnovoga. Najtegotniji prelazi na ovoj cesti jesu: T opol je
(444 met.) kod izvora Krke, klanjac medju Dinarskimi planinami i
Velikim Kozjakom kod Kieva, Golo brdo (470 m.) Trilju na jugu,
i T u r j a k kod upe.
3. P r i m o r s k a c e s t a (Strada maritima), vodi od Zadra do
Omia i Makarske. Medju ibenikom i Trogirom vodi ta cesta preko
gore T a r t a r s k e i gore sv. Ilije.
4. Kraj ovih glavnih i uzdunih cesta imade jo nekoliko po-
p r i e n i h c e s t a i p u t e v a . Najglavnije jesu: a) cesta iz Dr
nia u Knin (poljem Kosovskim), u Vrliku (preko Svilaje), i u Skra
din i ibenik (vispoljanom Mosekom), b) cesta iz Spljeta u Sinj,
duga 33*4 kilometra; e) cesta iz Zadvarja u Omi i u Makarsku;
d) iz Zadvarja u Imotski (veoma loa).
U novije doba ima na dalmatinskoj visoini i eljeznica. Pruga
medju Siveriem i ibenikom ve je gotova, a druga pruga iz Sive-
ria u Spljet upravo se dogradjuje.
Vrela, potoci, rieke i jezera. Na dalmatinskoj visoini imade
u obe malo vode. U zagorskih i prekozagorskih predielih nalazimo
gdje gdje jo dostatno vrela i potoia, nu u primorskih krajevih
stradaju esto upravo sa nestaice vode. Poput svih krakih visoeina

nema ni dalmatinska visoeina obilnih rieka. Uz to se pojavljuje i taj
pojav, da se esto mienja preobilje vode sa nestaicom vode. Iza kie
ima mjestimice toliko vode, da se cieli krajevi pretvore u movare,
nu malo zatim isti su krajevi opet suhi i vodom siromani. Upravo
stoga nalazimo u Dalmaciji mnogo periodinih jezera i movara (blata).
Najglavnije rieke jesu Zrmanja, Krka, C e t i n a i N e r e t v a .
Kraj ovih spomena su vriedni jo potoci: Solin, r n o v n i c a , Vr-
lika, Ljuta, zatim i k o 1 a, pritok Krke, i u t i n a, pritok Cetine.
Jezera na dalmatinskoj visoini sva su periodina. Najznameni
tija jesu: jezero P r o l o a k o , jezero R a s t o k o , J e z e r o i Je
zerce. Periodinih movara imade na Kninskom polju, na Sinjskom
polju i na Imotskom polju. Movare te nastaju od rieka Krke, Cetine
i Vrlike.
Pregled najviih vrhunaea u dalmatinskoj visoini.
Ime vrhuncu : Ime gori: Visina u metrih : Vis. u b. stop.:
1 Orjen Kotorske planine. . . 1898 6004
2 Dinara Dinarske planine.. . 1811 5729
3 Sveti Jure Biokovo 1766 5587
4 Mosor Mosor 1339 4236
5 ibenik vel ibenik 1320 4176
6 Snieniea Dubrovake gore. . . 1241 3926
7 Promina vel Promina 1154 3654
8 Babina gomila Bili gora 1120 3546
9 Kiin Drnike gore 804 2544
10 Sv. Vid Otok Bra 785 2484
11 Juriinka Bukovica 680 2154
12 Tartaro Tartarska gora 435 1578
O P I S I :
I. Kninsko polje.
Pomisli si dolinu, neveliku ali jednu od najpitomijih, najobradjenijih
u svoj prekozagorskoj Dalmaciji, obuzimljuu u dulj do 74, a u sir na nekih
mjestih do 23 kilom. Od juga obvija Kninsku dolinu (ili polje) uleglo i raz-
sojasto, vinogradi i umom zaodjeveno K o n j s k o b r d o , diele ju od jo
divnijega i pitomijega K o s o v a p o l j a " , koje lei na iztok planine Pro-
minske, te je spojeno sa velikim i liepim. Drnikim ili P e t r o v i m p o l j e m .
Kosovo je ne samo prostrano i pitomo, ve je i prepuno razvalina starinskih
gradova, tvrdjava, dvorova i kula neko junakih srdara. Pak jo i sada
imae tud mnogo prastarih i glasovitih porodica, koje se jo u doba samo

stalnosti spominju i koje si i za vremena turskih navala neumrlu slavu
stekoe. Koliko u prisoju toliko u osoju ovoga polja divno je i preugodno
razgledati najljepe obradjene i razvedene vinograde sa itnim! njivami po-
inieane.
Po hrvatskoj prii, koja se je u hrvatskoj kronici sauvala, drae
kralj Dimitar Svinimir veliku skuptinu v petih crkvah na Kosovu", te
bude tuj toboe od nevjernih Hrvata ubijen.
Kninsko polje zaokrueno je sa svih strana visokimi planinami i
oboritimi strminami, okieno i kao posijano zelenilom zaodjevenimi poleglimi
humii, na kojih su okupljena biela sela i usajene biele crkve sa jedno
likim! iljatimi zvonici. Svuda se gleda bujno rastlinstvo, pitomo voe, na
uzvode razvijeni vinogradi. Uz razvaline nekadanjih dvorova samostalne
hrvatske gospode sada su liepi ljetnjaci kninske rodoljubne vlastele. Osim
K r k e proticu poljem joter glasovita u narodnih pjesmah i poviedanjih
etiri velika potoka : Or a n i c a, B u t i n i c a , E a d i e l j e v a i Mra-
aj sa mnogimi pomanjimi potoii i vrelaci, koja tiho puu, natapajui
cvjetne sjenokoe, vone bae, i itne njive. Ista mrka i vrletna D i n a r a
(planina) pokazuje svojimigrebenastimiizubastimi vrsi, oboritimi podvrci,
prisojastirni i razsojastimi boci preliepe prizore svaijemu oku, tim vie,
jer je sve to spojeno s neizbrojnimi predajarni i priam!, koje svjestan
kninski seljak znade ivahno i poetino pripoviedati. Njemu su svi ti vrsi,
strane, predieli, isti dralovi, orli, gavrani, kukavice, to tuda prolieu,
predmet kakve bajke ili pjesme, u koju otroumno uplie te stvorove to
boe utiue u ovjeju kob.
Sva kninska okolica prepunjena je uspomenami, predajarni i ostanci
hrvatskih samostalnih vremena i estokih borba s Turinom. I puk, koji
ovuda stanuje, odlikuje se ponajbolje prastarim hrvatskim uzorom. Tamno-
lika lica, visoka ela, crnomanjastih vlasi, pogleda ubojito vatrena, stasa
zamaita i visoka, govora jedra i pravilna, razbudjena pjesnikoga duha.
Ljubomoran u potenju i znaaju, gostoljuban do skrajnosti, zanesen za
igranjem kola, neustraiv borilac za dom i narodnost; okretan, vrst, va
tren, otrouman, sposoban za svaki nauk i umjetnost, sve je elje upro u
narodno slavodobie, i u izgon Turina : taki ti je pravi Kninjanin. I Knin-
kinja je upravo junakog srca, jer na medjau turskome znade toj nemani
najodlunije u svih sluajevih prkositi, kao to je u svojoj kui najveselije
i najumiljatije eljade na svietu. Zanosito pjeva pjesme, koje najbujnijom
matom okiuje i najnjenijim ustvom izrazuje. Kuda god kninskom oko
licom prodje, na sve strane osluhiva milo gigoenje, sitno potreskivanje,
tanko zujanje mladih Kninkinja, uz gromovito popievanje, nabreen trie-
sak, razlieue se ookanje zdrava i gorostasna Kninjanina.
Usred polja, na protegnutu humku, u preliepu poloaju vidi se V r-
p o l j e , koje rad osobite ljepote i pitome obradjenosti, svaijemu se oku
zazrie, te ga stranci prozvae kninskim Schonbrunom". Nedaleko odatle
uzdiu se sa svake strane po jedan, a jedan u sriedi do deset metara vi

soki kamen, nazvan U z d a h - k a m e n . Izpod tog kamena kao na vrata
ulazi se u jedno arobno jezero. 0 tom kamenu i jezeru prosti puk svako
jakih udnih basna poviea, ali mu je jedna i istinita, ona naime, da je gla
soviti junak i etovodja fratar Kesica, izagnavi Turke iz Drnia, gonio jih
do Uzdah-kamena i u to jih jezero mnoge natjerao.
K sjeveru od Knina ima liepo selo G o l u b i . Puk kae: Bio jedan
bogati kralj, imao dvore u Kosovu polju, kojih se razvaline i sad razaznaju
kao i kamenica, gdje se je obiavao kupati. On je imao dvie sestre, liepe
kao sjajne danice, jednoj bilo ime Danica, a drugoj Golubica. Ovoj za mi
raz dade kralj najljepi prediel u kninskom polju, koga je ona u pravi peri
voj obratila. Tu je dvore sagradila, koji po njezinu imenu budu nazvani
Golubii. Stoga je tu jo i sad najizvrstnije svakovrstno voe, osobito
kruke i praskve, stanovnici, vrli samouci vjeto izradjuju svakojake
stvarice. Tud tee i B u t i n i c a , koja ini liepih slapia. Nije daleko ni
selo G r a b na tromedji, gdje su neko mletake vojnike strae i medjane
vlasti stanovale, pak je onda dosta cvalo; ali je u vrieme turskih navala
sasvim uniteno bilo, a sad se opet poneto die. Ono je znamenito, jer su
tuda ruevine nekakve gradine, po predaji puka staroga S t r i d o n a , rod
noga mjesta naega velikoga sv. Jerolima. Tu je bila i kula velikoga kr
anskoga krvnika dizdara Ibrajima Velagia, koji no je devetdeset i devet
kranskih glava odsjekao, dok najposlije i njegovu na junakom mejdanu
slavni Jankovi Stojan neodsjee.
U zasoju kninskog brda k s t a r o j s t r a i " , gdje se stie Buti
nica i Radieljevac, bio je neko Kam e n - m o s t", a sada je drveni Bu
l i n - m o s t " . Puk veli: Neka gizdava bula bi zatravljena s nekoga kran
skoga junaka, koga joj brat ubi, a ona se zdvojna tu utopila. Drugi kau:
Nije bilo tuj mosta, pak u gazu mnogi se topili, na to se smilovala neka pai-
nica, dala most sagraditi, te s toga se i nazvao Bulin-most.
Na jugu Knina vidi se ve spomenuto liepo selo B i s k u p i j a , gdje
su neko kninski biskupi stanovali; tuj je bila i kula zlobnoga i nesmilje
noga Muje Jelakovia, koj je nesretne krane u pokrajno jezero bacao,
stoga je i sada sve krvavo, i tek e se onda razbistriti, kad onoliko i Tu
raka unj bace.
U dno june strane prostanoga polja kninskoga uzdie se osamljeno
Kninsko brdo.. Od iztoka i podneva neto se uliee, a k vrhu se suzuje i
kao zarubljeno ostaje. Na tom zarubu podigoe stari Hrvati jaku tvrdjavu
i izpod nje vrsti upanski grad. Uz podnoje prislonila mu se nova varo.
Stare gradine stoje danas, kako su pred vjekovi stale, sto puti zaklon i
obrana hrvatske drave, sto puti grob i zator dumanskih eta.
Gornji grad ili pravo tvrdjava protee se kao i kninsko brdo od juga
prema sjeveru do preko 260 met. Sva je ova tvrja opasana previsokim!,
debelimi i vrlo jakimi zidinami, koje su na nekih mjestih, gdje je poloaj
brda zalitievao, do 26 metara uzdignute. Gdje brdo okomice pada, tu su
nizki, a gdje se strmo obara ali je kakva pukotina bila, tud je trebalo i zi
dove vie podignuti.
U dolnji, pravi grad silazi se na golema i vrsta, zaprienicami i
prevratnicami utvrdjena vrata, preko uzdiuih se i sputajuih mostova
jednom, sa obje strane visokimi zidovi i tornjevi uvrenom ulicom. On
stoji posve razstavljen, do jedno 100125 metara nie od gornjega grada,
obuhvaaju bokove brdine, te je takodjer sa svih strana opasan visokimi
i jakimi bedemi, koji su sad vii sad nii, kako je to gdje hridoviti po
loaj zahtievao. I u ovaj, kao i u najgornji grad, ulazi se iz dolnje nove
varoi, takodjer sasvim razstavljene, preko mostova na spust i uzig na
gorostasna utvrdjena vrata i ulicom sa visokimi zidovi itornji uvrenom.
Premda je i u ovom srednjem predielu tlo sasvim nejednako, budui po
svuda porazbacane hridine, izbuljeni kukovi, izboene vrleti, to ipak ima
zadosta poprenih, na zavoje razvedenih i na osamljene toke razbacanih
ravnica i dragica. Zato u tome dielu, uz ogromne obranbene gtadje, pro
strane vojnike kasarne, velike oruane, podzemne barutane, duge svodove,
iroke bolnice, iztaknuta branilita, nahodi se joter i liepih palaa, ukus
nih stanova, draestnih perivojia, vonjastih baa, zelena grmlja, a u
sriedi prastara crkvica sv. Ivana. U tome su gradu esto stanovali nai
kraljevi, banovi, upani i ini dostojanstvenici, i ovdje su dravni sabori sa-
borovali. I ovaj je tvrdi i dosta prostrani grad hrvatska slobodna ruka sa
gradila za vrsto obranite svojih vladara i sabora, te i sada obstoje isti
dvorovi i stanovi, samo to jih je poneto prema novijim vojnikim izumom
i prema potrebam tvrdjava mletaka, a od ne davno i austrijska vlada izprei-
naivala.
Na podnoju kninskoga brda od jugoiztoka sagradjen je n o v i va
r o Knin. Kada od zapadne strane ili od Promine prema Kninu dolazi,
nenadano prispije na rub Konjskoga brda", koje na tu stranu sasvim
strmo pada, te ti se pred oima jednim mahom raztvori sve krano, divno i
arobno kninsko polje (Zanada"), a pred tobom stoji krno kninsko brdo
i na njem prostrana tvrdjava, gornji i dolnji grad; pak gleda, kako se sa
podnoja istoga brda arobno uzpinje nova varo Knin. Nije mogue opi
sati ljepotu, koja ti se predoava. Eek bi, da si nenadano prispjeo u kakav
prediel Svajce ili Stajera. Toliko je divan i aroban pogled, toliko ti se srca
i oka dojimlje!
Nu kad si niz strmine Konjskoga brda saao u to polje, te preko oduga
mosta u varo Knin uniao, sasvim te iznenadi udnovato lice varoi. Tik
uz rieku Krku sagradjen je red dosta liepih kua i palaa, sve jedna sa
drugom spojena; proelje jim gleda na jedinu, iroku s obje strane svakakovimi
duani nareenu ulicu, to preko ciele varoi provodi. Budui kue na ne
jednaku temelju, i to polovica na tvrdu, a polovica na popustljivu tlu sa-
gradjene, tako su sve odve na uzna kao izvrnute, te misli: vajme! sad
e se sve u rieku prevaliti. Tomu su Kninjani navikli, pak se rado ino-
strancu podsmiehavaju, kad jim opasnost tih gradja napomene. Kninska va-
ro zbijena je u jedan odvie malahan kuti, koj sainjava sljubljivajue se

Kninsko i Konjsko brdo, a jo ju vie stiskuje i suzuje protiua tudier rieka
Krka. Zato su Kninjani usilovani penjati se sa svojimi stanovi uz uzvisito
kninsko brdo, kad jim neda k polju rieka. Koliko je god sa Konjskoga brda,
Topolja ili Biskupije arobno gledati uz brdo sagradjeni Knin , toliko ti je
neugodno, kad si u njem, penjati se uz izboene hridine i oborite strmine.
Nazad malo godina nastojalo se oko toga, da Kninjani zapomu onkraj Krke
nove zgrade graditi, gdje bi jim bio prostor preugodan i irok, a zrak ist;
nu nekoliko okorelih starinjaka uzprotivi se. Knin neima velika obzorja,
niti slobodne propuhe, a gdjekad je u najdolnjem dielu i povodnji izvr-
en. Tim biva ovaj liepi kraj kadkada grozniav. (S. Milinovi.)
2. Put po dalmatinskom Zagorju.

Tko eli Dalmaciju upoznati, nije mu samo kraj dalmatinske obale
prolaziti i s jednoga otrova na drugi ploviti. Eazne neprilike, koje su skop
ane s putovanjem po nutarnjoj Dalmaciji, zastraujum noge, da neidu dalje
u nutarnju zemlju. Pa ipak nisu te neprilike tolike, kako si mnogi misle.
Zimi je dodue tee tud prolaziti, osobito kaduvieke dadi ili bura pue, pa
ipak volim u toj dobi putovati, nego li ljeti, kad arko sunce pripie a riedko
gdje vode ima, kad nenadje po osamljenih selih svjea mesa i kad se plai
groznice, koja osobito tudjince mori.
Opisati u sada svoj put po jednom dielu dalmatinskoga Zagorja, koje
se je pruilo od Skradina prema Klisu, te koje je toli od porieja Cetine, gdje
se steru Vrlika i Sinj, kao to i od primorja meju ibenikom i Spljetom
ograjeno podosta visokim! gorami.
Od ibenika, to ga ostavih upravo u podne za liepa sunana dana,
ide tek nekoliko stotina koraka cestom uzbrdice prema sjeveroiztoku, pa
eto te u okoliu, koj ti veoma liepo pokazuje karakter dalmatinskih prediela.
Kamenje se tuj sjaji na ogoljenoj zemlji izpod razruene i zapraene akro-
pole biskupske. Izmedju kamenja vijuga se cesta uz brdo, na kojem neraste
ni dub, a nenie ni trava. Ljeti moda prikriva slaba zelen vinove lozice tu
poput mrtvaca bliedu zemlju, ali sada ine i sivkaste grane nekojih pre-
riedkih smokava, koje mjestimice nad zidinami i kamenjem proviruju, cieli
taj prediel pravom slikom velike pustare. Ugleda li u daljini koju neznatnu
hrpicu maslina, to se nad zemljom uzdiu, to ti samo osili neugodni uti
sak, pa ti se ini, kano da vidi malo hrdje na staru eljezu. Ali nada sve
udno djeluje na te more, ovdje sred gorovlja, rtova i koljia. Misli, da
stoji na visoku brdu, a silne ponore i jazine ovoga brda i drugih gorskih
bila da izpunjuje voda mjesto zraka, te da iz vode proviruju samo ona uzahna
bila, sljemena i vrhunci. Iz bliza igra modro more u prostorijah medju liti-
cami, koje je poplavilo ; iz daleka blista se opet poput srebrena ogledala
medju tamnimi, orijakimi peinami. U istinu je to znamenit prediel, pa
hoe li pravo poznati narav dalmatinskoga otoja, a ti se popni ovamo. I u
junijih stranah nai e liepih vidika na more i koljie, ali nigdje nije pre-
diel tako typican, kakono upravo ovdje.
Podje li u nutrinju zemlje, to nije tlo vie tako pusto, kako uz mor
ski al. Na polojitih kamenih poljih, a jo vema u po ikvah nai e sve
vie razsijanih maslina. Na mnogih je dapae mjestih uspjelo radinim kme
tovom, te su polja, tiena od vjetara, tako od kamenja oistili, da su jih u
malene oaze pretvorili, te tamo i na nekoliko hvati ita posijali.
Momci sa turbani i perini, koji jim niz plea vise i od srebrenjaka
zvee, karavane sa magaradi, a za njimi gonjai sa malenimi bievi, ene u
arenu oielu i preslicom u ruci, napokon i rondari (etnici) sa ugimi
pukama oivljuju taj prediel.
Sivkaste zidine, obrubljujue kamena polja, vijugaju se poput zmija
sred maslinskih vrtia prama sivim sljemenom; tamo se uzdiu meju ma-
slinami pyramide od kamenja, to su ga na susjednih panjacih pokupili.
Ima li na svietu bie, koje se svaim i najmanjim zadovoljava, to je onda
za cielo dalmatinska ovca. Ova ti se pase na takovih panjacih", gdje sva
paa sastoji ili od sitne trave, koja je poput hrizokola polegla po zemlji, ili
od nestanih klica, to su pro klijale medju steki, ili napokon od pouele,
krljave trave, koja se uti sred obzidanih etverokuta.
U cieloj pokrajini, odavle poam pa sve do mjesta Gulina, gdje se
ceste u Skradin i Drni kriaju, razabire sliedee prizore : sad vidi modro
more u dubini meju sivkastimi i smedjimi malo ne posve ogoljenimi hri-
dinami i liticami, sad opet utu travu medju bodljikavim ginepre-grmljem,
koje je bura prema jugu savila, sad daleko na rubu obzorja biele i sniene
planine, sad duboke jame i jazine, sad napokon gdje gdje koju bukvu
sa uteim liem sred ute trave. A nad svimi ovimi predieli hara le
dena bura, koja si sa snienih i visokih planina bosanskih silom kri put
prema moru.
Na razkriju stoji biel, kameni stup, koj ti kazuje, kamo da podje i
kako e dugo putovati. Visoka poljana, koja se tuj stere i na kojoj se iri
selo Griilin, razlikuje se znatno od krajine, kojom smo dosele prolazili. Ne
isto selo Griilin zastrto je drveem, a nedaleko odavle zeleni se ovelika du
brava od bukava, te ju zidovi brane protiva nepozvanim gostom: kozam i
ovcam. Pa ipak ti se ini, kano da je ta bujna zelen ovdje samo zato, da ti
jo groznijom prikae pustaru, koja se iza toga stere sve dotle, dok se put
vijugaju se neputa prema zatonu kod Skradina. Ova je pustara mrtva i
gluha, samo kadkad razabire jednolini i bugarei piev nevidivih pastira,
koji tamo daleko izmedju ogromnih klisurina i steaka pasu stada svoja.
Ova je pustara zdvojna i uzviena. Samo crno trnje proviruje razsi-
jano iz kamenih litica. Na sjeveroiztonom obzorju pako biele se medjane
gore poput nasipa od ubiela. Kamena ravnica ove pustare siee to gorje
upravo u sriedi na dvoje, te ti opaa samo sniegom pokrivene vrhunce.
Motre ove prizore eto te do drugog mjesta, gdje se cesta sputa opet prema
moru. Ona se krivuda raznoliko, a im se vie sputa, tite ju ostrmljujue
Dalmatinska visoina. 151
se zidine. Tu nalazi veo masline i ikarja od maslina, a i gdjekoju kozu,

gdje se vere uz litice. Vidi pae i poput smaragda zelene usjeve, plodne #
oaze, to jih je revna ruka Dalmatinca stvorila sred krnoga Krasa. Na po-
sljedku ukazuje ti se onkraj modroga vodenoga ponora Skradin sred kamene
i vodene pustare. Slian je hrpi razbacanih utih kocka, kad ga gleda sa
maslinskih dubrava sputajue se ceste. Doskora ti nestaje na cesti maslina,:
a mjesto njih stre opet valovite sive peine, na kojih nije ve odavna po
rasla ni mahovina.
Poav cestom opet dalje, nalazi gdjekoju dragu, kamo mo bure nedo-:
pire i tamo uspieva maslina uz smreku. Na jednom prestaje cesta kod neke
smedje stiene uz obalu i udno ti je gledati ogoljene te stiene uz svjetlozelenu
vodu rieke Krke. Skradin, to se na onostranoj obali rieke prostire, udaljen je
od ibenika oko tri i pol sata, a moe se baricom preko Krke do njega pro
vesti. Samo se sobom razumije, da e se svaki samo zato potruditi do Skra
dina, da vidi vodopad Krke, koj smatra sva Dalmacija svjetskim udom, a i
drugi sviet priznaje, da ga je za cielo vrieno vidjeti.
Hoe li do ovoga slapa Skradinski buk" poi, a ti se provezi uz
Krku baricom do njega, jer e ga tako lasnije pregledati. Vonja ti traje
od Skradina oko jedan sat. im se vie slapu pribliuje, tim vie nalazi
na povrini milijune bielih mjehuria, a zatim se ukazuje iroki i svjetli
slap, koj ti se bieli iza silnih oblacina, to se na podnoju njegovu u vis
diu. Oko ti moe samo nekoliko trenutaka ovaj sjaj ponieti, a zatim se
odvraa od njega, da ga za as opet gleda i s njim se nasladjuje.
Imade li gdje u nutrnjoj Dalmaciji kua, to se uzdiu kraj njih visoki
jablani. Isto tako vidimo i pad Krke medju jablani, koji su uzrasli kraj vo-
denicah na rtih i otocih izpod slapa.
Ugledav Skradinski buk po prvi put, vidi silnu razliku izmedju njega
i alpinskih vodopada. On je iri nego li vii, te prilii gorostasnoj kaskadi,
kakovih nalazi po vrtih, uredjenih na Versaljsku. Od poznatijih prirodnih
pojava sline ruke mogli bi s njim sravniti slap Eajne i to samo glede lika,
a ne glede mnotva vode. Slap skradinski rui se preko est batrica. Uz-
porediti bi ga mogao sa plazurom, sjajuim se na podnevnom suncu. Tam
niji razmaci, kod plazura ponori, jesu ovdje duge crte, gdje peine kroz
pjenu proviruju. Prilika bi ova bila podpuna, da nezastiru poneto slap
oblaci od vodene pare. Jutrom medjutim prua ti slap sasvim drugu sliku.
Tada se ini dolnja est vodenoga oblajatamno-modra; im vie uvis do
pire, postaje oblaje sve bielije poput mlieka, a iza njega razabire jasno
gogolje vodopada.
Krene kraj vodopada uzbrdice, eto te domala u divljai od brljana,
mahovinom zastrtih litica, od dudova i maslina, a u nju se rui do petdeset
omanjih kaskada sa visine od kakova 32 metra. Tuj ti se dua malko raz
vedri, ali umah i razcvili, kad pomisli, kako li bi krasna bila ta naa
klasina Dalmacija, da joj nisu neljudi sve ume, a tim i sve rieke i potoke
za vjekove unitili. Iz kamene pustare, koja tek stotinu koraka pred slapom
doima, dospio si tuj u sjenat kraj, iz iztonoga mrtvila preniee te vile na

ljubko mjestance, gdje sve ive, die, gdje je priroda svjea i vesela.
Vratimo se sada opet do onoga razkrija uz bukovu umu kraj sela
Gulina, pa podjimo sjeveroiztonim pravcem prema Drniu. Tu ti zamjenjuju
pustaru livade i plodna polja, a zelena boja takmi se sa pepelnastom bojom
mrtve pustare. Sve jasnije razabire na sjeveroiztoku veinom gole obronke
gora. I opet gleda na novo mrku pusto , a prelazi preko mnogih jama i
jazina. U tih jamah i jazinah opaa veinom malene nasade bukava i ne
znatne njivice od nekoliko etvornih metara. Nu silno e se tek uditi, do-
dje li iza ovoga pustoga polja do prve gorske kose i dospije li u onaj kla
njao od sivih peina, kojim prolazi u Drni. Tu neima u tjesnacu ni gori,
ni doli, a ba ni sa strane nijedne zeleni vlati. U dubini pako zuji i stenje
neto: tamo se vere i tura uta rieka Cikola kroz siva vrata, kroz kamene
peine. Tu je svuda naokolo zemlja i peina tako opustoena, kano i zidine
Drnike, koje se nad ovim klanjcem u visini uzdiu i tuno na zemlju glede.
Strano li je pogledati za sunana zapada na te mrke hridine, u kojih
nije ve stotine godina nita iva niklo. Mrtvi se vapnenjak razsjao poput
sjeverne zore, zaario se poput veernjih oblaka ljetnih na moru. Tu slavi
pusto pobjedu svoju, ona uie baklju u slavu, neka se vidi po svoj pustoj
zemlji, neka vide tu crvenu baklju, koji prolaze kamenim poljem, neka ju vidi
sirotad u nevoljnih kuarieah.
Maleno trgovite Drni prostire se na sjevernom obronku prve gorske
kose, koja se je razgranila sa Dinarskih planina prema pustomu polju, ko
jim smo upravo sada proli. Ova kosa pravom je granicom rastlinstvu dva-
juh krajeva. Doim smo do nje i do njezinog klanjca, gdje ju prodire tut-
njea Cikola, prolazili samom pustom zemljom; stere se izmedju nje i bo
sanskih gora plodna i zelenom travom zastrta vispoljana. im prodje ikolin
klanjac i zagleda tu liepu visoinu, odmah ti srcu odlahne, a oko ti se
zame sladiti bujnom zeleni. Ova vispoljana u dalmatinskom Zagorju razli
kuje se podpuno od veega diela primorja i kolja, nu ipak si nesmijemo
pomiljati, da je to kakova Arkadija, jer i tuj se znaju pustare i peine iz-
mienjati sa plodnimi oranicami i zelenim! livadami. Iza Drnia razsijana su
medju dubravami od voaka malena sela, a nad njimi stre u vis krasni
zvonici. Sav okoli, izuzev neke kamenite prediele, veoma je nalian hum-
lju u junoj Ceskoj, to se stere blizu obala Sazave. Tu ide po klanjcih,
ali boine su zarasle zelenimi livadarni, a nad sobom razabire gori mnogo
crnih dubova. Ovdje ili ondje vue se lieno gdjekoj potok prema ikoli, a
korito mu je duboko urezano. Uz potok eto i malene vodenice, koju je za
strla hrpa dubova, te izmed njih razabire buk vode i tutanj kolesa.
Isto je takova i ona okolica, kojom ide odavle prema Eomljanom. Na
iztoku te prati veinom visoka vapnena kosa, po kojoj vidi dugoljaste
pjege sniega i silne valutice. U dolini pako sabrala se iza kamenih stiena
voda u movaran, te nezna, kamo e odtei, na sjever ili na jug. Samotnom
dolinom Postinjskom eto te do sela Muca, koje je poput drugih naselbina
ove doline na daleko razasuto meju klisurami i bukvami. Ovdje vidi bukve
visoka stabla, kako zasjenjuju suhu zemlju; nad umom pako, koja se iz-
mienja sa vinogradi, uzdiu se s desna i s lieva sive stiene i zatvaraju dolinu.
Proav kraj malenih umica, koje su na obranu proti kozam i ovcam
visokim! zidovi opasane, eto te do razkrija, gdje yodi jedna cesta u Sinj,
a druga u Spljet. Cesta u Spljet tee prema jugu i uzdie se ponajprije na
vispoijanu Prugovsku. Od Prugova dolazi u okolicu Konjskoga, koje je
visokom gorom odieljeno od doline izmedju Sinja i Spljeta. Cesta se vi
juga raznoliko medju otrimi hridinami. Krasna ti se slika prikazuje, kad
si se na vrh raztroene gore popeo, pa gleda, kako se ona sputa juno
izmedju Sinja i Klisa u liepu dolinu ili kotlinu, koja se sva zeleni od vino
grada i njiva. Jo ti vema oku godi pogled na zeleno more, kojega nisi
dugo vidio, tumaraju svedj po kamenih poljih. Zriju na more vidi i preko
mora tamne stiene otoke Brae i oltu.
Malo zatim eto unaste peine, kako se strmo die u vis a na njoj stoji
tvrdja Klis, obrubljena utimi zidinami. Od Klisa vijuga se cesta silno prema
moru. Prema jugu gleda Poljice, i gore, kako se preko Omia rue strmo
prema moru. Za tobom uzdiu se tamna i sivkasta sedla nad zelenim vrtom,
a pred tobom se je pruio zeleni poluotok spljetski, obkruen kanalom ka-
telskim. Srce e ti od radosti uzkucati, kada se iza duga hoda po kamenoj
pustoi primakne Solinu, te tamo ugleda biele mu kue sred vrtova i bi
stru rieku Solin, kako medju cvieem i drveem ubori. Visoko nad jablani
solinskoga potoka stre gore poput oblaka, a potok sam ubori i hrli, kano
da mu je jo stotine milja prevaliti, a kad tamo, za nekoliko asaka eto ga,
gdje iza blinje livade roni i nestaje ga u duboku moru. (H. Noe.)
3. Na sinjskom polju.
Dne 23. lipnja 1868. odvezoh se sa g. T. iz Spljeta u Sinj. Putem
prikaza nam se glasoviti brieg Mosor, za koga neki hoe, da mu ime po
tie od rieei Mons aureus" (zlatno brdo) zato, to su tamo u prastaro doba
zlato kopali. Ja mislim, da bi se to zaniekati moglo, jer po tvorbi Mosora
sudei nisu valjda niti prije zlata nali, a nee ga ni nadalje nai. Na boku
gore vidilo se iz daleka amo tamo ueti, te ja upitah, to bi to moglo biti.
Odgovorie mi, da je to zrela ra, koju ondjenji itelji siju, gdjegod ima
malo zemlje, jer tamo vrlo dobro uspieva. Ako bi dakle ime Mosor ili Mosor
proizlazilo od riei Mons aureus, postanak toga imena mogao bi se u istinu
tumaiti tim, to se je i u prastaro doba ito sijalo; a poto se isto uti i
svietli kao zlato, kad sazrije, to su u istinu mogli goru nazvati zlatnom go
rom. To je moglo biti nekada tim laglje nego sada, jer je na istoj gori moralo
prije biti mnogo vie zemlje, dakle i vie raita, doimsada ima malo toga,
a i bit e ga sve to manje, jer kia izpire i odnaa zemlju uviek vie i vie.
Od Spljeta poami sve do Sinja vidjeh na putu, kako su poskakivale
hiljade i hiljade malih krastaa (Bufo viridis, Laurent), tako da jih je
po itavoj zemlji moralo biti vie milijuna. Prolazei kroz posvema opu-
stoeno i kamenito zemljite, poe se na jednom pomaljati s i n j s k a r a v

n i c a ili s i n j s k o p o l j e . Za istinu, jedva sam svojim oima povjerovao,
da sam u Dalmaciji. Gfore su tuj dodue sve naokolo gole, ali zato ti rav
nica, koja u sredini lei i koju dieli rieka Cetina na dvoje, prua prekrasan
pogled; a opreka medju krevitom i pustom gorom, i medju zelenilom te
ravnice ini prizor ovaj sve zanimivijim'. U 9lA dospjesmo u varo S i n j ,
gdje me g. T. pozove u svoju kuu, da mu budem gost.
U veer krenusmo na brieuljak tik Tove kue, odkuda seje vidjelo
posvuda naokolo nekoliko stotina kriesova, liep prizor u mraku. Sto bijae
to ? U oi sv. Ivana Krstitelja je obiaj, da svaka kua svoju vatru loi, a
onda svaki po tri puta preko vatre skae, to je osobito za djecu veliko
veselje. Zatim pokose na polju malo klasja, naine kitu i popre ju na
ovoj vatri, oiste zrna iz kite i jedu jih sa malo soli. Sutra na dan sv. Ivana
bijae naroda u varou Sinju vie no obino, te je na trgu sve od njega vr-
vilo. Od svega naroda u ovoj okolici ne samo da su Sinjani najistiji, (vrlo
jim je krasna nonja), nego su oni najljepi i visoka stasa, te makar su
skoro u primitivnom stanju kulture, ipak su vrlo razboriti i bistroumni. Ja
sam se divio tomu narodu, i pomislio, ta bi od njega bilo, kad bi se barem
malko za njegov boljak radilo. Tko se eli s ovim dielom hrvatskoga naroda
upoznati, neka bude tamo na dan sajma, to je dva puta na tjedan, ako dobro
pamtim; ili jo bolje na sveane dane, jer onda vidi u Sinju ne samo se
ljane iz najbliega susjedstva, nego iz svih sela itave ravnice, a svako se
skoro selo po drugih nonjah razlikuje.
Nu da vremena negubim, poeo sam ve isti dan okolicu iztraivati,
i to ponajprije blii kraj nazvan R u d u a . Zemlja je na ovom mjestu ne
obino crna i to stoga, to izpod tanahnoga sloja ove zemlje lei sloj lignita,
koj spadajui u najnovije treogorje t. j . u pliocensku stvorbu, izgleda kao
i sadanje orahovo ili hrastovo drvo, koje nije niti na pol u ugljen pretvoreno ;
a ume, iz koje proizlaze, morale su bez dvojbe pokrivati gore stojee gole
briegove. Kopali su jedno vrieme na tom mjestu i upotriebili ga kao drvo, zato
valjda i ime Eudua. Drugi dan, budui kiovito, pohodio sam razvaline
staroga grada Sinja2, koj se uzdie iznad same varoi na brdu, visoku 448
met. Ovaj u sredovjeno doba jaki i nepredobitni grad bijae dugo vremena
straom na klanjcu izmedju Sutine, Plieivice, Prologa i Visoke. Tu prebi
vae neko glasoviti vojvoda cetinskj I v a n N e l e p i ( f 1435), bore se
za slobodu hrvatsku i proti Sigismundu i proti Mletanom. Za turskih ra
tova izdae g. 1536. nevrieni Ivan Bili grad Sinj Turkom, te on ostade
u njihovih ruku do g. 1686., kad ga oslobodie junaci Stojan Jankovi i don
1
Liepo li i zanosno opisuje S. Milinovie to sinjsko polje: Sinjsko ti se polje
u vrieme etve predstavlja kao iroko more sa zlatkajueim se, prelievajuim ta-
lasjeui, kojim jutrenja i veernja tiha povjetarca tiho ljuljackaju. Izpreprieano
je poredaninii jablani, velikimi oranicami, evjetnimi i raiomirisnimi livadauii, gdje
je leglo neizbrojnih prepelica i ugodno razkoje inostranskih i mjeanskih lovaca.
?
Sinj znai po Mikloiu = brieg ili hum (collis, turris).
Ivan Grrci. Odsele odbijae Sinj hrabro navale turske, a najvie se odlikova
g. 1715. u sinjskom ratu", kadno je fratar Vuko vi P a v a o dne 14.
kolovoza silnu vojsku Mehmedovu od 80.000 momaka pobio i 11.000 Tu
raka usmrtio. Odsele ostade Sinj miran pred Turci, a Sinjani ustanovie na
vjean uspomenu te sjajne pobjede viteku igru Sinjsku alku". U no
vije vrieme poruie Prancezi zidove staroga grada, bojei se, da se nebi u
njih hrvatski narod proti njima obranio.
Budui 25. lipnja liep dan, ja i moj prijan T. uzesmo konje i hajd do
B i l i b r i g a . Tu su zadnje kue na turskoj medji, a odavle sam naumio na
blinji P r o l o g , da vidim vrst riedka pua (Helix crinita, Sandri), od ko
jega bijahu samo dva podpuna komada u mojoj zbirci. Vidio sam tuj razne
vrsti pua i skakavaca, ali od Helix crinite ni ive ni mrtve. Podjoh jo i
dalje, nebi li joj ipak u trag uao, ali uzalud. Do tornja T o r r e P r o l o g " ,
kako je naznaio Sandri za prebivalite te vrsti, nisam se mogao udaljiti, i
tako mi ostade elja neizpunjena. Ako vrst ta onuda ivi, to mora svakako
biti preko i mnogo dalje, moe bit iza dalmatinske medje u Hercegovini.
Nezadovoljni vratismo se u Sinj. Sliedei dan potraivao sam plotove ora
nica i na moje udo nadjoh na istom mjestu ive pue : Helix secernenda i
Helix pomatia. Vaan je to sluaj zato, to je to prvo mjesto u Dalmaciji, gdje
sam naao jestivog pua. U vrelu sinjskog polja, imenom M a r i c a v r i 1 o,
naao sam vrst roda Planorbis. Poslie podne istoga dana pregledao sam
mjesto S t u p a r u s a izpod briega N e b e s a , i u sloju lapora tercijarne
pliocenske stvorbe nadjoh mnoinu okamenjenih sladkovodnih puia, medju
kojimi bijae i nov, dosele nepoznat rod.
Dne 29. lipnja nadjoh sloj iste tvorbe, sadravajui sladkovodne stvari.
Mjesto se to zove C u g u r i n a g l a v i c a , to je brieuljak odmah blizu
Sinja, koj bje razkopan za gradnje ceste, prve, to e junaina stran glavne
ceste, koja u Vrliku vodi. Isti brieg sastoji od vapnenog lapora, koj se na
ploe odkida, a -nije skupa zbijen kao stuparuki lapor. Ovu vrst kamena
zovu tamo mu lik a (talij. Molecca). Bilo je tuj mnogo bilinskih otisaka, od
kojih sam uzeo nekoliko boljih, ali tako slabo sauvanih, da dvojim, hoe li
se moi prepoznati i oznaiti.
Po podne podjosmo na arobno H r v a t a k o polje i do najljepeg
sela H r v a t e e , koje se stere Sinju na sjeveru. Putem sam vidio jakih slo
jeva sadre, koji su na povrini izjedeni i poneto zemljasti. Ondjenji seljaci
z'ovu to mjesto S l a n e s t i n e , udnovato ime, jer sadra nije po svom teku
ni najmanje slana, ali valjda ju tako zovu, jer spominje makar iz daleka na
sol. Osim toga je sadra najei pratilac soli, te je za rudara uviek prvi na
putak, da se soli na takovu mjestu nai moe. Mogue dakle, da je i tu ne
ko soli bilo, nu da je sad leite ve od vode izprano. U selu H r v a t c e
imao sam priliku vidjeti veoma krasnu sliku majke boje, bez dvojbe umo-
tvor, nu nepoznata slikara, za koju kau ljudi, da ju je jo pred dvie sto go
dina donio neki vojnik u selo. Neumjee naih seljaka neda, da se odstrani
od nje kruna i srce od uta mjeda, koje su priliepili ne bez utrba samoj slici,
156 Dalmatinska visocina.
Akoprem mi je podnebje sinjsko prilino prijalo, jer se pribliuje po

neto zagrebakomu, gdje kolikogod znade ljeti biti po danu vrue, to na
veer moe uviek uivati malo Mada, doim po primorskih gradovih po
danu ee, a pod veer i po noi vlada jo nesnosnija sparina i vruina : to
sam uzprkos vruine drugoga srpnja, koja je i u Sinju bila jedva snoljiva,
nastavio svoja iztraivanja. Iao sam do briega P a v i c a k l a n a c , komu
na podnoju izvire potok Gr oru c i c a . Bijae ve nekoliko tjedana, da seje
osuio, samo vrelo nije ni mokro bilo, a kamo li da je tekla voda. Nebi
skoro ovjek vjerovao, da med onimi golimi izgorjelimi stienami kap vode
izvirati moe, kad ga nebiu to uputile osuene vodene biljke, koje su tamo
bile. Svake godine nestane tako voda iz ovoga potoka za vrieme vee vru
ine, a ljudi pripoviedaju, da je voda nekada neprestano tekla, ali da su
Turci, prije nego to odoe, zaepili vrelo i tim nezadovoljni, jo ga i vra-
arijami osuili. Neima pako sumnje, da su tomu oni krivi, koji su hara
jui i sjekui ume opustoili gore okolo sinjske ravnice. Potok Gforuica
zato je glasovit, to se u njem nalaze mo a r i l e (Proteus), udnovata vrst
plazavaca, koje su odavno poznate kao ivue u kranjskih piljah, a malo
tko i sada znade, da i u Dalmaciji ivu, pae sam uo, da to neki nisu ni
vjerovati htjeli. Stvar je ipak nedvojbena, jer svake godine skoro, kad potok
nabuji, nadju po jedan, dva komada, koje vrelo izbaci. Fitzinger dobio je od
pok. Carrare nekoliko moarila iz Sinja, a isti drei, da je dalmatinska vrst
od kranjske razlina, imenova ju njemu na ast H y p o c h t h o n C a r r a -
r a e . Da izpod gore Pavica-klanac mora biti podzemno jezero, neima dvojbe,
jer inae ove ivotinjice nebi mogle ivjeti, a jo se manje razplodjivati.
Hodajui koritom Gforuice iza druge kuice, koja je negda mlinom
sluila, spazih, kako je voa lievu obalu duboko izkopala i odkrila isto ta
nahan sloj lapora, u kom je bilo mnogo sladkovodnih puia, i to tako jo
sada ivuih, kao i izumrlih vrsti. Sloj ovaj od Goruice, kao i onaj Stupa-
rue i ugurine glavice jasnim su dokazom, da je u tercia,rnoj dobi s i n j
s k o polje sainjavalo v e l i k o j e z e r o , dok si nije voda prokrila put
medju vapnenastimi klisurami Poljice. Onda je nastala Cetina, koja je u on
danjem kotlu jezera a sadanjoj ravnici izdubila svoje korito i tamo se medju
poljske gore- na dva mjesta strmo spustila, tvorei dva krasna vodopada.
Sudei po vrsti lapora i u njem sadranih vrsti drim, da je naslaga u
gurine glavice najstarija, ona Stuparue poneto mlaclja, ako nije moebit
istodobna, ona pako Gforuice bez dvojbe najmladja, jer lapor nije tako utvr-
djen, te ima tu uz izumile i sadanjih vrsti, doim druga dva mjesta imaju
samo izumrle vrsti.
Treega srpnja htjeo sam obii prostranu ravnicu na sve strane. U
to ime uzesmo si ja i T. konje. Prolaze ravnicom doli smo napokon po
prilici u sredinu ciele ravnice, k mjestu Mu s a , udaljenom oko 5-5 kilom,
od Sinja. Tu bijae sve mokro, te mi nadjosmo ovdje dosta razprostranjen
sloj treseta, a drim, da je prilino dubok, svakako mora sve to vema rasti,
jer kroz zimu mjesto je poplavljeno, tako da nastane prava movara. Upravo
Dalmatinska visocina. 157
tamo, gdje smo mi bili, poslie kositbe siena i sita, upalila se je g. 1867.
treset, a izgorjelo je, kako mi kazivahu za 300 dana zemlje, to kod njih
znai onoliko zemlje, koliko se obino za 300 jesenskih dana izorati moe.
Poar je trajao puna dva mjeseca, kopali su naokolo jame, da ga ogranie,
ali sve badava, jer je gorjelo tako dugo, dok nisu jesenske kie vatru
ugasile. Dim toga poara pokrivae cielu dolinu, i u samom varou, koj je
znatno udaljen, nisu se ljudi vidjeli na nekoliko koraka daljine, a smrad
bijae veoma nesnosan.
Sto svakoga prijatelja prirode mora u Sinju presenetiti, to su r i b e ,
koje ribari u dane sajma, a osobito u petak na trgu prodavaju. Eibarite
ovo razlikuje se od svih drugih (bilo za morske ili sladkovodne ribe)
tim, to one r i b e , k o j e tu n a l a z i , n e e tako b r z o d r u g d j e
n a i . Tu ima pastrva, i to upravo vrst Trutta Dentex, koja izvan Dalma
cije ive jedino u Soi; u k l j a o s t r u l j a (Aulopyge Hiigeli), jedina vrst
ovoga roda u Evropi, sanatomikog gledita veoma zanimiva; u k l j a me
ci c a (Phoxinellus alepidotus), ova i prijanja ivu izvan Dalmacije samo
u Siriji. Trna zatim k l e n a " , mlade zovu k l e n i i , (Squalius Illyricus),
takodjer u Dalmaciji i Soi ivua vrst; medju ovimi naao sam i dva ko
mada vrsti S q u a l u s m i c r o l e p i s , koja se vrst i u Bosni nadje, a bolje
ju poznavaju u Vrgorcu pod imenom m a k l i .
Od same pohlepe ja sam mnogo komada od svake mogue vrsti riba
nabavio, jer ako tko glavom ovamo nedodje, nemoe dobiti ove vrsti, koje
akoprem jih tamo u izobilju ima, ipak nema ovjeka, koj bi htio ili znao
iste za zbirku spremiti. Eibari, koji su vidjeli, kako sam izabrao riba, za
porabu nauke", pomislie, da ja idem u trag tajnim ljekovom. Zato poee
mi donositi kojekakve stvari, od kojih sam nabavio neto Bithynia , Lim-
naea i Sphaerium od Koute jaruge blizu rieke Cetine. Drugi put donio mi
je neki ribar iz vrela Kumin, koje u Cetinu utie nakon pol kilometra kod
sela Bajagia, veoma zanimive stvari t. j . podvrst Melanella Hollandri, koja
se u Dalmaciji samo ovdje nadje, doim je ima u Hrvatskoj posvuda.
Za vrieme moga boravka u Sinju prisustvovao sam znamenitoj po nas
svetkovini. Sinjska naime mala gimnazija, jedina hrvatska gimnazija (za
onda) ciele Dalmacije, bje poviena na prvi stepen. U isto vrieme bjee po
pravljena ciela zgrada, i tom prilikom otvarahu ju sveanim nainom. Iza
crkvene svetkovine bijae u veoj dvorani gimnazije besjeda, deklamacija i
pjevanja, i na koncu banket kod otaca Franjevaca, jedinih uitelja na ovom
zavodu, koji su i mene pozvali, te pri objedu nazdravili medju ostalimi i
brau u sjevernoj Hrvatskoj.
Sprovedi nekoliko ugodnih dana u Sinju, krenuh 5. srpnja opet natrag
put Spljeta. (S. Brusina.)
4. Biokovo i sv. Jure.
Koga je volja, da vidi kraku goru u pravom obliku, neka se potrudi
do planine Biokova. Tu e ugledati visoku i krnu planinu, ogoljenu i raz-
rovanu, slinu ruevinam gorostasne gradine.
Planina B i o k o v o prostire se uz dalmatinsku obalu od rieke Cetine

pa sve do Neretve. Junijoj i znatno nii dio zovu jo i B i l i - gorom.
Slino je Biokovo u mnogom planini Velebitu. I Biokovo je nalik na visoku
zidinu, to no brani ulaz s mora; i ono lui primorje od zagorskih strana.
Ali Biokovo ti se priinja jo ogromnijim, uasnijim. Pa u istinu je najvii
vrh planine Biokova, s v. J u r e (1766 met.) za est metara vii od najvi
ega vrha Velebitske planine (Vaganski vrh 1758 met.). I ostali vrsi Bio
kova dosta su visoki: B r e l a i B r i z a , svaka po 1540 met.
udna ti je slika te ogromne planine. Sastavljena je od kreine stvorbe,
koja upravo sainjava one ogoljene vrleti u gorah jul no hrvatskih. Pojedine
glavice ili vrhunci kano da se sastae u kolo, a nad svimi poiva sv. Jure
poput kraljice kola. Uzpne li se tekom mukom tomu vrhuncu na ogoljenu
i mrku glavu, krasan ti se vidik otvara prema puini morskoj i na kopno
dalmatinsko. Na sjeveru razabire sve do Spljeta, a prema jugu vidi sve
tamo do Dubrovnika. Nebrojeni otoci, kolji i koljii ine ti se, kano da jih
vidi na liepo izvedenu zemljokazu, a najbolje razabire otok Bra. Gore
tuj ni nevidi, sav ti se Bra priinja kano liepa ravnica. Ostali otoci, a na
pose maleni koljii Pomo, Sv. Andrija i lêlagosa, to no proviruju iz du
boka mora, kano da su neznatne krtorovine na prostranoj, pokoenoj livadi.
Jedino prema sjeveroiztoku zatvaraju ti vidik nehotine gore, to no lue
Dalmaciju od susjedne Hercegovine.
Mnoge li ve uene glave krenue uz teku muku na vrh Biokova,
da se nauiju divna pogleda na sve strane. Cujmo opata Portisa, to nam
on o svojem uzlazu pripoviea:
Najvia planina uz dalmatinsku obalu jest Biokovo, kojemu se na
podanku bieli grad M a k a r s k a . Iz daleka priinja tise ta gora biela i
sasvim ogoljena; zato joj i pristaju imena A l b i u s i A d r i u s , kojimi ju
bjehu u staro vrieme okrstili. Kad vidi tu planinu ovako pustu, klisurastu
i razrovanu, malo da te volja nemine, da se na nju uzpne. Pa i nemoe
ni konja jahati, ve ti je puziti i verati se etveronoke, hoe li na vrh pla
nine. Mene je medjutim gonila elja, da vidim l e d e n i c e , to jih nalaze
na vrku gore, a to su takove peine ili pilje, u kojih imade i za najvee
ege dosta lea i sniega. Obronci sv. Jurja posvema su razprhli i raztro-
eni, te najbolji puteljci su ljebovi, kojimi si je voda put utirala. Cesto bi
mi kamenje, i koturinje izpod nogu uzmicalo, te bih se pobojao, neu li
pasti. Tada sam se sjetio munoga uzlaza na Vezuv, gdje sam koji put po
dvaput natrag kroio, htjevi jedan korak napred.
Krasan vidik na mora, na otoke i koljie bijae mi malo ne jedina
nagrada za toliku muku i trud. U ledenicah, koje sam upravo poao traiti,
nebijae vie poetkom listopada nimalo leda. Spustili se u nekakav duboki
ponor, u koj sunce odozgo sijae, a odavle krenuh kroz pokrajne peine i
pilje duboko u utrobu cieloj planini. Nu tuj poutih najednom estoku zimu,
koja me je van izagnala. Izaav opet na sunce namjerili se na drvene ko
panje, u kojih pastiri tale led i snieg, kada vode stoku svoju, daju napoje".
I glasoviti pisac Fr. P e t t e r uzpe se dva put na vrh svetoga Jurja,

da proui floru blokovsku. Prvi put podje iz Bake vode, a drugi put iz Za-
gvozda. Jedan svoj uzlaz opisa on u posebnom lanku (Regensb. bot. Zei-
tung vom 21. Janner 1852).
Na podanku Biokova, stere se uz morski al uzahan rub plodne zemlje,
to ga Dalmatinci zovu P r i m o r j e m " u uem smislu. Stere se Primorje
od zatona Vrulje do Neretve, te prilii u mnogom obziru Katelom spljet-
skim. Neko su zvali taj kraj P a g a n i j o m ili P a r a t h a l a s s i j o m . Glavno
je mjesto u tom predielu grad M a k a r s k a , valjda rimski Eatanium. Cielo
je primorje plodno, mnogimi potoii navodnjeno (Vrutak, Buiavica), te
Kapela sv. Jure. Mirabela.
Omi. Samostan sv. Pranje.

Primorske gore kod Omia.
je pravim kontrastom prema ogoljenoj planini Blokovskoj. Liepo li ga slika
na umni Mihovio Pavlinovi :
Juni obronak Blokovski, od Cetine do rieke Neretve, starinom se
prozvao Primorje. Uzglavje mu je naslagani gvozd Biokovski, a podnoje
jadransko more. Primorje do samih stiena, koje su se gole nadanj naklopile,
zaraslo je maslinom i lozom. Kra je uzbrdice mnogo, ali je i dole i jeka,
istimi vodami nadojena i junim suncem osunana. Primorje je upno i pi
tomo, jere se uviek zeleni: vilovita brda i doline mienjaju se i sazivlju ro-
monom nepresunih vrela. Tu sve radja, pa i limun u sred zime na otvo
renu polju svoje plodove nosi. Ali kad sjever duhne, tad nestaje primorske
ljepote. Niz biokovske strmine iznenada spua se huka. Eto bure. Iz poetka
pomalo, pa sve to vei vihar bije, zavija, kri, die i zemlju i more. Kad
jedan, kad tri, kad osam, a kad i petnaest dana sjever zvidi i biesni. Tad
nema ni posla za teaka, ni za broda pristupka. Nijedna doba godine nesmeta
primorskoj buri, u sred ljeta ona znade izvratiti zimu. Poglaviti su joj ro
kovi: tri ouljni, Duhovo, Vidovo, Petrovo ; a vie kad joj od volje. Iza bure
primorje je opet kao to je i bilo, ali nije vie ljetine, kao to je prvo nje
bilo. Bura je primorski bi, prviinajnemiliji haralija teakih truda. Ubavo
primorje uviek radja ; ali jedva tree ili etvrte godine da teak doeka obi
lati plod svojih truda. Sreom da primorac o samoj zemlji neivi: tko u
moru, tko na brdu, tko po svietu, lovom, paom, trgovinom, svak opet svoj
hljebac zna iztui i nasuprot buri, pa tako neskapa od gladi.
U najnovije vrieme uzpe se na Biokovo prof. Ad. S t o i , te nam
opisuje svoj uzlaz (u kolovozu 1875.) ovako:
elei nacrtati kratku sliku planine Biokovske, na koju se popeh
prologa kolovoza sa svojim sinom, sluateljem prirodnih nauka i sa drom.
Meyerom Offenbakim, znadem, da ona nee izai sjajna. Na Biokovu ne-
razveseljuju ovjeka ni liepe doline, ni zeleni vrhunci, ni bistri slapovi, ni
plavetna jezera, ni tisue drugih prizora, koji ukrauju krajeve karnikih i
julskih Alpa; zato se bojim, da nee moja slika zadovoljiti vae nade.
Kosa Velebitskih gora, koja zatvara jadransko more sa iztone strane,
tvori vie nizova gorskih, te iztie vie strmenih glavica i visoina, koje u
raznih slikah silaze u more ili opet dotiu se mora sa uzvisitimi i esto
prekidanimi obalami idu okomito prema sjevero-zapadu diu se velian
stveno do Biokova, najvie planine cieloga gorja, zapremaju do 196 kilo
metara.
Povrina ove planine die se s mora u tri stepenice, od kojih zadnja
daleko nadvisuje ostale. Prva stepenica uzpinje se naglo i strmo do 1357
met. nad morem. Na najviem dielu njezinu neima nikakve vegetacije ; do-
im u dolnjem dielu uz more zelene se perivoji, uljici, vinogradi, koji okru
uju prijaznu Makarsku, ublauju poneto turobne prediele, to nad njom
stre. Ali ovaj zeleni prediel esto je prepleten divljom goleti, koja se uka
zuje sad usred ilovastih brdaca, sad iztiu se na skrajnjem vrhuncu bli
nje visoine, sad opet izlazi ko otoii iz mora. Druga stepenica, koja je
gdje gdje posuta onizkom borovicom i bukvami, die se u istom pravcu do
1518 met. Najvii vrhunac tvori vrh s v. J u r e , tono se visi 1766 m. nad
morem.
Prologa ljeta dakle u kolovozu iza kako proputovasmo nutrnju
Dalmaciju sidjosmo k moru, te se sustavismo u Makarskoj, eljni po
peti se na Biokovo. Tko je igda putovao Dalmacijom, te su mu ivo u pa
meti divlje i gole vapnenaste stiene, koje se uzpinju skoro okomito nad ovim
gradom, lako e se domisliti nemalim jadom, koji ti treba prevladati, kua
li popeti se s ove strane. Mi medjutim oluismo to poduzeti osim dra. Ma-
yera, u koga nije bilo toliko odvanosti, te osta u gradu. Grospodin Dudan
Makaranin pridrui nam se, to nas nije moglo nego razveseliti, budu su
mu ti krajevi dobro bili poznati.
Poto odredismo dan te si naruismo provodie, dadosmo se na teak
put o dva sata u jutro. Provodii idjahu pred nama providjeni sa svimi po-
treboami. Jedan od njih bijae natovaren ogrtai, drugi jelom i pilom,
trei spremnicom za bilje i papirom za omatanje biljka. Napokon svakomu
od njih bijahu puke o ramenu.
Do mala dignu se mjesec: bijae posljednji njegov etvrt; te jedva
razabirasmo put kraj fantastina njegova svjetla.
Prvi sat minu dosta brzo. Prolaasmo med maslinami i vinogradi, ali
skoro nesta svake kulture. Noge su svedjer zapinjale, kamenje se je umno
avalo, putevi postajahu sve strmiji i nepriliniji ali uza sve to neklo-
nusmo duhom. Temperatura bijae najpovoljnija. Put zapoe nalikovati na
stepenice, ali kakove stepenice ? put strm, teak, preAdjan i izprevijan.
Iza dva sata hoda osvanusmo na nekakvoj ravni, gdje odpoinusmo
srknuv malo maraskina.
Ju trnje svjetlo oivi jasnije okolicu, sjene postae vidnijimi. Pod na
im nogama silaae brieg naglo k moru. Nad naom glavom uzpinjahu se
gole hridine, vratolomne i neuredne, kano da ele zaustaviti onoga, koji
kani tua proi. Malo da neklonusmo duhom, ali ipak osokoljeni provodii,
koji u svom interesu prikazivahu nam neznatnim! zapreke, koje trebae sa
vladati, krenusmo napred.
Preav nekoliko stranih, golih strmina, koje tvore brdo V l a k u ,
dodjosmo do visoine, koju zovu Z a v o d , gdje su rasle etiri divlje kruke.
Znoj nas bijae od velika truda sve oblio.
Nai toplomjeri pokazivahu 16 C. Uzpesmo se do 950 metara.
Pod nama leae grad Makarska, te nam se injae, kano da vidimo
dolje prijatelje, kako nas sa trga pozdravljaju. Provodii izbacie nekoliko
hitaca iz puaka. Imadjasmo i lovakih rogova, kojih trepeui glas spojen
sa praskom baruta, tvorae silnu jeku i odjeku.
Jutrnje svjetlo postajae sve jasnijim. Iza po sata poinka zaputismo
se dalje, akoprem je bio put sve gori. Htjedosmo svakako osvanuti na pr
voj stepenici prije izlaza sunca.
Polagano, bilo s umora ili opreza sliedjasmo provodie. Grdjekad bi
se uhvatili rukama i kakvog ikarja, da se podupremo te popnemo vie.
Nae toljage tada sluahu nam dobro.
Kod C r n o g D o l c a tek da mogosmo dalje. Hrpe kolosalnih klisura
stajahu jedna na drugoj kao kakve zidine. Malo da neklonusmo duhom. i
nilo nam se, kano da smo zabludili krivim putem, ali na nae udo moglo
se je proi uzkim puteljkom iza te gromae.
Nai provodii bijahu mnogo spretniji od nas. Lakoi i brzini nogu
tih gortaka moraosmo se upravo diviti, te oni nalaahu podporita i ondje,
gdje bi ja lahko izgubio ravnoteje. Krnost i jakost njihova esto mi je
dobro dola. -
V, Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. 11
Znoj nas bijae sve oblio. Utrudjeni svladamo i posljednje grebene,

te napokon padosmo na vrhunac prve visocine.
Nebijae jote osam sati. Sunce dizalo se velianstveno nad silne
gorske strmine na iztoku. Oko nas bijae sve divlje i pusto. Sada bijasmo
1361 met. nad morem, dakle u visini, s koje se mora otvoriti divan pogled.
Lagodniji a manje zabrinuti, ogledasmo se oko sebe, i nemogosmo se nadiviti
prizoru, to se je oko nas irio.
Visoeina bijae- gola i pusta, tek gdjegdje vidjala se po koja borovica,
koja raste i u posljednjem zakutku, gdje iole drvlje uspieva. Na ovoj viso-
lni dizahu se neki goli grebeni, koji prema sjeveru sainjavahu oko nje
cieli niz visova, kojih nuzgredni trakovi silaahu prema jugu okomito k moru
sa obalami visokimi i lankovitimi, a prema iztoku opet spajahu se sa brie-
gom, komu kau V o z a c.
Ovdje pod naim nogama iri se poluotok Peljeac, otok Korula,
Hvar, zatim Yis, Bra i olta. Mlado sunce pozlati svojimi trakovi te otoke
oblika dugoljasta, a ledja uzdignutih. Eazmatraju to more, sjetismo se Pe-
lasga, koji obitavahu po zapadnoj obali, koji dadoe i moru ime pelasgiko,
Libnrna i Ilira, koji svi stanovahu u ovih krajevih.
Svrnuv okom prema zapadu ugledao si obalu na sve mogue naine
izkrivudanu. Sada se more protee u irinu i duljinu, sada se opet stee i ini
se, kao da se gubi medjunizkimii zatvorenim! obalami, med ponori i strmi-
nami, ali se malo za tim opet ukazuje, te se svija oko streih i provirujuih
brdina. Mi imadjasmo dva iz vrstna pomorska dalekozora, pomoju kojih
mogosmo razabrati preko Mosora poluotok spljetski sa ljepota mi, koje ga
okruuju, i koj bijae boravitem cara filosofa Dukljanina.
Nadalje gledaju uz uzvienu obalu, usred koje se nalazi Diomedov
rt, kojega glavica tvori visoinu Boraja, prediel pust i divlji, mogasmo mo
triti i preko samoga ibenika i njegovih otoia. Zrak bijae toli elastian,
da smo bili iza kratka poinka opet posve oporavljeni.
Idu dalje preko puste i gole visocine, pokazivae se desno k Tur
n i -evu Dolcu velika i nepravilna vrtaa ili dolina. Tu opazismo prve
bukve. Za cielog naeg putovanja nevidjesmo tih stabala, nego riedko kad
i to razdaleko, al uviek u jarcih i dubokih dolinah, gdje ih visoke glavice
strmih briegova tite od biesne bure, koja odmotav se od Biokovskih pilja,
gdje kao da ima svoje sielo koji ministar Eolov, buno i silno silazi dolje,
da razbiesni cieli zaliev.
Cim smo dalje ili, nestajae mora. Poto nam izeznu onaj ugodni
vidik, skoro nas neka sjeta obuze usred same kri, jer sve to dalje idjasmo,
sve to gorovitiji bijahu krajevi.
Ako je to doba bilo zgodno za iztraivanja geologika, nije ono pru
alo biljaru mnogo blaga. Dugotrajna sua bjee sve i ovuda sprila. Biedko
si opazio gdjegdje po koju zelenu biljku u kakvu hladovitu zakutku.
Traei po krapah i kuljah, u kojih je bilo voljkoliko zemlje, naidjosmo
kadkad na koju uvenutu biljku, koju pohlepno utrgnusmo. Ovdje ubrasmo
Colchicum Bivonae, i Juniperus nana. Med ovim stienjem nalazila se u izo

bilju najljepa od dalmatinskih Clausilia, makarska Clausilia. Vrlo riedka
bijae neka druga vrst istog roda, koju drim za novu.
Staze bile nam zanimivije med onimi slikovitimi peinami, im ugle
dasmo kakovu liepu biljku. Cesto se je puhalo u lovake rogove, da se nebi
izgubili. Tkogod bi od nas zaostao, da proui sastav briega i da ubere koju
biljku.
Nai provodii razgovarahu se medjutim s nekim pastirom, uvajueim
svoje koze, koje su eljno traile svaki struak trave, to ga je sua po-
tedila.
Bio je to vlastnik mjesta, gdje bi bili imali ruati. Nebjesmo se uda
ljili po kazivanju provodia, nego pol sata. To nam je drago bilo, jer nas je
glad sjeao eludca, koj je bio prazan, te nam je trebalo svakako rieiti ga
te neprilike ; opazimo napokon dolinicu, do koje da prispiemo, trebae nam
svladati jote nekoliko gorostasnih peina, koje nam stajahu na putu. Pre-
valismo napokon i to, te u 9 sati bijasmo na mjestu, kako smo elili pri
spjeli. Toplomjer kazivao 17 C
Za malo nadjosmo se svi kod kukavne kolibice, visoke tek koji metar,
u dolinici zatvorenoj oda svih strana hridinarni. Uz kolibicu stajalo malo
poljice, na njem bijae poneto ita i koruna. Neusuiv se nitko od nas od-
pocinuti u tom brlogu, priredismo pomoju naih toljaga i drugih drva te
granja nekakav krov naslonjen na kolibicu, da nas titi od sunca. Prostriev
pokrivae, legosmo i za mala obuze nas sladki san. Medjutim se spremao
zajutrak. okolada i kava bijae skoro gotova. Provodii nas probudie i
bilo nam je osobito slastno jesti. Pastir prida k tomu jote neto od svojih
proizvoda, izvrstna mlieka i sira. Tele : En maugeant vient 1' appetit", i
mi to sbilja izkusismo, te odluismo takodjer prirediti objed.
Prijatelj Dudan preda se na novo u naruje blagoga Morfeja, moj sin
prodje sa provodiem, da biljari malko dalje. Ja se latili istoga posla, ali u
blizini.
Odmah uz kolibicu nadjoh Myosotis alp., a malo dalje na goloj stieni
stajala hrpimice Euphorbia myrsinites. Naa valjana momad razmahnu se
ivo u naoj kuhinji, te za malo bjee objed gotov, usmo nekoliko hitaca
iz puke moga sina, koj se je vraao veselo s dobra pabirkovanja. Spremka
mu bijae puna najrazliitijih biljka. Bilo je tu ljubica, a med njima mislim
Viola spec. Pantokova, nadjena u Crnoj ori, Calium lucidum var., Gfalium
purpureum itd. Bio tuj velik broj i Clausilia, te zanimiva crnogorska Helix
Pouzolzii.
Manusmo se skoro razmatranja tih predmeta, jer nam je trebalo
doista to je prozainije namiriti elje svoga eludca. Sjedosmo, da bla
gujemo. Bisotto bio uslastan, meso dobro svareno, a stranom i peeno na
ranju. Nije nam falilo ni vinca, te iztrusismo vie kupica. Napitnice spro-
vadjasmo pucnjavom puaka. Jamim, da nam je taj objed u slast io, jer
je bio zasoljen gladom turista.
Toplomjer poskoi o podne do 21 C.

Tu proboravismo pet sati. Po tom dadosmo se na put uza zvuk lo
vakoga roga. Zemljite bilo nam je dosta povoljno. Za jedan sat dodjosmo
do S t r m e n a b r d a ; poesmo opet uzlaziti te za l'k sata prispjesmo na
L i b n i Grvozd, odakle mogosmo ve zamjetiti sv. J u r u , najviu toku
Biokova.
Skoro poesmo silaziti sa protivne strane briega prolaze med grebeni
i strminani, gdje je bilo bukava. U pukotinah peinastihgromadanadjosmo
liepu Saxifraga lasiophylla, paprati i mahovine. Medju liaji bijae na tih
gromaah raznih vrsti Collema, Lecidea, Verrucaria, Placodiuma, Callopisma,
Opegrapha itd. Bilo je tu i njenih biljka, poimence Lactuca muralis, Se-
necio Nebroensis, Leontodon saxatilis, Alsine graminifolia, Cerastium ar-
vense, Cerastium grandiflorum, Yesicaria graeca, Serratula radiata, Hiesa-
cium lanatum. Nadjoh tu i nekoliko zareznika, poimence Carabus Scheidleri,
Gfeotrupes sylvaticus , Oeotrupes vernalis. Ugodna zaista za nas zabava,
koja je nadoknadjivala svaku neudobnost. Nekom pjeskovitom stazom pre-
djosmo preko male doline, obkoljene unjastimi grebeni, koju zovu P o p o v a
v r t a a . Minuse tako druga dva sata idu uviek prema sjeveru preko kri-
ljavasto-vapnenastih strmina. Preav preko nekakva tjesnaca dodjosmo u
liepu umicu, imenom T r i n a e s t b u k a v a . Ovdje stadosmo.
Doim su nosioci odloili svoja bremena, dielila se unka, sir i hljeb,
a to sve zasladismo kojom aicom vinca. Bili smo i tako gladni, kao da
smo dugo postili. Ja sam ovdje uredio, to sam bio sabrao. Na uspomenu
svoga izleta odluismo si urezati imena na kori onih orijakih bukava uz
biljara Fridrika Augusta, kralja saksonskoga, koji je 1841. putovao ovud
sa drom. Biasollettom u znanstvene svrhe.
Bilo je, a irnade jo svedjer valjanih botanika, koji obuzeti ljubavju
za naukom, prokazuju ove teko pristupne briegove. Od onih, koji su se
zanimali vegetacijom njihovom, vriedni su spomena: Dr. dementi, Porten-
schlag, Moretti, Dr. Neumayer, Dr. Petter. Dr. Yisiani proputovao je s ried-
kom marljivosti vie godina uzamance ove krajeve, te je razjasnio Floru
mnogimi opazkami, crpljenimi na samom izvoru; i to sve strogo kritino.
Nemogu na ino, nego da spomenem uvenog uenjaka Tomasini-a, koji je
preao preko ove glavice u razno doba godine, i ijoj prijaznosti moram
zahvaliti oznaku skupljenih biljka.
Toplomjer pokazivae 18 C. Ovdje nadjosmo Hippocrepis comosa,
Peucedanum longifolium, Teucrium Arduini, Teucrium Chamaedris, Satu-
reja Juliana, Anthyllis Yulneraria var. rupestris, Saxifraga rotundifolia,
Mattiola varia, Solidago virga aurea v. alpestris, Biscutella laevigata, As-
pidium lonchitis, Aspidium aculeatum, Asplenium viride.
Odpoinuv malko, idu jedan za drugim sad po gorskih, sad po u
movitih predielih, dodjosmo na M a l u S t r u g u . Odavle vodi staza preko
duboke jaruge, dok se prispije na kamenitu visoinu V e l i k u S t r u g u ,
visoku 1422 met., odakle nam se raztvori pred oima novo obzorje. More
svanu pred nama. Sunce je ve zalazilo, doim su njegovi traci pozlaivali

zrcalo morsko. Hvar i Vis bijahu odjenuti najljepim modrilom; zapadne
obale bijahu posute najnjenijimi ruiastimi i ljubiastim! bojami. Doista
smo se mi divili onomu krasnomu stupnjevanju boja, moj se sin uzpe na
V e l i k i T r o g l a v , nedaleko od nas, kojega glavica sie prema sjeveru do
1580 metara.
0 bok ovomu stoji M a l i T r o g l a v , to tvori jamu, koju zatvaraju
stoljetne bukve, gdje odluie nai provodici da prenoimo. Trae po rupah
peinastih gromada nadjoh liepu Helix, pripadajuu Campileam. Njezin je
oblik onakav, kakova ima Helix setosa tipica, ali razlikuje se od ove krat-
cinom dlaka, bjelijom bojom dolje, a tamnijom na zavojih, koji su i iri,
nego u one druge. Kad ju prvikrat pogleda, ini ti se vrlo slinom onoj
drugoj, ali kad ju malko pomnije promotri, naije na takove oznake , te
je nemoe nikako zamieniti s onom drugom. Ona je pupasta, okrugla,
stisnuta, ozgor malko izboita i iljasta, boje je plavkasto smedje, vrsta,
neprozirna, neizravno ljebasta, ima tri smedjo-crna zavoja ivo iztaknuta,
te prema dobijem kraju prelaze u boju smedjo-crvenkastu. Zavoja imade 5
i pol prilino pupastih, na vrku otrih. Otvor je vei nego li one druge,
obao i jajast. Visina 15, diam. 32 milimetra. Uzimam si slobodu posvetiti
ju prijatelju Brusini, vrstnomu dalmatinskomu prirodoslovcu i predstojniku
zoologikoga odjela hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. (Oampylaea
Brusinae).
Moj sin povrati se veseo sa svoga izleta, nose mi sbirku vrlo liepih
biljka, to ih je ubrao na Velikom Troglavu. Bile su tu nekolike Saxifraghe,
Sempervivum montanum, Draba elongata var. aizoides, Sedum anopetalum,
Geranium macorhizum irobertianum, Scrofularia laciniata. Asperula cvnan-
chium, Anthriscus sicula, Bupleurum cfrnium, Allium paniculum, Marubium
candidissimum, Centaurea cuspidata, Cerastium grandiflorum, Ballota ru-
pestris, Bupleurum exaltatum, Achillea Clavenae, Scutellaria alpina, Dian-
thus strictus, Arenaria gracilis.
Dana je sve vie nestajalo. Strmom stazom dodjosmo napokon u za-
klonite, preko 9 metara iroko. Uniav u onu tamnu kulju, prije svega
odlucismo zapaliti dobar oganj. Nai provodici skupie dobrahno goriva, te
domala razsvietli sve vatra ivim rumenilom.
No bijae liepa, ali hladna. Toplomjer se snizi do 8 C. Legosmo
svi oko vatre : svak je htio, da se stopi, bacaju neprestano drva u vatru.
Liepa li doista prizora. Sjedjasmo oko vatre pue koji smotku, koji lulu.
Ma i da bijasmo umorni, bijasmo ipak dobre volje. Eadovali smo se sutra
njemu danu. Popismo kavu, tad poesmo misliti o sanku. Koe razastriesmo
po tlih, da se obranimo od vlage, po tom zamotasmo se u pokrivala, legnuv
na tvrdu zemlju.
Uzglavjem bio nam kamen pokrit mahovinom, krovom nam bilo gra
nje stabala, a atorom zvjezdano nebo. Domala zavlada svuda muk, svatko
zatvori oi osim onoga, kojemu bijae nadgledati, da vatra neutrne, te
se tako nepriblie vuci, kojih lako da onuda bijae, a mi neeljasmo nikako

postati njihovim plienom.
Meni je bilo suvie zima uzprkos vatre i moga pokrivala. Strven od
velika napora ipak usnuh u predzorje.
Kada se probudismo, sunce je ve zlatilo vrke stabala. Spremiv svoju
prtljagu, zgureni od zime izadjosmo iz te pilje, da prispijemo do cilja svoga,
kamo su nas sve nae elje vukle.
Neko vrieme idjasmo mimo V e l i k o g T r o g l a v a , doim se je uz
nas dizao S v e t i J u r e u podpunom svojem velianstvu. Crkvica na nje
govu vrku sjala je od sunanih zraka. Provodii nai svjetovahu nas, da
se povratimo prikazuju nam potekoe i pogibelji silazka. Htjedosmo skoro
da ih posluamo, ali moj sin nehtjede nita uti o povratku, doim ve bi-
jasmo na domaku svojih elja, te se stane odvano hvatati glavice briega.
Nehtjeosmo ni mi zaostati, ve ga stadosmo odvano sliediti, hote
svakako popeti se gore, ma da nam je bilo prolaziti kroz same grebene.
Umoreni, oznojeni dodjosmo do podnoja briega. Ovdje ugledasmo pogdje-
to zemlje sa kojom biljkom. Kano da nas je cvjetana (flora) htjela nagra
diti rad nae odvanosti. Osobito nas razveseli Urtica glabrata, vrlo riedka
biljka, koje neubrae vie na Biokovu, iza kako ju priobi Clementi u spisih
fiorentinskoga kongresa. Njezini ruiasti vjenii imadjahu mnogo Sca-
biose holosericee, oko koje leae sivkasti leptir1, koga sam badava na
stojao zarobiti. Arenaria Arduini vidjala se svuda, a med ovom izticae se
Dianthus sylvestris, Echium petraeum, Dorycum suffruticosum, Vincetoxi-
cum fuscatum, Senecio nebrodensis, Arenaria gracilis, Dianthus strictus,
Bupleurum exaltatum, Alyssum microcarpum, Campanula rotundifolia i
druge biljke, koje natruse kamenje svojimi vjenii.
Doista, plien bijae bogat. Tada nastavismo put uz peinasti greben
do 60 met. dug, koji stajae okomce med dva duboka bezdna sav izkuljen
i izsjeen. Ovaj mi se dio uzlaza najmanje milio. Do mala poesmo ve po-
pinjati se na zadnju glavicu. Trebae upravo uzpinjati se, hvataju se ru
kama i nogama za grdne strmine i hridine. S lieva i desna otvarahu se pro
pasti, u koje da se sunovratimo, jao si ga nama; ali mi kano da ve pre-
zirasmo svaku pogibelj, uzpinjasmo se malo ne etveronoke, dok neosva-
nusmo na vrhuncu samom, moj sin ipak prvi.
Bijae tada 7 i pol sati. Toplomjer pokazivae 12 C. Toljage svoje
zasadismo na krov crkvice, a puke pukoe u slavu naega uzlaza.
Prispjesmo na vrak usred onako ive, onako liepe prirode. Kakvih
li nebijae tu kontrasta orografskih, koliki broj glavica i jaruga, svaki as
nova oblika, kano poigravaju se jedno s drugim u svakojakih promjenah;
koliko li grebenastih labirinta neprevalismo !
Bijasmo na najvioj glavici Biokova. Po najnovijih iztraivanjih Sv.
Jure ima 1766 met. nad morem.
1
U mnogobrojnih blokovskih piljah nalazi se i Proteus (moarila).
Zrak bijae bistar, proziran, te nam bijae mogue u veliku daljinu

gledati sve naokolo bez ikakvih zapreka.
Ciela nam se Dalmacija od Zadra pa do crnogorske visocine prikaza
bez ikakve koprene. Divan prizor za svaku poletnu duu, koji naplauje
svaku neudobnost uzlaza! Kroz dalekogled mogosmo opaziti kao kakvu
plavkastu sjenu brieg Grargano na obali talijanskoj.
Na iztoku vidio se cieli niz glavica, koje se oslanjahu jedna o drugu,
sa kojih se die u vis u krajnjem obzorju divski Durmitor.
Kakav li bijae istom prizor sa strane sjeverne! Ovdje se Biokovo
prigiblju sputa tvore uzlastu ravan, preko koje se vrlo liepo opaa Imotsko
polje, jezero i samo mjestance Imotski na malenom briekuuza silne jaruge
i jazove, koji su nanizani pokraj hercegovake visocine, koju zaobljuju tek
vidivi briegovi. Krenuv pogledom neto prema zapadu, ukae ti se ravnica
sinjska, kninska, a malko dalje Dinarske planine.
S Neretve dizahu se kadkad bielkasti oblaii, koje tjerae silan vje
tar k moru. Nai provodii zaneseni za junaka djela svoje brae, pripisi
vahu ih poaru Trebinja.
U kapelici, koja sastojae od etiriju zidova i krova, pripravismo za
jutrak, kavu i okoladu. Po tom poliegosmo i outismo slast grijati se na
toplih sunanih zrakah.
Vrak briega tvorae neku vrst ravni, duge 30 do 40 met., smjera
sjevero-iztonoga, skoro bez ikakove vegetacije. Na okrajcih cvae Verbas-
cum densiflorum, Verbascum phlomoides i Myosottis sylvatica v. alpestris.
Groli bijahu okrajci i okrajnih briegova, tek da si gdjegdje ugledao po koju
borovicu i gdjegdje po jarugah po koju hrpu bukava, koje su voljkoliko
ublaivale pusto tih goleti.
Biokovo jeste na svom podnoju sastavljeno od dolnjega eocena ili
nummulitnoga vapnenca. Na ovom poiva gornji eocen (Flysch), za kojim
sliedi jak sloj radiolitikog vapnenca. Zavoji su mu sada opazivi, sada opet
smeteni i nepravilni; ovih crta ide pravac od sjevero-zapada prama jugo-
iztoku, a njihova inklinacija tvori na obzorju moda najvie kut, manji od
45. Skupine prikazuju kadkad smjer krivudast, ali jote ee ine se kano
porazbacane bez ikakva reda, te su vie puta izpresjecane tankimi slojevi
ute ilovae (terra ocracea). Duboke razpukline i nutrnje upljine, koje se
kadkad upravo i otvore, oznauju osobito ovu formaciju. Uzdizine skoro su
uviek piramidalne, koje su esto s.pojene medju sobom kano zidom od 60
do 90 met. visokim, sputaju se opet u ponore, koji su esto okrueni
velikanskimi gromadami stienja, koje kano da je bilo sunovraeno sa str-
eih glavica susjednih briegova.
Sa sjeverne strane nije Biokovo oblika toliko fantastina, te silazi
postupice k ravnici, s toga bi daleko lake i bez pogibelji bilo uzpeti se sa
Zagvozda.
Sa ove strane nije toliko strmo niti zastraljivo, te ima dapae tti
grmlja- i bilja razne vrsti.
168 Dalmatinska visoeina,
Razmatraju dugo ono velianstveno pozorite, trebalo je misliti i na

povratak.
Dogovoriv se s naimi provodii, da emo udariti drugim, zgodnijim
putem, u 9 'A sati dadosmo se na put, odklanjaju se od prvotnoga pravca
prama zapadu. Na okrajcih briega sabrali neke vrlo zanimive vrsti biljka.
Bijae tu Campanula rotundifolia, Achillea odorata, Euphrasia officinalis
var., Avena flavescens, Agrostis sp. te opet nekoliko primjeraka Campilea.
Silaz bijae izkrivudan, trebalo je prei duboke jarke i otre hridi.
Nu oduevljeni za svoju stvar, da umnoamo svoju sbirku, svladasmo i ove
neprilike. Noge privikoe takvim potekoam, a i strah nas od vrtogla
vice minu.
Nakon jednog sata prispjesmo u umovitu kotlinu, nazvanu K o t l i ,
po tom trebae sai sa brda I z g o r j e l o g d o l c a , P l i t v i n a pak Duna-
vejka, dok napokon u 11 sati osvanusmo u dolini P o d K a m e n s k o m
Kosom. Ovdje odpoinusmo u hladu.
Medjutim eludac kao da nam nije dao mira; ali teko nama: pro
loga dana pojeosmo skoro sve, to bijasmo sa sobom ponieli. Nepreosta
nam ino, do li komadi peena mesa, koj je trebalo na malene ielove po-
dieliti, neto malo hljeba i sira, to je sve. Vina neimadjasmo ma ni kapi, a
voda bila mutna, vrua, pa i nje vrlo malo. Jedan od provodia zaputi se
k nekoj pilji, misle ondje nai voe.
Iza po sata vrati se on nosei nekakve utkaste tekuine, koja nam
je ipak, poto ju procieismo, posluila ugasiti veliku edju. Preosta nam
jote neto malo rakije, eera i neki limun, te priredismo neku vrst okrep
ljujuega pia. Od toga je tek pojedinca zapalo pol kupice1.
Iza dva sata poinka valjalo je krenuti dalje, da nebismo biti i opet
prisiljeni prenoiti na briegu, a to tim vie, to nam bijae ve svega po
nestalo. Prije svoga odlazka pribliismo se ulazu nekakve pilje, koja se
otvarae na obronku neke strme i visoke klisuraste zidine, koja s protivne
strane zatvarae ovu olinicu. Provodii htijahu, da je to medvedja pilja.
Bili bi ju rado protraili, ali nebijae nam vie mogue zadrati se, ele
svakako doi do obale prije noi. Na boku briega ugledasmo stado ovaca.
Silna edja prisili nas te doviknusmo pastirici, da nam dade malo
mlieka ali niesu tu vriedile nita niti liepe riei niti novac. Nije bilo
druge van krenuti dalje. NastaAismo uzlaziti po strmu briegu S t r opi,
koji je visok 1394 met., da po tom opet silazimo, i tako idu gore dolje do-
djosmo u olinicu K o l o v r a t , gdje bijae nekoliko poljaca sa korunom.
Od neke kuarice doje nam u susret pastirica, mnogo prijaznija od prve,
pokaza nam mjesto, gdje nadjosmo vrelo bistre i hladne voe kao led
1
Veoma mnogo imade izvora vrlo bistre vode, koja izvire na eieloj junoj
strani Biokova; neki od ovih sadravaju mineralnih estica, kao magnezije, e
ljeza itd. TT samih selili Tueepi i Podgora, u daljini od 4 kilometra, imade
preko 100 izvora ive vode.
Nastavismo jote pol sata prelaziti preko nekog briega, idu lievo uz
doline i ponore vie manje umovite. Malo po malo, te na put posta sve
manje opasnim, pa za malo eto nas na nekoj visoini. Stupaju napried
ugledamo otoke, pa napokon s lieve strane Makarsku.
Bijahu 2 sata i pol. Tlo se poe snizivati, napredovasmo vrludaju
amo tamo med strmimi peinami. Put se sve vie snizivae i postajae sve
hrapavijim. Preav neku ogromnu peinu, prikaza nam se^straan prizor.
Bijae to strahovit otvor, mi ga razmatrasmo sa strahom. inilo se, kano
da se je ovdje brieg polomio od potresa, dielomice sruiv se u nevidjenu
dubljinu. Grromade golih klisura porazbacanih poput zidina, sainjavahu
bokove toga stranog prelaza.
Po mom mnienju proizveden jest taj prolom silnimi vodami. Da je
voda izdubla dobar dio boka briega, nose pred sobom velike mase, stvar
je nedvojbena. Samo treba spomenuti, da sam prolom proizveden navalom
vode nemoe u svih pojedinostih razjasniti toga velevanoga geolokoga
dogodjaja, s toga se mora uzeti, da je prolom nastao s drugih razloga; na
pokon taj prolom nemoe da bude bog zna kako izvanredan, uzev u obzir
podzemne praznine, kojimi se iztice ova formacija.
Pretrauju pukotine i rupe onih hridina, nadjosmo nekoliko riedkih
biljka. Bjee tu Campanula Portenschlagiana, Papaver hybridum var., Se-
necio rupestris, Vesicaria sinuata, Campanula Scheuchzerii, glomerata,
persicifolia, Marrubium candidissimum, Echium italicum, Hieracium ver-
bascifolium, Hieracium lanatum, Stachys italica.
Silaasmo po onih strminah, gdje tek da ima mjesta kuda bi mogla
dvojica uporedo proi, a na gdjekojih mjestih bijae uzka staza med veli-
kimi streimi peinami, koje su popadale dolje odkoturav se 6090 met.
Uvjeravam vas, da je tom zgodom trebalo osobite opreznosti, da se nesuno-
vratimo u one silne ponore, koji zjahu pod nama cieli sat hoda.
Ja gledah uviek lievo na peine, da me neuhvati vrtoglavica. Doav
na neku vrlo strmu visoinu, punu kamenja, koje nam je svaki as odska-
kivalo od nogu; moj sin spusti se doli nekoliko stotina metara, ekaju nas
na podnoju nekakvog peinastog rta, gdje se je svravao grdni taj silazak.
Ovdje zapoimahu aluvijalne naslage, prekidane ogromnim, gladkim vap
nencem. Ove naplavine, razstavljene od kredastih tvari, valjda su posljed-
kom jakog djelovanja vode sa ove strane.
Yijugajuc uviek amo tamo nastavismo svoj vratolomni silazak, koji
je trajao debela dva sata. Ali do mala ukazae nam se zeleni brieuljci, koji
su umiljato silazili k moru. Kreu sad lievo, sad desno kroz one peine,
napokon dodjosmo do V o d i c a , gdje odpoinusmo. Nekoliko hrastova za
klanjae od sunca na nau veliku radost nekakav zdenac.
Tko bi odozgo razmatrao one strme peine, nebi vjerovao, da se moe
onuda silaziti, ali uzprkos zlim nogam i kamenju, o koje se esto spotak-
nusmo, nedogoi nam se nita zla. Oporaviv se poneto, idjasmo po sata
nizbrdice putem tako pjeskovitim, da su nam noge do gleanja ulazile u

piesak. Eavan bijae nam blizu.
Stanje mojih nogu bijae vriedno saaljenja. Moradosmo obustaviti se
uz crkvicu sv. Jerolima. Desna noga bijae mi ozliedjena od nekakvih a
vala, koji probie podplat i dodjoe do same moje jadne noge. U ostalom
moja obua tek da je mogla trajati do grada. Odielo prijatelja Dudana bi
jae sve na komadie raztrgano, jer se je verao po golih peinah, a ruke mu
bijahu ozledjene, doim se je hvatao preveo otrih peina.
Tlo, kojim sada stupasmo, bijae ilovasto, vapnenasto, pomieano sa
vrlo drobnim kremenom, na kojem se iri dobar komad obradjivane zemlje.
Prijanji strani prizori prelaze sada u druge nove i vrlo umiljate ; tu vidi
vinograda, krcanih zrelim grodjem, koje bijae za nas pravim melemom1.
Napokon ubrasmo jote po koji cvietak, mirisavu Ajuga-ivu2, Cistus creti-
cus, Eryngium creticum, Delphinium peregrinum, Echium pustulatum,
Lithospermum petraeus , Crozophora tinctoria , Bonjeania hirsuta , Iberis
umbellata, Ballota rupestris, biljke, koje su liepo zakljuile nau sbirku, a
sauvane u biljniku bit e nam uspomenom na kraj vrlo zanimiv sa svoje
Flore, koja imade ovdje svoj posebni znaaj, doim se sve vie mienja, im
se vie pribliuje akroceracenskim goram, pribliuju se Flori iztonoj i
sjeverne Afrike.
Preav neko pusto i kamenito polje, prispjesmo na cestu, kojom pu-
tuju dalje med vinogradi, murvami, maslinami i liepo uredjenimi vrtovi,
skoro bijasmo u samom gradu. Nekoliko puti pukoe nae puke u slavu
naega dolazka.
0 6 sati bijasmo ve u gostioni, gdje nam gostioniarka ivo nasto-
jae oko objeda, kojega smo zbilja i trebali. Ovdje nas oekivae idr. Mayer,
zadovoljan da nas opet vidi.
ivahnosti ni veselja nije falilo, dapae za objeda ovo je sve vie raslo,
a sjetismo se i Biokova i siede njegove glave Sv. J u r e .
1
Od plodonosnoga bilja, koje posebno oznauje ovaj kraj, spomenuti valja
uljiku (maslinu). Toliko se ih ovdje vidja, te misli da su prave ume; imade ih
stoljetnih, koje proizvode za dobrih godina do dva mletaka vedra ulja.
2
Dornaei sviet zove ovu i druge biljke na Biokovu ivica, pripisuju- im
ljekovitu mo, te ih rabi s dobrim uspjehom kod gdjekojih bolesti.
C. Peine i pilje u Hrvatskoj.

(0 vrstih peina u obe, o prostranstvu i postanku njihovu. Peine sa sigom
(kajom). Vode u peinah. Temperatura. Plinovi. itelji u peinah. Propad tla i
svrtci. Peine i pilje u Hrvatskoj. Opis).
0 yrstih peina u obe, o prostranstvu i postanka nji

hovu. Bilo nam je dodue govoriti o peinah (jame) i piljah, kad
smo promatrali gore hrvatske, nu veliko obilje raznolikih peina u
naoj domovini nuka nas, da o njih koju napose kaemo.
Narod na misli i vjeruje, da pilje u domovini naoj nisu
prazne, ve da u njih prebivaju veoma raznolika bia. Tako se pri-
povieda u nekih stranah, da se piljami unilazi u podzemni ili crni
sviet", gdje imade palia i drugih malenih stvorova. Drugi opet
priaju, da su pilje bile boravitem raznih divova ili gorostasa,
zatim nemani, kanoti zmajeva ili pozoja, koji su zemlji mnogo jada
zadavali. Narodne pripoviedke spominju, da u pilji ivi usud"
(fatum), koji ljudem dobru i zlu sreu dosudjuje, zatim da divljan"
(Polyfem) uva stado svoje u sagradjenoj peini. Kau ljudi dapae
i to, da je narodni junak Kraljevi Marko poao snivati u peinu,
kad mu je ivot dosadio, te da e skoro svanuti dan, kad e opet
ustati.
Peine su bilo uplje, bilo vodom ili kojom drugom inorodnom
tvari (piesak, blato) napunjene prostorije u nutrinji zemlje, te se u
nje unilazi izvana raznimi otvori. Peina ima po svoj zemlji, nu naj
vie u gorah. Tu jih ima sad na podnoju gora, sad u boinah, sad
opet na vrhuncu. Kadkada nalazi samo jednu peinu, kadkada jih
vie na skupu. U potonjem su sluaju esto peine poredane tako,
da jim otvori glede prema istoj strani svieta, ili tako, da se steru
uzdu neke doline, te da se mogu smatrati podzemnim nastavkom
istih. Najvie i najznamenitijih peina nalazimo u vapnenih gorah,
osobito li starijem alpinskom vapnu; zatim obiluju peinami jo i
dolomit i sadra. U ostalih kaminah imade jih mnogo manje. U plo
e vcu (Quadersandstem) nai e samo otvorenih pilja (dveri), u
172 Peine i pilje.
rulji i granitu vie pukotina, kojimi se verati mora, u vulkanskih

gorah pako samo neizmjernih upljina, nalinih mjehurom.
Glasoviti prirodoznanac Aleksander Humboldt dieli peine ili
jame na tri vrsti: na peine naline p u k o t i n a m , zatim na peine
naline svodovom, napokon na peine sline liebovom (Spalten-,
Gewolb- und Schlauch-Hohlen). Prve su dugoljaste i uzke, te imaju
malo ne paralelne stiene; potonje pako jesu veoma uzke, te se viju
gaju poput rieke. Peine, naline svodovom, jesu velike i visoke;
kad u njih stoji, ini ti se, da si u crkvi ili u ogromnoj dvorani.
Ove peine ili jame zovu se i p i l j e (Grotten), te imaju iroke
ulaze i neznatnu dubljinu. Veina peina medjutim sastoji od pro
storija svih triju vrsti, te je n. p. u istoj peini spojeno vie
pilja sa vie peina slinih liebovom. Otvori pojedinih peina ili su
jednako visoki, ili se uzdiu jedan nad drugim poput spratova. U
potonjem sluaju valja ti se po ljestvah penjati s jedne prostorije
u drugu.
Ulazi (otvori) u peine i pilje veoma su razliiti. Sada te
vodi tiesan i neznatan ulaz, da ga jedva nadje, u ogromne jame
pod gorom; sada opet dolazi sitnimi dveri ili kapijami u malenu,
tek spomena vriednu pilju. Gdjekoja peina ima dva ulaza, sa svake
strane po jedan; ovi ulazi stoje jedan prema drugomu, te ine, da
peina prilii tunelu. Tako imade n. p. peina kod Tounja izpod
brda Krpelja dva ulaza, jedan kod Tounja, a drugi kod Otarija.
Ciela peina prilii podzemnomu hodniku. Oblikom mogu ulazi biti
slini ili svodu ili dverim. Kod nekojih su peina otvori jednako
visoki sa dnom peina, kod drugih su nii,, a kod treih vii. Dno
(Sohlen) peina tee ili uzporedo sa svodom (Decken) ili mu se
sad pribliuje, sad udaljuje. Isto tako mogu se stiene (Seitenwande)
u peini jedna drugoj pribliiti ili jedna od druge udaljiti. Ovim
nainom tvore tada razne odjele, komore ili omanje dvorane i t. d.
Otvori ili ulazi mnogih peina u juno-hrvatskoj visoini bijahu za
vrieme turskih ratova zagradjeni, jer se je u njih narod pred turskimi
zulumari sakrivao.
P r o s t r a n s t v o peina takodjer je raznoliko obzirom na duinu,
irinu, visinu i dubljinu. Imade peina veoma malenih, a i velikih i
dugih na stotine metara. Najvea i najznatnija je u Evropi pilja
; ,P ost oj in ska jama" u Kranjskoj, koja je duga do 5840 met., a
Peine i pilje. 173
visoka na najviem mjestu 146 met.; zatim Planinska jama",

duga 5650 met., a visoka do 70 met. U naoj domovini neima oso
bito dugib pilja. Najdulja je pilja V r l i k a , zatim S a m o g r a d
kod Peruia (760 met.), zatim Movrica na otoku Mljetu (do
200 met.).
Peine i pilje p o s t a l e su na razliite naine. Mjeburom sline
upljine u gorab vulkanskih nastale su po svoj prilici razvijanjem
plinova za tvaranja dotinoga kamenja. Druge opet peine postale
su, kad su se gore razpukle, ili kad su se gore dizale ili padale,
napokon tim, to je mjestimice tlo propalo. Ali najveu est peina
izprala i izdubila je voda, i to napose u sedimentarnom kamenju.
Peine i pilje sa sigom (kajom). Peine i pilje, nabodee
se u gorab vapnenib ili blizu njib, obloene su iznutra po stienab,
po svodu i na dnu nekom ukruenom taloinom od vapna, koju
sigom i kajom (Tropfstein, kapnik) zovemo. Siga nastaje ovako.
Atmosferika voda, koja se na gore sputa, prima u se mnogo ugljine
kiseline. Prodirui voda kroz goru do pilja i peina, raztvara po-
moju ugljine kiseline vapno, te pomieana sa vapnom kaplje u
peine i pilje. Ovdje se voda opet izblapi, a raztvoreno se vapno
ukruti, te tvori s i g u , koja je biela i svjetla.
Kada voda u pilju prodire i kaplje, tvori ona sigu ili na svodu
ili na stienab ili na dnu. Siga je ta veoma raznib, esto liepib i
fantastikih slika i prilika. Tvorbe od sige, koje se sa svoda sputaju,
nalie ledenicam (Eiszapfen) ili bolje cunju, koji je svojim podnojem
prirasao uz svod. Takove se tvorbe od sige zovu s t a l a k t i t i . Pada
li voda na dno, to raste siga od dna prema svodu; tada je tvorba
sige nalina stupu, ili bolje cunju, koj prema svodu postaje sve
tanjim. Takove se tvorbe zovu opet s t a l a g m i t i . Kad se napokon
voda sputa po stienab, tvori ona od nepravilnih poluvaljaka razne
oblike, koje krstimo d r a p e r i j a m i . Sve tri tvorbe od sige mogu
biti veoma obilne i silne. Tako ima n. p. stalagmita sa 610 met.
visine, a do 16 met. obsega. U hrvatskoj pilji Samograd imade
jedan stup od sige, koj je do 6 met. visok, a do 2 metra debeo.
Isto tako imade veliki stalaktit, debeo poput noge jaka ovjeka, u
Mamulinoj peini u Krbavskoj ravnici.
Siga raste neprestance, ali veoma lagano. Nagel je proraunao,
da se ona za 70 godina samo za 0'72 millim. odeblja. esto kaplje
174 Peine i pilje.
voda na dno u male izdubine, gdje plivaju malena zrnaca pieska.

Kada tu voda izhlapi, hvata se siga tih zrnaca, koja svedjer rastu
i debljaju. Tako nastaju tako zvani g r a e n j a c i (Erbsensteine).
Vode u peinah i piljah. Veliki je dio peina suh, jedino
jih moi voda, to sa povrja zemlje prodire. Imade ipak mnogo
peina, kojimi protiu potoci i rieke; u nekojih dapae nai e
daleko pod zemljom movara i jezera, koja su kadkada prilino velika.
Osobito su u tom znamenite peine i pilje u juno-hrvatskoj viso-
ini i u Dalmaciji. U juno-hrvatskoj visoini imade mnogo r i e k a
p o n o r n i c a , koje se u peinah gube, te esto vie na vidjelo ni
neizlaze. Tako se n. p. rieka D o b r a ili Gjula gubi kod Ogu
lina u peinah, dok opet kasnije neizadje. Jezera imade malo 'ne u
svih znatnijih peinah n. p. u Mamulinoj peini u Krbavi, u Hrnja-
kovoj peini kod Bunia, u piljah kod Barilovia, u pilji Eskula-
povoj kod Dubrovnika, a napose je liepo jezerce u sigastoj pilji kod
otoka Visa, gdje se moe i amcem voziti.
Temperatura i plinovi u peinah. U peinah i piljah uviek
je toplota mnogo manja, nego li pod vedrim nebom. U postonjskoj
pilji broji toplota za najvruih dneva jedva -j-9 do -f-llC. Valja
opaziti, da je temperatura u peinah mnogo jednolinija i konstant-
nija, nego li izvan njih; nu temperatura premnogih peina stoji ipak
u nekom razmierju prema vanjskomu uzduhu.
Imade ipak peina i pilja, za koje to obenito pravilo nevriedi.
Amo brojimo tako zvane l e d e n e p e i n e , u kojih leda nikada
nestaje, makar je okolica izvan pilja 12 19C. topla. Ovakove su
pilje u visokih gorah i duboko pod zemljom. Do njih nemogu doprieti
topli vjetri niti povee mnotvo zraka, otvori jim glede prema sjeveru
ili iztoku. U tih se piljah nabere po zimi mnogo leda, koji se sav
nemoe ljeti odtopiti. pilja i peina sa vjeitim ledom i sniegom
ima i u Hrvatskoj. Takove su: Kom, kod Palanke u Lici, Lede
n i c a kod Studenaca blizu Peruia, napokon L e d e n i c e u gori
Mrzledrage kod trgovita Mrkoplja i vie Ledenica" u gori Biokovu.
Ima i takovih pilja, iz kojih se po najveoj zimi magla die, kanoti
peina P a e t o v o v a j a m a u gori Japici, kod Klanjca u Zagorju;
zatim peina, iz kojih vjetar duva (Aeolove peine), n. p. peine na
Biokovu u Dalmaciji.
Peine i pilie. 175
U nekih peinah napokon nahode se razni plinovi, kano ugljina

kiselina i t. d. Ugljina kiselina tea je od zraka, te se dri vie tla;
zato nekodi toliko ljudem, koliko malenim ivotinjam (psu, maki),
koje se u tih piljah udave. Tako su u jednu pilju kod Barilovia
bacali pse, ali se nijedan nije povratio.
itelji u piljah. Peine su i pilje evropske u novije doba
postale veoma znamenitimi, odkad su prirodoznanci u njih nali mnogo
drevnih ostanaka ovjejih i ivotinjskih, te time stekli nove gradje
za izuavanje prolosti i razvoja nae zemlje. Tako se mjestimice
nalo u piljah mnogo okostnica predpotopnih ivotinja, te uenjaci
pronadjoe, da su to ostanci prastarih grabeljivaca i travoderaca.
Veinom su to kosti medjeda i hijena, zatim travoderaca: jelena,
slona i nosoroga. Mnogo je tih okostnica dolo poplavami u pilje,
ali na mnogih kostih imade opet tragova, da su jih grabeljive zvieri
oglodale, te zato se i zakljuuje, da su jih potonje amo dovukle.
Nalo se i ovjejih kosti uz posudje od gline, te se je mnilo, da
su to ostanci predpotopnih ljudi; nu novija su iztraivanja razjasnila,
da ovi ljudi pripadaju dodue historijskoj dobi, nego da su veoma
slabo izobraeni bili, te da su u piljah obitavali. (Doba kamena.) '
U strogo historijsko vrieme sluile su peine utoitem za navala
neprijateljskih, zatim su jo i danas nekom stranom skrovitem haj
duka i razbojnika. U Hrvatskoj sluile su napose peine i pilje
narodu za obranu proti Turinu. Juno-hrvatska visoina broji silesiju
takovih pilja, kojim su ljudi u ono doba otvore (ulaze) zagradili,
te u njih se skrivali. Tako je spomenuta ve peina kod Tounja bila
prije zagradjena zidom, dva metra debelim, te tu ivljahu porodice
J u r a i , F u m i i R e b r o v i , branei se od navala turskih.
I dananji dan borave u peinah razne ivotinje, makar ne toli
goropadne, kakono neko. U pojedinih peinah nalazi kadkada i
mia, gdjekoje zvieri, zatim ptica, napose goluba dupljaa (columba
oenas). Ali ponajglavnije i izkljuivo ivi u ovih peinah m o a r i l a
(Ohn, Grottenmolch, Proteus anguineus), udnovata ivotinjica, polo
vinom riba, a polovinom guter. Ovoj je ivotinji svekoliko ustrojstvo
tiela udeeno prema stanu, gdje joj je prebivati. Biele je i njene
1
Pripoviea se, da su u peini kod Jesenice nali ovjeje kosti uvanreltie
veliine; isto tako i u pilji Samograd da je bilo starinskoga posudja.
176 Peine i pilje.
koe, kroz koju vidi boju mesa i krvne cievice , krge mu stre
nad glavom poput perjanice, oi su mu opnom zastrte, a etiri slabe
noke jedva jo putaju puziti. Sve ovo pokazuje, da je taj stvor
stvoren, da prebiva u tamnih dubinah, do kojih nedopire ni ega ni
mraz." Dosele nalo se je moarile sedam vrsti na trideset i dva
razliita mjesta (u nas u potoku Goruici kod Sinja u Dalmaciji).
Budu da se moarila hrani mesom, kako no i neke ribe, to sudimo,
da u peinah imade i drugih manjih ivotinjica. Od bilina nai e
u piljah i peinah okreine (conferve) razne vrsti.
Propati tla. Govore o piljah valja nam spomenuti i pro
pade t l a (Erdfalle) t. j . kotline ili svrtkaste ponore, koji su od
pilja nastali. Ovih kotlinastih ili svrtkastih ponikava (Vertiefungen)
imade osobito mnogo u naoj juno-hrvatskoj krakoj i u dalmatinskoj
visoini. Dr. E. Tietze veli o tih ponikvah: Tko je ikada bio na
krakoj (hrvatskoj) visoini, a nije opazio onih ponikava, slinih
kotlom i lievkom, koje se nalaze malne svuda, poimence po irokih
visoinah, ali i po obroncih ili boinah gorskih, kao to ima tomu
dokaz na obronku Kapele kod Modrua, koje su manje ili vie pra
vilnoga oblika, razliitih promjera, te malone jedna uz drugu, i tko
jih nije proklinjao, siav noju sa staze? Nije li morao rubom tih
vrlo estih i kadto 30 i vie metara dubokih ponora i jametina
hodati i iztraivati uzahne bridine, nebi li naao, kuda mu je poi?
Upravo ta kotlinasta slika uini, da su neki pisci juno-hrvatske
gore nazvali koziavim gorjem".
Ovakove kotlinaste ponikve ili ponori zovu se s v r t c i ili v r t a e
(Trichter, slov. dolina), te su postali, to je svod mnogim peinam
propao, te se tako otvorila peina od ozgora i pretvorila se u svrtak.
Svrtaka ima u junih hrvatskih gorah bezbrojnih, te su veinom 20
do 80 met. duboki, a 1550 koraka iroki. Na dnu ovih svrtaka
ima esto mnogo krja i kamenja od upalih svodova; krje i kamenje
pretvara se kasto u plodovitu zemlju, te tako su mnogi svrtci naj-
Ijepimi oazami sred kamenite pustinje.
Manje svrtke zovemo naprosto j a m a mi.
Peine i pilje u Hrvatskoj. Sjeverna Hrvatska medju rie-
kami Savom i Dravom imade dodue nekoliko peina i pilja, ali te
su malene i neznatne. Tim vie pilja imade u junoj Hrvatskoj, od
Save do Kotora, i to ne samo velikih, nego i liepih. Juna je Hr-
Peine i pilje. 177
vatska malo ne sva uplja poput spuve, te se zato tuj broj peinam
ni nezna, a kamo li da su sve pretraene i iztraene.
a. p i l j e u H r v a t s k o j i S l a v o n i j i med ju D r a v o m i S a v o m :
1. U gori zagrebakoj imade nekoliko pilja, kanoti kod Vr a b ea,
sv. i m u n a, i ona kod g r a d a Z e l i n e medju sv. Ivanom i Bi
stricom .
2 . P a e t o v a j a m a u brdu Japici (Kostelska gora) kod Klanjca.
Iz ove se pilje die magla po najveoj zimi.
b. S p i l j e i p e i n e u j u n o j H r v a t s k o j :
1. L e d e n i c a , u brdu Mrzle drage kod trgovita Mrkoplja. U
ovoj pilji imade vjenoga leda i sniega.
2. Tri pilje umberake, dvie su kod Soica, a jedna B i e l a
s t r a n a " kod Mrzlopolja.
3. Spilje kod Barilovia. Preav Koranu, nai e# sto koraka
daleko od Korane u gori prvu pilju. Uav u nju, hrli u bezdno
do 13 metara duboko, a zatim te eto u ravnini. Ide li do 36 met.
dalje, dolazi do malenih humaka, dana ti nestaje, te uje samo
ubor podzemnoga vrela. Ljeti je ova pilja veoma hladna, a voda
prestudena. etvrt sata od prve ima druga pilja, a petdeset koraka
dalje trea, koja se sputa umah u bezdan. U ovu su potonju pilju
bacali pse, ali se nijedan nije vratio.
4. J a k i - p e i n a kod Mraaja (slunj. okr.), i druga uz nju,
gdje su se u prijanje vrieme od napadaja turskih branili.
5. M a m u l i n a p e i n a . U Krbavi se stere izmedju Joana i
Pecana ravnica Hri. Tu imade u gori Mamulina peina. Ulaz u
pilju nije irok, broji po prilici 4 metra. U pilju se stupa kanoti
u podrum. Doav u nju, sputa se sve dublje te vidi nad sobom
veliki svod te. pilje. Silesija goluba dupljaa i imia, uplaenih
riedkim tropotom, hrli iz pilje van. Prispjev do dubokoga dna ovoga
ulaza, nemoe dalje bez svjetla, a iza ledja vidi visoko nad sobom
titrati sunano svjetlo. Nad tobom podigao se je uzvien svod, te
arobne slike i prilike od s i g e ukrasuju raznoliko vlane stiene ove
dvorane. Podje li dalje, valja ti se na strm kamen penjati, da dospije
do ulaza u drugu dvoranu. Tu ti nestaje i posljednjega traka sun
anoga svjetla, te ti se ini, da si doao u krajeve vjene noi. Ovdje
178 Peine i pilje.
nalazi razne jame i kotline, koje si je kapajua voda izdubla. Ide li

dalje, eto te do vode; staza se suzuje, a tebi neima druge, nego da
ribnjak pregazi. .Ribnjak se stere oko kamenja u slici srpa, dug je do
11 m., irok preko lm. , a dubok do 1 m. U sredinu ribnjaka sputa
se sve do povrine vode sa svoda veliki stup od sige ( s t a l a k t i t ) ,
debeo kano noga jaka ovjeka. Pregazi li ribnjak, vode te razne
staze u vie pokrajnih dvorana, u koje se popeti stranom nemoe,
a stranom se moe uz veliki napor. Neke su dvorane vele prostrane,
svodovi su jim tako visoki, da se u tamu gube. Nezna za istinu,
emu da se vie divi: na stienab vise velike sigovice, na drugih
su mjestih opet zidine ukraene bliteimi se oblaci, koji uz svjetlo
bakalja raznobojno sjaju. Nekoji ti se ine kano srebrne zviezde,
drugi su bieli poput vapna, uti, smedji, stakloviti. Dno je tih dvo
rana posuto ovjejimi kostmi, mnoge je siga u kamen utisnula.
Kada je tu toliko ljudi poginulo, nezna se. Na prstih nekojih nalazi
jo prstenja,od mjeda, koje je od vode pozelenilo. U ovoj pilji
nadjoe komad zlatnoga ovratnika, 8 centim. dug, 6 komada srebrenih
puceta, 30 komada srebrenih novaca i vrtljarski no. (Po Fraasu).
6. p i l j a u p e i n i B o g u n o v i a g r e d a , kod sela Koma
u Lici, tu ima mnogo goluba dupljaa. U gori Komu ima mnogo
manjih peina, gdje se pele roje.
7. etiri pilje kod dolnjega Lapca. Prva je pod gorom Jan
kovia vrh; druga je D r a i c a p e i n a izpod gore Kuk; izpod
gore Visocice jo su dvie peine: P o p o v i a p e i n a i upeljak-
peina. Sve bijahu neko zagradjene.
8. I v a n o v a peina u gori Ivanov vrh, blizu sela Mutilia.
Ulaz je u pilju malo ne posvema zagradjen.
9. L o n a r o v a p e i n a , na kraju sela Joana, nedaleko Ud
bine. Otvor te pilje vidi se sa ceste, koja vodi preko ravnice Hri
put Korenice.
10. pilja Samo g r a d kod Peruia, u gori Grabovai. Ova
liepa, sigasta pilja duga je preko 760 metara. (Opis vidi str. 182).
11. P e i n a kod sela Studenaca je liepa, te se iri pod zemljom
388 koraaja. irine je i visine veoma nejednake. Ulaz joj je preko
metra irok i visok, a dno ravno. U samoj peini ima kod jednoga
razkrija veoma duboko bezdno, a uzanj je okamenjena koljka, puna
Peine i pilje. 179
preiste vode, koja se sabire od kapih, padajuih sa svoda. Ova je

pilja veoma liepa, te se ini, kano da je od mramora.
12. Z e l e n a p e i n a , kod sela Bunia. Imade tik na ulazu
liepi kameniti svod, a moe se njom proi do 28 met. pod zemlju.
I tu ima maleno jezerce. Iza kie poplavljuje voda iz ove peine
sav okoli do Laudonova gaja.
13. Hr nj a kov a p e i n a blizu Zelene peine, ima maleno
jezero, koje prouzrokuje este povodnje.
14. P e i n a na iztonih obroncih gore Klokoevca kod Petrovog
sela. Ulaz joj je preko 1 metar visok. Uniav u nju, ide strmo
dolje putem do 4 metra irokim, a do 1200 koraka dugim.
17. P e i n a n e d a l e k o B r i n j a , na putu u Letinac, u gori

Siniiu. Ova podzemna peina tako je velika, da u nju stane 2000
ljudi. Veinom je napunjena vodom, koja tvori maleno jezerce.
18. Dvie p e i n e kod J e z e r a n a na podnoju Kapele,
zatim pilja u Draici kod Salopek-sela; napokon peina na izvoru
Mrenice, kod sela Zagorje, duga preko 200 koraaja.
180 Peine i pilje.
19. T r i p e i n e kod M r e n i c e . Prva, Suik, jest izpod

gore Maravi-kose, te se u nju gubi potok Suik; dalje dvie su
neznatne.
20. Dvie p e i n e kod O t a r i j a . Prva je izpod gore Krpelja
iznad ponora, u kojem se gubi Mrenica, te je '/2 u r e duga, veoma
uzka i nizka. Neima izlaza, te je suha, kad nije Mrenica narasla.
Druga je takodjer izpod brda Krpelja, ali blie Otarijam, duga je
do 15 met. Veoma je vlana, zimi se uzdie iz nje silna magla.
21. P e i n a kod Jesenice u Piteniku, 18 met. duga a 1*5 m.
iroka. U njoj su nali osobito velike kosti ovjeje.
22. P e i n a kod Janjagore na izvoru Dretulje; zatim peina
u gori Zvirnjaku kod Rakovice, neko zagradjena, ima iznutra tri
odjela sa vodom; napokon peina kod dolnjeg Premilja, gdje su se
skrivali hajduci Simo Devi i Trifun Rui.
23. P e i n e oko gradine Tounja (kod gore Krpelj). Prva je
tik gradine, duga je 55 met., visoka 8 met., a iroka do 45 met.
Neko bijae zagradjena do 2 metra debelim zidom, te u njoj borav-
ljahu porodice Jurai, Fumi i Rebrovi, skrivajui se pred navalami
Turaka. U toj peini moe stajati do 1000 lj LIJ, ima podzemni hodnik,
kod vodi sve do Otarija. U toj je peini maleno jezerce sa ribami.
Druga je S u h a j s k a p e i n a , nedaleko od mosta preko Tounj-
cice, 25 met. duga, 22 met. iroka i do 9 met. visoka. U umi
Krpelj, blizu Tounja imade trea peina, R a b a t i n a p e i n a , do
90 met. duga, 9 met. iroka i 18 met. visoka. Blizu izvora potoka
Bistrac je etvrta peina, H a j d u k a p e i n a , a napokon peta
S u h o d o s k a , 9 met. duga, preko 3 met. iroka i 5 met. visoka.
24. Kod potoka Mrenice imade peina blizu Tria, koja je
bila neko zagradjena, te je sluila skrovitem pred Turci. U njoj'
se je nalo ovjeiih kosti, naunica i t. d.
25. P e i n a kod Popovog sela, 55 met. duga, 7 met. iroka
i 3-5 m. visoka. Tu imade liepih proziraca (Bergkristall).
26. N a p e a n i , na Dobri kod sela Erdelja. Duga je 5 met. a
moe se u nju unii samo ljestvami. Bijae neko zagradjena.
c. Spilje i peine u Dalmaciji.
1. p i l j a E s k u l a p o v a (Scipum?) nie Cavtata. U dolini
Konavljanskoj uzdie se gora Snienica. Na iztonoj strani ove gore
Peine i pilje. 181
nalazi se s t a l a k t i t s k a pilja sa malenim jezercem, duga 50 met.

U ovoj pilji, kau, da je obitavao Kadmo, naav sa suprugom svojom
utoite u Konavljana. U istoj pilji da je prebivao i Eskulap, koja
se zato po njemu i imenuje. Inae se zove ta pilja i zmajeva
pilja. Veoma je prostrana, ima labirintske hodnike, dvorane sa
svodovi, pae i jezero. Poput pilje Vrlike sva je pocrnjela, jer se
je u njoj vatra loila. Tu su po svoj prilici ivjeli E p i d a u r i t a n c i ,
kad su pred Avari i Hrvati (568630) bjeali. Pria pripovieda, da
je u toj pilji ivio neko zmaj ili pozoj imenom Boas, te da je cieli
okoli s njega stradao, dok ga nije sv. Ilarij ubio.
2. B e t i n a p i l j a , prostire se uz more izpod gore Brgata,
1 kilom, na jugu Dubrovnika. Duboka je i prostrana, a imade irok
ulaz. Narod pria, da je pred dvie sto godina u toj pilji ivio neki
arobnik Bete", koj da je zviezde motrio, moru zapoviedao, pae i
brodove nekim zrcalom palio. Taj arobnik nebijae medjutim drugi,
nego li slavni mathematik Marino G e t a l d i (f 1624). Ovaj umni
mathematik i rizik uvede na novo Archimedova zrcala. Iznad pilje
sterae se dobarce njegovo, te on upotriebi ulaz u pilju, da tamo
namjesti svoje astronomike teleskope i druge stvari, koje su mu
za iztraivanje sluile. (Vidi sliku na str. 183).
3. pilja V r l i k a , kod Vrlike. Ova sigasta pilja stere se
nedaleko izvora Cetine na podnoju gore Dinarske. Put do nje vodi
klanjcem; ona bo lei u sedlastoj dolini, tako reku medju Dinarom
i Gnjatom. Ulaz je u pilju uzak, te vodi strmo dolje po valuticab.
Idu valuticami, doi e u prilino prostranu dvoranu, koja je od
ulaza veoma udaljena, te zato tamna, te nemoe bez svjetla ni koraka
dalje vidjeti. Dalji se put po pilji raznoliko krivuda pod gorom, te
eto te doskora do muljasta dna, koje se sad die sad pada. Doav
u sredinu, suzuje se pilja, te nemoe upravno hoditi, ve ti je
puziti. Proav taj klanjac raziri se pilja za as, nu suzuje se opet,
te se dno sada toli ostrmljuje, da nemoe dalje bez ueta. Kau,
da se tuj moe veoma duboko spustiti, i da se onda uje voda u-
boriti. Misle, da je to um rieke Cetine.
Sama pilja nasladjuje veoma oko raznimi bizarnimi oblici sige,
koji se prikazuju sad kano stupovi, sad kano pilastri, koji svod dvo
rana dre. Ob ovoj pilji pie liepo Fortis u svojem djelu o Dalma
ciji pod naslovom: Podzemni put".
182 Peine i pilje.
4. p i l j a sv. J a k o v a sa sigom na poluotoku Bosoljinskom

kod Trogira.
5. D v i e p i l j e kod Babinog polja na otoku Mljetu. Zovu se:
O s t a e v i c a i M o v r i c a . Prva je duga 25 met., iroka 18-9 met.,
a visoka 15*8 met., a otvara se izpod brda Katune. Samo zidovi
posuti su sigom. Druga pilja Movrice" sie do 31 met. duboko u
goru, te ima razne oblike od sige.
5. S i g a s t a p i l j a n a o t o k u L a s t o v u sa stalaktiti.
7. S i g a s t a p i l j a k o d o t o k a V i s a (na kolju R a v n i c u ) .
Ova je pilja malena, ali liepa i veoma pravilna. Ima joj do 12*6 met.
irine, a napunjena je vodom, da se u njoj amcem voziti moe.
Svod pilje prilii upljoj polukruglji, u sredini iste ima nainjena
mala luknja, kojom prodire sunano svjetlo u pilju. Voda u pilji
gladka je poput ogledala, a tako ista i prozirna, da razabire i naj
sitnije predmete na pjeskovitu tlu ove vode. U obe je ciela pilja
toli krasna i simetrina, da joj doskora ravne nenadje.
O P I S :
Spilja Samograd" kod Peruia.
Spilja ima u Hrvatskoj mnogo, poimence kod sv. Simuna, u Vrabu,
koja ima i krasne sige, kod Barilovia ima pet omanjih i jedna vea Vra-
i" zvana, kod Brloga na Kupi, Ozlja, u brdu Sniiiu kod Letinca neda
leko Brinja itd., nu od svih tih daleko je ljepa razlikou tvora, obiljem
sige, veliinom i prostranstvom pilja Samograd. Prije no stanem opisivati
pilju, rei u koju o Peruiu.
Mjesto Perui (622 met. abs. vis.) stoji na dalmatinskoj potarskoj
cesti, koja ide iz utih Lokava na Otoac, Gfospi, Graac i Malom Popinom
u Zrmanju. Crkva, uiona i upni dvor biele se na brdacih etvrt sata od
mjesta udaljenih.
Crkva Peruika ima devet liepih rtvenika, a prvi s desna od glav
noga rtvenika posveen je bi. djevici Mariji, koju resi pet nizova zlatna i
srebrna novca, od raznih vladara. Nedaleko od srkve stoje na brdacu raz
valine gradine, od kojih je najbolje sauvana kula do 10 metara visoka.
Gfodine 1553. predobio je Perui Malko, paa bosanski, a dvie godine
kasnje dao je i utvrditi spomenutu kulu. Bilo je g. 1569. , kadno Senjani
ovdje Turke hametom potukoe. Gfodine 1585., na 22. srpnja osvojie Pe
rui generali Leslie i Herberstein, te Turci pobjegoe u Bilaj. Ipak ostade
ovdje turskih obitelji, koje se kasnije pokrstie. Po ostancih rimske ceste
dalo bi se nasluivati, da je tuj neko rimsko mjesto stajalo.
Peine i pilje. 183
Sad o samoj pilji!

Spilja Sarnograd udaljena je od upnoga dvora pol ure, te je u samoj
utrobi gore Grabovae (727 met. ili 2442' visoki vrhunac u Velebitu). Sva
kako valja imati vjeta provodia i nekoliko zublja ili bolje iztesanih lui,
jer od njih neima toliko dima.
Put je do Samograda vrlo hrdjav, jer je svuda razsijana sila zdrob
ljena i iljasta kamenja. Put vodi kraj brda, na kojem stoje gradine, veli
kom poljanom, a zatim zakree kraj nekoliko kuarica uz brdo. Za pol ure
dodjosmo do Grabovae. Tuj ti zieva velika kotlina do 22 metra iroka, a
1012 met. duboka, te oko nje stoje osovne stiene, obraene ikarjem i
drugim biljem. U kotlinu vode priprosto sklesane skaline, kojimi vrlo oprezno
ii mora ; jer inae te je nestalo u kotlini, im se pribliismo otvoru pilje,
Betina pilja.
prhnu nad nami nekoliko goluba dupljaa (columba oenas), koji ovdje po
pukotinah stanuju. Otvor pilje pukao je na zapadnoj strani, te je 5*68 m.
irok, a do 7 m. visok. Kroz otvor struji hladan zrak, i akoprem nije tem
peratura toli nizka, ipak je dobro, da se im ogrne. Sa svoda ulaza spu
taju se kao zavjesa raznoliki stalagmiti, rumenih okrajaka.
Dno je ulaza koso, te puno ovelikoga, djelomice kaleiniranoga kamenja.
To vlano tlo otegouje ponekle ulaz putniku. Proav ulazom zakrene na
desno i eto te u prvoj dvorani, punoj prekrasnih stalaktita i stalagmita u
stotine razliitih slika i prilika. Vidi ih u prilici dubia, grana i granica,
gdjegdje se poredae poput brdina, medju kojimi ima dolina, ravnica, pu-
teva i po koje jezerce. Dakako sve to u malom. Dvorana ova bit e oko 18
met. visoka, a iroka 79 met. Odavle se dolazi sigastom pregradom u
184 Peine i pilje.
drugu dvoranu. I tu ima krasnih prilika. Da spomenem samo najudniju

na desnoj strani dvorane. Svoda i stiene prihvatio se do 1 metar dug,
kusastunj, postavljen vrhom na podnicu drugoga cunja, ovaj stoji na trulu
(Kuppel), a ovo na poveem cunju, koj lei podnicom na tri omanja cunja,
ova tri opet na tri, dok se svruju iljastimi kukovi, koji se dna pilje pri-
hvatie. S druge ti se opet strane prikazuje siga u prilici orgulja. Ovu dvo
ranu pregradjuje strma sigasta stiena, kojom se nemoe proi. Ali da ti ni
dalja divota naravi neostane sakrivenom, re bi da se je priroda zaoto po
brinula , te s desna iste strmine ostavila upravo tolik otvor, da se krozanj
provui moe. Eto i tree sjajne, ogromne dvorane. Dtvotni ti sjaj blieti
pred oima, kano da si uao u vilinske dvore. Pred tobom stoje tri povea
i tri omanja korita, puna bistre i studene vode. Kako je divno odielila i
obrubila siga batricami jedno korito od drugoga ! Pogleda li tlo pilje, ini
ti se, da je obloeno mozaikom, toli se je krasno siga naslagala i u najumjet-
nijih prilikah poredala. Likovi su zviezdasti, okrugli, trakasti, vlasuljasti,
ljuturasti, tisue i tisue oblika slau se i mienjaju na tom prostoru. Po-
poav nekoliko koraaja, dodjosmo do najvee satvorine prirode u Samo-
grau.
To su vam dva stupa, od kojih je jedan do 6 met. visok, a 1"8 met.
debeo, a drugi s lieva,visok je do 2 met., a debeo preko 1 m. Koliko je
tisua, da milijima kapi vode trebalo, dok se je ta mnoina sige naslagala.
Uzmemo li po Nagelu, koji pie, da se siga u 70 godina samo za 0'72 mi
limetra odeblja; koliko je tisua godina trebalo, dok se je onaj prvi stup
za dva metra odebljao ? Na jednom i drugom stupu nai e upisana ili
uklesana imena onih posjetnika, koji ovamo dodjoe. (Pravo barbarstvo
ovjejih patuljaka, koji su na divotnu satvorinu prirode udarili svoj peat,
mislei, da e postati bezsmrtni, a onamo su nagrdili krasotu prirode!).
Stupovi nisu gladki, ve se je siga naborice naslegla, a ima na njih i liepih
oblika. Od ovdje ide strma stiena, kojom se mora eteronoke povlaiti,
te e doi u etvrtu omanju, takodjer krasnu dvoranu. Tuj ima na kraju
kulja. Moj mi je provodi govorio , da se nemoe dalje, nu drugi ljudi,
koji su iza mene Samograd posjetili, tvrde, da se ovuda ulazi u petu veliku
dvoranu, u kojoj se nalazi veliko jezero. Ovdje da je konac ovomu velian
stvenomu i divnomu tvoru prirode. Da je mogue pustiti u pilju sunanu
zraku, da zasine tim arobnim prostorom, ta Samograd prometnuo bi se
dvorom od bisera, kao da ga je vila sagradila. U pilji je tiho, nita neuje,
van kako kaplja za kapljom pada s visine.
Siga je samogradska uta ili crvena, a s nutra biela kao snieg.
Samograd je preko 760 metara dug. Idu polagano, treba ovjeku
poldruga ura, dok sve pregleda. Pa da mora i dulje u pilji boraviti, nebi
ti bilo dosadno, jer se duh dovoljno zabavlja, gledajui onu mnoinu razno-
vrstnih slika i prilika.
Samograd se aliboe slabo posjeuje, jedino ako se do njega godinom
jedno ili dva drutvanca potrude, da se nagledaju te vanredne ljepote, toga
Peine i pilje. 185
divnoga tvora prirode. Nebi li bilo pametno, da se na sviet mjesto u Po-

stojnu do Samograda potrudi? Na Samogra, mislim, nezaostaje nimalo
za Postonjskom piljom, to se tie krasote. Udobnosti za putnike neima
tu dakako nimalo. Valjalo bi odstraniti neke zapreke, i to spomenute strme
prelaze iz jedne dvorane u drugu, mnoinu kamenja kod ulaza, a napokon
bi potrebito bilo, da se pilja zatvori; jer ovjeka srce boli, kad gleda onu
mnoinu slomljene sige , koja po dvoranah i kod ulaza lei, te koju bar
barske ruke oteuju.
Obaav sve, povratismo se istim putem. Kad izadje iz pilje, te
zagleda arko sunce, bujnu zelen i osjeti ugodnu toplinu, priini ti se,
kao da si se preporodio, ili nakon duljega vremena iz tog vilinjeg svieta
izaao na sviet boji.
Spiljo krasna! piljo divna ! opratajui se s tobom, s tvojom skrom
nom tiinom, istim ti zrakom, krasnimi, velianstvenimi i milolikimi
prilikami, kliem ti iz svega grla: Sjaj mi, sjaj!
Samogra bi valjalo tono izpitat, jer se je u treoj dvorani nalo
starinskoga posudja: tri dna, dva odlomka s uresom i tri bez uresa. Po
tom se moe slutiti, da su neko ljudi u Samogradu stanovali. Ali da se
bolje pretrai, nalo bi se sigurno i ljudskih kosti, a moda i ivotinjskih
okamina. Nebi li moda na Samogra izaao na glas svietom, kao to
prije nekoliko godina pilje aurignaka i abevillska u Francezkoj ?
(D. Hire.)
N i z i n e .
1. Posavina.
(Obi pregled. Pojedine cesti Posavine. Prirodni odnoaji Posavine.)
Obi pregled. Posavinom zovemo prostranu i dugu nizinu,

koja se je pruila uz rieku Savu od hrvatsko-kranjske medje sve
do Zemuna. Hrvatskoj zemlji pripada Posavina od ua Sutle do
ua Une sa obje strane rieke Save, a od ua Une do ua Save
pripada Hrvatskoj samo lieva ili sjeverna strana Posavine. Posavinu
obkruuju sa sjevera: gora Zagrebaka i Moslavaka, zatim Pakraka
gora, Sujnik gora, Poeka gora i Fruka gora; a na jugu: Gorjanci,
Samoborska gora, Vukomerike gorice i Zrinska gora, napokon gore
bosansko-srbske. Sa ovih gora teku Posavinom nebrojeni manji pri
toci prema Savi, te su pritoci sa junih gora daleko vei i znatniji
od pritoka, koji dotiu sa sjevernih gora.
Na hrvatsko-tajerskoj medji visoka je Posavina 130 met., a
kod Zemuna samo 76 met. Posavina pada dakle u Hrvatskoj od
zapada prema iztoku i to za 54 metra. Srednja joj visina u cieloj
Hrvatskoj broji 96*3 met., a ravna joj duljina iznosi 409 kilom. Kod
Siska sastaje se Posavina sa nizinom Kupe, sa Pokupjem, a u Sla
voniji okolo Djakova prelazi u Podravinu, te je tako preko Podravine
spojena sa velikimi nizinami rieke Dunava.
Posavina spada po geognostikoj sastavini svojoj stvorbi aluvi
jalnoj i diluvijalnoj; te bi bila najdragocjenijim biserom i najljepim
predielom kraljevine Hrvatske, da nema po njoj silnih movara. Posa
vina je dodue i ovako plodnim predielom, ali silne poplave i movare
kode i priee svaki bolji razvoj ovoga kraja. Tik obreja savskoga
naime stere se uz rieku veoma dubok kraj, koj neda, da pritoci
savski u Savu utiu, ve se razlievaju i poplavljuju svake godine
velik dio Posavine.
Pojedine esti Posavine. Ve smo prije spomenuli, da Po
savinu obkruuju razne gore sa sjevera i s juga. Ove se gore sad
Posavina. 187
pribliuju, sad opet odaljuju, te ine, da je Posavina raznoliko iroka

i da se dieli na omanje nizine i kotline. Tako je Posavina iroka:
od medje do Suseda 46 kilom., kod Suseda 2 kilom., kod Rugvice
13 kilom., kod Siska 2025 kilom., kod Lonje 19 kilom., kod Ja
senovca 15 kilom., od Jasenovca do stare Gradike 4 kilom., kod
stare Gradike 15 kilom., kod Prica 8 kilom., kod Kobaa 16 kilom,
kod Broda 7 kilom., kod Novigrada 15 kilom., kod Vinkovaca 23
kilom., kod Rajeva sela 45 kilom., kod Mitrovice 11 kilom., izpod
Mitrovice do Zemuna 30 kilom. Prema toj raznolikoj irini dieli
se Posavina na sliedee kotline i nizine:
1. Kotlina izmedju hrvatsko-tajerske medje i Podsuseda. Ova
se kotlina moe smatrati nastavkom kranjskoga Posavja, obkruena
je Gorjanci i Kostelskoin gorom sa zapada, a na iztoku Samoborskom
i Zagrebakom gorom, koje se kod Podsuseda jedna drugoj na dva
kilom, prikuuju. U ovoj kotlini utiu u Savu Sutla, Lunica i Kra
pina sa sjevera, a potok Bregana s juga. Dolinom Krapine spojena
je ova kotlina sa Zagorjem.
2. V e l i k a k o t l i n a na obje s t r a n e Save ,od Suseda
do Siska. Ovu kotlinu zatvaraju na zapadu Samoborske gore i
Zagrebaka gora, a na iztoku ju suzuju Moslavake gore iza Siska,
gdje se pribliuju juno-hrvatskoj visoini. Na jugu obrubljuju ovu
kotlinu Vukomerike gorice, a prema sjeveru zalazi ona uz Lonju
daleko prema Krievcu i Belovaru sve do Kalnike gore.. Ova velika
kotlina, koju bi po glavnom gradu mogli nazvati Z a g r e b a k o m
k o t l i n o m , zove se razliitimi imeni. Na desnoj obali Save zovu
ju izmedju Zagreba i Lekenika T u r o p o l j e m , a dalje prema Sisku
O d r a n s k i m poljem. Turopolje (Campus nobilium Turopolje) dugo
je 45*4 kilom., a iroko 22'7 kilom.; srednja mu je pako visina
110 met. Na lievoj obali nie Rugvice zove se ta kotlina imeni
J e o v e k i i T r e b o v e k i r e t , zatim Krlovim poljem, a
prema Krievcu K r i e v a k i m poljem.
3. K o t l i n a i z m e d j u Siska i S t a r e G r a d i k e . Ovu ko
tlinu obrubljuju na sjeveru: Moslavaka gora, Pakraka gora, Sujnik-
gora, a na jugu Zrinska gora i bosanske gore. I u toj kotlini raz
likujemo vie esti: Lonjsko p o l j e , na lievoj obali Save, stere
se na obih stranah Lonje, a granice mu jesu: na zapadu Sisak, na
iztoku ue Lonje, na sjeveru Moslavaka gora, a na jugu Sava.
188 Posavina,
Lonjsko polje dugo je 30*3 kilom., a iroko 22*7 kilom., a povrje

mu broji 1150 kilom. Sjeverni dio Lonjskoga polja uz Moslavaku
goru mnogo je vii od junoga i movarnoga, koj se stere izmedju
Lonj'e i Save. Srednja je visina cielomu polju 103 met. Lonjsko
polje nastavljaju na lievoj obali Save izmedju Plesma i stare Gradike
Mokro polje i Mramorsko p o l j e , kojim je srednja visina 97
met. Na desnoj obali savskoj izmedju Sunje ili Puke i Save prostire
se Ribarsko polje.
U ovoj kotlini sabiru se i utiu u Savu sliedee rieke i potoci:
Lonja sa Ilovom i Pakrom na lievoj obali, a Sunja ili Puka na
desnoj obali.
4. K o t l i n a izmedju s t a r e G r a d i k e i Broda. Kotlina
se ova iri na lievoj strani Save, a obkruuju ju sa sjevera Sujnik-
gora, Poeka gora i Dilj-gora. Rieka Orljava, dolazea iz poeke
doline, tee prema Savi sredinom kotline, te ju dieli na dva diela.
Zapadni dio od Gradike do Orljave zove se r n e c - p o l j e , a sre
dnja mu je visina 95 met.; iztoni se dio zove J e l a si, sa srednjom
visinom od 91 met.
5. K o t l i n a i z m e d j u Broda i M i t r o v i c e . Ovu kotlinu
na lievoj obali Save obkruuje sa sjevero-zapada Dilj-gora, a sa
sjevero-iztoka Fruka-gora, koja se je kod Mitrovice primakla Savi
na 11 kilom. Na sjeveru kod D Jakova i Vinkovaca sdruila se ta
kotlina sa Podravinom i Podunavljem. Kotlinom ovom tee rieka
Bosut s pritoci Biem, Beravom, Spavom i Studbom. Zapadni dio
zove se Biko polje (srednja visina 86:6 met.), a iztoni dio do
ua Bosuta jest nizina S p a v e i S t u d b e (srednja visina 85 m.).
Makar da su i ostale kotline movarne, ima u ovoj ipak jo prostra
nijih movara, kakono Joava, Klakarjaa, Virovi, Kriva noga itd.
6. Iza Mitrovice stere se e s t a k o t l i n a sve do Zemuna. U
ovoj se kotlini stiu sve vode sa Fruke gore, te tvore nepregledne
movare, kanoti Obedsku b a r u , Galovau, E r v e n i c u i t. d.
Ova kotlina pada prema iztoku od 85 do 76 met., te prelazi kod
Zemuna u Podunavlje.
Prirodni odtroaji Posavine. Spomenuli smo ve, da po
Posavini tee uz Savu veoma nizko korito, u koje se mnogobrojni
pritoci slievaju, te ovako tvore mnogobrojne movare. Movare se
svedjer mnoe u Posavini od zapada prema iztoku, te su najogromnije
Podravina. 189
upravo na uu Save u Dunav. Osobito proljeem, kad snieg kopni,

znadu te movare ponarasti i okuiti svukoliku Posavinu. Istina je
dodue, da u tih movaran ima obilna i zanimiva fauna i flora, ali
te su movare ipak prava nevolja po cielo Posavje, jer kode i
ovjeku i ivotinji, prouzrukuju este i ljute bolesti, osobito groz
nice. S toga razloga nije ni udo, to je puk u Posavini nezdrav
i slab, te to se svakim danom znatno umaljuje. To nam svjedoe
okruja: petrovaradinsko i brodsko. U ovih okrujih bijae jo god.
1869. do 89.577 itelja, a god. 1874. samo 83.474. U kratko vrieme
od 5 godina umaljilo se je dakle puanstvo za 6103 itelja ili za
7 % T- O vo i e z a Cielo alostan znak, te pokazuje, kako je skrajnje
vrieme, da se jednom ve Sava i njezini pritoci urede, a pogubne
movare sasvim izsue.
Gdjekoje godine znade se u proljeu i sama Sava razliti, te tada
je velik dio Posavine sav pod vodom. To se dodue nezgadja svake
godine, ali kada se zgodi, tada je preko 4123 kilom, sa 330 miesta
pod vodom, a svakolika ljetina ubogih Posavaca pogine i potrune.
Ovakovom se zgodom pojavljuju jo i epidemine bolesti, s kojih
stradaju ljudi i domae ivotinje, koje i onako teko ivu u tih
movarnih predielih.
Srednja godinja toplota Posavja biti e 11.05 Cei. Vlage ima
u Posavju oko Zagreba godinom do 7 3 % , oko Broda 80*38 %, a
oko Vinkovaca 81*45 %
2. Podravina.
(Obei pregled. Pojedine esti Podravine. Prirodni odnoaji Podravine.)
Obi pregled. Podravinom zovemo onaj ogranak velike nizine

ugarske, koj se prostire uz obje obale rieke Drave. Podravina ili
dravska nizina poima ve na tajeru O p t u j s k i m p o l j e m , pre
lazi zatim u Hrvatsku i Ugarsku, te se ovdje prostire sve do ua
Drave, gdje se hvata velike nizine dunavske, naime Podunavlja. Na
lievoj strani Drave, izmedju Drave i Mure, zove se ta nizina Medju
m u r j e m. Ovo je Medjumurje slino poluotoku, napueno je hrvatskim
narodom, nu od god. 1860. pridieljeno je kraljevini Ugarskoj.
Hrvatska Podravina iri se samo uz desnu obalu Drave. Od
Optujskoga polja lui ju gora Maceljska, a na jugu obrubljuju ju
190 Podravina.
sliedee gore: Toplika gora, Kalnika gora, Bilo-gora, Crni vrh,

Papuk i Krndija. Kod Djakova sdruuje se sa Posavinom, a izmedju
Osieka i Fruke gore stie se sa Podunavljem. Sa spomenutih gora
teku Podravinom u Dravu nekoji pritoci, kanoti Plitvica, Bednja,
Bistra (Koprivnica), i Karaica (Voinska) sa mnogimi potoci.
Kod Varadina visoka je Podravina 170 met., kod Bednje 142
met., a kod ua Vuke u Dunav 85 met. Po tom pada ona u cieloj
Hrvatskoj za 95 met., a od Bednje do ua Vuke za 57 met. Sre
dnja joj visina u cieloj Hrvatskoj broji 103 met., a ravna duljina
od tajerske medje do Vukovara 265 kilom.
Pojedine esti Podravine. Hrvatske gore, koje Podravinu s
juga obrubljuju, pribliuju se as Dravi, a as se opet od nje oda-
ljuju. Tako n. p. pribliuju se gore oko Varadina na 15 kilom.,
zatim se opet kod Koprivnice prilino udalje. Kod Virovitice priku-
uju se gore na novo na 1520 kilom., a zatim se opet sve vie
odaljuju do 45 kilom., dok jih u Djakovtini sasvim nestane. Prema
tomu moemo cielu Podravinu podieliti na dvie ovelike kotline.
1. K o t l i n a i z m e d j u V a r a d i n a i V i r o v i t i c e i l i hr
v a t s k a P o d r a v i n a u u e m s m i s l u . Ovaj dio ini sa susjednim
Medjumurjem jednu cjelinu, te se uzdie 140150 metara nad
povrjem morskim. Ovom nizinom teku potoci Bednja, Plitvica i
Bistra (Koprivnica), a medju njimi uzdiu se poloiti i pjeani brie-
uljci. U obe je nizina movarna i pieskovita. Tako tvori Bistra
vie movara, a kraj Varadina prostire se abniko blato.
2. S l a v o n s k a P o d r a v i n a ili d r a v s k o - d u n a v s k a ni
z i n a . Prostire se od Virovitice do Vukovara izmedju Drave i gora
slavonskih (Crni vrh, Papuk, Krndija), te obuhvaa prostora preko
3254 [J kilometara. Tlo nizine spada na aluvijalnu stvorbu, te pada
od zapada prema iztoku. Tamo, gdje Drava utie u Dunav, t. j .
Osieku na iztoku uzdie se maleno humlje pod imenom A i m a k ih
i E r d u t s k i h b r d a (Bilobrdo = 1 0 0 metara).
Od Virovitice poam stere se sred nizine slavonske preko Kapelne
(Lug), Lazia, Selca, epina i Klise veoma duboka kotlina. Veina
gorskih potoka, koji prema Dravi odtiu, nemogu do Drave doprieti,
ve se okaljue u sred toga korita, i tvore velike movare. Izmedju
sviju je najdublji movarni prediel Osieku na jugu sa movarom
Palaa, te mu srednja visina broji samo 83 met. Gorski potoci, koji
Podravina. 191
tvore te movare, jesu: adjavica, Voinska, Vojlovica, Krajna,

Piana, Orahovaka rieka, Majanac, Ferianska rieka, Breznica,
Dubovik. Od sviju tih rieka kri si jedina Voinska put prema Dravi,
te dobiva ime Karaica. Mnoge movare nastaju tuj takodjer toli
od Vuke koli od Dunava.
Prirodni odnoaji Podravine. Iste nevolje, s kojih strada
Posavina, tite i Podravinu. Sama Podravina bila bi poloajem i pod-
nebjem svojim najsretnijim krajem Hrvatske, da neima onih nepre-
P o d r a v i n a iznad Osieka.
glednih movara. Neko se sterahu po toj nizini bezkrajne ume
hrastove, nu u novije vrieme unistie jih prometni ljudi malo ne
sasvim. Od kulturnih bilina uspievaju ovdje sva cerealija i soivnice,
kukuruz, repica, korun, repa, vrstno voe, napose ljive , orasi i
vinova loza. Trave ima silesija, a svekoliko je bilje mnogo sonije i
vie hranivo, nego li bi u prvi as i pomislili.
192 Manje nizine.
Za ljude je dakako ovaj prediel poguban, a isto tako i za

goveda. Ljudi trpe kao i u Posavini s groznice, te pogibaju hrpi
mice, osobito u movarnih predielih nie Osieka. Zato su ve odavna
nazivali ovaj kraj grobom Niemaca".
Srednja godinja toplota ciele Podravine biti e ll , 0Cels.
Podnebje je kontinentalno, te razlika medju najstudenijim i najto
plijim mjesecom broji 22-7" Cels. Kie i sniega pada u Osieku godi
mice 125 dana, u Varadinu oko 110 dana. Najglavniji je vjetar
sjeverozapadnjak, a za njim jugozapadnjak i jugoiztonjak. Godinje
oborine broje u Osieku na godinu 616 millimet.
3. Manje nizine.
1. Pokupje. Ova se nizina prostire Karlovcu na sjevero-iztoku
uz lievu obalu rieke Kupe. Prilina je trokutu, kojemu je temeljnica
na zapadu izmedju Karlovca i Gorjanaca. im se ta nizina vie stere
prema iztoku, sve se bolje suzuje, dok se kod Siska nesastane sa
Posavinom. Pokupje okruuju na sjeveru Gorjanci, Samoborska gora
i Vukomerike gorice, na jugu ga dieli od Petrove i Zrinske gore
rieka Kupa. Dugo je Pokupje 28 kilom., a isto toliko je i iroko
medju Karlovcem i Gorjanci. Srednja visina cieloga Pokupja broji
111 met. (Rakovac 123 met., Caprag 100 met.). Pokupjem teku
neki omanji potoci, koji se iljaviu na sjeveru sa K u p i n o m
sastaju, te a Kupu utiu. Kad se Kupa i Kupina razliju, poplave
do 225 kilom. Pokupja. '>
2. Kotari. Kotari prostiru se u Dalmaciji medju jadranskim
morem, gorom Bukovicom i riekom Krkom. Srednja jim visina broji
160 met. (kao Podravina kod Varadina). Kotari nisu sasvim ravni,
ve se tu izmienjuju humci i brieuljci sa uizkimi kotlinami. Najnii
je prediel movarna n i z i n a N i n s k a i okolica jezera B o k a n j -
skoga. Brieuljci P u d a r i c a (127 met.), Gole (119 met.) i Bo-
kanjac (112 met,) lue ovu nizinu od junije, gdje se prostire
jezero N a d i n s k o i V r a n s k o i movara V r a n s k a . Izmedju jezera
Nadinskoga i Vranskoga uzdie se P e t r o v vrh sa 261 met., a
Vranskomu jezeru na iztoku i Jugu poimaju ve bregoviti i goro
viti predjeli.
Manje nizine. 193
3. Neretva. Neretva je najnii prediel svekolike Hrvatske, jer

joj srednja visina broji jedva 25 met. (kod Opuzna samo 7*5 met.).
Ova se nizina prostire na obje strane rieke Neretve od Metkovia
do Opuzna. Duga je 14*8 kilomet., a na turskoj je medji iroka
34 kilom. Najira je u obe medju Metkoviem i Opuznom, a
najua kod Opuzna. Povrje joj broji 114 Dkilom. Naokolo Neretve
uzdiu se nizki i vii briegovi, kanoti Babina gomila, Gradina, Osoje,
Trovro i t. d.
Neretvanska nizina nalina je donekle misirskoj Delti". Svake
godine koncem studenoga poplavljuje ju rieka Neretva ili sasvim ili
djelomice, te ostaje poplavljena do mjeseca travnja. Nu kad se opet
osui, osobito je plodna. Tuj uspieva tada obilno kukuruz, smokva,
murva, mogranj, vino, korun i sirak; a u preostavih movarah imade
pijavica, aa i raznih vodenih ptica. Krasno se vidi svakolika Neretva
sa ovisoke gore R u j nice.
U SLO&euPJQj 0BAV1 HHVATSKOJ
Broj

IV.
Vulkani i zemljotresi.
(Uvod. Vulkani. Zemljotresi. Opisi vulkana i zemljotresa.)
Uvod. Svatko je ve uo pripoviedati, ili je itao neto o

vulkanih i zemljotresib. Ovo su najstraniji pojavi u prirodi, s njih
propadaju ciele pokrajine i najljepi gradovi. A koliko je ljudi
postradalo, kad je koj vulkan poeo kidati, ili kad je silan potres
pretvorio velike i sjajne gradove u kamenu pusto? Da vidimo, kako
postaju i kako su postali vulkani i zemljotresi. *
Iz poetka nije bilo nita u svemiru do fina plina (Gas), a taj
plin bio je po Carusu aether". Plin se je poeo po svojih vjenih
zakonih na jednom mjestu skupljati i sguivati, pa tim, to je sa
svih strana plin letio k tomu jednomu mjestu, poela se je ta sgu-
ena masa sve bre i bre okretati oko svoje osi, te sve vema
privlaiti k sebi nov plin. Za ovoga okretanja odpadali bi vei ili
manji komadi od one ogromne mase, ali jih je ona ipak toliko k
sebi privlaila, da su se morali u podobi kruglje oko nje okretati.
Od tih manjih komada odpali bi gdjeto drugi jo manji, pa bi
oko svoje mase kruili. Od glavne mase, od sunca odpala je zemlja
i drugi planeti, a od zemlje i drugih planeta njihovi mjeseci. Tim
privlaenjem i okretanjem ugrijala se je masa tako, da se je pretvorila
u samu ar i vatru. Kad je ve prestao bio plin letiti k toj masi,
poela se je ona hladiti; im su komadi manji bili, tim su se prije
ohladili i okorili na svojoj povrini, doim se nae sunce jo do
danas nije okorilo, nego jo neprestance gori. 0 mjesecu, koj je od
nae zemlje odpao, misli se, da je ve obumro, budui da je tako
ohladnio, da na njem neima vode ni zraka.
*) Po M. Kipatieu.
Vulkani i zemljotresi. 195

U svom poetku okretala se je zemlja s mjesecom oko sunca.
Na njoj nebijae jo kore, a ni vode. Vodene pare i slapovi okru-
avahu tako zemlju, da sunani traci do nje dopirati nemogahu. Oni
nemogahu na zemlju pasti; jer im bi pali, odmah bi se na ari
njezinoj opet u paru pretvorili. Po Bischofovu raunu trebalo je 353
milijuna godina, dok se je zemlja tako ohladila, da se je na njoj vrsta
kora uhvatiti mogla. Tek onda su mogle pare i slapovi pasti na
zemlju u podobi vode, tako da je okolo okrugle ravne zemlje bila
sama voda veliko pramore. Sad tek odsievahu se prvi put traci
sunani o naoj zemlji. Zemaljska ar bijae obkoljena tankom korom
i vodom. U samoj ari razvijale su se vodene pare, a i kroz koru,
koja bi znala na nekih mjestih i propui, prodrla bi voda, pa bi se
u onoj neizmjernoj vruini pretvorila veoma brzo u paru. udimo
se velikoj sili pare, koju ljudi proizvode toplinom od preko 100 Cei.;
kolikom se silom tek raziri para, koja dolazi od 1500 C. vruine!
Vulkani i topla vrela potakoe ponajprije u prirodoslovaca
misao, da u zemlji mora biti skrivena velika vruina. Poee kopati
i nadjoe, da je u zemlji to dublje to vruje, tako da bi ve
u dubini od 45 kilometara morala biti vruina od 1500C. , a
tek odtud moe poticati raztopljena lava, koju kidajui vulkan po
okolici svojoj razaspe, jer se samo u tolikoj vruini moe masa raz-
topiti u lavu. Na tom temelju osnovae zemljoslovci spomenutu teoriju
o postanku zemlje.
Silna para, to se je u sredini zemlje uz golemu vruinu raz
vijala , poletila je nebrojeno puti iz utrobe prema kori: ona je
razdielila vodu od kopna, digla iz morske dubine zemaljsku koru na
povrinu, te je tako stvorila prvo kopno. Ta sila nije ni do danas
prestala djelovati; ona je itave nizove gora, te mnoge i mnoge
otoke iz mora podigla. Kad nebi mogla para prodrieti zemaljsku
koru, udarila bi u nju najveom silom, pa bi se opet raztepla, a
zemlja bi na milje daleko zastrepila: t a k o bi p o s t a o p o t r e s ;
ali kad bi koru prodrla ili ve gotov otvor nala, onda bi izala, a
za njom bi se razlila iz zemlje gorua masa, koju lavom nazivamo:
nastala bi e r u p c i j a k i d a n j e v u l k a n a , s kojim je obino
spojen i zemljotres.
Vulkani (ognjoinet, vatromet, sopka). Vulkanom zovemo
brieg, zailjena vrhunca s otvorom (drielom, kraterom), koj ide
196 Vulkani i zemljotresi.
kroz cieli brieg dolje do gorue mase. Takav vulkan moe ili tek
nastati ili ve obstoji s otvorom, koji budi neprestano kida budi
samo od vremena do vremena. U vulkanih, koji asomice kidaju,
moe se za vrieme mirovanja njihova ovjek pustiti kroz drielo i
prouiti zidove briegu, pa doi do lave, koja se na svojoj povrini
ohladi i okori. Neka nitko nemisli, da je to presmion podhvat, jer
nikad nee takova junaka zatei kidanje vulkana u samom briegu.
Svaki put ve nekoliko dana prije, nego to e vulkan provaliti,
pojave se u prirodi znaci prietee pogibelji.
Da si uzmogne predoiti tu grozu u podpunoj joj slici i vi
djeti, kako je priroda sve najgroznije pojave upotrebila pri kidanju
vulkana, samo da se u to veoj strahoti svietu prikae, opisat
emo sve pojave, koji prate kidanje svakoga vulkana od poetka do
kraja, dok se on neumiri.
Dan dva, dapae i nekoliko dana prije kidanja uje se pod
zemljom strana grmljavina i tutnjava, tako da ve ona napuni okolne
stanovnike strahom i uasom. U goruoj masi razvila se je vodena
para, pa se je zaela velikom silom napred turati i tim je tutnjavu
prouzroila. To gibanje i komeanje gorue mase pa i vodena para
ugrije cielu okolicu, gdje se vulkan nalazi, tako da se od onoga
treptanja zraka i osobitoga zadaha sve ivotinje uzbune, te kao smu
ene trtaju i gledaju pobjei iz toga za nje pogibeljnoga zraka, pa
i sam ovjek osjeti na sebi sve znakove prietee nesree. Napokon
vodena para nekako izmakne iz gorue mase, iz briega izleti prva
lopta vodene pare, a podzemna grmljavina prestane. Sad nagnu iz
briega sve to ee kao snieg biele lopte letiti prema nebu nekoliko
hiljada metara visoko, pa se sve naniu po njem kao oblak. Prolaze
vodena para uz veliku silu kroz upljinu briega, udre iz njega trgati
tree iljeve kamenja i sa sobom dizati u zrak tu ogromnu prainu
i pepeo. Na oto polete bombe, pa vrte se u zraku zamu pucati,
para svom silom udari u podnoje briega, te se ono pome uvijati,
i sad nastupi najgroznija strahota, koja ovjeka izpod krova tjera;
zemlja se zame tresti, sve se rui, ovjek u razjarenoj prirodi gleda
najstranije pojave. Silni prah i pepeo digao se je u biele oblake, i
njim se je tako pomieao, da je nebo i zemlja potavnjela, a i zna
se dan u no pretvoriti. Munje i tekua vatrena masa opet u briegu
sve vie raste i die se, tako da se kroz otvor odsieva na tamnih
oblacih i tim zacrveni cielu okolicu. Sad, kad je priroda timi pojavi
ve sve ivotinjstvo zastraila, postala je istom najgroznijom. Tekua
lava, to no se je u briegu bila digla, provalila je sad brieg sa strane,
pa potekla na iroko i daleko i pokrila cielu okolicu za sve vjekove.
Za tim udari strana kia-lijavica puna praine i pepela, pa gdje je
ona pala, sve je unitila; ondje se nezazeleni trava skoro, a sela i
gradovi na dohvatu joj prahom su i muljem zasuti. Tim najpogub
nijim pojavom, tom kiom, moja nazvanom, zavrila se je ta
grozota. Pa sad je tek mogue ovjeku u umirenoj prirodi zgraati
se od velike pustoi. Milje i milje daleko okolica i mjesta zasuta su
prahom, sve je crno kao u alosti, a u samoj blizini vulkana stoji
ohladnjela, okorjela lava nekoliko met. visoko. Iz Etne je n. pr. u
prosincu g. 1843. tekla lava 8 dana (od 17. do 25.), pa je prevalila
5 geografskih milja daljine, a mjestimice ila je etvrt milje na iroko;
pukotina, to ju je napravila lava u briegu, da van prodre, bila je
400 koraaja dug a, a jedno 20 koraaja iroka.
Dan danas ima na svietu tri vrsti vulkana. Jedni su u nepre
stanoj djelatnosti, drugi se samo periodino pojavljuju (Vezuv i Etna),
a u treu vrst broje se oni, koji su nekad bacali, a od onda se
sasvim umirili i utiali. Takvih u g u e n i h v u l k a n a ima dosta u
Evropi, a moda gdjekoji i u Hrvatskoj, makar se dosele izvjestno
nezna za nijedan.
Vulkani kidaju esto i u moru, te tvore tada i na povrju
morskom omanje otoke. Skoro tri etvrtine povrine zemaljske pokriva
more, pa nije ni udo, ako se vodenoj pari i lavi prohtije prodrti
zemaljsku koru pod morem. Pa i jesu u novije doba, odkad se na
te pojave vie pazi, vie put kidanje izpod mora zamjetili. Mornari
bi na ladji na jednom osjetili podmorski tutanj i potres, more bi se
strano uzpjenilo i bez vjetra uzbibalo. Sad bi se na jednom mjestu
digli ogromni valovi, gdjekoji put bi se i zemlja pokazala, mali bi
otok nastao, a ako li ne, onda bi vodene pare velikom silom vodu
razturile, tako da bi krvava boja gorue lave mogla paru i nebo
zacrveniti. Dakako pri takvih riganjih nemoe ni pepeo ni lava velike
tete nanieti, jer se oboje po moru na dnu razlije. Najobinije je,
da se takvi mali otoii poslie kidanja opet slegnu i pod morem
sakriju. Tako se god. 1839. podie kod otoka Malte drugi malen
otok, koj je kidao, nu kad se je primirio, odmah ga je i nestalo.
Zemljotresi, potresi ili trusovi. Ve je spomenuto, da potresi

i vulkani nastaju tim, to vodene pare nastoje izbjei tlaku i vruini,
te najveom silom udaraju o zemaljsku koru, pa ako ju prodru ili
nadju ve gotov otvor, za njimi lava potekne: to su pojavi, koje kod
kidanja vulkana nadjosmo; neuzmogne li vodena para otvora nai niti
kore probiti, onda ona udara o koru, zemlja se uzdrma i uztrepti,
a para se razbije; to je, to p o t r e s o m nazivamo.
Malo ne svi potresi stoje u savezu sa provalom kakvoga vul
kana, nu iz toga jo nesliedi, da nemoe vulkan kidati, a da i ne-
prouzroci potresa, a niti pako da nemoe potres nastati bez provale
vulkana. Tako u Islandiji, gdje ima mnogo vulkana, nedodje nikada
do potresa, jer para prodje lahko kroz vulkane, doim opet u Ame
rici, u Kordiljerah, gdje takodjer mnogo vulkana ima, jesu potresi
skoro svakdanji pojavi. Na naoj hrvatskoj obali, osobito u Dalmaciji
od Dubrovnika do Kotora, gdje u sadanje vrieme nikakvih vulkana
neima, osjete se ipak esto potresi.
0 nainu, kojim udaraju pare o zemaljsku koru, zavise razne
vrsti potresa. Najobinija vrst je, gdje udarac moe potrajati po neko
liko trenutaka, da i nekoliko minuta, te im dulje udarac traje i im
jih vie sliedi, tim je strasnije opustoenje. Mnogo riedja je vrst,
gdje se potres za potresom u daljini kano valovi razlieu, tako da
se na dva mjesta skoro u isto vrieme osjeti potres, doim se u sre
dini nemoe nita zapaziti. Najgroznija pa i najriedja vrst je, kad
se potres zame kao vir u okrugu kretati, gdje no sve, i to je naj
vre i najtee, samo onako rui i obara.
Strahote i grozote vulkana mnogo su strasnije sa svojih vidivih
pojava od potresa, ali za oto znadu potresi vie tete nanieti ovjeku
i svoj prirodi. Oni porue jednim udarcem itave gradove, zatrpaju
ruevinami tisue i tisue ljudi, iz ravnica naprave itave dolove ili
briegove, valove biesna mora natjeraju na kopno, pa sve unite, to
si je ovjek stotine i stotine godina sticao i pravio. Na Svesvete
g. 1755., upravo kad je sviet u crkvi bio, potrese se grozno i neu
veno priestolnica-portugalska, Lisabon, te 40.000 ljudi pogibe u tinji
as. Dne 4. veljae 1794. uniti jedan jedini potres grad Quito u
Americi i poubija 40.000 ljudi. U Kalabriji uniti strani potres
veljae 1783. preko 30.000 ljudi, a potres u Caracasu 26. oujka
1812. pokopa 10.000 ljudi. Najvei potres na Jamajki bio je 6. lipnja
1692. On je razorio do temelja Kingston. More se je tako uzpjenilo

i uzburkalo, da je u grad provalilo i jednu veliku ladju medju poru
ene kue dotjeralo. Takva nesrea postie g. 1783. grad Messinu;
uzburkani valovi morski razlie se medju gradske ruevine, tako da
nitko nije mogao ni misliti na bieg, nego sve morade propasti.
U dravi Peru potresi su jako obini pojavi, ali dva potresa
ostae u vjeitoj uspomeni: svaki od njih zatjera biesnee valove
medju poruene zidine glavnoga grada Lime. 28. listopada 1746.
poeo je potres, a za 24 sata osjetilo se je do 200 udaraca; poslie
prvoga udarca, koj je najjai bio, oko 10 sati u veer naraslo je
more preko noi 25 met. povrh obine visine i unitilo mjesto Cal-
lao, to je na luci lealo, sa 5000 stanovnika, tako da su samo
gradske zidine jo itave ostale. Mnoge ladje, to su u luci stajale,
odplovie preko poruenih kua, a etiri ladje stadoe, kad se je
more ve natrag povuklo bilo, itav sat daleko od mora na obali
za gradom medju baami. Ljudi sa tih brodova bili su jedini, koji
su zaostali kao svjedoci te groze. God. 1586. tako se more zatreslo
na jedno 100 milja, da su pomislili, nije li doao sudnji dan, a i
mnogim tisuam je taj dan posljednji put sunce svanulo.
Isto tako, kao to se kad i kad pojave vulkani pod morem,
uztrepti i zemlja pod morem, a uzdrhe i more, to dosta esto
osjete plovei po moru brodovi.
U koliko su teajem vjekova hrvatske zemlje stradale od po
tresa, nije dosele poznato.*) Pojedini opisi, to jih ovomu poglavju
o vulkanih i zemljotresih dodajemo, neka nam barem poneto nado
knade podpuniji pregled ob uguenih vatrometih i o znatnijih zem
ljotresih, koji su hrvatsku kraljevinu preobrazivali.
O P I S I :
I. Ob uguenom vatrometu Mrljanu.
Ako od Ljubljane putuje kroz dobiju Kranjsku napram. Trstu ; ako

nadalje pozorno motri kopno uzdu hrvatskoga i dalmatinskoga primorja ;
ako prate alpinske ogranke proui hrvatsko zemljite ak do mora, moe
') Pripovieda se, da je god. 1757. trgovite Virovitica sa potresa stradalo.

Zidine su kucam tako popucale, da nisu mogli vie u njih stanovati.
za stalno rei, da e onaj, koj bude prouio krajeve ove u zemljoslovnom

obziru, obogatiti znanost neizmjernim blagom. Korak za korakom ovo je
s v e v u l k a n i k a z e m l j a , na kojoj ona moda nebrojna sredita izmeta
nebijahu jo po nikomu oznaena. Koliko bi krasna nauka pribavilo zem-
ljoslovcu (geologu) znanstveno motrenje hrvatskih i dalmatinskih otoka;
kakovih li bi se vrela nalo u Krajini i Bosni za prispodobu ove znanosti!
Motre samo povrno uvidjeh, koli je vaan sustav naega podanka; pa
zato predlaem ove nekolike opazke svoje, nebi li jih tko poblie prouio.
Dubrovnik, hrvatska Atina, bijae jur sruen zemljotresom (trusom). Mljet,
liepi otoi jadranskoga mora, pokazuje sliku ulupljena vatrometa, iz
kojega izvire netroivim vrelom sijaset plovuca. Uglovi okruglih otoia,
uzdignutih iz dubine jadranskoga mora, takove su spodobe, da dosta jasno
pokazuju vulkaniki izvor. Ovi su podatci javni i obeniti, nu jote nepro-
ueni. Kao primjer kunje u takovom motrenju navesti u ono, to sam
opazio na brdu M r l j a n u ! ) koj se die nad gradom Spljetom u Dalmaciji.
Iza grada Spljeta, za koj pukomet daleko, ugledat e ti oko prama
sjeveru more katelansko, koje se lasti i cakli tihano kao jezero, i koje
plae na okrug sedam kula, to se diu ukraj njega, kao sedam labudova,
kao sedam brae u kolu uhvaene, kao sedam moma zagrljenih o veernjoj
zabavi, kad silazi sunce. Povrh sela raste svuda na brieuljcih zelena ma
slina, razbujena oskorua, kitna mendula, drobna smokva, stepastabreskva,
i na trkljah pripeta stere se loza po zemlji. Katela su liepa i upna kao
dar boji, a njihovi sinovi pristali i kipni ljudi, slavna grana hrvatskoga
plemena, starinom junaci, pokazuju i dan danas svojom krasnom strukom
smionost srca svojega. Pram iztoku lei starodavni Solin, okruen svojimi
rusevinami i svojom povieu kao najtvrdjim bedemom, kroz koj tee i dan
danas ona rieka, koja je tada plakala mramorne stupove uzvienih palaa,
a sada para korito i rui obale, trgaju graje plodnih livada. Prama zapadu
die se iz mora Trogir sa svojim hramom, koj bi krasio i Eim sveti, kad
bi se u njem nalazio. Pram podnevu penje se otresito iz vala siedi M r l j an,
kremenit, podkopan, gol kao kua bez gospodara. Onaj Mrljan, koj se je
zelenio za vrieme solinske propasti, sada je s vee strane pust, kukast,
zaraen bliedom kaduljom, indijanskom svokvicom i vrstim Aloem, i jedva
se s ove strane koza po njem nabrsti. Oh da Mrljan otvori svoju eljust, te
da stane mrmljati i kidati kao moda jedno, to bi bilo sa Spljetom, koji
mu na podnoju stoji i viri pram jugu zvonikom svetoga Dujma kano jednim
okom? Pusto li si Spljetsko polje, okieno vrtlom, sadom i vinogradom,
nakvaeno bojom rosicom, a ljudskom nenavidicom!
Sad moe lanje razumjeti, usred koje velianstvene prirode stoji
Mrljan. Petdeset koraaja daleko od grada napram zapadu prua se on u
') Geoloki sastav okolice spljetske pokazuje, da Mrljan nije bio nikada
vulkan; ali prjobisrno ipak taj opis, jer nam kazuje inae zanimivih podataka.
Kazati nam je jo, da su i drugi podatci o vulkanizmu u ovom lanku osnovani
na krivu temelju.
more; samo je jednim okrajkom spojen s kopnom, i na tom okrajku stoji

V e l i V a r o . On pokazuje tri vrhunca sasvim okrugla i rek bi iljasta,
medjn kojinii onaj u sredini visok je za 183 metra. Veoma je razliit prizor
ovoga brda, ako ga motri sa dva razliita stajalita: t. j. s rta, na kom je
groblje svetoga Stjepana, ili s rta od Poljuda ; s druginii riemi: da li mo
tri stranu Mrljana, koja je obraena prema podnevu, ili onu, koja je okre
nuta k sjeveru. Sa strane podnevne obraten je Mrljan bujno svakim voem ;
a sa strane sjeverne sav je gol i kukast. Obale su na mora sa svih strana
hridovite i visoke, i opaa se sve okolo naokolo neobina dubina u moru.
Mrljan je, moe se rei, sav podkopan i upalj , i ja mislim, da je Veli
Varo sasvim sagradjen na prirodnom svodu ili vrh podzemnih galerija.
Iza Bajamontove palae otvara se podzemno zjalo, koje vodi kroz brdo dvie
i pol talijanske milje daleko, te se na svretku zdruuje s poprienim lie-
bom, koj para brdo od sjevera do podneva (juga). Ovaj poprieni, podzemni
lieb ima vie izvanjskih otvora ; ako u kojem od ovih izpali kuburu, uje
razlievanje glasa izlaziti bistro kroz glavno zjalo iza spomenute Bajamon
tove palae. Dubinu takovih podzemnih prooli nije mi bilo mogue opre-
dieliti: nu ona je svakako zamaita, te se mora uvijati i pod morem. U
jedno takovo zjalo pram sjeveru brda spustio sam jedno 37 met. duboko
dobro zaareni plamen sviee i u toj dubini sviea utrnula uz udnovati
tropot i jaki plamen, razvijajui zaguni vonj sumpora. Kroz to isto zjalo
spustio sam komad daske, koja je izplivala poslie nekoliko sati dvie i pol
talijanske milje daleko iz izvora sumporne vode. Taj izvor tee neprestano
iz grebina pram podnevu na podnoju brda kroz sredinu Veloga Varoa,
te se u more ulieva. Ova sumporna voda mora svakako izvirati iz dubokih
podzemnih tavana, jer je poneto i mlaka, navlastito dok stupi u dahokruni
zrak. U sluajevih, kad zemljotres zadrma zemljom, uje se kroz ova zjala
udnovat tutanj, kano da se uzlovi rieavaju podzemnim gruvanjem topova.
Na sjevernoj strani Mrljana moe se opaziti, da je kamenje najvema kre-
menito, te su se odatle i vadili u staro doba oni kremeni, to su upotreb
ljavali na dugocievkah i na kuburah. Tjeme navlastito treega iljka Mr
ljana sastoji se iz nagomilanih grebina uz vrletne prodori i razpukline, kao
to obino biva pri krateru vulkanikih planina.
Povovih oznakah mogao bih zakljuiti, da je Mrljan ugueni vatromet
(sopka). Zdrielo kidanja morao je biti osrednji iljak, a izkiana tvar morala
se je nadometati sa strane podnevne. Sada nastaje pitanje: da li je Mrljan
sam po sebi sainjavao uzalj vatrometa, ili je bio spojen s kojim drugim
uzljem? Ja mislim, da se na to nemoe odgovoriti, dok se svestrano i po
tanko neobjavi sveza otoka i otoia jadranskoga mora. Doba kidanja
Mrljana svakako je spojena s razvojem i nzignuem naih ostrovia, i
moi e se oznaiti tek onda, kad bude hrvatsko i dalmatinsko primorje
svestrano izpitano. (C. A. Bakoti.)
2. Potres ili trus Dubrovnika g. 1667.

Neima mogue dogadjaja u ivotu naroda hrvatskoga i zemlje hrvat
ske, koji bi se toliko dojimao bio srdaca hrvatskih, kakono grozna trenja,
s koje je grad Dubrovnik god. 1667. toliko ljuto postradao. Svakomu je
Hrvatu dovoljno poznato, koliko je Dubrovnik vriedio i vriedi za poviest
kulture hrvatske, kako je u 16. i 17. vieku stekao slavno ime Hrvatske
Atine". U ono nevoljno vrieme, kada je sav ostali narod hrvatski vodio
ljuti i zdvojni boj o bitak proti Turinu, kadno se je ciela Hrvatska preo
brazila u daleku, nepreglednu pusto, bijae jedini Dubrovnik oazom, gdje
se je Hrvat slobode i mira nauiti mogao. Dubrovnik cvjetae tada u sva
kom obziru: tu si mogao nai gradjansku slobodu i vrline, tu si naao
ivahne trgovine sa cielim svietom, tu bijae jedino ognjite, gdje se je
udomio hrvatski duh i jezik. Kadno je ostala Hrvatska radjala vojevode
Zrinske i Frankapane, Berislavie i Lenkovie, radjahu se u Dubrovniku
umni pjesnici hrvatski: Gfundulii, Palmotii i drugi.
Ali najednom propade sva slava i bogatstvo Dubrovnika u tinji as.
Neobori ga turska divlja ni mletaki lav; Dubrovnik budne rtvom pri
rodne moi: silnoga potresa, kojemu se neote ljudska ruka. Grozna nesrea
uniti grad i mnoge spomenike hrvatske i dubrovake prolosti, mnoge
dragocjene rukopise, ali i blagostanje samoga grada. Nesrea Dubrov
nika bijae velika, zato nije ni udo, da je postala obljubljenim predmetom
mnogih pjesnika hrvatskih. Ve stariji pjesnici kanoti N i k o Grj ivo
B u n i , a zatim P e t a r K a n a v e l i i J a k e t a P a l m o t i probugarie
nad nesreom grada Dubrovnika, a i na noviji pjesnik P r e r a d o v i
oplakuje u liepoj elegiji pad Dubrovnika ovimi riemi:
Kad pod suncem tako jasne sree
Ti cvjetae u najljepem cvietu,
Kad iz tvoga perivoja vee
Duh mirisa treptae po svietu:
Tada potres sve na jedno cviee
S tebe strese t ah na vjenu tetu:
Ojadi se do korena tada,
A cvjetae poslie malo kada".
Juna obala dalmatinska, a napose primorske strane izmedju Neretve
i Boke Kotorske stradahu o vajkada sa estih i ljutih potresa. 0 tom nam
priaju mnogo narodne predaje, a i poviest biljei nam malo ne za svako
stoljee po vie trusova. Tako pripoviedaju Bokelji, da je neko bio grad
Eisan glavnim gradom ciele Boke, te da se je i sam zaliev zvao risanskim
zalievom. Nu na jednom zgodi se ljuti potres , ter starodrevni grad Eisan
i slava njegova propade za vieke u more. Narodne prie pripoviedaju nam
medjutim i o drugih potresih na inih mjestih. Tako razabiremo iz liepih
pripoviestih o postanku Hrastovakoga jezera u Banovini i o Soljanskom
jezeru u slavonskoj Dilj-gori, da su tu neko ljuti potresi harali i jezera
ova stvorili.
U juno-hrvatskom primorju medjutim, osobito u dubrovakih stranah

stradaju jo i dan danas s ovakovih nevolja. Otok Mljet, zatim krajevi od
Dubrovnika sve do Budve toli su nesjegurni i nemirni, da su ljudi ve
pomiljali, neima li u ovom preielu kakova podzemna sopka (vatromet),
koja e doskora provaliti, te prouzroiti jo vee nevolje.
Gfodina 1822., 1823. i 1824. bijahu stanovnici otoka Mljeta u velikoj
stisci radi estoke pucnjave, koju su mljetskim! detonacijami prozvali. Sve
ovo vrieme naime razabirahu na otoku Mljetu svaki as, kano da im pod
zemljom topovi gruvaju, sad blie, sad dalje. Uz pucnjavu ponavljahu se
estoki potresi. Po prvi put prikaza se taj prirodni pojav poetkom oujka
1822., a najee je pucalo u kolovozu i rujnu 1823. S neprestane pucnjave
i estokih potresa zabrinu se sav narod na otoku. Sa svih strana dohrlie
ovamo uenjaci, da proue taj pojav, a iz Bea, Milana , Pavije i Padue
dospjee komisije, da vide, -to li se tuj zbiva. Neki nevjesti odaslanik
oitova, da kraj Mljeta imade podmorski vulkan, koj e doskora kidati i
otok Mljet unititi; ujedno predloi, neka se sav narod iz Mljeta preseli u
okoli Neretve, jer da mu pogibelj prieti. Mnienje ovo, potekave od ovjeka
neuena, prouzroi jo gori strah medju narodom, te viest o novom vulkanu
dopre a do cara Franje I. Ovaj poalje glasovitoga prirodoznanca P a r-
t s c h a na Mljet, da protrai i razvidi, u koliko je ta viest istinita. P a r t s c h
proboravi cieli mjesec listopad 1824. na Mljetu, proui sve odnoaje, te
izda knjiicu '), u kojoj razloi, da neima straha od vatrometa. I sbilja,
njegova je rie vriedila. Malo iza njegova odlazka prestade pucnjava;
potresi se dodue god. 1838., 1839., 1843. i 1850. pojavie, ali Mljet ne-
postrada nijednom sgodom.
Mnogo nesretniji od otoka Mljeta bijae vazda grad Dubrovnik. Ve
stari P l i n i j spominje, da je nekadanji E p i d a u r u s , bivi prije na otoku,
uslied potresa spojio se sa kopnom. A i kasniji Dubrovnik pretrpi u poznije
doba ljutih poraza od trenje. Osobito se spominju trusovi od god. 1481.,
1482., 1520. i 1639. Uzburkana i nemirna priroda uini puanstvo dubro
vako veoma nabonim, te Dubrovani uticahu se molbami svetcem, a
napose sv. Vlahu, zatitniku grada Dubrovnika.
Veoma tetan po Dubrovnik bijae potres od god. 1520. E a n j i n a
ga opisuje ovako: Godine Isukrstove 1520. bijae strahovit trus u Dubrov
niku i svemu njegovu zemljitu dne 17. svibnja oko 7 sati u jutro. Bijae
to na dan svetkovine uzaaa Grospoinova, a u doba kneevanja Petra
Boza Sarake. Zemlja se tako zatrese, da se je mnogo vlasteoskih kua po
gradu otetilo, nekoje dapae da su i do temelja razorene. I crkve, napose
stolna crkva postrada, te tu osta jedno mrtvo eljade i mnogo ranjenih;
po kucah umrie 17 eljadi. tete po gradu raunalo se je kojih 100 tisua
dukata, a po selih do 50 tisua".
')P. P a r t s e h : Berieht liber das Detonations-Phanomen auf der Irjsel

Meleda bei Ragusa. Wien bei Heubner 1826,
Potres ovaj kosnu se duboko srdaca Dubrovana. Bolje no igda obra

ahu oi prema nebu, molei za milost. Da se potres neopetuje, odredi
dubrovako viee, da se odsele svake godine obavi sveani prohod na dan
uzaaa Gospodnjega, a jo prije dade sagraditi crkvu s. Salvadore (sada
la Chiesa del Terremuoto).
Nu svi zavjeti i zadubine nekoristie Dubrovanom. Gfodine 1639.
ponovie se opet potresi, te mnogo se kua srui, a mnogim opet oslabi
temelj posvema. Ve ovim potresom bijae uzdrman sav grad i popucale
mnoge zidine; nu odluni i najgori trus imao je stii tek. god. 1667.,
te razoriti hrvatsku Atinu posvema. ')
Bijae to g. 1667., za kneza Sime Gfetaldia, na samu veliku sriedu,
dne 6. travnja. Ve due vremena neouti Dubrovnik potresa, pa zato
ivljae narod bezbrino, vesele se dojduemu uzkrsu. Dubrovako viee
bijae zakljuilo, da e se na taj dan rano sastati, da u oi velikoga blag
dana podieli oprost od kazna svim krivcem i zloincem grada Dubrovnika.
Svanulo jutro krasno i liepo, vedrina se blistala na nebu, uzduh bio
blag i miran; sve je navietalo, da e biti najljepi dan. Stanovnici grada
bjehu ve poustajali: vienici pohrlie ve neki u kneevski dvor, a poboni
narod navrvio jatomice u crkve, da izvri jutrnju pobonost. Ve dva sata
sijae arko sunce, bijae ve izmedju 8 i 9 sati ujutro. Nitko se nenadae
ni iz daleka nikakvu zlu, sve bijae mirno i spokojno. Ali najednom sred
te svete tiine velike nedjelje, sred najveega mira u prirodi, kad nije ni
najmanje vjetri pirio, potrese jedan jediti ali snani potres cielim gradom,
i u tinji as pretvori se malo ne cieli grad Dubrovnik u kamenu pusto.
Osim lazareta i nekojih vre sagradjenih kua uzanj poruie se sve
zgrade i kue te pokopae u svojih razvalinah 5000 ljudi. Propade ih tim
vie, jer se je mnogo naroda u crkvah sabralo.
Tko nepade prvi as pod ruevine, poe bjeati iz kue na polje, ali
pod mnogimi ugibala se zemlja, raztvarala se, i zakapala ih u svoje dubine.
Mnogi pobjegoe u luku da se spase, ali imadoe to vidjeti. Tamo se
uzburkalo more, sada padalo duboko i odticalo , sada opet naraslo za dva
lakta u visinu, kano da e poplaviti sav kraj. Ladje se jedna o drugu krile,
i veina ih potonula u morskih dubinah. Gfore u okoliu Dubrovnika poee
se tresti; a jedna se tvrja dva put raztvorila, pa opet zatvorila. Uz trus
razabirae se takojer neka mukla i strahovita tutnjava, prilina gromu, koja
') Ob ovom poiresu pisahu istodobniei: S e r a f i n o E a z z i i , Eelazione

dell' horribile terremoto sequito nella eitta di Eagusa, ed altre della Dalmazia
et Albania, il giorni della 6. aprile 1667. In Venezia, 1667. appresso Gio. Pietro
Pinelli. T r a v a g i n i F r a n e i s e i , Super observationibus a se faetis tempore
ultimorum terraemotuiim, ac potissimum ragusiani physiea disquisitio. Lugduni
Batavorum. 1669. alim, to nemogoh nijedne od ovih knjiga dobiti.
Kraj ovih spisa o potresu spominje F. Petter jo i obirno izvjee holland-
skoga konzula van Da mm a, to ga je ovaj svojim drzavam poslao. Ja se
drim ovdje najvie Appendinija.
se produlji za koji dan, zdenci i vodometi usahnue, a silna se praina

podignu u vis poput gusta oblaka i zakri nebo.
Potres potraja uz neke stanke osam dana. Tko seje u prvi as spasio,
kad se je grad ruio, dobjee bezsviestau na trg, ili potee. kud su ga
samo noge nosile! Iza prvoga udarca spasi se sretno na trg do est stotina
ljudi, ali kakovi li bijahu! Jedni bijahu ranjeni na glavi, drugi na ruku ili
nogu, te drhtahu i pogibahu ovdje od straha, nepoznavajui jedan drugoga
a kamo da bi mislili o spasu svojih milih svojaka i prijatelja. Povrativi
se poneto u se, te razabravi se od silnoga straha, podjoe neki od ovih
traiti izpod ruevina svoje roditelje,'djecu i prijatelje. Ali svedjer novi
potresi prikrie opet mnoge sred ruevina, a drugi zdvojie, da e izpod
gomile kamenja koga spasiti. Gfrad bijae tako razvaljen, da nitko nije
mogao nai ni mjesta, gdje mu je kua stajala.
Ljudi poginu zaista mnogo. Knez dubrovaki Sime Getaldi nadje
smrt u palai svojoj sa obitelji svojom, a s njim postradae mnogi vienici,
koji stajahu pred dvorom i oekivahu as, da jih pozove zvono na vieanje.
Osim ovih poginu Grjuro Krok, odredjeni holandezki rezident kod porte sa
30 pratilaca, zatim dva malteka viteza, jedan Niemac, duvne sv. Marka i
mnogi drugi uglednici. Ista nevolja snaclje i cielu kolu malene djece, koju
su jo nekoliko dana zatim uli plakati i moliti voe, a niesu im mogli
pomoi. Od sveenika neostade no samo deseti dio. Osobitim nainom spasi
se nadbiskup. On skoi sa svoga grada* kroz prozor i umae smrti. Makar
da se je na nogi ljuto ozleio , hrlijae ipak uz svu bol sa preostavimi
sveenici po gradu, kuda se je moglo prolaziti, te izpovieae i blagosivljae
umirue, a pobudjivae preostave, da neklonu duhom i ufanjem u Boga.
Neprestanim potresom pridrui se jo i nevolja ljua. U mnogih kucah
bijahu pred potresom naloili u peih vatre ; sada bukne izmedju drvlja
razorenih kua silan poar, te pretvori nekadanji grad u platneno more. K
tomu se svemu pridrui jo snaan vjetar te razdunu oganj, s kojega su
opet mnogi postradali, koji su se potresu uklonili bili. Nitko nepomisli u
ovo vrieme, da vatru gasi; sve bijae poteklo iz okruja gradskoga. Jedni
stajahu omamljeni pred gradom, a drugi se ukrcae na brodove pod Lokru-
mom, te oekivahu s uasom kobni as, kad e se razvaline grada na sve
strane razpriti. U gradu bijahu naime na tri mjesta spremili mnogo praha
i salitra, a poar se ve pribliivase ovim predielom. Nu tu se najednom
u najveu radost njihovu poar ugasi, te bar razvaline grada ostadoe na
svom mjestu.
To nebijae sva nesrea toga grada. Jedva je dne 8. travnja poar
prestao, eto nove nevolje. Pred uzkrs obavljao se je u Dubrovniku sajam,
te zato nadodje iz okolia ovamo mnogo prostoga svieta. Videi ta prostaina
(veinom ljudi pravoslavni) grad razvaljen, potee ona, da oplieni grad i
da odnese ono malo dobra, to su potres i poar sauvali. Tko bi od Du
brovana svoje blago branio, onoga bi ti divlji prostaci umah ubili.
Potres, poar i grabe ovih divljaka poplaie Dubrovane toliko, te
se nemogoe osmjeliti, da udju preko razruenih zidina u grad, da barem
spase preostalo blago i da prekopaju ruevine, nehi li koga jo iva nali.

Tu ohrabrie nesretne gradjane njihova vlastela. Od vienika preostade ih
samo 2 5 ; ovi se sastadose u viee, te pobudjeni vrlim Nikolom Buniem
pojoe oslobadjati i razkapati ruevine svoga grada. Nikola Buni sakupi
oko sehe preostavu vojsku, te poe s njom goniti iz grada opore proste
svjetine, a ostali latie se posla, te uzee izkapati svoju brau i nadjoe jo
gdjekojega na ivotu.
Tekabieda, to stie hrvatsku Atinu ove kobne godine, razcvili
mnoge Dubrovane, koji su izvan zaviaja svoga ivjeli. Izmedju mnogih
drugih probugari i Korculanin Petar Kanaveli nad razvalinami slavnoga
grada. U njegovoj istodobnoj pjesmi: Grad Dubrovnik vlastelom o trenji"
pripovieda on, kako se je njemu u Jakinu ukazala kraljica slavnoga Du
brovnika i opisala propast grada ovimi riemi:
Gdje ja vidjeh svietlieh zgrada
Vrhe obraat zemlji doli,
Gdje se ori i razpada
Sto a do tie, to do poli.
Gdje se u no dan mi obrati,
Gdje se sakri nebu lice,
Gdje nevidjeli ve ni sjati
Zrak od sunca, ni daniee;
Gdje mnjah, da se nebo otvori,
I da gnjev svoj na me mee,
I da zemlja svom ponori
Prodrieti me hoe vee.
Koja boles moe biti,
Ko boljezan bjee moja,
Kada zauli svud vapiti
I uzdisat bez pokoja.
Majke placu, otci cvile,
I nie, da ih tko pomoe,
Sebe i sinke svoje mile
Vide ginut, ah jaoh Boe!
Crkve Bogu posveene,
Djevianski sveti dvori,
Sve ostae obraene
Vrhom do dna, dnom do gori;
Po ulicam svega grada
Vidjeh puke na sve strane
(Srce mi se jaoh razpada)
Prije neg mrtve zakopane.
I nebjee jaoh nikoga
Da njih teke tube uje.
I nevolju puka moga
U potrebi i pomiluje.
Vulkani i zemljotres *a&tmtmmans*&mm 8 * -
.. GE HRVATS
Kami neosta na kamenu, DRAVI HRVATSKOJ
Svi se puti zagradie,
U as vidjeli diku streuu,
Liepo mene ka resae.
Uzdignu se gora jedna
Od kamenja razorena,
Sama pokrit ka bi vriedna
Sva ma dobra neizbrojena.
Majka s eereom, otac s sinom,
A brat s bratom zagrljeni
Stiena ostae pod teinom
Zakopani, ah jaoh Boe!
Zatim paka oganj vrli,
Ki se usjeknu gradu u kosti,
Sve poee i popali
Bez ozira, bez milosti.
Vode svoj tiek uzmakoe
Za moj poraz vjekoviti,
A moje suze nemogoe,
Plam mogui ugasiti."
Grozna katastrofa od godine 1667. uniti slavu i blagostanje grada
Dubrovnika za uvieke. On se podignu dodue na novo iz pepela svoga,
pomladjen, ali slab. ivotare kakovih 150 godina izgubi napokon i slo
bodu svoju.
Ali potresom od g. 1667. nije prestala djelovati ona podzemna mo,
s koje cielo juno primorje hrvatsko strada. Jo i danas ivi Dubrovanin
u vjeitu strahu od potresa, ter liee riedko kada spokojno na poinak, ve
ga uviek mori neugodna slutnja, nee li moda osvanuti mrtav u razvalinah
doma svoga.
To svjedoi i vrli Niemac $\ Petter u svojem djelu o Dalmaciji, pripo-
viedaju nam o novijih potresih u Dubrovnikn. On veli doslovce : Za moga
boravka u Dubrovniku od travnja 1823. do prosinca 1826. sgodi se u ovom
gradu preko dvadeset potresa. Znatan je trus bio 7. kolovoza 1826. jutrom
ob 6. uri, a jo ei 17. travnja 1827. u tri sata po podne. Mjeseca rujna,
listopada, studenoga i prosinca 1840. uestae potresi toliko, da se je sviet
silne katastrofe bojao. Poetkom listopada bjeao je svatko iz grada, koj
je samo mogao ; ista vojska preseli se iz grada u pregradje Pile. Mnogo jai
trus sgodi se 17. travnja 1850. u 1 1 % sati noju. S ovoga i sliedeih po
tresa postrada mjesto Ston, brojee samo 150 kua i 383 itelja, toli jako,
da su se kue veinom poruile ili su se pako razpukle. Gfod. 1851. bjesnila
je opet ta podzemna mo toli estoko u malom Stonu, da ga je malo ne
sasvim unitila. Ove neprestane i ozbiljne opomene vie moi, koja nad
zviezami stoluje, sjeaju nas umrle ljude, da smo mi nestani i slabi, a
naa djela neznatna. Mnoge jo ruevine grada od god. 1667., kojih mje-
stimice u Dubrovniku nalazimo, opominju nas vazda na ono, to se je ve

jednom zbilo, i to bi se joter vie puti zbiti moglo. Zato i dubrovaki
sviet vazda trepti; srce mu je nemirno, a u grudih mu je tjeskobno. Tko
je samo jednom takov potres doivio, moe si lasno strah Dubrovana pro
tumaiti. Ja barem neu nikada stranoga asa zaboraviti, kada se je jutrom
7. kolovoza 1823. Dubrovnik stresao. Bijah jo u krevetu te snivah sladak
san, kada me na jednom trgnu od sna silan tropot i buka. Kad progledali,
vidjeh, kako se svod i triem moje sobe amo tamo mie, a supruga mi
uzkliknu: Boe nas obuvaj, eto potresa!" Poletih s kreveta na prozor te
uoih na ulici ljudi, uskoivih iz kua, te kleeih i vapijuih za milost
boju. Zid kue, u kojoj prebivah, bijae odozgo do dolje sav razpukao, i
to prouzroi onaj sileni prasak. Sav taj potres trajae tek nekoliko trenu
taka, a iza toga zavlada opet mir i tiina, kano da se nije upravo nita
zbilo. Mornari, to su na brodovih spavali, kazivahu, da su i oni taj trus
ivo poutili."
3. O zemljotresih u Zagrebu dne 31. listopada i I. studenoga 1872.

Prvi studenoga veoma je znamenit u historiji zemljotresa, jer toga
dana godine 1755. razorena je do temelja portugizka priestolnica Lisabon.
Tom prilikom pogibe do 30.000 itelja to pod ruevinami zgrada, to uslied
uasna poara, koji je iza toga sliedio. Ta je godovnica i za Zagreb od neke
vanosti, jer isti dan (i dan prije) imadosmo i mi priliku upoznati se s tim
prirodnim pojavom, koji ako i nije bio toli silan, ipak je ostavio kod zagre
bakoga puanstva dosta silan utisak. Da se uzmogne prispodabljati, nee
biti suvino, ako ovdje u malo riei predoimo te grozote onoga lisabon-
skoga potresa. Svatko znade, kako su na Svesvete 1755., upravo kad se je
sviet u crkvi desio , tri silna udarca za etiri trenutka nainila od cieloga
grada ruevinu. Ljudi, to nisu poginuli, potraie spas u biegu ; nu zla jim
posluila srea, jer biegajui na rieku, odplave jih silni valovi rieke Taja ;
a koji su spas na ravnu potraili, propadoe u otvarajuih se drielih i pu-
kotinah, iz kojih sukljae crn dim i plamen. Za est asova bijae bogati
grad sama ruevina, a ega potres nije unitio, to je poharao silni poar.
Kolika je to alost biti morala, o tom si teko moe stvoriti sliku onaj, koji
nita slina nije doivio. Prema ovomu potresu jesu zagrebaki potresi od
g. 1872. posvema neznatni.
Prvi udarac osjetie u Zagrebu u etvrtak 31. listopada oko 12 sati
i 15 asova poslie podne; ali jer nitko na potres slutio nije, to gaje najvei
dio iteljstva smatrao za neku buku ili tropot, koj se je u kui dogodio.
Najznamenitiji potres bijae u noi istoga dana oko 10 sati 59 asaka. Uz
gromotnu tutnjavu od jedno etiri trenutka (sekunde) potresu se zgrade,
zazveknu prozori, visei predmeti i slike uznjihaju se i zatropotaju, a spa-
vajua eljad plaho se prenu iza sna, nemogu se oteti nekomu strahu i
grozi, koja ih je snala. Od kunih ivotinja jedini su psi alobnim zavija
njem svaki potres pratili.
Oko 11 sati, 21 asak i 30 trenutaka pojavi se druga trenja od dva

trenutka, koju nakon trenutka mira nasliedi pojedini ojak udarac. Smjer
gibanja kod ove trenje bijae preteno od sjev.-sjev.-izt. prema jg.-jg.-zap.
Bilo je jo trenje u l i sat. 50 as. i 30 tren. od jednoga trenutka
trajanja sa sliedeim pojedinim udarcem i smjerom preteno sjeveroiztonim
i jugozapadnim ; zatim oko 12 sati 24 aska 40 trenutaka od poldrugoga
trenutka trajanja po prilici; a napokon poslie mira od poldrugoga sata opet
znatniji potres od poldrugoga trenutka trajanja, kod kojega, to je veoma
znamenito, bijae jasno osjetiti, kako se smjer zemljotresnoga talasa mienja ;
s poetka bijae vie sjevero-sjevero-iztoan i jugo-juno-zapaan, al malo
po malo predje u odrjeito sjeveroiztoan i jugozapadan smjer. Oko 3 sata
14 asaka u jutro osjeti se samo tutnjava bez potresa.
Istoga dana ( 1 . studenoga) u 8 sati 1 as. potrese se zemlja neto
slabije za poldrugoga trenutka trajanja, a oko podne istoga dana bijae jo
nekoliko veoma slabili udaraca, itav se je pojav zavrio 2. studenoga u 6
sati 24 asa u jutro tutnjavom bez potresa.
Sielo tih potresa jamano je naa gora zagrebaka; dakle su valjda
posve lokalan pojav. Pa i nije vjerojatno, da bi nam ti potresni talasi preko
savske naplavine od jugozapada doli, jer bi tada pri osjeanoj jakosti kod
nas Samoborci n. p. jo jae udarce outiti morali, doim tamo nisu za po
tres nita znali, a osim toga moralo bi negdje na obalah jadranskoga mora
doi do groznih katastrofa, to se medjutim dogodilo nije. Nadalje razlog,
da imamo u zagrebakoj gori traiti sielo potresa, jest upravo promjenljivo
i vihorasto talasanje zemlje, koje se je opazilo, to se nemoe s udaljenim
potresnim uzrokom, po zakonu talasanja krutih i kapljivih tjelesa, nikako
u sklad dovesti.*
Mnoge su i razliite hipoteze, to su jih zamislili uenjaci, da protu
mae zemljotrese. Jedni su htjeli, da su plinovi u utrobi zemaljskoj uzrokom
potresa ; drugi, da su podzemne oluje, dakle munjotoci, uzrokom njihovim ;
a trei, da potresi nisu nita drugo nego tropot, koji nastaje, kada se rue
podzemne pilje i t. d.
* Dr. 0. Zeitharnmer pobiljeio je potrese u Zagrebu od g. 18301846. Ovi

se zgodie:
1830. 8. veljae u 10 sat. 40 easaka jutrom 2 trenutka trajuei potres,
koj su u dolnjem i gornjem gradu jednako eutili.
1832. 2. veljae medju 5 i 6 sat. u jutro bijae valovit potres od sjev.
prema jugu, a prije bijae dosta estoka bura, koju je podzemna tutnjava poput
grmljavine pratila.
1834. 11. prosinca u 2 sata 30 easaka u jutro bijae potres od sjevero-
iztoka prema jugozap.
1836. 18. studenoga u 4 sata 15 as. jutrom bijae slab potres.
1837. 22. rujna oko 12 sat. 30 as. poslie podne bijae estok potres,
a pred njim podzemna tutnjava sliena grmljavini. Potres bijae valovit, eutio se
je od juga prema sjeveru; malo koja kuca ostade neoteena. Trajao je 3 trenutka.
Nije dvojbe, da mnogo raznih uzroka moe proizvesti iste uinke.

Tako u blizini jaka vodopada zemlja je na daleko u vjeitom treptanju ; ali
toliko ipak dan danas znanost doputa, dre se mnienja Humboldtova, da
zemljotresi (kao i pojavi vulkanski) nisu nita drago nego reakcija raztop-
ljene utrobe zemaljske na okorjelu povrinu svoju, a dodaje jo taj popravak,
da i nebeska tjelesa, najpae sunce i mjesec znatno uplivaju na zemljotrese.
Ako'je naime, mniju teoretici, nutarnjost nae zemlje u raztopljeno-tekuem
stanju, tada po istih, zakonih privlaiva sila sunca i mjeseca ima djelovati
na tu nutarnjost, te kao to na moru prouzrokuje osjeku i plimu, tako sli
nim nainom moraju prouzrokovati razmjerno dizanje i padanje te raztopljene
mase u nutarnjosti zemlje.
Sunce i mjesec, kada istodobno prolaze podnevnim kolobarom, (dakle
za punoga i mladoga mjeseca), prouzrokuju u moru najjae plime i osjeke,
dakle po analogiji moraju djelovati i to jae na tu raztopljenu kapljevinu
zemlje, t. j . potresi moraju biti tada ei i jai. Sto je teorija davno izrekla,
to je pretresivanje mnogobrojnih potresa i dokazalo: da su naime potresi
najei onda, kada su sunce i mjesec zemlji najblii i kada svoje privla-
ive sile sjedine, a to je za utapa i mlaja. Znamenito je svakako, da su se
i ovi zagrebaki potresi za mladoga mjeseca zbili; jer 1. stud, u 6 sat. i 34
as. nastupio je upravo mladi mjesec.
Pretresivanje raznih zemljotresnih opaanja pokazalo je i to, da su
potresi mnogo ei u hladnoj polovini godine, nego li u toploj. To nije
teko protumaiti: sva se tjelesa steu, kad toplinu gube.
U hladno pako doba godine izgubi zemaljska kora za stalno vrieme
vie topline nego li u toploj polovini godine, dakle se i stee bre ; doim
je s druge strane gubitak topline same jezgre uviek stalan i jednak, te se
jednomjerno stee; odatle dolazi, da kora mjestimice popuca kao ljuska na
orahu ili lupina na mogranju, a pucanje kore prouzrokuje zemljotrese.
Te se pukotine zemaljske dodue nevie, jer jih pokrivaju zemaljske
vrste vie rahle, za koje ovo pravilo stezanja nevriedi (nego samo za kri
stalnu lupinu zemaljsku). Medjutim dogodilo se je ve i to, da su brazgo
tine a do povrja zemlje ile, te iz njih je za ciela potresa sukljala vatra i
Potres se je ponovio neto slabije dne 24. u dva sata 45 easaka u veer, i 25.
iza ponoi,
1839. 3. oujka u 1 sat 17 eas. noeju, prije toga podzemni tutanj i
slaba valovita trenja od iz. prema zap., zatim estok vertikalan udarac uz glasan
prasak, kano da se je teko breme na svod sruilo. Trajae 2 trenutka. Neki ljudi
kau, da je i 21. listop. u 11 sat. u veer bio potres.
1840. 27. kolovoza u 12 sat. 56 as. poslie podne estok potres, koj su
eutili i u Karlovcu, Petrinji, Glini i Ljubljani.
1843. 20. studenoga u 8 sat. 30 eas. jutrom estok potres od juga prema
sjeveru, uz glasnu tutnjavu. Trajao je 3 trenutka.
Veina dakle ovih potresa zgodila se je u j e s e n s k o i z i m s k o d o b a :
izmedju mjeseea rujna i veljae.
dim, kao to smo to naveli kod potresa Lisabonskoga i kao to se je opazilo

kod mnogih drugih velikih potresa.
Kako mu drago bilo, iz maloga se je ovom zgodom nauiti dalo, kako
su potresi neugodni gosti. Sreom, da u nas neimaju one sile, kojom haraju
junu Ameriku, Antille, Italiju, Siciliju i Malu Aziju. Spominje se dodue,
da se je jednom toranj crkve sv. Marka uslied potresa poruio* ; ali na-
vadno prolazi potres bez velike tete po zemlju.
* Naime g. 1506., kadno je potres razorio mnoge kue i poruio toranj crkve
sv. Marka. Kasniji potresi u Zagrebu (godine 1586. i 1590.) ueinie takodjer
mnogo tete.
-
V.
Geognostiki pregled hrvatske zemlje.

(Uvod. 0 postanku i razvoju hrvatske zemlje. Nahodita koristnih rudi,. Opis.)
Uvod. Geognozija ili zemljoznanstvo vana je grana geografske

znanosti, jer nas ui poznavati zemlju, kakova je i od kakovog je
kamenja sastavljena. Ue zemljopis Hrvatske prouiti nam je geog
nostiki ustroj njezin tim pomnije, to upravo geognostiki pojavi
znatno uplivaju na ivot i razvoj svih organskih stvorova. S toga
smo upravo razloga ee govorili o geognostikom sastavu pojedinih
gora, te mislimo, da je potrebito, da jo jednom pregledno nacrtamo
geognostike osebine nae domovine, nebi li nam se jasnijom ukazala
pradavna poviest njezina.
U obe su poznate dvie vrsti kamenja: jedno je kamenje po
stalo o g n j e m , a drugo vodom. Jo se i dan danas dogadja, te
silne vodene pare tjeraju na asove iz dubine zemaljske kroz vatro
mete (sopke) silesiju raztaljena kamenja, koje na povrju zemlje
ohladi i ukruti. Slutimo punim pravom, da je i u pradavna vremena
mnogo kamenja slinim nainom na povrje zemlje dospjelo, te zo
vemo to kamenje e r u p t i v n i m ili p r o l o m n i m (izsopljenim) kame
njem. Kamenje je ovo ledaastoga, gromadnoga sastava (krystallini-
sche Massenstruktur). U dananje se vrieme tvori ovako samo vul-
k a n s k o kamenje, kanoti hrapavac (Trachyt) i adi (Bazalt); nu za
prolih perioda postalo je ovako sve tako zvano p l u t o n s k o kamenje:
ulja (Granit), sienit, zelenjak (Griinstein), gabrovac (Gabbro), portir i
melafir. Kamenje, to se je od vode odluilo i sleglo, te kao talo-
ina naslagalo u naslage ili vrste, zovemo t a l o n i m ili sedimen-
t a r n i m kamenjem. Sedimentarno kamenje postalo je opet dvojakim
nainom: ili je voda kod stvaranja toga kamenja djelovala samo me-
Greognostieki pregled hrvatske zemlje. 213
kaniki, ili pako kemiki. Gdje je voda samo mekaniki djelovala,

tamo je starije kamenje trgala i krila, pojedine mu esti raznaala,
te jih na druga mjesta opet nanosila kano piesak, ljunak ili mulj.
Ovakovo kamenje zovemo k r n i m ili k l a s t i n i m , te ubrajamo
ovamo: pieenjak (Sandstein); giinenjake (Tliongesteine), kanoti kri-
Ijavu glinu (Thonschiefer), ilovasti lapor (Tegel) i lapor (Mergel);
zatim krnjagu (Breccie), gromau (Conglomerate), vatre njacki maak
(vulkanischer Tuff), gorske ruevine (Gebirgssckutt), valutice (Ge-
schiebe), i t. d. Ovim se nainom tvori kamenje jo i danas u svih
morih, jezerih, riekah i potocih. Kano kemijska ili lubena taloina
od vode nastalo je mnogo kamenje, koje se u vodi raztvara i razlui,
te kad se voa pretvori u paru, opet naslae. Ovo je kamenje sve
koliko ledaastoga sloga (krystallinische Struktur), te ubrajamo ovamo:
pravapno (Urkalk), sigu (Kalksinter), dolomit, tubu (Graphit) , ka
menu sol, sadru, i t. d. Slinim su nainom postali u pravieku uz
silnu toplotu s v i l e d a a s t i k r i l j a v c i , kanoti rulja (Gneis), bliest-
nik (Glimmerschiefer), zeleni kriljavac (Chloritschiefer), rogovaa
(Hornblendescbiefer) i t. d.
Tvrda kora zemlje nae nesastoji medjutim samo od ruda;
imade u njoj i silnih ostanaka organikih bia, kanoti ivotinja i bi-
lina, koji su u vrstah zemaljskih zakopani. Bilje je za tvaranja vrsta
zemaljskih davalo (i daje) mnogo ugljika, a ivotinje ponajvie ugljino-
kiseloga vapna. Sve ugljevlje ubrajamo zato medju biljevnjae (Phyto-
genide), a malo ne svekoliko vapno u zemaljskih vrstah medju ivo-
tinjae (Zoogenide). Ponajglavnije sedimentarne biljevnjae jesu: ugljac
(Anthracit), crni i mrki ugalj, treset (Torf), crna smolina (Asfalt),
petrolej i t. d.; a najglavnije sedimentarne ivotinjace jesu vapnenci,
i to mramor, kreda i Ijuturno vapno (Muschelkalk). Najgornja pako
vrsta zemaljske kore sastoji od p r s t a (Dammerde), a osobito od
z e m l j e c r n i c e (Humuserde), koju tvore raztvorene esti biljevne
i rudne. Glede naina, kako li se jedna vrsta kamenja naslae na
drugu, valja opaziti, da ima dvie vrsti naslaga (Auflagerung): na
s l a g a j e d n o l i k a (normalna, gleichformig), i n a s l a ga r a z l i k a
(abnorm, ungleichformig). Naslaga nalazimo ponajglavnije kod sedi-
mentarnoga kamenja, i to tako, da se jedna vrsta kamenja ili hri
dina, poslae neposredno po drugoj. One vrste (Schichten), koje se od
ostalih odlikuju raznolikim sastavom ruda, zovemo s l o j e v i (Lager,
214 Geognostieki pregled hrvatske zemlje.
Flotze). Tako n. p. nalazimo u. rulji slojeva od vapnenca, ili u uglje-

vitom pieenjaku slojeva od ugljena. Svigdje je tu naslaga jednolika,
to jest: jedna se je vrsta poslagala upravo horizontalno po drugoj.
Kadkada se dodue nadje, da naslaga kod sedimentarnoga kamenja
nije jednolika ni horizontalna, nu tada valja znati, da je tu prvo
bitna naslaga s raznih promjena poremeena. Plutonsko ili vulkansko
kamenje imade n a s l a g u r a z l i k u t. j . pojedine vrste neposlau se
jedna po drugoj, ve jedna vrsta presjeca ostale, ili se je sloila
ostalim po strani. Razlika je naslaga trovrstna: i c a s t a (gangformig),
g l a v i a s t a (kuppenformig) i g r e d a s t a (stockformig). icom zo
vemo poprienu pukotinu kroz ostale vrsti kamenja, izpunjenu dru
gim kamenjem. ice su dvovrstne: k a m e n e i r u d n e . Prve su iz-
punjene samim kamenjem, a druge sastoje sasvim ili veinom od
rudaa, kovina, sjajnika i blistavaca. G l a v i a s t u naslagu ima samo
prolomno ili eruptivno kamenje, gdje se izbaeno kamenje naslae
nad drielom (otvorom) poput zvona ili cunja. Gr e dam i zovemo
velike gromade kamenja, oblika leastoga, pakrugljastoga ili sasvim
nepravilna, koje prodiru kroz ostale vrste.
Absolutnu starost pojedinoga kamenja nemoemo opredieliti;
ali tim sjegurnije r e l a t i v n u s t a r o s t t. j . koje je kamenje starije,
koje li mladje. Glede kamenja jednolike naslage valja opaziti, da je
tu uviek mladja ona vrsta, koja se je po drugoj poslagala. Za kame
nje razlike naslage vriedi, da je uviek popriena ica, glavica ili
greda mladja od vrsta, koje presjeca. Prema tomu opredielie zemljo-
znanci dobu vrstanog i eruptivnog kamenja, te prozvase sve esti
gorja, kojega se je kamenje u isto doba i od istih tvari satvorilo,
formacijom ili stvorbom (epoca, terreno). Uz to oznaie rela
tivnu starost sedimentarnim i eruptivnim formacijam.
Svaka nam formacija ili stvorba prikazuje po jedan odsjek iz
poviesti razvoja nae zemlje, a vie stvorba ini opet po jedno raz-
dobje ili periodu. Prema historiji ovjejega roda razdielie i poviest
nae zemlje na p e t v e l i k i h r a z d o b j a ili p e r i o d a : na praviek,
stari viek, srednji viek, novi viek i sadanji viek. Ove periode zovu
jo i prema razvoju organikih stvorova na zemlji, u k oliko jim na
lazimo ostanaka u sedimentarnih formacijah, sliedeimi imeni: pro-
z o j s k a , paleozojska, m e z o z o j s k a , k a e n o z o j s k a i a n t r o -
p o z o j s k a perioda.
Geognosticki pregled hrvatske zemlje. 215
Iza ovoga uvoda moemo u kratko i pregledno koju progovoriti,

kako li je zemlja hrvatska postala, i kako je dananje lice zadobila.
To emo pako udesiti tako, da emo o pojedinih formacijah, poam
od najstarije do najnovije gdjeto kazati, te ujedno svaki put spo
menuti, ima li gdje u naoj domovini istih stvorba.
0 postanku i razvoju zemlje hrvatske. Englezki zemljo-
znanac Charles Lyell tvrdi svim pravom, da se je zemlja stvarala
i postajala polagano i mirno, bez silnih prirodnih katastrofa. I da
nas vidimo, kako nam se zemlja neprestance mienja i preobrazuje,
a mi to tek opaamo, ili pako niti nevidimo. Istina je dakle, da je
naa zemlja postala mirno, ali je zato trebalo nebrojenih vjekova.
Da vidimo dakle, kako je zemlja u obe, a napose domovina naa
bila u svakom od onih pet razdobja ili perioda, o kojih smo prije
govorili.
Ve unapried valja nam kazati, da je izmedju svih pokrajina
kraljevine Hrvatske upravo kraljevina Hrvatska u uem smislu naj
bogatija razliitimi formacijami. U Hrvatskoj nai emo primjera za
sve formacije i periode. Mnogo su siromanije i jednostavnije Slavo
nija i Dalmacija.
Prvo razdobje: Prozojska perioda ili praviek zemlje.
U ovo razdobje spada tako zvano p r a g or je, od kojega su na
stale sve kasnije stvorbe. Ovo pragorje sastoji od ledaastoga kame
nja, od ulje (granita), sienita, zelenca i bielutkastoga portira (Quarz-
porphyr), zatim od rulje (G-neis), bliestnika (Glimmerschiefer), amfi-
bolnog kriljavca, bieljaka (Granulit) i tinjca (Phyllit), napokon od
podredjenih kamina: zrnastoga vapna, gorikovca (Magnezit) i zmi-
jaka (Serpentin). Ovi su ledaasti skriljavci postali u davnoj davnini,
kad su samo kemike i fizike sile djelovale. Za ovoga razdobja nije
bilo nijednoga ivuega bia, zato nema u tom pragorju n i k a k o v i h
o k a m i n a (petrefacta).'
I. Prvotna stvorba ili ledaasto gorje. Svekoliko ledaasto
kamenje zovemo i prvotnom stvorbom, jer je najstarija est nae
zemlje. Prvotna se stvorba dieli na tri razdjela, koji sastoje od vrsta-
noga i ledaastoga kriljavoga kamenja i od eruptivnoga kamenja,
1
Da li je takozvani E o z o o n e a n a d e n s e ivotinja ili samo rudna smjesa,
jo nije rieeno.
21G Geognostiki pregled hrvatske zemlje.
koje presjeca pojedine vrste. Najstarija je stvorba rulje, zatim stvorba

bliestnika, a trea i najmladja je stvorba tinjca.
Prvotne ove stvorbe neima u junoj Hrvatskoj ni u Dalmaciji, ve samo u
pokrajini meju Savom i Dravom, i to na sljedeih mjestih: U Z a g r e b a k o j
gori (bliestnik, kloritov kriljavae. bielutak); u M o s l a v a k o j (Gariekoj) gori
sa ovimi vrstami kamenja: uljom, sienitom, rogovaom i bliestnikom , a najvie
kriijavom, sitnozrnom ruljom, prelazeom gdjegdje u bliestnik. Utrunjen u drago
kamenje nalazi se u Moslavakoj gori sinedjac (Rauehtopas). Bolje nego u Mosla
vakoj gori zastupana je prvotna stvorba vi g o r a h S l a v o n s k i h . U gori Krn-
d i j i (kod Kutjeva, Gradca, Gradia) sastoji ta stvorba od ralje, bliestnika i ro-
govaee; zatim bilo P a p u k - g o r e izmedju Kamenskoga i Drenova sastoji od gra
nita. Granit napunjuje takodjer porieje potoka Slobotine iznad Eogovlja. Prvotnu
stvorbu nalazimo jo u S u j u i k - g o r i (granit i bliestnik); i u g o r i K a l n i -
koj sjeverno od Obrea i Kamenice (bliestnik). Medju pragore spada napokon
jo i P r u s k a i l i V r d n i k a g o r a izmedju Divoa i Vrdnika (prabrusilovac,
bjelutnjak, ledaasti vapnenjak s uloenim serpentinom).
D r u g o razdobje : Paleozojska perioda ili stari viek zemlje.

Odkada su zrak i voda poeli djelovati na zemlji, poeli su i
raztvarati i kriti prvotno ledaasto gorje. Odsele sastoje stvorbe ze
maljske kore veinom od esti prvotnoga gorja, koje su voda i zrak
preobrazi vale u druge stvorbe, a ove opet u tree. Uz ove stvorbe
imade i eih eruptivnih stvorba.
Dragim razdobjem dakle poima dugi niz tako zvanih sedimen-
tarnih formacija, koje su postale od taloin^ vodenih. U tih stvorbah
nalazimo u pojedinih vrstah i ostanaka raznoga bilja i ivotinja.
Ostanke raznih rodova bilja i ivotinja, koji su tada ivjeli, te
kasnije izumrli, nalazimo u okam in ah (Petrefacte, Fossilien) medju
kamenjem. Svaka vrsta kamenja ima posebno bilje i ivotinje, i to
prema razdobju, u kojem su same vrste postale. Tu su okamine sje-
gurnim provodiem i pomagalom kod oznaivanja dobe za pojedine
vrsti i razdobja. F l o r a (bilje) paleozojske periode sastoji malo ne od
samih tajnocvietka: ponajglavnije su haluine, paprat, crvotonice itd.
Od faune (ivotinja) nalazimo veinom koralje, bodljae, me-
kuce i lankonoce i t. d., od kraljenjaka imade samo vodozemaca,
gmazova i riba. Isto podnebje, jednoliko bilinstvo i jednoliko ivo-
tinjstvo: sve to oznauje nam karakter malenih i ravnih otoka od
kopna, i velikoga, bezkrajnoga mora u ovoj drugoj, paleozojskoj
periodi.
Greognostiki pregled hrvatske zemlje. 217
Druga perioda zemlje broji etiri formacije ili stvorbe: silur-

sku, d e v o n s k u , k a r b o n s k u ili u g l j e n u , i p e r m i j s k u ili
dyasku.
Prelaz sa prvotne formacije u silursku tvori na mnogih mjestih
silan niz vrsta, koje zovemo posebnim imenom: k a m b r i j s k i m su
stavom ili stvorbom. U njoj se je nalo organikih ostanaka, i to
okamina od crva kolutaa (Ringelwurmer).
2. Silurska stvorba ili viek trilobita (trokrpci). Silurske vrste
sastoje od vele raznolikih sastavina: od gromae, pieenjaka (osobito
drobnjaka, Grauwacke), kriljave gline, vapna i zelenca; te su nastale
od taloina morskih. U njih imade samo haluina i ostanaka od mor
skih ivotinja i to: lankonoaca, mekuaca i zrakara (Strahlthiere).
Ponajglavniji su trilobiti t. j . predpotopni korepnjaci, slini rakom,
kojih imade silesija okamenjenih. Ova formacija obiluje rudnimi i-
cami (poneto zlata, eljezne rudae, olovnoga sjajnika).
Nije jo iztraeno, ima li te stvorbe u Hrvatskoj. Vukotinovi tvrdi, da je
ima u Zagrebakoj gori.
3. Devonska stvorba ili viek riba oklopnjaa. Ova stvorba
imade drobnjakoga pieenjaka, kriljave gline, vapnenca (osobito
dobrih vrsti mramora), crljene gromae, pieenjaka, zelenca (dio-
rita), napokon i maka od zelenca. Za devonske dobe ve se je kopno
prilino pomnoalo i razgranilo, & more smanjilo i suzilo ; zato imade
u devonskoj stvorbi i takovih taloina, koje su postale od sladkih
voda (rieka i jezera). Bilinstvo na kopnu sastojae od paprati, crvo-
tonica; od kraljenjaka (ivotinja) pojavljuju se u tom vieku silne
r i b e . (Zato i zovu neki geolozi tu dobu stvorbom riba.). I u devon
skoj stvorbi imade ruda, kanoti srebra, olova, ive, tutije i eljeza.
Da li se je gdjegod u Hrvatskoj ta stvorba razvila, nije se dosele jo iz-
vjestno ustanovilo; nn ini se, kao da je ima poneto u P e t r o v o j g o r i , u
gori S a m o b o r s k o j , i u I v a n i c i , gdje na robnjaku lee one rudae,
koje tamo kopaju.
4. Ugljena (karbonska) stvorba ili viek tajnocvietaka. Poznato
je, da kamenoga uglja nema samo u ugljenoj formaciji, ve i u dru
gih ; ali upravo iiajznatnije i najizdanije slojeve najboljega fossilnoga
ugljena (anthrazita ili ugljaca, i crnoga ugljena) nalazimo u ovoj
stvorbi. U nijednoj drugoj periodi nisu prirodne sile toli pogodno
djelovale na bilinstvo, koje je obilno i bujno cvalo, te tako stvorilo
ove silne slojeve ugljena. Ugljena se stvorba dieli na dvie razliite
218 Geognostiki pregled hrvatske zemlje.
esti. Dolnja i starija est morska je tvorba, koja nam se ukazuje

stranom kano tvorba vapnena (gorsko vapno ili ugljeno vapno) ili
kano tvorba od pieenjaka i kriljave gline (Kulm-formacija). Ali
mnogo znatnijih i mnogobrojnijih slojeva imade tek gornja i mladja
est, tako zvana p r o d u k t i v n a u g l j e n a f o r m a c i j a , koja je
tvorba sladkovodna i kopnena.
Formacija gorskoga ili ugljenoga vapna imade faunu morsku,
te nastavlja u tom obziru formaciju devonsku. Ugljeno je vapno
tamne boje, obiluje liepim mramorom, te ima mnogo rudnih ica,
(olova, tutije).
P r o d u k t i v n o ugljeno gorje sastoji od svjetloga ili tamno-
sivoga ugljenoga pieenjaka, od kriljavoga pieenjaka i kriljave
gline; medju kamenjem imade mnogo slojeva ugljena, a uz ugljen
veoma esto i ugljenoga eljezca. Slojevi kamenoga ugljena naslagan
SU se ponajvema u kotlinah ili basenih, te su bili neko stranom
obale na ravnih otocih i kopnih, a stranom su se otaloili u kopnenih
kotlinah. Svi organiki ostanci potiu od kopnenog bilja i ivotinja,
zatim od sladkovodnih ivotinja. Bilje ove dobe kano da je raslo uz
obale, uz morski al i u movaran. Uz bilje tajnocvietno ima tuj ne
koliko vrsti crnogorice i jednosupnica (Monokotyledoneae).
U naoj domovini sastavljaju ovu stvorbu tako zvane z i l j s k e v r s t e
(Gailthaler Sehiehten), koje su od Ziljske doline nazvane, a sastoje se iz brusi-
lovea, pieenjaka, gromae i vapnenjaka. Kamenoga uglja ima u nas samo mali
vitlie paklinastoga uglja kod ratela Graba u Dalmaciji. Od prolomnoga kamenja
nalazimo zmijaka i hrapavca (u Frukoj gori), zatim zelenjaka (u Samoborskoj
gori. U hrvatskoj stvorbi ugljenoj ima i e l j e z n i h , b a k r e n i h i o l o v n i h
r u d a (u gori Samoborskoj, Petrovoj i Kostelskoj).
Okamina nalazimo sliedeeih: od bilja paprati (Neuropteris, Sphenopteris,
Alethopteris) i segalina (Stigmaria i Sigillaria); od ivotinja krakaee i brachio-
poda (Produetus i Spirifer), zatim osobito riba (morskih psovina).
Stvorbu kamenoga uglja nalazimo u naoj domovini: u P r u s k o j g o r i
od Grabova, Beoina i Ledinaea pa do Eemeta, u P o e k o j g o r i , u K a 1-
n i k o j g o r i (brusilovac, pieenjak i gromaa), u K o s t e l s k o j g o r i
(pjeenjak), u Z a g r e b a k o j g o r i (pieenjak), u S a m o b o r s k o j g o r i
(brusilovac, gromaa i najvie pieenjak), u a b a r s k o m , d e l n i k o m i
v r b o v s k o m okoliu, u V e l e b i t u , napokon kod r a t e l a G r a b a u Dal
maciji (brusilovac i vapnenjak).
5. Dyaska ili permijska stvorba ili viek riba hrskavica sa ca-
klinastimi Ijuskami (Ganoidei). U ovoj stvorbi razlikujemo dva glavna
odjela: dolnji odjel sastoji od crvenoga pieenjaka i gromaa, imade
Geognostieki pregled hrvatske zemlje. 219
samo ostanaka od kopnenoga bilja, te se zove s t a r i m c r v e n i m

p i e e n j a k o m (das Rothliegende); gornji odjel pako sastoji po
najvie od vapnenoga i dolomitnoga kamenja, imade samo pomorsku
faunu, te se zove r u d n i k o v a (Zechstein) ili rudnikovaka forma
cija. Permijska formacija, koja se je u Permi u Ruskoj dobro raz
vila, obiluje bakrenimi rudami, te tako se stere nad ugljenim gorjem
izvrstno bakreno gorje. Glede organikih ostanaka slina je ova for
macija stvorbi ugljenoj; nu ipak ima u njoj redjih i manjih slojeva
ugljenih. U starom crvenom pieenjaku imade velikih trskovitih
rastlina, crnogorice, papratnjaa i neto paoma, od kojih nalazimo
mjestimice toliku silesiju okamenjenih stabala, da jih punim pravom
moemo nazivati kamenimi dubravami". ivotinjstvo je zastupano
osobitom vrsti riba hrskavica. Uzprkos tomu ima dyaska stvorba
veoma malo organikih ostanaka, jer se je u ovom vieku gorje stva
ralo ponajvie od eruptivnog kamenja, od portira i melafira, koji su
ee provaljivali. Viek permijski ili dyaska stvorba veoma je burna
formacija, te je iva oprieka mirnoj i dugotrajnoj formaciji ugljenoj.
U naoj domovini sastoji ova stvorba od glinenog portira, felsitporfirovog
maka i hrnjage. Ima je samo u P o e k o j g o r i izmedju Poege i Blackoga,
zatim meju Poegom i Vrhovei, (eljezne rudaee kod Blaekoga).
Tree razdobje: Mezozojska perioda ili srednji viek zemlje.

Mezozojskoj se periodi pribrajaju tako zvane d r u g o d o b n e
s t v o r b e , kanoti stvorba t r i j a k a , j u r s k a i k r e d i n a . U ovom
razdobju prekidaju veoma riedko pojedine provale eruptivnoga kamenja
raznolike tvorbe kopnene i morske. Od bilja izumrle su ve neke
vrsti, paprat ostaje jo, a uz nju se pojavljuju conifere, paome i
druge, a u vrieme kredine stvorbe imade i drvea s liem (Laub-
baume). ivotinjstvo je najbolje zastupano mekuci (ceratiti, ammo-
niti, belemniti); najkarakteristiniji su gmazovi, i to napose guteri
(Saurii). Kraj ovih nalazimo prve tragove pticam i sisavcem tobol-
arom.
6. Trijaka stvorba (hrpa trojice) ili viek abnjaka oklopnjaka
(Panzerlurche). Trijaku stvorbu sastavljaju tri hrpe: a r e n i p i e -
e n j a k , koj se je poslagao po rudnikovcu, zatim u sredini lju-
t u r n o vapno, a nad ovim i l a s t i u g l j e n (Lettenkohle) sa a
ru nom. areni pjeenjak sastoji od glinastih, veinom crvenih kad,-
kada i bielih ili arenih pieenjaka: Ljuturasto vapno morska je

tvorba od sivoga vapna, glinastih lapora i dolomita. areni lapor i
pieenjaci tvore napokon ilasti ugljen (piecenjaka tvorba uz neko
liko ugljenih slojeva) i arun.
U trijakih gorah imade mnogo slankamena, zato se takove
gore zovu i slane g o r e ; kraj soli kriju u sebi jo i olova, bakra,
eljeza i tutije. Flora (Conifere, Cycadee) i fauna (abnjaci, oklop-
njaci i druge) arenoga pieenjaka jesu tvorine kopnene i sladko-
vodne, ljuturno vapno naprotiv sastoji od ostanaka morskih i
votinja.
U naoj domovini dielimo trijaku stvorbu na dolnji, srednji i gornji trijas.
D o l n j i t r i j a s sastavljaju u nas pieenjaci, vapnenjaei i dolomiti
s neto malo rupavine. Pjeenjak je na dvovrstan: g r e d i n s k i p j e e
n j a k (Groedener Sandstein), kadkad crven, pun glinenca, bez okamina; ivver-
f e n s k i k r i l j a v a c , crven ili zelen, kriljav, sa ostanci ljuturnjaka i pu
eva. Vapnenjak je takodjer dvovrstan: g u t t e n s t e i n s k i v a p n e n j a k , crn
ili tamnosiv, tanko vrstan, sa malo okamina ; i w e r f e n s k i v a p n e n i k r i
l j a v a c , ili siv, glinen i kriljav, ili opet siv i pjeskovit. Dolomit je crn, siv,
kadkada i biel; a rupavina obino uta ili siva. Najvanije okamine dolnjega
trijasa u naoj domovini jesu ljuturnjaci (Myacites Fassaensis, Posidonomya
Clarai, Avicula Venetiana).
S r e d n j i t r i j a s sastoji u nas od v i r g 1 o r i j s k o g a v a p n a sa
okaminami (Retzia trigonella), te ga imademo samo malo u Dalmaciji oko Zunia
i nie Drnia.
G o r n j i t r i j a s u Hrvatskoj sastoji od afanitikih kriljavaca i piee
njaka i dolomita, i neto malo lapora. Afanitiki kriljavci razvili su se samo
poneto u banskom okruju (.Trgovska gora) i u Kotorskih gorah meju Stanje-
vii i livadami. U Kotoru i gori Svilaji ima i k a s i j a n s k i li v r s t a (Oassi-
anerschichten). Vapnenjak je vievrstan: h a l l s t a t t s k o v a p n o , r a b e l s k a
v r s t a , d a e li s t e i n s k o v a p n o i k o e s e n s k a v r s t a . Najvanije oka
mine gornjega trijasa u naoj domovini jesu: Halobia Lommeli, Monotis salinaria,
Pleurotomaria radiata, Megalodus triqueter i t. d.
U trijakoj stvorbi nae domovine nalazimo i rudaa, kanoti eljezne ru-
dae (u Velebitu), zatim tutijevca, tutijeva blistavca i olovnoga sjajnika (u Ivan
ici). Osim toga ima u naem trijasu mnogo sadre (kod Stubice, u Samoborskih
Eudali, kod Srba, Sinja, Mioeia i na otoku Visu) i napokon s l a n i h v o d a
(Slani potok u gori Zagrebakoj, i kod Hana blizu Sinja).
Trijaka je stvorba u Hrvatskoj veoma razprostranjena, osobito nalazimo
mnogo werfenskili, gutfensteiuskih i hallstattskih vrsta. Trijasa imaju trupine svih
slavonskih gora osim Pruske gore i gora kraj Broda. U Hrvatskoj sastoje sve
glavne gore osim Moslavake posvema ili barem ponajvie od trijasa; u Dalmaciji
Geognostiki pregled hrvatske zemlje. 221

ima trijasa u D e b e l o m b r d u , u K o n j s k o m b r d u (monte Cavallo), u
S v i l a j i , kod Drnia, Sinja, Vrlike, napokon na otoku V i s u kod Komie.
7. Jurska stvorba ili viek Ammonita, Belemnita i guter-riba.
Jurska stvorba (prozvana po gori Juri u vicarskoj) zove se jo i
i k r o v a k a s t v o r b a (Oolith-formation), jer imade u njoj veoma
esto ikrovca i eljezne rudae. Prema boji glavnih kamina dielimo
ovu stvorbu na crni Jura ili Lias, na smedji Jura (Dogger), i bieli
Jura (Malm, koraljno vapno). Mnogi meu izmedju smedjega i bie-
loga Jure jo i W e a l d s k u stvorbu, koja se je osobito u Englez-
koj razvila. Jurska stvorba obiluje silnimi ostanci organikih tjelesa,
osobito morskih ivotinja. Tu nalazimo morske gutere (Ichthyosaurus,
Plesiosaurus), ribe, rake, ammonite, brachiopoda, koralja, spuava itd.
U Hrvatskoj sastavljaju ovu stvorbu vapnenjaei razliite boje, sa mnogom
dresvom (Hornstein) n. p. kod Jelenja u Hrvatskoj, kod Vrlike i u Kotoru. U
hrvatskoj Juri nalo se je vie okamina, n. p. od traana: Ammonites Erato i
Aptychus lamellosus, od krakaea: Terebratula diphya.
Jurska se je stvorba u naoj domovini malo razvila. Na vidiku je u gori
K a l n i k o j , sastavljajui glavni dio vrha Vranilea; u brdu V i n i e i kod Kar
lovca, izmedju Lokava i Eieke; na zapadnom obronku V i so i c e kod Lapca. U
Dalmaciji se je vie razvila, i to u gori D i n a r i , K o z j a k u , Gr n j a t u; u Ko
toru sjeverno od Risna, te od Kotora do Stanjevia i Braia; napokon na otoku
H v a r u (kod Vrboske).
8. Kredima stvorba ili viek rudista. Ova je stvorba dobila ime
svoje od krede, koje ona mnogo u junoj Englezkoj i sjevernoj Fran-
cezkoj imade. Kraj neznatnih tvorina sladkovodenih ima ova stvorba
mnogo morskih vrsta, koje obiluju okaminami, te sastoje od vapne-
njaka, vapnenoga lapora, pieenjaka, pieska i gline. Ponajglavnija
joj je kamina k r e d a . Bilje ove stvorbe spada najvema medju mor
ske trave, imade ipak mjestimice naplavljeuih ostanaka od kopnenih
bilina, i ugljenih tvorina. Okamine od ivotinja spadaju foraminiferom,
spuvam, morskim jeom (Echinide), a napose r ud i s t o m t. j . lju-
turnjakom, kojih imade j e d i n o u kredinoj stvorbi.
U Hrvatskoj sastavlja kreinu stvorbu slieee kamenje: vapnenjak, dolo
mit, dolomitova hrnjaga, lapor, pjeenjak i gromaa.
Vapnenjak je raznobojan, a kadto tako biel, da na nekih mjestih daje
najljepi mramor. Gjekoji su vapnenjaei kod nas tako tanko ploasti, da se njimi
zgrade pokrivaju (mjestimice u Dalmaciji). Na drugih mjestih opet namoeni su
vapnenjaei asphaltom tako, da su iz njih postali tako zvani p a k l e nj a ci (As-
phaltgesteine), iz kojih se a s p h a l t vadi. Takovih paklenjaka ima napose u Dal
maciji, i to u gori Dinari, Mosoru, kod Suhog dolca, Vrgorca, na poluotoku Peljecu ,
222 Greognostieki pregled hrvatske zemlje.
i na otoeih Oiovu i Brau. Vapnenjaei kreine stvorbe u Hrvatskoj odlikuju se

jo osobito okaminami od r u cl i s t a, te se po njih nazivaju k a p r o t i n o v i m i
(od Caprotina), r a d i o l i t o v i m i (od Badiolites) i h i p u r i t o v i m i (od Hippu-
rites) v a p n e n j a e i . Isto je tako vapnenjak mjestimice (sjeverno od Senja, kod
Kutereva, Krivog puta) prepun foraminifera, te tvori i eiele prave for am i n i-
f e r o v e t a v a n e (Foraminiferen-Banke). Kraj nabrojenih ivotinja imade u
naoj kredinoj stvorbi jo okamina od nekih ljutura (Inoeeramus), nekih riba
(Ptycliodus) i gutera (Mosasaurus).
Kredina se je stvorba u naoj domovini, osobito u junih stranah veoma
obilno razvila. U Slavoniji nalazimo ovu stvorbu na vidiku samo u F r u s k o j
g o r i u Cereviekom dolu i kod Slankamena, u Hrvatskoj pako: u banskom okruju
na malom prostoru u gori u m a r i c i , u K a 1 n i e k o j g o r i medju Sudovcem
i Granom, u Z a g r e b a k o j g o r i kod Komina i oko Oreja, u Okickoj ili
S a m o b o r s k o j gori kod Plieiviee, u zapadnom kutu Zumberka, u Zagreba
koj upaniji medju Kupom i Dobrom, onda juno od Karlovca medju Koranom i
hrvatsko-turskom medjom s jedne, a Severinom, Ogulinom, Slunjem i iztonom
stranom planine Plieiviee s druge strane, napokon uz hrvatsko-istarsku medju
sve do planine Velebita, sastavljajue gore i stupnjevine uz more, medju V e l e
b i t o m i M a l o m K a p e l o m pako zapremajue gotovo sav prostor sve do Ko-
rniea. Jo je ona vidiku uz more nie Senja i na zapadnom obronku planine Ve
l e b i t a . U Dalmaciji vide se u sjevero-zapadnom dielu samo tri uzka prutka
ove stvorbe od Nina do ibenika, ali u sjevero-iztonom kraju imadu ju sve pla
nine (Dinara, M a r i n o , S v i l a j a), isto tako sastoji se nie ibenika i Sinja
malo ne svekoliko kopno iz ove stvorbe. U Kotorskih stranah razvila se je ova
stvorba u planinah oko K o t o r a , otoke je pako zapremila gdjekoje posvema,
gdjekoje veim dielom.
etvrto razdobje: Kaenozojska perioda ili novi viek zemlje.

U kaenozojsku periodu ubrajamo tako zvane t r e o d o b n e
s t v o r b e ili t e r t i j a r n e formacije. Za ovih se je stvorba ze
maljska kora znatno promienila, te zato nalazimo sada sasvim nove
i razliite tvorine toli sladkovodne koli kopnene. U kaenozojskoj pe
riodi podigle su se po posljednji put gorske kose u vis, a tu su oso
bito djelovale vulkanske sile. Tercijarne tvorine sastoje se od vrstih
gromaa, od kompaktnoga vapna, pieenjaka i kriljavca, od pieska
i ilovastoga lapora. Ove tvorine, i to morske taloine obiluju solju,
sadrom, sumporom i petrolejom, a sladkovodne vrsti imaju mnogo
smedjega ugljevja. U kaenozojskoj periodi ve su mnoge ivotinje,
kanoti Ammoniti, Belemniti, kopneni i morski guteri sasvim izumrli,
mjesto njih pojavljaju se na naoj zemlji po prvi put v e l i k i si
savci. I bilje se sasvim promienilo. Nalazimo ve liepe zelene dubrave
u Evropi, a u tih ubravah tropskih dubova, kanoti smokve, lovorike,

kamfornjaka, mrtvina i paoma. Ovo dokazuje, daje za tercijarne dobe
nae zemlje bilo u Evropi veoma vrue i bilinstvu pogodno, kako
danas u vruem pojasu nae zemlje. Kaenozojska se perioda lui na
dvie stvorbe: n a e o c e n s k u stvorbu, i n a n e o g e n s k u s t v o r b u .
9. Eoeenska stvorba ili viek Nummulita i Palaeotherija. Ova
se stvorba zove eoeenska zato, jer se je u toj dobi zametnula prva
klica dananjemu bilju i ivotinjstvu nae zemlje. Razvila se pako
ta stvorba najbolje u kotlini parikoj i londonskoj, a zatim u raznih
gorah po svoj Evropi. Nalazimo u njoj prve sisavce, predtee kasni
jim nosorogom, tapirom, kratkom, konjem, preivaem, zvierim, maj
munom, i t. d.
U Hrvatskoj sastavljaju eoeensku stvorbu vapno, lapor, laporni kriljavae,
gromaa i pieenjak.
Vapno je vievrstno: k o z i n s k i v a p n e n j a k (nazvan po selu Kozini
u Istri), smedjast, ponajvie laporan, tanko vrstan, na poluotoku Peljecu jo i
pun pakline (Bergther); f o r a m i n i f e r o v o v a p n o , debelo vrstani ili kri-
ljavi vapnenjak sa foraminiferami; a l v e o l i n o v o i l i b o r e l i s o v o v a p n o ,
ploasti, veoma krhki, ukasti ili crvenkasti kriljavi vapnenjak sa okruglimi
foraminiferi, poimence alveolinami; n u m n i u l i t no v a p n o , esti ili zrnati,
ponajvie ukasti ili sivkastobieli, u tavane sloeni vapnenjak sa foraminiferi,
poimence nummuliti. Gdjegdje (u nas u Boci medju Kumburorn i Meljinami) je
ovo nummulitno vapno pravi n u m m u l i t n i m r a m o r , jer na prerezu veoma
liepe are kae. Pieenjak je n u m m u l i t o v p i e e n j a k , kad ima okamina,
nummulitnih ; h a 1 u e v p i e e n j a k (u nas juno od Gline), kad ima osta-
naka od haluga; i napokon f l i e v p i e e n j a k , vrstan i bez okamina.
U eocenskoj stvorbi nae domovine nalazimo na poluotoku P e l j e c u
krutu, a na otoku iovu tekuu paklinu. Ugljena ima takodjer naa stvorba, i to
kod Seovaea u P o e k o j g o r i , kod Gjurmania u gori M a e e l j s k o j , na
vie mjesta u P r o mi n i i kod Kljaka u Dalmaciji. Isto tako imade i glinene
eljezne ruae u P r o m i n i .
Od okamina nalazimo jur spomenute foraminifere, vie vrsti Ijuturnjaka,
pueva, riba, gutera, a od sisavaca osobito debokoee (Antracotherium dalnia-
tinum).
Eoeenska je stvorba u Hrvatskoj veoma razprostranjena, te je osobito u
junoj Hrvatskoj veoma koristna po razvoj vegetacije. Ova je stvorba u juno-
hrvatskih gorah (Kra-gorje") jedino plodna oaza sred pustinja i golih hridina,
koje tvori kredina stvorba. Eoeenska je stvorba na vidiku u Slavoniji samo u
P o e k o j g o r i , gdje no joj gromaa najvei dio trupine sastavlja. U Hrvat
skoj nalazimo ju u gori M a e e l j s k o j ; u banskom okruju iztono od Brezova
polja preko visa S u m a r i e e i V r a n o v e g l a v e do Umetiea u irini od 11
kilom., a juno-iztono do Une medju Kostajnicom i Divuom, onda na malom
prostoru uz potoke Petrinju, Utinju i Glinu, zatim pri uu Crne Drage i Kre-
menice (kod Lasinje) u Kupu; na sjevernom prikrajku Krbave kod Bunia; na
pokon u Primorju poami od Eieke kroz doline D r a g u , B a k a r s k u d o l i n u
i V i n o d o l i nie do N o v o g a . U Dalmaciji izila je ova stvorba u veliko na
vidik. Tu zaprema ona gotovo sav prostor na sjeverozapadu medju jadranskim
morem i riekom Zrmanjom od Nina i Novigradskoga mora pa do rieke C i k o 1 e.
Juno od Oikole malo je ove stvorbe na izdanku, i to: od Drnia preko Kljaka
do Malea uzak prutak, zatim uzak prutak od ibenika preko Trogira i dalje uz
more do blizu ua Neretve, gdjeno za malo prestaje, a onda se preko Stona na
stavlja, te jo jedno kod Dubrovnika prestavi dalje preko Slana, Captata u Boku
kotorsku do Budve ide. Jo se od ovoga drugoga prutka oieljuje kod rnovniee
(iztono od Spljeta) novi prutak, koji se odatle preko Dvara, upe, Vrgorca do
Neretve vue. Napokon je ova stvorba poneto na vidiku na poluotoku P e l j e c u
i n a otocih Babu, P a g u, U l j a n u i H v a r u.
10. Neogenska stvorba ili viek Mastodonta. Raznolike morske,
brakine i sladkovodne tvorine neogenske formacije izpunjuju vei
nom kotlinaste nizine izmedju gora, te obiluju koristnimi rudacami,
osobito smedjim ugljenom, solju i sumporom. Flora i fauna ove stvorbe
pokazuju, da su se ve miesale biline i ivotinje vruega pojasa sa.
onimi umjerenoga pojasa. U nebrojenih slojeviti smedjega ugljena na
lazimo movarnih empresa, jela i hrastova. Od sisavaca imacle izu
mrla ve vrst slonova (Mastodonti, Dinotherije) i nosoroga; a zatim
konja, jelena, irafa, zvieri, dabara, i t. d.
Neogenska se stvorba dieli u nas na etiri razdiela, i to na tvorinu a q u i-
t a n s k u, m o r s k u , s a r m a t s k u i k o n g e r i j s k u.
A q u i t an s k a t v o r i n a je veinom sladkovodna, te obiluje slojevi od
smedjega ugljena. Sastoji od lapornih kriljavaca i pjeenjaka, te samo gdjegdje
(i to podredjeno) od vapnenog kamenja. Ova je tvorina najdolnji razdiel neogen
ske formacije.
M o r s k a t v o r i n a (Marine oer Mediterranstufe) sastoji od l i t a v
s k o g a v a p n a (nuliporovo, amfisteginovo, celeporovo, koraljevo), od pjeenjaka,
morskoga lapora, morskoga i badenskoga tegalja, morskoga pieska i gromae.
S a r m a t s k a ili o e r i t i j s k a t v o r i n a sastoji od c e ' r i t i j s k o g a
v a p n a , sarmatskoga lapora i ceritijskoga pieska.
K o n g e r i j s k a t v o r i n a napokon sastoji od sladko vod noga vapna,
sladkovodnoga lapora, kongerijskoga teglja, kongerijske ilovae, napokon od bel-
vederskoga ljunka i pieska.
U tvoritiah neogenske tvorbe nalazimo po naoj domovini mnogo ugljena i
nafte, eljezne rudae i sumpora. Sumpora nalazimo u R a d ob oj u, i to dva
sloja u lapornom kriljavcu.
Neogenska stvorba sastavlja u naoj domovini prigorje, vise i brieuJjke oko
F r u k e g o r e , oko K r n d i j e , P a p u k a i P o e k e g o r e u Slavoniji,

oko M o s l a v a k e (u uzkom prostoru), K a l n i e k e , I v a n i c e i Z a g r e-
b a k e g o r e , na sjevero-iztonom kraju slunjskoga okruja i u banskom okruju
u Hrvatskoj. Na ovom pi*ostoru tvori neogen i neka brr posvema, kao to su:
E r u t s k o i A 1 m a s k o b r d o , D i l j - g o r a , J S i e k a , B i e l a , H r a s t o-
v a k o b r d o , B l a t u a , V o j n i k o p o b r d j e . Jo je ova stvorba poneto
na vidiku u ponikvi kod J a n j e g o r e u bivoj ogulinskoj, kod dolnjega Za-
vaija u bivoj otokoj pukovniji. U Dalmaciji nalazimo neogen na iztonom kraju
D r n i k e r a v n i c e u brieujjcih kod Mioia i Pariea, na Cetinskoj dolini
oko Sinja, i odatle dalje na uzkom prostoru sve do Koljana, napokon na malom
prostoru do Vrlike.
Peto razdobje: Anthropozojska perioda ili sadanji viek zemlje.

Iza tercijarne periode zgodie se na povrju nae zemlje veoma
znatne fizikalne promjene. Zrak se nad zemljom na jednom silno
razhladio, nekadanje tropske vruine nestade, a iza nje navali ljuta
studen, koja je sve bujno bilje prijanje dobe utamanila. Cielo po-
vrje zemlje pokrie silne l e d e n e p o l j a n e i p laz u r i , te su tu
ivotarile ivotinje, koje se danas dese samo u najsjevernijih stranah
nae zemlje. Ova se doba zove doba p l a z u r a ili l e d e n i v i e k
zemlje. "Nu doskora poe se zemlja naa opet po malo ugrievati, te
podnebje postade u naih stranah onako umjereno, kako je danas.
U ovo vrieme nastaje anthropozojska ili quarterna perioda nae
zemlje, za koje se je i ovjek po p r v i put pojavio.
II. Quarterna formacija ili viek mamuta i praovjeka. Kvar-
terne taloine (ili naplavljene gore) sastoje od oblua i valutica, koje
su esto spojene u gromae, zatim od pieska, ilovae i gline. Ove
najmladje geoloke tvorine izpunjuju veinom r a v n i c e i n i z i n e
uz rieke, zatim doline i dolce u gorah. I u Hrvatskoj nalazimo tu
formaciju u ravnicah i nizinah uz rieke, napose u P o s a v i n i , Po
d r a v i n i , N e r e t v i i t. d. Stvorba ova dieli se na s t a r i j u i
m l a d j u n a p l a v u (diluvij i aluvij), te je teko luiti stariju od
mladje naplave. Tvorine starije naplave jesu: Diluvijalno oblue, brus
nica ili prapor (Loss), crvena zemlja (Terra rossa), ivi piesak (Flug-
sand), hrnjaga od kostf (Knochenbreccie), zabludjeli hrebi (Erratische
Blocke); a tvorine aluvija ili mladje naplave jesu: aluvijalni ljunak
(Alluvialschotter), melj (Silt), vapneni maak (Kalktuff), treset (Torf),
prst, (Dammerde), i ruevine (Schutt). Taloine ovoga vieka nastale
su najveim dielom od kopnenih voda, taloina morskih ima veoma
226 (reognostieki pregled hrvatske zemlje.
malo, jer su mora i kopna tada ve onakova bila, kakova su sada.

Kraj vrsta od oblua i pieska po dolinah uz rieke i potoke, zatim
po izsuenih jezerih i na tlu pilja nai e i diluvijalnih taloina od
ilovae, koje brusnicom ili p r a p o r o m (Loss) zovemo. U brus
nici imade i kuarica od ivuih jo, bielih pueva, a mjestimice i
ostanaka od ivotinja iz prasvieta.
I u kvarternoj formaciji nalazimo koristnih i vriednih ruda.
Zemlja brusnica veoma je zgodna za obdjelavanje, vrste od oblua,
pieska i ilovae daju nam gradivo za ceste i gradje, u movarnih
stranah nalazimo treseta, u nekih pae taloinah ove formacije ima
i zlata, platine i dragulja (na Uralu, u Braziliji i Kaliforniji).
Vani su ostanci od sisavaca ove dobe. Imade tuj ostanaka od
ivotinja, koje su ili ve u predhistorijsko vrieme izumrle (n. p. od
mamuta i zviert po piljah), ili kojih je tek u historijsko doba ne
stalo (n. p. jelen velerog i t. d.).
Glede ovjeka ui nas znanost, da ga je bilo na zemlji ne samo
u plazurnom vieku, nego dapae i u tercijarnoj periodi. Ljudi za
mamutovog vieka boravljahu u peinah i piljah, te arkeolozi zovu
prvu dobu ovjeju n a j s t a r i j o m k a m e n o m dobom. Zamladje
k a m e n e dobe gradio je ovjek ve n a d v o d n e g r a d j e v i n e
(Pfahlbauten), te u ovo doba sastaje se geognozija sa historijom.
Prouivi dosele, kako se je teajem stoljea i tisuljea mie-
njalo lice Evrope i nae domovine, spomenuti nam je, da smo o geo-
gnostikom sastavu pojedinih gora i gorja ve s prieda govorili, kada
smo razpravljali o tlu hrvatske zemlje. Poznavanje geognostikih od-
noaja koje zemlje imade medjutim i praktinu vriednost, jer sazna
jemo, gdje i kakovih koristnih ruda ima u kojoj zemlji. Stoga emo
jo u kratko ovdje napomenuti, kakovih koristnih ruda ima naa do
movina i gdje su jih dosele nalazili.
Nahodita koristnim rudam. Kako je geognostiki sastav hr
vatske zemlje veoma raznolian, to nalazimo na raznih mjestih i
veoma raznih ruda, koje nam slue toli za ivot u obe, koli napose
za obrt. Upamtiti nam je, da je sjeverna Hrvatska izmedju Drave i
Kupe koristnimi rudami daleko bogatija, nego li juna Hrvatska, gdje
je prevladala tako zvana kraka formacija". Najglavniji rudni pro
izvodi nae zemlje jesu: kameni ugljen, eljezo i sumpor. Nabrojiti
emo sada nahodita koristnim rudam u Hrvatskoj, te emo govoriti
najprije o so 1 ih, zatim o k a m e n j u i z e m l j a n , o k o v i n a h i ru

da ah, napokon o g o r i v i h rudah.
A. S o l i .
Kuhinjska sol. Kamene soli nije se dosele u nas nigdje nalo,
nu slutimo svim pravom, da e je biti na onih mjestih, gdje imade
tako zvanih slanih p o t o k a h " , zatim sadre, jer se sol obino dri
sadre. Tako imade Slani potok" u gori Zagrebakoj, zatim slani
potoi kod Sinja u Dalmaciji. Slanih izvora ili s l a t i n a (Salzquellen)
nalazimo jo kod V a r a d i n s k i h t o p l i c a . Veoma mnogo morske
soli dobivamo iz jadranskoga mora, te su u tom obziru znamenite
morske solane na otocih Pagu i Rabu, zatim kod Stona na poluotoku
Peljecu.
Gorke soli nadjeno je jednom u rudniku u Samoborskoj gori
(po stienah).
B. Kamenje i zemlje.
Sadra. U nas je dosele nadjeno greda sadre kod gornje Stu-
bice, u samoborskih Rudah, kod Tiskovca i Srba u juno-hrvatskoj
visoini; napokon u Dalmaciji, i to kod Mioia, Sinja (Slane stine"),
Hrvatca, Podosoja i na otoku Visu kod Komie.
Vapnenjaci. Vapnenjaka ima u naoj domovini veoma mnogo,
a napose u gorah, koje spadaju na balkanski poluotok. Ove su gore
malo ne skroz sastavljene od vapnenjaka. U tih krajevih nalazimo na
mnogih mjestih takodjer b i e l a i a r e n a m r a m o r a , osobito na
otoku Rabu, zatim na koljih: sv. Andrija i Pomo kod Visa. Sige
ima dosta u mnogobrojnih peinah i piljah (Samograd, Mamulina pe
ina, Vrlika peina i t. d.). K a r u b i c e (litographischer Stein)
nalazimo na otoku Hvaru.
Teci (Baryte). O c i l j e v c a (Spatheisenstein) ima sklada u
Samoborskih Rudah i u Trgovskoj gori, osobito kod Ljubine, gdje su
slojevi ociljevca do 10 metara debeli. Teca (Baryt) nalazimo
kod Pilara u Lici, a t u t i j e v c a (Smitsonita) kopaju mnogo kod
Ivanca u gori Ivanici.
Malahiti. M o d r o g a b a k r e n j a k a (Kupferlazur) ima u Za
grebakoj gori kod sela Mikulia; a m j e d e n e z e l e n k e (Chryso-
koll) nalazimo u Papuk-gori kod Velike u Slavoniji.
*
228 Greognostiki pregled hrvatske zemlje.
Mastnici i zemlje. Milovke (Talk) ima u nas u gori Zagre

bakoj ; a g l i n e (Thon) nalazimo u naoj domovini u veliku obilju,
osobito u predielih medju Kupom, Savom i Dravom.
Bielutci. Z u t a a (Zitrina) i a d j a v a c a (Rauchtopas) nala
zimo u gori Trgovskoj i Samoborskoj; j a m e (Jaspis) nalazimo u
Frukoj gori i Trgovskoj gori; k a l c e d o n a ima u Frukoj gori kod
Beoina i u Lici; a j a m o p o l a (Opaljaspis) nali su u gori Kal-
nikoj.
Dragulji. Izmedju dragulja poznat je u nas samo t u r m a l i n
(skorila), kojega (crnoga i sitnoga) nalaze u gori Moslavakoj.
0. Kovine i ruae.
Rudae. M a g n e t i t a (Magneteisenstein) ima u gori Zagrebakoj
kod sv. Jakoba; c r v e n e ili s j a j n e e l j e z n e r u d a e (Haematit)
nalazimo u Petrovoj gori, u Velebitu i kod Kl jaka u Dalmaciji.
Gnjede eljezne r u d a e (Limonit) ima kod Sokola, Crnoga luga,
Mrzle vodice i u Fuinah u liburnijskoj visoini, gdje su ju prije
kopali; zatim u Petrovoj i Trgovskoj gori, gdje ju i sada kopaju;
izmedju Kupe i Gline, i Gline i Une u Banovini; u Kostelskoj gori
i Sucu (Ivanica), u Zagrebakoj gori, u Kamikoj gori i u gori
Moslavakoj, u Poekoj gori; napokon u Velebitu i u planini Pro-
mini u Dalmaciji. M a n g a n i t a i P o l i a n i t a ima kod nas u Petro
voj gori.
Kovine, a) D r a g e k o v i n e . Z l a t a ima u nas koje u krup
nom ljunku, koje u piesku na dnu rieka. Tako nalaze zlatnoga dro-
bia u krupnom ljunku gora slavonskih (Papuka, Krndije i Sujnika),
i to oko Velike (u 56.000 kilogr. ljunka 201 gram zlata), zatim oko
Kutjeva, i oko Cernika i Sagovine (u 56.000 kilogr. materijala do 87"5
gram. zlata). Zlata nalaze jo u piesku rieke Drave, te ga kod Drnja
seljaci izpiru.
b) P r o s t e k o v i n e . e l j e z a neima u nas ista, ve ga vade
iz raznih rudaa, kanoti iz magnetita, limonita i t . d. M e t e o r n o
eljezo palo je, koliko je poznato, u tri puta na nau domovinu
(kod Hraine, Milane, i kod Slavetia).
Pakovine (Kiese). S u m p o r n e pako vine (Eisenkies) kopaju
u gori Trgovskoj, a ima je u kamenju gore Zagrebake, Moslavake
i u Velebitu. B a k r e n e p a k o v i n e (Kupferkies) kopaju u Petrovoj

gori, u gori Trgovskoj i Samoborskoj, a ima je i u Zagrebakoj gori.
Sjajnici (Glanze). Olovnoga s j a j n i k a (Bleiglanz) kopaju u
gori Trgovskoj (u rudniku Viktoriji ima i ledaca od njega), i u Ivan
ici ; a ima ga jo na Velikom plazuru u gori Zagrebakoj, u Pa
puku (kod Velike), u Lici i kod Kljaka u Dalmaciji. U Trgovskoj
i Zagrebakoj gori ima i s r e b r n j a k a t. j . olovnoga sjajnika sa
srebrom. G mi ine a (Fahlerz) nalaze u gori Trgovskoj.
Blistave! (Blenden). Tutijevog b l i s t a v e a (Zinkblende) ko
paju ugori Trgovskoj i u Ivanici; a r u m e n i c e (Zinnober) nadjeno
je neto kod Tra, juno od abra, onda neto malo kod Trogira u
Dalmaciji.
D. Gr orive rude.
Sumpornjaci. S u m p o r a nalazimo poglavito sa sadrom i zem
nom smolom u naslagah lapora u Ivanici kod Radoboja (gdje ima
gomolja od veliine oraha do veliine ovjeje glave). Sumpornih
vrela ima u Varadinskih toplicah i kod Spljeta u Dalmaciji.
Smoline. A s f a l t a ili c r n e zemne smole ima osobito mnogo
u Dalmaciji i poneto u juno-hrvatskoj visoini (kod Zrmanje u Lici).
Najglavnija nahodita asfalta u Dalmaciji jesu: kod Unita, Suhog
dolca, Krivoga dolca, Vrgorca (do 10 met. debela naslaga istoga
asfalta), blizu Metkovia i maloga Stona, na poluotoku Peljecu kod
Glini grada i Ponikvah; na otoku Brau kod kripa i na otoiu
iovu. Nafta izvire u Bain-dolu i kod Petrova sela u Slavoniji,
zatim kod Paklenice blizu Mikloke u Hrvatskoj.
Ugljevje. Crnoga ili p r a v o g a k a m e n o g a u g l j e n a ima u
Ivanici (kod Lepoglave, Ivanca i Vrhovca), zatim kod Graba u Dal
maciji (svjetli ugalj). M r k o g a ugljena nalazimo dosta po svoj
Hrvatskoj, i to u Sriemu kod Iriga; u virovitikoj upaniji kod Pa-
uja i Vuina; u poekoj upaniji kod Gradita, Kutjeva, Velike,
Dobre kue, Batinjana, Seovaca i Cernika; u gradikom okruju kod
Novske, Raia i Jagme; u Banovini kod Vranovine, Ponikvara, Pedlja,
Segestina i Lovce; u zagrebakoj upaniji kod Bregane, Kravarskoga
i Planine; u varadinskoj upaniji kod Jerovca, a u okolici Krapin
skoj i Kosteljskoj na vie mjesta; u krievakoj upaniji kod Dre-
novca, Rasinje i Glogovnice; u belovarskoj upaniji kod Jagnjedovca
230 Geognostieki pregled hrvatske zemlje.
i Apatovca; u Lici kod Trnovca i Bruana; u Dalmaciji izmedju

Spljeta, ibenika i Zadra, osobito kod Siveria, Veluia i Smilia;
napokon Sinja, Turjaka, Trilja i Kljaka. T r e s e t a i l i t r u s k a v i c e
nalazimo dosta uz prostrane i mnogobrojne movare (n. pr. na Sinj-
skom polju), te nam rabi za gorivo.
O P I S :
Zlatne rude u Slavoniji.
Kada ovjek boravi medju kamenjem i stienami srednje Slavonije, ne-
pojimlje, kako mogu plodne ravnice te zemlje zagreznuti u kaljue. Tu u
gorah ima gradiva za najljepe ceste ovoga svieta samo treba promieniti
dosadanje nazore o gradnji cesta, te poeti graditi od mjesta, koje kamenjem
obiluje, prema mjestu, gdje ga nije. Na taj bi nain bilo gradivo ne samo
mnogo bolje prema dosadanjemu loemu, nego bi bilo i puno cienije. A to
je nada sve vriedno: uinili bi se pristupni najljepi predieli nae domovine,
kultura bi se irila tamo pod okriljem divne prirode, gdje sada u zabiti samo
neukost i sirotinja klije. Gfdje rodi sonije voe i ugodnije vino, nego li
medju hridinama slavonskih gora, gdje ima ljepih panjaka nego tamo, gdje
voda niz kose ubori, natapaju livade potrebitom vlagom? A kako bi tek
montanistika industrija procvala! Tu ima e l j e z n e r u d e u izobilju, da
ju rabe i za nasipavanje cesta. Ima i s r e b o n o s n i h o l o v n j a k a , raznih
b a k r e n i h r u d a , t u h e i u g l j a . Dananju Z v e e vs ku s t a k l anu
ubija najvie zlo stanje prometala, a koliko bi takovih staklana moglo ob-
stojati uz toli silnu koliinu istoga bjelutka, kakovoga riedko drugdje
imade.
Pae nesmijemo ni to s uma smetnuti, da je g. 1852. Grottman na
junom obronku P a p u k a kod Velike prao z l a t a , i to do 201 gram od
56.000 kilogr. materijala. Nema dvojbe, daje naemu narodu najbolja zlatna
ruda njegova plodna i prostrana zemlja i vea radinost, ipak bi mogli sma
trati to za sreu, da se montanistiki podhvati jednom i u naoj domovini
razprostrane, jer su izvorom zasluge i privrede, kad i sama zemlja plod
uzkrati.
Od godine 1852. promienile su se okolnosti izpiranja zlata u mnogom
na povoljnije, te je stoga vriedno i opet ovo pitanje malo pretresti.
Ponajprije nam je upamtiti, da su leita zlata puno ira, nego to
jih je Gfottman uzeo. On bo nespominje nijedno mjesto na sjevernom obronku
Papuka, to valjda nije imao prilike, dajih obadje; a upravo s teoretikih
razloga mora biti ova strana rudami mnogo obilnija, kao to je i iztona ili
sibirska strana Urala i sjeverna strmija strana Zagrebake gore rudami
bogatija. Eazlog nam je traiti u okolnosti, to je poloitija strana uviek
vie cjelokupno nad srednjim niveau-om uzdignuta, doim strmija odgovara
Greogrjostiki pregled hrvatske zemlje. 231
tonije crti proloma, te su ovdje naslage vie prosjeene i izvrgnute raznim

putevom. tvorbe rudnih ila. K tomu su na sjevernom obronku Papuka ko-
turine od bjelutka isto tako este kao i u okolici Velikoj, a hrdjast i sipak
bjelutak jest prava matica zlatu.
Iztraivanja Grottmanova od g. 1852. pokazala su, da i u okolici C e r-
n i k a i S a g o v i n e imade zlata, i to u 56-000 kilogr. materijala do 87*5
gram. zlata. U ljunku kod S k r o b u t n i k a i g o r n j e g a L i p o v c a iz-
prana je po tadanjih nazorih neznatna koliina od 22 grama zlata. Kod
Velike izprao je spomenuti rudar jedanput 57.75 grama, a drugi put 201
gram zlata.
Kad su u Kaliforniji g. 1848. poeli zlato kopati, navalili su rudari
najprije na samorodno zlato, te su doskora izcrpili sve epove u aluvijalnih
ruljah. Zatim su sve vie izpirali i usavrivali nain izpiranja, koj je od
proste drvene ili limove zdjele sve mogue oblike dobivao, Napokon u naj
novije ATrieme usavrilo se je izpiranje zlata hydraulickimi strojevi na takav
nain, da se rentira posao kod 4-4 grama zlata na 56-000 kilogr. materijala,
jer izpiranje tih 56.000 kilogr. stoji sada 2 for. 50 nove., a izprano zlato
vriedi skoro dvostruko. Hydrauliekim se putem sada u Kaliforniji izpire
najvei dio zlata i na takovih mjestih, gdje se inae nikojimi drugimi sred-
stvi nebi nita postii moglo.
U Eusiji, gdje je izpiranja zlata jo tako slabo usavreno, da stoji
peteset puti vie nego li u Kaliforniji hydraulickim putem, smatraju ipak
leita sa 201 gram na 56.000 kilogr. materijala veoma bogatimi. Kod nas
pako, izuzev to Podravci nesavrenimi strojevi peru zlato u Dravi, nema
nikakovih slinih poduzea, premda se naa zemlja moe nazvati upravo
zlatonosnom.
Amerikanski geolog James D. D a n a (u svojem krasnom djelu: a
s y s t e m of m i n e r a l o g y 514 ed. the g o l d ' r e g i o n o f V e l i k a ,
s o u t h e r n S l a v o n i a " ) , predstavlja si po literarnih podatcih, da se kod
nas bog zna kako ivahno radi oko izpiranja zlata, docim se u istinu za
etvrt stoljea nije valjda nijedna zdjela zlatonosnoga pieska ma ni za po
kus izprala.
Uvaimo li dakle, da je hydraulicko-strojbeni nain izpirauja zlata
1215 put jeftiniji, negoli vriedi srednja koliina zlataizprana tim nai
nom u Slavoniji, te uzmemo li na um, da vode u naih slavonskih gorah ne-
manjka, da se pae uz malen troak mogu i vodometi ustrojiti, kao n. p. u
Jankovcu : to sliedi ve samo po sebi, da bi se poduzee na tu kovinu vjero
jatno rentirati moglo, te elimo, da se shodni pokusi kojom prilikom poduzmu,
pa da se i predloi uine, kako bi valjalo to poduzee udesiti prema mjestnim
okolno stim. fDr. Juraj Pilar.)
S u t i n s k e toplice.
VI.
0 vodah.
(Obi pregled.)
U ovom poglavju govoriti nam je o sliedeih stvarih: 1. o vrelih;

2. o riekah; 3. o prekopih (kanalih); 4. o ribnjacih i barah; 5. o
jezerih; i 6. o moru.
Premda u predielu izmedju Kupe i Boke kotorske godimice
mnogo vie kii, nego li u sjevernoj Hrvatskoj izmedju Kupe, Save i
Drave: to se ipak nemoe glede obilja vode juna Hrvatska (i Dal
macija) ni iz daleka takmiti sa sjevernom Hrvatskom. U sjevernoj
Hrvatskoj nalazimo velike i obilne rieke i mjestimice nepregledne
movarine, doim su u junoj Hrvatskoj rieke malene i neznatne.
Juna Hrvatska ima opet nekoliko krasnih jezera, kakovih u sjever
nih krajevih nenalazimo. ;-;
Budu da se uz morsku obalu prostire ovisok i malo ne ne
prekinut gorski rub, te zato nijedna ovea rieka neutie u jadransko
more, to neima gotovo nijedne vodene ceste, koja bi spajala nutrnje
krajeve sa primorjem.
1. Vrela.
(0 vrelih u obe. Toplota vrela. Rudna vrela. Naj glavni ja rudna i topla vrela.)
0 vrelih u obe. Svekolike tekue vode nastaju od vrela, koja

izviru obino na obroncih i na podnoju gora; nu imade i vrela, koja
niu na vrhuncih gorskih, na ravnicah i u barah, dapae i na dnu
rieka, jezera i mora. Tako se je n. p. dokazalo, da na dnu jadran
skoga mora izviru mjestimice vrela, koja dobivaju vodu sa Velebita
ili Uke (u Istri). Nedaleko Moenica u Istri izvire slinim nai
nom na dnu mora sila sladke vode, te kad ovo vrelo iza silne kie
ojaa, nemoe nijedan amac u obsegu od 50 metara ploviti. Vodu
dobivaju vrela iz zraka, kanoti kiom, sniegom, i t. d., a oblaci kini na
staju tim, to se more izparuje. Pravi dakle izvor svim vrelom na
zemlji jest more. Voda, to u slici kie, sniega, grada i t. d. na
zemlju pada, prodire kroz zemaljske vrste duboko u zemlju, dok ne-
dodje do kamenja, koje vode neproputa. Tu se u podzemnih kotli-
nah i peinah sabire i skuplja, te nie opet na povrju zemlje kano
vrelo. Prodire li voda sa visokog mjesta kroz vrste zemaljske u du
bine, te ukazuje li se na mnogo niem mjestu, tada zovemo to vrelo
p a d a j u i m (absteigende Quellen); tjeraju li plinovi ili ostala vodu-
rina neki dio vode iz dubine u vis, zovemo to vrelo vrutkom (auf-
steigende Quelle). Padajua vrela obino su studena, a vrutci topli.
S t a l n a v r e l a (Constante Quellen) izviru neprestance, as o v i t a
(periodische Quellen) samo kadkada, obino iza estoke kie, u gor
skih stranah u proljee, kad snieg kopni; a p r o m i e n l j i v a (inter-
mittirende Quellen) vrela obiluju as vodom, as opet presahnu na
due vrieme. Tako presahnu dne 2. rujna 1809. gradski zdenac u
Karlovih varih posvema, te poe tei tek 15. listopada 1823. isto tako
obilno, kako i prije.
Sva vrela nisu jednako silna glede obilja vode. Imade vrela,
koja samo kapaju; druga opet nalie potokom, im izviru. Tako n. p.
donose vrela Krapinskih toplica dnevice kakovih 45.200 hektolitara
vode, a vrelo Varadinskih toplica 39.50041.800 hektolit. Obilnih
234 Vrela.
vrela nalazimo napose u juno-hrvatskoj visoini, gdje se u podzem

nih ponorih i dubokih peinah silna voda sabire, ter esto iza kinih
dana na povrje prodire i ciele krajine poplavljuje. Jaka su n. p.
vrela Gacke, koja su vie nalina potokom. Osobito je jako vrelo
Slunj cice. To vrelo izlazi uz obilnu vodu iz peine, tjera sat hoda
dalje kod Slunja do eterdeset mlinova, a malo zatim tvori prekrasan
vodopad, i rui se u Koranu. Obilje vode u pojedinih vrelih zavisi
napose od geognostikoga sastava onoga kraja, gdje vrelo izvire. U
vapnenih gorah vrela su mnogo silnija i obilnija, nego u stranah, sa-
stojeih od pieenjaka ili drugog kamenja, koje vodu upija.
0 toploti vrela. Toplota vrela veoma je razliita. U obe
vriedi pravilo, da je srednja toplota kojega vrela jednaka srednjoj
toploti mjesta, gdje vrelo izvire. Vrela e dakle biti toplija, koja iz
viru na polutniku i u nizinah, nego li ona, koji izviru u sjevernih
stranah ili na visokih gorah. Toplota vrela u visokih Alpah broji jedva
2'56'2n C, a toplota vrela u nizinah iznosi 12*515 Cels., i vie.
Vrela dakle sve su studenija, im izviru vie nad povrjem morskim.
To neka posvjedoe vrela zagrebakoga okolia. Vrela zagrebaka,
koja izviru u nizini, n. p. u Maksimiru ili Laini (160 met. nad
morem), topla su 12*5 do 13*75 i vie stupnjeva Cei.; vrela, izvirua
na zagrebakom humlju (125260 met.), mienjaju toplotu izmedju
10 i 13-73 C.; vrela napokon u zagrebakoj gori (visoka 300 do
700 met.) imaju toplotu izmedju 7*5 i 1T25 0 C. Uzmemo li jos,
da je srednja godinja toplota grada Zagreba 11 "5 C., sravnimo to
sa toplotom vrela na zagrebakom humlju (10 i 13^75 Cei.), to vi
dimo, da toplota zagrebakih vrela odgovara posvema toploti okolia,
gdje vrela izviru.
Imade medjutim mjesta u naoj domovini, gdje kano da to
pravilo nestoji. Mnoga vrela u hrvatskom' primorju, napose u okolici
Rieke i Bakra, veoma su studena, doim je godinja toplota dotinih
strana dosta znatna. Vrelo n. p. rieke Rjeine, koje je visoko samo
283 met. nad morem, imade stalnu srednju toplotu od samo 7*6 C,
doim srednja toplota vrelita broji 12 C. Isto tako imade na Rieci
nekoliko vrela, koja su u kolovozu samo 9" C. topla, makar da u
gradu Rieci broje 3537-5C. topline. Vrela ta jesu: vrelo u Brajdi
(9-5 C), na Korsu (9 C.) i kod gimnazije (8'8C.). Vrela napokon
u bakarskom zalievu imaju takodjer stalnu toplotu od 99*5 Cels.
Vrela. 235
Ovo prividno nesuglasje izmedju toplote vrela i vrelita protumaio

je Dr. J. Lorenz sliedeim nainom. On veli, da su ova vrela samo
p r i v i d n a , t. j . da to nisu prava vrela, ve samo sbiralita podzem
nih vrela. Prava vrela da poimaju na visokoj vispoljani liburnijskoj,
koja se stere od Snienika do velike Kapele, te koja je preko 10G0
met. visoka i veoma studena. Ovdje da se gubi studena voda u vap-
nene peine i ponore, te da uz prvobitnu toplotu tee podzemno
dalje sve do primorja, gdje toboe izvire kano pravo vrelo. Ovo se
najbolje dokazuje tim, to spomenuta primorska vrela nikada nena-
rastu, kad kii na Rieci ili u Bakru, nego kada dadi na vispoljani
liburnijskoj, i to narastu onda tek za dva, tri dana, dok suvina voda
sa visoine do primorja dospije.
U naoj domovini nalazimo medjutim i takovih vrela, koja su
mnogo toplija od svoga vrelita. Tako imade n. p. u Radoboju vrelo
(u Handovi), koje broji 29'5C. Da si silnu toplotu ovakovih vrela
protumaimo, valja nam znati, da ta vrela izviru iz dubokih dubina
zemlje nae, gdje za svaka 52-5 metra toplota za 1C. raste. ujemo
li, da su vrela Topuskib toplica vrua do 61-25 C, to sudimo, da
potiu iz dubinah zemaljskih, koje se steru do 2800 met. izpod ravne
zemlje.
Sva vrela, koja su topla 31-25 Cels. (25 ft.) i vie, zovemo
t o p l i cam i (Thermen). Ova vrela ili toplice imaju stalnu toplotu,
te jih .nalazimo ne samo po naoj domovini, nego i po svem svietu.
Veina toplica rabi nam za lieenje. Najtoplije su u nas toplice
Topuske, koje broje do 61-25 C. Za ovimi sliede Stubike toplice sa
58*6 C. i Varadinske toplice sa 57-5C. U obe valja opaziti, da
kraljevina Hrvatska ima uz Ugarsku najvie toplica u srednjoj Evropi.
Toplice su podieljene u Hrvatskoj ovako: Najvie jih ima kraljevina
Hrvatska u uem smislu, zatim Slavonija. Dalmacija neima toplica
nijednih.
Najznatnije su toplice u Hrvatskoj:
1. Topusko, u hrvat, krajini, 61'25 do 56*25 C.
2. Stubice, u Hrvatskoj, 58*6 C.
3. Varadinske toplice, u Hrvatskoj, 57-5 do 56-25C.
4. Lipik, u Slavoniji, 47*5 do 31 C.
5. Daruvar, u Slavoniji, 47 do 40 C.
6. Krapinske toplice, u Hrvatskoj, 43-1 do 40-6 C.
236 Vrela.
7. Sutinsko, u Hrvatskoj, 37*5 do 31-25 C.

8. Lee, u Hrvatskoj, 36 C.
Rudna vrela. Nijedna voda na povrju zemaljskom nije po
svema ista. Toli voda sa vrela koli sa potoka i rieka ima u sebi
neto plinova i krutih sastojina. Ona vrela, koja sadraju mnogo
rudnih estica, zovemo r u d n i m i v r e l i . Osobito toplice imaju u sebi
mnogo rudnih sastojina, jer znatnom toplinom moe voda mnoge rude
veoma lahko raztvarati i usisati. Imade medjutim i studenih vrela,
koja obiluju plinovi ili krutimi esticami. Rabe li nam vrela koja za
liek, zovemo jih k u p e l j i ili l j e k o v i t a v r e l a .
Rudna se vrela nazivlju po onih rudah, koje nam od njih naj-
vema slue; mnoge bo vode rudnice imaju posvema jednakih estih
od razliitih ruda. Toplice neke obiluju napose mnogimi esticami
raznih krutih tjelesa, te imaju to svojstvo, da mogu te estice odlu
iti. To biva osobito kod vapnenih i sumpornih vrela. Tako n. p.
odlau sumporne toplice varadinske mnogo sumpora po mjestih,
kuda teku. Staloeni sumpor ukruuje se opet, te tako biva, da ove
toplice tvore neku koru. Imade opet toplica, koje sadraju veoma
malo krutih sastavina, te kojim voda prilii sasvim zdenanoj vodi.
Takove se toplice zovu i n d i f e r e n t n e ili lake. Lake su toplice u
naoj domovini: Daruvar, Krapina, Stubica i Topusko.
Rudna vrela dielimo prema tomu, koliko i kakovih krutih
estica sadraju, na sliedee vrsti:
a) A l k a l i k a v r e l a ili k i s e l i c e (slatine), n. p. Jamnica u
Hrvatskoj.
b) Slane vode ili si an ci, n. p. Slani potok u Hrvatskoj.
c) Jodna vrela, n. p. Lipik u Slavoniji.
d) Sumporna vrela, n. p. Varadinske toplice u Hrvatskoj,
i Spljetska vrela u Dalmaciji.
e) e l j e z n a vrela, n. p. Valpovo u Slavoniji.
Najpoznatije toplice i rudna vrela u Hrvatskoj.
1. A p a t o v a c . Ovo je mjestance u belovarskoj upaniji, dva
i pol sata daleko od Krievaca. Voda apatovaka spada medju na-
tronske kiselice, boje je zelenkaste, a teka slano-kisela. Toplota vode
broji 12 C.
2. D a r u v a r s k e t o p l i c e . Daruvar lei u poekoj upa
niji, u dolini, kojom prolazi potok Toplica, 125 met. nad morem. Za
V r e 1 a. 237
Rimljana zvale su se ove toplice Thermae Jasorvenses, s toga imade

ondje i rimskih starina. Daruvarske toplice spadaju medju lake (indi
ferentne) toplice, dobivaju vodu od pet vrela, koja su topla od 40
do 47 C.
3. 11 i d e. Ovo se vrelo stere kod Velike u upaniji poekoj,
ali nije dosele protraeno ni izpitano.
4. J a m n i k a k i s e l i c a . Jamnica se prostire na lievoj
strani Kupe blizu sela Pisarovine, 3 ure od Zagreba i 2 ure od Kar
lovca, u upaniji zagrebakoj. Voda Jamnika spada medju alkalinsko-
muriatike kiselice, te slui poput rogatake i gleichenberke kiselice
za kupanje i ljekovito pie; pae se i razailje u staklenkah daleko
izvan Hrvatske (godine 1864. do 80.000 boca, g. 1876. do 150.000
boca). Toplota kiselice broji u zdencu 1011-25 C., a izvan zdenca
dol5"Cels.
5. K a m e n a g o r i c a , stere se kod Novoga Marofa u upa
niji varadinskoj, te spada valjda medju indiferentna vrela.
6. K a m e n s k o , kraj Karlovca u upaniji zagrebakoj, spada
medju kiselice ili slatine, nu nije jo izpitano.
7. K r a p i n s k e t o p l i c e . Ove toplice lee n sredini hrvat
skoga Zagorja u upaniji varadinskoj, 1 'A sata od trgovita Krapine,
5 sati od Zagreba, a od eljeznikih postaja Poliani i Zaprei 4 sata
daleko. Samo mjesto uzdie se 150 met. nad morem, a sva vrela za
premaju oko 1077 met. Krapinske toplice broje se medju lake ili
indiferentne, a tople su 40*6 do 43*1 C. Ona dva vrela, koja se oso
bito rabe, donose u 24 sata do 45*200 hekt. vode. Krapinske se toplice
veoma mnogo polaze. Nedaleko od ovih toplica stere se sumporni
majdan Radobojski.
8. L a si nj a. Lasinja se stere u banskom okruju, 4 sata da
leko od Zagreba, te je od Jamnice samo riekom Kupom odieljena.
Lasinjska voda spada medju alkalike kiselice (slatine), te ju prof.
Schneider uzporedjuje sa vrelom Vichy Coelestinskim" u Francez-
koj. Toplota kiselice broji 11 C. Voda se upotrebljuje poput Jam-
nike toli za pie, koli za kupanje.
9. L e e. Ove toplice lee u zagrebakoj upaniji nedaleko
Karlovca, te se ubrajaju u red lakih ili indiferentnih voda. Tople su
36Cels. Poblie nisu izpitane.
238 Vrela.
10. L i p i k. Lipik se stere u upaniji poekoj na potoku Pakri

nedaleko Pakraca. Lipike su toplice veoma znamenite i jedine te vrsti
u Evropi, jer spadaju medju ona vrela, koja se odlikuju obiljem j o d a
i n a t r o n a , a uza to su osobito tople. Poznate su sa svoje ljekovi
tosti malo ne po svoj Evropi, a upotrebljuju se koje za kupanje
koje za pie. Imade etiri vrela, koja su topla od 31 do 47*5 Cei.
U 24 sata izvire vode preko 16"950 hektolitara.
11. S l a n i p o t o k , izvire u okolici stubikoj, u upaniji va
radinskoj, 3 sata od Zagreba daleko. Voda je ova bistra, topla 7^5
Cels., te spada medju slance (u jednoj funti vode 122 grana soli).
12. S l a n j e , u upaniji krievakoj, 1 sat od Varadinskih
toplica. Vrelo je ovo radi s l a n o g a teka dobro poznato, nu nije iz-
pitano.
13. S m r d e e t o p l i c e , u upaniji varadinskoj, nedaleko
Klanjca. Indiferentne toplice, neiztraene.
14. S p l j e t s k a s u m p o r n a v r e l a . Ova vrela izviru kod
Spljeta izpod brda Mrljana tik mora, te utiu zatim u more. U vodi
tih vrela ima natrona i sumpora, ali ne uvieke jednako. Topla su ta
vrela kano i morska voda, zato se mora voda ugrijati, kada se upo-
trebljuje za kupanje. Gdjekoje godine presahnu vrela ova sasvim (n.
p. 1840.).
15. S t u b i k e t o p l i c e , u hrvatskom Zagorju, upaniji
varadinskoj. Ove indiferentne toplice lee u prostranoj, nizkimi brdi
opasanoj dolini, te imaju vie toplih vrela, od kojih se samo dva
osobito rabe. Voda je topla 58'6 C.
16. S u t i n s k e t o p l i c e , u hrvatskom Zagorju, upaniji va
radinskoj. Ove indiferentne toplice tople su 31*25 do 37*5 C.
17. S v e t a v o d a , u upaniji virovitikoj, dosele neizpitana,
18. T o p u s k o . Topusko se stere u banskom okruju, u dolini
opasanoj liepimi brieuljci. Visoko je nad morem 126 met., daleko
je od Zagreba 83 kilom., od Petrinje 30 kilom. Topuske su toplice
indiferentne, imaju tri vrela, koja su topla 56'25 do 61*25 Cels.
19. V a l p o v o . Ovo se trgovite iri u liepoj i plodnoj ravnici
u upaniji virovitikoj. Pol sata Valpovu na jugu jesu e l j e z n e
kupelji, nekada ve Rimljanom poznate (Jovalium).
20. V a r a d i n s k e t o p l i c e . Ove se toplice stem 1'/ sat
daleko od Varadina, 7 sati od Zagreba, u upaniji varadinskoj. Samo
Vrela. 239
mjesto uzdie se u liepoj dolini 280 met. nad morem. * Toplice va

radinske bijahu ve starim Rimljanom poznate, te su jih ovi rabili
i nazivali Aquae Jassae". Mnogi napisi i druge starine svjedoe, da
su se stari Rimljani tuj veoma rado desili.
Varadinske toplice jesu sumporne (osobito mnogo sumpornoga
vodika), te jedno jedino vrelo daje u 24 sata 39*50041.800 hektolit.
vode. Vrelo je veoma toplo (5625 do 57'5Cels.), te se tim bitno
razlikuje od spljetskib sumpornih vrela.
21. Vr l i k a v r e l a u D a l m a c i j i . Vrlika se stere ne
daleko Sinja u liepoj ravnici. Vrelo vrliko nema mnogo kemikih
sastavina, niti je toplo, te slui samo hvdropatikoj lieitbi (liecenje
studenom vodom).
Kako se polaze toplice u nas:
Broj gosti godine 1875.

I m e t o p l i e a m
odlienijih
seljaka iz ukupno
gosti na due
vrieme okolice
1 Krapinske toplice . . . . 2812 20.182 22.994

2 Varadinske toplice. . . 1481 26.710 28.191
3 776 2688 3.464 '
4 Daruvar 280 2965 3.245
5 Stu bia 36 3411 3.447
6 Sutinsko 96 96
7 Leee 178 300 478
1
Godine 1875. razaslali su do 10.000 boca voe lipieke na sve strane. U
Top uskom bilo je g. 1873. do 7500 gosti.
2. Rieke.
(TTvod. Podruje crnoga mora. Podruje jadranskoga mora. Eieke ponornice.
Slapovi ili vodopadi u Hrvatskoj.)
Uvod. Rieke kraljevine Hrvatske teku u dva mora: u c r n o

m o r e na iztoku, i u j a d r a n s k o m o r e . Prema tomu diele se
rieke hrvatske n a d v a p o m o r j a : jedne teku pravcem iztonim
u crno more, a druge pravcem zapadnim u jadransko more. Od hr
vatskih rieka pomorja crnoga netee upravo nijedna u samo more,
ve sve utiu bilo posredno bilo neposredno u ponajglavniju rieku
srednje Evrope, u Dunav.
Razlika izmedju rieka obiju pomorja jest velika. Rieke pomorja
crnoga, od kojih su najznatnije Drava i Sava, duga su toka, teku i
padaju polagano, a prolaze veinom plodnimi nizinami. Rieke naprotiv
pomorja jadranskoga obino su kratka toka, teku brzo i padaju naglo,
kre si put kroz kamenite stiene, te tvore mnogo slapova ili vodo
pada. Mnoge rieke ovoga pomorja gube se dapae u ponorih, te teku
podzemno u more (rieke ponornice).
Glavno r a z v o d j e izmedju rieka obiju pomorja jeste crta,
povuena od gore Snienika preko Risnjaka, zatim preko Velike i
Male Kapele i Plieivice sve do Dinarskih planina. Ova razvodna crta
tee od sjeverozapada prema jugoiztoku, te dieli po tom cielu Hr
vatsku na crnomorsku i jadransku Hrvatsku.
Oko dvie treine ciele Hrvatske spada na pomorje crnomorsko,
naime 660 -milja ili 36.339 -kilom., a neto preko jedne tre
ine spada na podruje jadransko, naime 360 -milja ili 19.822 Q-.
kilom. Obzirom na pojedine krajeve spadaju:
n a p o d r u j e c r n o m o r s k o : ciela kraljevina Slavonija i Hr
vatska, izuzev samo rieku i donekle delniku podupaniju; zatim
krajina hrvatsko-slavonska osim okruja liko-otokoga,
n a p o d r u j e , j a d r a n s k o : ciela kraljevina Dalmacija, od hr
vatske krajine okruje liko-otoko, a od gradjanske Hrvatske
podupanija rieeka i poneto delnika.
Podruje srnoga mora. 241
A. Podruje crnoga mora.

1. Dunav.
Dunav (Ister, Hister, Danubius i Danuvius Donau) je iza
Volge najvea rieka u Evropi; podruje mu broji 14.630 geog. milja
ili 8045 n-myriam., duina toka broji mu 2848 kilom. Dunav je
najglavnija rieka srednje Evrope: on spaja zapad sa iztokom, te je
znatnom cestom za promet naroda srednjoevropskih. Tu u Podunavlju
bile su se nebrojene bitke; tu su se narodi svi j uh vjekova as kano
prijatelji as kano neprijatelji sastajali i obili. Uz Dunav dodje
Attila, bi boji", sa iztoka u srce Francezkoj, njegove stope na-
sliedie Magjari. Srednjim Dunavom dopriee Obri ili Avari na bal
kanski poluotok, a poetkom 7. vieka dodjoe Hrvati i Slovenci sa
hladnih Karpata na topli jug. U poznije doba%srednjega vieka pre-
laahu Podunavljem kriari sa zapada na iztok, nu istim putem do
djoe opet Mongoli i Turci sa iztoka, da popliene Evropu. Da, i sam
Napoleon Veliki stekao je slavu u Podunavlju.
Dunav nastaje kod Donaueschingena u Baenskoj, na junoiz-
tonom obronku Crne ume, od dva izvora: Brege i Brig a ha.
Gornji tek Dunava ili n j e m a k i Dunav sie do Pouna; srednji tek
ili u g a r s k o - h r v a t s k i Dunav do Kladova; a v l a k o - b u g a r s k i
Dunav ili dolnji tek sie do ua u crno more. Vrelite Dunava vi
soko je 1126 met.; a kod Paso v a. gdje ulazi u monarkiju austro
ugarsku, broji mu visina 274 met.
Ue je Dunava deltasto, te obsie do 2587 [J-kilom. Najslav
niji su mu rukavi: K i l i a , S u l i n a (95125 met. irok, a 920
met. dubok), sv. J u r a j (Georgijevska).
Dunav postaje plovkim kod U l m a ; od g. 1830. brode po njem
parobrodi. Dunav ima silesiju i obilnih pritoka na desnoj i lievoj
strani. Hrvatski pritoci svi su na desnoj strani i to: Drava, Vuka
i Sava.
Dunav u Hrvatskoj. Dunav obtie Hrvatsku (dotino Slavo
niju) u svojem srednjem toku, te joj je sjevernom i iztonom grani
com prama Ugarskoj (Bakoj i Banatu). Nedaleko Osieka utie unj
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. tu
242 Podruje crnoga mora.
riejka Drava, zatim tee i

obrubljuje on Hrvatsku u
duljini od 196 kilom, sve
do utoka Save kod Ze
muna. Od dravskoga ua
do Vukovara tee nizinom,
od Vukovara do Slanka-
mena prostire se tik njega
uzporedo Fruka gora, a
od Slankamena do Zemuna
prolazi opet nizinom. Ma
kar da mu je hrvatska
obala ili desni brieg neto
vii od lievoga (ugarskoga);
prouzrokuje ipak ee po
vodnje, s kojih zemlja ljuto
strada."
irina, dubina i visina
Dunava veoma je razliita,
dok tee Hrvatskom. Tako
mu broji irina izmedju
Dravskoga ua i Vukovara
568 do 758 met., izmedju
Vukovara i Palanke 379
do 568 met., a kod Petro-
varadina 1106 met. Dubok
je Dunav izmedju Drav
skoga ua i Vukovara 4*7
do 12-6 met., a izmedju
Vukovara i Palanke 6-3 do
17 met. Kad u Hrvatsku
ulazi, visoka je povrina
Dunava kod ua Drave
74'89 met., a kad izlazi,
to inu visina kod Savskoga
mi
mm
ua broji samo 63*85 m.
Dunav pada dakle u Hr-
mm
Podruje crnoga mora. 243
vatskoj za 11 "04 met. , ili na 17*8 kilometara duljine za 1 metar

visine.
Makar da Dunav obtie Hrvatsku na veoma kratkom toku, to
je ipak znamenit po promet i trgovinu nae domovine. On spaja zemlju
Hrvatsku s jedne strane sa srednjom Evropom, a s druge strane sa
iztonom Evropom i sa Crnim morem. Promet na hrvatskom Dunavu
raste sve to vie. Neobziru se na provoznu trgovinu, opaamo, da je
g. 1872. prolo Dunavom preko 91,687.500 kilogr. Na Dunavu mogu
u naih stranah broditi ve veliki parobrodi sa tovari od 200.000
do 500.000 kilogr.
U hrvatskom Podunavlju nastali su liepi gradovi, koji e s vre
menom jo bolje procvasti. Tako se stere uz Dunav znamenita tvrdja
P e t r o v a r a d i n , a njoj o boku srbski Novi sad. Izmed Fruke
gore i Dunava biele se sriemski K a r l o v c i , a na uu Save u Dunav
podigao se je znameniti Zemun, doim se njemu nasuprot bieli po
bratim mu B i o g r a d , priestolnica srbske kneevine.
2. Sava.
Uvod. Sava je najznamenitija rieka hrvatska. Ona je dodue
pritok velikoga Dunava, ali za jugozapadne zemlje slavenske mogla
bi vriediti vie, nego li sam Dunav. Ona tee samimi zemljami sla-
venskimi, njezino podruje obuhvaa pokrajine slovenske, hrvatske i
srbske. Sava pae poput srebrnoga pasa" svekolike zemlje juno
slavenske, ona jih spaja i jednu drugoj pribliuje.
Sava izvire pod visokom gorom Triglavom (2865 m.) u Kranj
skoj, Ima dva izvora: podkorjenski ili sjeverni, i bohinjski (Savica).
Od izvora svoga tee pravcem iztonim najprije Kranjskom, zatim se
vije na medji izmedju Kranjske i tajerske, od ua Sutle do ua
Une tee Hrvatskom, a zatim opet razstavlja Hrvatsku od Bosne i
Srbije sve do Zemuna i Biograda, gdje u Dunav utie.
Sava prima pritoke sa kranjskih i tajerskih gora, sa alpinskih
ogranaka hrvatsko-slavonskih, sa juno-hrvatske visoine, sa bosanskih
i srbskih gora, dapae i sa crnogorske visoine. Prispodobiv desne joj
pritoke sa lievimi, vidimo, da su desni pritoci mnogo vei i zname
nitiji od lievih. Tako nalazimo na desnoj strani velike pritoke Kupu,
-X-
244 Podruje ornoga mora.
Vrbas, Bosnu i Drinu, a na lievoj same neznatne, kanoti Sutlu, Kra

pinu, Lonju, Bosut i t. d. Uzrok je tomu pojavu taj, to se na lievoj
strani pribliuje Savi njezina posestrima Drava, koja ie od nje obino
samo 742 do 111*3 kilom, udaljena. Cielo porieje Save obsie 1630
Q-milja ili 89.647 Q-kilom., te obuhvaa sliedee zemlje: jedan dio
Kranjske, tajerske, Hrvatske i Slavonije, svu sjevernu Bosnu, malenu
est Crne gore, napokon i dio Srbije.
Sava u Hrvatskoj. Duina i razvoj rieke Save od izvora do
ua joj broji 1062 kilom. Od toga prevali ona preko dvie treine po
hrvatskom zemljitu, naime 739 kilom. Sava tvori medjutim nebro
jene zavoje, koji ine, da se ravna udaljenost njezinoga ua od iz
vora za mnogo razlikuje od njezinoga razvoja. Tako broji ravna uda
ljenost ua od izvora iste rieke samo 712 kilom., a udaljenost od
hrvatsko-tajerske medje do ua joj kod Zemuna samo 445 kilom.
Sava ulazi na uu Sutle na hrvatsku medju, a kraj ua Bre-
gane u samu zemlju hrvatsku. Od ulaza poam sve do Suseda Sava
je jo gorska rieka, tek iza Suseda iri joj se dolina u sve iru i
veu nizinu. Porieje Save od ua Sutle do Zemuna zaprema u Hr
vatskoj (dotino Slavoniji) kakovih 25.205 Q-kilom. Nizina, koja ju
prati na lievoj obali, tako zvana Posavina, obuhvaa 8862 [H-kilomi
Makar da je Sava najznatniji pritok na desnoj strani Dunava,
to je ipak u svakom obziru toli nepravilna i neuredna, da je dosele
razmjerno malo vriedila za razvoj i trgovinu zemalja, kojimi protie.
Tek kad se posvema uredi, biti e prava blagodat za zemlje svoga
podruja.
Sto se i r i n e tie, valja opaziti, da je Sava veoma nepravilna.
Od ua Sutle pa sve do Rugvice dieli joj se korito na nebrojene
manje rukave, a uz to su joj obale tako raztrgane, da se prava i
rina rieke pravo ni proraunati nemoe. Kad je Sava plitka, onda joj
irina broji kod Sutle 94 met., a kod Zagreba po prilici oko 126 m.
Poam od Rugvice iri se korito Save svedjer prema uu. Imade
ipak i nie Rugvice na mnogih mjestih uzkih t j e s n a c a , kano na
primjer medju Svinjarom i Pricem, zatim vie Mitrovice i uz Mitro-
vicu, nadalje nie Boljevaca, i t. d. Uz tjesnace broji korito Save
mnoge p r e i r i n e (Ueberbreiten), kano n. p. nie Rajeva sela. U
obe nam je primjetiti, da je korito Save veoma nepravilno, tako, da
se esto tjesnaci i preirine neposredno izmienjuju, ili su si na do-

maku. Srednja je irina Save od Rugvice do Zemuna sliedea:
Kad je naj Kad je ravno-

plia, met. brena, met.
Medju Bugvieom i Oapragom 85 142

Capragom i Jasenovcem 99 157
Jasenovcem i Starom Gradikom 138 163
Starom Gradikom i utokom Vrbasa. . 151 190
Vrbasom i Bosnom 170 246
Bosnom i upanjem 208 281
Zupanjem i Baom 337265 284341
Baom i Hrtkovci 237474 303-664
Hrtkovci i Zemunom 237474 379474
Kako nije korito Save jednako iroko, tako nije ni jednako

duboko. Dubina Save veoma je razliita; uz dosta znatne dubine
nalazimo mjestimice i plitine, koje za plitke vode priee parobrode,
da nemogu broditi. Znatne dubine nalazimo u Savi nie Trebarjeva,
uz Ivanski bok, a napose u spomenutom ve tjesnacu medju Svinja
rom i Pricem. Kad su tu g. 1875. za najplie vode mjerili dubinu
savskoga korita, nali su, da je matica 2025 met. duboka. Ovo je
valjda i najvea dubina u Savi.
Srednja dubina Save za najmanje vode iznosi po prilici:
od Rugvice do Capraga medju 0*13 m. i 5*0 m.
Capraga do Jasenovca 2 37 6*32
Jasenovca do Stare Gradike . . . 3'16 6"32
Stare Gradike do upanja . . . . 3*16 6*32
upanja do Zemuna 2'84 6-32
Sava, dolazea iz gorskih strana, donosi sobom silno oblue
(Geschiebe); uz to dere takodjer svoje briegove, te nagomilava toli
oblue koli te oderine i odlomine na mnogih mjestih svoga korita.
Isto tako donose i pritoci savski mnogo oblua i ljunka, te tako na
staju u koritu savskom p l i t i n e , kadkada i grede ili sipine od
pieska i ljunka, esto dapae i c i e l i o t o c i usred rieke. Znatnije
plitine savske jesu: medju Uticom i Jasenovcem, uz Dolnji varo
(Stara Gradika), vie Doline, vie Novoga grada; medju jarugami i
Samcem, nie Drine, uz Klenak, vie i nie Podgajicke Ade, napokon
mnogo jih izmedju Mitrovice i Zemuna. Grede i otoci pako u Savi

jesu: pjeana greda vie gornje Letine, pjeana greda nie Sbjega,
otok (ostrvo, ada) naprama Brodu, pjeane grede nie Samca, otoCi
naprema Raci, otok nie Ravnja, otok Misar vie Klenka, otok Pod-
gajica (Podgajika Ada) Obreu na jugu, otok Stara skela uz Kupi
novo, na tjemenu zavoja uz Progar nanesen novi otok 1230 m. dug
i 144 m. irok, otoci nie Ostrunice desno i lievo, Ciganski otok i
napokon otok Cigljana.
Pad rieke Save znatan je, kad rieka ulazi u Hrvatsku, nu sve
se vie umanjuje prema uu. U Kranjskoj i tajerskoj, gdje je Sava
jo gorska rieka, pad je jo veoma znatan. Tako pada Sava u krat
kom toku od Krkoga do hrvatske medje na 21 -7 kilom, duljine za
21 24 m., dakle na svaki kilometar za jedan metar. Ulaze u Hr
vatsku pada Sava do Rugvice na 71 kil. za 7*5 kilom. Od Rugvice
poam pada rieka sve polaganije i to:
od Rugvice do Capraga na 68 kilom, za 44 met.
Capraga do Jasenovca 87 43
Jasenovca do upanja 247 10*6
upanja do Zemuna 2 6 6 99
Ukupni pad rieke Save u svoj Hrvatskoj broji na 739 kilom. 36"7
met. t. j . prosjekom na svakih 20 kilom, po jedan metar.1
Upamtiti nam je, da svi navedeni brojevi vriede samo za malu vodu
u Savi.
B r z i n a vode u Savi manja je ili vea, kakav je gdje pad,
kolika je i kakva i koli puna struga, te kako se rieka gdje vijuga
i raztie, i t. d. U pojedinih predielih ima Sava sliedeu brzinu:
Za srednje Za velike
Za male vode
U p r e d i e l u vode vode
metra brzine
medju Eugvicom i Capragom. . . . . . . 095 1-26
Capragom i Starom Gradikom 0320-64 0-64095
Starom Gradikom i Zupanjem 0-42 0-75
- Zupanjem i utokom u Dunav 058 0-68 1-32
1
Po dr. Matkoviu (Hrvatska i Slavonija, str. 19) visoko jepovrje Save na
ulazu u Hrvatsku 129 met, a na utoku u Dunav kod Biograda 64 met. Po ovom
raunu iznosi pad rieke Save u Hrvatskoj 65 met.
Spomenuti nam je jo, da se Sava l e d i , i da led odilazi po

Savi redovito bez opasnosti. Vie Rugvice nemoe se Sava pravo ni
zalediti, jer onuda tee veoma brzo. Nie Rugvice tekar poimlje
Sava nositi sante i to onda, kad toplota spane na - 10 do 12
stup. Celsija. Nastane li jo vea zima, onda se po Savi uhvati led,
debeo kakovih 1626 centimetara, ali im uzme kopniti, nestane i
leda, i to nam ah i tiho.
Pritoci savski. Sava imade mnogo pritoka; nu ti nisu jednako
silni. Pritoci na lievoj obali dosta su neznatni, jer tuj tee veoma
blizu posestrima joj Drava, te se razvodno gorje esto prikuuje tik
do Save. S toga se razloga nemogu pritoci ni razviti ni narasti. Na
desnoj strani naprotiv utiu u Savu veliki pritoci sa gora juno-
hrvatskih, bosanskih i srbskih, te ine tako, da se vei dio Posavja
stere uz desnu obalu. Od tih velikih pritoka savskih spadaju medjutim
samo dva na Hrvatsku, naime Kupa i Una; ostali pako, kanoti:
Vrbas, Bosna, Ukrina i Drina teku Bosnom i medjom bosansko-srbskom.
Pritoci savski u Hrvatskoj jesu:
a) s l i e v e s t r a n e :
1. Sutla, izvire u Maceljskoj gori, donekle je medjom izmedju Hr
vatske i tajerske, te se nie sela Drnja izlieva u Savicu (savski rukav).
2. Lunica, dosta velik potok, izlieva se nie ibica u Savicu.
3. Krapina, izvire na junoj strani Ivanice, prima s Maceljske
gore Krapinicu, zatim jo potoke Kostelinu, Hrvatsku i Bistru, tee
kotlinom Zagorskom, i utie veoma zgodno kod Suseda u Savu.
4. Medveak, B l i z n i c a i T r n a v a . Ova tri potoka teku sa
gore Zagrebake prema Savi.
" 5. Lonja, izvire na razmedji Ivanice i Kalnika, tee pod ime
nom stare Lonje" pravcem jugoiztonim sve do Ivania. Iza Ivania
tee malo ne uzporedo sa Savom, tvori mnoge i velike movare i
utie kod sela Lonje u Savu. Lonja prima vie pritoka, i to potok
C r n e c s desne strane, a potoke G l o g o v n i c u i dugu a z m u
s lieve strane.
6. Ilova, izvire na razmedji Bilo-gore i Crnoga vrha, tee prav
cem jugozapadnim, prima potoke T o p l i c u , i P a k r u sa Bielonii
te utie kod Ivanskoga boka u Savu. Jedan rukav Lonje, imenom
Trebe, spaja Lonju sa Ilovom.
7. Veliki Strug. Od ua Ilove tee uzporedo sa Savom jedan

savski rukav, koj se zove izprvice eljan, umar i Zelenko, a od:
Plesma poam Veliki Strug". Ovaj rukav prima potoke Subotsku,
Novsku, Rodanik s lieva, a potok Koutaricu s desna, te utie u
Savu pred starom Gradikom izmedju Jablanca i Uskoka.
8. Mali Strug, opet je rukavom Velikoga Struga, prima u se
potok Slobotinu, te utie u Savu kod Uskoka blizu stare Gradike.
9. Trnava, Ljutina i Pleternica (u dolnjem toku Crnac). Ova
tri potoka izviru u Sujnik gori, i teku prema Savi junim pravcem.
Trnava utie u Savu nie Stare Gradike, Ljutina nie Doline, a
Pleternica-Crnac vie Prica.
10. 0rlj"ava, izvire na razmedji Crnoga vrha i Papuka, tee
junim pravcem po poekom polju i kraj Poege, dieli Poegi na
jugu Poeku goru od Dilj-gore (Orljavski klanjac"), a zatim ulazi
kod Luana u nizinu savsku. Vie Kobaa razdvaja se na dvie struge,
u staru sada ve zagradjenu i u novu izpravljenu strugu. Kod Ko
baa utie u Savu. Orljava prima na poekom polju mno potoka,
izviruih na Papuku i Krndiji, a kod orljavskoga klanjca utie u nju
ovei potok Londa.
11. Mrsunja, izvire u brodskih brieuljcih, nu blizu Broda tvori
movaru istoga imena.
12. Bi, izvire kod Ruice nie Broda, tee po Bikom polju,
te se primakne Savi na 2 do 3 kilometra, a zatim se opet od nje
odmakne 10 do 15 kilom, daleko. Bi se vrlo vijuga i prikuplja vie
pritoka, te s njimi protie mimo Gredanaca do na domak starim
Mikanovcem, a odatle u Perkovce i ikovce do Velike Crne, gdje
no se izlieva u Bosut.
13. Bosut. Ova rieka nastaje od potoka Berave, te se od utoka
Bia kod Velike Crne zove Bosutom. Bosut tee raznoliko se vijugaju
od Velike Crne pravcem sjevero-iztonim do Vinkovaca. Odavle se
kree prema jugoiztoku, prolazi mimo Niemaca, Podgradja, Abevaca,
Lipovca, Batrovaca, Moro vica i Grka, te se kod sela Bosuta izlieva
u Savu. Kod Lipovca prima na desnoj obali pritok Spavu, a kod
Morovia na istoj strani potok S t u d b u .
14. Sa Fruke gore odtie vie potoka prema Savi, kanoti Gad,
Kapela, Lipovac, I z s e l a , L e s k o v a c , P r o v a l i j a i Rovaa,
mi ovi nedopiru do Save, ve tvore velike movare. Do Save dopiru

samo: id, M a n g j e l o s i iko (nie Mitrovice).
b) s d e s n e s t r a n e :
1. Bregana, malen, ali vazda vodom obilan potok, izvire na raz-
medji Gorjanaca 1 Samoborske gore, utie kod sela Bregane u Savu.
2. Kupa. Ova je iza Save i Drave najvea i najznamenitija
rieka u Hrvatskoj. Izvire pod Hribom (kraj vrhunca Risnjaka) vie
sela Kupari u liburnijskoj visoini, tvori zatim izmedju sela Nadkupa
i Kupari do 116 met. visok slap, i tee u dubokoj i uzkoj dolini iz
medju vapnenih gora sve do Severina. Od Severina do Karlovca tvori
veliku zakuku u slici kruga. Kod Karlovca prestaje biti gorskom rie-
kom, te ulazi u liepu i iroku nizinu, kojom tee sve do Siska, gdje
utie nie Capraga u Savu. Tok Kupe broji od izvora do ua 334
kilom., irina joj je izmedju Karlovca i Siska 3163 met. Od
Siska do Karlovca nosi ladje sa 150.000 kilgr. tovara, a od Karlovca
do Severina samo male ladje. Poput Save ima Kupa samo na desnoj
obali ovee pritoke, i to sa juno-hrvatske visoine; pritoci naprotiv
na lievoj obali posvema su neznatni. Pritoci Kupe jesu:
a) s desne strane :
a) D o b r a ili G j u 1 a, izvire na jugozapadnoj visoini hrvat
skoj kod Skrada i tee junoiztonim pravcem kraj Vrbovskoga i
Gomirja u duboko usjeenoj dolini do Ogulina. Kod Ogulina dobiva
ime Gjula, te ponire u ponor, a kasnije, kakovih 6 kilom, dalje, iz
vire opet blizu Popovog sela, tee pravcem sjevernim opet pod ime
nom Dobre prema Karlovcu, i ulieva se kod Brodaraca u Kupu.
b) K o r a n a , nastaje od Plitvikih jezera i od potoka Plitvice,
tee koritom, krevitim poput jaruge pokraj Drenika, izpod Sadi-
lovca do Sturlia medjom je bosanskom, od Slunja pako tee pravcem
sjevernim do Karlovca, gdje utie u Kupu. Korana prima na lievoj
obali pritoke M r e n i c u i J a s e n i c u ili Slunj iu; a s desne
strane R a d o nj u. Mrenica opet nastaje od dviju izvor-potoka istoga
imena. Iztona ili prava Mrenica (valjda nastavak Vrnjike i Dretulje)
izvire iz moilske gore kod Sbjega i tee pravcem sjevernim do
Kljua, gdje prima zapadnu Mrenicu. Zapadna Mrenica pako izvire
kod Zagorja na dnu Velike Kapele, tee zavojitim tekom put iztoka,
ponire nedaleko Otarija u ponor, te protekav uru puta izpod zemlje,

provire kod Tounja pod imenom Tounjice, i utie kod Kljua a pravu
Mrenicu. Sjedinjena ovako Mrenica tee sa Koranom uzporedo sve
do Turnja, gdje se u nju ulieva.
c) G l i n a , izvire na Glinskom vrelu Slunju na sjeveroiztoku
(nedaleko sv. Nikole), gubi se u ponor iza sela dolnje Gline; pro
valjuje opet blizu Crnoga vrela iz peine, prima vie potoka, na ime
Go j kova, S v r v n i c u i R u e v i c u , tee sjeveroiztono Banovinom,
prima na turskoj medji K l a d u n i c u i G l i n i c u , a kasnije Maju,
te utie kod Brkievine u Kupu.
d) P e t r i n j a , izvire u Zrinskoj gori, utie iza 40 kilom, duga
toka u Kupu.
p) s lieve strane :
a) K u p i n a , izvire izmedju Gorjanaca i Samoborske gore, i
utie u Kupu kod iljavia.
6) O d r a , nastaje od vie potoka (Konica, Lomnica, Buna
i t. d.) protie Turopoljem pravcem jugoiztonim, i utie u Kupu
kod Odre.
3. Sunja ili Puka, izvire iz gore nie sela Sunje, Krivaja i
rema u Ribarskom polju, i teku ovim poljem izlieva se naprema
selu Puki u Savu.
4. Una, duga 182 kilom., izvire izpod gore Gemernice blizu
Srba u likom okruju, tee do Grabove-bunke na medji hrvatsko-
turskoj, zatim turskom zemljom kraj Bia, a od Tepole opet do
ua u Savu kod Jasenovca medjom hrvatsko-turskom. Pritoke ima
sliedee: S r e b r n i c u i K o r e n i c u ili K l o k o t s lieve strane,
U n a c i Sanu s desne strane.
Una ima jak pad i krevito korito, do ua Unca je pregaziva,
do ua Sane joj je dubljina 0*51 met.; a dalje i preko 1 metar,
doim joj je irina 76114 met. Briegovi su joj od Uneva ua
visoki i kreviti; od Ripaa preko Bia do Poekovice razprostra-
n u e
J J joj se korito i tvori plodovitu ravnu dolinu; od Poekovice do
Otoka su joj briegovi opet strmi i kreviti. Od ovud joj se obronci
umovitih briegova postupno snizuju, te ona prelazi kod Dubice u
nizinu. Od Teoole do Jasenovca nosi ladje sa 15.000 do 50.000
kilogr. tovara.
Znamenitost Save po Hrvatsku. Ve smo u uvodu spome

nuli, da je Sava najznamenitija rieka hrvatska. Sada nam je to i
lahko pokazati, im smo upoznali samu rieku, a i njezine sve pritoke.
Sava tee od zapada k iztoku, zato nije ni iz daleka tako
vana po trgovinu i promet kakono rieke tekue od sjevera prema
prema jugu ili obratno. Nu veliki pritoci njeni, kanoti Kupa, Una,
Vrbas, Bosna i Drina teku od juga prema sjeveru, te spajaju tako
zemlje balkanskoga poluotoka sa Posavinom, dotino sa Podunavljem.
Stoga je ve odavna Sava sa svojimi junimi pritoci vriedila mnogo
za promet i obenje medju zemljami balkanskimi i srednjoevropej-
skimi. Ve za Rimljana cvjetahu du Save mnogi gradovi, vani toli
sa gledita trgovakoga kano i vojnikoga. Tako se podie na utoku
Kupe grad Sise i a (dananji Sisak), glasoviti Sir mi um (danas Mi
tro vica), T a u r u n u m i S i n g i d u n u m (Zemun i Biograd) na uu
Save u Dunav. I danas cvjetaju na Savi vani trgovaki gradovi
Sisak, S t a r a G r a d i k a , B r o d , M i t r o v i c a , Zemun i Bio
grad. Ovi su gradovi ivahnimi prometiti izmedju Hrvatske i Po
dunavlja s jedne strane, a turske Hrvatske, Bosne i Srbije, s druge
strane, te bi se jo silnije podigli, kada bi turska Hrvatska i Bosna
stupile u krug sretnijih i prosvjetljenih zemalja evropskih. Dodje li
kad doba, da se i ponosni Z a g r e b bilo kojim nainom Savi blie
primakne, to on nee biti samo sreditem kulture hrvatske, ve i
stecitem svekolike trgovine i prometa izmedju zapadne esti balkan
skoga poluotoka i nizine panonske.
Srebropjena Sava vriedila bi za Hrvatsku i za balkanske zemlje
jo mnogo vie, kada bi joj tok bio valjano regulovan. Ovako je ona
od hrvatsko-kranjske medje do Rugvice plovka samo za plavi od
150.000 kilgr. tovara, od Rugvice plove njom ladje, a tek od Siska do
Zemuna brode po njoj uredno velike ladje i parobrodi. Nu i tu se
dogadja, te moraju i na tom putu vonje ee obustaviti, kad voda
jako padne. Promet po Savi u Sisku bijae g. 1872. sliedei: Od-
pravilo se po njoj na iztok robe 13,051.100 kilgr., a dovezlo se sa iztoka
16,345.400 kilgr.; ukupno dakle provezlo se Savom 29,396.500 kilgr.
Odpravljena roba sastojae od pamunine, kolonijalne robe i junoga
voa; a od dovezene robe bijahu najznatnije duge (7,058.300 kilgr. i
ljive (5,519.200 kilgr.). Spomenuli smo ve, da po Savi plove od
Siska do Zemuna parobrodi. Parobrodi spadaju dunavskomu parobro-
darskomu drutvu, a postaje su na tom putu uz hrvatsku, bosansku

i srbsku obalu sliedee: Sisak, Jasenovac, Stara Gradika, Brod,
Samac, upanje, Eajevo selo, Brka, Raca, Jamina, Mitrovica, Klenak,
Sabac, Biograd i Zemun. Najpogibeljnija je plovitba na uu Drine
blizu Rae, te je tamo za 50 godina poginulo 899 to putnika, to
brodara.
3. D r a v a .
Uvod. Za Savom ide znamenitou i veliinom porieja svoga
rieka Drava. Ona spaja Koruku i tajer sa Hrvatskom i Ugarskom,
dotino sa Podunavljem, i tee veim dielom slavenskimi zemljami.
I po duini toka, kao i po pravcu i naravi svojoj moe se smatrati
pravom posestrimom rieci Savi.
Drava izvire na Toblakom polju u Tirolu i to u visini od 1195
met. nad morem. Odavle tee Tirolom, Korukom i tajerskom. Kod
Dubrave nedaleko Ormua prelazi u Hrvatsku, te tee izmedju Hr
vatske (dotino Slavonije) i Ugarske sve do Dravskoga ua kod Almaa
iza Osieka, gdje utie u Dunav.
Pritoka prima Drava najveih sa sjevera, s june strane neima
oveih pritoka, jer se tuj odvie pribliuje Savi, a i razvodnim
goram, koje diele njezine porieje od savskoga. Cielo porieje Drave
obsie 40.304 -kilom., te obuhvaa sliedee zemlje: Tirol, Koruku,
Stajer, Hrvatsku i junu Ugarsku.
Drava u Hrvatskoj. Duina i razvoj rieke Drave od izvora
do ua broji 720 kilom. Od toga prevali ona oko polovine, naime
324 kilom, po hrvatskom zemljitu. Drava tvori medjutim vie za
voja, pa zato se ravna udaljenost njezinoga ua od izvora dosta raz
likuje od njezina razvoja. Tako broji ravna udaljenost od ulaza u
Hrvatsku kod Dubrave pa do ua iza Osieka 265 kilom.
Makar da je Drava g. 1862. regulovana, te su se tom prilikom
sabrali podatci o njezinu toku po Hrvatskoj, ipak nisu ti podatci
nigdje obielodanjeni, pa zato nemoemo o Dravi tako obirno raz-
pravljati, kakono o posestrimi joj Savi. Ipak emo gdjeto o njoj spo
menuti, to smo u raznih knjigah nali.
i r i n a Drave mienja se neprestano, sad se korito suzuje,
sad iri. Oko Varadina iroka je Drava 126 met., a kod Osieka
316 met.
Podruje crnoga mora.
D u b i n a Drave ta-
ilir 'iii'iii
kodjer nam je slabo po
znata. Obino se kae,
da joj je dubina 2*5 m. ' t!
do 6-3 met. Biti e u
njoj medjutim i veih
II1] if'"! i hili
dubina, kakono u Savi;
a i plitina. III ill II
11 Si
11111
Glede p a d a rieke
i; i
Drave imamo ve vie
podataka. Visina drav
ske vode za nizke vode Ml 1
jest na raznih mjestih i i Li III (Hi
1
sliedea: ft i'' mi
Kod Dubrave 178 m. I
Varadina 166
Legrada 127 % IfiJl
Bara 109
li
I'" ili
ua 75
Po ovom pada Drava od J I
ulaza u Hrvatsku do
ua za 103 met. na
324 kilom., t. j . pro
sjekom na svakih 20 ki
lometara po 6-28 met.
Drava tee dakle mnogo
bre, a i pada mnogo
vie, nego li posestrima
joj Sava. Padaju i te
ku brzo, dere takodjer
mnogo jae svoje obale
nego li Sava, koja se ' ' ' : ; : ' " : "
osobito od Rugvice po-

am veoma lieno vue.
I i I
Stoga je i sasvim zgodna
rie, kojom oznauje na
rod na karakter obiju
rieka. On naime veli sasvim dobro: D r a v a (Derava) d r u j e (dere),

Sava suje, i tim eli tumaiti postanak obiju imena. Medjutim i
stari rimski pisac Plinij veli ve za rimsko doba: Dravus e Noricis
violentior, Savus e Carnicis p l a c i d i o r .
Poznato je, da visina vode u riekah nije vazda jednaka, ve da
sad pada sad raste. Glede visine vode dravske kod Osieka izraunao
je J. Spannbauer za vrieme od g. 1858. do 1874., da dravska voda
najvie naraste mjeseca lipnja, zatim da pada od lipnja svedjer po
stepeno do sienja, i da je srednja razlika izmedju najvee i naj
manje vode oko 1'35 metra. Od sienja raste voda brzo, osobito
mjeseca veljae, sve do mjeseca svibnja, a zatim se uzdie neznatno
u lipnju do najvee visine. Visina vode u Dravi nije svake godine
jednaka. Srednja godinja visina sad je manja sad vea. Najnia bi
jae dravska voda kod Osieka g. 1858., a najvia g. 1770. Ove iste
godine podigla se je voda za najvee visine do 1*4 met. iznad srednje
najvee godinje visine.
Glede obreja ili obala upamtiti nam je, da je lieva ili ugarska
obala Drave veoma nizka, te zato izloena poplavam i puna movara.
Desna obala takodjer je od Varadina do Legrada nizka i movarna;
ali od Legrada uzdiu se 432 metra visoki briegovi, koji nedaju
Dravi, da se razlieva. Ovo dravsko obrieje pada od Legrada do ua
za 40 met.; kod Legrada visoko je 135'6 met., a kod ua 95 met.
Pritoci Dravski. Drava neima nijednoga znamenitijega pritoka
na desnoj ili hrvatskoj strani, i to s toga razloga, to joj se alpinski
ogranci pribliuju veoma blizu. Dravski pritoci u obe su svi ne
znatni; mnogi od njih, osobito u iztonih stranah, nemogu ni do nje
doprieti, ve se gube u dubokoj kotlini, to se stere izmedju drav
skoga obrieja i alpinskih ogranaka, i tvore velike movare izmedju
Virovitice i Vukovara. Na lievoj strani prima Drava velik pritok i
to Muru, koja utie u nju kod Legrada.
Dravski pritoci na hrvatskoj, t. j . desnoj strani jesu:
1. Plitvica, neznatan potoi, izvire u gori Maceljskoj, tee Po
dravinom od zapada prema sjeveroiztoku, utie u Dravu dalje iza
Varadina.
2. Bednja, nastaje od Trakoanskoga jezera u Maceljskoj gori,
tee pravcem iztonim do Varadinskih toplica, ondje razstavlja
Topliku goru od Ivanice, zatim okree na sjever i utie u Dravu

pred Legradom.
3. Bistra, izvire na sjevernom obronku Kalnike gore, tee
pravcem sjeveroiztonim do Koprivnice; ovdje dobiva ime K o p r i v
n i c e , i tee uzporedo sa Dravom sve do blizu Bara, gdje u nju
utie. Ova rieka tvori mnogo movara, osobito iznad Koprivnice u
belovarskoj upaniji.
4. Mrtvica i Netica, jesu dva mrtva rukava Drave kod Viro
vitice.
5. Voinska (Vuinska) ili Karaica, izvire nedaleko Voina na
Toku, prelazi iza toka od 48 kilom, u nizinu kod Mikloa, prima
tuj u nizini pritok a d j a v i c u , i tee sada do 52 kilom, daleko
uzporedo sa Dravom pod imenom K a r a i c e sve do Petrijevaca,
gdje utie u Dravu. Kod Ladimirovaca prima Karaica jo i pritok
V u i c u , koja opet nastaje od vie gorskih potoka: O r a h o v a k e
r i e k e , M a j a n c a , F e r i a n k e , M o t i i n e i Z o l j a n s k e i t. d.
Voinska je iroka kod Mikloa 9*5 m., a kod ua u Dravu 30"3 m.
Znamenitost Drave po Hrvatsku. I Drava bijae za Rim
ljana znamenita, ako i ne tako, kakono Sava. Na Dravi sagradie
oni nekoliko vanih miesta, od kojih se napose iztie M u r s a , da
nanji Osiek.
Buclu da Drava neima velikih pritoka kakono Sava, a uz to
nespaja dva razliita svieta, to njezina znamenitost zaostaje prilino
za Savom. Drava je tek znamenitom blizu ua, i to napose oko
0 s i e k a, glavnoga grada nae liepe Slavonije.
Od g. 1862. regulovana je Drava i tako je postala brodivom za
parobrode. Sve do osnutka akanjske eljeznice prolazili su parobrodi
od Osieka do Kakonje, nu sada obe tek izmedju Osieka i Bara.
Provelo se je po Dravi god. 1862. do 244.050 kilogr., god. 1863 ve
5,619.250 kilogr., a g. 1872. pae 105,368.000 kilogr. (91,178.000
kilogr. duica). Drava je napose vana za promet sa Ugarskom i alpin-
skimi zemljami.
4. Vuka.
Ovaj prividno neznatni pritok rieke Dunava veoma je vaan

po Hrvatsku, jer s njega strada malo ne sva sjeveroiztona Slavo
nija. Ve za Rimljana bijae ta rieka poznata sa svojih movara
(Fluvius Hiulca), pa za
to napregn ue Rimljani
sve sile svoje, da mo
vare osue i tu rieku
urede. I zbilja uredie
tu rieku tako, da su po
njoj p l o v i t i mogli, te
i danas jo nalaze tamo
ostanke velikih splavih.
U kasnije doba, a napose
za turskoga gospodstva,
zanemarie uredbe i gra-
dje Rimljana, pa zato
postade Vuka opet pra
vom nevoljom za one
krajeve.
V u k a izvire na gori
Vuki, Pauju na jugu
(237 met.) i prelazi iza
18-4 kilom, duga toka
kod Bracevaca u nizinu.
Odavle tee pravcem iz-
tonim, tvore velike i
raznolike zakuke, te se
iza ukupna toka od 146*5
kilom, izlieva kod Vuko
vara u Dunav. iroka je
kod Razbojia 7 6 m., a
kod Vuke 17 m. U ni
zini pada od Braevaca
do Vukovara u duljini
od 128-6 kilom, za 30*5
met. Budu da joj je
pad veoma nejednak i
nerazmjeran, to tvori sa
svojimi pritoci (Vui
com i t. d.) mno bara?
Podruje jadranskoga mora. 257
medju ostalimi i poznatu Palau. Desno obrieje Vuke mnogo je vie

od lievoga; zato ona i dieli suhu i viu ravninu Djakovu na iztoku
od nizke i movarne Osieku na jugu.
B. Podruje jadranskoga mora.

1. R j e i n a (Fiumera). Rjeina nastaje od voda na jugoza
padnoj ili liburnijskoj visoini, koje se u vapnenih gudurah gube, te
podzemno teku. Vode ove sabiru se u podzemnih kotlinah, prelievaju
se iz jedne kotline u drugu, dok nedospiju do ovee kotline, gdje
nastaje Rjeina. Vrelo ili sabiralite Rjeine stere se izpod peine u
dubini od 6 do 8 met., te voda mora isto toliko narasti, inae se
neprelieva u korito Rjeine. Od izvora tee Rjeina jo do 7 kilom.,
dok se neulieva u more. Dolina je Rjeine sve do Orehovice dugo
ljasta, a od Orehovice do Rieke popriena. Izlieva se pako u more
na Rieci izmedju Trsata i gore Kalvarije. Dolina Rjeine sastoji stra
nom od vapna, stranom od pieenjaka, te se zato i okoli rieke
veoma mienja. Gdje obala sastoji od pieenjaka, tamo je okoli
liepim zelenjem obraten, gdje je obala vapnena, tamo je sve pusto i
bjelkasto.
Rjeina dobiva sa Grobnikoga polja pritok Suicu, koj esto
veoma silno naraste i poplave prouzrokuje. Tako je n. p. g. 1852.
(11. listop.) potok Suica Rjeinu tako vodom prepunio, da se je ova
razlila i malo ne sav iztoni dio grada Rieke poplavila. Osim Suice
dobiva Rjeina vode jo od vrela Zvir, koj ini, da Rjeina ni
po najveoj egi nepresahne. Rjeina izlieva u more na godinu do
103,680.000 kub. hvati vode, a ujedno donosi godimice u more do
300.000 metr. cent, najfinijega pieska. Stalna toplota Rjeine broji
7' 5 Celsijeva.
Rjeina je po grad Eieku i ckolicu joj veoma vana. Pad njezin od izvora
do ua broji do 300 met., te je zato veoma zgodna, da tjera mlinove i pilane
(slui mjesto 3000 konja). S toga sagradic Rieani i ostali primorci mnoge tvor
nice, medju kojimi je najznamenitija tvornica papira.
Izvor Rjeine visok je preko 250 met. nad morem, a sama je rie-ka pri iz
voru iroka 1015 met.
2. Z r m an j a (Tedanius). Zrmanja izvire u Lici izpod Male
Popine, te se urva poput bujice pravcem od sjevera prema jugu sve
V . K l a i . Prirodni zemljopis H r v a t s k e * '
258 Podruje jadranskoga mora.
do Priveza u Dalmaciji, a zatim pravcem od iztoka prema zapadu,

dok neutie u more Novigradsko, koje je tiesnom Moenikim skop
ano sa prodorom Planinskim. Tok Zrmanje broji 55'6 kilom., a
srednja joj je irina 38 met. Ravna udaljenost izvora joj od ua
broji 41 kil., a poriecje njezino obsie 1487 -kilom. Znatniji pritok
Zrmanje jest na desnoj obali potok K r u p a .
Zrmanja je do egara pregaziva; od izvora do Obrovca pada
veoma naglo, te tvori mnogo slapova, od kojih je onaj tik pred Obrov-
cem najznatniji. Nie Obrovca pako pa sve do ua tee veoma po
lagano, te joj se voda miea sa slanom vodom morskom; zato i nije
pitka. Od ua do Obrovca je plovka (15 kil.), te tu dolaze pomorci
sa otoka Braa, Raba i Paga, da u Obrovcu svoje vino prodaju, te
da si kod vodopada ito samelju. Uz to voze kui jo i drva, vune
itd., to opet u Mletcih i Trstu tre.
Dolina je Zrmanje u Lici dugoljasta, duboka i kamenita kot
lina, ali divno-romantinoga poloaja. Osobito je krasna ta dolina u
okolici Zvonigrada, gdje se Zrmanjska dolina suzuje u tiesnac ili kla-
njac, koj vodi iz Like u Dalmaciju. U Dalmaciji prati Zrmanjska
dolina june obronke gore Velebita, te se kod Obrovca suzuje veoma,
tako da Zrmanja izmedju Obrovca i Novigrada prolazi izmedju samih
visokih i groznih vrleti, slinih visokim zvonikom.
3. K r k a (Titius), izvire u nekoj peini na podnoju gore Er-
sovca kod Topolja, dva kilometra daleko od Knina. Sa peine, izpod
koje izvire Krka, rui se u zimi maleni potok Krki, te tvori liepi
slap Topoljski. Od vrelita do Kninskoga polja tee Krka pravcem
zapadnim, te prima na Kninskom polju pritoke B u t i n i c u i Ra-
djeljevac na desnoj, a potok K o s o v i c u na lievoj strani. Kod
Knina tvori Krka nekoliko movara, a zatim se okree pravcem prema
jugozapada. Ovdje tee polagano sve do Babodola, gdje tvori nezna
tni slap, a za ovim druga dva slapa: Biluia brieg i Braa brieg.
Iza ovih slapova sliedi jo slap Majlanovi, koji je sa svih strana
ogromnimi klisurinami obkruen. Od ovuda tee Krka preliepom oko
licom kraj arkandjelskoga samostana sve do Rokoga slapa, a iza
ovoga slapa obtie liepi otoi Visovac. Izpod Visovca prima Krka na
lievoj strani pritok i k o l u , koja kod Gradca izvire i kraj Drnia
prolazi, a zatim tvori Krka iznad Skradina najvei slap: Skradinski
buk. Iza slapa vere se rieka izmedju klisura, protie kraj Skradina i
Podruje jadranskoga mora. 259
utie u j e z e r o P r o k 1 j a n s k o. Protekav ovim jezerom ide pravcem

junim do ibenika, te utie kod sela Zatona u more.
Rieka Krka tee u obe dosta polagano (od izvora do ua
pada za 252 met), nu osobito se lieno vue od posljednjega slapa
do ua (0"31 do 0*63 metra u sekundi). Duina toka broji joj preko
57 kilom., a porieje njezino obsie 2863 -kilom. Brodiva je samo
izmedju ua i Skradinskoga buka (4 kilom.), i to brode po njoj ladje
sa 3050 tonelata. Mjestimice je veoma iroka, nu srednja joj irina
broji samo 56 metara. Duboka je od Skradina poam do ua 6 do
12 met.
4. C e t i n a (Tilurus, Nestus). Cetina nastaje 2 kilom. Vrliki
na sjeveru, na podnoju vrhunca Dinare od 5 6 jezeria, koji su
78 '/. sata jedan od drugoga udaljeni. Jezera su ta duboka, a naj-
znatnija jesu: Glava, J a r e b i c a i Kotlua. Sdruiv vodu svih
jezera tee Cetina izprvice od sjeverozapada prema jugoiztoku. Po
najprije tvori nekoliko omanjih slapova, zatim protie Suhopoljem
(slino Grobnikomu polju), zatim dolinami kod Ribarica, Karaka-
ice i Hana, te dolazi napokon u r a v n i c u S i n j s k u , gdje prima
na desnoj strani pritok S u t i n u i nekoliko omanjih potoia. Od
izvora do ravnice Sinjske pada Cetina dosta brzo, ali obale su joj
nizke, zato tvori esto movare. Izpod Trilja tee Cetina veoma
naglo, te se vere medju visokimi klisurinami i gubi medju Triljem i
Dvarom est svoje vode. (Mnogi misle, da od te vode nastaje potok
Solin). Tik pred Dvarom tvori Cetina silan slap, Veliku Gubavicu,
zatim okree naglo i tee od iztoka prema zapadu obkruuju goru
Mosorsku, tvori jo jedan slap, Malu Gubavicu, i utie napokon kod
Omia u kanal braki.
Rieka Cetina tee u obe veoma brzo, a osobito kod ua (1'6
met. u sekundi). Duina toka broji joj 97 kilom., a ravna udaljenost
ua od izvora 67 kilom.; porieje pako njezino obsie 2643 Q-kil-
Brodiva je samo izmedju usca i mlinova Visekih (5 kilom.) i to
mogu ploviti samo malene splavi. iroka je Cetina 29 do 38 met.;
a kod ua veoma je plitka (oko jedan metar).
Neznatniji pritoci Cetine jesu: Ruda, Grab, Perua, Dabar i
Dragovi.
5. N e r e t v a (Naro). Neretva je jedina hrvatska rieka u pod
ruju mora jadranskoga, koja neizvire na zemljitu hrvatskom. Ona
260 Podruje jadranskoga mora.
izvire u Hercegovini, na visinah Jabuke i emerne planine, 4 ure

Gackomu na sjeveru. U gornjem toku tee pravcem od jugoiztoka
prama sjeverozapadu sve do Konjica. Tu zakree pravcem prema
zapadu, te prima na desnoj strani pritoke N e r e t v i c u sa Bitovnje
planine, zatim Ramu, koja izvire na podnoju planine Drague; za
tim se okree naglo prema jugu i tee ovim pravcem sve do grada
Mostara, gdje je premostena (Trajanov most). Na ovom putu prima ona
na desnoj strani pritoke: D r e n i c u s a Vran-planine, zatim L i s t i u
ili J a e niu. Od Mostara poam tee Neretva opet pravcem jugo
zapadnim te prima sliedee pritoke: na desnoj strani T r e b i a t ,
koj postaje u Dalmaciji kod Imotskoga i Vrgorca, a ulieva se u
Neretvu iznad Gabele kraj aplina; zatim na lievoj strani Bunu
(Bunjevci) i B r e g a v u .
Kod Metkovia ulazi Neretva svojim dolnjim tokom u Hrvatsku
(Dalmaciju). Ovdje prima pritok Norin, zatim se dieli kod Opuzna
na dva rukava i raztae se u ogromne kaljuine u dvanaest trakova,
od kojih pripada jih 9 velikomu, a 3 malomu rukavu. Ue je Neretve
dakle deltasto i movarno, te je s toga okoli ua veoma nezdrav,
tako da je narod stvorio poslovicu: Neretva je od Boga prokleta.
Duina toka Neretvina broji u obe 178 kil., a u Hrvatskoj
samo 26 kil. (ravna udaljenost od Metkovia do ua broji 20 kil.).
Njezino porieeje u Hrvatskoj obsie 1366 0-kil. Neretva je u obe,
napose do ua Bune, rieka brzica, koja za velike vode jako dere;
nu u Hrvatskoj pada i tee veoma polagano (0*310-63 m. u sekundi).
Brodiva je Neretva po svem svojem toku u Hrvatskoj, i to sa bro
dovi 100 do 150 tonel. iroka je iza Metkovia 133 do 170 met., a
duboka 4 do 5 met.
Osim opisanih znatnijih rieka utie u jadransko more nekoliko
neznatnih primorica, koje su ipak vriedne, da jih spomenemo:
1. S e n j s k i p o t o k (Torrente). Ovaj je potok prilino ne
znatan, nu kad iza kie ponaraste, poplavljuje okolicu senjsku. God.
1647. i 1832. postradao je Senj s njega veoma ljuto.
2. S o l i n (Salona). Ovaj potok izvire izpod planine Mosora i
to umah u tolikom obilju, da kod izvora tjera mlin. Malo nie izpod
mlina tvori slap, pak romoni zatim mirno sve do zalieva solinskoga.
Sav tok rieke jedva je 6 kilom, dug, iroka je rieka do 13 m., pa
je ipak brodiva za manje ladje.
Rieke ponornice. 261

3. r n o v n i c a , izvire na podnoju Mosorske planine, tee prav
cem zapadnim do 6 kilom., te utie u more kod sela Stobrea iz-
medju Spljeta i Omia.
4. R i e k a ili Ombla (Arion), izvire Dubrovniku na sjeveru,
na podnoju golih hridina, tee pravcem od iztoka prema zapadu
liepom dolinom do 4 kilom. Ve na izvoru tjera mlinove, iroka je
110 do 130 met., te je plovka od ua do izvora. Utie u Gruki za
ton. " ini se, da je Rieka ili Ombla nastavkom jednoga rukava her
cegovake rieke Trebinjice, koj se kraj Poljica gubi u ponorih.
5. L j u t a , koja utie u kotorski zaliev kod Orahovca ; napokon
kod Risna potok S o p o t , izvirui iz duboke, do 300 koraaja duge
peine.
C. Rieke ponornice.
Rieke ponornice takove su rieke, koje neimaju vidiva izvora, a
esto ni vidiva ua. Osobito u vapnenih gorah june Hrvatske imade
jih mnogo.
Poznato je, da su vapnene gore u obe veoma raztrgane i pod-
rovane, da ima u njih mnogo dolaca, ponikava, peina, pilja i po
nora. Svakolika kia, koja na ove gore pada, prodire i gubi se umah
u utrobi gora, te tuj tvori podzemne rieke, jezera i basene. Teku
ovako voda podzemno po pukotinah i dolovih, dolazi opet mjestimice
na povrje zemlje, tee tuj nekoje vrieme poput kopnenih rieka, ali
se iza kratka toka gubi u ponorih. Mnoge se vode ovako po dva, tri
puta na povrinu podiu i opet u zemlju poniru, dok napokon ne-
utiu bilo u more, bilo u koju glavnu rieku. Imade medjutim i ta
kovih rieka ponornica, koje vie put izviru i poniru, ali jim se na
pokon trag posvema izgubi, jer se one gube u ponorih, te vie ne-
izviru. Za ovakove se rieke upravo nezna, jeli utiu u more ili ne, a
kamo li da jim se znade ue. Mnogi misle, da su ua takovim
riekam na dnu mora,
Budu da rieke ponornice po vie puta poniru i izviru, sasvim
je naravno, da jedna rieka ima na vie miesta razna imena, pae da
jednu te istu rieku smatraju za dvie do tri razliite rieke, dok se
nedokae, da je to jedna rieka. Tako su dugo vremena mislili, da su
n. p. J a s e n i c a i S l u n j i c a dvie razliite rieice, te da Slunjica
262 Eieke ponornice.
tik Slunja izvire. Nu Slunjcica provaljuje kod Slunja iz peine toli

kom silom na jedanput, da se nemoe smatrati ovo mjesto za vrelo,
ve se mora uzeti, da ovdje podzemna koja rieka na svjetlo izlazi. Pa
i zbilja nije Slunjcica no nastavak potoka Jasenice, koj u Kapeli iz
vire, te se iza kratka toka izgubi, i kod Slunja opet pod imenom
Slunjice na povrje izlazi. Isto tako gubi se i rieka Dobra u po
nor, te dobiva drugo ime, Gjula. Slino misle i o K o r e n i c i , da
tee podzemno, te da od nje postaje potok Klokot, koj u rieku Unu
utie. Prema tomu teko je kod mnogih rieka ponornica opredieliti
izvor, jer se nezna, nije li prividni izvor samo nastavak koje druge
rieke, i netee li ista rieka na drugih miestih pod drugimi imeni.
U Hrvatskoj, napose u juno-hrvatskoj visoini imade ponornica
veoma mnogo. One, koje izviru glavnomu razvodju na iztoku, gube
se dodue u ponorih, ali se opet pokazuju, te utiu u Kupu, Koranu
i Unu; dakle posredno u crno more. Druge ponornice pako, koje
izviru glavnomu razvodju na zapadu, morale bi uticati u jadransko
more, ali jim visoke okrajne gore (Velebit i Biokovo) nedaju po po-
vrju do mora. One si zato kre put pod gorami, te se valjda izlie-
vaju ili tik morske obale, ili tvore podmorska vrela, kojih u jadran
skom moru imade uz hrvatsku obalu veoma mnogo. ini se dapae,
da i jezero Vransko na otoku Cresu nastaje od voda ponornica june
Hrvatske; isto bo jezero neraste, kada kii na Cresu, nego kada
dadi na Velebitu i na Kapeli.
Hrvatske ponornice, kojim se znade za ue, spomenuli smo ve
prije kao pritoke Kupe; sada nam je samo nabrojiti one ponornice,
za koje neznamo, gdje jim je ue. Nu prije nam je jo kazati, da
su hrvatske ponornice dosta neznatne, da jim je tok malen, a korito
vele nepravilno, da kadkada ljeti sasvim presahnu, a kad kia navali
i njihovi se ponori i podzemni liebovi prepune, znaju silno nabujati
i sav okoli poplaviti, te nanose tim veliku tetu.
1. L i k a , izvire kod Kuklia blizu Medka, tee pravcem sje
vernim likom dolinom, prolazi blizu Gospia, te se kod dolnjega Ko
sinja i Lipova polja gubi u kamenitih ponorih. Utie li u jadransko
more, nezna se pravo, ali se sluti, da se po svoj prilici izlieva u
more blizu sv. Jurja kod ernovnice i to u skrajnjem kutu malene
luke. Lika imade mnogo pritoka, i to: J a d o v u , koja izvire kod
Mutulia i utie kod sela Lipa na desnoj strani; Glamonica,
Eieke ponornice. 263

postaje izpod klisuraste gore ir od triju vrela (Trnava, Vraarevo
oko i Crno vrelo), te utie u Liku kod Medka; P o i t e l j i c a , iz
vire kod Poitelja, utie kod Novog sela; Novia, izvire u selu
Novom, tee kraj Kanie, prima tuj potok Bogdanicu, prolazi zatim
Gospiem i utie kod sela Lipa; 01 u i c a, zatim B a k o v a c, koj
utie kod gornjega Kosinja.
2. G a c k a , nastaje od triju izvora na podnoju brda Korena
nedaleko Lea, tee pravcem sjeverozapadnim do Otoca i prima 6
pritoka. Kod Otoca dieli se na dva r u k a v a . Lievi i k r a i ru
kav tee od Otoca pravcem jugozapadnim, prolazi kraj gore Pakalja,
raztvara se na pet rukava i obtie otok, a zatim zalazi u dolinu
Svie, gdje izmedju gornje i dolnje vice tvori jezero" vice. Izaav
iz jezera dolazi Gacka uzkim koritom do 60 met. visoke dolnjovicke
stiene, te se tuj kod stiene razilazi na 10 do 12 trakova i strmoglav-
ljuje niz stienu u prostranu i veoma duboku kotlinu, gdje se svi
traci u jedno skupljaju. Kod trakova Gacke na vickoj stieni imade
10 do 12 vodenica i pila. Iz spomenute duboke kotline gubi se opet
voda u raznih ponorih, te lievoga rukava Gacke nestaje sasvim.
D e s n i i g l a v n i rukav prolazi Otocem, tee u pravcu sjevero
zapadnom Drenovim klanjcem, Brlogom, Guikim poljem i Kom-
poljem, te se izpod Brloga dieli opet na dva manja rukavca, od ko
jih se jedan rui u ponore kod Vlakoga-polja, a drugi u ponore kod
Kuia-polja.
iroka je Gacka 8 do 16 met. Ue njezino ini se da je blizu
sv. Jurja, gdje voda tee na vie miesta u more, osobito pako u oko
liu ernovnice, gdje do 2 met. irok potok izvire, te se iza 100
koraka duga toka opet u more ulieva.
3. K r b a v a , izvire kod Visua blizu Udbinje, tee kraj Ud-
binje u ponore kod Pecana.
4. R i i c a, nastaje od potoka Ljutia, Crne rieke, Banice i
Suhaje, tee pravcem jugoiztonim po dolini izmedju Velebita i Reznik-
planine, i ponire na podnoju Velebita u ponore: N a i c a ponor i
Kavri-ponor.
5. 0 1 u a, izvire u sv. Petru izpod gore Urlaja, tee pravcem
junim i prima vie pritoka, protie Tomin-gajem i Graccem, te se
izpod Graca gubi u ponore: G a e i n ponor i Kesi a ponor.
264 Slapovi ili vodopadi u Hrvatskoj.
6. M u n j a v a , izvire izpod gore Kozalj kod Modrua, tee

sjeverno munjavskom dolinom, te se kod Careva gubi u malenih po-
norih.
7. V r l i k a u Dalmaciji, izvire na podnoju gore Poi, tee
po imotskom polju pravcem jugoiztonim do 11 kilom., prelazi u
Tursku, tee i tu 9 do 10 kilom., tvori jezero Runovi, te ponire
zatim u toj kotlini.
8. L j u t a u Konavlju, izvire na Snienici, te se takodjer gubi
u ponorih. Ljeti presahne sasvim.
r ;
S \' D. Slapovi ili vodopadi u Hrvatskoj.
(0 slapovih u obee. Slapovi u Hrvatskoj. Opisi nekojih slapova: 1. Slap Slunjeice.
2. Slap Krke. 3. Slap Cetine).
0 slapovih u obe. Bilo nam je dodue koju kazati o vodo-

padih, kad smo razpravljali o riekah hrvatskih, nu obilje slapova
nuka nas, da o njih togod napose progovorimo. To inimo tim vie,
to su upravo slapovi najljepim uresom naega junoga gorja, koje
bi inae bilo mrtvo prava kamena pustara.
Kadkada se korito gdjekoje rieke, osobito u gornjem teku,
veoma naglo ostrmljuje , te voda nemoe vie tei obinim tokom,
ve se brzo rui sa visoke stiene duboko i silno u nie strane. Ta
kove pojave zovemo slapovi (vodopad, pad). Voda se obino rui
uz silan buk u slici luka, te se mnogo puta razpline na sitne mje
hur ie.
Slapovi su glede v i s i n e i m n o i n e vode raznoliki; ali i
glede oblika znademo jih vie vrsti. Slapovi ili vodopadi, koji se na
vie spratova ili odjela strmoglavrjuju, zovu se k a s k a d e (Cascaden);
nii slapovi, ako na brzo jedan za drugim sliede, zovu se k a t a
r a k t i . Jaki slapovi, obilujui vodom, nalie veoma lukom (Bogen-
falle). Kad se vodopad urve sa strme peine poput iroke vrpce, te
se uz to voda pjeni, velimo, da je slap slian k o p r e n i (Schleier-
fall). Rui li se opet voda sa visoka mjesta, te razpri li se na
kapljice i mjehurie, prije nego li do zemlje dospije, tada kaemo,
da je slap slian uzvitlanoj p r a i n i (Staubfall).
Slapova nalazimo obino u gornjem teku rieka, jer si tuj rieke
kre put po gudurah i klanjcih, zatim po obroncih visokih i strmih
Slapovi ili vodopadi u Hrvatskoj. 265
gora. Osim toga imade jih vie u poprienih, nego li u uzdunih

dolinah. Nu kod rieka, koje su kratka i nagla toka, kako no su n.
pr. rieke dalmatinske visoine, nalazimo vodopada i u srednjem toku.
0 tom se moemo osvjedoiti napose kod rieke Krke, koja imade
najvei svoj slap, prije nego li e unii u jezero Prokljansko. Cesto
puti nalazimo u srednjem toku nekih rieka mjesto nekadanjih pravih
vodopada ili katarakte ili brzice (pragovi, ruski == porogi). Te brzice
postaju, kada tekua voda peinu, s koje se je ruila, odkine, te
preko nje tee ili se o nju sustavlja. Vodopadi, katarakti i brzice
priee brodove, da nemogu po riekah na onih mjestih ploviti.
Vodopadi, koji izviru na visokom pragorju, gdje ima plazura,
neobiluju u kiovito vrieme vodom, jer se tada led netali; slapovi
naprotiv u gorah vapnenih, napose u junoj Hrvatskoj, veoma su
liepi i obilni iza kie. Za liepa vremena narastu opet vodopadi u
pragorju, jer se led topi; a slapovi se u vapnenih gorah u to doba
izsue i presahnu.
Najznatnijih slapova ima u Ameriki, napose u Kaliforniji, gdje
su neki 500700 metara visoki. Najglasovitiji je u svem svietu
vodopad Ni a g a r s k i , koj spaja sjevero-amerikanska jezera: Erie i
Ontario. Slap Niagarski irok je do 297 met., a buk mu se razabire
po 18 sati daleko.
Slapovi u Hrvatskoj. Slapovi hrvatski nemogu se uzporediti
sa amerikanskimi, ali su ipak veoma znatni prema ostalim evropskim.
Najvii je od dosele poznatih pad Kupe, koji broji do 116 met.
visine. U gorah medju Dravom i Savom neima poveih vodopada; nu
tim znatniji su slapovi u juno-hrvatskoj i dalmatinskoj visocini, gdje
si rieke po razkidanom i izpretrganom vapnenom gorju put kre te
brzim padom iza kratka toka prema moru hrle. U juno-hrvatskoj
visocini rue se neke rieke i potoci u ponore, te tvore tako esto
vodopade.
a. Slapovi u gorah medju Dravom, Savom i Kupom.

1. D r e n o v a a . Ovaj slap, visok do 22 met., tvori potok
Drenovac nad selom Drenovcem, nedaleko Voina, u upaniji viro
vitikoj.
2. P a d V e l i a n k e (potoka), visok 5'6 met, kod trgovita
Velike u upaniji poekoj.
3. Pad P i s a r o v c a (potoka), visok 29 met., kod sela Goljak

u umberku.
b. Slapovi u j u n o - h r v a t s k o j vis o ini.
1. Pad p o t o i a K u p i c e , visok 90 met., kod sela Brod u
podupaniji Delnikoj.
2. Pad r i e k e K u p e , visok 116 m., izmedju sela Nadkupa
i Kupari u podupaniji Delnikoj.
3. Pad P o s k a e v a p o t o k a , 18*9 met. visok, kod sela Sa
borskoga u okruju ogulinsko-slunjskom.
4. Pad Slunj ie kod Slunja. Potok Slunjica pada tu sa
visokih stiena do 29 met. duboko u trinaest trakova u rieku Koranu.
Na Slunjici imade do 40 mlinova.
5. Slap Gacke izpod d o l n j e vice. Eieka ova razilazi
se kod dolnjo-vicke stiene na 1012 trakova, te se strmoglavljuje
niz peinu, pod kojom se opet pojedini trakovi prikupe u poloito
korito, te odavle u duboke ponore hrle. Vodopad ovaj broji od stiene
do ponora do 90 met. visine.
6. Slapovi P l i t v i k i h j e z e r a . Plitvika su jezera odieljena
jedno od drugoga batricami od vapnene sedre, po kojih se sputa
voda s jednoga jezera u drugo, tvore tako 2030 vodopada. Sla
povi Plitvikih jezera razliite su visine. Najvii su slapovi: P a d
j e z e r a Novakovia b r o d , visok do 29 met., i pad j e z e r a
Gal ove a, visok 28 met.
7. Pad P l i t v i c e u Koranu. Tik Plitvikih jezera rui se
potok Plitvica preko stiene 78 met. visoke u Koranu. Slap ovoga
potoka sastoji od dva sprata, isto tako, kako i slapovi nekojih Plit
vikih jezera.
c. Slapovi dalmatinske vi so ine.
1. Slapovi r i e k e Krke. Rieka Krka izvire visoko nad
morem, a tek joj je veoma kratak; zato tvori vie vodopada. Ve
kod samoga izvora rui se u zimsko doba sa visoke peine potoi
Krki na vrelite Krke. Slap se ovaj zove T o p o l j s k i slap", te
je visok do 22 met. Od izvora do jezera Prokljanskoga ima Krka
vie slapova: kod B a b o d o l a , zatim slapovi B i l u i a - b r i e g i
B r a a b r i e g kod uplje crkve; krasni i divlje-romantiki slap
M a j l a n o v i a kod Kistanja. Najznamenitija su medjutim dva po

sljednja vodopada: K o k i s l a p i S k r a d i n s k i b u k kod Skradina.
2. S l a p o v i C e t i n e . Prvi slap Cetine kod s e l a G a r j a k a ,
je visok do 18*9 metara. Osim ovoga tvori Cetina vie manjih sla
pova, tako zvanih katarakta. Nu ponajglavniji su slapovi kod sela
Zagvozda: M a l a i V e l i k a G u b a v i c a . Velika je Gubavica veoma
divlja i visoka, te broji do 100 metara. Okoli ovoga slapa sastoji
od samih peina, visokih poput zvonika, zatim od klanjaca i gudura.
Visina slapova u Hrvatskoj:

met. t>. stopa.
1. Pad Kupe 116 - 360
2. Cetine (Velika Gubavica) 100 316
3. Gacke 90 300
4. Kupice 90 300
5. Plitvice 78 246
6. Krke (Skradinski buk) 31 - 100
7. Pisarovca 29 90
8. Slunjice 29 90
9. Galovca 29 90
10. Drenovca 22 - 72
11. Poskaeva potoka 18-9 60
12. ,, Velieanke 5-6 - 18
OPISI:
I. Slap Slunjice.
U pet sati stigosmo nad Slunjicu s vodopadi. Ljepega prizora
nisam jote vidio! Slunj stri na obronku klisuraste kotline, kojom polagano
tee Korana. Kotlina je ta savreno slina ovakovim okoiicam razvikane
saksonske Svajce: iz vode se je s obje strane uzpela strahovita stiena,
nastrena amo tamo kukovi, izmedju kojih proviruju stabla i grmovi; a
kad jo dalje segne okom pameti, onda ti se ini, da su te vilinski ari
prenieli u CivitaOastellanu u Italiji, samo to je ondje posve jednaka kotlina
zatoila cieli grad sve naokolo ; a i glasoviti zaviaj Horacijev, slavni Tibur,
posve je nalik ovomu predielu. Sat hoda od Slunja izvire u peini rieka
Slunjica, te ulazi s obilnom svojom vodom namah za gradom, izmeju
njega i podrtine grada Prankapanskoga, u ovo klisurasto zemljite, preko
kojega vode dva liepa mosta : jedan preko Korane, a drugi preko Slunjice.
Slunjica se tu izvija izmeju grebena i tvori hiljadu predivnih prizora.
Ovdje je razirila valovite svoje ruke i zagrlila otoi, na kojem se zeleni
povre i vonjaci; ondje se je dalje zamaknula izpod brda, da se na njoj

namjesti vodenica ili aga; sada se probija sred kukova, spojenih uzkim
brvnom, kojim smjelo koraca lakonoga koza, da zagrizne to zelenja na
blinjem vrtu; a sada je jari sakupio kano na dlanu sve etiri noge na
kuku, te se smjelo prebacio na drugi greben preko uma vodenoga; a i
djevojica se je otisnula da u red tjera kodljivu gamzad ovu. Sav protrne
od straha s pogibelji djevojake, ali ona od kuka na kuk kano smjela ajka
preko uzavrelih slapova. Gielo su to vodokopno zemljite, koje se stubasto
sputa prama Korani, pokrili mlinovi: veliki i mali; neki tako maleni, da,,
ovjek u njih jedva stoji, uzpeli su se na vrh kuka, podastrti svuda grmljem
i travom, gdje jim rvnje ne tjera kolo, kojemu neima mjesta u tiesnacu,
ve drvo s daskami, poprieko utvrdjenimi: narod ih zove mlinove licarice.
Tko bi izbrojio sve velike i malene vodopade, koje tu voda tvori?
Poto je Slunjica nakvasila sobe kune i potjerala do eterdeset mlinova
i u sredini uinila divnu sliku crnih vrata u bielu zidu, pada u zadnjem
redu na dvadeset i tri mjesta u 1828 met. niu Koranu, a u prostoru od
tri stotine koraaja. Vodopadi su razliita lika, a dva mi osobito u oi
udarie: onaj najvei, to se neprekinuto s jakim umom strmoglavljuje
osamnaest po prilici metara duboko razvaljuju, to nie, sve to vie drielo
svoje; i drugi blae udi, to neviivo pljuska po hridi, preko koje se
prelieva na sve strane, tvore sliku ogromna criepa s bielim cvieem. Eto
ti, zaviknuh sav uzhien, ogromne rimske Fontane Trevi po hrvatskom
kroju! Divotu tih prizora die vrsta nada, da je ovaj vodopad jedna od
onih riedkih u svietu stvari, koje to dalje, to savrenije postaju. Jer sasto-
jei zemljite ono od samoga vapnenoga maka, koj sve to vie raste: ku
kovi e se oni sve to vie dizati, a voda e, obaraju se sve to jaom silom
na zaprieke, tvoriti sve to divnijih prizora. Tomu prispieva umjetnost
ljudska, koja da namjesti novi mlin, proreze koj mekani greben, da na
onaj prorez vodu navrne, pa tako umnaa razliitost tih i onako preraz-
liitih tvorova. Zato se moe rei, da vodopad Slunjice sam sebe pomla-
djuje. uditi se mora bogatomu vrelu, koje samo pol sata staro, tvori
toliko diyota; a jo vie hladnokrvnosti Hrvata, koji jih tako slabo eiene'i
polaze..
Njemaki pisac Hacquet, kojf je jo prologa vieka Hrvatskom putovao,
veli o vodopadu Slunjice: Kad sam doao na kraj krivudajue se ceste,
zaujem jak um, tako da sam mislio, da sam blizu jaka vodopada, emu
sam se slabo radovao, poto sam jur vidio preko stotine to manjih, to
veih vodopada. Ali kako mi je bilo ugodno vidjeti, ega jo nisam n i g d j e
vidio. Pomisli si rieku isto tako iroku, kano to je Eajna kod Schafhau-
sena, gdje je onaj glasoviti po svoj Europi vodopad. Ova rieka pada 18 do
28 metara duboko iz sred strmenitih peina na vie nego petdeset mjesta
u prilino veliku Koranu, koja tee od iztoka prama zapadu, ter upravo
presjeca navedeni vodopad. Budui da se ovdje sve na jedanput pokazuje,
to ima ovjek pred oima prekrasnu sliku, kakove nemoe umjetnost nikada
stvoriti, a priroda ju je teajem vremena ovdje stvorila. Oni mlinovi, izme-

dju kojih buja svjea zelen, cine taj prizor jo divnijim, ter mogu rei,
poto sam vidio vodopad Eajne i drugih jo vodopada, da se nijedan ne-
moe s ovim natjecati glede krasote !" (A. Tkalevi.)
2. Skradinski buk" na Krki.

Koliko je velianstveno prirodna sila svoju mo, svoju divotu razvila ?
Kako li te na nedohitne i nedokuljive pomisli zanosi? Kakov li te zanos
osvaja, kad si prvi put slap na Krki spazio ? Toga nemoe, ma budi ije
pero opisati, kao to nemogu ni ja izkazati nezaboravni dojam, koj me je
svega preuzeo bio, kad sam taj veleliepi, divni, velianstveni, najarobniji
prirodni prizor u naoj domovini razgledao.
Bijae ve jutro svanulo i sunce arko sa svojimi posutimi i plame-
nitimi prami iza gora granjivati i na obzorje tiho uzlaziti zapoelo, turajui
u duboke ponore i zastirui svojim sjajem vlaie, danicu, tape, gospino
kolo, nasadjeno guvno, i sve nie svemirskih kriesova, gledajui sjajno ;
veselo po krugu zemaljskom, sve budei na zanos, na radost, draei na
posmjeh, na ures, razlievaju miloduh i miomiris. I ja se zavezoh iz po-
vjestnoga franjevakoga samostana Visovakoga (Visovac je malen otok
sred Krke) niz Krku vou hladnu, ter razmiljah: kako medjer i u sred
vrletnih i strmih brdina, movarnih uvalica, epurastih, kukriastih i
smrekovastih okrajaka, prosjeenih i golih prodolina , nakvienih i izbo-
enih hridina, zakuenih dolinica, ledinastih vlaka, prisojastih ali divljih
strana, jedino pokusom i vrieskom pokrivenih draga moe biti prirodnih
ljepota, koje te zanose, i preko vasiona svemira do Tvorca dovode. Na
lievu i desnu preleivahu orli i gavrani, trae obroka; a po niih klisu-
rinah pratijahu kukvie, kukavice, stjenice i po gdjekoje preplaeno jato
sivih golubova. Okolo ladjice proskahivahu i praikahu se svakovrstne
ribice,po grebenastih vrhuncih odsievae zaroeno golo kamenje, a na pod
noju gora.svjetlucae se gdjekoja maslinica, sitno grmlje, na prezide i na
uzke laze izmotani, u sred ivoga kamena usadjeni vinogradi, i tekom
mukom odgojeno voe. Sve je to ugodno i milo razgledati i razmiljati,
kako se sve veseli i prirodnim posmjehom doekuje budioca uspavanih
krasota. Taj te ar jur u drugi ponese, niti bi htio to ugodnijega jali raz-
novrstnijega posmatrati. Kad na jedno outis bilk slapa, kao strano i
neprekidno mumljanje i tutnjanje iz puine morske izlazee, koje te uzdrma
i strese, pa te jeuri i trnci popadati pomu, i sve duevne sile napnu se,
da to prije spazi, za im si poao, i u oekivanju prevaren da neostane.
Divna li tu prizora! Ako ga svega mahom oima shvati, eto ti
strane, bune i jaune oluje, valjajue se i bukljajue kao gusta dimea
pusanica, pjenei se grad, laptajui prebieli snieg, koturajue se velike
grude ili usovi. Vidi na stotine vrijuih gogolja, zavijajuih vrtloga, bu-
eih kolovrata, prelievajuih se i kao inateih se manjih i veih slapova,

romoneeih vrelaca, riuih potoka, zainjavajuih irokih, prebielih i
suuih se platna, nakienih svakovrstnimi bojami rakna i irita, koji, rek
bi, eto razteu se. razmataju, opet se na nito preinataju bez kraja i konca.
Pazi na hiljade proziranih, arolikih mejusobno izprepletenih, na sve
strane izpreginjanih i nagnutih duga. Neke uzdiu se kao kitne trepetljike,
druge sputaju se i prosiplju niz busja i kuke kao djevojaki prami: a
neke opet ogrljuju vrste hridiae jali kakvo brestovo zeleno stablo, pred-
oivajui kroz te pjenee se i prozirane grane najljepe boje od svieta.
Dad je to obilni rumenkasta dragulja, koj ti samo u oi skae, kad
mu se priblii; drago kamenje, koje se svjetluckajui razpada, drobi i
prai; grimizni je to sjaj, koga nezajaljivi i nezapreljivi sunovrati i vrt-
lozi na resulje razbacivaju i razkidivaju. Zablietujui je to divni prizor,
kada sunce unj ukoi svojimi arkimi zrakami i prospe jih po toj kipecoj i
u ponore prekipljujuoj pjeni. Ako malo bolje upre oi, to ti se mienja
dad biserni, srebrnkasti, zlatkasti i rumenkasti, stvarajui na stotine po
manjih i po veih bielopranih i raznobojadisanih vihoria, koji se razpa-
daju na resulje i na struke, na trkije i na irite , uviek nove naine, nove
prizore izvodei. Eekao bi, biele su to ovce i mladi janjci u popasak iztje-
rani, ter prskajui kroz grmlje proskakivaju ; ili jata navijajuih se golu
bova, kada bjee izpred zalieuih se jastrebova. Na nekih mjestih kao
iva skakue, poigrava i frcuka; a na drugih se kao u srditu inatu i
zavadi buei i prietei se u ponore sunovrauje!
Nezna se, kad je ljepe gledati; ili kada sunce ograne i svoje arke
plame sa uzvrelom vodurinom istom mieati pome ; ili kad se na podnevni
kolobar uzvisi i svoje sjajne oi tuda uprav ukoi kao zamierajui i ogle
dajui se u 'taj divni prizor ; ili pak u veer, kad se sunce sputa polako
za brda i gore, aljui poprieko svoje zrake, dajui posljednji ogrljaj,
posljednji pozdrav; uviek je to velianstvenije, uviek to zamjernije, divnije.
Nit je noju manje krasno, kad se bliei mjesec pomalja iza Dinarskih i
Prominskih strana, ter nadvirivat se tuda pome mieajui bliede zrake
sa tunim aptanjem, muklim jaukom prelievajue se vodurine, kao da
osluhiva nono tuno jaukanje, tuniji utisak ostavljajui na onom, tko ili
s bliega gleda, ili s daljega slua otajni, mukli i trtosei glas.
Nije slavnoga Humboldta zanio juni zvjezdarski svjetli kri, niti
divni Niagarski slap, to je mene uzhitio tvoj jo velianstveniji slap, oj
hrvatska Krko! Jer mi je ne samo u srce i oi padnuo tvoj preliepi slap,
nego me je jo vie uzdrmala i potresla spomen, da je neko tuda i hrvatske
junake krvce potjecalo i te vrste hridine zakropljivalo brane vjeru,
slobodni milu otabinn. Pa tko zna, kakvih si jo udnovatijih i arovitijih
prizora stvarala, kad se je hrvatska krv s tvojim pjeneim se bjesnilom
mieala? Tko zna kakvih je jo plemenitijih duga ogrljivalo mrke tvoje
hridi ? Kakav li se je onda mukli i jauui glas tom stranom razliegao ? Ja
ga razumijem, nu ga poviedati neu, nego volim jo tvoju ljepotu razgledati.
Tee rieka Krka iza Knina, perui razbacane spomenike stare Promine
romoni niz prosjeene litice, i protjeui kraj Arhandjelskoga samostana,
rek bi, sklada svoj romon sa slavospjevi duhovnika, dok, protekavi izpod
mosta na gornjem slapu (Eoki slap), sva se obori, ter huui i jauui
prodire kroz kamenite hridi, koje joj tunim jekom odlieu, sva se razlije
oko siunoga otoia Visovakoga. I tu, kao umorena odpoinu, okupivi
se, kao blagoslov primiv prije no se na boj spremi. Zatim pred slapom sva
se ujedno stee, pak se pome razdieljivati na tisue veih i manjih potoka,
potoia, mlazova, vrela i vrelaca, koji najprije kroz liebove podinami i
zelenimi travicami odjeveni tiho puzahu, pak, ili tvrdi kamen, jali zarasli,
bud sretaju, ter se zauzbiju, penju i uzprskuju, stvaraju nebrojene slapie,
nalik na kolae, lopare, svodie , irite, bublice pjenastih i draguljastih
ogrljaja. Pak nezna, jeda li je ljepe gledati jih kako uzprskuju, ili kako
padaju, svaki je u svojoj posebnini divan i aroban.
Na nekih se mjestih vod urina nadimlje i naduuje, a na drugih raz-
taka i oduuje, onamo tiho uz zelenu travicu romonei pua; amo biesnei
reve , buci, pjeni se i kipi; ondje na trubljice i trcaljke uzskakuje, amo
blie razpada se na hiljade sjajnih pijavica i vrbova prua. Sva se opet
voda u dva velika toka stjee, ter niz litice, grebene i golo kamenje u naj-
strahovitijem bjesnilu na pregibe, na ugibe valja se i obara, i kao to ree
na pjesnik: reve v o d a , i u v r l i n i p l a e ra z sap , koj i i ni."
Priblii li se slapu to blie, vidi kako se razdieljuje u mnotvo
pjeneih se mlazova, neizbrojnih vrela, velikih potoka, strahovitih zaduaja,
pak nezna sve te vode : ili se nadimlju ili odtjeu i uzduuju, ili se penju
ili zar padaju, ili se iz ponora i hridina kao morske trublje uzdiu i na
pijavice razlievaju; ili pak stjeui se , gogoljajui i vrijui padaju i nore
na kolovrate u prodirna driela. Toliko je biesno valjanje, tako pjenee
se gogoljanje, tako prekipljujue vrienje, da ni sam nezna, to bi vema
zamierao, emu li bi se vie udio.
Na stotine vrela i vodopada, na hiljade umnoavajuih se gogolja,
mnotvo manjih i veih koturajuih se snienih smetova i urvina, bjesneih
niedjusobnih neprestanih porivljaja, bueih vrtloga, mumljajuih i jauuih
sunovrata; sve je to udni prirodni kaos , koga bi htio bez kraja gledati.
Kad si dolje saao, ter iz ponosne nizine pod oi uhvati vas taj
divni prizor, kao da outi najprije riku srditih tigra i razdraenih lava,
jali po brdih i dolinah goneih se i bueih junaca. Gleda naglo i srdito
srtanje, valjanje, razbijanje, sunovraenje vodurine, koja stvara guste oblake
i prozirane magle. Kroz taj dimei se, pjenei, u isto doba i prozirani
sjaj vidi vas vodopad u cielovitom mu razvoju i velianstvu. Motri joster
krozanj mrke nakviene hridine , naslonjene na vrste kamenite pragove.
Pazi pjenee se, izpregibane, izmotane i prevaljujue'se valove, poradja-
jui guste i prozirane zastore , prematajua , nakiena, namrskana. rakna,
koja promotavaju se nigdje neprestaju. Tamo, amo, ovuda i onuda joster
pomieano zeleno busje , mrki kukovi, mahovinom jali krainom prekri

vene litice.
Ako se jo malo dalje odalei i opet na sve oi svrati, eto, rek bi,
naslonjen je nekakav namrgodjen i nakostruen gorostas, s poniklom gla-
vurinom, sa navuenimi obrvetinami i napetim! trepavicami, izbeenima
oima, pjeneimi se usnetinami, bieloluastom i razpuhanom vlasurinom.
Iza zatiljka protjeu mu dva velika potoka , koji mu vratinu ogrljuju, pak
opet goropadne ruetine raztjeu se, ter opet pod nogama stjeu se u
gogolje.
Posred tih razlievajuih se vodurina ima po gdjekoje, zelenim grni-
ljem obraslo mjestance, kao oazice sred dimeih se pustara, koje su zimi
esto puti sa neizbrojnimi, prebielimi i svakostrunimi mosurii i mosuri-
nami okiene i ureene.
Po dnu slapa ima samo nekoliko liepih kua sa mlinovi. To je sve,
to dosele koristuje ta silna prirodna sila, koja, kad bi sva upotrebljena
bila, neizmjernu bi korist prinositi mogla. Ali te neka tuga spopane, kad
vidi, kolika se sila utaman troi. Jeda li e igda, rekoh, hrvatski narode
znat se okoristiti blagom, to providnost dade tvojoj domovini? Kad si u
te kue stupio, pak outi mumljanje svedjernoga mlieva, rvnanje mlina,
ekranje paprica, prskutanje voda, brkanje lica i kola, snano udaranje
stupa, buk vodopada, rekao bi, da si na drugom svietu, i da te je susrela
vjena propast.
Na okolo mrke i najeene hridi, pod tobom pjenei se ponori, pred
oima bjesnei i u svoj svojoj sili razvijeni slap nad tobom vedro nebo, sa
sviju strana buka, mumljanje, jeka, jauk, rika, odlieganje, to ljepega i
udnovatijega, to li strahovitijega i uasnijega moe pomisliti? Obuzme
te neka pritiska poduena, neki trnci i sjea vica, neko osjeanje svoga
nitavila prama premoguim stvorom Svemoguega. Okolo tebe udno se
konilo primotava, a na ui neki glas dopire, koj, rek bi, tebi je upraAdjen,
pak ti srce uzdrhtava a riei se same na ustijuh zaustavljaju, jer nezna,
ili tlapi i sanja, ili misli i motri, to li ? Ja na razstanku samo na po
usta rekoh: S Bogom, oj divni slape hrvatske Krke ? Moda e doi vrieme,
kad hrvatski narod podgojen bolje narodnim duhom i prosvjetom bude tvoju
silu rabio i tvoju divotu bolje zamierao. (S. Milinovi.)
3. Slap Cetine: V e l i k a Gubavica."
Od Trilja poam rui se Cetina sve do Dvara strmo s jedne peine

na drugu, te tee kakovih 30 kilometara u koritu, koje je duboko, te malo
ne osovno u gorah usjeeno. Izpod Novih sela prelazi Cetina u ravnicu,
koja bi bila veoma liepa i ugodna, kad ju nebi rieka, koja nije nimalo ure-
djena, neprestano svaki as poplavila i tako movare tvorila. Do dva kilo-
metra daleko od Dvara, veoma znatne i stare gradine, kraj sela Zadvarja
ponosi se Cetina liepim i visokim slapom. Narod ga zove V e l i k o m Gru
ba v i c o m, i razlikuje ga tim od Male Gubayice, koja se neto nie od
Zadvarja takodjer strmo rui. Da taj slap dobro pregledam, krenuli ve
ranim jutrom sa Zadvarja prema rieci. Silazei bijae mi koji put i puziti,
a veoma cesto jo s jedne hridi na drugu skakati, samo da dospijem do
zgodna mjesta, gdje bi sav vodopad vidjeti mogao. Nemislim, da je toli
muno prolaziti vicarskimi planinami, koli se je teko verati po ovih golih
i raztrganih liticah. Uzprkos tomu moe vidjeti mnogo pastira, mjeinami
natovarenih, koji se vele vjeto iz dubokih dolaca uzpinju na krne litice,
te donose svojim krdom i stadom sa dolca hladne vode, jer je na sljemenu
ovih gora ni za liek neimade. Dogadja se dodue, da gdjekoje pastirce u
ponoru zaglavi, ali to je riedko. Kraj pastira i reda namjerit e se u ovoj
gori i na ljeinara (Gfeier). Ti su ljeinari silne ptice i veoma grabeljive.
Oni neotimlju samo jaganjce, ve i ovce ; kadkada odnesu sa sobom i gdje
koje maleno pastirce. Kad krila razapnu, duga su jim ova do 4 metra.
Desna obala rieke Cetine, koja se je osovno nad menom podigla, kad
sam tik pred slap dospjeo i gledao ga, visoka je do 100 met.; lieva obala
pako, po kojoj se do rieke spustih, toli je strma, da nebih itav i zdrav
saao bio, da se nisam hvatao i drao za pojedine litice i hridi, koje su se
simo tamo uzdizale.
Korito rieke na ovom mjestu nije ire od 25 met. I najsrdaniji ovjek
zgraao bi se, kad bi gledao grozotu tog dubokoga i uzkoga korita, nad kojim
stre u zrak pojedine hridine. Voda se Cetina ipak nerui sa ove grozne
visine. Pad Cetine veoma je nalian padu Velina kod Terna u pokrajini
Spoletskoj. Nu dolina Pepignska ipak je tamo uza svu grozotu svoju po
neto raestna, te se nemoe ni iz daleka uzporeiti sa divljimi i groznimi
ponori izpod Zadvarja. .Tamo bi mogao ivotariti ovjek sjetne due, koj
voli boraviti samoiv i naslajivati se bolju svojom; ali ovdje uz grozni
buk Cetine naao bi utoita samo onakav nesretnik, koji je zdvojio o sebi
i o svem svietu, koj bjei pred sunanim svjetlom, koji prezire sve ljude i
i sama sebe. Voa se tu urve sa visoke hridine (do 100 metara visoke)
uz silan buk i muklu tutnjavu, a silne, ogoljene peine na obalah odjekuju
jo strasnijom tutnjavom. Mnoge hridi, koje su se na dno pada strovalile,
priee rieku , te se voda njezina razbija o to kamenje, bue i pjene se
strano. Biela se pjena die nad padom poput oblaka, te se razprostire
vlanom dolinom ovom, gdje riedko kada sunano svjetlo zasine. Kad se
pjena ravno u vis die, sluti narod u okolici, da e navaliti doskora vjetar
jugoiztonjak (Scirocco). I zbilja se sviet nikada neprevari. Sa svake strane
slapa uzpinje se poput stupa po jedna visoka stiena ; jedna se je uprla upravo
tamo, gdje obala rieke na jeno prestaje, te je obratena drvljem i travom;
druga je litica od vapna, te je ogoljena i osamljena. Dok se je moj sudrug
trudio, da narie ovaj vodopad, uzeh ja izpitivati kamenje, to no sastavlja
divlje obale Cetine. .
276 # Slapovi ili vodopadi u Hrvatskoj.
Neto nie izpod Velike Ghibavice imade drugi vodopad, nazvan

Mala Chibavica. Yisok je samo 7 met., nije ni tako velianstven kao veliki
slap, ali zato je mnogo umiljatiji i ljepi. Tu se urve Cetina na podnoju
gore izmed strovaljenih klisurina, a zatim zalazi u iroku i ubavu dolinu,
koju obkruuju zeleni humovi i brdo Dvare. Od podnoja Dvara vidi, kako
si je divlja neka dolina put prokrila kroz gore od sjevera prama jugu, te
kako se je proverala kakovih 13 kilom, sve do morske obale. Kad ovu
dolinu poblie motri, vidi, da je ona izsueno korito neke rieke, koju su
propadi tla i razvaline vapnenih gora u teku zapriecile. Poslutit e veoma
brzo, nije li tuda prije tekla Cetina; i pomislit e, nee li doi vrieme, kad
e se i sadanje korito Cetine zabrtviti a Cetina rieka traiti e si i
izdubsti sred gora Mosorskih novi put prema moru. (Op. Fortis.)
3. Prekopi (kanali).
Teajem stoljea promienila je ovjeja ruka na mnogih mje-
stih lice nae zemlje. Na mnogih su mjestih ljudi posjekli davne
praume, te jih pretvorili u plodne oranice i bujne livade, drugdje
su opet u gorah posjekli sve drvlje, te su preobrazili zelene pla
nine u mrtve pustare (osobito Mletani u junoj Hrvatskoj). Osim
toga presadjivali su ljudi razno bilje s jednoga prediela na drugi, te
su tako promienili posvema floru istoga kraja (n. p. u Hrvatskoj je
tek ovjekom zasadjena vinska loza i korun). Nu pored toga suili su
jo i movare, regulovali rieke, a to je najznatnije, kopali su i pre-
.kope ili kanale.
Prekopi ili kanali jesu umjetne vodene ceste, to jih je ovjek
izkopao, bilo da po njih plovi, bilo da puste prediele vodom obskrbi,
bilo napokon da movare osui. U nekik zemljan, kanoti u Englezkoj,
Francezkoj i sjevernoj Njemakoj ima nebrojenih kanala, koji slue
tim naprednim zemljam za trgovinu i promet. U novije vrieme me-
djutim prestali su graditi velike kanale, jer su eljeznice, koje se
mogu mnogo laglje stvoriti, malo ne sasvim mah preotele. eljeznice
se naime mogu graditi makar i uz brdo po najveih gorah , za ka
nale pako valja da je zemljite ravno, ili da polagano pada. Stoga
negrade vie kanala za plovitbu, van po moru, kano to su n. pr.
kanali sueki i osnovani panamski.
U Hrvatskoj mislili su do najnovijega vremena malo na kanale.
Juna Hrvatska sva je gorovita i tako neravna, da su najvei umjet
nici uz velik trud i troak sagradili jedva nekoliko umjetnih cesta i
eljeznica, a o kanalih nemoe tu nitko ni sanjati. U sjevernoj Hr
vatskoj teku dodue dvie posestrime rieke jedna uzporedo drugoj
(Drava i Sava),, te se mjestimice veoma pribliuju, nu u gornjem
teku nemogu se kanalom spojiti, jer su jedna od druge odieljene.
Tek u dolnjem teku mogle bi se moda kanalom spojiti.1 U najnovije
1
Jo god. 1842. izradi Nagy podpnnu i valjanu osnovu za prekop izmedju
Osieka i Broda. Ovaj bi kanal bio dug 713 kilom., te bi mogli po njemu i bro
dovi ploviti.
278 Prekopi (kanali).
se' je vrieme pomiljalo, nebi li se mogao spojiti Dunav sa Savom, i

to najkraim putem izmedju Vukovara i Samca. U to ime bude pro-
jektovan tako zvani a m a k i k a n a l , dug 538 kilom., koj bi se
imao protezati od Vukovara preko Nutra, Vinkovaca, Andriaevaca,
Crne Babine grede sve do Samca.
Kanala za plovitbu neima dosele Hrvatska, i teko da e jih
doskora imati; nu zato je sjeverna Hrvatska poneto obskrbljena
omanjimi kanali, koji slue bilo za gospodarstvene svrhe (za nata
panje zemlje), bilo da se osue movare. Osim toga radi se u novije
vrieme posvema ozbiljno, da se valjanom kanalizacijom osue movare
uz Dravu, Savu i Neretvu.
Spomenuti emo nekoliko kanala, koji su stranom u novije
doba izkopani, ili su preostali od starih Rimljana.
1. P o g a n o v a k i - k r a v i k i i ujedno B r o d j a n a k i prekop
odvodi vodu sa likih bara. irok je 3 do 4" 5 met.
2. Kolodj v a r s k o - B o b o t s k i prekop tee izmedju Kolodj-
vara i Bobote, odvodi vodu iz bare Palae preko Krive bare, te je
irok 1 do T5 met.
3. J o a v s k i p r e k o p , odvodi vodu iz bare Joave kraj Dja-
kova, dug je 8 kilom., presjeca strugu potoka Bia i utie kod Per-
kovaca u Bitulju.
4. Bogaki p r e k o p , dug 1*5 kilom., odvodi vodu iz bare
Ladjarku na jugozapadu.
5. R i m s k i ili P r o b o v p r e k o p ili J a r i n a , izveden jo za
Rimljana, valjda treega stoljea po Is. Ovaj se kanal sputa kod sela
Petrovaca u dva traka prema Savi. Jedan trak ide preko sela Dobri-
naca k Jarku; drugi udara mimo sela Popinaca, Prhova, Karlovia
i Aanje do Progara, gdje ulazi u dugoljastu baru Ervenicu, a onda
iz rije izilazi i dokonava se u bari ivai, koja je opet odtokom, to
ga narod zove Boljevakom Vokom, kod Boljevaca spojena sa Savom.
U taj prekop utie iz Fruke gore dolazei Mlinski potok, zatim jo
i potok Selevrenac. Cieli taj prekop pada u svom toku za 16'2 met.
6. Novi il| G o l o v i k i p r e k o p , izveden 18201830., po-
ima blizu Budjanovaca, presjeca rimski prekop kod Prhova i unilazi
nie Dobanovaca u velike bare, iz kojih opet izlazi pokraj Beanije
potok Dunavac, te nie Zemuna utie u Dunav.
Prekopi (kanali). 279
7. P r e k o p , 250 m. dug, vodi iz bare Petkove mlake, Obreu

na iztoku, u Obedsku baru.
8. V r a n j a , duboka je i iroka vodoteina, kod Hrtkovaca,
spojena je sa Savom, a odatle tee preko Mkinaca do Grabovaca,
gdje je u barah nestane.
Osim ovih poimence navedenih prekopa ima u slavonskoj Po
dravini velika mno omanjih prekopa, i to napose na velikih imanjih
slavonske vlastele, kanoti n. p. u Virovitici, Slatini, Naicah, Miholjcu,
Valpovu, epinu, Nutru, Vukovaru i Gabou.
4. Ribnjaci, bare i blata.

(0 ribnjacih, barah i blatili u obe. Bare i blata u Hrvatskoj. Opis.)
0 ribnjacih, barah i blatih u obe. Omanje i plitke kot

line, napunjene vodom, zovemo r i b n j a c i (Teiche). Ribnjaci su ve
inom izdubeni u kori zemaljskoj ovjejom rukom, nu imade i na
ravnih ribnjaka. Nekoje zemlje, kanoti n. p. eka, obiluju mnogimi
ribnjaci, nu u Hrvaskoj ima jih malo i neznatnih. Veinom nalazimo
ribnjaka kod velike vlastele, zatim na nekih javnih zabavitih. Pri
lino je prostran umjetni ribnjak u krasnom Jurjevcu (Maksimiru)
kraj Zagreba.
Bara mi i b l a t i nazivamo veoma plitke vode mrtvice, gdje
je voda sa zemljom tako pomieana, da je sva mutna i neista. Imade
li u takovih vodah mrtvicah mnogo vie vode nego li zemlje, tada jih
zovemo bar a mi (kaljue, movare, ritovi Siimpfe); viri li pako
mjestimice zemlja iz vode, zovemo jih b l a t o m (glib, ret Moore).
Mnoga su jezera nastala od bara i blata; mnoga se opet jezera i
danas pretvaraju u bare i blata, kada ljeti presahnu. Odatle dolazi, da
je narod hrvatski mnoga jezera okrstio blati, n. p. Bainsko jezero u
Dalmaciji, koje se zove i Bainsko blato, ili jezero Blato na otoku
Koruli. Imade osobito po junoj Hrvatskoj mnogo mjesta, gdje na
lazimo ljeti samo bare i blata, nu kad kia navali, pretvore se esto
u prostrana jezera. To biva napose sa jezerom Gacke kod Svie. Ovo
je jezero obino bara, nu kadkada se pretvara u prostrano i duboko
jezero. U Dalmaciji su osim Vranskoga jezera sva ostala jezera pe
riodina, t. j . za velike sue pretvaraju se u movare, te se opet iza
obilne kie napune vodom.
Bare ili movare dielimo na s l a d k o v o d n e i p r i m o r s k e
bare. S l a d k o v o d n e b a r e nai e u dubokih kotlinah zemaljskih
ili na nekih mjestih uz rieke, gdje se ove lieno vuku i u svom toku
slabo padaju; p r i m o r s k e b a r e prostiru, se opet kraj ravnih i
nizkih morskih obala. Kod bara nevidi zemlje, te nemoe po njih
Kibnjaei, bare i blata. 281
hodati, van ako se osue. S istoga razloga rastu po barah samo takove
biline, kojim je korienje na dnu bare uraslo, a cviet jim pliva ili po
povrju vode, ili jim se visoko stablo nad vodu uzdie. Svekolike ove
biline strunu svake godine posvema, kanoti i zemsko bilje, a od njih
ostaje na dnu bara samo korenje. Kod blata naprotiv, gdje ima
mnogo zemlje, a dosta tvrdo tlo nije pokriveno posvema vodom, na
lazimo u velikom obilju floru tajnocvietka. Od ovih tajnocvietka stvara
se polagano ciela mrea korenja, od kojega nastaju opet nove biline.
Tako se zgadja, da na nekih mjestih imade po vie naslaga od osta-
naka ovih poginulih bilina, punih ugljika. Ovakove bilinske naslage
zovu t r e s e t o m (Torf), te ga rabe u gdjekojih stranah nae domo
vine kao gorivo. Treset ili truskavica je prhka, muljikasta. upljikava,
zemljasta ili vlaknata stvar smedje ili crne boje, koja je, kad je
mokra, veoma teka i plastina, a kad je osuena, opet tako lahka,
da pliva na vodi. Suhi treset gori lahko uz neugodan vonj i ostavlja
iza sebe manje ili vie pepela. Treseta imade u Hrvatskoj na mnogih
mjestih.
Blata ili glibovi prostiru se ponajvie u predielih studenoga i
umjerenoga pojasa, a osobito ondje, gdje je podnebje vlano. Cesto
su blata do 10 i vie met. duboka. Tako n. p. imade kod starih ia
u zagrebakoj upaniji glibovito tlo, koje je preko 35 met. duboko.
Kad ovamo koje ivine zaluta, propada umah u dubinu, ako ga za
vremena neizvuku. Kraj istoga sela imade i naslaga od treseta, te
kad ovjek onuda stupa, to mu ovo pruivo tlo noge u vis odbija.
P r i m o r s k e b a r e (talij. maremme ili laguni) steru se uz
ravne i nizke obale morske, dobivaju vodu iz mora, te jim je zato
voda slana. Utiu li u ovakove bare potoci ili rieke, to se sladka
voda od potoka pomiea sa slanom morskom vodom, te tako se stvori
poluslana ili brakina voda. Primorske bare sa brakinom vodom od
likuju se velikim obiljem bujne faune i flore, ali su po ovjeka i nje
govo zdravlje mnogo tetnije od ostalih bara. Medju primors'ke bare
mogli bi ubrojiti velike i znatne bare u okoliu Nina, koje imaju
brakinu vodu, jer se u njih gubi potok Rjeina. Primorske bare sa
brakinom vodom nastaju obino ondje, gdje se rieka koja, utiu u
more dili na vie trakova. Od hrvatskih rieka ima jedina Neretva
deltasto ili trakasto ue, te po tom sudimo, da su i bare Neretvine
barem kod ua pune poluslane ili brakine vode.
282 Kibnjaei, bare i blata.
Bare i blata, makar da se odlikuju posebnom florom i faunom,

te su stoga za prirodoslovca veoma zanimive; ipak su po ovjeji rod
veoma tetne i pogubne. Prva je teta ta, to su ovakovi predieli sa
barami pusti, jer se obdjelavati nemogu. Tako bi n. p. Lonjsko polje
ili Neretva silno vriedila, kad nebi uviek bila movarna. Nu kraj ove
tete prouzrokuju bare jo vee nevolje. U barah strune mnogo bilja
i ivotinja, te se tako okuuje zrak i prouzrokuju razne bolesti. Na
pose vlada u movarnih predielih ljuta groznica, a i druge se bolesti
leu, koje se veoma esto izvrnu u poast* i silu ljudi strovaljuju u
grob. To se opaa napose u okoliu grada Osieka. Tu umire mnogo
vie ljudi nego li jih se narodi, te kad se nebi svedjer stranci na novo
naseljivali, sav bi se okoli Osieka pretvorio za sto godina u pusti
nju. Dokazano je za virovitiku upaniju, da ondje umire svake go
dine 10.358 ljudi, a rodi jih se samo 8460; dakle da se puanstvo
umaljuje svake godine za 1898 dua. Kraj ljudi pogiba jo domaa
marva, za vlanih godina pogine ovdje do 9/10 svekolike domae
marve. Osobito su neugodni gosti u movarnih predielih silni ko
m a r i (Gelse, Culex pipiens), koji esto poput oblaka nad barami
lebde. Ove dosadne ivotinjice mogu estoko ubosti ovjeka i prouz
rokuju tim ljutu bol, pae kadkada i rane, koje se po etrnaest dana
lieiti moraju. Napose su opasne Golu b a k e muhe (Simulia Golu-
bacensis), kojih medjutim u nas nema, ve na dolnjem Dunavu u Srbiji
i Banatu. Gdje ove ubodu, gori i svrbi i naini se tvrd otok, koj
veoma boli i jedva za 8 do 10 dana mine. Na mnoge ozlede sliedi
smrt, pa svake godine pogine u Srbiji od ubodaca ove muhe mnogo
konja, goveda i svinja, pae ima primjera, da je ova ivotinjica i istu
malu djecu usmrtila, kad su se izvan kue desila. Kraj komara do-
sadjuju ljudem ivuim uz bare jo i mravi i abe, kojih je kreket
kadkada upravo do zla boga nesnosan.
Netom nabrojene nevolje sklonule su ljude u naprednijih zem
ljan, te su uz velik trud i uz velik troak bare izsuili, te od ne
plodna i vlana tla stvorili liepa i plodna zemljita, koja jim svojimi
Obilnimi plodovi stostruko nagradjaju uloenu muku i trud. U tom se
odlikuju osobito Francezi, koji su u svojoj domovini malo ne sve bare
izsuili.
Bare i blata u Hrvatskoj. Ve stari Rimljani, zavladavi da-
nanjimi hrvatskimi zemljami, nastojahu svimi silami, da mnotvo
Eibnjaei, bare i blata. 283
bara u okoliu rieke Drave, Save i Neretve osue. Tako hvali poviest
cara Proba, da je dao izsuiti jezero Hiulcus" izmedju Drave i Save.
Osim toga nalazimo uz Savu mnogo ostanaka od gradjevina, koje po
kazuju, kako su se stari Rimljani trudili, da plodovitost kitnjastoga
Sriema" suenjem bara i kanalizacijom podignu. I zbilja, dananja
Slavonija, a napose Sriem, smatrahu Rimljani najljepim krajem svo
jega prostranoga carstva (deliciae mundi").
Za seobe naroda opustjee nae strane, a movare se djelomice
opet pojavie. Nu tek za turskih ratova propade blagostanje hrvatskih
zemalja sasvim, a mjesto nekadanjih plodnih i suhih prediela vidimo
danas uz Dravu i Savu, a, i u Dalmaciji mno kodljivih bara i mo
vara. U novije se vrieme poelo dodue i u nas ve ozbiljno misliti,
kako da nam se silne bare preobraze opet u plodnu zemlju. Osobito
nastoje, da se im prije urede i reguliraju rieke Drava, Sava i Ne
retva, od kojih upravo silne i prostrane bare postaju.
a. Bare u Podravini.
Budu da se hrvatsko-slavonske gore u Hrvatskoj steru skoro
do Virovitice malo ne tik uz Dravu, to ima izmedju Varadina i Vi
rovitice samo neznatnih bara i blata, kano n. p. a b n i k o b l a t o
kod Varadina. Nu od Virovitice poam raziruje se Podravina znatno,
i tu nalazimo sada cieli niz bara i movara sve do Vukovara. Bare
ove nastaju od pritoka Drave, od Vuke i od Dunava, te se prostiru
u dubokoj kotlini izmedju Dravskoga obreja i posljednjih obronaka
slavonskih gora. Ova kotlina poima kod dolnjega Bazja, i tee uz-
poredo sa Dravom preko Crnca, Kapelne, Kuanaca, Lazia, Zelina,
Selina i epina sve do Klise, te se razpada na pet omanjih kotlina.
1. J e l a k e b a r e izmedju sela Cadjavice, dolnjega Bazja, Do-
brovia, Rajnopolja, Predrjeva dolnjega i Kapelne. Ove bare nastaju
od pritoka Dravskih: Voinske, zatim od Cadjavice i Vojlovice, te
obsiu do 230 -kilom.
2. P e r k o k e b a r e ili B i s t r i c a izmedju sela Kuanaca,
Kutova, Bokia, Klokoevca, Breznice, Koske, Harkanovaca, Boa-
njevaca i Slivoevaca. Nastaju od vie potoka: Orahovake rieke, Ma-
janca, Ferianske rieke, Moteine i Breznice.
3. L i a n s k a b a r a medju Ledenikom, Budimci, Beketinci, Mar-
tinci, Selci i Habjanovci, postaje od potoka Dubovika i rieke Vuke,
284 Kibnjaei, bare i blata.
4. Kolodjvarska b a r a i P a 1 a 6 a izmedju epina, Dobina,

Harazdina, Laslova, Korodja, Bobote, Klise, Tenja i Jovanovca. Na
staju od Vuke.
5. K l i s k a b a r a izmedju Klise, Trpinja, Dalja i Bielobrda.
Nastaje od Dunava.
Osim ovih glavnih bara ima i omanjih, kanoti D u g a bara,
V e l i k a bara i O r o i n s k a bara. Za vlanih i kiovitih godina
sdrue* se sve ove bare u veliku nepreglednu vodurinu, koja poplav
ljuje sav prediel izmedju Drave i gora slavonskih, obsiui kakovih
1322-5 -kilom.
6. Bare u Posavini.
Od Rugvice poam pa sve do Zemuna stere se uzporedo sa
obalom savskom veoma nizka kotlina (kao i kod Drave), koja je nia
od'obreja savskoga i od posljednjih obronaka hrvatsko-slavonskih
gora. Tako se zgadja, da svi savski pritoci, prije nego li utiu u
Savu, dolaze u tu, nizku kotlinu, te tvore mno velikih bara. Ove se
bare ire od Rugvice sve do Zemuna, te se imenuju raznoliko.
1. Izmedju Rugvice i Plesma nalazimo bare: J e e v e k i i
T r e b o v e k i ret, zatim K r l o v o polje i Lonjsko polje. Ovo
Lonjsko polje obsie 1150 Q-kilom., vie je blato, te e biti
jednom veoma koristno, kad se osui.
2. Izmedju Orljave i Bosuta nalazimo, osobito u brodskom okruju
mnogo velikih bara: Mr sun j a kod Broda, K l a k a r j a a kod Kla-
karja, J o a v a kod Djakova, K r i v a noga kod sela Bonjaka, i Vi
r o v i izmedju Bonjaka i Otoka.
2. Najznatnije su i najobsenije bare u petrovaradinskom okruju
izmedju Mitrovice i Zemuna: J a l i j a , Mitrovici na iztoku, dugoljasta
bara E r v e n i c a i bara ivaca kod Progara, V e l i k a b a r a kod
Dobanovaca, Obedska b a r a i P e t k o v a mlaka kod Obrea, bara
G a l o v a a Nikincem na sjeveroiztoku, bara P e t r a c Boljevcem i
Jakovu na iztoku.
4. I na desnoj obali Save, osobito na O d r a n s k o m polju
ima mjestimice bara i glibova.
c. Bare u j u n o - h r v a t s koj v i s o c i n i .
Geognostiki ustroj junohrvatske visoine doprinosi mnogo, da
se nemogu ovdje velike bare razviti. Neznatne rieke ponornice gube
Ribnjaci, bare i blata. 285
se u ponorih, a teku riedko prostranimi ravnicami. Samo kad po

dulje kii, narastu ove rieke, te poplave sve naokolo. Tada se i stva
raju bare, nu te su esto tako plitke, da se pretvaraju u travnike.
Najznatnije bare jesu izmedju Gospia i Trnovca, zatim uz G a c k u
kraj Lea i vice, napokon uz L i k u kraj Medka.
d. B a r e i b l/i t a u D a 1 m a c i j i.
Dalmacija broji mnogo bara, makar da je visoina. Rieke Krka,
Cetina, a napose Neretva tvore u svojem srednjem i dolnjem teku
mnogo bara, od kojih se ipak mnoge po ljetu osue. Osim ovih na
lazimo u Dalmaciji i primorskih bara. Svekolike bare u Dalmaciji
obsiu 134 -kilom, ili 2-36 Q-aust. milje.
1. B a r e u K o t a r ih. Izmedju Velebita, Krke i Bukovice stere
se nuz more ravna nizina, nazvana ravni Kotari". U ovom predielu
imade mno bara, veinom primorskih: V r a n s k a b a r a , vranskomu
jezeru na sjeveru, zatim brakina N i n s k a b a r a i t . d. Sve bare u
toj okolici zapremaju do 25 ["]-kilom.
2. U sredini zemlje imade bara i blata kod Knina i Kosova,
to jih tvore rieke Krka i Butinica; zatim kod Sinja (11 Q-kil.),
to jih tvori Cetina; napokon kod Imotskoga, gdje nastaju bare od
jezera Proloakoga, od rieke Vrlike, i od potoka Suvaje.
3. B a r e N e r e t v a n s k e (hrvatska delta"). Na obje strane
rieke Neretve iri se Neretvansko polje, i obsie do 115 Q-kilom.
Ovim poljem protiu kraj deltaste Neretve jo sliedei potoci: Norin,
Vratar, Bilivir, Mislina i Prunjak. Kada jeseni zame daditi, razliju
se svi ovi potoci zajedno s Neretvom, te prouzrokuju poplavu, koja
traje od studenoga do travnja. Bare, to uslied ovih poplava nastanu,
obsiu 82 -kil. Ipak se ljeti velik dio ovih bara osui, te Neret-
vani tee zemlju, koja jim preobilno rodi. Neretvanski je kraj uza sve
to obilje nesretan, jer silna vlaga i neisti zrak kode i ovjeku i
ivotinjam.
O P I S :
Obedska bara.
Obedska bara ime svoje nosi po samostanu Obedu, koji je negda blizu
nje stajao, a danas mu se samo jo razvaline vide.
286 Kibnjaci, bare i blata.
Eara ova lei u Sriemu ; ona je dugaka i uzka te se, obratena s obje
strane gustimi hrastici, koji tik do nje dopiru, poput kopita od blizu Save
prema sjevero-iztoku protee pokraj sela Obrea i Kupinova krene za tim
postajui sve pliom na jugoiztok izpod Kupinova sela jako spruena, kako
ih ima vie po Slavoniji, dok sasvim neizezne. Premda na vie mjesta sva
zarasla trakom, ipak je veim dielom medju trskom uzbujala gusta ma-
kovina (iva, Salweide), zauzimaju as vie as manje prostora, a amo tamo
ima i po koja istina (ljudi takovu istinu tamo oknom" zovu); ali ove
bivaju od godine do godine sve manje, jer se svuda trska a za njome mako-
vina iri. Bara ova na prilinu je glasu po tom, to je dosta nepristupna, a
moda je ba s toga bila do pred nekoliko godina a jeste donekle i danas jo
bogat, poput kaleidoskopa svestran eldorado malone svim vrstim movarne
i povodne zvjeradi jugoiztone Evrope. Premda malena, ipak joj nije ravne
u svoj austro-ugarskoj monarkiji, a ja nepoznam nigdje zemljita, koje bi
pokazalo toliko bogatstvo specija, kako ga je nai tamo na odnosno malenu
prostoru kakovih 1200 katastralnih jutara (do 690'6 hektara) zemlje.
Bivi negda koritom rieci Savi sada ju prema sjeveru i iztoku jo
uviek zakriljuju strme obale, kako su negda sluile rieci, i dadu udobno
gledati buni i aroviti ivot ondjenjih naseljenica. One vrsti, to su brojem
pretenije, pri naseljivanju odabiru posebno, prema drugim dosta strogo
ogranieno gradite, premda se po koja zakasnjelica kadgod i u drugu ka
kovu vrst uulja. U glavnom pako sasvim se jasno razpoznaju pojedini ro
dovi ba po tom, kako i gdje sagradie svoju koloniju.
Eto pol sata iznad Kupinova pri groblju istoga sela srojie se kvakve
(Nachtreiher) none sove medju apljarni u gustu zelen, prekriliv bez
osobita prebiranja to vee to manje to suvino to raztrgano makovinom
obrasle prostorije. Blizu do njih iri se kolonija ljepunih, ubastih apalja
(Schopfreiher) i to tako, da vie puta poput klina prodiru u naselbite svo
jih susjeda kvakava, kako je ve dno obraslo makovinom. Njih ima raztr-
kanih kojekuda po bari medju drugimi rodovi; a kao da im ba ni nije to
liko stalo do posebne naselbine, imade medju njimi najvie zakasnjelica,
kojim je dobar svaki grm, samo neka je makovina. Od groblja prema
zapadu stere se komad bare, gdje raste malone sama trska, a budui tamo
jo nekoliko okana, to se ondje veru osobito gnjurci (Taucher), liske (Wasser-)
i vodene kokoke (Rohrhuhner).
I opeta dolazi drugoliki pa ovdje ve i iri komad bare, gdje se raz-
kucena, tamnozelenim liem obrasla makovina u guih i suvislih sku-
povih pomalja kroz svjetlije vrke mlade trske. To je mjesto ve odlinije,
a jedva da bi ga preletjelo tane, izbaeno iz puke; njega izabrae jata ve
likih, srebrom blistajuih apalja (Grarzetten, Silberreiher) ima ih u po-
manjih kolonijah dodue i dalje gore, al im je ovaj kraj glavnim stanom.
Tik do njih, kao da se time opreka to vema izrazi, bez ikakova se
razstupa naselie legije vranih vrania (Zwergscharben) , gladkih poput
zmija. Njihova je drava dosta obsena; zauzee bo makovike , koji su se
dodue sve jedan do drugoga nanizali, ali ih opet diele uzane pruge od
trske. Mackovine ovdje kojekuda krivudaju se okriljuju oveliko okno, koje
zasjeki to je moglo nepravilnije na sve strane u trsku i makovinu, tim
se dieli u puno malih jezeraea. Ova jezerca, duboka do 5 metara, kriju u
sebi dovoljan broj riba svake veliine, tako da ovomu crnomu vraiu, koji
je sveudilj gladan i prodrljiv, netreba ino nego da se sagne, pa evo mu za
udo prostrana gua puna svega, to mu eludac prosi.
Idui prema sjeverozapadu tto nam opet nekoliko istina, pak onda
oveih grotla a u njih gusta bujna i jako visoka sita. Ovdje se gniezde oso
bito liske i zelen noge ili trke (Teichhuhner), etiri vrsti gnjuraca, i to ve
liki, mali, crvenovrati i zlatouhi, al ih je vidjeti dosta i drugdje po bari,
kako se natrkivaju, sada pomaljaju i odmah opet izezavaju. Na osobito
gustih, nepristupnih mjestih ovoga kraja divlja je guska poloila blagoslov
svojega braka i pozornim ga okom pazi i uva. Patke si neodabrae samo
ovo ili ono mjesto za gnjezdite; nai e ih malone svuda i to gluharu
(Stockente), i kriaru (Kriekente) u veem, bieloga galeba (Braunkopf),
kru(Knaekente) i sivku (Tafelente) u manjem broju. Harii(Eallen) usvo-
jie oba plia kraja bare, pokrita sagom od lia vodenoga bilja. Tuj ih
moe gledati, kako brzi poput fantoma trupkaju prolaze tankim mostom,
to je prekrio povrje vode, kako se naganjaju i kako ih napokon nestaje u
gustoj travi.
Na pol puta medju spomenutim selima, gdje je bara najira, gdje
makovina najgue stoji a trske "po gotovo ni neima, tu stoji suanj i zvi
duk zelenih raljeva (Ibise), gdje u velikih klinolikih jatih zrakom dojure i
sputaju se u velikih krugovih uza silnu buku padaju na svoja gniezda.
Oni dolaze s dalekih krajeva napunivi tamo volju i jednjak sve do kraja
srpolikoga kljuna posebnim izabranim crvjem, pa e ga sada gladnoj dje
ici zasuti u stree kljunove.
Jo dalje na sjever, prema najveemu od reenih ribnjaka: obrekomu
oknu biva bara sve to plia a trska i makovina sve to nia. Mako vine ne
kada ob zimu popaljene sada su dodue jako guste i neprohodne nalik na
kudrave etke, ali jo nemogoe uzrasti. U ovom kraju opasuju cielo ve
liko, kojekuda razgranjeno okno blagouda liarka (Loffler) i smieno-
osbiljni kljuna (Schnabelmann) zgodno si stvorie obitalite. Grniezdo se
nie do gniezda, sve liepo usadjeno u pogaeno snoplje trstike i rogoza,
enska sjedi na jajih, nesmeta im nepozvan gost pri ugodnu snu i tihu raz
matranju.
Odovud uz Obre pa sve do jugozapadnoga kraja ciele bare ponaj-
vema rastu trstika i a, manja se okna izmjenjuju veimi, a hrastova uma
okriljuje cielo barite sve do Save. Ovdje se najvema udomie divlje patke
i guske, a njih sliedom sliedi ciela hajka lisaka, vodenih kokoi i haria,
kao da to mora tako biti; i melankolini i nemanje prevejani buka (Dommel)
nalazi se tamo. Po svuda po cieloj bari i pri svakoj koloniji, gdje samo
ima po koja uzvisitija vrba, nai e na njoj i po nekoliko par! sive aplje
288 Bibnjaei, bare i blata.
strah i trepet svakoj ribi. Gfniezdo njezino, uvreno medju najviimi

raljami vrbe, ako su jo dosta jake, da ga dre, nadvisilo je obino sva su
sjedna gniezda. Nainila ga je dodue od istoga gradiva, od kojega ga gradi
i tanahna nbasta aplja, naime od prua, ali je ipak puno vee i vre, a
jer se vie izvrgava nepogodam vremena, dogradila ga je ako je samo mogla
deblje.
Tamo u najtamnijem i najtiem zakutku cieloj bari zaklonila seliepai
edna mrka aplja (Purpurreiher) ; ona netrai ba makovine, nego zado-
voljujuei se svakim gustim grmom, ma bila i vrba krka (Bruch) ili ukva
(Dotterweide), ako je samo dosta udaljena od buke i vreve ostalih susjeda,
duboko je granje drvetu zasadila gniezdo svoje.
Jo jedne vrsti valja da se sjetimo, a ova se kao i svi izabranici nai
lazi u malenu broju. Drimo li, da su sive aplje raztrkane kojekuda medju
naseljenici svake vrsti, neivue nikad u veem skupu svojega roda, sa svo
jim uzvisitim stanitem kao panduri i nadziratelji ciele obine, to si je ve
lianstvena biela aplja (Edelreicher) izabrala sielo svoje kao prava kra
ljica. U onom kraju bare, gdje se podaleko od plebejske buke a nikad na
' rubu ve unutri u najnepristupnijem dielu nadje kakova velika, debela
makovina, obrubljena ako je mogue visokom hladovitom trskom, tu si ova
i stasom i bojom a i dranjem zbilja najplemenitija sviju movarnica na
gornjoj treini debla gradi drvenu palau, kolievku djeci svojoj. Suhi i i
lavi vrak slui joj poivalitem i karaulom, da s njega uzmogne svedjer
budnim okom nadzirati cielu si dravu. Od kada ja poznam ovu baru, nikad
ih nije bilo vie od 1012 pari, i to tako, da su se po dva tri para poraz-
dielila u glavne kolonije.
Valja nam primjetiti, da su se na ovaj nain i po ovom redu ptice
nastanile samo u Obedskoj bari; znadu se pak prilagodjivati i drugomu
mjestu i njegovim osebinam. Tako na pr. ima movara, gdje raste visoka
tankovita vrba, a tamo na jednom jedinom drvetu etvero a i petero razli
itih vrsti imadu gniezda svoja.
Ako pod konac mjeseca lipnja jednom rano urani i jo ob osvitku od
sela Kupinova poav iztonom jako visokom obalom posjeti naselbinu, do
brim zorilom u ruku ili dobrima oima u glavi pregledavaju cielu baru
koliko to polukruni pregib doputa, onda ti se pred oima stvara vele za-
nimiva i promjenljiva slika nesmirenoga ptijega ivovanja.
Istom sunce prve svoje trake poslalo preko mahovitih hrastovljih vr
aka na arenu sceneriju, a ve s daleka se jo drum Eumski i Mitroviki
uz iztoni kraj obale protee, s kojega ti oko veliku est prednjih naselbina
uzdu pregledati moe, ve ovdje vidi, -kako se silna jata, poavi jo za
rana po krmu svojim mladim, sada sa svih strana hrlo povraaju movari.
Volje su dubkom pune a cla su pune, lahko je poznati po muklom
udnovatom glasu, to se iz njih izvija pa e se iz njih sada na
hraniti eludci gladnoj mladcadi, koja za udo dobro probavlja. Ako je ve
onda, kada su se jo pribliale, bio pun zrak kojekakvih krilatica, to je sada,
Kibnjaci, bare i blata. 289
gdje se dospjevi nad baru jata razpruju, da svako svomu gniezdu leti, za
vladala tako silna vreva, da ju je teko poblie opisati, udnovata graja,
graktanje iz starih i stostruki cvrkut iz mladih grla uje se na daleko i
daleko ; a sa dna tamne hrastove ume i lievo i desno odrauju se svietle
i snjegobiele ptice, kako zavitlav sobom dva tri puta po zraku na jedanput
panu i nestaju poput malih i velikih snienih pahulja, koje bi silnim vihrom
bez reda amo tamo potjerane napokon pale i izeznule u traku. Ve se sunce
visoko na nebo popelo, a jo uviek i uviek dolaze nove legije i vitlajui se
padaju sve na isto mjesto.
Nebi ovjek vjerovao, da tu dolje ima dosta mjesta samo za nje same,
a kamo li jo za njihova gniezda. Ealji i vranci, koji su dodue tamne
masti al im perje blista osobitim sjajem, poput munje s visoka padaju u
nizinu a prosjeki zrak kano da za sobom ostavljaju sjajnu prugu, medju-
tim drage ptice bjelice politaju zrakom svimi moguimi pravci ravno, koso
i okomito, da onda kao svietli kupovi padajuih zviezda ugasnu na tamnom
dnu. Sad i sad misli srazit e ih se desetorica, pa e jedna drugu nabosti
na preotri kljun. Al od svega toga nebude nita; jedva da se kadgod krilo
o krilo zadjene. Velike sive aplje plovei zrakom mau krilima dodue la
ganije i odmjerenije, ali se ipak nemanjom brzinom svraaju k svojemu
gnjezditu, ve iz daleka radostno nu mnkiom hrapavom grajom dovikuju
mladim svojim. A premda su kojekuda gniezda svoja posagradile, sada vidi
kolik im je broj. Kadgod bi dolazio novi koji skup, to ga one , koje se ve
bave nahranjivanjem svojih mladih, pozdravljaju iz dubljine silnom i are
nom krikom, kao da bi im htjele doviknuti opomenu: nediraj u nas! Grdje-
koji nepozvani gost, kojemu se gniezdo moda dalje dolje u granju pod dru
gim! nalazi, sada se posadi usred bielih dvora druge obitelji, koja je ve pri
ruku, pa onda stane krika i lupa kljuna, dapae bude izupana perja i krvi,
ako se nasilnik neukloni, dok je vrieme.
Najmanje se u to doba pokazuje kvakava. Ova glavurasta svaljivica,
kojoj se svaki as od same srditosti nakostriei biela tropera perjanica, ve
je sino, kad je sunce jedva bilo na izmaku, pola da zaplieni ivea; du
bokim, krupnim glasom jedna ih bijae pozvala, druge joj se namah ogla-
sie, i ode dugaka hajka po letu mislio bi da su sove na lovite,
koje je vie puti podosta daleko al je svedjer plitko i puno riba.
Kano prije osvitka ve spremio je samac zajutrak svojim mladim a
sad je izbuljio velike crvene oi na vrve ptica podnevnica, pripravan tje
rati od sebe svaku, koja bi mu dola blizu. Njegova obitelj pri ovom kon
certu pravi najveu buku, jer e mu riedko kad koji po volji uiniti. Od sa
mica, koje su noju ostale doma, da budu ako treba slabanoj djeici na
obranu, neke sada istom, poto im se suprug povratio, ostave gniezdo pa ih
eto skoro opet doma s obilnim dorukom u gui.
I dalje gore, gdje su liarke, revno se leti simo tamo, odlazi i do
lazi ; ali mjesto glasne vike uti je samo blobotanje iz dna grla. Oim manje
liarka pri ovoj sceneriji uhu naemu ugadja, tim vie oko zanima, i zbilja je
V. Klaid. Prirodni zemljopis Hrvatske. 19
290 Ribnjaci, bare i blata.
krasota gledati, kako ove velike, biele ptice dolazei u obliku klina nad
gnjezditem krue i razstaviv se na svoja gniezda padaju; jedva je jedno
jato 1020 glava zaronilo u mrku trsku, eto ve drugo povee dolazi istim
pravcem, onda jo nekoliko sve po dvie, napokon pojedine, dok nisu sve
doma. Eiedko se kad zamee kavga, sve die pokojem i bratskom slogom.
Docim se ovako eta za etom, jato za jatom poput muha sputa u
liepu zelen, najednom ti oko usred ovoga prozranoga metea nadje svietlu
toku. Iznad vraka hrastika svedjer tihim i odmjerenim poletom, koji je
nekako odlian pa ga nije zamieniti drugim, dojedri velika biela aplja, a i
po letu joj se pozna, da je kraljica. Jednim pogledom pregledala je cieli kraj
i osvjedoila se, da joj je kod.kue sve u redu, i da nije nestalo ni jednoga
dragoga lana njene drave. I kao da bi ju htjela jo jednom nadazrieti,
opisuje jo nekoliko krunica, i sputaju se pri tom sve dublje jednim se
liepim i velianstvenim obratom dovine svojega gnjezdita. Iz daleka nad
svimi rugimi sjaje tielo vito i bielo poput sniega, otrese se i sputa na
pokon u gniezdo, da ovdje ovrsi dunost roditeljsku.
Kad bude 8 sati, onda se napokon sve utia, i samo pojedinci od svih
vrsti, zakasniv ma kojom zgodom, sada jo dolaze; tako se mrka aplja,
nahvatev sebi i svojim mladim nedaleko znatnu porciju njenih poluglavaca,
nizkim letom poput sove veslaju krade skrovitomu si leitu; ve odavna
zamuknu gakanje pataka i trubljenje gusaka ; buka se umjerila do glasna a
mora, kojemu samo jo kvakve, svedjer svadljive i nezadovoljne, smetaju i
to razdraenimi iz prva eeimi, poslije samo jo pojedinirni uzklici. Sunce
je ve nadilo vrke, i doskora sve zamukne. Sve je do sita nahranjeno, za-
krkoe derua se grla ma samo za kratko vrieme, a komu nije sjejeti na
jajih, podie se iz gniezda stablu na gornje grane ili na vrak. Bilo je vrieme
prije dosta dugo kiovito, sinonja rosa sve je opet ovlaila, pa zato sada
toplo sunace ba godi.
Prije nego li podjoe po hranu pomisli samo, kako je trebalo u
riti se, da te koji susjed nepretece o ljepoj toiletti nije bilo ni govora;
onda je valjalo muiti se, da za petero prostranih eludaca dobavi dovoljna
objeda; i tu nije moglo biti, da se nebi breme rosnoga biserja od vlane
trstike priliepilo vlastitomu odielu. A napokon nahranjivanje samo tu je
bilo zlo i naopako ! Dosadjujua mezimad sad te upali s lieva, sad s desna,
pak si morao ovo kljucnuti, ono udariti krilom, a ti barem ures glave i
ledja ostane kako tako u redu. A da bar sada imadu mira, jer premda siti
ipak misle, a e se na svoju viku jo neega dokopati, posade se stari po
dalje od gniezda na skrajne vrke liepo prema suncu.
Sada je doao as te se uredi, gdje bi togod pomanjkalo, gladi se
perje, omasti se, emu treba masti, da rosa tako lahko neprione; proeljav
se napokon dosta oprezno i valjanim ukusom pomoju otrih eljusti, na-
striee jo jednom i perje i pahulje i otresu, pak eto ti svako perce ba liepo
na .pravome mjestu. U ovom ti se asu pokazuje nada sve draestan
prizor, osobito ako se popne na ovisoko drvo, da s njega pregleda gusto
napuenu ravnicu. Kao krasan cvjetan vrt pun jasmina i bekovine (Schnee-
ball), kozje krvi (Gfeisblatt) i pasidrene (Kreuzdorn) priliepilo se i sjedi na
svakom grmu i sunca se na svakoj grani. Mjesto, gdje su sjele ljepune u-
baste aplje, ukazuje ti se takovim, da misli, sto se utili lapoa (Wasser-
rose) zadjelo o granju. Kvakvu i aplju mrku prispodobio bi jorgovanu, a
veliku bielu aplju bielomu ipku. Svuda sve je tiho, sve odie pokojnom
udobnou, a tko nije ptice vidio, sada bogme nebi ni sanjao, da tu ima to
liko raznovrstna svieta, koji se je malo prije jo odlikovao neuvenom vikom
i bukom.
Al si se jedva zadubio u promatranje ove zanimive stafae i jo iz
daleka niesi svratio dovoljnu pozornost na ovu toli raznoliku sliku, kad se
netom, kao da ga stvori nevidiva mo, sav prizor promieni. Dolje od ju
noga kraja, gdje se roje kvakve i ubaste aplje zakriknulo u sto glasova.
Za kratak as naraste takova paklenska buka, da te mora zazebsti na dnu
srca; eto ve sudjeluju i biele aplje svojom krikom, koja biva sve jaa i
jaa, tako, da ti se silom namee dvojba, je li mogue, da takovi glasovi
dolaze iz ptijih grla. Grraja ova postaje toli gromovitom, da bi ovjek mi
slio : svaki listak trstike ili vrbe pomae pri ovom urlikanju rek bi grlom
amerikanskoga vritca (Briillaffe).
Kakogod se die praina izpod jureih kola na drumu slavonskome,
tako se diu sve dalje i dalje gusti oblaci pobunjenih ptica, to sada kriei
uzlieu, da za malo opet vrve panu. Na jedanput oblak stane ; pobuna se
ini da je nala svoje sredite, ali iz ovoga klubka biesna se die vika, da,
upravo urlikanje grozno ali alovito iz tisu i tisu grla. Sada se podigne i
velik dio sa gornje bare, koji dosada nisu marili za sveobi mete, i dohrle
amo na pozorite njegovo, nasluuju mu uzrok i nemogavi uzpregnuti
zvedljivost svoju; samo iiarkam u njihovoj apatiji sve to nesmeta one
ostaju doma.
Orao sivac (Schreiadler), vukodlak takovih krajeva, strah, i trepet sva
koj snovnoj ptijoj dui, doao je robit roblje usred sredine njihovoj nasel-
bini. Bogme nije trebao tako daleko segnuti, ve je mogao rtvu svoju
s kraja bez ikakove huke odaieti, pak se nebi bio morao amo potruditi. Sve
se samo dere, mnogo ih sjedi sasma ukipljeno na granju, a mjesto da bjee,
razvaljuju kljunove i urliu tek, samo da im dunik nepukne. Da,
kad joj raztvorene pandje razbojnikove ve na daljinu kljuna pred oima
lebde, niti jedna aplja nee ni pokuati da udari ovim svojim otrim orujem,
koje bi po svoj prilici i orlu dosta jada zadavalo. Pa to ona, kojoj je sada
sudjeno umrieti, to rade i susjede i rodbina. Sve vie i jaue da sve grlo
puca, da ni velika budala, siva aplja, koja bi jednim udarom kljuna svoga
objestnoga razbojnika smrtno udarila u sred srca, kako to jako vjeto radi
hvataju ljuskave arane, ni ova se nemakne da brani sebe, a kamo li svoje
rodjake ve samo vie te vie. Samo onda, kad ju je nemila kob ve minula,
zgrabiv drugu, onda biesno djipne i ciela se eta za njom vere, samo da opeta
i to sada ako je mogue jo silnije viu.
-X-
292 Ribnjaci, bare i blata.
To sve orao sasvim dobro znade, pa zato briga njega, to se one deru.
Kao da bi se tim htio nasladiti, prkosnik dojuri do sred naselbine, sve se
razpri neizrecivim neredom i ukoi onda kukavnim oajanjem. Zabivi na
pokon rtvi svojoj (prebire obino samo kvakve i ubaste aplje) pandje u
bolne grudi, bezsramnik jo je dosta bezobrazan, ne da se skupa sa svojim
plienom pobere jer bi ga lahko mogao nositi ni poto! kao na bez-
krajno ruglo cieloj drhuoj zadruzi, koja mu svaki dan po dva tri puta ta
kov danak daje, na istom gniezdu, gdje je ubio enku, na ivih mlaih
mirno i ostaje; bez milosti upa svoju rtvu n e u b i v j u s a s v i m , i neda
si ni poto smetati paklenskom onom rikom i bukom, koju mu cielo susjed
stvo, skupivi se tik oko njega, takom silom pripievaju, da misli, sad i sad
moraju redom popucati od napora. Mirno orao medjutirn na mjestu doru-
kuje. pa ako si zatim liepo oisti kreljuti i kljun, onda svi jo neka boga
hvale, jer je tada doao samo sebe da nasiti. Ako pako danas jo nije ob-
skrbio svojih mladih, onda negladei se puno odmah drugu spopadne. Istom
onda, kad nasien i obskrbiv se za vlastitu gojenad hoe da odleti, ciela
ga povorka vritei sliedi komad puta, al se doskora opet vraaju gnjezditu,
da se tamo vesele, to sami ostadoe ivi zaboravljaju pri tom za malo na
prolu pogibelj. Isti kobac, za kojega se inae ba nemoe kazati, daje ka-
valjer, pristojnije se vlada, kad ve dolazi da aplje posjeti i oplieni. On
svoju rtvu liepo odnese na stranu i tamo ju pojede. Dolazi dodue i on
poput orla kadgod gaje volja, samo to ono, to ve mora da bude, u kratko
obavlja.
Na gornjem kraju luka, gdje je barom uz istine samo gusta trska
porasla malone u isto vrieme, to se ovdje sve tako pobunilo, jednako se
alostan prizor zbiva; samo to nesrea ovdje jo bre i bez ikakove buke
snalazi nejako ptije stvorenje.
Patka neka ba prviput patie svoje sprovodi na liepu, tihu vodicu.
Tuj sada sve hitro i ivo po vodi pljuska i brka, daje milina gledati. Sitni,
mrki, pahuljasti ptii veselo veru se po svom elementu, ovdje se u ali na-
ganjaju, tuj vjebajui se u ronjenju, ondje opet sitnim kljuncem kljuvaju
sone i sladke listie plivajuega okrieka (Meerlinse). Oitom slau mati
gledje Ijepunu svoju mezimad, sada ih ui milomu pojavnomu glasu, kad
je neto nala, to bi joj djeca mogla zobati, sada opet ozbiljnoj opomeni,
ako se priblia kakova pogibelj, sada i njenomu egruemu grlenu glasu
kad koe, da ju samo sliede ali pri svem tom pozorno na sve strane iz
viruje.
Na jedanput pozornoj majci do uiju dopire sumnjiva, ali aliboe
dobro poznata unjava. Tako muklo i silno samo zlokobni, ljuti morski
orao dobrza! Puna smrtnoga straha dovabljuje bezbrine si mlade, i brzo
ih sakupiv, juri tako hitro samo da ju mladi jo na vrat na nos sliediti uz
mognu, kud je trska i najblia i najgua. Samo je jo duina ruke do ti-
tee zeleni, pa ipak je sve kasno. Ba se nad trskom pokazuju brzinom vija
vice dva brzoleta, strana krila. I jedva je luda shvatila stranu pogibao,
Kibnjaci, bare i blata. 293
jedva uplaena pokua podronjuju da se spasi, ali je mrka gromaa ve na

nju spala, i j e d n o m pandjom j e d a n grabao, al kao daje neprornano
otro gvodje zahvatilo, pa jadnica ve neive vie.
Otresav vodu sa krila orao majku sa sobom nosi, zabijaju sada i
drugu pandju, i prije nego lije dospio tlo svojega gniezda, sagradjena u
tami onoga visokoga hrastovlja, nesretnici ve je srce sasvim stalo. Da si
dvoje mladih toplom krvlju i mesom rtve svoje nahrani, liio je mladjahnu
patad prerano ljubljene majke.
Kao ova dva spomenuta razbojnika, tako dan na dan velika mno
umanskih ptica i to svaka vrst po svome nainu proriedja svaku takovu
koloniju, tako da je gnjezdite apalja svim pticam grabilicam na daleko
obilna spremnica, doklegodj se gniezde. Nita na svietu nije lake nego do-
bavit si pliena, i to osobito onda, kada mladi ponarastu, te je razbojniku
jedina briga, da si odabire najtustiji zalogaj. Zato osim sivoga i morskoga
orla dolaze i orli (Zwergadler), kobac, piljuga (Blaufuss), lunja (Bussard),
kanja (schwarzer Milan), kanjac (Sumpfweihe), gavran, pepeljugasta vrana
(Nebelkrahe) i svraka, a ob no opeta sovuljaga i to je veih sova kao
svagdanji gosti k obilnomu stolu i to takovom tonou i uztrajnou, da si
ju bolje nemoe eljeti. Kao tamanitelji jaja prvi su kanjac, svraka, vrana
obina i pepeljugasta, i kanja; da li sove jaja piju, nisam nikada mogao dosta
dobro opaziti, al je vjerojatno, da to ini uara obina a i blatna. Doim.
druge grabilice na dan samo dva do etiri mlada poodnesu ili jedtio ili
dvoje starih, ove haramije u jedare poharaju po 1020 jaja, da se nasite.
Kad se jaja jo posve neizlegoe, onda muak obino samo pokvaruju, a po-
sru puno radje ista jaja. Uzprkos tomu, kad dodje vrieme te se i stari i
mladi (sada ovi ve znadu letjeti) rojem u zrak podignu, kaui za dugo
vrieme s bogom" milomu rodnomu mjestu, uzprkos svemu jo ih ima od
svake vrsti sva sila, da im se broja nezna. Jedva e ih priblino moi pro-
cieniti, a i tomu treba dosta vjetine, hoe li, da se to blie domakne
istini. Uspjeh takov pokazuje se dakako samo onda, ako ih nepoharaju van-
redne katastrofe i to vie, da ih netamani ovjek ludo i bezumno kupei i
derui nebrojena jajca, im su izleena. A tako se i zbilja ve od mnogo
godina radi. (E. Hodek.)
5. Jezera.
(0 jezeriii u obee. Jezera u Hrvatskoj. Opisi.)
0 jezerih u obe. Jezera su naravna i stalna zbiralita vode

u kotlinah povrja zemaljskoga, Sa morem ili nisu u nikakovoj svezi,
ili jih spaja kakova rieka, koja iz njih tee u more. Jezera se diele
na vie vrsti, i to prema njihovu poloaju, postanku, zatim njihovoj
vodi i prema tomu, imaju li pritoka i odtoka.
Ponajprije dielimo jezera na jezera s odtokom i bez odtoka.
Jezera sa utokom i odtokom zovemo r i e n i m i j e z e r i , ako jih
tvore rieke, kojim irina na utoku i odtoku nije manja, nego li i
rina jezera. Kadkada ima rieka drugo ime, kad utie u jezero, a opet
drugo, kad iztie iz njega; nu dogadja se i to, da se zove vazda
istim imenom. Takovo rieno jezero tvori rieka Krka malo pred
uem svojim u more ( P r o k l j a n s k o jezero). Jezero Trako-
ansko opet nastaje od potoka emernice, koja iztekav iz jezera
nosi ime Bednja. I z v o r - j e z e r a zovu se takova jezera, kod kojih
ili nenalazimo pritoka (jer jim voda izvire izpod povrja), ili su jim
pritoci toli neznatni i maleni, da se nijedan nernoe smatrati poet
kom odtoka. Tako n. p. utie u Plitvika jezera nekoliko omanjih
potoka, nu nijedan nije toliko znatan, da bi ga mogli smatrati izvo
rom rieke Korane, koja je odtokom Plitvikih jezera. Neke hrvatske
rieke nastaju od takovih izvor-jezera (n. p. Cetina). Jezera s pritoci
a bez odtoka, kojim se suvina voda jedino izparuje, zovemo za-
tvorenimi j e z e r i (Binnensee). U naoj domovini, osobito u Dal
maciji, imade jo i tako zvanih p e r i o d i n i h j e z e r a , koja nabu-
jaju samo za kiovita vremena, doim za sue sasvim presahnu.
Ova jezera dobivaju vodu svoju iz podzemnih peina i pilja, te se
u nekojih predielih zovu i b l a t a . Medju takova jezera ubrajamo
Bokanjsko jezero, Na din sko jezero, R a s t o k o jezero i t. d.
Glede poloaja, postanka i visine nad morem dielimo jezera na
gorska j e z e r a i na jezera po n i z i n a h . Gorskih jezera nalazimo
Jezera. 295
u gorskih dolinah, na vispoljanah i stupnjevinah, a jezera po nizinah

steru se u kotlinah sred nizkih ravnicah. U naoj domovini jezera su
veinom gorska; jedino jezero V r a n s k o , N a d i n s k o , B o k a n j a k o
i B a i n s k o mogli bi donekle ubrojiti medju jezera druge vrsti.
Prema teku vode diele se jezera na s l a d k o v o d n a i s l a n a .
Jezera s odtokom vazda su sladkovodna, jer odtoci odvode toliko
slanih estica, koliko jih pritoci donose. Jezera bez odtoka naprotiv
gube izparivanjem mnoge vode, doim se soli u njih toliko nabere, da
jim voda nije u istinu pitka, te se stoga zova po^ve pravo slana je
zera. Od naih jezera slano je jedino V r a n s k o j e z e r o , koje na
staje od vrela: Smokovia, Bline i Peine. Stare listine kau me-
djutim, da ovo jezero nije bilo pred godinom 1630. nimalo slano.
Boja jezera veoma je raznolina, te ovisi o dubini njihovoj i o
razsvjeti. Obino su jezera masti zelenkaste, nu kadka i tamno-
modre. Kraj toga ovisi boja jezera i o pritocih, te o masti estica,
to jih pritoci donose.
Jezera u Hrvatskoj. U naoj domovini neima tako prostranih
ni obilnih jezera, kako no n. p. u Alpinskih predielih, a osobito na
sjevernom i junom obronku Alpa. Nu ipak su neka jezera (Plitvika
jezera) radi prekrasna poloaja i okolia poznata i izvan Hrvatske.
a. J e z e r a u p r e d i e l u m e d j u Savom i D r a v o m .
1. Nekoliko manjih gorskih jezera u Slavoniji: B a b i n o b r d o
medju seli: Borovci i Brenice, nedaleko Djakova; B r d o kod sela
Slatine u Moslavini; D o l e kod sela Slatine u Moslavini; G r a d i n a ,
blizu Mikleua u Moslavini.
2. S o v s k o ili S o l j a n s k o j e z e r o u Dilj-gori, do 3.600 -
metara veliko i preko 44'4 met. duboko.
3. T r a k o a n s k o j e z e r o u Macelj-gori, uz grad Trako-
anski.
b. J e z e r a u j u n o - h r v a t s k o j v i s o i n i .
1. P l i t v i k a j e z e r a , prostiru se na iztonom podnoju male
Kapele pravcem od jugozapada prema sjevero-iztoku, te tvore rieku
Koranu. Duga su ta jezera 7*9 kilom.; najvie je jezero visoko do
800 met., ostala padaju u stupnjevinah prema sjeveroiztoku do Ko
rane za 153 met., te najnie jezero visoko je samo 647 met. Sva
296 Jezera.
su jezera spojena slapovi (2030), od kojih je najvii visok 29 m.

Jezera imade trinaest : P r o a n s k o j e z e r o , Ciginovac, O k r u g -
ljak gornji, Crno j e z e r o , V i r , G a l o v a c , Gradinsko je
zero, Kozjak, Milanovo j e z e r o , O k r u g l j a k dolnji, Kalu-
djerovo j e z e r o , B a k i n o v a c , N o v a k o v i e a brod. Najvee je
jezero Kozjak, dugo 3075 met., a iroko 613 met. Vodu dobivaju
jezera od nekojih potoka, od kojih su najznatniji Crna rieka, Vr-
hovska, Mala Rieica, Matijaevac i Jesenovac. Voda je u jezerih
bistra i cista, boje je na povrju zelenkaste, a u dubini vie modre.
2. J e z e r o Gacke izmedju gornje i dolnje Svie (blizu Otoca),
sa vodom, zelenom kao trava. Kada rieka Gacka naraste, stvori se u
kotlini, gdje voda u ponorih ponire, jo i drugo jezero, kojemu je
povrje 30 do 35 met. visoko. Godine 1802., kau, da je povrina
ovoga jezera 50 met. visoka bila.
3. J e z e r o Konjsko i Crno j e z e r o kod Otoca. Ova pre-
sahnu obino u ljetu, te se mogu zato vie movaram pribrojiti.
4. Nekoliko omanjih jezera: Biia j e z e r o , vrhu Baukoga
brda kod sela Bielovca u banskom okruju. Ovo je jezero znamenito
s toga, to je bilo do g. 1830. mala mlaka, koja se je iz udaljenoga
odavle 1 '/4 sata hoda i odtekavega izpod zemlje jezera 0 r a o v a c
u sadanje oko 0-6 hektara prostrano i ribno jezero pretvorilo. Zatim
jezera: J a v o r i J o e v i c a kod sela Gora u banskom okruju;
Klinako (Pecko) jezero kod sela Klinca u banskom okruju; na
pokon dva gorska jezera na Svetom brdu u Velebitu, u kojih imade
osobita vrst gutera.
c. J e z e r a u Dalmaciji.
Dalmatinska su jezera, izuzam Vransko, periodina, t. j . za
kiovita vremena obiluju vodom, a za sue presahnu ili sasvim ili
veim dielom.
1. J e z e r o V r a n s k o , prostire se 37 kil. Zadra na jugoiz-
toku. Dobiva vodu od potoka Skobori, i Biba, te od vrela Smokovi,
Riina i Peina. Veliko je 34"5 -kilom., a srednja mu je dubljina
6*3 met. ini se, da je jezero skopano s morem, od kojega je uda
ljeno samo 3'7 kilom. Voda mu je poneto slana, pae se opaa u
njem kadkada plima i osjeka.
Jezera. 297
2. J e z e r o B o k a n j s k o , 5*5 kilom. Zadru na sjeveru, ima po

Carrari 575 hektara. Kad se osui, onda je tlo njegovo na viih
mjestih zgodno za teitbu.
3. J e z e r o N a d i n s k o , 33 kil. Zadru na sjeveroiztoku, veliko
je po Carrari 460 hektara. Tlo mu je kamenito, te se zato nemoe
obradjivati.
4. J e z e r o P r o l o a c k o , Imotskomu na zapadu. Obsie po
prilici 1*8 kilom., kad je napunjeno. Zimi mu se korito prepuni i
voda poplavljuje susjednu okolicu. Povrina mu broji 182*7 hektara.
5. J e z e r o R a s t o k o k o d V r g o r c a , veliko je 665 hektara.
Ovo je jezero u podzemnom savezu sa drugim jezerom, J e z e r c e m
(196 hektara), koje se prostire nedaleko Vrgorca.
6. J e z e r o . Ovo jezero nastaje kao i Rastoko i Jezerce od
poplava potoka Trebiata, koj se na turskoj strani razlieva, a voda
mu po ponorih i podzemnih piljah prolazi i izlazi na vidjelo kod
spomenutih jezera. Sva tri jezera: Rastoko, Jezerce i Jezero, pod
zemno su skopana. Prva dva jednake su razine, nu treega je je
zera povrje mnogo dublje. ini se, da voda iz prva dva jezera pre
lazi podzemno u ovo tree. Jezero obsie 2860 hektara.
7. B a i n s k o j e z e r o ili B a i n s k o b l a t o , stere se kod Gradca
blizu mora, Ovo je jezero 2*6 kil. dugo, a l - 8 kilom, iroko. Od
J e z e r a dieli ga gora, te se' ini, kano da je s ovim u podzemnoj
svezi. Obsie 258 hektara,
8. J e z e r o P r o k l j a n s k o kod Skradina. Ovo jezero tvori
rieka Krka svojim slapom kod Skradina.
9. J e z e r o B l a t s k o na otoku Koruli i jezero na otoku Pagu
kod sela Vlaia. Potonje jezero naraste po zimi tako, da je 2*6
kilom, dugo, 'a 1*8 kilom, iroko.
O P T S I:
I. Sovsko ili Soljansko jezero u Dilj-gori.
Nuz najstariji, poekorn upanijom u Sriem vodei put, prama jugu,
lei jedno preko 300 metara visoko, gustom umom zarateno brdo, u ple-
ternikoj gospotini, u ruevakoj upi. Na vrhuncu ovoga brda nahodi se
preko 3600 Q-metara velika, mrko-zelenom vodom napunjena upljina,
298 Jezera.
poznata pod imenom S o v s k o ili S o l j a n s k o j e z e r o , te lei nad selom

So ski ili Sovski dol zvanim.
Jezero je ovo, glede ne samo na poloaj, nego i njegov sadraj,
mnogo znamenitije, nego li to mnogi misle. Brdo, kojemu je na vrhu ovo
jezero, uzpinje preko 1800 koraaja u visinu, a jezero niti opada niti raste,
izuzami movarna vremena, kano na poetku proljea i jeseni, kad se snieg
otapa. Jer onda se sa blinjih brieuljaka voda u taj kotao slieva. S krajeva
u naokolo nalazi se crni grez, iz kojega raste gusta, preko etiri metra
visoka trska. Grrez se ovaj najbolje vidi na sjevernoj strani, kud odtie su
vina, s briegova dolazea voda, i nije nita drugo, nego neka trula alkal-
ska i biljska smjesa, nalik na onu, to se obino moru na dnu nalazi. S kra
jeva je isto jezero oplitko, al u sredini nije moi do dna. Da je jezero veoma
duboko, svjedoi, to nemoe uzicom 4 4 4 met. dugom dua dosei. Kada
stanovnici mjeseca srpnja i kolovoza u jezero metnu lan, da ga kisele, iz
viru iz vrela, koje je upravo pred ruevakom upnom crkvom, dva sata od
jezera daleko, lanene glaviice ili sjeme; odatle sliedi, da je jezero s pome-
nutim zdencem, E i b n j a k zvanim, u neprekinutu savezu. U Ruevi imade
jo jedno, P r e z d a n a k zvano vrelo, pa valjda je i ovo sa jezerom skop
ano ; jer ova dva vrela nikad nepresue, doim ina, kojih ima mnoina u ovoj
okolici, i kod srednje sue presahnu.
Soljani neele boljega koledara za kino vrieme. Jer jedan, kadto i
dva tri dana prije oluje ili promjene vremena, pome se iz njega kano iz
kakova kotla dimiti i tako burkati, da slapove na kopno baca i gledaocu
arobno-krasan prizor ini. Voda je u ovom jezeru naravne topline, izu
zami nekoliko mjesta, gdje je tako hladna, da pliva nemoe mrzline pod-
nieti. Nu ta su kobna mjesta 34 Q-metra iroka, a ostala je voda obine
topline. Roniti nije lako, jer voda sve na vrh tjera: zato premda je ljeti
puno kupalaca, nitko se jo nije u njem utopio. Osim inih manjih i ovuda
po inih vodah nenalazeih se kukaca i ivinica hrani jezero neku vrst lov-
rata, sa zlatnom i srebrnom ljuskom, isto nalik na one, koje obiaju u
staklenih posudah gospoda hraniti, samo to ove ribice tek u vodi iz ovoga
jezera zagrabljenoj ivu, u drugoj pako, bila tekuica ili iz zdenca, poginu.
Narod pripovieda, daje ovo jezero prije mnogo godina bilo na drugom
mjestu u istoj umi, tri sata dalje prama zapadu, gdje je bio jednom grad
nekoga P e t r a i J a k o b a . Ovo da su bili veliki razbojnici i krvoloci, a
njihovi kmeti, neimaju komu da se pritue, pomu Boga moliti, da jih oslo
bodi toli okrutnih gospodara. I ne uzalud. Krvolona braa propadoe
s gradom od groma upaljenim u zemlju. Grrad je mnogo godina doli u po
noru gorio i vatru rigao, dok se spomenutih razbojnika sestra D a n i c a ,
koja je bila od njih utekla, nepovrati u istu umu i nenacini nuz taj vatru
bacajui ponor kolibicu, u kojoj je dane i noi provodila plau i mole se
za svoju brau. Potok njezinih gorkih suza ne samo to vatru ugasi ; nego
i propast napuni. Poto je ova pokoru inea sestra sto godina ovdje navr
ila, udavi se u svojih suzah. Neki starac, A n t u n T i i , koji je ovu tunu
Jezera. 299
djevojku svaki dan pohadjao i hranom ju providjao, nadje ju jednoga jutra

mrtvu po vodi plivati. Ovaj poboni ovjek, da joj stranju ljubav ukae,
izdjela joj velik kri od drva i ukopa ga u zemlju kraj kolibe. Istom to je
kri bio ukopao, nestade jezera i vode. Nu jedna jama, od prilike dva metra
duboka a dvadeset iroka sa kriem vidi se jo dan dananji, i zove se Tici-
eev kri. U ovoj jami nema ljeti vode, izvan kad je kiovito vrieme. Tii
se uplai, opazivi, da je iznenada i djevojke i jezera nestalo. Prekrstiv se,
povrati se kui. Sutradan donesu seljaci glas, da je Tiieva oranica u pro
past pala i da je ondje sad jezero. Ovo uvi pomenuti seljak, kaza jim, to
mu se je juer dogodilo, to jest, da se jezero onamo preselilo. Ovako narod.
Toli iz opisa, koli i iz ove-- narodne pripoviedke moe se naslutiti,
da je na ovom mjestu negda bio ili vatromet, ili da je s potresa brdo ovo
propalo. Ovo mnienje potvrdjuje burkanje prije promjene vremena, i narodna
poviest vele, da je vatra na dvor iz ponora sukljala.
U ostalom nije ovo jedino jezero na vrhu gore; i u ipukoj upaniji
ima na viem humu Tatra etiri takva jezera, koju ondjenji Slovaci zovu
m o r s k a oka. Dapae i u Bosni ima na vrhu gore Motajice, naprama Ori-
ovcu, slino jezero. (Luka Ili.)
2. Plitvika jezera.
Juno-hrvatska visoina obiluje kraj svega ubotva svoga liepimi
prirodninami. Istina je, da je vapnena Kra-gora u visoeini ovoj veinom
gola i divlja, da neima u njoj zelenih uma i mno ubavih dolinica; istina
je, da ito obilno nerodi, da neima u njoj silesija izvora i kladenaca; ali
zato je ta krna, vapnena i ogoljena visoina puna prirodnih divota, kojih
nenadjosmo tako skoro na irokom svietu. U toj veinom kamenitoj, visokoj
pustari nai e velikih i krasnih peina i pilja, groznih i dubokih jazina,
ponora i svrtaka, nevijenih jo slapova i ponornica rieka. Ali najvee udo
juno-hrvatske visoine jesu za cielo P l i t v i k a j e z e r a , koja se irena
iztonom obronku male Kapele nedaleko turske Hrvatske.
Namjeri li te koja srea, te odje kada u liepu Gfacku dolinu, koja
no se stere izmedju Velebita i male Kapele visoko nad morem kakovih 465
met., te dospije li u Otoac, nemoj nikako zanemariti, te nebi poao do
jezera Plitvikih.
Dolina Gfacke, u kojoj je Otoac, liepa je i plodna ravnica, prava oaza
u kamenoj pustari, ali gore, to se nad njom diu, gole su i mrke, kano da
se mre na one bezdunjake, koji su jim zelenilo posjekli. U golih i raz-
puklih stienah i ponorih gubi se svaka kap vode, te cieli okoli strada s ne
staice toga dara bojega. Mrko i raztrgano gorje ovo sastoji od jurskoga
vapna i dolomita, u kojem imade i naslaga od lapora.
Putuje li od Otoca na iztok k Plitvikim jezerom, eto te do Vrho-
vina, gdje se zemlja za 60 met. uzdie nad Gfacku dolinu. Tu poima vi
soka poljana od Vrhovina do Babinog potoka, duga sat hoda. im se uz-
pne na ovu vispoljanu, nestaje ti pred oima ona kamenita pusto i one
300 Jezera.
ogoljene peine jurskoga vapna, koje su te dosele svedjer pratile, a oi ti

nasladjuje liepa i svjea zelen sa valovitimi i oblirni brieuljci, sastavlje-
nimi od krede i lapora. Do mala eto te i pred malom Kapelom, koja je lie-
pitni sumarni zarasla, ali ipak opaa medju pojedinimi dubovi crnih i du
bokih jazina i ponora. Idu dalje krajem, sastojeim od bieloga vapnenca,
veinom hipuritnoga, dolazi do sela Prieboja, koje se stere izmedju male
Kapele i Plieivice. Selo je Prieboj stecitem i izhoditem onih putnika i
turista, koji se uzpinju bilo na malu Kapelu, bilo na junu Plieivicu.
Cesta put Plitvikih jezera zakree u Prieboju .desno u goru, kojoj
starost pokazuju s desna golemi dubovi (bukve) i probila iz zemlje kame
nita rebra ; s lieva je gora zarasla u umu, pod kojom se do ceste stere neto
polja i njivica, okruujuih raztrkano selo Jezera. Dokle se tea zemlja,
donle se moe i voziti, ali dalje treba ii pjeice, ako nee, da ti rebra
puknu od trenje.
Svatko e se prevariti, koj se nada, da e mu doavemu do jezera
Plitvikih, sinuti jednim mahom pred oima sav sjaj i sva divota svih tri
naest jezera. Jezera su se naime pruila u crti krivulji te su veinom jedno
od drugoga oieljena drveem, ikarjem i peinami; te stoga nemoe ni
sva jezera u jedan tren pregledati. Dobar e te provodio dodue voditi na
mjesta, odakle e vidjeti na jednom po dva do tri jezera i vie slapova.
Takovo je zgodno mjesto n. p. livada pred jezerom Gralovcem, odakle vidi
sedam vodopada i pilu, zatim drugo je mjesto izvor Korane, gdje gleda
s jedne strane pad Plitvice, a s druge pad Gralovca. Najzgodnije mjesto za
najvei vidik bilo bi brdo M e t l a , s kojega bi mogao pregledati svu veli-
ajnost svih jezera; nu uzlaz na to brdo veoma je muan, te bi trebalo
ruke umjetnice, da tu zgodan put prokri.
Hoe li dakle sva jezera vidjeti, valja ti jih redom obai od prvoga
do posljednjega, sve pojedine prizore ivo si upamtiti, ter onda si tekar stvo
riti cielu sliku toga veliajnoga jezerja. Jezera se smjestila u duboke kot
line, obrubljene na obali vapnenimi stienami, a obkruene daleko naokolo
gorami i sumarni. Cielim okoliem vlada mir i tiina; uje samo um sla
pova i jedine pile, zatim kadkada ovjeji glas iz jedine jedincate kue
seoske.
Plitvikih jezera imade trinaest; dvanaest jih je spojeno liepimi vodo
padi, trinaesto je (Bakinovac) od ostalih odieljeno. Narod hrvatski pripo-
vieda, da je na Plitvikih jezerih imala neko svoje dvore poznata crna
kraljica", a glavni joj je stan bio na jezeru Kozjaku. Ona je pojedina jezera
uredila, pregradivi jih zidovi; nu iza smrti njezine da su se zidovi use-
drili t. j . pretvorili u vapneni maak, te da su tako do danas ostali.
Plitvika se jezera prostiru od jugozapada prema sjeveroiztoku, duga
su u svemu do 7 9 kilom., te se svruju napokon riekom Koranom. Prvo se
jezero (Proansko) uzdie do 800 met. nad povrjem morskim, a najzadaje
t. j . dvanaesto (Novakovia brod) samo 647 met. ; jezera ta dakle padaju u
stupnjevinah od jugozapada prema sjeveroiztoku za 153 metra.
J e z e r a . 301
Plitvikim jezerom na jugu uzdie se gora Kuk, visoka do 1090 m.

S ove gore tee potok C r n a r i e k a , koja se kod Lieskovca gubi u ponore;
nu domala se opet pomalja na vidik, te tvori sa potokom V r h o v s k o m
prvo jezero: P r o a n s k o j e z e r o , koje je 1264 met. dugo, a 442 met.
Pad Salovca u Gradinsko jezero.
iroko. Slap ovoga jezera, visok 10 met., tvori drugo jezero, C i g i n o v a c ,

koj je 320 m. dug, i 152 m. irok. S ovoga jezera vodi opet vodopad, visok
do 10 met., u tree jezero: O k r u g l j a k g o r n j i . Jezero je to 442 met.
dugo i 148 m. iroko, a pad nm od 7 met. spaja, ga sa etvrtim jezerom, sa
O r n i m j e z e r o m , koje je 240 m. dugo i 4 m. iroko. Iza ovoga sliedi
302 Jezera.
peto i maleno jezero Vir, (142 m. dugo i 57'5 m. iroko), a iza njega esto
jezero Gfalovac, 758 m. dugo i 587#7 m. iroko. Slap ovoga potonjega
jezera sastoji od tri sprata sadre ili vapnenoga maka (Kalktuff), te broji
do 28 met. visine, i spaja jezero Gfalovac sa sedmim jezerom, Gr r a d i n-
s k i m j e z e r o m , koje je 652 m. dugo, a 347 m. iroko. Pad Gfrainskoga
jezera (Jezerca) vodi u najvee i najljepe jezero, u K o z j a k , koj je 3075
m. dug, a 613 m. irok. U Kozjak utiu jo tri potoka, Mala Eieica, Matija-
evac i Jesenovac, te ine to jezero jo veim i obilnijim. Iza Kozjaka sliede
jo: M i l a n o v o j e z e r o (425 m. dugo i 190 m. iroko), O k r u g l j a k
d o l n j i (266 m. dug i 125 m. irok), K a l u d j e r o v o j e z e r o (284 m.
dugo i 64 m. iroko), i napokon dvanaesto i najmanje jezero: N o v a k o-
v i a brod (53 m. dugo i 68 m. iroko). Jezerom Novakovia brod svr-
uju se Plitvika jezera, te ovo posljednje jezero rui se vodopadom 29 m.
visokim duboko na vrelite rieke Korane, donose joj obilno vode. Kraj
spomenutih dvanaest jezera ima jo trinaesto Bakinovac, koje medjutim
stoji samo za sebe, te nije s ostalim! u savezu.
Nabrojena su jezera sva liepa i zanimiva, nu najvelianstvenije je
jezero Kozjak. Pisac putopisa Put na Plitvice" opisuje ga sliedeemi
riemi: Postavi se, tioe, veli on, do 760 metara nad povrjem morskim,
popni se jo 60 met. nad ravnicom, kojom se prelieva jezero Kozjak, stvori
sve naokolo to bujnije ume stoljetnih bukava i jela, zatoi jezerite najiz-
vrstnijim estilom na vie mjesta, pretegni obale mekanim sagom svjee
zeleni, a ono, to se od vapna tik vode i obale bieli, imenuj umjetnom
mlienom stazicom kojega englezkoga perivoja, sred vode postavi otoi,
kano igraku njeeih se talasia, a povrh toga digni na drugoj obali izpod
jedne klisure lievo mlin, a izpod druge desno pilu, pa raztvori na jedanput
sve oinje ivce, da upije tamno-safirovu boju vodnu, i raziri ui na
sve kraje, da se razblai romonom i umom slapia i slapova , te e si
barem poneto stvoriti sliku divnoga Kozjaka. Ali da bude savrena slika,
narav je do te krajne mekote digla tvrde hridi, zarasle ikarom i mainom,
u koje pada voda iz Gralovca, kre si prama naravi svojoj put izmedju div
ljega stienja. Da se pako silnom navalom voda neoteti njenost Kozjaka,
izskoila je iz dubine strana hridina izpod Galovca, koj se iz lievoga joj
kuta strmoglavljuje. S ovoga mjesta vidi skoro polovicu Kozjaka, koj se
ini da stvara podlogu viim jezerom, etiri velika vodopada, kojimi voda
iz viih jezeraca sili u Kozjak, zatim nazire Gfalovac i vidi najjai vodo
pad u ovom okrugu. Kada sve to motri, pak si u pamet uvadja umjetni
Hellbrun kod Solnograda i Terni u rimskom kraju sa glasovitim Tiburom,
onda si misli, da je umjetna ruka silu vode nad Kozjakom zabuila, te da
ju kroz one pukotine umjetno izputa, da tim monije djeluje na gledaoca.
U ovom okrugu ima jo pet manjih vodopada, koji se s onoga gledita ne-
mogu vidjeti."
Vodopada ili slapova, koji pojedina jezera spajaju, ima 2030 ; nu
od svijuh iztiu se osobito tri. Prvi spaja jezero Gfalovac sa Gfradinskim je-
Jezera. 303
zerom, te je visok do 28 met., drugi vodi vodu sa jezera Novakovia brod

do izvora Korane, te broji 29 m. Nu najznamenitiji je pad potoka Plitvice
u Koranu. Tik jezera naime rui se potok Plitvica, koja dolazi sa sjevero
zapada i koja je dala ime ovim jezerom, niz 78.m. visoku stienu u rieku
Koranu, i tvori dva slapa, jedan nad drugim. Namah tik slapa jezera No
vakovia brod, veli pisac puta na Plitvice, podigla se je strana stiena, niz
koju pada potok Plitvica u vie trakova, koji se prilino udaljenomu gleda
ocu ine kano strukovi ista srebra, pa to se voda, premda nepada silovito;
razprauje, eiela se peina vidi kao posrebrena. Da bi ovjek mogao baciti
po njoj koju zraku sunca, sav bi onaj kut sjevnuo arobnom svjetlou."
Voda Plitvikih jezera ista je i bistra, boje je na povrju zelenkaste,
a u dubini vie modre. Na batricah, koje diele jedno jezero od drugoga, na-
sieda sedra (vapneni maak, Kalktuff) od vapnenastih estica, koje voa
preobilno u sebi nosi, te se sedra prelievanjem vode neprestano tvori. Zato
bi se batrice morale neprestano dizati i iriti, te bi voda morala sve to vie
zapinjati, da jih ljudi kadto neprokapaju, da moe voda lanje odticati. Te
se batrice jo vema diu, to voda nanosi na nje bilja i drvlja, to se u
sedru pretvara. Ali i ivinice neke, osobito laturnici (Conchylije), nasiedaju
na vapnenastom krju, ondje izumru, sedrom se pretvore i okamene, i tako
kamenje ono poveavaju. Odatle se moe zakljuiti, da tih batricah nije
ondje bilo, kada je voda onuda prodrla, te da s poetka nije bilo jezera, ve
da je bilo korito dobrano nagnuto i gdjeto plitije gdjeto dublje uzrovano,
odakle je voda, tvore navedenim nainom batrice, jezera nainila. Stoga bi
se ova jezera mogla punim pravom nazvati riekorn u slobodnom teku za-
prieenom.
Flora plitvikih jezera nije osobito znamenita. Kraj dubova (bukava,
jela, gdjekoji bor i omorika) spomena su vriedue osobito dvie karakteristine
biline, naime S p i r a e a c a n a na peinah Milanovog jezera i C a r d a m i ne
c h e l i d o n i a , oboje veoma riedke. Grlee faune valja spomenuti, da ima u
jezerih sila veoma dobrih pastrva.
Kada ova prekrasna Plitvika jezera, tako zavruje svoj opis pisac
Puta na Plitvice", prispodabljamo s drugimi mjesti, kojim se je glas raz
nio svietom, onda tekar uvidjamo, da volja ovjeja moe od tmine nainiti
svjetlost, a svjetlost pritisnuti mrakom. Kada se gdje u drugom svietu pro
stre koja livada po obalici ma kako neznatna potoia, ve se ondje diu
kue i trubi u sviet, da takovih okolica neima ni u Svajcarskoj. Ako gdje
dva kuka stre pored koje jame, ve se grade mostovi, da se s njih gleda
strahota; ako se gdje mu drago odkrije ma. samo jedan slapi ili vodopadi,
ve se grade ceste i staze, da mogu varoani grnuti u romantike okolice:
a ovaj na gorosias, ponosei se divnimi prizori svake ruke, od najnjenijih
do najstrahovitijih pojava, ami u kutu i zaboravi. P e t n a e s t k o j e j e-
z e r a k o j e b a s e n a , do t r i d e s e t v e i h i m a n j i h v o d o p a d a ,
e t i r i potoka, j e d n a r i e k a , sila b r d a i b r i e u l j a k a , s n j e -
nimi d o l i n a m i i s t r a n i m i ponori, p r a v i e k e ume i b u j n a
304 Jezera.
zelen, a p o v r h s v e g a t o g a p i t k a v o d a, k a k o v e bi i b o g o v i
p i l i , k r a s e ovaj p e r p e t u u m m o b i l e v o d n o g a s v i e t a , zakoj
malo tko znade u domovini, a jedva tko u tudjinstvu."
Ako najveoj veini evropskih bolestnika treba svjee vode i kreta
nja krasnim! predieli, to zaista shodnijega mjesta neima od Plitvica. Koliko
bi smjela mlade imala zabava, skau preko grebena i kukova; koliko se
nebi slasti nauili muevi lov lovei po praviekih umah, pae isti bi starci
sa staricami mislili, da su se u as preselili u rajske miline, gledajui i
vahno kretanje i sluajui apat, amor, buku i viku ljudi i prirode. Sve bi
pako zacinjao po noi arobni lov pastrva, koje vrve u jezerih, kada jim je
hora. Koga nebi ovakov dvomjeseni ivot izlieio, onaj bi slobodno mogao
iv lei u grob, da ga to prije iznesu. Nu ovako ostaju Plitvice krasne, nu
teko pristupne, zato od ljudi zanemarene, te puste sve do boljih vremena,
u kojih e bar domoroni slikari utiti ugodnu dunost, te e svojom umjet
nou i nam i svietu prenieti Plitvice u tiinu domaih pragova."
(Po A. Tkaleviu i Lj. Vukotinoviu.)
3. Jezera naokolo Imotskoga polja.

Nije moda u svoj zagorskoj Dalmaciji nenarunijega, s toga niti ne-
poznatijega prediela, to je od Cetine do Neretve. Svak si ga zamilja jedino
goletnim, krnim i pustim, a uz to i uepogodnost putovanja sa znatnim!
trokovi skopana ini, da mu se svak izmie i uklanja; a on ipak sadraje
toliko znamenitih i krasnih osebina, bud s pogleda prirodoslovnoga i bajo
slovnoga, kao i jezikoslovnoga i povjestnickoga, kakvih riedko ima u svoj
naoj domovini.
Nova cesta, to no je po starom rimskom drumu udarena, poim-
ljua od Trilja, provodi preko Budimir-gradine, Ciste, Lovrea, Mramora,
Drumovine, Krivodola, Eunovia, Tialjina i Bigaste k Duvnu i Neretvi, a
navodi te svukuda na ogromne ruevine tvrdjava, gradina, gomila slinih
mogilam, svakodobnoga groblja, na ostanke velikih rimskih drumova; na
mnogobrojne, velianstvene i osobite ljepote steke ili maete, to te sve
skupa silno iznenadjuje, zanima i najveu pozornost probudjuje, te pita
sama sebe: Kakva li je sred ove divljai morala biti zamana kultura ? kako
li se je kroz vjekove mienjala ? kojim li je narodom pripadala ?
Nad sve pako zaude svakoga putnika mnogostrune starine Lovrea ;
ogromne ruevine G-radine", za koje ti puk odluno i jednoglasno tvrdi,
da je to bio Prilip-grad", te najbolje preostave razvaline i sada nazivlje :
Dvori Kraljevia Marka."
Nego sve ovo lasno zaboravi, netom na B e r i n o t a c (Branivac)
stupi, jer odatle jednim mahom pod oi uhvati svu p r o s t r a n u I m o t u,
nekadanju hrvatsku upaniju, koja ti najarobnijih prizora predstavlja.
udnih li oporba i nadmetanja medju timi krasnim! ljepotanu i najdivljimi
prironimi strahotami! Prema jugu otvara ti se divno obzorje ak preko
J e z e r a . 305
Neretve i mostarskih planina; a izmedju Zevelina, Vrana i preko Duvna

utie ti pogled prema iztoku a u Bosnu. Na visokoj brdini Po d i n e (622
met.) opazi odaljeni bieli varo I m o t s k i ; pod tobom dolje, medju brdi i
planinami stere se kao prosjednuto i upalo divno i pitomo I m o t s k o
polje". Po obroncih uzdignutih mu strana redaju se prebiela sela, uz koja
je najradiniji seljak posadio plodne vinograde i pitome bate, a poljem raz
veo protiue rieice natapajui njive i perivoje. U Dalmaciji nije radini-
jega teaka do imotskoga priepoljca.
Imotsko je polje razdieljeno na dvoje: na P r o l o a k o okruglo
polje na zapadnoj strani, i na iztono Imotsko polje u uem smislu. Ovo je
potonje dugoljasto, po njemu tee rieka Vrlika kakovih 22*74 kil., a pro-
Imotsko jezero.
stire se a na turskoj strani. U dno Proloackoga polja slievaju se vodurine
(najpae potok Topol), koje ga poduivaju. Neko je tuj bilo drielo, koje je
vodu gutalo i ljeti polje osuivalo, ali u vrieme turske navale zatvorie ga
i svaki mu se trag zameo. U sred ove voe (blata) zeleni se krasni otoi
Proloac, gdje su neko Franjevci imali samostan, te se kasnije u Imotski
i Omi preselili. Na sred polja opet je v e l i k o p o l j s k o j ezer o , uviek
jednako raom povrja napunjeno vodom, iz kojega se na mahove pomaljaju
glasoviti ugori. Pri polju je sve pitomo i krasno , a po brdinah i podinah
izmjenjuju se sa malimi gajevi, riedkimi ogradicami, nizkim grmljem naj
vee ljuti, este hridine, upali prodoli i dolci, a nad sve mnogobrojna raz-
tvorena ua gorskih jezera, to no se od Lokviia do Imotskoga po vrh
V. Klaie. Prirodni zemljopis Hrvatske.
20
306 Jezera.
Proloca redaju. Izmedju svih pak najznamenitija i najvea jesu: I m o t s k o

jezero i Orljeno jezero.
Imotsko je jezero sa sjeverozapadne strane tik uz varo Imotski. Ono
je slino polumjesecu, u koj je sa june strane kao upalo strmo i nad jeze
rom visoko uzdiue se brdo, koga ravnoteje prelazi u bezdano otvoreno
jezero, te bi rekao: sad e se sve u taj grozni jaz strovaliti. Na tom brdu
bila je tvrdjava i stari varo Imotski, koga su Turci jo g. 1463. zauzeli i
do 1717. drali. Ve su se zidovi sruili, a u sred ruevina jo preo staje
sama crkvica cielovita, te je pogibeljno u tvrdjavu ulaziti, jer uzki puteljak
otvoren je sa sjeverne strane, te mala neopreznost oli vjetar moe te u bez
dan zanieti. Kao to je brdo, tako su i zidovi tvrdjave iztono-sjeverne strane
izvan ravnoteja, emu se dosta nauditi nemoe. Eub jezera obsizat e
jedan kilometar. U dnu mu je voda, kadkad presui, a strane su mu kao
lietori izrubljene. Eub ovoga, kao i svih okolinjih jezera, nenadvisuje se niti
nesputa, ve je sasvim raom zemljita, u kom se je stvorilo, a budui pri
brdu, stoga mu je gornji diel uzvieniji, a dolnji je koliko i okolinje zemljite
visoko. Sva jezera, pak i ovo, pokazuje ti se mrklje, mranije, najeenije i
razsvietljenije, kako kad unj svjetli traci upadaju. Povieda se, a bit e i istina,
da su Turci u vrieme svoga vladanja na hiljade nevoljnih krana u ovo je
zero bacali, te rado gledali razlaptivanje nesretnika niz te grozovite grozote.
Jo znamenitije jest O r l j e n o j e z e r o nad Prolocem, do dva kilo
metra na sjeverozapadu Imotskoga. Sve to je najstrahovitijega i najgrozo-
vitijega mogla priroda u jedno sabrati, tu ti se predouje. Propast, bezdan,
strailo, oajanost, stan osudjenika, uas, smrt, nesmiljenost, prokletstvo,
da, i pakao isti rek bi, sve se je u jedno zbilo. Sto seje u sredovjeno doba
zamiljalo, da sukljajue oduhe Etne i Mongibela iz paklenih propasti iz-
hode, to bi se moglo i Crljenomu jezeru narei, samo to ovo nesiplje go
rivo, niti ga je ikad sipalo, premda bi to mogao lasno u prvi as pomisliti,
razgledajui mu okolinje strane kao plamenom obrubljene i sve slojeve kao
razeene klaine ili pei; gdje su rek bi goruim ognjem oeravljene, od
ega mu i ime : Orljeno jezero. Prezamirna li ovoga jezera! Kad se nadvi-
ri, groza te obuzme, i na um ti padne, da je tu moda obitalite nekakvih
zlohudnih, oajanih i vrhunaravnih bia.
Ne samo strahota mu, nego i prekozamjerna pravilnost ovoga jezera
svakoga iznenadjuje. Koliko se god moe okom shvatiti, opaa najpodpu-
niju geometriku tonost u zaokruenju i klinastom sauivanju i sputanju
u podzemne slojeve. Okolo stora rub e mu kakovih 800900 metara za
hvaati, a od ruba niz prolom do vode 500600 metara sizati, a nitko
nezna, koli duboko u zemlju prodire. Lasno bi mogao pomisliti, da je tonu
mu pravilnost umjetna i mogua ruka napravila i izdubla. Samo od zapadne
strane proniklo je gdje to zeleni nizkoga grmlja. Neizbrojni rojevi pela iz-
lieu iz pukotina, a na oblake jata sivih golubova sputaju se i uzdiu niz
bezdanu prazninu u svoje peinaste stanove, gdje jim nitko na svietu ne-
nahudi. Sputaju se niz gorostasne strane crljenkasti okamenjeni mosuri,
J e"z e r a . 307
ili zaarene pruge, te ti se priinjava, kano da plamte ili neprestano da se

krv prolieva. Hiti li ma bud s kojega mjesta golem kamen, prouzrokuje
stranu orljavinu i tutanj, koj se nekoliko asova razliee u muklo razte-
ue se mrmljanje, stvarajui nove susretajue se odjeke. Jo je strahovitije,
ako u tihoj noi kamen zakotura ili puku opali, jer tada odlieganje, jeka
i orljavina sdruuje se sa tunim glasom neizbrojnih nonih ptica, pak ti se
priinja kao da osluhiva muklo jaukanje, cviljenje, pla i uas oajanih
bia, koja te sa nesmiljenosti gorkih jada ukoravaju i zaplaena te od pro
pasti odturivaju. Teko e i najsmjeliji dva put te udne prirodne strahote
osluhivati.
Isto tako, kada se nagli vjetrovi u toj praznini zbijaju i u stranih se
vihorih na kolovrate motajui k dnu potiskuju, preinjava ti se u istinu, da
ovo videnje inateih se vjetara jesu jaukanja nekakovih osudjenika. Stoga
je i na puk stvorio i spojio sa ovim jezerom svakojakih preudnovatih pria
i poviedanja, koja inu oznaivaju strahovitost. Tu je stan zlohudnih vila,
one tue i kolo igraju; outi jim smetnju, kada kamen strmo zakotura,
jer jim se djeca prepadnu; ako li kamen u vilinsku zdjelu" pogodi, jao
onomu, tko ga je hitio, jer e ga vile dostignuti i niz te strmeni hititi, kao
to se je mnogim dogodilo te su glavom platili. Ugrabljenu djecu tamo vile
odnesu, pak moe noju razumjeti djeinji glas i smieh igraki. Ovdje
se i vukodlaci sakupljaju, jer jim nitko trnovimi kolci nemoe nahuditi; a i
vjetice svoje roite ovdje imau; pak se opaaju, kako noju kao zapaljene
zublje po jezeru prelietavaju. I maii uvaju ovdje sakupljeno i pokradeno
blago. Tko se umije s njimi sprijateljiti, kao to su to neki umjeli, postat
e bogat. Nego nad sve sa ovim jezerom skopano je i svuda po naemu
narodu razprostranjeno povieanje o bogatom Gfavanu i njegovih pro-
sjednutih dvorih. Vie jezera na briegu poznaju se joter zidine od nekakve
zgrade, za koje se pripovieda, daje to kranji ostatak Gfavanovih dvora, neka
svaki moe upoznati, kako se je pod njimi zemlja provalila i ovo jezero
postalo.
Bogati Gavan imao je na storu ovoga jezera previsoke i prekrasne
dvore ; njegovo je bilo sve imotsko polje i sva okolica, pa je imao i im biti
bogat. ivio je najrazkalaenije i najprodrljivije, bio je naprama svakomu
nemilostiv, osobito naprama siromakom; nije poznavao nevolju, pak jim stoga
uviek vrata zatvorena drao, osim to bi jih izprebijao, ako bi u njega mi
lostinje iskali. Kako Gfavan, tako i supruga mu Gfavanua jo lakomija i
opanija, nije za Boga znala, pak nije siromaku niti pomagala, nego mu se
podrugivala i izsmiehavala, te ga izpred vrata odgonila. Gfore gospoje pod
suncem nije nigda bilo.
Gfavan imao dosta sinova i keri, te je mislio u najveem razkoju i
zadovoljnosti uviek dane provoditi i svojim sinovom sve svoje bogatstvo
ostaviti. Sinovi bili jur slini svojim roditeljem : nesmiljeni prema biednim
siromakom. Jedno Gfavan sabra na veselu gostbu svoje prijatelje: razko-
nike i prodrlce, pak su bili ve svaku mjeru preerali. U taj se as pri-
308 Jezera.
kae jedan angjeo u slici odrpana siromaka, iui u ime boje koj mrvicak
kruca za sebe i gladnu djeicu, koju je sobom vodio.
Netom Gavan opazi siromaka, razsrdi se, jer mu u vrieme veselja
dosadjuje, a sinovi i keri mu odmah potrae, da razdraene pse iz venje
puste i dosadne siromake razkinu. Bili bi to po svojem obiaju i uradili, da
se nebude uzprotivila mati jim Gavanua, ne iz saalenja naprama siro-
makorn, ve jer je trudna bila, te se za se bojala, da joj nebi razlaptanje
siromaka nakodilo. Die se, uze samo mrvicak kruha, to jim je preostalo
bilo, udieli ga siromaku, ali mu ga neprui rukom, ve ga na lievu nogu
metnu i turi pred siromaka, srdito mu govorei: Uzmi gladince i zahvali
naoj blagodarnosti". Angjel uzme kruh, poljubi ga i razdieli meju dje
icu. Uz to pome moliti gospoju Gfavanuu: Daj mi gospojo na put boji
i kapljiak vode, da zagasim osuena moja i ove samnoin djeice usta, a tebi
e Bog dati estitost u tvome porodu i imanju." Ona mjesto da se smiluje,
htjede siromaka nogom udariti i ree mu: Sto e meni Bog tvoj, dok je
meni Gavan moj?"
Na tako bezduno ponaanje razsrdi se angjeo, sbaci siromanu odjeu
i prosine nebeskom svjetlou, uze u desnicu ognjeni ma bo jega praved
noga suda, prokune Gavana i gospoju mu, sinove, keri, gostbenike i dvo
rove, te se die u visinu sa angjeli. U taj as zapoe strana trenja, sievanje
i grmljavina; raztvori se zemlja, prosjednue se dvori i stvori se Orljeno
jezero", u koje upade Gavan, gospoja mu, sva djeca i gostbenici.
(S. Milinovi.)
6. More.
(0 moru u oboe. Sredozemno more i jadransko more. 0 jadranskom moru napose.
Dubina i visina jadranskoga mora. Greognostic&i sastav korita. Specifina teina
i slanost, boja i prozraenost, svjetlueanje jadranskoga mora. Gibanje jadranskoga
mora. Toplota i vjetri na jadranskom moru. ivot na jadranskom moru. Opis.)
0 moru u obe. ovjeku, koj se je rodio i odhranio na kopnu,

ini se izprvice more tudjim, nepoznatim, ter ga se boji poput
kakova straila. Nu sve postupice priuava se njemu i upoznaje ga,
dok se napokon osokoli, te po njemu zaplovi, i tako ga svlada. Nu
makar ga posvema nadhrvao, ipak mu se to gladko, duboko more
Jadransko more kod L a s t v e .
ini bajnim, zagonetnim, te mu prua vazda nove naslade i zabave.

Nema ovjeka sred kopna, koj si nebi ve nekoliko puti zaelio bio,
da se jednom ;barem prikui obali morskoj, pa da si oko pase po
neizmiernoj puini morskoj. Pa ako ga je kojom sreom po prvi put
310 More.
zagledao, nije li mu se krv stinula i srce ee zakucalo, nisu li

usne aptale divne Preradovieve riei:
More divno, more sveto, Al povrju po tvom sjajnom
Pred nami se iri eto Duh se krili slaeu bajnom
Kao tajna kob! I ezne u njoj,
Ljuljaka si komu mila. Neizmiernost tvoja mu je
Komu hladan grob. Neizmieran goj!
Nesie nam oku sila, Kad se tobom razblauje,
Nit nam siu izumila Po slici ti blaen snuje
Odkrit tvoje dno: Iza smrti kraj:
Pokriveno tako tajnom Ogranien nebom samo
Sudbe nam je tlo. Bit e tako raj! "
Nu nije samo novajliji more divno i zagonetno; da i onomu,
koj se je uz more rodio i vazda ga zrije, i onomu je more nepre
stani izvor draesti i milinja. Ma koliko god puta ga gledao, kako
je daleko puklo, kako je neizmierno i poput ogledala ravno, vazda
e mu se duh uzkriliti i nad obini sviet podii. A kako li je tek
ovjeku onda, kada duhom zaroni u dubine morske, kada si stvara
slike o ivotu u toj neizmiernoj dubini, kada mu mata prikazuje
podvodne staklene palae, udna bia nevidjena, o kojih je jo dje
tetom priati uo? Krasno li oznauje mladji Plinij dojam mora na
ovjeju duu: Oj more, oj alu morski, ti istinski i sveti hrame
muza, koliko li nam pria, koliko li su ve po tebi odkrili i obreli!"
Jo te bolje zamamljuje bujni ivot, to ga gleda na moru i
uz obalu morsku. Tu vidi jata hitroplovkih ajka i ladja, koje hrle
te se kriaju; jedna ide u sviet, a druga se vraa domovini. Bog
zna, to li e smioni brodari na daleku putu doivjeti, hoe li se
sretno vratiti, ili e jih neoplakivane zatei burna smrt? Koliko li
se po moru trguje, koliki su ljudi s te trgovine sretni i bogati,
koliki opet nesretni i ubogi! Ali da ti je tek pogledati u razne
slojeve morske, krstio bi se od uda zriju to neobino obilje ivo
tinja i bilina, te bi za cielo pomislio, da je more koljevkom svemu,
to se je rodilo i radja. A nebi i krivo sudio. Svi ljudi i sve kozmo-
gonije naroda slute, da je more rodilo sav na sviet. A i geologija
nas ui, da je iz mora niknulo vrsto kopno, i sve to je na njemu:
bilje, ivotinje i ljudi.
Dugo je vremena ovjek se slobodio, da zaplovi po moru , toj
majci svega ivota. Pak poav prvi put na more, poe si ga osvajati,
More, 311
dok ga sasvim svladao nije. Tek kad je cielo more stekao, zavladao
je po svoj zemlji. Poviest nas ui, da su razne drave i narodi tim
vie svietom gospodovali, im su vie mora imali i po njemu plovili.
S toga nam je lahko razumjeti, zato su neki inae maleni narodi
vie u svietu stekli i privriedili, nego li drugi veliki i silni, koji su
se mora bojali te ga se klonili.
Sredozemno more i jadransko more.*) Najdrevnije u poviesti
i ovjeku najpoznatije jest sredozemno more. Po ovom se je moru
usudio ovjek po prvi put ploviti na malenih, neznatnih ajkah.
Izprvice bojao se je poletiti u sredinu puine morske, ve se je
bojaljivo drao sigurnih obala; nu doskora prevlada on prirodnu
tu silu, te joj postade gospodarom. Vie tisu godina brodarili su
narodi stari jedino po sredozemnom moru, koje jih je medjusobno
upoznavalo, sdruivalo i materijalni jim boljak promicalo. Iza Feni-
ana, Kartaana, Grka i Rimljana, neko glasovitih plovaca i pro-
metalaca na sredozemnom moru, zavladae ovim u srednjem vieku
koje Hrvati (napose republika Dubrovaka), koje talijanske republike:
Mletci i Genua. Od raznih estih ovoga mejuzemnoga mora cvietahu
u razna vremena raznolik^ strane: za Grka egejsko ili grko more,
za Kartaana more uz afriku i panjolsku obalu, za Rimljana tyr-
hensko more. Najvei zaliev ovoga mora: j a d r a n s k i zaliev ili
more podie se veoma kasno, tek poetkom srednjega vieka. Kad
su medjutim u oi novoga vieka poeli narodi ploviti po irokom
moru put Amerike i zapadne Indije, nestade stare slave i dike sre
dozemnomu i jadranskomu moru, te druga mjesta na otvorenih morih
poee cvietati i silno se dizati. Tek u najnovije vrieme, odkad su
sueki prokop dogradili, dodje sredozemno more sa jadranskim opet
do staroga ugleda, te tim zadobi i hrvatska zemlja, koja se du
jadranskoga mora prostire, veu cienu.
Sredozemno je more 515 milja ili 3831 kilom, dugo, 240
milja ili 1782 kilom, iroko, a povrje mu broji 47.500 milja ili
2,615.350 kilom. Ovo more ima na sjeveru mnogo zalieva i zatona,
koji junu obalu evropsku raznoliko izpresiecaju; najznamenitiji i
*) Geografski poloaj jadranskoga mora jest sliedei: Jadransko se more

stere izmedju 34 40' i 45 50' sjeverne irine, a izmedju 29 50' i 37 30'
iztone duine.
312 More.
najvei je zaliev: j a d r a n s k o more. U najstarije vrieme zvalo se

je ovo more jonski zaliev (Jonius sinus), zatim more jadransko (mare
Hadriaticum) od grada Adrije (Hadria) ili gornje more (mare supe-
rum). Prostire se pravcem sjeverozapadnim izmeju poluotoka
balkanskoga i apenninskoga, iroko je 25 milja ili 185 kilom., dugo
je 120 milja ili 890 kilom. Povrje jadranskoga mora broji 2380
Qmilja ili 131.042 kilom., a na jugu ga spaja sa jonskim (dotino
sredozemnim) morem tiesnac otrantski.
Obale se jadranskoga mora bitno razlikuju. Zapadna ili tali
janska strana veoma je jednolina i slabo razvila. Tu neima dobrih
luka, izuzev Jakin i Mletke, a sidrite nevalja nita. Osim tuga stere
se tu u zimi nad povrjem mora tolika magla, da nemoe obale
razabrati, te se brodari boje, da nenasjednu. Ali zato ima na ovoj
strani mno napuenih mjesta, gdje moe hrane i sladke vode
dovoljno i u svako doba dobiti. Iztona obala naprotiv ili hrvatska
obala slabo je napuena, i nemoe se svagdje hranom obskrbiti, pae
na mnogih mjestih ni sladke vode dobiti. Nu zato je ovdje more
prilino duboko, obala je kojekako izpresjecana, pred obalom imade
silesija otoka i prodora, te zato neprodje ni 10 milja, da nebi uzdu
kopna iii na kojem od mnogobrojnih otoka naao koju valjanu luku
ili dobro sidrite, to plovitbu znatno podpomae, a brodaru u nevolji
tolika naravna utoita prua. Znamenitije luke i gradovi (osim Trsta
i Pulja) jesu: Rieka, Zadar, Spljet, Dubrovnik, Kotor, Vis, Hvar itd.
Na ovoj iztonoj strani podigla se je u srednjem vieku pomorska
drava hrvatska, brojea za kneza T r p i m i r a (g. 852.) o s a m d e s e t
velikih i s t o t i n u manjih r a t n i h ladja. Osobito vjeti mor
nari bijahu u to vrieme Hrvati iz okolia Neretve, kojim su isti
Mletci danak plaali, samo da smiju slobodno ploviti po jadranskom
moru. U kasnije doba procvate ovdje pomorska drava Dubrovaka,
i ostade silna i jaka sve do Napoleona Velikoga. I u ovom vieku
stekla si je hrvatska mornarica liep glas, te je po svem svietu
poznata.
0 jadranskom moru napose.*) Kraljevina Hrvatska, osobito
zapadni joj dio, zemlja je pomorska. More ju oplakuje u duljini od
*) J. Gro r a c u e h i , Die Adria und ilire Kiisten, Triest, 1863.
Gr. M e n i s , II mare Adriatico, ara 1848. Znamenita je karta jadran
skoga mora, to ju izdaje ve nekoliko godina T. O e s t e r r e i c h e r .
More. 313
696*73 kilom, ili 93*84 milja. Kraj kopna stere se mno manjih i
veih otoka, koje obkruuje jadransko more u obsegu od 2230 kil.
ili 300 milja. Malo ne ciela iztocna obala jadranskoga mora pripada
kraljevini Hrvatskoj.
Hrvatska nije medjutim poloajem toli sretna, kakono druge neke
pomorske drave. Znatnije rieke naime, kakono Drava, Sava i Kupa
nespadaju na podruje jadranskoga- mora, pa zato i nije srce Hrvatske
u neposrednom savezu s morem. Rieke hrvatske, tekue u more
jadransko, veinom su kratke i neznatne primorice, kakono Rjeina,
. Zrmanja, Krka i Cetina, koje nemogu biti prometali izmedju primorja
i nutrnje zemlje. Nedostatak vodenih cesta morati e se naknaditi
eljeznicami-KNu uzprkos tomu nee se nikada moi hrvatska pomorska
sila onako liepo razvijati na iztonoj obali jadranskoga mora, kakono
n. pr. talijanska na tyrhenskom moru, i to s toga razloga, to je
jadransko more u obe slabo razvijeno, i to slabo prodire u kopno,
zatim to je obala hrvatska velikim dielom krevita i strma. Osim
Riekoga zalieva i Boke kotorske neima malo ne na cieloj strani
iztonoj znatnijega zatona i zalieva.
f Jadransko more prati i obrubljuje Hrvatsku od Rieke do Kotora,
te se i zemlja hrvatska uz more zove primorjem. Hrvatsko pri
morje nije svigdje jednako. Od Rieke do Senja hrvatsko je primorje
veoma prikladno za brodarstvo i ivahno. Tu se niu dobre luke,
kanoti Rieka, Bakar, Kraljevica i Senj. Od Senja poam sve do mora
Novigradskoga primorje je opet toli nepristupno da se nikakav ivot
ovdje razviti nemoe. More Novigradske i s njim spojeno more Ka-
rinsko nemoe se nikako podii, a od Nina do ibenika jedina je
Zadarska luka znamenita. Od ibenika do ua Cetine nalazimo opet
dvie znamenite luke, starohrvatski Trogir i drevni Spljet, taj ures i
ponos Dalmacije. Izmedju Cetine i Neretve stere se uz more gora
Biokovo sa Bili-gorom, te tu nema znamenitije luke, makar se taj
kraj upravo primorjem" u uem smislu zove. Najbolja luka u dubro
vakom predielu je Gru. Najjuniji dio hrvatskoga primorja ujedno
je i najznamenitiji. Tu je more prodrlo kakovih 29 kilom, duboko u
zemlju, te je stvorilo krasnu Boku, koja se opet razpada na mnogo
manjih zalieva i draga. U obe moemo rei, da je hrvatsko primorje
na oba svoja kraja, na sjevernom i na junom, najivahnije i najbuj-
nije. U sredini iztiu se osobito samo Spljet i Zadar sa susjednimi otoci.
314 More.
Dubina i visina jadranskoga mora; geognostiki sastav
korita. Jadransko je more medjuzemno more, s toga nije ni iz
daleka tako duboko, kano to su veliki i otvoreni oceani. Atlantski
ocean n. pr. ima najveu dubinu od 11.700 met., a ostali su oceani
mjestimice jo i dublji. Sredozemno more najdublje je izmedju otoka
Malte i Kandije, a tu broji samo 3969 met. dubine.
Jadransko je more mnogo plitije i od sredozemnoga mora.
Dubljma mu je razliita. Najmanja mu je uz obale i otoke, a sve
vea biva na otvorenoj pucini i prema sredini korita. Glede iztone
ili hrvatske strane valja opaziti, da je jadransko more prema jugu
sve dublje, a prema sjeveru sve plitije. Najplitiji je prediel rieki
ili kvarnerski zaliev, kojemu je srednja dubina 3876 met. Imade
u Kvarneru i nekoliko dubljih mjesta n. p. u kanalu Pravnikom, ili
u sredini zalieva, gdje dubina sie sve do 114 met. Poam od Kvar
nera raste dubina prema jugu sve vie. Kod otoka i kolja ibenskih,
napose kod otoka Zuri i kod kolja Pomo izmjerena je ve dubina
od 160190 met. Od kolja ibenskih raste dubina na brzo, te
kod otoka Kace i Pelagose, zatim izmedju otoka Mljeta i Lastova
nalazimo najveu dubinu jadranskoga mora, naime 1227 met. U
koliko su dosele povrine ili razine pojedinih mora prouavali, pro
nali su, da povrina raznih mora nije jednako visoka, ve da je
razina jednoga mora esto znatno via od razine drugoga mora. I za
jadransko more vriedi, da mu je povrina za T86 metra via od
razine sredozemnoga mora.^^VInogi sude po tom, da se je jadransko
more teajem vjekova neto podiglo i podkriepljuju svoje mnienje
tim, da se na dalmatinskih obalah za vrieme nizkoga vodostanja
opaaju ostanci zgrada, koje su neko morale biti na kopnu. Drugi
opet misle, da je jadransko more bilo od vajkada vie od sredo
zemnoga, kano to je Zujdersko more vie od sjevernoga mora, i to
zato, to je jadransko more uzko i prodire duboko u kopno, te da
zato zemlja mnogo silnije vodu privlai.
Kao to nije korito jadranskoga mora jednako ravno, tako nije
ni geognostiki jednolino. Na plitijih mjestih pokrito je dno korita
okruglimi ili dugoljastimi kamenii, velikimi kao aka, jaje ili orah. Ovi
se kamenii zovu piljak, al, salutak (ghiarina), te sastoje od raznih
vrstih krede i numulitnoga vapna. U poveih dubinah imade pieska od
raznih sastavina sa pojedinimi oveimi komadi krede i vapna, dok napo-
More. 315
kon u sredini, kako se uzimlje, nepreotima mah sluz (Schlamm). Grhia-

rina i piesak sastoji od vapna, takodjer i od hrnjage bieloga i sivkastoga
dolomita, dolomitnoga pieenjaka, tassela ili nummulitnoga pjee
njaka, napokon od diluvijalnih tvorina. Glavnu sastavinu sluza ine
ive i obumrle foraminifere i diatomacee, zatim neka vrst gline. U
lukah ima mjestimice poneto ulje, sienita, glinastoga kriljavca, i
to u slici pieska ili u veih komadih; nu to je izbaen izmet iz
brodova, koji dolaze iz tudjih zemalja u nau domovinu krcati.
Specifina teina i slanost; boja i prozranost; svjetln-
canje jadranskoga mora. Specifina t e i n a vode u jadran
skom moru na raznih je mjestih razliita. Voda u lagunih mletakih
teka je polag Calamaia 1*018, a sredozemno more kod Cettea polag
Usiglia T025. Profesor Lorenz, iztraujui rieki zaliev, pronaao
je specifinu teinu vode u ovom zalievu, i to na povrini: 1'023, a
u dubini od 3876 met. vazda teinu od 1*0275. U novije doba
medjutim izraunao je hydrograf Stahlberger, profesor na pomorskoj
akademiji riekoj, nakon viemjesenoga iztraivanja specif, teinu
riekoga zalieva sa 1*0271*028.
Poznato je svakomu, da je more slano, te da se po tom morska
voda razlikuje od kopnenih voda. Slanost pojedinih mora veoma
je razliita. Ehrmann proraunao je za sredozemno more, da u vodi
na povrini imade 3*78 postotka soli. I dr. Lorenz uinio je pet
pokusa sa vodom riekoga zalieva, te je nakon izparivanja i suenja
uz 100C. naao 3*76 postotka soli. Novija iztraivanja u juno-hrvat-
skom primorju ue nas, da u jadranskom moru ima u 100 esti vode:
kod Hvara 3758 najmanje, 3911 najvie, 3*825 prosjekom
Dubrovnika 3632 3-882 3-778
Hereegnovoga 3-482 3-892 . 3-705 ,,
postotaka soli. Uz obale kod ua rieka miea se slana voda
morska sa sladkom vodom kopnenom, te tako nastane poluslana voda,
koju b r a k i n o m zovemo. Brakine vode nalazimo napose mnogo
u moru N o v i g r a d s k o m , te se zato to more i odlikuje karakte
ristinom faunom i florom. Spomenuti valja jo, da na dnu jadran
skoga mora izvire sladka voda. Ta sladka voda dolazi sa kopnenih
gora hrvatskih, tee pod zemljom po gudurah i ponorih, te izvire
na dnu jadranskoga mora. Takovih sladkih vrela usred mora ima
napose u riekom zalievu. Osim soli ima u morskoj vodi jo
316 More,
ugljine kiseline, solino - kisele magnezije , ugljino - kisela vapna,

ugljino-kisele magnezije i sumporno-kisela vapna. Za topla i suha
vremena ima u morskoj vodi vie soli, nego li za kie, jer se vru
inom voda izhlapljuje i umaljuje. Napokon nam je jo spomenuti,
da je jadransko more, kano i sredozemno slanije od atlantskoga
oceana, a u ovom ima opet vie soli, nego li u baltijskom moru.
Boja mora je raznolika, zato i zovemo mora raznimi imeni:
uto more, crveno more i t. d. Boja i prozranost mora visi: 1. o
njegovoj istoi, 2. o slanoi, 3. o dubljim, i napokon 4. o podlozi
t. j . kakovo je dno korita. Ako je more mutno, nemoe mu ni boje
razabrati; isto je tako boja i prozranost druga, ako je more manje
ili vie slano, ako li je plitko ili duboko, kad je dno isto pjeskovito ili
sluzno i posuto travami i resinami. Morska voa spada medju one
kapljevine, koje veoma malo svjetla raznose i usiu, ali tim vie
proputaju. Cista i bistra morska voda u dubini od 3438 met.,
ako je nebo bielimi oblaci posuto, ili pako sasvim modro, jest nad
svimi vrstami dna uviek m o d r e boje. im je nebo manje modro
tim se vie modra boja pribliuje ultramarinskoj, a za vedra neba
vie je indigo nego li ultramarin-modra. Ako je pako voda tako
plitka, da se dno, bilo ovo sivkaste, utkaste ili bielkaste boje, od
ozgor razsvietljuje, te se od njega zrake odbijaju, to e modra boja
usried smjese sa prije spomenutimi bojami tvoriti novu boju, i to
zelenu. Izmedju modre i zelene razabire se vie srednjih boja, n. p.
ociljajta, seladon-zelena, sivo-zelena i t. d.
- ^Proee li se pred veer uz obalu, te baci u more kameni,
ili ako je more malo uzburkano, to e as ovdje, as ondje opaziti
mala svietlea se tjelesa. Ovaj pojav na moru spada medju najljepe
i najudnovatije, te ga opaamo kod svih mora sad jae sad slabije.
Zovemo taj pojav s v j e t l u c a n j e m (Phosphoresciren, Meeresleuch-
ten). Kad se vozi noju na amcu po moru, to ti se ini, da amac
ostavlja za sobom gorui trag. Isto opaa, umoi li rubac u more;
tad e ti sa rubca padati same ognjene kaplje.
Razlikujemo dvie vrsti svjetlucanja. Prva je vrst, kada se cielo
uznemireno more svjetluca, i to kadkada toli jako, da moemo pismo
itati. Glavno je svojstvo ove vrsti, da je jakost i boja svjetla jednako
razprostranjena, svjetlost nebukne na jedno u opredieljenih granicah,
ali ju moemo svojevoljno i na svakom mjestu prouzroiti. Druga je
More. 317
vrst svjetlucanja izvanredna, mjestna, razne jakosti i boje, a sastoji
se u nenadanom buknuu i bljesku svjetla sa udnovato krasnimi
utisci, ali to je osobito, nemoemo ju svagdje po svojoj volji pro
izvesti.
t4f Prvi pojav svjetlucanja opaamo u jadranskom moru, a drugi
u T tropskih morih oko polutnika. Dugo vremena nije se u obe
znalo, odakle to svjetlucanje, te su mnogi pomiljali, nije li to kemiko-
elektriki pojav, prouzroen ognjenom masom u nutrinji nae zemlje.
Nu sada je u obe poznato, da svjetlucanje prouzrokuju nebrojene
obumrie ivotinje u moru.
U jadranskom moru, napose u riekom zalievu bavio se je dr.
Lorenz prouavanjem toga pojava. On je za mnogih nonih razma
tranja naao prvu vrst ovoga pojava, i to u svako doba i na svakom
mjestu istu. Vrst i stupanj svjetla zavisi od ivotinja, koje su dakako
razne boje i veliine. Lorenz navodi tri faktora, koji svjetlucanje pod
upiru: 1. mnoina sitnih ivotinja, 2. pogodni zrani odnoaji, koji
prijaju nakupljivanju tih ivotinja, 3. kretanje vodenih estica.
Uslied toga je svjetlucanje jae na onihmjestih, gdje ima na
dnu sluzava zemlja sa mnogo smea, trava, kao voga (Zostera) i
Cystosira, i med njimi obumrlih ivotinjica, kano to su: ribe, koralji,
conchylije osobito gastropodi, korepnjaci i morski crvi, n. p. Clymene
raznih vrsti, Cirratulus Lamarkii, Nereis cultrifera. Isto tako pod-
pomae jakost svjetlucanja mlako i vlano vrieme i dugo trajua
tiina. Ljetno doba, osobito kad je nebo oblano, zrak sparan a tiina
nastala, najljepe je vrieme za razmatranje toga pojava, jer upravo
tada postigava kod nas najvei stepen. Svjetlo je vazda zelenkasto-
ute boje, mirno bez iskra i bljeska.
Da se osvjedoi, da li spomenute ivotinje mogu proizvesti
pojav svjetlucanja, izvadio je dr. Lorenz jedne ljetne veeri jako
trula, 6*7 millim. duga korepnjaka (valjda Amphipoda) iz mora, i
metnuv ga u posudu iznutra crnu, ulio je u nju au sladke vode.
ivotinja se je uslied toga razkomadala na vie estica, koje su se
u tamnoj sobi slabo svjetlucale. Nastavljaju taj pokus lievao je u
posudu sve vie i vie vode do. 4 polica, a ivotinja se je svedjer
svjetlucala, makar sve manje i manje.
Druge vrsti svjetlucanja nenalazimo u jadranskom moru. Ipak
se je opazilo, da mnogi korepnjaci (Crustacea) i Annelide sipaju sa
318 More.
sebe dugoljaste iskrice krasne svjetle boje, te se u tmini prikazuju,

kao da se are. Ovamo spadaju dvie vrsti od Alpheusa sa jakim
utim svjetlom, Cerebratulus crassus sa krasno zelenim, i Polycirrus
aurantiacus sa ultramarin-modrim svjetlom.
y (ribanje mora jadranskoga. More dodue netee poput rieka,
ali nestoji ni mirno poput jezera i drugih voda mrtvica. More se
giblje, te razlikujemo tri vrsti morskoga gibanja: 1. t a l a s a n j e ,
2. osjeku i p l i m u , 3. s t r u j a n j e . Kad neima nigdje vjetra, more
je sasvim mirno, a povrina mu je gladka poput ogledala. Nu im
koj vjetri dune, pome se more buniti, a to zovemo t a l a s a n j e m .
U sred zime, zatim izmedju svibnja i kolovoza neduvaju nad jadran
skim morem silniji vjetri, zato je u to vrieme i more mirno. Kad
se jadransko more uzburka, onda opaamo slabije talasanje u zalievih,
napose u riekom, nego li na otvorenoj puini.
Talasanje mora ovisi ne samo o vjetru, nego i o zranom
tlaku. Kada na jadranskom moru jaki jug pue, to on znade more
silno uzburkati, te tvori valove znatno visoke i velike. Ovakovi valovi
esto su 34 metra visoki, 6 9 met. iroki i preko 33 metra dugi,
a oblika su okruglo-pupasta. Kada silna bura sa svojimi jo silni-
jimi udarci (refoli) navali, to se i tada znatni valovi diu, nu znatno
su manji, nego li kada jug pue. Za bure tlai zrak mnogo jae na
povrinu, doim je za juga jako razriedjen, dakle i manje tlai. Radi
toga su valovi za bure ui i krai, na vrku otriji i iljatiji, te se
medjusobno presiecaju. Visoki su po prilici 2'53*5 metra. Ostali
vjetrovi, osim kad je oluja, neprouzrokuju velikih valova (talasa), i
nisu tako pogibeljni kao prije navedeni, jer postignu najvie 0*75
do 1*75 met. visine, a izkusni mornari plove na dvoveslatih amcih
ili na jedro iz jednoga na drugo prilino udaljeno mjesto bez ikakve
pogibelji.
Hrvatska je obala jadranskoga mora posuta svuda otoci, a ovi
opet tvore mnogo kanala ili prodora; odatle sliedi, da ako je na
jednom mjestu opredieljen vjetar, da je u drugih stranah drugi vjetar
i drugi mu pravac. Planinski prodor i rieki zaliev spojeni su medju
sobno uzkim kanalom Maltempo. Kada je bura u Senju, na Rieci
je neznatan vjetar ili pako tiina, i obratno. Uzima se, da jo u
dubini od 8 met. djeluje u moru talasanje, t. j . da moe piesak i
mulj raznaati, a kod 28 met. da nipoto vie neupliva.
More. 319
Medju pravilne i svagdanje pojave na moru brojimo osjeku

i plimu. Sastoje se pako u tom, da se more svakih 6 ili 12 satt
die, a zatim da pada. Dizanje mora zove se plima, padanje pako
osjeka. Nekoja mora imaju po jednu osjeku i plimu, a druga po
dvie na dan.
Eazlika izmedju najvie plime i najnie osjeke mienja se u
jadranskom moru izmedju 0-25 i 2 metra, a zavisi bud od mjestnih
odnoaja, bud od vladajuih vjetrova, bud od poloaja sunca i mjeseca
prema zemlji. U mletakih lagunih podigne se plima za oluje i za
due trajuega juga 1*752 metra, a za sjevernih vjetrova samo
na 0-31 met. Najvea osjeka je mjeseca veljae, a najvea plima
mjeseca rujna. Za mlaja i utapa plima je vea nego li za dviju
drugih mjesenih miena. U obe valja jo spomenuti, da pojav osjeke
i plime u jadranskom moru nije ni iz daleka onako znatan, kakono
u drugih otvorenih morih.
Osjeku i plimu u jadranskom moru prouavao je dr. Lorenz, i to
dvie godine u riekom zalievu. On dodje do sliedeih rezultata:
1. U riekom ili kvarnerskomu zalievu ima svaki dan samo j e d n a
t o n o zamjetljiva p l i m a i osjeka. 2. Doba ili as maxima i
minima nenazaduje dnevice sa vrhovanjem mjeseca (culminatio), nego
ostaje po vie nedelja skroz ista, a napreduje razmjerno svaki mjesec
dva sata, tako da se tekar nakon godine dana (12X2 = 24) povraa
na istu dnevnu uru. Od dnevnih opaanja nainio je on sliedei
pregled:
Bazmjerna ura minima : Bazmjerna ura maxima:
Sieanj 2 sat. poslie podne 4 sat. jutrom.
Veljaa 1 ,, i) i 2 noeju.
Oujak 12 o podne 12 )) u
Travanj 8 jutrom 10 na veer.
Svibanj 6 n 8 ii
Lipanj 4
6 poslie podne
Srpanj 2 , 4 11
Kolovoz 12 noeju 2 11 ii ii
Eujan 9 veerom 11 prije podne.
Listopad 7 - 8 jutrom.
Studeni 5 poslie podne 6 11
Prosinac 4 n 5 i?
3. Razlika povrine broji razmjerno kod istoga vremena 0-470*79 m.

Najvie opaeno stanje mora bilo je 1*6 met. nad najniim opaenim.
320 More.
Osim toga doao je do sliedeih negativnih rezultata, i to: da

nezavisi plima i osjeka od vrhovanja niti mjeseca niti sunca, da
nestoji u savezu s godinjim napredovanjem bud sunca bud mje
seca, i t. d.
Novija opaanja medjutim, stalne komisije za Adriju, i to od
g. 1873. poam utvrdie sliedee zakljuke: Osjeka i plima, koje se
u sredozemnom moru slabo opaaju, neto su jae u jadranskom
moru; nu u junih stranah istoga mora jo su tako neznatne, da se
dugo nije znalo, ima li jih u obe i da li se dva put na dan redo
vito mienjaju. Nu opaanja komisije pokazuju, da u jadranskom
moru ima dva p u t na dan plima i osjeka.
Plima se pojavlja na raznih mjestih iztone obale jadranskoga
mora ovim redom:
na Krfu u 4 sata 10 cas. na Rieei u 8 s-at. 41 as.
na Hvaru u 4 33 u Trstu u 9 29
u Zadru u 7 46
Isto je tako utvrdjeno, da je plima sve silnija i via, im se vie
prema sjeveru pribliuje. Kod Krfa jedva se opaa, a kod Trsta ve
je prilino znatna.
J Veoma vane po morski ivot jesu m o r s k e s t r u j e (Meeres-
stromungen). U jadranskom moru ima jedna g l a v n a s t r u j a,
koja tee od Epira du hrvatske obale sve do rieckoga zalieva prama
sjeveru, ovdje okree prosiecaju isti zaliev i obtiu Istru na zapad
prema Mletkom, a od Mletaka vraa se zapadnom obalom na jug,
te se svruje kod predbrieja Capo diLeuca. Ova glavna struja dieli
se mjestimice na vie trakova, ili gubi opet glavni svoj pravac. To
biva osobito kod dalmatinskih otoka i u riekom zalievu. Dolazei
ona n. p. u planinski prodor, prolazi ona kanalom Maltempo, a isto
dobno u Kvarnerolo (Mala vrata), gdje se u razne pobone kanale
razprostranjuje, a zatim ide preko rieckoga i farazinskoga kanala
(Vela vrata) juno prema Istri. Istim pravcem dolazea plima znatno
ju ojaa, te ako zajedno bura naproti pue, diu se ogromni valovi,
osobito u uzkih kanalih, kano n. p. u kanalu Corsia (izmedju Plav-
nika i Cresa), u Kvarnerom (Mala vrata) izmedju Smerga i Cresa, i
u okolici Glavotoka na otoku Krku, gdje esto malene barice pre-
vrnu. Glavna ova struja odaljuje se mjestimice od obala, ve kako
sliedi koj pravac. Krene li oko kojega predbrieja, to e u daljini
More. 321
od 11*13 kilom. (I 1 /, milje) jedva ju opaziti; nu uz velike zatone,

osobito ako su duboki i zavrnuti, zamjetiti e ju dobro i u daljini
od 18-55 kilom. (21/(i geog. milje). Na nekojih mjestih, koja su od
kopna prilino udaljena, te kamo morska struja nedopire, vidi se
esto povrje morsko uznemireno malimi valovi. Ovaj pojav zovu
ligazzi", te su dosele uzalud kuali, da ga protumae.
Brzina glavne struje na raznih je mjestih veoma razliita, te
ovisi budi o mjestnih odnoajih, budi o godinjoj dobi. Uz obalu
mletaku i romansku prevali u 24 sata samo 78 kilometara,
doim joj uz apulsku obalu iznosi brzina 45*5 kilom, za jedne ure.
Kod mletake obale zaustavljaju ju u more izlievajue se rieke
Tagliamento, Piave, Eava i Pad. Kad povoljni vjetar pue, mnogo
je bra, nego li kada je mirno vrieme. Ljeti tee ova struja mnogo
laganije, nego li za ostalih godinjih doba. Na hrvatskoj strani mjerio
je brzinu glavne struje dr. Lorenz u riekom zalievu, i to na tri
mjesta i za mirna vremena. Po njegovu raunu prevaljuje struja
u jednoj uri: u Kvarnerolu izmedju Smerga i Krka 2*73 kilom., u
kanalu Maltempo 2.27 kilom., a u riekom zalievu juno od Mar-
tinice 1*70 kilom. Glede dubine, dokle sila ove struje sie,
nemamo jo sjegurnih podataka. Petter tvrdi, da struja nedjeluje
dublje nego li do 6*58 met., te zato da ju i protivni vjetri susta-
viti, pae i drugim pravcem krenuti mogu. Lorenz je naprotiv pro
naao, da joj u riekom zalievu sie dubina do 1926 met., to je
za cielo premnogo.
Osim ove glavne struje ima u jadranskom moru i p o b o n i h
s t r u j a naokolo otoka, i to napose oko otoka i koljia Visa, Pela-
gose i Pianose. Ove su struje veoma brze, te tvore kadkada i virove.
Kad Scirocco duva, nastane oko Visa jaka struja, koja tee od iztoka
prema zapadu i tvori na zapadu virove. Uljezne li amac u takav
vir, neima mu lje spasa.
*4 Toplota i yjetri na jadranskom moru. Prije svega nam
je upamtiti, da zrana temperatura upliva znatno na toplotu mora,
nu taj se upliv pokazuje sve kasnije, im su slojevi morski dublji.
Toplota najdubljih vodenih slojeva u moru zaostaje za zranom toplo-
tom za jednu godinju dobu. Ljeti su gornji slojevi mora topliji od
dolnjih, te je razlika u toploti izmedju obih prilino znatna; po zimi
su opet dublji slojevi topliji od viih, ali je razlika mnogo neznatnija,
V. Klai. Prirodni zemljopis Hrvatske. ^ -i
322 More.
nego li po ljetu. esto nalazimo mjesta u moru, gdje spomenuto

pravilo nestoji, nu tada prouzrokuju takove iznimke stranom struje,
stranom podmorska vrela i t. d. Sliedei pregled pokazuje nam
toplotu vode na jadranskom moru, i to za tri mjesta i za tri godine:
1870., 1871., 1872. Razabrati se mogu maxima i minima tempera
ture, i to u razlinoj dubini: na povrini, u dubini od 1 niti, 5, 10
i 20 niti. ')
Toplota mora.
Temperatura vodenih slojeva u R,

Minima <7i <x>
co a
Po staj a i Dana i godine
S
maxima j_ a
>
o cb
GO
O t>
T-l S >0 i 11 TH CN CO
17. oujka 1870 5-8 120 7-2 7-2 7-2

Minima 9. sieenja 1871. 6-3 7-8 8-2 8-4 8-6
29. oujka 1872. 6-7 86 85 8-5 83
Rieka
2. kolov. 1870. 189 19-0 169 14-6 11-8
Maxima 7. listop. 1871. 14-6 152 15-7 15-5 14-9
29. srpnja 1872. 20-6 20-8 18-6 14-8 137
1. veljae 1870. 920 920 9 80 9-95 9-85

Minima 28. veljae 1871. 9-00 9-50 995 1010 1060
28. sieenja 1872. 1000 10-08 10-16 10-32 10-32
Hvar
17. lipnja 1870. 18-35 1835 1585 1385 12-75
Maxima 31. srpnja 1871. 1920 18-20 17-25 1540 1350
15. srpnja 1872. 19-28 19-28 15-92 1400 12-40
4. veljae 1870. 8-8 94 96 11-4 11*6*)

Minima 3. veljae 1871. 7-2 94 110 11-6 11-6
16. sienja 1872. 88 98 10-8 11-8 12-4
Krf
2. srpnja 1870. 19-6 19-2 19-6 13-6 12-8
Maxima 2. kolov. 1871. 210 208 20-4 16-6 14-8
2. kolov. 1872. 210 206 190 15-2 14-2
') Jedna nit broji 6 austr. stopa ili 189 met.

2
) U Krfu mjerila se je toplota vode ne u dubini od 20 niti, ve samo
od 15 niti.
More. 323
to se tie jo veih dubina od 38 met., upamtiti nam je, da

u jadranskom moru nema stalne toplote ni u dubini od 9501150
met., jer se je nala razlika u toploti za 1'250C. u dubini od 760 i
950 met. Razlike u toploti ima jo i u dubini od 950 i 1195 met.,
i to za 1'5C Kako iz skrialjke razabiremo, nije u godinah 1870.
do 1872. toplota morska nikada nizka bila, tako da bi bila izpod ni
tice, te da bi se more smrznulo. Stare nam viesti medjutim kazuju,
da se je godine 864. i 1234. velik dio jadranskoga mora na po-
vrju oledio. Pae i u nae doba zgodilo se je neto slina. Dne 5.
sienja naime god. 1861. oledi se uzki kanal ili prodor, to no lui
grad Zadar od susjednoga otoka.
Vriedno je znati, kako stoji morska toplota prema istodobnoj
zranoj, i kako se mienjaju i traju pojedine dobe godita u raznih
slojevih morskih. Za kvarnerski zaliev pretraio je sve te odnoaje
dr. J. Lorenz, koji je toplotu mora na povrini i u dubini od 10,
20 i 30 niti u svako doba mjerio i liep nam pregled sastavio. Po
njemu se mienja godinja toplota u kvarnerskom zalievu ovako:
I. na povrini: Za v o e n e z i m e , koja traje 4 mjeseca od prosinca
do konea oujka, obino je morska toplota 7 do 8E. Zrana zima traje medjutim
samo 3 mjeseca od prosinca do konca veljae, te se mienja toplota izmedju
2 i +10.
V o d e n o p r o l j e e traje dva mjeseca, raste brzo prieko 10R., a kasnije
se mienja izmedju 12e i 15R. Zrano je proljee ve prije zapoelo, te je na
koncu vodenoga proljea prelo ve u ljeto.
V o d e n o l j e t o traje poput zime 4 mjeseca od lipnja do konea rujna, a
toplota mu je vazda preko 16R., naime izmedju 17R. i 19R. Zrana je
toplota u to vrieme malo ne konstantna, po vie nedjelja danju i noju 2224R.,
nu kadkaa se mienja ipak izmedju 16 i 30R.
V o d e n a j e s e n traje opet samo 2 mjeseca (listopad i studeni) i to uviek
sa toplofom iznad 10R. Tek pred -zimu biva sve studenije. Zrana jesen poela
je medjutim ve u rujnu, te se svrava zajedno sa vodenom jeseni, a toplota mu
je 14 do 16R.
II. u dubini od 10 niti (18'9met.): V o d e n a zima traje ovdje 5 mje
seci, i to od druge polovine prosinca do druge polovine travnja. Toplota pada
od 8 na 6-5R., raste opet do 8R.; nu obina je toplota 7R.
V o d e n o p r o l j e e traje pravo samo 1 mjesec, i to svibanj, a toplota
raste preko 1012R.
V o d e n o l j e t o traje tri mjeseca (lipanj, srpanj, kolovoz) sa toplotom
od preko 12R. Sred mjeseca srpnja naraste toplota do 16 i 17-5R,, ali zatim
pada opet, tako da broji poetkom rujna 14, pae samo 12R.
324 More.
V o d e n a j e s e n traje opet tri mjeseca (od polovine rujna do polovine

prosinca), a topla je oko 12R. Poetkom prosinca pada toplota naglo do 10R.
U dubini dakle od 10 niti traju jesen i zima 8 mjeseci ili 2/3 godine, a
proljee i ljeto samo 4 mjeseca ili % godine.
III. u dubini od 2 0 n i t i (37-8 met.): V o d e n a z i m a traje tuj 4 mje
seca, i to od poetka sieenja do poetka svibnja, a toplota joj broji 7R.
P r o l j e e traje tuj samo mjeseca svibnja i na poetku lipnja, toplota
raste od 7 i 8R. do 10 i 11R.
L j e t o traje od polovine lipnja do polovine rujna, toplota mu raste brzo
preko 13R. sve do maxima od 15CR.
J e s e n traje do 4 mjeseca, i to od polovine rujna do konca prosinca, do
2 mjeseca broji toplota 10R. Kasnije prema poetku sienja poima toplota padati.
IV. u dubini od 3 0 n i t i (5688 met). Z i m a traje i ovdje 4 mjeseca i
to od konca sieenja, te je topla oko 7 7R Kad se najgornji slojevi mora poi-
maju u oujku ugrievati, nastaje u tom sloju najljua zima sa 6 do 7R.
P r o l j e e traje eieli mjesec svibanj i neto na poetku lipnja, a srednja
mu je toplota 8 do 10R.
L j e t o traje preko 4 mjeseca, i to od polovine lipnja do konea listopada,
a toplota mu je 11 do 13R. Ovdje se ve dostatno vidi upliv dubine morske
na toplotu. Doim na zraku poima ljeto u svibnju, poima ovdje u dubini od
30 niti tek mjesec dana kasnije, i to zato, jer toplina treba mjesec dana, da
prodre tako duboko u more. Isto tako svrava se ljeto za eieli mjesec kasnije.
J e s e n traje samo neto vie od dva mjeseca (studeni, prosinac i neto
sienja), a toplota mu pada od 10 i 11R. polagano na 8 do 7nR.
Odatle vidimo, da je toplota na povrini sasvim drugaija, nego li u dubini
od 10, 20 i 30 niti; zatim da su godinje dobe: zima, proljee, ljeto i jesen, u
raznih dubinah razline, te da traju u pojedinih slojevih mora sad krae sad
due. Pronalo se je j o , da zimi napreduje toplota od ozgo sve bolje dolje,
to jest, topliji slojevi prostiru se pod mrzlijimi. U proljeu (oujku) nalazimo odozgo
toplije, u sredini mrzlije, a dolje opet toplije slojeve. Ljeti opet gubi se toplota
od ozgo dolje, mrzli slojevi naime steru se pod toplijimi. Za hladne jeseni na
pokon, i to iza vruega ljeta nalazimo na povrju hladne slojeve, u sredini toplije,
a dolje opet hladnije slojeve. Po ovom d a k l e s t e r u s e z a t r i l j e t n e
dobe topli slojevi mora pod mrzlijimi.
Od raznih vjetara, koji duvaju nad jadranskim morem, te su
brodarenju sad u prilog, sad opet na utrb, spominjemo najznatnija
dva vjetra: buru i Scirocco. Bura je jak i estok vjetar, koji
nema stalnoga pravca, ve na nekih mjestih duva od sjevera, na
drugih od sjevero-iztoka, na nekih mjestih dapae i od iztoka. Mor
nari se bure osobito boje, jer ona. navali obino bez predtea, te
pojedini u d a r c i (Reffoli) njezini diu valove tako, da se brodovi
ziblju, a i jadra se esto razderu. Buri je sasvim protivan Scirocco
More. 325
ili jugoiztonjak. Ovaj vjetar dolazi s medje jadranskoga i sredo

zemnoga mora i duva pravcem prema Mletkom, te spada medju tako
zvane polutnike zrane struje (Aequatorial-Luftstromungen). Za
brodare je pogibeljan samo tada, kada due traje, te se u oluju
izvrgne, i to s toga, to uzburka more vise no koji drugi vjetar i
ini upljim visoko more (mare grosso). Doim je bura hladan vjetar,
donosi Scirocco topline. Scirocco traje obino 3 dana, a riedko kada
preko 9 dana. Kad due potraje, to je 3. ili 4. dan najei.
,jf ivot na jadranskom moru. 0 ivotinjah i bilju u jadran
skom moru govoriti emo u poglavjih o flori i fauni hrvatskoj; ovdje
nam je samo u kratko natuknuti, koliko vriedi jadransko more na
rodu naemu. Slanost mora i talasanje njegovo, a osobito isti i
blagi morski zrak liei i kriepi bolestnike, te zato idu mnogi, da
se oporave u k u p e l j i h m o r s k i h . Du ciele obale hrvatske nala
zimo morskih kupeljih, nu osobito je vriedno da spomenemo dra-
estnu O p a t i j u tik Rieke, koju mnogi uzporedjuju sa Mzzom.
More nam daje takodjer obilno m o r s k e s o l i , te solane na Pagu,
Rabu i kod Stona proizvode godimice 56 60.000 metr. centi soli.
Primorci bave se jo i lovom r i b a i vadjenjem k o r a l j a i s p u a v a ,
to jim sve liepu korist donosi. Nu najznamenitija je na jadranskom
moru velika t r g o v a k a " m o r n a r i c a , koja posreduje promet i
trgovinu medju naom domovinom i dalekim svietom. Du hrvatske
obale nalazimo na jadranskom moru 65 veih i manjih luka, u koje
ulaze i izlaze mnogobrojni manji i vei brodovi. Hrvatska trgovaka
mornarica broji oko 6600 velikih i manjih brodova i ladja. Ima
dapae i takovih mjesta, gdje bi se mogla veoma zgodno smjestiti
i r a t n a m o r n a r i c a (n. pr. Bakarski zaliev, Boka kotorska).
O P I S :
Put po moru od ibenika do Dubrovnika.
Bijae to jedne noi, koj sat prije nego F e iztei sunce, kad se ja
spremih na ladju, tono me imala ponieti od i b e n i k a do D u b r o v n i k a .
Bliedi mjesec treptio je nad klisurjem: rekao bi, to je lu sa svje
tionika , to e ti kazivati put, kojim e poi iz tog bliedog krevitog
labirinta.
Bijasmo ve na ogleu onoj neokonljivoj mnoi stienja, tono se od
ostrva Zuri poam pa sve do Incoronate, od svakuda iz mora pomaljaju,
326 M o r e.
kad nam se eto nebo na iztoku obli rumenilom, a trakovi mu poskooie a

do tjemenita: malo po malo i raztjerae none tame. Po malo i blaeno
ono svjetlo, srebrni onaj sjaj probi se medj onim rumenilom i tjemenitem
neba. Najzad prometnu se rumen ona na rubu nebeskom zlatom, a traci
sunani padoe na more, tono uzrujano jakim Gfrekom ') poprska nam
palubu i u taj as razsinu more svojom ivahnom zelenkastom masti. Sunee
odskoi i sva pucina, kako je daleka i iroka oivje.
U granulom svjetlu ugledasmo daleko vodom obtoeno gorje sa gla-
vicami, to no se dosta slabo uzdiu iznad biela vienca, kojim obrubi obale
nahrup mora. Kadto ti se priini te misli : bedemi su to , kule, nasipi,
obkopi ogromne kakove utvrde, poplavljene mal' ne a do vienca vodom.
Medjuto zabieli se u dalekoj daljini na raztroenom zidovlju po koji
kus obale tako jako, da ga nee moi razlikovat od jedra, na koje je sinuo
izmedju oblaka pojai trak sunani.
I ptice, mnije, zadahnulo arko sunce novim ivotom.
Siee ladja more, s jedne i s druge titraju vrci valovja u grimiznom
bljesku ladja ostavlja za sobom iroku prtinu, prate ju veliki galebovi
(zovu ih: Crocaji). Gas se uzvinu gore, as se opeta spuste dolje u tren,
to se tek takoe uztalasane vode, eto ih gdje se uzvinue visoko nad vodom
te trepeu ili pred zlatnimi traci izhodeeg sunca, ili pako pred tamno-
modrimi klisurami, to no su blizu do nas u moru. Ko onaj mjesec ondje,
to no provirkuje kroz raztrgani oblak, sveudilj se vrte oko nae zemlje
pa ju sliede , ma se ona i kree oko jarkog sunca , to no gori izmed ne
brojenih onih oblanih zavjesa tako i galebovi: svedj se krugom viju,
ali sliede ladje tek.
Tud kad prolazi, zapet e ti oko o obale morske, a jo vie o oda-
ljene koljie i oblie prude : nepregledan se ih je niz nanizao, a ladja bori
se s Grrekom pa mimo njih prolazi: u njoj se tek ugljevje ivo ari, svje
tiljke se niu, kotlovi zvee, a varnice sievaju da ih je puna paluba.
Na kopnu pruila se sve do mora gola pustara, koju je poharala ljuta
bura, to no se radja tamo iza blinjih gora. Tuj se uvlae sinji zatoni u
krovito kopno : oko njih tek poriedko raste ginepre-grmovlje. Na obali
die se ovdje ondje po koja iz netesana kamena pastirska kolibica, a mnogi
greben raztroena brid kakove ploe na pola pokrite vapnom viri sa
svojim! izjedenimi okrajci iz pjene : ko odugi tmasti most (niolo), to se
pruio od kopna u slano more.
Daleko u moru n sumranoj daljini pomalja nam se V i s poput
povisoke plavetne glavice.
Mnogo blie do nas plivaju koljii: tek koju stopu uzdigoe se nad
vodom, podpunoma su goli, to su lepinjaste hridine, ledja kamenih morskih
nemani. .
l
) Greko je vjetar sjeveroiztoenjak.
More. 327
Promatramo li u okolici rta E o g o n i c e kopno, to emo zamietiti

obino dalmatinsko tlo, koje ti prozire medju riedkim drvljem, pa onda
tamno-uto kamenje, koje u odugih crtah i etvorih sve to omedjauje i
zaokruuje. Na ovih koljiih nema ni traga ovjeku, tek na jednom jeditom
digle se nekakove zidine, sva je prilika te je to crkvica.
Kamogodj svrne okom na iztok, na zapad svagdje drugi
vidik: tuj na kopnu mrva onizkog grmovlja, ondje ostrvlje, a segne li
okom preko ostrvlja u daljinu kud ti oko jedva stie zapazit e, kako
li se sjajno bljeti povrina mora.
im se vie udaljuje od T r o g i r a i D r v e n i k a , a im se vie
blia b r a k o m u p r o d o r u , na koj strmenito pogledaju sa sviuh strana
visoke brdine tim ti se razvija sve ljepi i ljepi vidik.
Sto je Svica, ta su doline u velegorju prema ovom kusu zemlje, to
no se pred nami stere? Istom onda, kad e Svicom umjet pJUhovito ovo
valovje, istom onda mogla bi se ona s ovim! dalmatinskimi predieli takmiti.
U dalji, svud na okolo diu se iz mora brdine: glavice im krije bieli
snieg, a podnoje im se plavi, misli, to je modrac do modraca.
Pred njimi pomaljaju se uti koljii: oko njih naleglo more : u
daljini zelenkasto, neto blie grimizno, jo blie plavetno, a pred naim
brodom stvorilo se more srebrnom pjenom. Tada prolaze biela jedra, a sliede
ih tamni amci, tuj stoje nepomine crljenkaste piramide, proviruju crni
kukovi obasuti bielom pjenom, pomaljaju se otoii, to su se sveli poput
tamna hrbta' nestalih gutera, diu se utkaste gomile kamenja, bielo za-
rubljene sve to izronilo je na arovito povrje morsko.
Ali sve ti je to puno ivota, sve ti to odie zdravljem. Odista to je
uitak, koj ti nagrajuje tegotnosti i neprilike puta posve inako, nego li
sinja kukavtina onih kamenih pustara u nutrnjoj Dalmaciji.
Prije nego to e u S p l j e t , minuti ti je sunovratne, utkaste
strmeni otoka iovo (Bua). Na tom otoku, zasadjenu uljikami, izvire zemno
ulje. Na proviruih kukovih iz utkastog stienja naselio se ovdje ondje po
koji grmen draa. Inae pako lice je kopnu posve opustjelo , pusto je, kao
i svaka izdubena piramida koljia.
Ve se pomalja na iztoku visoka biela glavica M o s o r a , a na lievu
ruku u dubku zatona, prozire biela sela K a t e l a " . Nad O m i k e
b r d i n e nadveo se bieli svjetli luk, pa se sputa a do mora moe ga
prispodobiti onim Gronlandskim plazurom, koji se sputaju do valova mor
skih i ovdje se tope. (Vidi sliku na strani 159.)
Nasuprot daleko tamo, kako je more puklo , pod onom jasnozelenom
prugom na jugozapadu, koja te se neugodno dojimlje, kao da burom prieti,
pruio se bogati pjesmom H v a r , te ti zatvara vidik.
Mnogu nam draest prua put po moru, al nije dvojit, da bi dosadilo
itaocu, kad bi mu uzeli nabrajati prizore i pojave i one na moru i one
na kopnu, koji se u ostalom veoma esto ponavljaju.
328 M o r e.
Prvo povee naselite, koje iza Spljeta zapazi, jest O m i : tik na

obronku kako se vapnen brieg sputa u more , nalazi se zastrto empresi
to gorsko gniezdo. Kue su mu ute i sure, voda mu je u luci mutna
pravi ibenik u malenom.
Za koji sat kasnije eto i M a k a r s k e , a ta nalikuje Omiu, koliko
samo u obe moe grad gradu nalikovati. Sniegovi i oblaci u sierih pla
ti inah, uijike na tamnoj zemlji, sjajno more puklo medju otoci, kuri rtovi
Hvara i Korule, stare kule na kukovili prietea magla, to se nadvila
Morsko tiesno kod ibenika.

nad planinom Biokovom, dok se neukotvi laja u luci cvietnog Grru a,
svuda nebrojeni koljii, krasote na kopnu i na moru, sve to buja
ivotamiikrasotami, ali man e uzeti opisivat te divote onako, kako ti se
one pred oima niu to je nemogue : oris jedne divote prieit e ti pero,
kad se spremi da opie drugu krasotu pomrsit e matu itaocu.
Takovu putu, koto je onaj, to vodi iz Gfrua u D u b r o v n i k ,
bez dvojbe nema para u cieloj Dalmaciji: on se odista moe takmiti s oba
lom Sorentskom ili sa Eivierom Ligurskoga mora a ta nije slaba glasa.
More. 329
Sinje more prodire, pjene se u sunovratne zatone: na okolo po hri-

dinah zelene se agave, aloje, i kakteje svake ruke; u pukotinah nadje oto
bilje sjegurno zaklonite: nema te godinje dobe, koja bi divote tog junog
cviea utamanila.
Nedaleko odtua protre E i e k a (Ornbla), stari Orion: iznenada
probija iz pukotine hridi pa spjei malenom dolinieom punom junih divota,
te se domae mora. To je jedna onih rieka, koje bismo bolje mogli okrstiti
ovelikim vrelom: takovo izlazi nedaleko od obale, iz kakvog vapnenika na
svjetlo kao n. pr. onaj carski zdenac u Borgo Erizzo. Toj rieci spjevao je
neki dubrovaki pjesnik sliedei, malko udnovati distih:
Danubio et Nilo non vilior Ombla fuiset
Si modo progressus posset habere suos.')
Kad prolazi nad mirisnim, zatoni morskimi, sjea se onih uvenih
prediela, to ih je stvorila mata Clauda Lorrain-a. To ti je grka okolica
sa svojim morem, sa svojim nebom, sa svojim bujnim cvieem, sa svojimi
strmenitimi brdinami. Nee tuj ni slavulja spogrieiti u vrtovih, iz kojih
izvija paoma svoje dugo granje pa kao to Sofokle hvali atike slavulje,
tako ti i pjesnici dubrovaki, ti slovenski Atinjani, uznose slavulje grukih
vrtova.
(Po H. Noe-u : Dalmatien und seine Inselwelt.)
') Nebi Rieka zaostala bila za Dunavom i Nilom, da je kojom sreom

mogla dalje pokroit.
VII.
Zrak i podnebje.
(Uvod. 0 svjetlu. Toplota. Oborina. Tlak zraka. Vjetrovi. Podnebje. Podnebni pre-
dieli. 0 meteorih. Magnetizarn zemlje. Opis.)
Uvod. Svakomu je znano, da zemlju nau okruuje sa svih

strana zrak, te da se on iri toli nad kopnom, koli nad vodom. Zrak
dopire nad zemljom u vis do 6875 kilomet. Da neima zraka, nebi
na zemlji nita rodilo ni uspievalo: svakolika zemlja bila bi nepre
glednom pustinjom. Nu i inako je zrak pozoritem raznih prirodnih
pojava; po njem se iri toplota, svjetlo, munjina i vlaga, po njem
se razprostranjuje zvuk. Sve pojave u zraku zovemo meteori" a
znanost, koja nam zrane pojave tumai, krstimo m e t e o r o l o g i j o m .
Zrani pojavi nisu svigdje jednaki, ve se raznoliko mienjaju, te tako
ine, da je na raznih stranah povrine zemske raznoliko p o d n e b j e ili
klima. Nauk o podnebju i o uplivu njegovu u obe na ivot bilinski
i ivotinjski zove se k l i m a t o l o g i j a ; a nauk o podnevnih osebinah
pojedine pokrajine zove se k l i m a t o g r a f i j a .
Poznavanje podnebnih osebina domovine nae za cielo je po nas
vano, jer poznavaju zrak i podnebje kraljevine Hrvatske, moi emo
si protumaiti ne samo mnoge prirodne pojave na naoj zemlji, ve
emo i razumjeti mnogu inae nerazumljivu crticu iz ivota naega
naroda. Pa upravo su u Hrvatskoj podnebne osebine toli raznolike,
da e nam se i u tom obziru prikazati naa domovina kano veoma
zanimiva zemlja.
Govoriti emo zato ponajprije o glavnih tokah meteorologije,
naime o pojedinih podnebnih pojavih, kanoti o svjetlu, toploti, o vlagi
i oborini, o tlaku zraka i o vjetrovih; a zatim emo koju kazati o
podnebju ciele zemlje i pojedinih joj prediela.
Zrak i podnebje. 331
0 svjetlu. Nije nam ovdje napose govoriti ob optikih pojavih

u zraku, kanoti o zori, dugi, o zranih slikah i t. d., jer su ti po
javi kratkotrajni, te se nedojimlju tako ivota na zemlji, da bi jim
dojam omjeriti mogli. Radje emo spomenuti one pojave, koji se ivo
tiu nas i ciele prirode, a ovamo brojimo ponajprije s v j e t l o .
Svaki nas znade, to li vriedi svjetlo za razvoj ivinstva i bilin-
stva, da i samoga ovjeka. Ali "i to znade svaki nas, da svjetlo nije
jednako podieljeno po svoj zemlji. Tako ima pokrajina na stoerih,
gdje traje dan pol godine, a no opet pol godine; za okoli na po-
lutniku znademo, da traje tamo no i dan kroz cielu godinu po 12
sati. U naih stranah mienja se duina dana i noi neprestano. Od
Boia do Ivanja rastu dani, a padaju noi; od Ivanja do Boia opet
postaju dani sve krai, a noi due. Da se kraj ovih promjena svjetla
i duine dana mienja i ivot na zemlji, opazio je valjda ve svatko.
Budu da se Hrvatska iri preko vie stupanja zemljopisne irine, to
nisu dani po svoj Hrvatskoj u isto vrieme niti jednako dugi ni jed
nako kratki. Tako n. p. broji najdui dan (oko Ivanja) kod Vara
dina 15 sati, 40 asaka i 11 tren., oko Kotora pako samo 15 sati,
5 asaka i 8 trenut., dakle za 35 as. i 3 tren. manje (preko pol
sata). U okoliu Senja (45) traje najdui dan u godini 15 sati 24
asa, a najkrai 8 sati 34 asa.
Krasan i udan pojav u zraku jesu tako zvane z r a n e s l i k e
ili fata m o r g a n a (Luftspiegelung). Nastaju samo po velikih pies-
kovitih pustarah, ili po primorjih, gdje je puina morska dosta da
leko pukla. Sastoje se pako u tom, da nam se uslied osobita kria
nja i odbijanja svjetlosti ukazu neki predmeti sasvim blizu, makar
da su od nas jo dobrano udaljeni, a zatim da opet izeznu. Da li
se u naem primorju esto vide te zrane slike, neznamo; nu jedan
nam sluaj opisuje Mato Grkovi ovako:
Od oevidaca uo sam, kako je jedan gradi u naem hrvat
skom primorju postao bio pozoritem vaja i jauka. Vidjeli ljudi ve
sasvim blizu gradia povraajuu se ladju, koja je negdje prije bila
pola u Senj na vaar. Ladja je gradiu ve tako blizu bila, da su
se ljudi u njoj ve razpoznati mogli, a vrieme nikada ljepe, more
tiho, nebo vedro. Djeca su se ve po obiaju bila poredala po mor
skoj obali, da prime, to su jim roditelji i braa sa vaara nosili
kad al na jednom, nestane ladje i ljudi! U jedan e glas djeca:
332 Zrak i podnebje.
potonula ladja, ladja potonula. Eaznese se glas po gradiu, tko se

moli majci bojoj na Artu (rt kod Senja), tko Trsatskoj, tko Loret-
skoj; ladje neima! ljudi neima . . . . Odtisnu se ljudi u to sinje
more, da potrae utopljenike, ali jim nigdje ni traga ni glasa. Ve se
moli za njihove due, a trai ujedno hudobnika, koj je to moda iz
veo! alosti ni kraja ni konca! To bijae o podne. Po podne se za-
metnula inkvizicija i kad je ve negdje pod sumrak lahkovjerna svje
tina bila izkombinovala nekoga vjetaka, prispje ladja, na njoj svi
zdravi i veseli! Kad to ue i vidjee ljudi, stanu putnike, koji su
istoga dne bili toboe potonuli, drati za napast, dok to sve napokon
nije umirio mjestni upnik, te svjetinu uputio, da su to bile zrane
slike."
Toplota. Glavni izvor svoj toploti na zemlji jest sunce; nutr-
nja bo toplota zemlje odvie je neznatna, da bi na povrju zemlje
mogla isto uplivati. Sila i jakost sunane toplote ovisi od veliine
kuta, pod kojim sunani traci na zemlju padaju, zatim od vremena,
kako dugo sunce zemlju ogrieva i nad njom sije. S toga razloga griju
sunani traci vie o podne nego li jutrom i veerom, vie ljeti nego
li zimi, isto tako mnogo bolje i vie oko polutnika, nego li oko sto
era. Od toplote, to do zemlje dopre, jedan se dio odbija, drugi
dio prodire u dublje vrste zemaljske, a ostatak tek ostaje na povrju
zemlje. Povrje zemlje prima toplotu raznoliko i u raznoj mjeri, a to
svojstvo zavisi o vie uvjeta: o ustroju tla i kakvoi tla, o pro-
vodljivosti tla, i o tom, koliko moe koje tlo toplote primiti. Onaj
zakon, po kojem tamni i hrapavi predmeti toplotu laglje i bre usiu
ali i brzo gube, a gladka i svjetla tjelesa toplotu tee primaju a due
u sebi kriju, vriedi napose za povrinu zemlje. Tako se mnogo laglje
ugrije tamno tlo basaltovo, nego li svjetlo tlo vapneno, koje kraj
toga jo i mnogo svjetla i toplote reflektuje. Bielutkasti piesak ugrieva
se veoma brzo, ilovaa zemlja naprotiv gubi i dobiva toplotu veoma
polagano, jer je vie gladka. Isto tako gubi zemlja manje toplote,
kad joj je povrje sniegom pokriveno. Vlano se tlo ugrieva tee, ali
zato se i polagano razhladjuje.
Kako je sa vrstim tlom, tako je slino i s vodom. Povrina
vode odbija toplotu vie nego li povrina kopna, isto tako ugrije se
voda veoma polagano, ali se zato i polagano ohladjuje. Po tom sliedi,
da se na istom mjestu zemaljskoga povrja ugrieva voda manje nego
I. Pregled mjesene i godinje toplote za neka miesta u Hrvatskoj.

(Stupuji Celsij.)
Bazi i ka meju
naj studeni j im
Srednja go
dinja top-
najtoplijim i
Listopad
Prosinac
mjesecom
Kolovoz
Proljee
Studeni
Travanj
Svibanj
Veljaa
Sieeanj
M j e s t o
Srpanj
Oujak
Lipanj
Eujan
Jesen
Zima
Ljeto
lota
Dubrovnik 11-2 14-6 18-7 22-7 2 5 3 2 5 4 2 2 5 19-1 13 9 95 87 9 7 1 4 8 24-5 1 8 5 92 16-7 170
1 0 9 14 9 18-7 23-1 25-6 2 5 3 2 1 9 18-8 1 3 8 99 92 9'8 1 4 8 24-7 1 8 1 9-6 1 6 4 16-8 tSJ
11-1 147 18'6 22-9 25 2 2 5 1 21-5 1 8 5 136 96 88 9 3 14-8 2 4 4 18-5 9-2 1 6 4 166
9 3 1 3 3 1 7 3 2 2 3 2 3 8 2 3 7 199 162 1 0 3 69 61 7 3 1 3 3 23-3 15-5 6-8 17-7 147
8-5 1 4 0 18-1 22-7 2 4 3 24-2 2 0 3 16-4 10-3 66 4-7 6 0 1 3 5 2 3 7 15-7 5-8 196 14-7
8-7 1 3 4 1 7 9 21-8 2 4 4 23'9 2 0 0 1 5 5 93 64 50 7 1 1 3 3 23-4 149 62 194 144
2 9 8-6 1 3 0 17-4 187 1 8 4 14-6 1 0 1 35 - 0 1 - 1 7 - 0 1 8-2 18-2 9 4 - 0 - 6 20-4 8-8
3-8 9 8 1 4 3 1 8 6 1 9 6 1 9 1 1 5 0 10-8 40 - 1 2 - 2 6 0-9 9 1 19'4 106 - 0 . 1 22-2 97
Zemun 5 7 1 2 2 1 8 5 22 6 24-9 24-3 1 9 1 1 5 6 7-4 - 0 - 4 -0-8 2 9 1 2 1 2 3 8 14'0 - 0 ' 5 2 5 1 126
5'9 117 16-8 20 6 22'2 21-6 17-2 12-7 5-4 0-7 - 0 5 2-6 1 1 5 2 1 5 11-8 09 22-7 115
Osiek 4 6 11-4 1 7 5 19 8 21-8 2 1 2 18-1 1 2 5 4-9 0 0 8 - 0 - 9 T6 1 1 1 2 0 9 11-8 0-2 22-7 110
Zveeevo 1 4 8 3 14-3 14 8 18'4 156 12'2 6'6 4-3 - 1 7 - 2 - 6 - 4 - 5 8-0 16*2 7-7 - 2 9 229 7-2 oo
CO
CO
li kopno, ali da voda ostaje due topla od kopna, koje svoju dobi
venu toplotu opet brzo gubi. Stoga opet sliedi, da je toplota na vodi
vie jednaka, docim se na kopnu izmienja brzo vruina sa ljutom
zimom.
Blizu velikih voda ili na samoj vodi nee po tom biti velike raz
like u godinjoj toploti, nego e se zima i jesen pribliavati ljetu i
proljeu, na kopnu naprotiv biti e ljeto vrue, a zima studena.
Zrak, to se tik nad zemljom uzdie, dobiva svoju toplotu od
sunanih zraka, i od povrja zemaljskoga, koje toplotu odbija. Pro
matramo li, kakova je toplota u zraku, to nam je paziti, kako se
mienja koli u v r e m e n u , toli po p r o s t o r u . Toplota se mienja na
istom mjestu svaki dan i svaku uru. Osim toga mienja se toplota i
po cieloj godini. Prema tomu moemo govoriti o d n e v n o j to
p l o t i , o t o p l o t i mjesen oj, o t o p i o ti p o j e d i n i h g o d i n j i h
doba, da i o s r e d n j o j g o d i n j o j t o p l o t i . Srednju mjesenu
toplotu moemo proraunati, ako brojeve dnevne toplote cieloga mje
seca vzbrojimo, te sa brojem dana podielimo. Godinju pako toplotu
dobivamo, zbrojimo li brojeve mjesene toplote svih mjeseca, te po
dielimo li taj zbroj sa brojem mjeseca.
Po prostoru mienja se toplota toli od polutnika prema stoeru,
koli od povrja morskoga u visinu. Prema tomu stoji pravilo, da je
toplota zraka tim manja, im idemo dalje od polutnika na jug i sje
ver, i im se vie uzpinjemo od povrja morskoga na visoke prediele.
Da je tomu tako, neka svjedoe sliedei primjeri.
U Hrvatskoj je srednja godinja toplota nekih mjesta po geo
grafskoj irini sliedea:
D u b r o vnil c 42 38' sj- irine 170 C
Hvar 43 11' 16-6
Klis 43 33' n 155 ,i
Zadar 44 T ,, > 147
Rieka 45 19' 11 ?i 144
K a r l o v i c 45 21' ,, !! * 119 u
Zagreb 45 49' I) 11-5 -
V a r a din 46 18' 11
no
Po ovom vidimo, da u Hrvatskoj pada prema stoerom po geo
grafskoj irini godinja toplota za 6 Cels. , ili za svaki stupanj
zemljopisne irine po 1*7 stupnja toplote. *
Zrak i ponebje. 335
Kako toplota postaje sve manja, im dalje idemo od polut-

nika prema stoerom, isto se tako umaljuje toplota od povrja mor
skoga u visinu. Tako je n. pr. u Hrvatskoj srednja godinja toplota
nekih mjesta sve manja, im se vie uzdiu nad povrje morsko :
Z a g r e b , visok 156 met. srednja god. toplota 11 , 5C.
Za val je, 4'20 97
Gospi 582 n ii 8'8
Zvecevo 632 - 7-2
Ve smo prije napomenuli, da se toplota na vodi i uz vodu
tako brzo nemienja, kakono u sredini kopna. To se najbolje vidi,
uzporedimo li- teaj srednje mjesene toplote teajem ciele godine sa
toplotom pojedinih godinjih doba, i to za neka mjesta u Hrvatskoj.
Kako je svakomu poznato, prostire se juna Hrvatska velikim dielom
uz more, a drugi sjeverni dio zemlje pruio se daleko u sredinu kopna.
Prema tomu mienjati e se u primorskoj Hrvatskoj srednja toplota
mnogo manje, nego li po sredini sjeverne Hrvatske. Za to nam slue
napose dva mjesta: R i e k a , koja se stere tik uz more, i Zemun,
koj se pruio na najiztonijoj strani Hrvatske sred kopna. Na ovih
je mjestih srednja toplota godinjih doba sliedea:
Proljee: Ljeto: Jesen: Zima:
E i e k a 13*3 C. 23-4 149 6"2
Z e m u n 12-1 0. 23*8 14'0 05
Tuj vidimo, da je srednja toplota ljeta u Zemunu neto vea
od toplote na Rieci t. j . da je ljeti u Zemunu za 0-4" C. toplije, nego
li na Rieci; s druge strane opet vidimo, da je po zimi na Rieci za
6"7C. toplije, nego li u Zemunu. Po tom imade Rieka blago ljeto i
blagu zimu, Zemun naprotiv veoma vrue ljeto, ali i studenu zimu
(naprama Rieci).
U obe vriedi pravilo, da je toplota na moru i uz primorje
teajem ciele godine prilino jednolina, te da razlika u toploti sve-
djer raste, im se vie miemo sa obale morske prema sredini kopna.
To nam osobito dobro pokazuje razlika izmedju srednje toplote naj
toplijega mjeseca (Srpnja) i najstudenijega (Sienja), jer tu vidimo,
da ta razlika od mora svedjer raste prema nutrnjem kopnu. Tako
je n. p. razlika izmedju najtoplijega i najstudenijega mjeseca:
na Hvaru 16'4Cel. u Zagrebu 22-7 Cei.
,, Rieci 194 - Zemunu 251
u Gospiu 20"4
336 Zrak i ponebje.
Koliko u obe spomenute okolnosti vriede za toplotu pojedinih mje

sta u Hrvatskoj, moe se dobro razabrati iz priloena pregleda (I.
vidi str. 333.) o srednjoj mjesenoj i godinjoj toploti nekih mjesta u
Hrvatskoj. Kazati nam je samo jo, da na dnevnu, mjesenu i go
dinju toplotu mnogih mjesta neupliva samo geografski poloaj, nad
morska visina i udaljenost od mora, nego i pravac gora, pravac vje-
tara, naoblaka neba i t. d.
Prema razloenim okolnostim uvidjamo lasno, da toplota neraste
razmjerno od stoera prema polutniku, nego da je sad na jednom
mjestu vea, sad na drugom mjestu manja, nego li bi bila prema
zemljopisnom poloaju dotinih mjesta. Crte, koje spajaju mjesta jed
nake godinje toplote, zovemo s u t o p l o t k a m i (Isotherme); one, koje
spajaju mjesta iste ljetne toplote, s u l j e t n i c a m i (Isothere), a one,
koje spajaju mjesta iste zimske toplote, s u z i m n i c a m i (Isochimene).
Toli sutoplotke, koli i suljetnice i suzimnice nisu nipoto ravne crte,
niti se nesudaraju sa uzporednicami; ve su veoma nepravilne kri
vulje, koje teku sad prema stoerom, sad prema polutniku.
U Hrvatskoj tee na sjeveru sutoplotka od 11 C preko Va
radina na jug prema Osieku, i prelazi u Ugarsku. Sutoplotka od
17 C. tee sred Dubrovnika. Opaziti nam je, da u Hrvatskoj teku u
obe sutoplotke na zapadu vie,prema sjeveru, a na iztoku vie prema
jugu, te da je zato u zapadnih stranah pod istom geografskom iri
nom mnogo toplije, nego li na iztoku. Da se o tom osvjedoimo, uz-
poredit nam je srednju godinju toplotu nekih mjesta na zapadu i na
iztoku, koja se steru pod istim stupnjem zemljopisne irine:
Srednja Srednja
Zemlj. irina Na zapadu Na iztoku
god. topi. god. topi.
45 49'45 32 11-5 Osiek 110

45 27'45 17' 119 10 0
45 19'-4509' Rieka 144 Stara Gradika. .. 11-2
45" 00'-44<> 50' Senj 14-7 Zemun 126
44 07'44 02' Zadar 147 Knin 13-5
Prema tomu moemo opredieliti, da je pod istom zemljopisnom

irinom na zapadu za 1'6C. toplije, nego li na iztoku.
Oborina. Zrak je napunjen velikim mnotvom vodenih para, koje
se sguste i na zemlju padaju u slici dada, sniega, grada, magle i inja.
Zrak i ponebje. 337
II. Godinja srednja toplota i mnoina oborine za neka miesta

u Hrvatskoj.
-a _, fcJD = -
s
d
M j e s t o d S-i -C S3 "Ga
O OJ
ss
05' o a
Budva 42 22' 36 27' 9 164

Otri rt 42 27' 36 14' 24-7 16:0 1498
Dubrovnik 42 38' 35 47' 15 17-0 1626
Korula 42 59' 34 48' 18 16-8 811
Vis 43 05' 33 54' 24 16-6 482 > Dalmacija.
Hvar 43 11' 34 07' 19 16-6 794
RHB 43 33' 34 11' 340 155 835
Knin 44 02' 33 51' 354 135 871
Zadar 44 07' 32 55' 11 14-7 761
Senj 45 00' 32 34' 46 14-7 1179 I Hrvatsko pri
Rieka 45 19' 32 07' 23 144 1578 ( morje
Gospi 44 33' 33 02' 582 8'8 1533
Zavalje 44 45' 33 30' 420 97 1073 l Junohrvatsska
Karlovac (Kakovae) 45 27' 33 14' 123
Zagreb 45 49' 33 35' 156
119
11-5
994
932
Ivisocina.
Belovar 45 55' 34 32' 139 12-2 801

} Sjeverna Hr
Krievci 46 02' 34 12' 130 101 776 vatska.
Varadin 46 18' 34 00' 175 110 899
Zemun 44 50' 38 04' 75 12-6 497
Brod 45 09' 35 41' 94 94 832
Stara Gradika. . . 45 09' 34 55' 93 1L2 907 ;
45 17' 36 28' 88 Slavonija.
Vinkovci 100 872
Osiek 45 32' 36 22' 91 110 616
Zveevo 45 33' 35 10' 632 7'2 1425
Opazka. U Kotoru bijae po opaanjih Neigebaura godine 1819. srednja

toplota 166 Cels., a kie je te godine palo do 1600 millim.

Najvanije je po nas, da saznamo, koliko i kako pada na nau

zemlju oborina u slici kie i sniega. Svaki je nas ve sam opazio, da
na visokih gorah kii veoma mnogo, te je mnogi putnik ve teko
izekivao vedar dan, da se popne na koju goru. Sjegurno je, da u
visokih gorah pada mnogo ee kia, nego li po ravnicah, a po tom
e i mnoina oborine po gorah biti mnogo vea, nego li po ravnicah.
Mnotvo kie mjeri se tako, da se izrauna koliko millimetara
visoko pada kia na neku plou, te se uzimlje, da bi isto tako vi
soko bila i sva zemlja pokrivena vodom, da se voda neizhlapi ili ne-
odtee. Snieg se topi, pa onda se mjeri, koliko ga je palo.
Spomenuli smo, da na gorah ima vie kie i sniega, nego li po
ravnicah. Sada nam je jo dodati, da u primorskih predielih, osobito
ako su visoki, imade mnogo vie oborine, nego li u sred kopna ili u
sred mora. To nas ui sliedei pregled pokazujui, koliko pada kie
i sniega od Rieke poam na iztok do Zemuna:
Na R i e c i pada godimice kie 1578 mili. visine.
U Karlovcu 994
Staroj Gradiki n 907 .,
Brodu 832
Osieku 616 n
Zemunu 497
Po ovom vidimo, da oborine ima na godinu sve manje, im vie
idemo od primorja u sredinu zemlje, te je razlika u oborini izmedju
Rieke i Zemuna 1081 millimetar. Isto tako kii sve manje, im se sa
primorja miemo prema sredini mora. Tako n. p. pada kie i sniega
u Kninu 871 millim.
u Klisu 835
na Hvaru 794
na Visu 482
elimo li dakle predstaviti si, koliko pada i kako pada kia po svoj
Hrvatskoj, to nam je pamtiti, da najvie kii uz morsku obalu od
Rieke do Dubrovnika, a zatim da mnotvo godinje oborine pada sve
prema sredini kopna do Zemuna i prema sredini mora do Visa. Naj-
skrajnje dvie toke, Vis i Zemun, imaju na godinu malo ne jednako
mnotvo oborine. elimo li napose saznati, koliko kii i sniei na
pojedinih miestih Hrvatske, to nas ui priloeni pregled (II.) o go
dinjoj srednjoj toploti i mnoini oborine za 24 mjesta u naoj do
movini.
Vriedno je spomenuti, da tlak zraka upliva i na visinu povrja

morskoga. Tako su opaali kod otoka Hvara u jadranskom moru, da
se je povrje morsko neto uzdiglo, kada je zrak slabije tlaio.
Vjetrovi. Budu da toplota zraka nije svigdje nad zemljom
jednaka, to se studeniji zrak mie k toplijemu, da se tako povrati
ravnovaje. Tim nastave gibanje ili strujanje zraka zovemo vj e t r o m .
Nuz toplotu uplivaju na postanak, pravac i jakost vjetara jo i druge
okolnosti, kanoti kretanje zemlje, pravac gora, blizina mora, a i mor
ske struje.
Vjetrove oznaujemo raznimi imeni: po pravcu ili po strani,
odkuda duvaju, zovemo jih: sjever (tramontana), s j e v e r o i z t o k
(greco), i z t o k (levante), j u g o i z t o k (scirocco), jug (otro), jugo
zapad (libeccio ili garbino), zapad (ponente) i s j e v e r o z a p a d
(maistro); zatim po jakosti (oznaujemo po skali sa brojevi 010):
v j e t r i , v j e t a r , v i h a r i t. d.; a napokon po pravilnosti:
uredni i neuredni. Medju uredne vjetre brojimo:
1. V j e t r e s k r a j a i s mora. U primorskih predielih pue
danju vjetar s mora prema kopnu (vjetar s mora), a noju s kopna
na more ( v j e t a r s kopna). To biva zato, to se po danu kopno
bre i jae ugrije nego li voda, po noi pako kopno prije ohladi nego
li voda. Danju dakle ide topli zrak kopneni u vis, a hladniji morski
zrak hrli prema kopnu; noju pako biva obratno.
2. P a s a t n i vjetri. Znatna razlika u toploti izmedju polarnih
i polutnikih prediela ini, da imamo na zemlji neprestano dva vjetra:
jedan i to hladni struji sa stoera prema polutniku, a drugi topli
hrli od polutnika prema stoeru. Budu da se zemlja brzo okree, to
zaostaje vjetar sa stoera pravcem sj eve ro iz tonim t. j . tee od
sjeveroiztoka, a vjetar polutniki dobiva pravac j u g o z a p a d n i t. j .
pue sa jugozapada. U naih stranah jesu zapadni i juni vjetri p o-
l u t n i k i , te se odlikuju znatnom toplotom i vlagom, a iztoni i
sjeverni vjetri dolaze sa s t o e r a , te su studeni i suhi.
Kakovi i koji vjetri duvaju u pojedinih predielih kraljevine Hr
vatske , nije dosele dostatno iztraeno; nu veoma bi potrebito bilo,
da se tono proui, jer vjetri uplivaju veoma mnogo na ukupno pod
nebje koje pokrajine. Medjutim spomenut emo samo u kratko, koji
su najglavniji vjetri na nekih mjestih u naoj domovini. U Dubrov
niku je najei vjetar j u g o i z t o k , isto tako i na otoku H v a r u ;
na otocih Visu i K o r u l i glavni je vjetar s j e v e r o z a p a d , a za

ovim jugoiztok; na Klisu je ponajglavniji s j e v e r , zatim jug i
sjeverozapad; u Zadru i z t o k i sjeverozapad; u Senju duva naj
vie iztok, zatim sjever; na R i e c i i u Gospiu glavni je vjetar
sjever, zatim sjeveroiztok. U sjevernoj Hrvatskoj: u Z a g r e b u ima
najvie sjeveroi z t o k a (45%), zatim j u g o z a p a d a (30%), u
Brodu i S t a r o j G r a d i k i ponajvie z a p a d a , u Vinkovcih i
Osieku mnogo s j e v e r o z a p a d a i t. d.
U hrvatskom primorju i na juno-hrvatskoj visoini ima posebna
vrst vjetra, koju zovu b u r o m (Bora, Boreas). B u r a je u junoj
Hrvatskoj estok vjetar, koj duva sa sjevera, sjeveroiztoka ili iztoka
prema moru, te se naglo i veoma estoko podigne, osobito ako je
prije vlani topli jiigoiztonjak (Scirocco) duvao. Tik pred burom die
se tlak zraka veoma brzo, a velika kadkada toplota spadne do nitice,
pae i pod niticu. Vlage u zraku nestaje takodjer veoma brzo. Bura
duva najvema od listopada do prosinca, zatim u veljai i oujku.
Ljeti imade bure malo, i tad je veoma slaba. U obe duva ona iz-
medju mora i visokih gorskih kosa juno-hrvatske i dalmatinske vi-
soine, nu imade je i po ostrvlju. Ona je napose strana sa svojih
ud a r a c a ili puhova (Reffoli), koji su tako silni, da rue krovove i
kola, pae razbijaju i ladje na moru.
Podnebje. Svi netom nabrojeni meteoroloki pojavi uplivaju na
p o d n e b j e ili klimu. Nikada se nepojavi jedan pojav sam, a da
nebi znatno uplivao na ostale pojave.
Obzirom na raznolino podnebje dielimo nau zemlju na vie
p o d n e b n i h pojasa (Zonen). Naa domovina spada u svojoj junoj
strani (do 45 sj. irine) pojasu a e q u i n o k t i o n a l n i h ili j e s e n
skih i p r o l j e t n i h kia, a sjeverna Hrvatska (iznad 45 i vie) spada
u pojas l j e t n i h kia. U ovom posljednjem pojasu uplivaju ponaj
vie mjestne okolnosti i odnoaji na podnebje; pa zato nisu ni uvieke
pojedine godinje dobe jednake: sad je zima suha, sad kii po zimi,
sad opet sniei, isto tako imamo jedne godine vrue ljeto, druge
pako godine vlano i studeno i t. d.
U svakom podnebnom pojasu upliva na klimu ponajvema top
lota i vlaga zraka; nu ima i podrednih faktora, koji modificiraju
podnebje nekoga prediela. Ovamo spada: veliina i slika dotinoga
" Zrak i ponebje. 343
prediela, blizina morskih struja, blizina mora, velika jezera i rieke,

ume, geognostiki sastav tla i t. d.
elimo li pisati klimatograhju koje zemlje ili pokrajine, to nam
je prije sabrati mno meteorolokih opaanja. im vie bude takovih,
tim nam je laglje oznaiti zrak i ponebje toli ciele zemlje, koli po
jedinih prediela. U naoj domovini uvedena su meteoroloka opaanja
tek iza god. 1850., i to trudom prakoga meteorologa K. K r e i l a ,
kojemu je uspjelo, da utemelji u Beu sredinji zavod za meteoro
logiju i zemaljski magnetizam. Od g. 1850. do 1876. opaalo se u
Hrvatskoj na 27 mjesta, te su rezultati tih opaanja priobeni koje u
godinjaku spomenutoga bekoga zavoda, koje (od g. 1871.) u go
dinjaku kr. meteorolokoga zavoda u Budim-Peti. Opaalo se je
medjutim veoma neuredno i izprekidano, tako da za mnoga mjesta
nemamo opaanja ni za jednu podpunu godinu. Najobsenija opaanja
imamo za Dubrovnik i Zagreb.
Teajem od 25 godina opaalo se je u Hrvatskoj na sliedeih
mjestih:
u D a l m a c i j i : u Budvi, Dubrovniku, na Hvaru, Klisu, u Kninu,
na Koruli, Otrom rtu, u Spljetu, na Visu i u Zadru (ukupno 10
postaja).
u H r v a t s k o j : u Belovaru, Fuinah, Gospiu, Karlovcu (Rakovcu),
Krievcih, Lokvah, na Rieci, u Senju, Varadinu, Zagrebu i Zavalju
ukupno 11 postaja).
u S l a v o n i j i : u Brodu, Osieku, Staroj Gradiki, Vinkovcih, Ze
munu i Zveevu (ukupno 6 postaja).
Po ovom dakle ide jedna meteoroka postaja u Dalmaciji na
23-2 n-milje, u Hrvatskoj na 43*3 -milje, a u Slavoniji na 52
-milje. U svoj Hrvatskoj ide jedna meteoroloka postaja na 37-7
-milje.
Podnebni predieli Hrvatske. Evropsko kopno dieli se obzi
rom na podnebne osebine na est podnebnih pokrajina ili provincija.
Pokrajine te jesu:
1. S r e d o z e m n a p o k r a j i n a : ] TJ pojasu
Primorje, poluotoci i otoci sredozemnoga mora, r aequinok-
2. J u n a o c e a n s k a p o k r a j i n a : ( cionalnih
Portugalska. ) kia.
3. S j e v e r n a o c e a n s k a p o k r a j i n a :
Zapadna Evropa.
4. B a l t i j s k a p o k r a j i n a :
Iztona i juna Skandinavija, srednja i dio sje
verne Ruske, iztona Njemaka, zapadni i sjevero
zapadni dio austro-ugarske monarkije. U pojasu
ljetnih kia.
5. P o n t s k a p o k r a j i n a :
Ugarska, Podunavske kneevine, Turska i
juna Ruska.
6. S u b a r k t i j s k a p o k r a j i n a :
Islandija, najsjevernija Skandinavija i Ruska.
Kraj ovih glavnih pokrajina sastavljaju neka gorja i visoine
posebne podnebne prediele, kanoti n. p. Alpe, Karpati, i druga oma
nja gorja.
Podnebje nae domovine toli je raznoliko, da moemo nau do
movinu uvrstiti u tri podnebne pokrajine. Junu Hrvatsku (t. j . svu
primorsku Hrvatsku i Dalmaciju) uvrstiti nam je u sredozemnu po
krajinu, iztonu Slavoniju u pontsku pokrajinu, a sjeverni dio Hrvat
ske medju Kupom i Dravom pripada Alpinskomu predielu, gdje se
sastaje oceanska i baltijska provincija. Juna dakle Hrvatska spada
na pojas aequinokcionalnih kia, a sva ostala Hrvatska na pojas ljet
nih kia.
Prema ovomu moemo svukoliku Hrvatsku podieliti na t r i po-
d n e b n a p r e d i e l a ; na p r e d i e l K r a k i u junoj Hrvatskoj i
Dalmaciji, na p r e d i e l i z t o n o - a l p i n s k i u s j e v e r n o j Hrvat
skoj i zapadnoj Slavoniji, i na prediel i z t o n o - s l a v o n s k i .
a. P r e d i e l K r a k i u junoj Hrvat sk o j .
Ovaj prediel obuhvaa svu rieku upaniju, okruje ogulinsko-
slunjsko i liko-otoko, neto Banovine i svu Dalmaciju. Spada na
pojas aequinokcionalnih kia i na pokrajinu sredozemnoga mor a.
Glavni biljei ovoga podnebnoga prediela u obe jesu: Oborina ima
najvie u mrtvu jesen (mjeseca listopada i studenoga) i u proljee
(mjeseca travnja), ali i zimi moe padati kia. Sniega ima po zimi
malo kada; u nizini prodje i vie zima uzastopce, pa nezapane snieg,
a kad zapane, za nekoliko ga sati nestane. Samo na osamljenih gla-

vicah, koje nadvisuju morsko povrje za 1250 metara, ima ga po
vie nedjelja, a gdje se gorje uzdie u gromadah, ima ga dva do tri
mjeseca dugo. im prestanu proljetne kie, pojavlja se koncem trav
nja ili polovinom svibnja veoma brzo pravo ljeto, koje traje pet mje
seci. Uz to vlada sua i ega, koju mjestimice ublauju' morski lahori.
Jesen traje jedva dva mjeseca (listopad, studeni), a onda nastupi zima.
Samo na nekih mjestih ovoga podnebnoga prediela vlada morsko
podnebje, inae se opaa posvuda vie ili manje excessivna konti
nentalna klima. esto n. p. duva tuj po vie dana blag vjetar s ju
nih strana i donosi mlak i vlaan zrak preko sredozemnoga i jadran
skoga mora u ove krajeve. Dok to traje, klima je tu zaista morska;
ali iznebuha navali s visoina suh i studen vjetar preko strana ustrm-
ljenih prama moru, te stvara vrieme, kakovo se opaa samo sto milja
daleko od mora prema sjeveru. Nu ne samo ta nagla promjena, ve
i velika suhoa kopnenih vjetara nesudara se nimalo s morskim pod
nebjem. Osim toga osuuju puste goljeti na sunanoj egi zrak iza
juga puno vie, nego li to odgovara morskomu podnebju i nego bi
bivalo, da nije sve sama golet, ve namjesto goleti zelenea se po
krajina.
Po zimi vladaju u ovom podnebnom predielu dva glavna vjetra:
topli Scirocco sa j u g a (s mora) i hladnija b u r a , koja duva sa
sjevera, sjeveroiztoka ili iztoka, te dolazi s kopna (s visokih gora).
Scirocco u zimi nije nikad suh, ve donosi obilnu vlagu i kiu, a uz
to i znatnu toplotu (na Eieci sred studenoga 17-5 do 18-7C., a u
sienju 7"5 do 12"5C.). Za jedne ure prevali taj vjetar najvie 50
kilom. Scirocco izmienjuje ljuta bura, koja je osobito u zimi veoma
jaka i nesnosna, a uz to suha i studena. Bura je najjaa u sjevernih
krajevih od Senja do Kieke.
Spomenuti biljei karakteriu u obe podnebje svega krakoga
prediela, ali nevriede tono i jednako za sva mjesta. S toga nam je
ovaj prediel podieliti na t r i k o t a r a i oznaiti osebine svakoga ko
tara napose.
P r v i k o t a r obuhvaa uzko primorje od Rieke do Budve i
mnogobrojno otoje u moru. Podnebje ovoga kotara moe se uzpo-
rediti sa podnebjem u Grkoj. panjolskoj i Siciliji. Uz veliku toplinu
pokazuje se tuj na onih mjestih, gdje ima zemlje i u njoj vlage,
osobito bujna vegetacija, da se dvie treine godine neprestance samo

kosi, anje i bere. Sua nastane ovdje redovito ve pod kraj travnja
ili najkanje sredinom svibnja, a traje (izuzev koju naglu kiu kon
cem kolovoza i rujna) do sredine listopada, a kadto i a do stude
noga. Onda stanu lievati silne june kie, koje izmjenjuje suha bura,
a medjutim uzme usred zime esto po itave nedjelje ugadjati krasno
proljetno vrieme. Sniega ima riedko kada i malo, nu Fpada kadkada
jo i u veljai. Oko sredine veljae eto opet kratkokrajnih junih kia,
a zatim ljetne sue. Srednja godinja toplota ovoga kotara broji 14*4
do 1 7 ^ 0 . , a kie i sniega pada godimice oko 1186 mil.
D r u g i k o t a r zaprema visoke ravnice u visocini liburnijskoj,
junohrvatskoj i dalmatinskoj. Nu i u tih visokih ravnicah jest pod
nebje razno prema visini njihovoj nad morem. Na vispoljani libur
nijskoj (vidi str. 103) pada snieg 6 do 7 mjeseci, a neokopni esto
5 do 6 mjeseci, tako da su neki predieli ciele godine sniegom po
kriveni. Proljee i jesen prilie vie zimi, a ljeto traje samo dva
mjeseca. Na visokih ravnicah juno-hrvatske visoine traje zima pet
mjeseci, ljeto 4 do 4V. mjeseca, ali i ljeti ima velikih promjena vre
mena. Proljee je vrlo kratko; jesen pako traje dva mjeseca, te je
gotovo svaka liepa i ugodna. Zimi zapane sniega 12 met., te ga u
hladovitih gudurah i vrtaah ima a do lipnja. Visoke ravnice dalma
tinske visoine mnogo su toplije, jer su vema prema jugu, a nisu ni
toli visoke, kano to vispoljane u juno-hrvatskoj visocini.
Trei k o t a r obsie primorske gore i obronke, koji se sa vi-
soinah sputaju u stupnjevmah prema moru. Ovaj se kotar iztice
ranim poetkom i velikom toplotom ljeta, velikom suom i brzim
ugrijavanjem zraka u svako doba godine, im nastane vedrina. Gole
stiene ovoga kotara ugriju se na suncu, kad nije vjetra, namah, te
su za 810 toplije od zraka. Zemaljska vlaga izhlapljuje brzo, a
zrak je veoma suh. Proljee poima ve u posljednjoj treini veljae,
ljeto sredinom svibnja, jesen u listopadu, a zima pod kraj studenoga,
te tako traje ljeto gotovo pol godine. Zrak ohladjuje noju samo zimi,
ljeti jedva isto.
b. Prediel i z t o n o - a l p i n s k i u sjevernoj H r v a t s k o j .
Ovaj prediel obuhvaa svu Hrvatsku i Slavoniju medju Dravom,
Kupom i Savom sve do Djakova u Slavoniji, te spada na pojas ljetnih
kia. Podnebje mu je srodno podnebju susjednih zemalja: srednje i

dolnje tajerske, dolnje Kranjske, i zapadne Ugarske. Ovaj podnebni
prediel granii sasvim sa pojasom aequinokcionalnih kia, stoga ima
tuj esto i u proljee i jesen obilnih i toplih kia, a po zimi pojav
ljuju se kadkada topli vjetrovi.
Najglavniji biljei ovoga podnebnoga prediela jesu: Prava je
zima dosta kratkotrajna, proljee je iza toga nestalno, te se cesto
vraaju na kratko vrieme hladni dani, tako da imade kasna mraza
i hladne magle na gorskih obroncih kadkada jote i u svibnju. Ljetna
vruina navali naglo u lipnju; ljeto je suho te kodi svim usjevom
do kukuruza, nu prouzrokuje riedko kada pravu nerodicu. Jesen je
obino duga, liepa i topla, te prudi grodju i kasnim usjevom, a na
pose hajdini. Zima je dobrano studena, nu sniega neima mnogo; kad
kada uzmu sred zime lievati tople kie, a zatim se zemlja smrzne,
ter tlo prikriva gladka kora od leda, koja gdjegdje kodi toli usjevom
koli livadam. U obe je podnebje ovoga prediela veoma povoljno.
Srednja toplota njegova broji llCels., a kie i sniega pada godi
mice oko 860 millim.
c. P r e d i e l i z t o n o - s l a v o n s k i .
Ovaj prediel obuhvaa svu iztonu Slavoniju od podnevnika
Djakovakoga do Zemunskoga, t. j . dio upanije Virovitike (oko
Osieka) i sav Sriem. Spada na pojas ljetnih kia, te je est velike
ugarske nizine. Prediel ovaj ima skroz kopneno ili k o n t i n e n
t a l n o p o d n e b j e , t. j . ljeto mu je veoma vrue, a zima osobito
ljuta, tako da razlika medju najtoplijim i najstudenijim mjesecom
broji 2325 C. Kie ima u obe malo, nu zato je zrak vlaan. Vlaga
u zraku esto je izvanredno velika, osobito u j u t r o , i to ne samo
u jeseni, zimi i proljeu, nego i u ljetu. Bili dani najljepi, ipak pada
noju esto rosa, a vlage ima u jutro vie puta preko 90%- Vriedno
je jo spomenuti, da u zimi i jeseni esto gusta magla zemlju po vie
dana pokriva, pa u takovih sluajevih je i vlaga skoro uviek maximu
najblia. Prema ovim odnoajem prija podnebje ovoga prediela osobito
bilju, nu zato je nezdravo po ivotinje i po ovjeka.
0 meteorih. Makar da se je ve davno dokazalo, da pojav
meteori! nesuvisi nimalo sa podnebjem i toplotom, uvrstit emo ipak
ovaj pojav ovamo, jer neimamo za to zgodnijega mjesta.
Svatko je bez dvojbe mnogo putt vidio, kako se noju na sta

novitoj toki neba, ponajvie na sjevernoj strani pojavi zviezda, koje,
posto je proletila neki dio nebeskoga prostora, u trenutak i nestane.
U naem je narodu rie, da je zviezda u g a s n u l a , te narod pria
jo, da je svakomu ovjeku kad se narodi, po jedna zviezda dosu-
djena, pa kad se ova noju ugasne, da e se dotini ovjek s ovoga
svieta prestaviti. esto se zgadja, te se vie ovakovih zviezda krie-
savica kree; tada vele neki, da sv. Lovrinac ognjene suze pro-
lieva. Liepo kriesanje zviezda vidjelo se je koncem studenoga 1872.
WSS^^kJlg4
Pad meteora kod Hraine.
u Zagrebu. Dvadeset i sedmoga studenoga", veli oevidac, odmah,

kako je sunce zapalo, opazie Zagrebani te kriesavice (Stern-Schnup-
pen), gdje naglo jedna iza druge raznim smjerom lete reu svod ne
beski, te ostavljaju iza sebe pramove manje vie. intenzivna svjetla.
Veinom se pokazivahu pojedince i kriesijahu se kratak as (7.1
sek.), nu kadkad jih bijae opaziti na hrpe, kao da si snopie klasja
u zrak pobacao. Riedko koja bijae raznobojna, obino bijahu svjetlo-
biele boje. Temperatura ovoga dana bijae blaga, dani pred tim jasni,
a noi blage i vedre."
Zviezde kriesavice jesu malena nebeska tjelesa, koja se veoma

brzo okreu oko sunca (4 put bre od. zemlje), te se kadkada zemlji
pribliuju i tada se kriese, Imade medjutim i takovih malenih tjelesa
nebeskih, koja se zemlji tako prikue, da jih zemlja pritegne, i ona
na zemlju padnu. Takova se malena tjelesa nebeska zovu m e t e o r i
ili a e r o l i t i . 0 njih veli ve stari Diogenes apolonski: Sa vidivimi
zviezdami kreu se u svemiru i nevidive, koje stoga nemaju ni imena.
Ove padaju cesto na zemlju i ugasnu, kao to je kod Aegos-Potama
pala jo gorua zviezda od kamena".
Meteori su srodni kriesavicam, te se razlikuju od ovih samo tim,
to kriesavice nedolaze tako blizu zemlji, doim se meteori odvie
zemlji priblie, te zato i na nju padaju. Meteori se .diele na ka
mence (Steinmeteore) i na e l j e z n j a k e (Eisenmeteore). Zeljez-
njaci sastoje ili posve od eljeza, ili su jim primieane kremene sa
stavine. Kamenci sastoje preteno od kremenih sastavina uz primie-
ano sitno zrnato eljezo. No akoprem su sva poela meteora posvema
jednaka zemaljskim, pae jim je sastav nalian zemaljskim rudam:
ipak se nemogu smatrati proizvodi zemaljskim!, baenimi u zrak
sluajem kojim, kao to su to neki uztvrdili.
Meteorno gvodje poznaje se po tom, to nije zahrdjalo, kao
to zemaljsko, te to je isto. Osim toga nakvasi li meteorno gvo
dje kiselinom, pokazuje ti udnovate pisove, ravne crte, koje se kri
aju, te se po svom obretniku zovu W i d m a n s t e d t o v e figure.
Dugo se vremena nije u Evropi vjerovalo, da kamenje s neba
pada, pae Institut de France u Parizu izjavi, da to nije mogue. Nu
raznolika opaanja i spisi eha Chladnoga uvjerie sviet, daje to
podpuna istina. Isti pisac tvrdi, da na godinu pada na zemlju 700 do
800 meteora.
I u Hrvatskoj padalo je meteora, nu od nebrojenih -sluajeva
zabiljeena su samo tri. Najstariji meteor jest onaj, koj je pao dne
26. svibnja 1751. u l i r a ini u upaniji zagrebakoj (najpoznatiji
u svoj monarkiji austro-ugarskoj). Osim ovoga spominje se, da su dva
meteora pala dne 26. travnja 1842. u Buinskom selu kod Milane
(u Zagorju hrvatskom), zatim da jih je deset palo dne 22. svibnja
1868. kod S l a v e t i a u upaniji zagrebakoj.
O p i s i pojedinih, m e t e o r a i k a k o s u p a l i .
I. 0 meteoru Hrainskom.
Dne 26. svibnja 1751. pao je u 6 sati poslie podne veliki meteor
s neba na zemlju kod sela H r a i n e (izmedju sv. Ivana i Novog marofa).
upnik hrainski Grjuro M a r i sa mnogimi svjedoci izpovjedi o tom
pojavu pred odaslanim povjerenstvom sliedee : Dne 26. maja tekue god.
1751., oko est sati poslie podne, opazili na iztocnoj strani neba neku go
ruu kruglju, koja razpuknuv se uz velik prasak i pucnjavu jacu od gruvaja
muara na dvoje, stade silnim tropotom padati na zemlju, putaju za sobom
ognjen trag poput sapletena lanca. Stropot za padanja bijae silan, kano da
se mnogo kola po nebu vozi. Kad je gorua kruglja na zemlju pala, raza-
brah jo vei prasak, nego li dok je padala."
Jedan i to vei komad kruglje pade na oranicu Mije Koturnasa. up
nik poalje onamo svoje sluge Miju Kolara i Jurja Krajaia, koji su taj
komad izkopali i na upni dvor donieli. Komad ovaj kamena (eljeznoga)
teio je 39'76 kilogr. Drugi i to manji komad razpuknuve se kruglje bje
takodjer nadjen, te je vaio 8'96 kilogr.
U ono vrieme, kadno je hrainski meteor pao, nije se jote vjerovalo,
da kamenje s neba pada. Kad se je o tom pojavu glas po svietu raznio, od
redi zagrebaki biskup K l o b u i c k i , da se o tom povede stroga i tona
iztraga. Iztraga utvrdi ono, to smo netom spomenuli. Pad meteora hra-
inskoga vidjeli su na daleko; tako n. p. u Sigetu u Ugarskoj , zatim u
njemakom Gradcu, dapae ak u Neustadtu na Aischi sjeverno od Niirn-
berga. U Sigetu promatrahu taj pojav dva astnika, te ga i nacrtae.
Padi komad od 39-76 kilogr. pokloni upnik Mari biskupu Klobu-
ickomu, a ovaj ga poalje boraveemu tada u Pounu caru Franji i carici
Mariji Tereziji, te se i dan danas uva u c. k. dvorskoj mineralokoj zbirci
u Beu. Jo i sada pobujuje taj kamen pozornost svih posjetnika minera-
loke zbirke, te uveni strukovnjak Haidinger kae o njemu: Eine schatz-
bare Urkunde fur immer ist uns die Meteor-Eisenmasse von Hraina bei
Agram durch die Entdeckung der hoclikrystallinischen Structur, dargelegt
in den nach em Entdecker benannten Widmanstattenschen Figuren. Sie
bilden eine fete Grrundlage fiir jede Theorie zur Erklarung dieser Erschei-
nungen."
2. 0 meteoru, to je pao u Buinskom selu kod Milane u

Zagorju hrvatskom.
0 tom meteoru pripovieda dr. Koevar:
Dne 26. travnja 1842., u 3 sata poslie podne uzdrma se ciela oko
lica Podetrtka (Windisch-Landsberg) trimi, jedan za drugim sliedeimi
udarci od grmljavine, slinimi pucnjavi od velikih topova. Zatim nasta neka
lupa, kano da se kola preko drvena mosta voze. Zajedno ukaza se svjet-
lost nad okolicom meju gradom hrvatske gospotine Milane i upne crkve
sv. Ane, koja je sastojala u osmovrstnoj munji, i inilo se je, kano da sa
dviju protivnih strana, sa svake po etiri rakete jedna proti drugoj lete, da
se sjedine u jednoj svjetlosti, koja je umah ugasnula. Mjesto svjetlosti ukaza
se biela magla, koja se na sve strane raziri i razpri. Pri tom bijae nebo
vedro, slabi sjever gibao je zrak; termometar kazao je - j - 12.
Jo isti dan uo sam, da je u Buinskom selu, 78 kilom, pram jugu
od Milane udaljenom, pao s neba veliki kamen; na to se ja tamo odpravih.
Kamen je pao uz um i tropot na neko polje u dubokoj doli, na ko
jem je seljanka jedna radila, i udubio se je za stopu u zemlju. Druge dvie
osobe bijahu u isti as na blinjem polju. Sve tri ule su neku prasku i
lupu prije, nego to je kamen pao, ali pred njimi stojee brdo prepriei jih,
te nemogoe svjetlosti viiti. Odmah zatim bjee kamen izkopan i ohiadjen.
Kad sam ga ja vidio, nije ve tei bio od 1*2 kilogr., jer su ga razlupali
ljudi, koji su se, da ga vide, oko njega sakupili, i svaki je uzeo po komadi
sobom, da si ga kao kakovu riedkost na uspomenu zadri. Ja sam na njem
opazio izvan dviju naproti stojeih po skorom skrenju postavih ravnina
jo tri druge, koje su bile crnom korom pokrite. Jedna od posljednjih bila
je trbuasta, druga vie ravna i poneto samo podignuta preko sredine, a
trea dupljasta s jamicami, kao da su prsti utisnute. Na trbuastoj ravnini
bilo je vidjeti od najvieg povrja dolje tekuih simo tamo prekinutih uz
vienih pruica, po kojih se je zakljuiti moglo, da je kora talenjem nastala.
Najvei promjer irine kamena brojio je 5 3 centim., a duine 10"5 cntm.
Posljednji je pako morao, dok je ciel bio, polag poloaja i pravca povraka
sudei najmanje 13'15 centim. brojiti. Specifina teina mogla je iznositi
do 5,500.
Kamenje bio kriv, a u sebi zrnast i pepelnaste boje, s crvenkasto -
bielimi kao mjedo sjajuimii utkastimi zrni potropljen, koja, vide se, da
su isti i oksidirani nikel.
Pol milje od Buinskoga sela pade drugi meteor, koj je neuki sviet
jo vie razlupao. Od ovoga sam vidio samo komadi od 70 grama, koj je
bio jednake boje i krhak, kao onaj, to sam ga ve opisao.
3. O meteorih Slavetikih.
0 meteorih, to su dne 22. svibnja 1868. pali na zemlju kod Slave-
tia, pol drugi sat po prilici daleko od Jaske, pripovieda Josip Torbar po
kazivanju seljaka Nikole Stipkovia ovako :
Dne 22. svibnja poslovae Stipkovi na njivi vicearcidjakona Jambre-
aka. Bijae oko ^:,10 sati, vru i sumoran dan, sunce sijae na vedru nebu,
te nebijae nigdje ni oblaca vidjeti do jedine sjeverne strane, gdje je bilo
neto bielih, tankih i neprekinutih oblaka poput magle. Sa sjevero-sjeverno-
iztone strane pokaza se ipak neto deblji nu uega obsega oblak, nalik na
komad kamenite stiene (gomilnjak, cumulus), te se juno-juno-zapadnim
smjerom sve vie pribliavao prema mjestu, gdje je sa Stipkoviem vie
ljudi radilo. Poto se taj sad ve poput zranoga balona zaokrueni oblak
istomu mjestu donekle uz sveudiljni tutanj, nalik na daleku grmljavinu,
primaknu, prou se na jedanput estoko praskanje, kano da topovi gruvaju.
Najprije pukne tri do etiri puta tako razmjerno, da si pojedine praske
brojiti i na jednake trenutke razdieliti mogao, a zatim udari prasak za
praskom sve bre, te se napokon pretvori u nerazmjernu pucnjavu. Zadnji
udarac bijae najei. Nakon svrena gruvanja prou se istim juno-juno-
zapadnim smjerom silan vidaj ili bolje zuja nalika na estok vihar, s tom
samo razlikom, da je ta zuja napomenutim smjerom poput munje proletila,
te je u isti as i izginula.
Kad radei stranom na njivah, stranom po vinogradih ljudi opazie,
da to nije pucnjava muara, kao to u prvi mah miljahu, uplaie se i nag-
nue kucam bjeati, te se tek umirie, poto je iza proleele zuje opet tiina
i mir zavladao.
Za udo je, da se o tom pojavu nije nita ulo ni vidjelo dalje od
onoga prediela okolo samoga mjesta Slavetia, najvie 3/4 sata okolo upne
crkve. Po tom se moe zakljuiti, da je pojav ovaj ostao ogranien na spo
menuti prostor.
U isti as, kada se je iza silna praskanja zuja proula, pade na zem
lju 10 komada meteorita, od kojih u dva ovdje u kratko opisati:
1. Prvi kamen pade u dolu Luki" na njivu Josipa Balaka, koj je
ondje sa enom svojom radio. Ova dvojica, premda su takodjer uli pucnjavu
i zvidanje, bijahu ipak toliko osupnjeni, kad je kamen nedaleko od njih pao,
da su ga radei na istoj njivi tek kasnje pod veer nali. 0 tom kamenu
veli vrstni strukovnjak Haidinger: Kamen imade oblik posve nepravilna
otrosrha odlomka u tri tjkomno jedan na drugom stojea smjera, promjera
po prilici 4 centim. Pokrit je gotovo sav korom. Na jednom je kraju izbru-
en, da mu se vidi sastav; isto tako imade na njemu jedna odlomina od 1*8
do 2*6 centim. Komad taj vae 124"66 grama. Osebna mu je teina 3'754
kod 25 0. Meteor djeluje na magnetulju dosta znatnom silom, ali polarnosti
nije na njemu opaziti.
2. Drugi je kamen pao u vinogradu spomenutoga ve Stipkovia, ali
ga je ovaj tek tri mjeseca kasnije naao. Ovaj kamen mjeri po Haidingeru :
145, 105 i 65 millimetara, teak je u cielom 1 kilogr. i 583 grama. Ka
men bijae sav korom zaojeven, izuzam sasvim neznatnih malenih uglia.
Ornkasto-smedja kora vie je hrapava i nepravilna, ali po cielom kamenu
prilino jednako zrnasta. Nije mi polo za rukom, da gdje na kori pronadjem
rebraste razgrane (Schmelzrindengrate) iliti rubove (Schmelzsaume). To
pokazuje, da se je kamen vrlo teko talio, s druge strane pako i to, da se
kamen, prebacuju se neprestano u svom promicanju, nije mogao uzdrati
u istom pravcu.
Veoma jako udara u oi, kako se razliite povrine kore medju sobom
razlikuju. Jedna od njih samo je malo svodasta, gotovo ravna, doim su
druge skroz rupiaste, te su rupice ovelike, do preko 3 centim. iroke, ali
su i ove oevidno isto tako neodvisne od neposredna, skroz naravna loma

sieloga odlomka, koj je u atmosferu bez kore uniao, kao to i ciela vie
ravna povrina, koja ovaj komad dielomice pokriva. Ove rupice polaze po
svoj prilici od nutrnjih sastavnih razmjera, kao to to obino biva i kod
kamenja naih telurikih gora. Da se sastav meteorita bolje razpoznati
moe, razsjeen je na dva komada. Prije svega valja napomenuti, da se je,
prosjekavi ga, kora veoma tankom pokazala, te se po tom jo jasnije vidi,
da se je meteor teko talio.
Pogledom na karakter, koj se u uklopcih (Einschliisse) pokazuje, ima
se ovaj Slavetiki meteor za cielo uvrstiti u chondrite po Eoseu.
Ostalih osam kamena nisu mogli vie nai, makar da su prilino
znali, kamo su pali.
Magnetizam zemlje. Neimajui zgodnije prilike i mjesta, da

kaemo koju o magnetizmu nae zemlje, dodajemo ovomu poglavju o
meteorologiji nekoliko riei, da protumaimo u kratko, to li je ma-
gnetizam zemaljski. -
Sunce razsvietljuje i ugrieva zemlju nau, slutimo medjutim i
to, da ono pobudjuje zemaljski magnetizam. Zemlja naa naime nije
drugo no ogroman magnet, nu magnetina mu os netee istim prav
cem, kano os, oko koje se okree. Stoga se uinci magnetizma na
svih mjestih zemaljske povrine nepokazuju jednako, ve su veoma
raznoliki toli glede odklona, koli glede naklona i intensiteta.
Uzmemo li magnetinu iglu, te ju nastavimo, to emo opaziti,
da ona nepokazuje nigdje tono prema sjeveru, ve da se na jednom
mjestu odklanja prema iztoku, a na drugom prema zapadu, te da tako
uviek siee podnevnik dotinoga mjesta. Ovo svojstvo magnetine igle
zovemo odklonom ili d e k l i n a c i j o m . Nu jo jedno. Idui magne
tinom iglom od polutnika prema sjevernom stoeru, opazit emo, da
magnetina igla nee uviek stajati vodoravno, ve da e se sve vie
i vie prema povrju zemlje naginjati i njim sve vee kute tvoriti,
dok se na stoeru sasvim neosovi. Ovo svojstvo magnetine igle zo
vemo n a k l o n o m ili in k l i n a ijom.
Toli odklon koli naklon magnetine igle veoma je raznolik na
raznih mjestih povrja zemaljskoga, Nu ni na jednom te istom mjestu
neodklanja ni nenaklanja se ta igla uvieke jednako. Promjene u od-
klonu i naklonu magnetine igle za jedno mjesto mogu biti ili re
dovite, i to: dnevne, godinje i sekularne; ili pako izvanredne, koje
354 Zrak i ponebje.
opet prouzrokuju potresi, kidanje vatrometa i polarne zore. Osobito

su vane sekularne promjene, koje sastoje u tom, da se magnetina
igla odklanja neko vrieme od zapada prema iztoku, a kasnije opet
obratno. U Hrvatskoj se magnetina igla za sada odklanja prema za
padu , nu taj odklon biva sve manji. Isto se tako u naih stranah
umanjuje poneto i inklinacija.
Sliedea skrialjka pokazuje naklon i odklon magnetine igle
za neka mjesta nae domovine:
M j e s t o Godine Odklon Naklon
1847 13 515' 62 31-5'

Zagreb 1851 13 355'
1877 9 62
1819 15 20'
1847 14 47' 62 306'
1854 13 458' 62 122'
1867 12 09-2'
1809 16 55'
1819 14 13'
Zadar 1823 14 43'
1847 13 57-8' 61 58-5'
1854 13 413'
1868 12 110' 60 32 5'
1806 16 38'
1818 16 36'
Spljet 1819 14 15' _
1847 13-41-3' 60 548'
1854 13 03-6' 60" 261'
1870 11 21-5' 59 48-9'
1819 14
Vis 1854 12 320' 59 3L9'
1869 10 58-4' 599 12 6'
1818 16 15'
Lastovo 1854 12 261' ..
1869 10 39T 58 42-9'
Po ovoj skrialjci vidimo, da se odklon magnetine igle svake

godine umaljuje, ali ne za syaki prediel jednako. Tako se je n. p.
Zrak i poclnebje. 355
za Spljet odklon umaljio od g. 1806. do 1870-, t. j . u 64 godine za

516'5', ili godimice za 4 ' 9 ' ; a za Lastovo od g. 1818. do 1869.,
t. j . u 51 godini za 5 35-9' ili godimice za 6'5'.
O P I S :
Bura.
Bodje li u primorske strasne zemlje hrvatske, riedko e uti, da tko
pita: kakovo li je danas vrieme" ; nego svatko e pitati: kakov i koj
vjetar duva danas?" Primorci nai imaju i pravo. Nigdje moda na zemalj
skoj kruglji neuplivaju vjetri na vrieme i podnebje toliko, kakono upravo u
primorskih stranah. Svaki vjetar ima tuj svoje posebne biljege, za svaki
vjetar znadu, kakovo li vrieme donosi.
Izmedju raznih vjetara najglavnija su dva: vjetar s mora (venti da
fuori, Seewinde) i vjetar s kopna (venti da terra, Landwinde). Prvi se zove
S c i r o c c o , te dolazi preko mora sa junih toplijih zemalja; drugi opet
nazivlju b u r o m , a rui se sa visokih vispoljana hrvatskih niz gorske
obronke prema moru.
Neima za cielo ljue nevolje za nae primorje, nego li je upravo ta
bura. Sila je njezina velika, vea, nego li bi ovjek misliti mogao. Ima
dodue i u drugih stranah irokoga svieta raznih opasnih i kodljivih vje
tara, kakono H a r m at am u Senegambiji i Sahari, koj sve zasipava prahom
i pieskom, kud prolazi; zatim Sam um u Arabiji, *s kojega gine ovjek i
ivotinja, koj dapae mienja sliku zemalja; au ove vjetre dostie naa bura.
Kud bura duva, gdje ona vlada, tamo je prava pusto, tamo nenie trava ni
zelen. Mnogi predieli nae june Hrvatske nebi ni s daleka bili tako pusti,
krni i tuni, da ljuta bura neutrgne i najmanje stabalce, da neraznese i
najmanji kus zemlje crnice.
Tko je voljan znati, koli je silna mo bure, neka samo pogleda na
prediel, gdje ona uvieke duva. U primorskih stranah, zatim u dubokih do
imah junohrvatske visoine opasna je dapae i ovjeku. Koliko je ve ljudi
postradalo s te prirodne moi, koliko li jih je nalo svoj grob u dubokih
ponorih, kamo jih je bura strovalila. Kolika je sila njezina, neka nam svjedoi
M a t i j a Vrt o vc, koj nam opisuje ovu buru u Vipavskoj dolini, tom inae
zemaljskom raju. On pripovieda ovako :
Bura je Yipavcanom i svakomu, koga stigne, veoma tegotna; kada
je jaka , osobito zimi, nije probitano ni izpod krova izai. Vipavani po
krivaju svoje krovove po talijanski criepom i po njem pomeu uglasto ka
menje, da jim ga bura nemoe odnieti. ISFu kad doje odvie jaka, razbaca
kamenje skupa sa criepom, i u zao as, da komu jedno ili drugo padne na
glavu. Oko crkvenih okana pue kadkad tako ljuto, da se vanjski zrak raz-
tanji, a nutarnji, budui tei, stakla iz okana porine i razlupa. Za buru se
*
mora svatko dobro odjeti; putnik ako je lako odjeven, a bura ga na putu
iznenada sustigne, lako se i smrzne. To se nije jedanput dogodilo, osobito
ljudem starim i slabim, nu mnogi je i mlad od nje postradao."
esto podhvati bura crnicu zemlju po poljih i vinogradih, digne ju u
visi naini od nje, kano od praha na cesti, bielkaste ili smedjo-tamne oblake.
Stoga oblau na mnogih mjestih (takodjer u hrvatskom primorju), polja ka
menjem, da jim bura zemlju neodnese. Ponese ona tamo i piesak i sitno, a
kadkad i krupno kamenje. Na opasnijih mjestih moraju pokriti trsje , kad
ga na jesen obreu, granjem, da ga bura kamenjem nepotuce i da o zdravoj
kori ivi ostanu".
Najvie se nesree dogadja kolim na cesti; jer neima voza tako
velika niti tako teka, da ga nebi mogla prebaciti bura, ako joj je na putu.
Za jake bure vidja se kadkad na livadah medju sv. Vidom i Vipavom po
pet prevaljenih kola, vieputi tako slupanih i raztepenih, da se nigdje ko-,
madid komadia nedri. Takove se nesree dogadjaju i drugdje. Putnici
najmljuju po dva, kadto i po est ljudi, da jim kola dre. Ovi oveu kola
uzeti, te jih dre ili vuku na onu stran, odkud bura pue. Lujzinsku cestu
nad Eiekom odmah su iz poetka zarubili zidom, da ju zaklone od bure; to
e isto morati i kod eljeznica uiniti."
to nam ovdje pripovieda M. Vrtove o buri u vipavskoj dolini, to
vriedi doslovce i o buri u hrvatskih stranah. Bura je medjutim u nas jo i
silnija; ona kri i razlama brodove na moru, ona rui dapae i eljeznice.
Da je to istina, svjedoci nam grozna nesrea, koja se je g. 1873. dne 7.
prosinca u l / a 9 sati prije podne na karlovacko-rieckoj eljeznici kod postaje
Meje blizu Bakra dogodila.
U rano jutro pripovjedi migimnazijalni ravnatelj Novotni, koj je
sam tom zgodom postradao , krenu karlovaki vlak, sastojei od paro-
stroja i 6 kola, iz Eieke na put. Jutro bijae krasno, nebo isto i bez ijed-
noga oblaka; samo od prole polnoi duvae sa visoine slaba bura. Cieli
vlak prodje sretno kraj Bakra i ve se pribliavae postaji Meji. Nu sad uze
bura estoko duvati. Pribliiv se vlak do blizu pukometa prema Meji, za-
dje u kotlinu, gdje se sastadoe svi traci bure u jedno, te se upriee svom
silom o vlak. U tinji se as odtre pet kola sa 24 putnika od vlaka, a bura
jih strmoglavi sa ceste u dubok dolac, sastojei od samih otrih hridina i
steaka. Sva se kola na komade razprie, a bura jih raznese na sve strane,
tek eljezo pade na zemlju. Od putnika ostade jih 7 mrtvih na mjestu, a
ostali bjehu koje teko koje lahko ozledjeni."
Svatko e sada pojmiti, koli je ta bura poguban vjetar u naem pri
morju i juno-hrvatskih visoinah. Zato nee biti s gorega, prouimo li u
kratko narav njezinu, te kaemo li jo, kako ona nastaje i odakle joj je sila.
Ponajprije nas zanima, da saznamo, odakle t. j . s koje strane duva
bura. Mnogi tvrde, da je bura vjetar sa sjeveroiztoka , nu to nevriedi za
svako mjesto. B u r a n e i m a s t a l n o g a p r a v c a , ve se ravna po bilu
onih gora, koje se na juno-hrvatskih visoinah prostiru. Bura naime duva
Zrak i ponebje. 357
osovno nad bilom dotinih gora, te tvori tako sa hilotn dotinih gora prave
kutove. U Kranjskoj i Grorici, gdje gore teku od zapada prema iztoku, duva
bura sa s j e v e r a ; u riekoj upaniji, gdje se gore na liburnijskoj visoini
niu od sjeverozapada prema jugoiztoku, pue bura sa s j e v e r o i z t o k a ;
u junohrvatskoj visoini i u Dalmaciji, gdje visoke gore Kapela, Plieivica
i t. d. prelaze malo ne u pravac sa sjevera na jug, duva bura sa iz to -
n o g a s j e v e r o i z t o k a , dapae i sa iz t o k a . Osim toga valja opaziti, da
se bura esto urve kroz klanjce i razne gudure, te da i tu gubi svoj prvotni
pravac. To biva osobito ondje, gdje si bura kri kroz doline i drage put
do mora. Bura je dakle kopnen vjetar, koj duva sa sljemena planina libur-
nijske, juno-hrvatske i dalmatinske visoine prema moru. Nu nije zato
svaki kopneni vjetar ve bura. Bura se razlikuje od ostalih kopnenih vje-
tara tim, to je brza poput vihra, a k tomu se odlikuje jo i jakimi p u h o v i
ili u d a r c i (Beffoli, Baffiche), koji se iza kratkih stanka od nekoliko tre
nutaka do 12 asa neprestance opetuju, ter svojom neobinom silom
priete pogibelju toli zgradam na kopnu, koli ladjam na moru. Ovi su pu
hovi ili udarci toli estoki, da diu sa cesta kamenje poput ake, da ivo
tinje, ljude i kola obaraju, te da ljude u hodu zaustavljaju. Bura se svigdje
pojavlja s timi puhovi, samo to su gdje jai gdje slabiji.
Bura zasvira zimi svaki put iznebuha; dolazi ili iza Scirocca ili iza
Provencalskoga vremena (mlakajice), dakle iza takova vremena, kad je ni
zak tlak zraka. Kadkada se Scirocco najbolje razigra, ali eto iznenada bure ;
kratka ali odluna borba medju obima brzo se svri, nu u to se javlja na
sljemenu planina grmljavina i gromovi. Ako je prije vedro bilo, to javlja
buru nekoliko lahkih, bielih i pahuljatih humljaka (cumuli), koji se ukazu
na sljemenu kopnenih planina, te spustiv se koju stotinu metara niz pri-
sojne (june) strane ovih planina, opet se razplinu. Cim oprezan mornar
spazi takav oblaio nad planinami, namah e ladji smotati jedra ili e po-
hititi, bude li mogue, da se kamo zakloni; jer esto nemine ni 12 aska,
to se je pomolio prvi oblai, i ve zahui prvi udarac bure. Za malo stane
se pomaljati mnoina onakovih humljaka (oblaia) na planinskom sljemenu,
dok ga nezaodjenu ubielu i gustu oblaeinu, koja se jo neto malo niza stranu
(obronak) prua, te se prema dnu horizontalno otro naslae. Oini se samo,
da to oblaje svejednako mirno stoji; u istinu se oblaci straga svedjer na
gomilavaju, a s prieda razplinjuju. Ova oblaina vjena je pratilica bure, i
dok je tih oblaka, nee za cielo prestati ni bura. Kad je bura srednje ruke,
onda je gornji zrak ponajvie ist, jedva da se vidi koj osamljen humljak,
to ga kakav laki juni gornji vjetar put kopna goni, nu rieko kada s pa-
huljavimi oblaii. Kada je najjaa bura (poput vihra), onda se zastre nebo u
sivu svuda jednaku zavjesu, ali koju tisuu metara visoko iznad humljaka,
koji su na planinskom sljemenu.
Kad ve jednom bura otme mah, onda traje najmanje 13 dana,
medju Trstom i Zadrom 915 dana, i to uz veliku suhou zraka i malu
toplinu, koja riedko kada spane pod niticu, a gotovo nikada nedopre do
358 Zrak i podnebje,
mjesenoga minima. Oborina (najvie sniega) imade samo tada, kada silna
i vodom obilna zrana struja od jugozapada prema sjeverozapadu nepo
sredno n a d burom tee. Bura neprestaje nikada onako iznebuha, kao to
zapoimlje, ve jenjava sve polagano, stanke medju pojeinimi udarci ili
puhovi bivaju sve to dulje, i snaga udaraca obnemae, hrpe oblaka hum-
ljaka vrh planinskoga sljemena svedjer izezavaju, a na drugom kojem
kraju obzorja pokazuju se drugi oblaci, navjetavajui ili Scirocco ili pro-
vencalno vrieme.
U ostalom ima vrlo razliitih stupnjeva bure; nije ona svaki put
strano bjesnea neman. Kad je blaja, zovu ju b u r i c o m (tal. borino). Ali
takova burica i netraje dugo ; ili je to samo poetak prave bure ili se za
nekoliko sati, najkanje za 1 2 dana, ukloni drugomu vjetru. Mjestimice
u obe riedko kad duva najjaa bura; drugdje traje jaka bura gotovo polo
vicu zime. Osobito estoko udara na Eieci, jo ee medju Novim i Senjom,
a najee u samom Senju. Odatle i ona poslovica: U Senju se bura radja,
na Eieci se vjenava (s morem), a u Trstu umire (In Segna nasce, in Fiume
si marita ed a Trieste muore).
Bura prevali za jedan dan 11502150 kilometara puta, te nije po
tom mnogo bra od Scirocca. Sila joj dakle nepoliee od same brzine, ve
vie od s n a g e pojedinih udaraca.
Viegodinjim prosjekom pokazuju se po biljekah dra. Hanna na
Hvaru ovi meteoroloki pojavi za buru:
Sj. Sj.-Iz.
Tlak zraka prosinac 338-02 338-30

u par. stopah sieanj 338-31 33902
veljaa 337-48 336-61
Toplota u prosinac 6-78 5-66
B. sieanj 6-54 4-03
veljaa 670 472
Zrane prosinac 642 49
vlage u po- sieanj 653 46
stotcih j veljaa 65-0 52
Naoblaka \ prosinac 2-4 22
010 i sieanj 31 2'2
j veljaa 30 44
Spomenemo li jo, da se ljudi zdravih ivaca ute za bure krepkimi
i da brzo probavljaju, a slabii na ivcih da stradaju od prodirue studeni,
to smo u kratko oznaili sve pojave i svojstva ovoga vjetra. Nu sad da raz
jasnimo to je bura i kako nastaju netom opisani pojavi.
Samo se sobom razumieva, daje bura i h l a d n a i s u h a , jerbo je to
vjetar s kopna, koji prikuplja sve po nutrinji iza primorskih planina sa
sjevera dolazee zrane struje kopna. to t o l i e s t o d u v a , biva stoga,
jer se sve razliite u srednjoj Evropi medju sjevernim sjeverozapadom i
Zrak i ponebje. 359
iztonim sjeveroiztokom mienjajue se struje prevaljuju preko naih juno-

hrvatskih visoina pretvaraju u buru. Kada dakle u sjevernoj Hrvatskoj
duva koj vjetar sa sjevernoga sjeverozapada, sjevera, sjeveroiztoka ili iz-
tonoga sjeveroiztoka, to moemo prilino sjegurno slutiti, da u naem pri
morju i ujunih visoinah duva bura.
im vie na jugu koje sciroccalne kie i tim spojena minima zra
noga tlaka, koje opet topli dani uz provencalno vrieme i jaom uzpinjuom
se zranom strujom aspiruju uplivaju na jako suprotnu jim guu i mrzliju
masu zraka po nutrnjem kopnu; tim ee mora navaljivati struja s nutr-
njeg kopna na primorje. Traje li kontrast medju objema strujama dulje, onda
tee ira struja s kopna dulje vrieme i namie silu zraka iz sv-e daljih kra
jeva i stoga pada toplina sve nie, duva li bura povie dana. Namiu li se
u takvih sluajevih vei dielovi zraka sa sjevernog atlanta, onda je bura
vlanija nego li drugda.
Ako je kontrast samo lokalan ili neznatan, onda se taj kontrast iz
jednauje uzahnom i slabom strujom s kopna, te nastane kratka mjestna
bura ili umjerena burica, a zrak nedolazi s daleka. Takvi su sluajevi n. p.,
kad se na naih visoinah poslie hladne noi uzdignu guste jutrene magle,
doim po junoj strani primorskih obronaka sunce u tinji as ugrije goleti
i zrak; ili kad na planinah zapane snieg te ovaj i za vedrih dana priei
ugrievanje tla i zraka, doim je na morskoj obali nastalo lokalno proven-
calsko vrieme i zrak se umlaio ; ili kad je na moru nastao lokalan vihorasti
Scirocco te kia uzme jae lievati (nego li u daljoj okolici), s ega se na
onom jednom uzahnom mjestu jaa aspiracija pojavi i t. d.
To, to bura i z n e b u h a u d a r a , i to su joj u d a r c i ili p u h o v i
t o l i k o s i l n i , a medju udarci kratke stanke, i to se za bure o b l a c i
o n a k o s l i e u na onom kraju, odkud udara, tomu je kriva konfiguracija
(slika) prediela, gdje bura takova izilazi.
Visoke planine na junih visoinah, kao to u obe sve od zapada put
juga i od sjeverozapada put jugoiztoka udarajue gore priece izjednaivanje
kontrasta vremena na jednom i drugom kraju tih planina, i to im se po
jave i kad bi se jo lasno izjednaiti mogle; istom kad kontrast postane
golem, prevali zrak s kopna tu visoku zapreku i udari kroz klanjce izne
buha i silno put juga prema moru.
Iza planina i gora namiua se sila zraka struji prizemno, jerbo je
taj zrak hladniji i gui, te za neko vrieme suzbijaju ga gore i zrak se zbija
jo vema, a kad napokon ipak prodre, izilazi to jaci. to prekidno (na
stanke) udara, poliee valjda odatle, to se ravnotea samo malo po malo
zezanjem (oscillacijom) postizava. Kada naime struja s kopna kroz koji kla
njao u aspirujui prostor sune, onda mjesto ravnotee, za kojom, struja ide,
navali prekomjerna sila zraka u jedan-dio ili na pojedina mjesta aspiruju-
ega prostora; i ta premno hoe da se izravna brzim razmicanjem u bli
zini ; ali i to nebiva umjereno ve p r e k o m j e r n o t. j . mjestimice razriedi
se opet zrak, a onda opet nastane naglo usrtanje s onoga kraja, gdje se je
zrak najvema sgusnuo (a to je onaj kraj, odkuda vjetar duva) i t. d. Tim

dakle, to se i onako silne kopnene struje neprestance sguuju i razrie-
djuju, tumaimo postanak puhova ili udaraca za vrieme bure.
Ali u struji s nutrnjeg kopna nenastaje samo u z p o r za gorami, ve
se struja u z p i n j e u vis, dok nedospije do klanjaca, 500800 met. viso
kih nad morem, kroz koje onda prodre. Uzpinju se tako ohladni struja jo
za koj stupanj i izlui s toga jedan dio svoje i onako neobilne pare pretvo
riv ju u maglu, od koje postaje spomenuto ve na planinskom sljemenu pri
vidno mirno stojee oblaje. im struja prevali preko sljemena u dubinu,
umah se ugrije i moe opet paru u sebi drati, te to je struja maglenih
mjehuria sobom povukla, to se opet razpline, a oblaje ini se stoga, kano
da je odsjeeno.
Bura pue u naih primorskih predielih najjae, gdje gorska sljemena
nadvisuju more bar za 300600 metara, i gdje su jo ta sljemena 24
kilom, od mora daleko, dakle kod Eieke i na svoj obali od Eieke prieko
Senja do Zadra, najpae pako po visokih prema mora ostrmljujuih se Ve
lebitskih obroncih i na prianku jim; zatim u okolici Dubrovakoj i Kotor
skoj. Gdje su pako gorska sljemena nia ili gdje su vie od 4 kil. odaljena
od mora, kao to je to kod Zadra, Spljeta i na otocih, ondje je bura puno
slabija. Bura je puno jaa i duva ee po mjestih, koja su na kraju draga
i dolina prema moru otvorenih, zatim u sedlih i klanjcih, gdje se ta neman
veoma suzuje i stoga bra postaje. S toga i navaljuje bura preestoko medju
Otarijami i Bagom. medju Vratnikom i Senjom, medju Alanom i Jablan-
cem, medju Krivim putem i Senjom, a najpae kod senjske obale.
(Po dr. J. Lorenzu.)
VIII.
Bilje u Hrvatskoj.
(Dvod. Hrvatska flora. Kulturno bilje. Opis.)
Urod. Bilje, to no pokriva zemaljsku povrinu i pretvara pustu

inae zemlju u cvietan perivoj, neuspieva svigdje jednako. Na nekih
stranah zemlje imade ga veoma arena i bujna, na drugih je opet
stranah veoma krljavo, gdje gdje dapae kano da ga ni nema. Naj-
glavniji uvjeti, da se bilje razvijati i uspievati moe, jesu: s v j e t l o ,
t o p l o t a i vlaga. Da nema arkoga sunca, to no sav sviet oiv-
ljuje i ugrieva, da nema vode i zraka, ciela bi povrina zemlje bila
ogoljena i mrtva, nigdje nebi dolinami tekle srebrne rieke, niti bi
na crnici zemlji rastle biline, nigdje nebi naao na zemlji ivua
stvora.
Da vidimo, koliko vriedi svjetlo, toplota i vlaga za razvoj bi-
linstva. Koliko vriedi svjetlost sunana za razvoj bilja, i koliko za
mamno djeluje s v j e t l o na neke vrsti bilja, jasno opaamo kod nae
s u n a n i c e (Helianthus annuus), koja je u svjetlosti osobito utljiva,
zatim kod drugih bilina (cecelj kiseli, Oxalis acetosella), kod kojih
moemo na listu i viticah opaati neku srodnost sa svjetlou i to po
stalnih gibanjih, to svjetlost sliede.
Mnogo vie upliva na ivot bilja t o p l o t a , te se toplota mora
smatrati glavnim faktorom u svih fazah ivota toli pojedine biline,
koli ukupnoga bilinstva. Svatko znade, da se toplota na povrini ze
maljskoj sve to vie umaljuje, im se vie primiemo od polutnika
prema stoerom, zatim im se vie uzdiemo od povrine mora uz
brdice u vis. Prema tomu se je opazilo, da i vrsti bilinske kao i broj
bilina postaje sve manji i slabiji, im se vie primiemo stoerom i
gorskim vrhuncem, t. j . im se toplota zraka umaljuje.
362 Bilje u Hrvatskoj.
Veliki uenjaci, kakono A. H u m b o l d t , J. Me yen i F. lin

g e r opazie, da se pod raznimi irinami zemlje i u raznih visinah vrsti
bilinske mienjaju, te da su prema toploti dotinih prediela na jednom
mjestu sasvim razliite od onih na drugom mjestu. Osobito neke bi-
line, koje zajedno na skupu rastu, ine, da se jedan prediel n. p. na
stoeru glede vanjskoga lica bilinstva sasvim razlikuje od prediela
oko obratnika. Prema ovim karakteristinim bilinam razdielie cielu
povrinu zemaljsku na vie bilinskih pojasa, i to naznaie na sje
vernoj i na junoj polutci po devet pojasa. Pojasi (Zone) na sjever
noj polutci jesu:
1. C i r k u m p o l a r n i pojas (9082) sa srednjom toplotom
ljeta 0-7 do 1C. Kopno je tuj pokriveno vjeitim ledom i snie-
gom, samo na strmih peinah rastu tajnocvietke (liaji i mahovine).
2. Polarni pojas (8272) sa srednjom toplotom ljeta 1
do 2 C. Ovdje manjkaju jo dubovi i grmlje, a i kulturne biline. Tu
imade samo pedalj dugako zelenje sa velikimi cvietovi.
3. A r k t i k i pojas (72-66) sa srednjom toplotom ljeta
2 do 4C. Ovaj je pojas medjom drveu i zemskoj kulturi. Tu rastu
pojedini dubovi (breze, jele), a mnogo grmlja. Livada ima malo; ali
zato izpunjuju liaji i mahovine (osobito tresetar) velike prediele.
4. S u b a r k t i k i pojas (6658) sa srednjom toplotom ljeta
4 do 6C. Ovdje prevladjuje crnogorica, breze i vrbe. ita raste
malo, ima i neto povra.
5. U m j e r e n i h l a d n i p o j a s (zona frigida temperata, 5845 )
sa srednjom toplotom ljeta 6 do 8C. Ovaj pojas karakteriu ume
listnatih dubova i to bukava, zatim ume od omorike i jele; osim
toga hmelj, brljan i lieska. Ovdje se steru velike livade, puste i stepi,
zatim blata sa tresetom. Tu uspieva ve ito i voe.
6. U m j e r e n i topli p o j a s (zona calida temperata, 4534)
sa srednjom ljetnom toplotom 8 do 17 C. Tuj uspievaju vazda ze
lene bielogorice (hrast, maslina, mrtina, lovorika, narana, onizka
umara = Zwergpalme), zatim vinova loza, rue sa trujem, mnogo
usnaa i klinia.
7. S u b t r o p i k i p o j a s (3423) sa srednjom ljetnom top
lotom od 17" do 21 C. Ovaj se pojas odlikuje velikim obiljem dubova
i grmlja sa debelim, svjetlim, konatim i vazda zelenim liem.
Bilje u Hrvatskoj. 363
8. T r o p i k i p o j a s (2315) sa srednjom ljetnom toplotom

2126 C. Uz drvee subtropikoga pojasa nalazimo tuj poput drvea
visoke paprati i trave. Najglavnije su ovdje paome, banane i goro
stasne Aroidee. Uz obale ima uma od mangrova, a u sredini kopna
ume od smokava.
9. A e q u a t o r i j a l n i ili p o l u t n i k i p o j a s (150) sa
srednjom ljetnom toplotom od 21 do 26 C. Ovdje je bilje preobilno
i prebujno. Tu ima prauma sa orijakimi dubovi, a svi su dubovi
obrasli raznimi papratnjaami i prekrasnimi kaunovicami (Orchideae)
i nametnicami. A opleteni su jo dubovi i izprepleteni svake vrsti
povijuami, po imenu trubai (Bignonia) i jabunjaci (Aristolocbinae);
stoga su praume ove tako guste, da si ovjek mora sjekirom put
kriti, ako eli u mitra prodrieti. U ovom pojasu je i cviee veoma
raznobojno i miomirisno.
Kao to se bilje mienja od polutnika prema stoerom, tako se
mienja i u visinu od povrja morskoga prema vrhuncem najviih gora.
Tako se moe zgoditi, da su na jednoj te istoj gori zastupani svi
bilinski pojasi zemljopisne irine. Osobito je glasoviti A. Humboldt u
Kordiljerab oko p o l u t n i k a naao devet bilinskih p r e d i e l a vi
s i n e , koji se podpuno slau sa devet pojasa irine. Prema tomu
razlikujemo na polutniku i devet p r e d i e l a (Regionen) v i s i n e :
1. P r v i p r e d i e l sie od povrja morskoga do 1900 par. stopa
visine1, te se slae sa aequatorijalnim pojasom. Zove se p r e d i e l
paoma i b a n a n a .
2. D r u g i p r e d i e l , izmedju 1900' i 3800' par., odgovara
tropikomu pojasu. Zove se p r e d i e l d r v o l i k e p a p r a t i i smok
vina.
3. T r e i p r e d i e l , izmedju 3800' i 5700' p., slae se sa
subtropikim pojasom. Zove se p r e d i e l m r a i lovora.
4. e t v r t i p r e d i e l , izmedju 5700' i 7600' p., odgovara
umjerenomu toplomu pojasu. P r e d i e l v a z d a z e l e n e b i e l o -
gorice.
5. P e t i p r e d i e l , izmedju 7600' i 9500' p., odgovara umje
renomu hladnomu pojasu. P r e d i e l l i s t o p a d n o g a drvea.
1
Jedna parika stopa = 0325 metra,
6. e s t i p r e d i e l , izmedju 9500' i 11.400' p., slae se sa

subarktikim pojasom. P r e d i e l c r n o g o r i c e .
7. S e d m i p r e d i e l , izmedju 11.400' i 13*300'p., slae se
sa arktikim pojasom. P r e d i e l p l a n i n s k o g a ili a l p i n s k o g a
grmlja.
8. O s m i p r e d i e l , izmedju 13.300' i 15.000' p., slae se
sa polarnim pojasom. P r e d i e l p l a n i n s k o g a zelja.
9. D e v e t i p r e d i e l , iznad 15.000' p., slae se sa circum-
polarnim pojasom. P r e d i e l s n i e g a i t a j n o c v i e t k a .
Spomenuta razredba na devet prediela vriedi medjutim samo
za mjesta naokolo polutnika. U sjevernijih stranab sjeverne polutke
prvi je prediel visine tek onaj, koj odgovara dotinomu pojasu zemljo
pisne irine. Tako poimaju Alpe, koje se prostiru u umjerenom
hladnom pojasu, istom petim predielom, te je njim prediel listopad
noga drvea prvim predielom.
Osim svjetla i toplote treba bilju jo i vlage. Kraj same top
line a bez vlage za kratko bi vrieme zapeo cieli rastlinski ivot,
pae bi ga skoro sasvim nestalo. Izkustvo nas ui, da tamo, kamo
dad nikad nedopire i gdje nona rosa zemlju nekvasi, prestaje svaka
vegetacija. Na ovakovih se mjestih nemogu odrati ni one biline,
koje inae rastu na ogoljenih i neplodnih peinah, kano n. p. kame
nita plitiarka (Parmelia saxicola) i tako zvana srieasta krasika
(Leucanora tartarea).
Veoma mnogo upliva na razvoj i ivot bilinstva jo i g e o g n o-
s t i k i s a s t a v povrine zemaljske. Imade dodue bilina, koje rastu
toli na zemlji crnici koli na vapnenih klisurah jednako bujno, kako
n. p. krespin planinski (Epimedium Alpinum); ali u obe vriedi, da
sve vrsti bilja nemogu uspievati na zemljitih raznih formacija, barem
ne jednako bujno. Tako imadu n. p. kriljave gore razno bilinstvo od
vapnenih gora, ili od gora, sastojeih od pieenjaka.
Bilju treba napokon jo i primjerena s t a n i t a (Standort), ho
emo li, da nam uspieva. Za svaku biljku naime treba zgodno zem
ljite, koje upravo njoj prija. Nekoje biline vole n. p. tvrdu, a druge
mekanu zemlju; jedne uspievaju na suhoj zemlji, druge na vlanoj,
tree dapae samo u vodi. Prema tomu dielimo i bilje na: pozem-
ljue, podvodnice (Wasserpflanzen), povodnice (schwimmende Pflanzen),
Bilje n Hrvatskoj. 365
glibnice (Schlammpflanzen), porienice (Uferpflanzen), primortice

(Strandpflanzen), retovnice (Sumpfpflanzen), umovice (Waldpflanzen),
pustarnice (Heidepflanzen) i t. d.
Istu bilinu nalazimo vie puta u nekojih stranah Evrope i Ame
rike, ili samo u Aziji, ili samo na nekojih planinah, ili malo ne po
cielom svietu. Sva ona mjesta, po kojih je koja bilina razprostranjena,
te ondje raste, zovu se njezino p r o s t r a n i t e (Verbreitungsbezirk).
Imade bilina, koje su po cielom svietu razasute (svjetsko ili kozmo-
politiko bilje), a opet i takovih, koje samo na jednom mjestu rastu.
Granice prostranitom raznih bilina veoma su nepravilne, te se medju-
sobno kriaju, a neslau se ni sa biljevnimi pojasi, ve prelaze s jed
noga pojasa u drugi. Prostranita pojedinih bilina sad se suzuju sad
raziruju; mnogo doprinosi k tomu ruka ovjeja, koja prenosi ko-
ristno bilje s jednoga kraja na drugi. Tako je ovjek ne samo pro
stranita bilina irio, prenose n. p. vinovu lozu, korun, duhan i t . d.,
nego je takodjer i krio ume, suio movare, pa tim u nekih kra-
jevih za uvieke mnoge biline unitio i tim jim prostranite suzio.
Nauka, koja nas ui, kako je bilinstvo po zemlji razprostranjeno,
i po kojih prirodnih zakonih, zove se b i l j e v n i zemljopis ili geo
g r a f i j a bilja (Pflauzengeographie). Geografija bilja govori dakle o
prostranstvu bilja toli po zemljopisnoj irini, koli po nadmorskoj vi
sini, pokazuje nam veliinu, sliku i granice pojedinih biljevnih pro
stranita, nabraja nam bilje u obe a napose u nekih predielih, po
kazuje nam napokon, kako bilinstvo mienja ili karakterie sliku raznih
prediela na zemlji.
Uei biljari prostranita bilina, opazie, da se prostranita po
jedinih bilina gdje gdje sudaraju, ili opet, da se neki ovei predieli
odlikuju stalnimi vrstmi bilinskimi. Prema tomu podieli Danac F r e-
d e r i k Schouw svukoliku zemlju na 25 biljevnih c a r s t v a ili
d r a v a (Pflanzengeographische Reiche). Svako se carstvo moe opet
podieliti prema raznim podnebnim i mjestnim okolnostim na vie
flora. Florom ili cvjetanom zovemo svekoliko bilinstvo jednoga
mjesta ili pokrajine. Prema tomu moemo govoriti oflorizagrebakoj,
hrvatskoj, austrijskoj, evropskoj i t. d.
Hrvatska flora. Hrvatska je flora prilino poznata. Iza rev
noga tudjinea Pa via K i t a i b e l a (1792. i 1802.) poee se u po
lovini ovoga stoljea baviti hrvatskom florom domai ljudi. Prvi izdade
Dalmatinac de V i s i a n i R. veliko djelo o dalmatinskoj flori (Flora

dalmatica Tom. III. Lipsiae 1852.), a za njim se pojavie Schlosser
i Vukotinovi djelom: Syllabus florae croaticae. Za njimi izdadoe
opet g. 1866. Aug. Kanitz i drugovi posebnu flora Slavonije, a g.
1868. Aug. N e i l r e i c h posebnu floru ue Hrvatske. Na temelju
svih ovih predradnja sastavie S c h l o s s e r i V u k o t i n o v i veliko
djelo o flori ciele Hrvatske, koje je g. 1869. trokom akademije
hrvatske svjetlo ugledalo. Glede broja bilinskih vrsti u cieloj Hrvat
skoj i u pojedinih pokrajinah imademo sliedee podatke. Bilja u uoj
Hrvatskoj imade po Neilreichu 2247 vrsti, i to javnocvietka; u Dal
maciji imade po Visianu 1889., a po Neilreichu 2047 vrsti (takodjer
javnocvietka); u Slavoniji pako po Kanitzu 2333 javnocvietka i tajno-
cvietka (javnocvietka 1351, a tajnocvietka 982 vrsti). Po flori Schlosser-
Vukotinovievoj broji c i e l a Hrvatska 3380 javnocvietka, a pribro
jimo li jo kasnije obretene, to ima svega u Hrvatskoj u irem smislu
preko 3400 javnocvietka, neraunaju ovamo koju stotinu suvrsti
(Subspecies) i mnoge odlike (Varietete). Nu ovamo pribrojiti nam je
jo do 2800 tajnocvietka, koje nisu jo dobro poznate ni pretraene,
stoga moemo sa S. Brusinom uzeti, da u cieloj Hrvatskoj imade do
6200 raznih bilinskih vrsti1.
Idemo li gledati, koj poloaj zauzima hrvatska flora na povrju
zemlje, to vidimo, da se uzporednica od 45, koja dieli umjereno
topli pojas od umjereno hladnoga pojasa, tee upravo sred zemlje
hrvatske, i to od Senja preko Brinja, Jesenke i Krlja do Bosne,
zatim nie od upanja preko Morovia, Rume i stare Pazue do
Ugarske. Sva dakle Hrvatska uzporednici 45 na sjeveru pripada sa
svojom florom umjereno-hladnomu pojasu, koj se takodjer zove pre-
dielom listopadnoga drvea; sva pako Hrvatska, leea 45 uzpor(l-
nici na jugu (dakle gornja krajina i Dalmacija), pripada sa svojom-
florom umjereno toplomu pojasu ili predielu vazda zelene bielogorice.
Promatramo li opet hrvatsku floru, kako stoji prema flori su
sjednih pokrajina i drava, to moramo dobro razlikovati u hrvatskoj
flori tri posebna i razliita tipa. Jedan dio naime srodan je flori
srednjo-evropskoj, drugi spada na stepnu floru ugarsku, a trei nam
je dio pribrojiti flori sredozemnoga mora.
1
Na cieloj zemlji irna dosele do 95.000 poznatih vrsti bilinskih, nu za eielo
biti e jih 2300.000 vrsti:
I. K f l o r i s r e d o z e m n o g a m o r a pribrajamo hrvatsko
primorje od Bieke do Baga, zatim cielu Dalmaciju. Ovaj prediel lei
pod istim stupnjem irine, pod kojim i juna Francezka i sjeverna
panjolska, a srednja mu toplota ljeta broji 23'424"5Cel. Budu
da je podnebje ovoga kraja veoma toplo, te se moe uzporediti sa
podnebjem i najjunijih pokrajina Evrope, to ima ovdje kraj bilja,
koje jedino u Napulju, junoj Francezkoj i paniji raste, jote i ta
kovih bilina, koje uspievaju samo u Grkoj, sjevernoj Africi, zatim u
Egyptu i Palestini. U Dalmaciji dapae ima i znaajnih bilina sub-
tropikih, i to iz plemena pravih paoma, naime onizka umara (Cha-
maeorops humilis) i koristni prstak (Phoenix dactylifera).
Karakteristine biline ovoga prediela flore hrvatske jesu: mrt-
vina obina (Myrtus communis), mrtvina tarentinska (M. Tarentina),
kapar pitomi (Capparis rupestris), upavac ledoliki (Mesembryanthemum
crystallinum), maslina pitoma (Olea Europaea), badam pitomi (Amyg-
dalis communis), mogranj crveni (Punica granatum), lovorika obina
(Laurus nobilis), smokva arapska (Agave Americana), cetrun ljekarski
(Citrus medica), narana pitoma (Citrus Aurantium), smokva majuna
(Opuntia nana),, smokva indijanska (Ficus Indica), jorgovan pravi
(Melia aziderah) i t. d.
II. K f l o r i s r e d n j o e v r o p s k o j pribrajamo svukoliku
floru Hrvatske u uem smislu (provincijalne Hrvatske i hrvatske kra
jine). U ovom predielu ima takodjer nekoliko bilina, kojih nalazimo
inae samo u juno-iztonih predielih Evrope, kano n. p. kravjak
primolisti (Carlina acanthifolia), baruina maloakasta (Anchusa micro-
calyx), estoslavica trepaviasta (Primula ciliata), zatim neke vrsti
abnjaka, klinia i dunjica. U istom predielu hrvatske flore ima
nekoliko osebnih bilina, kojih nenadjosmo u susjednih zemljan. (Ta
kove jesu po Neilreichu: Hyacinthus amethystimus, Poligonum Alpinum,
Cirsium montanum, Crepis Kitaibelii, Galium maritimuin, Pedicularis
brachyodonta, Primula Kitaibeliana, Hypecoum procumbens, Carda
mine chelidonia, Cardamine carnosa, Aubrietia deltoidea, Paronychia
argentea, Dianthus nitidus).
III. K s t e p n o j flori u g a r s k o j pribrajamo floru ciele gra-
djanske Slavonije i velik dio slavonske krajine.
elimo li dobro upoznati prostranstvo i ivot bilja u Hrvatskoj,
nije nam dosta, da poznamo prediele irine, nego nam je takodjer
upoznati upliv nadmorske visine. Svakomu je poznato, da u Hrvatskoj

imade kraj nizina jo i visokih polja, a i visokih gora, koje siu u
vis do 1898 met. Prema tomu moe se dogoditi, kao to i zbilja
jest, da na jednom te istom mjestu raste uz more bilje subtropikoga
pojasa, a visoko na gori opet bilje sjevernih flora. Stoga 'je sasvim
druga flora nizina i humlja, a sasvim druga opet flora gora i planina.
Razredjuju dakle prediele flore nije nam samo paziti na zemljopisnu
irinu, nego i na visinu nad morem. Ovo je na umu imao Dr. J. K.
Schlosser, te je po tom cielu floru hrvatsku razdielio na tri pre-
diela: 1. na prediel nizkih i brieuljastih pokrajina, 2. na prediel
brdovitih i gorovitih pokrajina, i 3. na planinski prediel.
a. Prediel nizkih i b r i e u l j a s t i h pokrajina.

Ovaj se prediel dieli opet na dva razreda:
1. r a z r e d . Ovaj razred obuhvaa p r i m o r s k u floru u naj
uem smislu, te brojimo ovamo obalu morsku s oblinjimi brieuljci,
zatim otoke na jadranskom moru. Flora ovoga razreda sie do 440
met. visine nad morem. Tu nam se prikazuje veliko bogatstvo bilja,
a i najinteresantnije vrsti bilinske. Medju najznamenitije bilje spada
ono, koje smo ve prije nabrojili, govorei o flori sredozemnoga
mora.
2. r a z r e d obsie floru nizina i humlja izmedju Drave, Save
i Velebita i dopire do 420 met. visoko nad morem. Amo idu na
pose nizine Drave, Save i Dunava, naime Podravina, Posavina i Po
dunavlje sa dotinim humljem, zatim manje ravnine i doline uz rieke
Krapinu, Kupu, Dobru, Mrenicu, Koranu i Unu, uz Lonju, Bednju
i Plitvicu, napokon uz Ilovu, Pakru, Orljavu i Bosut.
b. P r e d i e l gorskoga i umskoga bilja.

I ovaj se prediel dieli na dva razreda:
1. r a z r e d obuhvaa umsko i gorsko bilje u hrvatskom pri
morju i Dalmaciji. On poima ondje, gdje je prvi razred prvoga pre-
diela prestao, i to sa 440 metra nad morem, a sie do tako zva
noga podplaninskoga pojasa t. j . do 1230 met. visine. Razred taj
obsie u drugih stranah onaj prediel, gdje poima rasti prosta bukva
(Fagus silvatica) pa sve donle, gdje ona prestaje i gdje poima rasti
jela (Abies excelsa) i omorika (x\bies pectinata). Nekad su tuj rasli
liepi dubovi, kanoti bukva prosta, grab umski (Carpinus betulus),
briest prosti (Ulmus campestris), kostanj pitomi (Castanea vesca),
breza biela (Betula alba), javor-dlen (Acer pseudo-platanus), javor-
mlie (Acer platanoides); nu sve je to gorsko drvee jo za prolih
vjekova posjeeno.
2. r a z r e d obsie sve visoke prediele izmedju Drave i Velebita
t, j . cielu juno-hrvatsku visoinu Velebitu na sjeveroiztoku i sve gore
medju Dravom i Kupom. On poima ondje, gdje je drugi razred
prvoga prediela prestao, dakle sa 420 met. i dopire do 1230 met.
visine. Ovaj pojas obsie pravu umsku i gorsku Horu, koju karak-
terizuju velike ume bielogorice, kano to je bukva, grab, javor, briest,
kostanj, breza i t. d., a sie do prave podplaninske flore; poimlje
dakle ondje, gdje raste .prosta bukva, a sie do ondje, gdje bukve
nestaje i gdje poima rasti jela i omorika.
Ovaj je dio hrvatske flore prebogat najzanimivijimi i vrlo ried-
kimi vrstmi bilja, osobito pako u kraju izmedju Kupe, Korane i
Velebita, gdje se iri tako zvana kraka formacija.
c. P r e d i e l p o d p 1 a n i n s k o ga i p l a n i n s k o g a bilja.
Trei prediel hrvatske flore obuhvaa sve podplaninsko i pla
ninsko bilje. Poima sa 1230 met. i sie do 1898 met., t. j . do
visine najviega vrha, O r j e n a u Dalmaciji. U ovaj prediel brojimo
vrhunce najviih gora hrvatskih: Orjen, Dinara, Sv. Jure, Vaganski
vrh, Kanjac, Ozeblin, Bielolasica, Risnjak, Snienik, Mosor, ibenik,
Mrzin, Seliki vrh, Snienica. Premda u sjevernoj Hrvatskoj medju
Kupom i Dravom nema nijednoga vrhunca iznad 1230 met., to se
u taj prediel moe ipak ubrojiti flora nekih najviih vrhunaca: Ivan
ice, Sljemena, Brezovog polja i Papuka.
Razrediv ovako po Schlosseru svukoliku floru na tri prediela,
bilo bi nam jo oznaiti najglavnije bilje svakoga prediela. Nu obilje
interesantnoga bilja toli je veliko, da bi nam teko bilo, da ovdje
poimence spominjemo svekoliko bilje svakoga razreda i prediela.
Volimo zato nabrojiti, koje su bilinske vrsti i plemena u Hrvatskoj
i u pojedinih predielih razprostraiijene. U junoj Hrvatskoj., t. j . u
kraju medju Kupom i Bokom kotorskom nalazimo najvie sliedea

plemena: sucvietke ili glavoike (Compositae), soivnice (Legumino-
sae), titonoe (Umbelliferae), krstaice (Cmciferae), klinie (Caryo-
phylleae), usnae (Labiatae); u sjevernoj Hrvatskoj pako medju Kupom,
Savom i Dravom opet sliedea plemena: trave (Gramineae), iljeve
ili peronjike (Cyperaceae), blatnjae (Helobieae), resane (Amentaceae)
prave rue (Rosaceae), i abnjae (Ranunculaceae).
Najredje i najzanimivije vrsti u uoj Hrvatskoj i Dalmaciji pri
padaju plemenom sucvietaka (Compositae), soivnica (Leguminosae),
usnaa (Labiatae) i mljeera (Euphorbiaceae). Slavonija naprotiv nema
osim lozoliste kadivke (Kitaibelia vitifolia) iz plemena sljezova (Mal
vaceae) , movarnoga sruna (Pvrethrum uliginosum), taurinskoga
kulja (Onopordon Tauricum) i jednoljetne komolike (Artemisia annua)
iz plemena sucvietaka upravo nita zanimiva, esa nebi bilo i u osta
loj Hrvatskoj.
Spomenuli smo ve u uvodu, da i g e o g n o s t i k i sastav zemlje,
na kojoj bilje raste, upliva mnogo na floru dotine zemlje. U koliko
daje geognostiki sastav poseban biljeg hrvatskoj flori, nije dosele
dovoljno razloeno. Neilreich nasluuje, da u Hrvatskoj uplivaju geo
gnostiki odnoaji veoma odluno na vegetaciju, tim veina, to ovdje
prevladjuju vapnene formacije, te daju hrvatskomu bilju biljeg xero-
filne flore. Neilreich misli medjutim tuj samo junu Hrvatsku i neki
dio sjevero-zapadne Hrvatske. Schlosser naprotiv misli, da se upliv
geognostikih formacija na razvoj i prostranstvo bilja u Hrvatskoj ne-
moe jo za sada opredieliti.
Mnogo su ljudi svojom rukom mienjali lice hrvatske flore. Te
ajem stoljea promienila se je flora naa veoma znatno, budi to su
ljudi nekoje biline izkorenili, budi opet to su druge koristne udo
mili. Tako nam se pripovieda, da je car Galerij dao u Panoniji sve ume
posjei, a zemlju za teg prirediti. Neko bijae sva juna Hrvatska
puna prauma. Kad su tuj Mletani ume posjekli, ne samo da je sva
umska vegetacija propala, nego i kolike su jo umske biline za
uvieke tuj usahnule! S druge opet strane znademo, da je car Probo
izsuio izmedju Drave i Save jezero Hiulcus. Koliko je tuj bilina re-
tovnica propalo, koliko opet drugih izraslo! Suenjem movara i kr
enjem uma mienja se u obe znatno lice dotine flore, te je zato
sasvim opravdana tuba neumornoga botanika Schlossera, kad ali za
Lonjskim poljem, koje e se osuiti i toli znaajnih biljka izgubiti.

Kako se ljudskom rukom mogu u kojem kraju nove biljke udomiti i
oplemeniti, svjedoi nam opet car Probo, kuj je prvi poeo u Hrvat
skoj saditi vinovu lozu, te je tim tu znamenitu i vele koristim biljku
udomio u naoj zemlji.
Da kaemo jo togod o flori m o r s k o j . Flora je morska
dodue jednolina, ali zato ipak bujna liepimi primjerci. Ona sastoji
malo ne od samih r e s i n a (Algae), kojih ima dodue i po sladkih
vodah , ali su mnogobrojnije u moru. Viih i savrenijih vrsti bilin-
skih ima u moru malo ili nita. Od viih tajnocvietaka (vodene pa
prati) ima samo jedna vrst; a od najnieg razreda podvodnica (Na-
jadeae) iz plemena jednosupnica (Monocotyledones) ima samo neko
liko vrsti. Poznata je napose v o g a m o r s k a (Zostera, Seegras).
Njezinim se suhim liem nalau stolci, a hrane njim i marvu.
Morske su resi ne u obe najbujnije u tropijskih predielih, a
ima jih sve manje prema stoerom. Dosele poznaju do 6000 vrsti
morskih resina (u jadranskom moru preko 1200 vrsti), od kojih slue
mnoge za hranu i liek; a od drugih dobiva se soda, jod i brom.
Resine, to za hranu slue, pripravljaju sad kano salatu ili prismok,
sad jih kuhaju u juhu.
Kulturno bilje. Ve smo malo prije spomenuli, da si ljudi
rukom svojom floru svoje domovine mienjaju, te da sade i goje bilje
na veliko, koje jim je koristno, a drugo tetno ili nekoristno da ta
mane. Ovako su trudom ljudskim nastale n j i v e , v i n o g r a d i , v r t li,
i na njima uspieva bilje, koje tamo prvotno nije raslo. Ovakove bi~
line, koje su ljudi prenieli s jednoga kraja svieta na drugi, te jih
poeli gojiti i iriti jim prostrani ste, zovemo k u l t u r n i m , b i l i n a m i .
Kulturne biline hrane budi ljude budi ivotinje, ili slue za bojadi-
sanje, za liek, i za ures u perivojih i vrtovih. Veina kulturnog bilja,
to ga u naoj domovini gojimo, potie iz tako zvanoga staroga
svieta, U Evropi uspievahu od vajkada od ita: zob i ra, od voa:
trenja i kruka, od povra: kelj, blitva (Runkelriibe) i mrkva. Iz
sjeverne i zapadne Azije potie penica, jeam, heljda, grah ili pasulj,
krastavci, mendula, vinja, kajsija, vinova loza, dud ili murva, spa-
na, bieli luk i t. cl., iz june Azije ria ili pirina, narane, breskva.
Amerika je opet domovina kukuruzu, korunu i duhanu.
Sada nam je jo u kratko opisati prostranite u Hrvatskoj po

jedinim kulturnim bilinam, a uz to emo u kratko gdje gdje stati
stikim! podatci pokazati, koliko nam vriede neke Mine.
ito. ita rodi u Hrvatskoj preko 7,280.000 hektolit. na godinu, i to svako-
vrstnoga: p e n i c a , k u k u r u z , r a , j e c a m , n a p o l i c a , z o b , p i r , p r o s o i
h e l j d a . Od svih vrsti ita rodi najvie kukuruz (preko treine), a zatim zob i
penica. U pojedinih pokrajinah kraljevine Hrvatske nerodi ito jednako obilno.
Prava itnica je S r i em. Tu raste oko Rume najbolja penica, sasvim ravna ba
natskoj, a i druge vrsti ita, osobito kukuruz rodi obilno. Uz Sriem izvodi jo i
ostala Slavonija, a i zapadna Hrvatska toliko, da ima suvika. Juna medjutim
Hrvatska izmedju Kupe i Boke rodi itom toli slabo, da ga mora uvaati. Glavna
hrana iteljem u Primorju i Dalmaciji je kukuruz, od kojega prave tako zvanu
polentu". U zagorskoj pako Dalmaciji hrani se ubogi puk sirkom i poneto
jemom. Pirina ili rie izvodi se u Dalmaciji oko 10.500 hektol.
Komunice. Od komuniea rodi u Hrvatskoj g r a a k , p a s u l j , b o b i so-
e i v i c a , i to ponajvie u vrtovih , a pasulj jo i na poljih med kukuruzom. U
Dalmaciji napose hrane se na mnogih mjestih pitomim bobom, (Vicia faba). te
jim je ponajglavnijom hranom.
Kupusa sade u Hrvatskoj veoma mnogo, kisele ga i hrane >e njim (hr
vatsko zelje"). U svoj Hrvatskoj izraste na godinu 5,886.000 glava kupusa, a od
toga odpada na Dalmaciju samo 336.000 glava.
Koruna sade po svoj Hrvatskoj, osobito po nekadanjoj karlovakoj krajini,
gdje slui ljudem za hranu mjesto kruha. I u Dalmaciji poee ga u novije vrieme
sve vie saditi. Koruna rodi godimice 856.000 hekt. (u Dalmaciji 50.000 hekt.).
Repa uspieva samo u vlanijoj sjevernoj Hrvatskoj. Od godinjih 319.000
hekt. ide na Dalmaciju samo 19.000 hekt. D j e t e l i n e siju u novije vrieme
mnogo vie, a isto tako i grahora.
Od trnoga bilja sije se u sjevernoj Hrvatskoj l a n , k o n o p l j a , r e p i c a i
d u h a n . Lan i konoplja slui ponajvie domaim potrebam. D u h a n sade po
najvie u Slavoniji i u krajini, ali samo pod stanovitimi uvjeti, jer je sadjenje
duhana monopol. Po dru. Matkovieu izvodi se godimice do 1000 inetr. cent, duhana.
Spomenuti nam je jo ino trno bilje, koje se sije i sadi ponajvie po vrtovih:
m a k , osobito u Slavoniji; p a p r i k a u Slavoniji; a f r a n osobito u Dalma
ciji; b r o u slavonskoj Posavini i Dalmaciji; napokon h m e l j (divlji) oko
Virovitice, Valpova i t. d. Znamenita je jo produkcija r u m a r i n a u Dal
maciji, osobito na otoku Hvaru, gdje tvore od njega rumannovo ulje.
Povrtelje. Medju najglavnije povrtelje brojimo l u k c r l j e n i ôsobito u
Turopolju) i b i e l i l u k , zatim k r a s t a v c e , a napose d i n j e i l u b e n i c e , koje
uspievaju osobito u Slavoniji i Dalmaciji. Uz ovo spominjemo jo t i k v u , h r e n
i p a r o g u . Lubenica se izvozi iz Slavonije na godinu do 200.000 komada.
Voe. U sjevernoj Hrvatskoj, a napose u Slavoniji i Zagorju rode l j i v e ,
te tuj ima velikih l j i v i ka. Od ljiva se pee ljivovica, ili se opet ljive sue,
te onako osuene za skupu cienu prodavaju. Kraj toga ima u Slavoniji mnogo
Bilje u Hrvatskoj, 373
k e s t e n a , i tu ima itavih uma od kestena. Voe je nae teno, napose su glaso

vite slavonske jabuke s r i k e " , kojih se na godinu izvozi 6080 malih ladja.
U junoj Hrvatskoj, a napose u Dalmaciji, ima osobitih vrstih voa. Tu
uspieva medju ostalimi: m e n d u l a , s m o k v a , m a s l i n a , b i e 1 i i c r n i
d u d , m o g r a n j , o s k o r u a , r o g a (der echte Johannisbrotbaum, samo na
otocih), m r t v i n a, d a t u 1 j a oko Dubrovnika i na otocih Hvaru i Visu, l o v o
rika, eetrun i narana.
Glede m a s l i n e upamtiti nam j e , da uspieva uzdu ciele primorske
obale hrvatske od Eieke do Kotora, te da ima mjestimice zasadjenih maslina po
poJjih, livadah i vinogradih, tako da prilie vie gajevom ili malim dubravam.
Maslina raste najbolje oko Trogira i Kotora, a napose oko Dubrovnika. U du
brovakom okoliu vicii najvee i najbujnije masline, a plod jim je vei i so
niji, nego li u ostalih stranah. Nasadi maslinski obsiu u svoj junoj Hrvatskoj
oko 160 -kilom. Od masline dobivaju ljudi vrstno ulje, a dubrovako je ulje
dobro i eienjeno poput genovekoga. M e n d u 1 a rodi iakodjer po svem hrvatskom
primorju i otoju, cvate ve u veljai i oujku, a plod se njezin moe takmiti sa
mendulami juno-francezkimi i napuljskimi. Od s m o k a v a su najbolje one na
otoku H v a r u , gdje jih prodavaju u malenih ladicah od 23 kilogr.
Vino. Ponajglavnije kulturno bilje u cieloj Hrvatskoj za eielo je vinova
loza. Ona uspieva u svih brieuljastih stranah sjeverne Hrvatske izmedju Drave i
Kupe, zatim uzdu cieloga primorja. U jugozapadnoj i junoj visoini hrvatskoj
nemoe pravo roditi, jer tu joj neprija ni visina nad morem ni podnebje. Pri
morska su vina sladka, vatrena, teka, ali se nemogu dugo drati; vina naprotiv
u sjevernoj Hrvatskoj vie su laka, te se dre dugo vremena. Vinogradi obsiu
oko 1320 -kilom., a vina se izvodi na godinu 2,465.000 hekt. (765.000 hekt. u
Dalmaciji, a osialo u Hrvatskoj i Slavoniji). Najznamenitija vina jesu:
u sjevernoj Hrvatskoj: s r i e m s k o vino ili dolnjo-karlovaeko, osobito dobro;
m o s l a v a k o , k a l n i k o , g u e r o v a k o , g o l j a k i b u k o v a c kod
Zagreba, o k i k o kod Samobora i t. d.
u junoj Hrvatskoj: b a k a r s k a v o d i c a i k o l u d a r u riekoj upaniji; u
Dalmaciji: d e b i , g r b i e, m a r a s c h i n o i m u k a t u okoliu zadarskom ;
m a r a s c h i n o , uhko t a r t a r s k o vino i e r v e n i m u k a t oko ibe
nika; utkasti p o s i p i v u g a v a oko Trogira; v u g a v a na otoku Brau ;
g r k i cyparskomu vinu slini p e e n o na otoku Koruli i t. d. Osobito je
vrstno vino dubrovaka m a l v a z i j a. Ima je dvie vrsti: uhka i sladka. Zuhka
ili goi'ka malvazija moe se takmiti sa panjolskim Xeres-vinom, te je boje ute
poput zlata ili biele poput vode. Spomenuti nam je jo kotorski m a r z e m i n,
koj uspieva u okolici tivanjskoj u kotorskom zalievu.
Dalmacija se odlikuje jo osobitom vrsti rozolija, to ga zovu R o s o-
1 i o M a r a s c h i n o . Tvore ga od neke vrsti vianja, od tako zvane P r u n u s
M a r a s e a , koja uzraste visoko kao grm ili malo drvo. Ova vrst vinje ima
crnkast plod, i od njega peku spomenuti marasehin, kojemu nema na daleko para.
Peku ga.napose u Zadru, ibeniku i Spljetu.
O P I S :
Rumarin u junoj Hrvatskoj.

ovjek je od vajkada otajstvenim okom motrio bilinski sviet, u njem
nazrievao tajne sile, koje bi ga sada branile i lieeile, a sada opet proga
njale i ubijale. Tko da nezna, to je bila i stoje jote sada rua svim naro
dom? A nae starice po selih znati e ti mnogu biljku pokazati, kojom e
se omiliti ili omraziti (bilje od omraze, odoljen-trava i t. d.) znati
e za ovo ili za ono u bilinstvu lieka. Nigdje nee nai u javnosti tuge ili
veselja, gdje nebi ovjek posegnuo za biljem, da mu ono pomogne tugovati
ili veseliti se. Pa to je ovjek njeniji i osjetljiviji, tim se je bilju vie
priljubio. Djevojka nam u narodnih pjesmah odkriva cvieu svoje njeno
srdce, od njega trai lieka i svjeta. Jednim se kiti u kui, a drugim na
javnih svetkovinah. Bilje liepa cvieta i uztrajna lia, koje nee lahko
uvenuti, izabrae svi narodi, da njim urese dulje sveanosti i svetkovine.
Tko da nije kod nas jote vidio vesele svate , nakiene r u m a r i -
n o v i m i granicami, koje vam kau blaenu i uztrajnu sreu. Tamno i
uviek zeleno lie uz ugodan miris podieljuje rumarinu svean znaaj,
koj je on i stekao kod svih junih naroda. Uz lovor i mrtvinu moi ga je
splesti u liep vienac, kojim majka kiti svoju kerku, kada ju sretnu na
vjenanje vode, pa i kad ju u nesmiljenu zemlju zakapaju. Ye stari Grci
i Bimljani pleli su rumarin u vience, pa su se njim na svetkovinah kitili
kao i lovorovim viencem. U Gfrka pripoviedala se pria, da u ramarinu
ivi mladi Libanotos, koga su bogovi kao svoje mezime ljubili, a zlobni
ljudi ubili.
Sa juga razirio se je rumarin po itavoj Evropi, te je postao po
svuda ne samo uresom, nego i liekom i kunom potrebom. Gdje neraste
divlje, tamo ga sade, njeguju i tite od zla vremena. Eumarin je ljubimce
toplijega sunca; gdje mu zima i mrazovi neprekidaju ivot, tamo jedino
porasti e on pod otvorenim nebom. Odkle li je rodom, to neznamo ; ali
sada ivi po svih zemljah, koje se steru uz sredozemno more.
Eumarin se je kod nas nastanio u veoj mnoini po dalmatinskih
otocih, a poneto i po kopnu. Na liepom i njenom otoku H v a r u blizu
mjesta Hvara nemoe ni koraknuti po vapnenom, peinastom tlu, na kojem
inae malo koja biljka uspieva, a da nestane na grm rumarina. Skoro
uzdu itave june strane otoka nanizao se grm do grma, doim je na sje
vernoj strani neto redji. Svi oblinji omanji otoci, a osobito LVlaslinica i
Vis puni su rumarina. Na otoku Brau, koji inae veoma nalii Hvaru,
neraste rumarin. Isto ga tako neima ni na Koruli, Mljetu, Lastovu, ni
na drugih junih otocih. Na kopnu dalmatinskom nalazi rumarina samo
u okolici Spljeta i Dubrovnika, nu i tu kao da nije samonikao , nego se
ini, da je donesen i nasadjen. U hrvatskom primorju ima rumarina u
okolici Trsatskoj kod Eieke i na gdjekojem kvarnerskom otoku. Izvan hr-
vatskih krajeva nalazimo ga jo uz zapadnu obalu Italije, na Siciliji i Kor-

ziki, zatim na mnogih miestih u junoj Francezkoj, panjolskoj, Grkoj a
napokon jo u Egiptu i Algiru.
Eumarin raste u grmu, koj je 30 do 62 centim. visok , a gdje ga
uvaju i njeguju , tamo se on digne do 125 cent, visoko, a stablo mu
onda postane kano palac debelo. Eumarin je itave zime odjeven tamno-
zelenim liem, a im ograne proljetno sunce , odmah stane on razvijati i
raztvarati svoje krasno cviee, koje se je kano juno nebo namodrilo. Biva
to ve u mjesecu veljai, a do travnja je rumarin odcvao.
Po dalmatinsko otoje je rumarin svojim liem osobito vaan.
Uzko i dugoljasto njegovo lie s obiju je strana poneto podvijeno. Grornja
je strana lista boje tamno-zelene; dolnja je strana biela i sva pokrivena
gustom dlakom. Vei se dio ovih dlaica nabubrio u krugljaste lieze,
koje su napunjene hlapivim eterikim uljem (Oleum Eosmarini). Svakim
danom trai se u trgovini sve vie rumarinovo ulje, pa je nade, da e
skromni rumarin na mnogih mjestih, gdje je dosele samo vesele svate
kitio, biti doskora izvorom liepa dohodka i blagostanja, ako ga samo uzmu
marljivom rukom uzgajati. Ve prije deset godina unosio je rumarin svo
jim uljem cielomu otoku Hvaru do-30.000 forinti, doim sama obina grada
Hvara dobiva za iznajmljeno rumarinovo polje na godinu preko 1350 for.
Siromanim je otoanom rumarin posvuda prava blagodat, pravi
dar neba. Oni izim masline i poneto vinove loze neimaju skoro nigdje
toliko plodna zemljita, da bi na njem urodilo bar toliko ita i jema, koliko
bi trebali, da se kruhom prehrane. Na najpustijoj goljeti , gdje malo koja
biljka poraste, zahvati i raziri se rumarin veoma lahko. Za uzgoj netrai
on nikakova truda ni rada, pa ipak donosi ovjeku liep prihod, a s njim
esto sreu i blagoslov. Uz puteve i na poljanah, gdje je ovjek zemlju
oistio i izkrio, ve se za kratko vrieme pojavi velika mnoina mladoga
rumarina, gdje sam nie i raste neekaju, da ga ovjek ondje zasadjuje.
Otok bi Hvar za kratko vrieme sav zarasao se u rumarine, a ovjek mu
nebi pri tom trebao nita vie pomagati, nego mu samo sa povrine tla sve
zaprieke uklanjati.
Na otoku Hvaru, kao i na drugih otocih, gdje je rumarin u veoj
mnoini porasao, podrezivaju grmlje svake tree godine, da mu iz lia
ulje izciee. Dvie godine raste grmlje, a tree godine stanu otrimi noevi
rezati dvogodinje granice. Biva to o koncu svibnja; dotle je i sjeme
na rumarinu ve podpuno dozrelo. Odrezane granice nose na kupove, da
se ondje posue. Da jih vjetar neraznese, to jih obino pritlaivaju oveim
kamenjem. Za osam su dana granice suhe, a ljudi razastiru onda iroke
ponjave, te pobiru na njih bez ikakove muke lie sa granja. Gfole se gran
ice ili spale ili pobaaju, a lie pokupi, te se onda stane priredjivati,
kako e se iz lia ulje izvui.
Kod nas u Dalmaciji dobivaju rumarinovo ulje na veoma jedno
stavan nain. Na polju pod vedrim nebom izkopa se ognjite, te se nanj
370 Bilje it Hrvatskoj.
postavi velik bakreni kotao. Lie se natrpa u kotao do vrha, neto se

vodom namoi, pa onda- poklopcem zatvori. Vatra, sto se pod kotlom, naloi,
stane hlapivo ulje u paru pretvarati te ju tjera u ciev. Ciev ova ide iz kotla
kroz posebnu posudu, koja je napunjena hladnom vodom; tu se para pre
tvara u ulje, koje onda na kraju cievi kapa u podvrgnutu posudu. Uz ulje
se iz kotla uviek jote i voda u paru pretvara, te iztice kroz ciev u posudu.
Ohlajivanje je cievi ovdje jako nesavreno ; hladna se voda malo kada
mienja, te ona postaje doskora tako mlaka, da nemoe mnogo pare u ulje
zaguivati. Mnogo pare izadje na taj nain kroz ciev, pa se u zraku izgubi.
Ljudi si neznaju u tom puno pomoi, a i sirotinja jim sjedi za vratom, pa
si nemogu udesnije sprave kupiti.
Prekapljivanje ulja obavljaju ljudi ponajvie na morskoj obali, da
nemoraju iz daleka hladnu vodu donaati. Na otoku Hvaru nai e stoga
esto uzdu itave obale izkopane peine ili nagomilane rumarinove
granice.
Ono malo ulja, to ga Dalmatinac prekapljivanjem dobije, pokupujui
odmah trgovci na samom otoku. Ulje se ovdje zatvara i zaljepljuje u limeno-
posudje, pa se onda alje u trgovinu i to ponajvie u Trst.
Kumarinovo ulje upotrebljuje se najvie za pravljenje mirisave mast
(pomade) i boje, ali ga jo vie upotrebljuju kao sredstvo, kojim se raztje
ruju kodljivi kukci. No najvie poee u novije vrieme mieati rumari-
novo ulje sa maslinovim uljem. Ako se maslinovo ulje upotrebljuje za teh
nike svrhe, to se nanj plaa veoma malo poreznine i poreza; ako se k
maslinovu ulju prilije rumarinova ulja, tad ga vie nemoe za jelo upo-
trebiti, ali je zato jo uviek dobro za tehniku uporabu, pa se zanj onda
plaa malo poreza. Kadi toga poee u novije vrieme traiti sve vie ru
marinova ulja, te e doskora naemu rumarinu liepi dani osvanuti. U Trstu
se godimice 17 do 20 tisua kilograma rumarinova ulja unosi u trgovinu,
pa se odavle raznaa u sjevernu Evropu i a u Ameriku. Ciena je ulju
velika; plaaju za kilogram do 2 forinta. Iz Trsta odnaaju rumarinovo
ulje u Francezku i u Italiju, jer vele, da je nae ulje m nogo bolje i finije.
U panjolskoj i Prancezkoj prekapljuju iz rumarinova lia neki
liek, koji je bio na glasu pod imenom A q u a r e g i n a e h u n g a r i a e , ali
se pri tom neupotrebljuje samo rumarin, nego i neke druge mirisave
trave. Na otoku se Hvaru ova k r a l j i i n a v o d i c a ve od davna prire-
djuje i u sviet razailje. Pripovieda se, da je kraljica Jelisava, majka Lju
devita Velikoga a udovica Karla Eoberta prva uvela u obiaj ovu vodicu, pa
je naravno, daje ona po Jelisavi brzo -a glas izila. Danas se kraljiina
voa vie kao liek mnogo netrai, nju nadomiestie mnogi bolji i sigurniji
liekovi.
Suho lie sa rumarinovih granica nebaca se uviek u kotlove, nego
se kadkada onako posueno u Trst odvaa i ond " 1 ! e . U samoj se
Dalmaciji ovim liem mnoga jela zainjaju, a u x<rancezkoj se unka i
divljaci na skoro uviek zasladjuje rumarinovim liem, pa i u Italiji se

najobinijoj talijanskoj hrani, rii, pridodaje rumarinova lia. Spomenuti
nam je ovdje, da se od rumarina prirejuje jo i rumarinovo vino i ru-
marinov ocat.
Kako. je poraba rumarina i njegovih proizvoda postala u novije
vrieme sve vea, velika je teta, da se u nas po Dalmaciji, a napose na
otoku Hvaru ljudi malo brine za uzgoj ove veoma koristne i zadovoljne
biljke. Malo vie njege i posla, pa bi nai otocani mogli u rumarinu nai
najizdaniju zaslugu. Ali se bojimo , da e uz nemar naih ljudi i uz
veliku porabu najednom rumarin izeznuti sa pustih inae poljana, kao
to su nam izceznule i dalmatinske ume. . (M. Kipati.)
Maslinov gaj.
IX.
ivotinje u Hrvatskoj.
(Uvod. Hrvatska fauna. Pregled hrvatske farme. Opis.)
Uvod. ivotinje mogu u obe mnogo laglje mienjati svoja pre

bivalita nego li bilje; ipak visi njihovo razprostranjivanje i ivovanje
o razliitih stvarih, kanoti o toploti, svjetlu, zraku, vlagi i hrani. Prema
raznolikoj toploti vlagi i hrani nai emo na pojedinih mjestih zemalj
skoga povrja i razne vrsti ivotinja. Da vidimo, koliko uplivaju poje
dini prirodni pojavi na ivot i razvoj ivotinja.
Da kaemo ponajprije to o podnebju ili klimi. Podjemo li ze
maljskim povrjem od stoera prema polutniku, to vidimo, da se broj
vrstih ivotinjskih svedjer mnoi, im se bolje primiemo polutniku..
Osim toga znademo, da se mnoge ivotinje sele zimi s jednoga kraja
(studenoga) u drugi topliji, kano n. p. ptice selice; zatim da druge
ivotinje cielu zimu opet spavaju, n. p. puh i t. d. Svjetlo neupliva
dodue toliko na razvoj ivotinja, kanoti toplota, imade bo i takovih
ivotinja, koje nevide nikada svjetla sunanoga. Medju ove ivotinje
ubrajamo osobito n. p. crve utrobnjake (Entozoa) i moarilu (Proteus
anguineus), koji su zato i veoma slabih, krljavih oiju i nejasne i
bliede masti (boje). Svjetlo jako upliva na boju ivotinja. im je
svjetlo jae, tim su pojedine ivotinje jasnije i bujnije bojadisane koe,
dlake i perja. 0 tom e se osvjedoiti, prispodobi li kod jedne
ivotinje ledja i trbuh ili sravni li none i dnevne ivotinje jednoga
te istoga prediela. Jo bolje shvatiti e pravilo ovo, uzme li pri-
spodabljati ivotinje, to no ivu na stoeru, s onimi, koje se dese u
umjerenih ili vruih stranah nae zemlje. Doim su boje ivotinja
stoernih jednoline, koli su bujne i raznolike boje ivotinja oko po-
lutnika!
ivotinje u Hrvatskoj. 379
I zrak vriedi mnogo za razvoj ivotinja. Samo riedke ivotinje

niih redova mogu due vremena bez zraka iviti. U zraku ima vo
dene pare; ima li te vodene pare u zraku premnogo, to prouzro
kuje kod ivotinja razne bolesti. Kaznolikim ivotinjam treba razno
liko obilje vlage; od domaih ivotinja trebaju najvie vlage svinje,
a sve manje bivol, goveda, konj, ovca i koza. Najvema ipak upliva
na ivot i razvoj ivotinja h r a n a , i to hrana vegetabilna (rastlin-
ska), jer se i mesoderi hrane takovimi ivotinjami, koje travu deru.
U koliko vise ivotinje o bilju, vidimo najbolje kod kukaca. Bilje
nedaje medjutim ivotinjam samo hrane, nego raste li gdje na skupu,
to slui ivotinjam takodjer za prebivalite i utoite. Ta kolika mno
ivotinja prebiva po ikarju i dubravah, kolike se opet kriju po gu
stih i dubokih umah! Sve ptice pjevice dre se osobito grmlja. Po
tom si moe lahko pomisliti, u koliko se mora promieniti svakolika
fauna kojega prediela, ako ovjeja ruka izkri tamo sve ume i i-
karje. Naprotiv opet uvidja lasno, da e u onom kraju, gdje zemlju
izkri i novim kulturnim biljem nasadi, naseliti se nove vrsti ivo
tinja, za kojimi e sliedom sliediti opet neprijatelji njihovi, da se njimi
hrane. To isto vriedi, stvori li umjetne ribnjake ili kanale, ili iz-
sui li jezera, movare i blata. Iza svake promjene na povrju zemlje
sliediti e promjena bilinstva, a po tom i ivotinjstva. Tu se opaa
lahko i to. da i ovjek upliva silno na razprostranjivanje ivotinja;
on bo moe neke koristne ivotinje (domae ivotinje) po svojoj volji
razplodjivati i mnoiti, a druge opet kodljive ivine moe iztisnuti.
smanjiti, dapae i sasvim unititi (n. p. grabeljivce, otrovne ivo
tinje i t. d.). Prema mjestu, gdje ivotinje ivu, dielimo jih na k o p
n e n e (terrestria), v o d e n e (aquatica) ivotinje, i n a m e t n i k e (pa
rasitica).
Budui da spomenuti prirodni pojavi i okolnosti nisu svigdje na
zemlji jednaki, ve je toplota, zrak, svjetlo, vlaga, tlo i hrana veoma
razliita, to neprebivaju sve ivotinje po cieloj zemlji, ve pojedine
vrsti ivu samo na stanovitih zemaljskih prostorih, te neprelaze ho
timice nikada izvan granice svojega prediela u druge strane. Veli
ina pojedinih ivotinjskih prediela veoma je raznolika. Prostranita
alpinskih ivotinja malena su i ua od prostranita ivotinja, koje u
nizinah obitavaju; ptice i vodene ivotinje razprostranjene su obe
po velikih predielih. Prema tomu zovemo onu nauku, koja nas ui
380 ivotinje u Hrvatskoj.
zakone, po kojih su razna ivotinjska plemena, rodovi i vrsti u da

nanjem vieku na zemlji razdieljene, i v o t i n j s k o m g e o g r a f i
j o m ili g e o g r a f i j o m i v o t i n j a (Thiergeographie). Vie skupina,
raznih ivotinja, kojim se prostranita sudaraju, tako da sve u istom
predielu ivu, cine i v o t i nj s k o c a r s t v o (zoologisches Reich).
Svako se carstvo (ili drava) moe opet prema podnebnim, geograf
skim i mjestnim okolnostim podieliti na vie p o d c a r s t v a . F a u
n o m pako zovemo svekoliko ivotinjstvo jednoga mjesta, politike ili
naravne pokrajine. Prema tomu moemo govoriti o fauni zagreba
koj, hrvatskoj, austrijskoj, evropskoj, i t. d.
Cielu zemlja razdielio je poznati prirodoslovac Schmarda na 31
ivothrjsko carstvo ili dravu. Od toga ide 21 carstvo na kopnene
ivotinje, a 10 carstva na morske ivotinje. U najnovije vrieme pako
razdielio je glasoviti zoolog Wallace cielu zemlju na G carstva ili
krajeva (Regionen), i na 24 podcarstva.
Hrvatska fauna. Hrvatska fauna nije dosele dobro iztraena.
najmanje u Hrvatskoj i Slavoniji; nu ipak moemo slutiti ve sada,
da naa zemlja spada glede ivotinjstva medju bogatije zemlje u
Evropi.
Obzirom na ivotinjstvo razdielio je hrvatski prirodoslovac S.
Brusina svukoliku Hrvatsku na t r i raznolike pokrajine. P r v a po
krajina obuhvaa svu sjevernu Hrvatsku izmedju rieka Drave, Du
nava, Save i Kupe; d r u g a zaprema junu Hrvatsku t. j . visoinu,
koja se stere od Snienika preko Velike Kapele sve do Dinarskih
planina; a t r e a obsie hrvatsko primorje od Rieke do Kotora.
Prva ili sjeverna pokrajina spada na s r e d n j o e v r o p s k u p o k r a-
j i n u , a trea na p o k r a j i n u s r e d o z e m n o g a m o r a 1 , doim je
druga ili juna pokrajina vie samostalna, te se takodjer odlikuje
posebnimi vrstmi. Malo koja zemlja moe se pohvaliti, da joj fauna
sie u dva tri carstva; koli bujno mora tekar biti ivotinjstvo
hrvatsko, kada spada ne samo na razliita carstva, nego ima posebnu
pokrajinu sa posebnimi vrstmi. Osim toga je Hrvatska i u tom sretna,
to ima uz obilnu kopnenu faunu takodjer i obilnu morsku faunu.
1
Ova trea pokrajina pokazuje toliko osebujnosti, da je u najnovije vrieme
njemaki prirodoslovac K o b e l t predloio posebno d a l m a t i n s k o o k r u j e
(Kreis)".
S t a t i s t i k a h r v a t s k e faune.
(Po S. Brusiai.)
I. Protozoa Praivi.
Rhizopoda Korenonoei 200
Infusoria Nevidi 200

Spongiae Spuve l 140
II. Zoopkjta Mjeice. 540
Antliozoa Cvietnjaei 50
Hydrozoa Sveivi 80 j
Ctenophorae Rebrasi 6 i
III. Echinoderiiiata Iglokoci (Bodljae). 136
Crinoidea Stapeari 1
Asteroidea Zviezdai 30
Echinoidea Jaaei 12
Holotliurioidea Trpovi 20
IV. Vermes Crvi. 03
Platvhelinintes PJonjaei 180
Nemathelmintes Oblici 200
Eotifera Trepunjaei 25
Gephvrea Brizgavci 0
Annelides Viticnjaei 160
V. Arthropoda Sglavari. 570
Crustacea Korepnjaei 420
Araehnoidea Pauci 300
Myriopoda Stonoge 20
Inseeta Kukci. Ortlioptera Pravokrilci 160
Neuroptera Mreokrilci 200
n Rhynchota Polukrilci 600
Diptera Dvokrilci 2200
n Lepidoptera Leptiri 2500
,, Coleoptera Kornjai 5000
Hymonoptera Opnokrilci- 2600
VI. Mollusca Mekuci. 14.000.
Bryo/.oa Makovnjai 120
Tunieata Platenjaci 50
Brackiopoda Ramenonoei
Lamellibranchiata koljke 200
Scaphopoda Krponoci
Gastropoda Trbonoei 710
Cephalopoda Glavonoci 9
VII Vertebrala Kraljenjaci. 1101
Pisces Ribe 380
Amphibia Vodozemci 15
Reptilia Plazavci (Gmazovi) 27
Aves Ptice 341
.Mammalia Sisavci 80
813
17.253
Po raunu prof. S. Brusine broji ciela Hrvatska kakovih 17.000

ivotinjskih vrsti. Od veih ivotinja imade 80 vrsti sisavaca, 341
vrst ptica, 27 vrsti plazavaea ili gmazova, 15 vrsti vodozemaca. 380
vrsti riba. Kraj ovih ima u Hrvatskoj do 13.000 vrsti raznih kukaca 1 .
Prispodobimo li statistiku hrvatske faune sa statistikom faune koje
vee zemlje u Evropi, to emo viditi, da Hrvatska glede mnoine
vrsti ivotinjskih nezaostaje za mnogo veimi dravami i pokrajinami.
U starije doba medjutim, prije nego li su ljudi poeli obradji-
vati zemlju i kriti ume, bijae u Hrvatskoj mnogo vrsti ivotinj
skih, kojim danas ni traga neima. Te vrsti spadahu napose raedju
divlja i zvieri grabeljive. Pae u nekih stranah Hrvatske, gdje su
ume veini dielom posjeene, kanoti u Dalmaciji, nenalazimo vie ni
jelena ni veprova, doeim jih u drugih umovitih predielih jo gdje
gdje imade.
Od ivotinja, koje su neko za cielo ivjele u Hrvatskoj, vrie-
dan je spomena j e l e n v e l e r o g (Cervus megaceros), U muzeju
zagrebakom ima jedan podobro velik komad paroja od takova je
lena, a naao ga neki Posavac izpod Rugvice. Osim toga ivio je
neko u peinah i piljah hrvatskih svuda veoma obini p i l j s k i
m e d j e d (Ursus spelaeus), kojemu nalaze traga n. p. u pilji Vrli-
koj. U ovoj pilji naao je dr. J. W o l d r i c h vie lubanja od pilj
skih medjeda, te veli napose o jednoj ovo: Ein Schadel von Ursus
spelaeus diirfte zu den grossten bis jetzt bekannten Exemplaren
Europa's gehoren".
Kraj toga ima i takovih ivotinja, za koje moemo kazati, da
i z u m i r u bilo u obe, bilo u naoj domovini. Amo brojimo najprije
d a b r a (Castor fiber), kojega jedva da u nas vie i ima. Prije je
prebivao uz potoke i jezera, gdje raste dosta vrbaka, rakitnjaka i
topolika, te gdje je mirno takovo mjesto. Danas bi ga mogli jo nai
u Sriemu kod Slankamena uz Dunav, zatim po otocih izmedju Kar
lovaca i Kovilja. R i s (Felix lynx) ivio je u Gorjancih sve do ne
davno, te su jo g. 1855. ubili tri risa u susjednoj Kranjskoj. Ve
p r o v a i l i d i v l j i h s v i n j a (Sus aper) bijae neko u Hrvatskoj
1
Na leloj zemlji ima sada po Brusini od prilike ivuih ivotinja 253.250
vrsti, i to 2300 vrsti-sisavaca, 11.100 vrsti ptica. 1300 vrsti plazavaea, 400 vrsti
dvoivaea, 13.000 vrsti riba, 22.460 vrsti mekuaca. 193.700 sglavara, 3950 vrsti
crva, 690 vrsti bodljaea, 2000 vrsti mjeica i 2350 vrsti praiva.
veoma mnogo,' te se pria, da je Mkola Zrinjski u lovu na vepre g.

1664. u Nedeliu zaglavio. Iza godine 1848. izkorenie veprove u
Petrovaradinskom okruju sasvim, a u drugih krajevih jo prije, te
bi moda pojedinih komadi mogli nai jedino jo u visokih planinah
juno-hrvatske visoine. Poludivljih pako ima n. p. u umah djako-
vake biskupije. Neki dapae tvrde, da i a g a l j a (Canis aureus,
var. Dalmatinus) u Dalmaciji nestaje (n. p.. Torbar u Knjievniku),
nu to nestoji, jer jih tamo jo neprestano nalaze. Nu zato nestaje
d i v o k o z e (Capella rupicapra), kojih ima gdje gdje u juno-hrvat-
skoj visoini, zatim u Dalmaciji, kamo dolaze sa hercegovakih gora.
Gdjekoja divokoza, kako Petter pie, zaluta i do Hercegnovoga.
Budu da su mnoge ivotinje ve sasvim izumrle, a neke izu
miru: to bi u nas sve vie nestajalo ivotinja, osobito sisavaca, da
nisu ljudi umjesto izumrlih vrsti poeli u velike gojiti d o m a e
i v o t i n j e . Veina tih domaih ivotinja (sisavci i ptice) potie iz
Azije, te su u Evropu prenesene i tuj razprostranjene. Iz Azije po
tie n. p. m a g a r a c (iz zapadne Azije), k o z a (iz Kavkaza), o v c a ,
k o k o , p a u n (iz Indije); doim je b i s e r k i domovina Afrika, a
p u r a n u ili t u k c u sjeverna Amerika.
Pregled hrvatske faune. Kako je hrvatska fauna obilna, teko
bi nam bilo sastaviti podpun pregled svih hrvatskih ivotinja; stoga
emo govoriti samo o kraljenjacih, i to tako, da emo najprije spo
menuti vanije s i s a v c e , a zatim p t i c e , p l a z a v c e (gmazove),
v o d o z e m c e i r i b e . Od niih ivotinja nabrojiti emo neke-t^prske
ivotinjice.
I. Sisavci (Mammalia).
Od zvjeradi spominjemo najprije d i v l j u maeku (Felis Catus), koje ima
posvuda u hrastieih. U zemaljskom muzeju zagrebakom uvala se dugo velika
divlja maka, koju je ban Jelai svojom rukom ustrielio. Vukova ili k u r j a k a
(Canis lupus) ima u nas mnogo, te je vuk naemu narodu poznat bolje no ikoja
druga ivotinja (Sravni Z. Vukasovia: Eiee u naem narodu o vuku). Prosti na
rod veli, da ima dvie vrsti vukova, naime p l a n i n s k i h i r i t s k i h ; prve vrsti
da su neto vei, a druge vrsti manji i bolje sive dlake. Vuk je veoma tetno
zviere; on prebiva po svoj domovini naoj (izuzev primorske krajeve) po umah
i ritovih, po ikarju i livadah; zimi znade dapae zaci u selo, te otima marvu
iz okola i torova. L i s i c e (Canis vulpes) ima takodjer po svoj domovini; osim
obine lisice spomena je vriedna l i s i c a c r n o t r b uha (Canis melanogaster),
koju nalazimo u Dalmaciji, a osim toga samo jo u Italiji. Me d j e d a (Ursus
aretos) neima dodue vie u predielu medju Kuponi, Savom i Dravom, ali tim
ee ga nalaze u liburnijskoj, junohrvatskoj i dalmatinskoj visoiui. Makar jih

u ovih krajevih ljuto progone Cg. 1834. ubie u Dalmaciji 4 medjeda i 24 vuka,
te dobie zato 595 for. nagrade), dolazi jih ipak mnogo iz Bosne i Hercegovine.
J a z a v a c a (Meles Taxus) i k u n a nalaze takodjer u nas. Kuna ima dvie vrsti:
k u n a z l a t i c a (Mustela martes) i k u n a b j e l i c a (Mustela foina). Neko bijae
kuna u Hrvatskoj i Slavoniji veoma mnogo, te se je porez plaao krznom od kuna
(kunovina). Po jedna kuna vriedila je 12 15 dinara, a oni, koji porez takav potu
rahu, zvahu se colleetores marturinarum-. Slavonija ima i u svom grbu kunu
medju dvjema riekama, i to po naredbi kralja Vladislava od g. 149b\ U Hrvatskoj
ima jo i l a s i c a (Foetorius vulgaris), z r d a v a ili g o r n o s t a j a (Footorius ermi-
neus) i t v o r a c a (Foetorius putorius). U krajevih, gdje ima riborodnih rieka, na
lazimo i v i d r e (Lutra vulgaris), i to napose u movaran, to jih tvore rieke
Dunav, Drava i Sava. Najvie jih ima u Obedskoj bari kod Kupinova, u ritu
(bari) izmedju sriemskih Karlovaca i Kovilja, kod sela Vilova i t. d.
Od glodavaca spominjemo v j e v e r i c u (Sciurus vulgaris), koja je sivocr-
venkasta, a kadto posve crna, riedko kada sasvim biela (albinka), te ivi po
uman i gajevih. Vjeverici nalie vanjskim licem i nainom ivljenja p u h o v i .
(Myoxus), od kojih ima tri jestive vrsti. O b i n i h z e c e v a (Lepus timidus) ima po
svoj Hrvatskoj, a b i e l i h z e e v a (Lepus variabilis) nalazimo po visokih plani-
nah. K u n i a (Lepus cunibulus) imade dosele u nas malo, ali su jih poeli u
najnovije vrieme neto vie gojiti i timariti. M i e v a (Murina) broji naa domo
vina 10 vrsti; od svih takora ili pareova, najkodljiviji je c r v e n i t a k o r (Mus
decumanus), koji se je tek u novije vrieme u Evropu doselio. On pliva veoma
dobro, te zadaje monurom na moru mnogo neprilika, jer jim sve podere.
Dvopapkari u Hrvatskoj jesu ovi: s r n a (Capreolus eapreolus); j e l e n
(Oervus elaphus); i l a n j a c (Cervus dama N . Svih tih triju vrsti ima u naih u
man riedko, a upitomljenih nalazimo jih u zvierinjacih.
Glede pireaca upamtiti nam j e , da imade u nas riedkih vrsti i m i a ,
osobito sve 4 vrsti potopira, i to: E h i n o l o p h u s c l i v o s u s samo u Dalmaciji,
a Ehinolophus E u r y a l e , Ehin. ferrum equinuin i Ehin. Hipposi-
d e r o s u svoj Hrvatskoj. Osim ovih ima jo drugih 10 vrsti imia.
Od kukcoderaca spomenuti nam je k r t a (Talpa Europaea), koji j-e veoma
koristan za poljodjelstvo. Osim obine vrsti ima u Dalmaciji i druga vrst, T a l p a
c o e e a , poznata inae samo iz Italije. Kazati nam je napokon, da u Hrvatskoj
imade i 6 vrsti raznih r o v k a (Sorex).
Od morskih sisavaca spomena je vriedan t u l j a n ili n e r p a (morski teli,
Phoca vitulina), kojih ima riedko uz hrvatske obale. Narod pripovieda, da se u
dolini E i e k e (Omble) u vrieme berbe tuljani douljaju u vinograde te grodje
zoblju, nu to e biti po svoj prilici samo bajka. Veoma riedka vrst jest P e l a -
g i u s M o n a e u s , od kojega se jedna lubanja sa otoka Mljeta uva u mletakom
muzeju. Od dupina spomenuti nam je najprije p r a v o g a d u p i n a ili p 1 i s k a-
v i e u (Delphinus Delphis), koji osobito sareljice unituje. U nas ga riedko kada
love, nu kad ga ulove, jedu mu meso, pripravljeno, na kiselo. Pliskavice neboje
se ljudi ni najmanje. Obino plove uz parobrod bez ikakva straha, pomaljajui
glavu nad morsku povrinu i siui zrak, a zatim se velikom brzinom zalete u
morsku dubinu. Osim pravoga dupina nalaze se u jadranskom moru jo i ove
vrsti: D e l p h i n u s t u r s i o , riedje D e l p h i n u s P h o c a e n a , a osobito riedko
D e l p h i n u s R i s s o a n u s . Od ove potonje vrsti dobio je prvi exemplar dr. Fr.
Danilo, te se uva u zadarskom muzeju, drugi exemplar dobio je god. 1873 prof.
S. Brusina za zagrebaki muzej, a tek u novije vrieme dobio je jedan komad i
mletaki muzej. Eiedak sisavac u naem moru jest u l j e u r a (Physeter macro-
cephalus, tal. Caccialotto ili Capo d'oglio), zatim P h y s e t e r t u r s i o . Obje vrsti
toli su riedke, da jih ljudi neznaju pravo ni razlikovati. Jedna uljeura ulovljena
je nedaleko ibenika g. 1750, druga kod Zadra god. 1767, trea kod Budve
god. 1837; a vie njih zajedno (6) dne 15. kolovoza 1852 kod Novigrada (Citta
nuova) na Istri. Najriedje zaluta do nas kit sredozemnoga mora, nazvan B a l a e -
n o p t e r a m u s e u l u s (Rorqualo del Mediterraneo). Jedan exemplar ulovie pred
nekoliko godina kod otoka Paga, te mu kostur uvaju u carskom kabinetu
u Beu.
Pregled na nebi bio podpun, kad se nebi osvrnuli i na domae sisavce.
Domaih sisavaca ima mnogo pasmina; nu oznaivanje i razlikovanje tih doma
ih sisavaca zadaje prirodopiseem mnogo truda; jer neima dosta historijskih po
dataka o tom, kada i odkuda su se k nama neki sisavci doselili, a i od koje su
vrsti potekli. Tako se n. p. misli obino, da p i t o m a m a k a (Felis maniculata
var. domestica) potie od divlje make; nu u istinu je potekla od egipatske vrsti:
Felis maniculata. Od mnogovrstnih p a s a (Canis) spomena je vriedna pasmina,
koju Pitzinger zove d u b r o v a k i m k o k o j i m psom (Canis sagax Gallicus
Ragusanus). I o v a c a imade vie pasmina, te Fitzinger razlikuje u Hrvatskoj
ove pasmine: mace don sku ovcu (Ovies aries var. Parnassieus) u Slavoniji,
v l a k u ovcu (Ovies aries var. Parnassieus Dacicus) takodjer u Slavoniji, i ma
ce don sku m a s t n o r e p u ovcu (Ovis platyura Macecloniea), koja je razpostra-
njena po svoj Hrvatskoj. Najvie ovaca ima u junoj Hrvatskoj, gdje no slue
mjesto goveda. Od ukupnoga broja ovaca, naime 1,604.000 komada, ide na samu
Dalmaciju preko 820.000 kom. Mnotvo panjaka ini, da u Dalmaciji goje raz
mjerno vie ovaca, nego li u ikojoj drugoj zemlji austrijske monarkije. Pae su
tuj za ovce obilne, bilje sono i teno, a i podneblje prezgodno. Najbolji ovji
sir pravi se na otoku Brau i Inkoronati. U novije vrieme uvode svigdje ovce
mjesto koza (Capra hireus), i to s toga, to su koze veoma kodljive mladomu
drveu. U Dalmaciji ima 424.000 komada koza, a u Hrvatskoj i Slavoniji samo
113.000 komada. Mnogobrojne pasmine koza nisu jo prouene; Lanza razlikovao
je samo d a l m a t i n s k u kozu (Capra hireus var. Dalmatica). P i t o m o g o v e d o
(vol, bik, krava, Bos Taurus) i bi vol (Bos bubalus) razprostranjeni su po svoj
Hrvatskoj, nu najmanje jih ima Dalmacija radi nedostatne krme. Od 763.000 ko
mada goveda imade Dalmacija samo 83.000 komada. U Slavoniji razplodjena je
u g a r s k a i p o d o l s k a pasmina, a u Hrvatskoj b u a i . Konja (Equus Ca-
ballus) broje u naoj domovini do 266.000 komada (u Dalmaciji samo 16.000 ko
mada). Od vie pasmina spomena su vriedne ove: h r v a t s k i i l i u g a r s k i
konj (Equus velox var. Hungaricus ili Croaticus), zatim m a l i b o s a n s k i k o n j ,
V, Klaio. Prirodni zemljopis Hrvatske, #v
koj je osobito dobar za gorovite prediele u juno-hrvatskoj visoini. M a g a r a c

(Asinus vulgaris) koristna je ivotinja u junoj Hrvatskoj, osobito u Dalmaciji;
osobito maleni i krljavi jesu magarci u zadarskom kotaru radi zle i nedostatne
hrane. U sjevernoj Hrvatskoj, osobito u Turopolju i u Slavoniji, goje u veliko
svinje (Sus scrofa domestica). U svoj Hrvatskoj broje jih oko 770.000 komada
(u Dalmaciji samo 26 000 kom.). Od vie pasmina odlikuju se po Pitzingeru ove:
t u r s k a d o m a a s v i n j a (Sus scrofa var. crispa Turcica), konstatovana u
Hrvatskoj, zatim s r i e m s k a d o m a a s v i n j a (Sus scrofa var. crispa Syr-
miensis).
II. Ptice (Aves).
Eaznolikost povrja nae domovine ini, da je domaa o r n i s veoma bogata.
Kraj dalekih ravnica nalazimo visokih planina, zatim ovelikih movara (Obedska
bara, Neretva), a i blizina mora doprinosi mnogo obilju naih ptica. Osobito mo
varnih ptica ima naa domovina toliko, koliko riedko koj prediel.
Da pomemo sa pticami grabilieami. Od roda jastreba spominjemo ove
vrsti: g l a v a t i j a s t r e b (Gyps fulvus), g o l o g l a v i j a s t r e b (Vultur mo-
nacus), i N e o p h r o n p e r c n o p t e r u s , inae ptica afrikanska, koja bje ubi
jena i u Dalmaciji. Riedka u nas vrst jastreba jest b r k u t ili z e r (kostolom,
Gypaetos barbatus), koj samo kadkada kod nas prolazi. Tako su g. 1852. rano u
proljee vidjeli kod Zemuna dva takova brkuta, na koje navalie domai jastrebi
i orli, te zametnue u zraku boj s njimi. Boj trajae tako dugo, dok se doljaci
ti neumorie i na zemlju nepadoe. Jedan od njih ljuto izranjen nemogae dalje
letiti, te umae u oblije vrbake, u umsko ikarje. Drugi dan ve navali isti
doljak na neko pastire, to spazivi ostali pastiri pritekoe u pomo i grdno
velikoga brkuta smlatie i ubie. Pravih o r l o v a ima kod nas etiri vrsti: uti
o r a o ili o r l u i n a (Aquila chrysaetos), k r u n a t i o r a o (Aquila heliaca),
k r i e i o r a o (Aquila naevia) i p a t u l j a s t i o r a o (Aquila pennata). K
plemenu orlovskomu pribrajamo jo v e l i k o g a r i b j e g a o r l a (Haliaetos al-
bieilla), i z m i j s k o g a o r l a (Circaetus Gallicus), koj se hrani zmijami, gu
teri, abami, i t. d. K a n j u g a (Milvus) broji naa domovina tri vrsti, a s o k o
l o v a (Palcones) estnaest vrsti. Od ovih su spomena vriedni: g o l u b a (Palco
communis), j u n i k o b a c (Hypotriorchis coneolor), inae afrikanska ptica, i
v e l i k i j a s t r e b a c ili k o k o a r (Astur palumbarius), ptica obina po svoj
Evropi i sjevernoj Aziji, te veoma tetna po domau perad. S o v a ima u Hr
vatskoj deset vrsti, veinom poznate evropske. Rieak je k u k a v a c (Glaucirlium
passerinum); najvea je v e l i k a u a r a, s 0 v u 1 j a g a ili u v e t i n a (Bubo
maximus), a dosta je obina s o v a j a s t r e b a k a (Syrnium Uralense), koja
je inae u Austriji i u Njemakoj dosta riedka.
Puzavicam pribrajamo h i n e i d j e t e l j e (Picidae), kojih zajedno ima
osam vrsti. Spomena su vriedni radi riekosti: D a l m a t i n s k i d j e t e o (Picus
leuconotus) i u t o g l a v i d j e t e o (Apternus tridactylis).
Najvei broj ptica daju raznovrstne ptice pjevice. Veoma je liep p u z a-
p e ili b r z e l j (Tiehodroma muraria), koj prebiva u Zagrebakoj gori oko
Medvedgrada (u Slavoniji ga nema), te po zimi dolazi u varo i stanuje po tor-

njih. B r z e l j s i r s k i (Sitta Syriaca) dosta je obina ptica u Dalmaciji.
S j e n i c a nadalje ima u nas 9 vrsti, od kojih je veoma riedka v u g a
(Aegithalus pendulinns). Ona biva po ritovih i po otocih rienih, osobito ju na
laze na otoku (adi) Dunavskom medju Karlovci i Koviljem. e v a brojimo
6 vrsti, najznamenitije jesu: v e l i k a e v a (Melanocorypha calandra) iz Dal
macije i vrlo riedka a 1 p i n s k a e v a (Otocoris alpestris). Od 11 vrsti p 1 i s k a
(Motacillidae) spomena je vriedna d a l m a t i n s k a p l i s ka (Budytes einereo
eapilla). D r o z o v a i k o s o v a nalazimo 7 vrsti, veinom poznatih po svoj
Evropi. Od plemena t r s t e n j a r a (Calamoherpinae) brojimo 12 vrsti, veinom
poznatih evropskih; znamenite su napose ove: P r e g l o v a r o g o z a r a fCala-
moclyta Pregli) iz Dalmacije, zatim g r k a v r t i j a r k a (Hypolais elaeica) i
v r 11 j a r k a. m a s 1 i n i k a (Hypolais olivetorum). Mnogobrojne su i p o g r m u e
(18 vrsti), a spomena je vriedna osobito s u b a l p i n s k a p o g r m u a (Sylvia
subalpina), koju nalaze u Dalmaciji. Nu zato su mnogo neznatniji za zoologa
s l a v u l j i (Luseiolinae), premda su vrlo eienjeni kao pievei, od kojih brojimo
6 vrsti, i to poznatih evropskih. Od k a m e n j a r a naih (Saxieolidae) iztaknuti
nam je k a m e n i c a r a ('Petrocinela saxatilis) i p u s t i n j a k a (Petrocinela
cyanea), koji su osobito liepi i veoma traeni, te ih imade u hrv. Primorju i
Dalmaciji. Od k u g a r a (Ampelidae) dolazi za ljute zime kadkada u nae pre-
cliele krasna o b i n a k u g a r a ili v o d a k (Bombycilla garrula). 0 njoj, krivo
dakako, pripovieda na narod udne stvari. Kae naime, da ona u nae krajeve
riedko dolazi, i to samo o prestupnoj godini, ter navieta svojim dolazkom kugu,
pomor, glad, rat i druge nevolje. Zato ju i zovu kugarom." Od s v r a a ka
(Laniidae) vriedan je, da se iztakne j u n i s v r a a k (Lanius meridionalis),
koji je poznat iz Dalmacije. G a v r a n a (Corvidae) brojimo 9 vrsti, od kojih
spominjemo c r n u k r e j u (Nucifraga caryocatactes) i a 1 p i n s k u a v k u
(Pyrrhoeorax alpinus), koju nalaze u Dalmaciji i riedko gdje u Hrvatskoj. Iz-
medju v o r a k a (Sturnidae) spomenuti nam je c r n o g a v o r k a (Sturnus
unicolor), koj je poznat iz Dalmacije, i k r u n a t o g a v o r k a i l i b r i j a k a
(Pastor roseus), koj samo prolazi kroz nae krajeve. Tako je n. p. god. 1875.
veliko jato tih krunatih brljaka, preletilo preko Hrvatske i Slavonije u zapadnu
Evropu; u Dalmaciju dolaze malo ne svake godine. Z e b a i v r a b a c a imade
u nas do 30 vrsti, veinom poznatih. Vriedno je ipak, da nabrojimo neke riedke
vrsti. Amo spadaju: T a l i j a n s k i v r a b a c (Passer Italiae), M i t i l e n s k a
s t r n a d k a (Schoenieola Lesbia) , i e r n o g l a v a s t r n a d k a (Sehoenicola
melanoeephala). Sve tri vrsti nale su se u Dalmaciji.
Golubovi u naoj domovini jesu: s t m a k i i l i d i v l j i g o l u b (Oo-
lumba livia), u hrvatskom Primorju i Dalmaciji; g o l u b d u p l j a (columba
oenas) i najvei g o l u b g r i v n j a (Columba palumbus). Od strnakoga go
luba proiztiu domai golubovi.
Od keka vriedne su spomena: ko t o r i na (Perdix graeca), poznata iz
hrv. Primorja i Dalmacije: 1 j e t a r k a i 1 i j a r e bi c a (Tetrao bonasia); zatim
v e l i k i t e t r i e b (Tetrao urogailus) i m a l i t e t r i e b (Tetrao tetrix). koji se
*
dese u visokih umah ernogoriee; napokon vrlo riedka a l p i n s k a k o k o k a

(Lagopus Alpinus), koja inaee ivi u visokih Alpah.
Ptica movarica ima u naoj domovini osobito mnogo i veoma znamenitih.
Vrlo je riedka vrst n u m i d s k i d r a l (Anthropoies virgo), kojega nalaze
kadkada u Dalmaciji. D r o p a l j a imamo 3 vrsti, osim obine vrsti osobito je
spomena vriena a f r i k a n s k a d r o p l j a (Houbara undulata), koja bje ubijena
jednom u Dalmaciji; zatim m a l a d r o p l j a (Otis tetrax) iz Dalmacije, takodjer
dosta riedka. Od v i v a k a osobito su znamenite tri vrsti: o t r i g a r (Haema-
topus ostralegus), poznat iz Dalmacije: zatim v i v ak os t r n g a s ili a f r i k i
v i v a k (Hoplopterus spinosns), koj prebiva u Africi (Senegambiji i Habeu) ali
su ga ipak i u Dalmaciji i Crnoj Gori ubili; napokon d r u b e n i v i v a k
(Chettusia gregaria), koj ivi u Aziji i Africi, ali su ga vidjeli i u Dalmaeiji. U
mnogobrojnih movarah iztone Slavonije i u Neretvanskom okoliu u Dalmaciji
nalazimo silu a p l j a , i to skoro sve vrsti. Osobito se od njih iztie v e l i k a
b i e l a a p l j a (Egretta alba) i m a l a b i e l a a p l j a (Egretta garzetta).
Obje su veoma liepe, te jih mnogo trae radi krasna perja. Od i j u k a r i c a
imade u nas malo ne svih srednjo-evropskih vrsti; medju njimi su najznatnije:
s r e d n j a u g a r a ili p a r l o k i n j a (Numenius tenuirostris), kojoj je inae
domovina Misir, zatim crn or ep a m u l j a a (Limosa aegocephala) vrlo riedka
ptica u Dalmaeiji, pr i j i vac (Machetes pugnax), riedak u Dalmaciji i na
Lonjskom polju, napokon g r k a k o k o k a (Porphyrio veterum, der ge.
rneine Purpurhuhn), liepa ptica i vrlo riedka u Hrvatskoj i Dalmaciji.
Od ptica plivaica imade u nas ponajprije vie vrsti d i v l j i h g u s a k a i
p a t a k a . Napose je spomena vriena b a r u n a s t a p a t k a (Oidemia fusca),
koja ivi u najsjevernijih krajevih Evrope, te se riedko kada nalazi u Slavoniji.
Gremovi ili n e j a s i t i obine su kod nas ptice, kraj obinih vrsti spomena
su vrieni: m a l i g e m (Pelicanus minor), kojega su jednom ubili kod Biograda,
zatim r u i a s t i gem (Pelicanus crispus), poznat iz Slavonije i Dalmacije.
Od l a p i d o v a iztie se m a l i r i t s k i g a v r a n ili 1 a p i d o (Phalacro-
eorax pygmaeus), koj je poznat iz Slavonije i Dalmacije, a inae iz Ugarske.
U naoj domovini nalazimo takodjer mnogo vrsti i g r a i g a l e b o v a . Naj
znamenitije vrsti igra jesu: e n g l e z k a i g r a (Gelochelion Anglica) iz Dal
macije, k a s p i j s k a i g r a (Sterna Oaspia) , b i e 1 o b r a d a i g r a
(Hydroehelidon hybrida), poznata iz Dalmacije, napokon c r n a i g r a (Hy-
drochelidon nigra), iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Od galebova iztiu se ovi:
k r a t k o r e p i g a l e b (Lestris parasitica), i r oko r e p i g a l e b (Stercorarius po-
marinus), obje riedke vrsti iz Dalmacije; napokon p a t ulj k a s t i g a l e b (Xema
minutum), kojega nalaze dosta cesto kod Eieke. Takodjer i s i v u b u r n i c u
(Puffinus cinereus) opazili su dosele kod otoka Hvara u Dalmaciji.
Vriedno je napokon, da iztaknemo nekoje domae ptice. O r l i a jest u
nas obina evropska vrst (Turtus auritus), nu najobinija upitomljena grlica kod
nas jest g r l i c a k u m r i j a (Turtur risorius), koje ima inae u zemljah turskoga
carstva. Znamenita je i b i s e r k a (Numida Meleagris), koja je perieklom iz
Afrike, zatim t u k a e ili p u r a n (Meleagris Gallopavo), taj hrvatski fazan.
P a u n (Pavo eristatus) prenesen je iz iztone Indije, a prernnoge pasmine p j e t -

lova (Gallus domesticus) potiu od vie vrsti azijatskih-pjetlova. U gospodskih
dvorili hrane i goje glavne vrsti g n j e t e l o v a , i to o b i n e g n j e t e l o v e
(Phasianus Colchicus), z l a t n e g n j e t e l o v e (Phasianus pietus) i s r e b r n e
g n j e t e l o v e (Phasianus nyctemerus). Osim ovih koristnih ptica dre i hrane
ljudi veoma mnogo ptica pjevaica, kano to n. p. k a n a r i n c e (Pringilla Cana-
ria), zatim u novije vrieme vie vrsti inozemskih papiga, i t. d.
III. Plazavci ili gmazovi (Reptilia).

Plazavaca ili gmazova ima najvie u Dalmaciji i u hrvatskom primorju.
Izputaju i tu sve obine i poznate vrsti nabrojiti emo ponajprije nae zmije
o t r o v n i c e . Amo brojimo prvo p o s k o k a (Sandviper, Vipera ammodytes), ko
jega- nalazimo po svoj Hrvatskoj, a u Dalmaciji po zadarskom kotaru i u Bukovici;
zatim l j u t i c u (Vipera aspis), koje ima samo u Dalmaciji; napokon r i d j o v k u
ili a r u niu (Pelias berus) iz Hrvatske i Slavonije. Ove su tri zmije sve nae
otrovnice. Prve dvie poznaju se vrlo lahko po malenih roiih na vrh glave,
a sve tri po tom, to imaju- uzdu cieloga hrbta crn nareckan vezak, ili velike
crne pjege, koje su jedna od druge oddieljene. Zmije otrovnice nisu nikada velike
(oko 65 centm.), te jih je stoga lahko razpoznati; zato se na narod bezrazlono boji
velikih zmija. Cim su zmije u nas vee, tim sigurnije da nisu otrovne. Od osta
lih neotrovnih zmija vriedne su spomena: c r n a k r p a (Tarbophis vivax), koje
ima u Dalmaciji, zatim na cielom balkanskom poluotoku, u junoj Rusiji i Kav
kazu-^,- k r a v a r i e a i l i k r a v o s a c (Elaphis quaterradiatus) u Dalmaciji, koje
se na narod sasvim krivo boji misle, da kravam i kozam mlieko sie, po emu
joj i ime dade; zatim krasna i riedka, vrlo duga i tanka i g u l j a (Zamenis
Dalilii) iz Dalmacije, inae poznata samo iz june Rusije; napokon c r v e n a
k r p a (Callopeltis leopardina) iz Dalmacije, inae poznata iz Grke, Italije i
june Ruske.
Od g u t e r a iztie se najprije zniijam naliili s l i e p i (Anguis fragilis),
kojega ima u svoj Hrvatskoj, zatim u t o p u z i k ili e l t o p u z i k (blavor, gad,
midulja, Pseudopus Pallasii), koj ivi u hrvatskom Primorju i Dalmaciji, a
inae je poznat sa balkanskoga poluotoka i iz sjeverne Afrike.
Od pravih gutera spomenuti nam je jo ove vrsti: z e l e n b a a (Lacerta
viridis), koga ima u nas svigdje, nu u Dalmaciji ima osobito velikih i krasnih, te
jim narod pripisuje osobitu ljekovitu mo (meu jih naime u ulje, te si ovim
uljem mau kose, nebi li bolje porasle); zatim od riedkih vrsti: g u t e r pje-
g a v a c (Notopholis nigropunetata), poznat iz Grke, Istre i Gorice, u nas nadjen
samo na Rieci; g u t e r i l j o g l a v a c (Lacerta oxycephala), poznat inae samo
iz Spanije, k u n a g u t e r i c a ili g e k a (Hemidactylus verruculatus) iz Dal
macije, a inae iz june Francezke, Italije i sjeverne Afrike; napokon g e k a
m a u r e t a n s k i (Platydaetylus Mauretanieus). Zadnji i predzadnji guteri jesu
noni guteri, te su vie afrikanskoga typa, imade jih u nas samo u Dalmaciji,
zatim po junoj Evropi, narod se njih jako boji premda nebi mogli nikako na-
huditi ovjeku, a koristni su zato, to unituju mnoinu kodljivih zareznika.
Od kornjaa iztie se m o r s k a e l v a (Thalassoehelys earetta). poznata iz

Dalmacije i hrv Primorja; zatim k a s p i j s k a k o r n j a a (Emys Oaspiea), iz
Dubrovnika, inae poznata iz Grke, Rusije; napokon g r k a a n a r a (Testudo
Grraeca) iz Dalmacije, inae poznata iz Hercegovine, Arbanaske i Grke.
IV. Vodozemci (Amphibia).

Vodozemci u naoj domovini jesu isti, to jih nalazimo po ostaloj srednjoj
i junoj Evropi. Znademo jedino, da u nas ima neto mjestnih odlika (lokalnih
varieteta). Od svih vodozemaca: vriedno je da spomenemo napose veoma riedku
m o a r i l u (Proteus anguineus). Dugo se je mislilo, da tih ivotinjica kod nas
nema, nu u novije se je vrieme dokazalo, da jih osim u Kranjskoj ima i u Dal
maciji u potoku Goruici kod Sinja, kod Neretve i u Biokovskih piljah. Kitzinger
hoe, da je dalmatinska moarila posebna odlika (sravni str. 156, 166 i 175).
V. Ribe (Pisces).
Hrvatska ichtyologija prilino je bogata i obilna, i to stoga, to hrvatske
rieke spadaju na dva pomorja (crno i jadransko). Rieke crnoga pomorja, kanoti
Dunav, Drava i Sava sa pritoci imaju skoro sve ribe srednje Evrope; doim
juno-hrvatska visoina i Dalmacija imaju opet sasvim drugu ribju faunu. Kraj
toga nalazimo i u jadranskom moru vrlo mnogo vrsti riba. ter je dokazano,, da
hrvatska obala imade u obe mnogo vie vrsti riba, nego li obala talijanska.
A. Sladkovodne ribe.
a. U riekah pomorja crnoga. Predaleko bi poli, kad bi nabrajali sve
vrsti riba ovoga podruja, jer su tuj zastupane malo ne sve ribe srednje Evrope;
zato emo spomenuti samo one, koje slue za karakteristiku podunavske (crno
morske) ribje faune. Najznamenitije vrsti jesu: b u l j a ili o s t r i e (Perca fluvi-
atilis), s m u d j ili i l j (Lueioperca Sandra), b a l a v a e ili p e (Cottus gobio),
g r g e (Gasterostenus aculeatus), s o m (Silurus glanis) najvea riba, teka esto
224280 kilograma, a r a n ili o b i n i k r a p (Cyprinus carpi o), l i nj ak (Tinea
vulgaris), k a r a (Oarassius vulgaris), d e v e r i k a (Abramis Brama), k e s e g a
b i e i o p e r k a (Blieca Bjorka), k r u p a t k a (Seardinius erythrophtiialmus), b i e l k a
(Albumus lueidus), b u c o v (Squalius eephalus), l j i v a r (Ohondrostoma Nasus),
s a b l j a r (Pelecus cultratus), k e s e g a c r v e n p e r k a (Leuciscus rutilus) j e s e t r a
(Trutta Salar), p a s t r v a (Trutta Pario), .ikov (Cobitis fossilis), v i j . i n ili
l i z i b a b a (Cobitis barbatula), p i o r (Cobitis taenia), k e i g a (Accipenser En-
thenus), m o r u n a ili m o r u n (Accipenser huso).
b. U riekah pomorja jadranskoga. 1. U Dalmaciji ima nekoliko vrsti
srednjo-evropskih, zatim vrsti ili odlika, koje su jednake ili srodne talijanskim
sladkovodnim ribam, i ovdje nabrojiti emo samo neke najkarakteristienije
vrsti, i to: u k l j a o s t r u l j a (Aulopyge Hiigelii), vrlo zanimiva s anatomi-
koga gledita, te je jedina vrst ovoga roda u Evropi, poznata samo iz Dalma
cije, (sravni str. 157., gdje je krivo spomenuto, da je ima jo u Siriji); u k l j a
me c i c a (Phoxineilus alepidotus); A l b u r n u s a l b o r e l l a , iz Dalmacije i

Italije; g a o v i c a (Leuciseus adspersus) samo iz Dalmacije; k l e n , k l e n e i e
(Squalius Illyrieus), poznat iz Dalmacije i Soe; m a k l i (Squalius micro-
lepis), samo iz Dalmacije; napokon jo i ove vrsti: C h o n d r o s t o m a Kne-
r i i i C h o n d r o s t o m a P h o x i n u s, T r u 11 a o b t u s i r o s t r i s (jo iz
Romagne), T r u t t a d e n t e x (jo iz Soe), i T h y m a l l us mi e r o l e p i s ,
nedavno obretena nova vrst kod Vrgorca.
2. U juno-hrvatskoj visoeini poznamo dosta vrsti riba, nu spomenuti emo
samo vie endemieke vrsti, t. j . koje su dosele samo u nas nadjene, i to: p i u r
(Phoxineilus Croaticus) u Lici, zatim T e l e s t e s p o l y l e p i s .
B. Morske ribe.
Pregled ovaj bio bi odvie obsean, kad bi htjeli nabrojiti sve ribe na
ega mora. Spomenuti emo zato samo gdjekoje, koje su vane, bilo to slue za
hranu, bilo to su kodljive, bilo napokon to su veoma riedke.
Za hranu slue malo ne sve morske ribe,' nu najobinije se jede oko 120
vrsti. Medju ovimi najvie su cienjene: in u n (Engraulis encrasicholus, talij.
Sardella); s a r d i n e (Clupea sardina, Sardon), koje se love na veliko od svibnja
do konca rujna i poetka listopada, te se zasoljene prodavaju; j e g u l j a (An-
guilla vulgaris, Bisatto), poznata osobito iz ua Neretve; u g o r (Conger vulga
ris, Grongo); t o v a r (Merlangus vulgaris, Molo). Osim ovih vriedne su sve vrsti
v o 1 j a (Pleuronectidae, Sfogli) ; zatim m o d r a (Smaris vulgaris, Menola)
t r o g ili g e r a (Maena vulgaris); u a t a (Oblada melanura, Occiada), s a l p a
(Box salpa, Salpa), b u k v a (Box boops, Bobba), k o n t a r (Cantharus vulgaris,
Cantaro). Veoma tena riba jest i z u b a t a c (Dentex vulgaris, Dental); nu ovdje
moemo biljeiti, da razglaeni k r u n a t i z u b a t a c (Dental della corona), koji
se osobito kod ibenika nalazi, nije nikakova posebna vrst, kako se u obee kod
nas misli, nego su ti tako zvani krunati zubatci samo veliki ili stari i donekle
anormalno razviti primjerci obinoga zubatca, te takovih exemplara nalaze jo i
kod Sicilije i kod Teneriffe itd. Medju jestive ribe spadaju nadalje: a r b u n
(Pagellus erythrinus, Arboro), p a g a r ili p a g r u n (Pagrus vulgaris, Pagaro),
l o v r a t i e a i l i p o d l a n i e a (Spanis aurata, Orada), osobito teni i skupi
l u b i n ili s m u u t (Labrax lupus, Branzin), i vie vrsti c i p a l a (Mugi-
lidae, Cievoli), koje osobito rado borave u lunih (brakienili) vodah. Osobito tene
ribe jesu jo vrsti t r i l j a (Mullus barbatus i Mullus surmuletus), b i l i n a
(Tiichia amia, Lizza), s k u a ili v r n u t (Scomber scombrus, Scoinbro), l o k a r d a
(Scomber macrophthalmos, Lanzaro), p o 1 a n d a (Pelamys sarda, Palamida),
i veliki t r u p , tu ni n a ili t u nj (Thynnus vulgaris, Tonno). Ova potonja riba
razne je veliine; ima jih 1-5 2 5 metra dugih i preko 100 kilogr. tekih (kad-
kad i do 300 kilogr.) Najvie jih se lovi u hrvatskom primorju u Bakru, Ba-
kareu, Kraljevici, Novom, u Dalmaciji pako neto manje na Rabu, Pagu, u Novi
gradu, (vidi- str. 37.). Obino se jedu napokon i mnoge vrsti iz porodice u s n a a
(Labridae); i g l a ili j i g 1 a (Belone rostrata, Angusigola) i okrugli k o v a
(Zeus faber, S. Pietro). Kovaa zovu i svetim Petrom, jer da ga je sv. Petar
love ribe svojimi prsti dotaknuo, na to da mu je ostala sa svake strane po

jedna crna pjega.
tetne ribe po ljude a pogibeljne ivotinjam jesu razne i mnoge vrsti
m o r s k i h p a s a i l i k u a k a. Morski psi spadaju medju najvee prave ribe,
te su se u posljednje vrieme osobito pomnoali u jadranskom moru. Narod jih
nezna pravo razlikovati, ve sve vrsti zove hrvatski morskimi psi, a talijanski
pessi eani ili cagnee. Vanije vrsti jesu ove: A l o p i a s v u l p e s (tal. Pesce
bandiera radi duga repa), L a m m a c o r n u b i a , O x y r r h i n a s p a 11 a n-
z a n i i , S e l a c h e m a x i m a . Potonje dvie vrsti jesu inae veoma riedke. Naj
vea i uajpogibeljnija vrst morskih pasa jest medjutim C a r c h a r od on la
m i a , te pomorska vlada nagradjuje ribare sa 50100 forinti, kad kojega od
ove vrsti ulove.
Jo nam je spomenuti nekoliko riedkr riba u jadranskom moru, u koliko
su jih dosele opaali. Ovamo spadaju ove vrsti: C e p h a l o p t e r a g i o r n a , Bhi-
n o p t e r a m a r g i n a t a , S p i n a x n i g e r , H e p t a n c u s ci n ere us, O d o n t a s -
pis ferox (ulovljen jednom kod Hvara), S p h y r n a z y g a e n a (joron, pesce
martello), S a u r u s l a e e r t a (ulovljena jedan put kod Zadra, drugi put kod Ko
tora), O p h i s u r u s s e r p e n s (riedka i vrlo tena riba, ulovljena kod Spljeta,
Dubrovnika i t. d.), S p h a g e b r a n e h u s i m b e r b i s , S p h y r a e n a s p e t , Pe
r i s te d ion c a t a p h r a c t u m , D a c t y l o p t e r a v o l i t a n s (letei kokot, osobito
rieak, kod Hvara i Visa), E c h e n e i s r e m o r a (ustavica), Na u c r a t e s duc-
tor (fanfara, riedko koja sliedi brodove, koji dolaze iz oceana), T h y n n u s
a l a l o n g a , L u v a r u s i m p e r i a l i s , X i p h i a s g l a d i u s (jaglun ili obina
sabija, pesce spada), T e t r a p t u r u s b e l o n e (vidjena samo jedan put), Ortha-
go r i s e us P l a u c i (mjeseara), napokon E u v e t t u s p r e t i o s u s , to ga je
Brusina prvi put biljeio za dalmatinsku faunu. Ova je riba veoma tena i jako
cienjena stoga jo od Kirnljana, koji su ju riedko kada dobivali iz june Italije i
Sicilije. Osim navedenih spomena su vriedne jo i ove vrsti: S e h e d o p h i l u s
B o t t e r i i , G o b i u s q u a d r i v i t t a t u s , obje ribe poznate su dosele samo iz
otoka Hvara i Barcelone u Spaniji, Grobius q u a g ga, poznata iz Kvarnerskoga
zalieva i Hvara, zatim iz Palerrna i Malage , O a l l i o n y m u s b e l e n u s iz Dal
macije, inae iz Genove i Barcelone, i napokon B l e n n i u s s p h i n x poznata iz
riekoga zalieva, zatim samo iz Malage i Gibraltara.
D naem moru, budui diel sredozemnoga mora, nemoe dakako biti mnogo
en%ernikih vrsti i odlika; takove su dvie vrsti glavoa (guatti) i to: G o b i u s
K n e r i i i G o b i u s B u e e i c h i , koje su dosele poznate jedino s otoka Hvara;
druge nekoje vrsti, to su ih opisivali kao nove nisu jo dovoljno izpitane i pri
znate kao takove.
VI. Nie ivotinje.
Svrha i obseg ove knjige nedoputa, da razpravljamo o fauni niih ivoti
nja onako obseno, kako smo to inili kod kraljenjaka. Uza to nebi ni mogli tako
u kratko navesti stotine i tisue vrsti domaih sgiavara, osobito kukaca, koji su
spomena vriedni, bilo to su nam koristni, bilo to su nam tetni, bilo napokon
to su riedki ili karakteristini za nae prediele. To isto vriedi i za mnogobrojne

sladkovodne i morske nie ivotinje; nu od morskih niih ivotinja ipak nam je
nekoje spomenuti, koje su za nae primorske prediele osobito vane s gospodar
stvenoga gledita.
Od m e k u a c a vani su napose g 1 a v o n o e i , jer svi slue za hranu :
najobinije vrsti od njih jesu ove: s i p a (Sepia officinalis, seppia), koja je zimi
osobito tena, napose kad je jo malena. Kost ove sipe jest eliptina oblika i na
kon smrti ivotinje plovi po moru, a u prijanja vremena pravili su od nje lie-
kove. Isto tako ima u njoj neki crni sok poput crnila i odatle joj ime njemako
Tintenfisch. Osim sipe poznati su jo ovi glavonoci: l i g a n j (Loligo vulgaris,
calamaro), s i p i c e (Sepiola Eondetii, sepoline), h o b o t n i c a ili u b o t n i c a
(Octopus vulgaris, foipo), i napokon p r (Eledone moschata, folpo mnschiato).
T r b o n o c i ili p u e v i ciene e u obe mnogo manje; a glavne vrsti jesu
ove: p u z l a t k a (Haliotus tuberculata, oreechio di S. Pietro), p r i l i e p a k ili
l u p a r (Patella vulgaris, pantalena), v o l a k ili v o l i n a (Murex brandaris,
manzo ili bulo maschio), k r a v i c a (Murex trunculus, vacca ili bulo femina),
v r e t e n a e a (Cerithium vulgatum, carogolo longo), napokon dvie vrsti n a v i k l a
(tal. Caragolo) i t o : T r o c h u s t u r b i n a t u s i T r o c h u s a r t i c u l a t u s .
Najpoznatije k o l j k e jesu ove: k a m e n i c a ili o s t r i g a j e s t i v a (Ostrea
plicatula, ostriga), osobito su glasovite one iz Novigradskoga mora; j a k o v s k a
k a p i c a ili p o k r o v a c a (Pecten Jacobaeus, cappa piera); g l a d k a po
k r o v a a (Pecten glaber, cappe sante) iz Novigrada; p o k r o v a a p o k l o
p i t a (Pecten opercularis, canestrello), koja se na veliko lovi kod Zadra;
k o p i t n j a k (Spondylus gaederopus, gaidero), imade ga svigdje, gdje je tlo
grebenasto; k o k o s i c a ili d a g n j e (Mytilus galloprovineialis, pidocchio di
mare), osobito kod Novigrada p r s t e n c i ili p r s t i i (Lithodomus lithophagus,
dattolo di mare) koji probuuju najvre kamenje, te su moda najteniji meli-
kuei; b u t o v k a ili l j u t u r a (Pinna nobilis, palostrica), ima je svigdje, gdje
je tlo pjeskovito. Vunastu dlaku butovke (pustenka, talj. bisso a obino pelo de
ostura) marljivo se je sakupljala, te kad je bijae mnogo, preli bi ju na konac, i
pravili vrlo cienjene rukavice, a kad kada i eiele oprave, koje su dakako bile od
velike vriednosti, jer su bile skuplje od same svile. Danas ini se da je taj obrt
sasvim prestao, jer niti ima tko bi to radio, niti se moe vie danas izplatiti tako
muno runo djelo. Narod medjutim jo uviek skuplja pustenku, jer misli, da je
dobra kad uho boli. ivotinje pako jedu se ili priesne kapnuv na nje neto limu
nova soka, kao to se kamenice jedu, ili se jo ee kuhaju; nu meso je u obe
tvrdo i sporo se probavlja, te ga je teko oistiti od pieska, to se uviek unutra
nadje. Kn n j k a (Area Noae, mussolo), koju osobito mnogo love kod otoka Paz-
mana; p r n j a v i c a i l i l a d i n k a (Venus verrucosa, caparozzoli), koja bi se
mogla natjecati s otrigami, ali je u veem broju nalaze samo u solanah otoka
Paga; k u i e (Tapes deeussata, capette), ima jih posvuda u piesku; napokon
sr a v k a (Cardium edule, cappa tonda). Izmedju svih koljka najbolje su
ostrige, ali su i najskuplje, jer su ih ljudi skoro utamanili. Ostrige i prstii love
se u zalievih, koji nisu duboki; a ostale koljke i puevi nalaze se na plitkih
miestih. Nekoje je teko loviti, kao u. pr. priliepke, koji su rek bi u kamenje
zarasli. Hvatanje koljaka i pueva veoma je muno, trudno i dangubno, pak
ipak se moe za nekoliko novia dovoljno toga kupiti.
Od s g l a v a r a vani su neki k o r e p n j a c i , koji slue za hranu. Od
sladkovodnih korepnjaka poznat je p o t o n i r a k (Astacus fluviatilis, gambero
d' aqua dolce), osobito u Hrvatskoj i Slavoniji, i slina njemu vrst A s t a c u s
s a x a t i l i s i z Dalmacije. Najpoznatiji morski korepnjaci jesu ovi: k a n j o e
(Nephrops Norvegicus, Scampo); to je neka vrst raka, kojih ima samo u sjever
nom moru uz obalu norveku, a u cielom jadranskom moru samo u kvarnerskom
zalievu, gdje se na veliko lovi. Kanjo je veoma tena i fina ivotinja, izvaa se
mnogo u Trst i Mletke, a poneto i u Senj, Zadar, Spljet. Kilogram stoji 40 nove.
do jedne forinte, a hvataju ga ciele godine. Veoma traen i skup (25 forinta)
jest i j a s t o g (Homarus vulgaris, Astiee), koji bude 57 i vie kilograma te
ak; zatim p r u g (Palinurus vulgaris, Agusta), kojega su ve u staroj dobi pod
imenom locusta veoma eienili; napokon r a k o v i c a ili m o r s k i p a u k
(Maja squinado, Granzeola ili granzon). Male se rakovice frigaju, a velike, koje
tee do 1 kilogram i vie, kuhaju se i razno priredjuju. Hrbat rakovice nalian
je poneto mrtvakoj glavi, dieca mu prave oei, nos i usta, te ga na veer metnu
pred goreu svieu, da koga prestrae.
Od b o d l j a a, ili i g l o k o a c a moemo spomenuti samo obinoga
m o r s k o g a j e a (Toxopneustes brevispinosus i Toxopneustes lividus), kojega
ima velika mnoina, ali ga malo love, a jedu ga samo najsiromaniji ljudi. Za
knpajue se jest ta ivotinja veoma neugodna, jer ako na nju stane, probiju ti
bodljike u meso, te kako su krhke, slome se i ostaju u tielu, te prouzrokuju tako
veliku bol. Zato treba, kad ide u more, da se okupa, izbjegavati takova mjesta.
Od m j e i c a ili z o o p h y t a vriedna je spomena c r v e n a k o r a l j a
(Oorallium rubnim, coralio nobile) ; a od p r a i v a ili protozoa iztiemo samo
o b i n u s p u v u (Spongia Adriatica). Koralja imade dosta u jadranskom moru
poami od ibenika, te jih napose stanovnici sa otoka Zlarina kod ibenika lome
motkami i hvataju u posebne mree. Spuava pako vade u Dalmaciji uz svuko-
liku morsku obalu, zatim oko otoka Oliba, Braa, Luke, Hvara, Korule, Mulata
i Lastova. Dalmatinske spuve upravo su dobre ciene.
O P I S :
Vadjenje spuva u Dalmaciji.
Da vam je zaci u dubinu morsku sa kapitanom Nemom u njegovom
podmorskom brodu, kako si ga je u svojoj bujnoj mati zamislio uveni
Francez Jules Verne, i vjetim i uenim perom orisao u romanu dvadeset
tisua milja pod morem", nagledali bi se uda nevidjena. Pred oima otvo
rio bi vam se nov sviet u svoj svojoj draesti i ljepoti, da bi ga jedva umom
obujmiti mogli. Eaznolikost boja, kako se samo pod arkim junim suncem
razviti moe , razastrla se sirom mora , da ti se je oko dosta nasititi ne-
moe. Korali svih boja razirili svoje aske kao liljani, a teko bi povje-
rovao, da to nije morsko cviee, da nevidi, kako se listovi migu i hvataju

maljune ivotinje, da jih do ustiju dovuku. Uz korale nanizao se itav vie-
nac stvorova, za koje bi vam bilo jo tee odluiti, da li su ivotinje ili
biline. Ljepuni uto vrevi, maleni grmii, granata stabla, okruglaste gro-
rnade, dugoljaste ibke, pa to sve u bojali arene duge. Spuve su to, za
koje se je jo prije desetak godina mislilo da su bilinski stvorovi. Sam gla
soviti prirodoslovac Schmidt, koj je du dalmatinske obale spuve traio,
redao i uio, veli, kada pogleda svoju liepu sbirku spuava, da esto po
sumnja, da li su to zbilja ivotinje. Na oi je teko povjerovati, to uenjaci
dokazae, da je spuva ivotinja, a da nije bilina. Pak ipak drugije nije.
Tek povealim staklom odkriva nam se u spuvi njezina ivotinjska narav.
Ono, to nam u trgovinu dolazi pod imenom spuve, nije nego okostnica
spuve. Prava ivotna tvar je mekana i sluzava, te sastoji od samih bje-
lankastih stanica. Iz te sluzave tvari izluuju se tanka i gibka iglasta vla-
kanca, koja se onda po itavom tielu razpliu kao okostnica. S vana obrasla
je spuva naokolo poneto debljom koom. Na njoj se nalaze pomanji otvori,
kroz koje ulazi voda, a s njom i manje ivotinje u spuvu. Otvori ovi vode
u uzke kanale, koji se na sve strane ire i razgranjuju po tielu. Silne dlake
trepavice, to se u kanalih nalaze, tjeraju svojim trepetanjem vodu prema
glavnomu izlazu. Oti kanali slue spuvi kao eludac i kao plua. Mozgu i
ivevlju neima u spuvi ni spomena, pa tako neima u njih ni vida, ni
sluha, ni njuha, ni ukusa. Ako se od spuve odkinu i povei komadi, to joj
tielo nadoraste, a pojedini odtrgnuti komadi, prirastav na dno mora ivu
za se kao nova ivotinja.
Spuava poznamo danas ve nekoliko stotina vrsti, od kojih neke i u
sladkih vodah ivu. Veina jih je bez ikakve vriednosti za ovjeka, jedina
spuva umivaljka (Badeschwamm) postala je radi svojih finih i gibkih iglica
pri lieenju i u kunoj porabi dosta vanom. Ve kod starih Rimljana i
Gfrka prale su se otmenije gospoje spuvami, a danas se slue spuvami
ve svi narodi. U trgovinu dolaze danas ponajvie spuve iz sredozemnoga
mora, f to iz Grke i D a l m a c i j e. Mnogi stanovnici uz morsku obalu ivu
danas jedino od lovljenja spuava. Spuva ivi, kako je poznato, uviek pri
rasla na dnu mora uz kakav vrst predmet, stoga ni nije lovljenje ba la-
hak posao, lan francezkoga drutva za aklimatizaciju, Lamiral opisuje
lovljenje spuva u Grrkoj ovako :
U barku na vesla ili jadra dadu se etiri ribara i jedan pomonik.
Ronac postavi se na prednji dio barke, pomoli se bogu, objesi oko vrata
kakvu mreu ili kesu i uhvati se za ovelik kamen, koji stoji privezan na
dugakom uetu. Duboko uzdahne, pa onda skoi gol u more. Kamen ga
povue na dno, a tu odmah stane kidati spuve i metati u svoju kesu. Ue,
na kom je kamen privezan, dri pomonik u rukuh, te ga vodi na sve strane,
kamo ronac ide. Nemoe li ronac vie pod vodom uzdrati, potegne za ue,
a dva ga druga stanu naglo gore vui, dok mu polovica tiela nad vodu ne-
izadje. Sav umoren uhvati se ronac rukama za barku, a voda mu potee iz
ustiju, nosa i uiju, pa gdjekad navali sa vodom i krv. Sada dodje red na
drugoga ribara roniti, pak tako ide redom, dok se svi neumore. Vjeti ronci
zarone 1830 metara dubine, a mogu ostati pod vodom pol drugu do tri,
a kadkad i etiri minute. Lov traje obino od rana jutra pa do dva sata
poslie podne, a svaki ribar moe pri mirnom vremenu po 58 komada
spuava naloviti.
Premda je ovaj nain lova tegotan, to je ipak najizdaniji, jer se spuve
tako liepe i itave nedadu nikako nego rukom odkidati. Spuve sa dalma
tinskih obala dobivamo ponajvie oteene i izkidane, a tomu je samo nain
lova kriv.
Na dalmatinskoj i istarskoj obali" , pie dr. Oskar Schmidt, gdje
sam potanko prouavao lovljenje spuva, nelove jih ronei, nego dugimi
Vadjenje spuva U Dalmaciji.

vilami sa etiri zuba. Samo stanovnici malenoga otoka Krapnja (kod ibe
nika) bave se jedino tim zanatom. Trideset do etrdeset barka obilazi i
tave godine za liepa vremena razkidanom i klisurastom obalom. U barci se
nalaze obino dva ovjeka : jedan stoji na prednjem kraju, dre vile u ruci,
doim drugi sjedi na stranjem kraju, te veslom upravlja barku. Dralo u
vilicah dugo je 613 met. Veslar dotjera barku uz peinastu obalu u
dubinu od 412 metara, a lovac motri otrim okom u dubinu na spuve,
koje je moi po crnoj boji spoznati. Najzgodniji je dakako lov za tiha vre
mena. Ako je more malo uztalasano, to se sa uljem umiruje. U to ime po
nesu sa sobom uviek hrpu giadkih kamenia i posudu ulja. Lovac stavi
kameni jednim krajem na vodu, pa ga u okrugu po povrini baci. Tako
uini nekoliko puti, a ulje se po vodi nekoliko hvati poput tanke koice raz-
iri i tako valove umiri, da je moi liepo do dna viditi. No lovac nesmije
samo na one spuve raunati, koje okom zapazi, jer jih veina raste skri
vena pod peinami, zato i mora svuda vilami zabadati, pa uza sve to ostane
vei dio nedotaknut. Kada su spuve polovljene, tad jih na obali rukami i
nogami gaze i stiskuju i nekoliko puti peru, dok nespadne s njih crna koa
i neizcuri sva ivotna tvar izmedju pojedinih vlakanaca. Da se uzmognu
upotrebljavati, valja jih sada jo jednom u mlakoj sladkoj vodi izprati.-Tako
isto postupaju i sirski i grki ribari sa svojimi spuvami".
To se dakako neslae s tim, to u svakoj novoj spuvi, kada ju ku
pimo, najemo toliko pieska, da ju jedva izprati moemo. Ali tomu je drugi
povod. Eibari prodaju svoje spuve trgovcem skroz iste, ali jih ovi u svo
jih skladitih pieskom zasipavaju, samo da budu tee, jer se one, kako je
poznato, na vagu prodavaju".
Odmah na poetku moga znanstvenoga iztraivanja sa spuvami",
pie Schmidt dalje, bacio sam oko na lovljenje u jadranskih vodah.
Eibare i obine upuivao sam, da bi jim lov razboritim razredjivanjem
mnogo izdaniji bio kada bi se sloili, da se primjerice u pojedinih okolicah
svake tree godine lovi, a da siune spuve, koje su u trgovini skroz bez
ikakve vriednosti ostave na miru. Ali sav mi je trud ostao uzaludan. Da
umnoim spuve, smislio sam umjetnim nainom razplodjivati jih. Oslanja-
ju se na izkustvo mnogih prirodoslovaca, a i sam sam zakljuivao iz naravi
niih ivotinja, da e spuva, ako ju ovjek svjeu na zgodnom mjestu u ne
koliko komada prereze, pa stavi u zaklonjeno plitko mjesto, s nova porasti
i razviti se u popunu spuvu. Pa to se je i obistinilo, te sam u kratko
vrieme sa svojim prijateljem u liepoj luci Sokolii do vie hiljade spuava
odgojio."
Schmidt je spuve, koje je htio umjetno razplodjhrati, po moru na-
lovio, pa jih pod vodom u probuenoj krinji donio do onoga mjesta, gdje
jih je nakanio nastaniti. Svaku je spuvu finim i otrim- noem u sitne ko
madie od jednoga do tri kubina palca porezao, pa jih redom na ibke ili
u krinju drvenimi avli privrstio i stavio na dno, kamo sunano svjetlo
nedopire. Od sto komada uginula mu je jedna ili riedko kada koja vie, sve
su se ostale liepo razvile i dobile svoju naravnu crnu boju. Dapae i oni
komadi, koje je na kamenje postavio, u brzo su za kamen prirasli, pa se
dalje razvijali. Grlavnomu neprijatelju spuava, crnomu ladjaru (Teredo) stao
je tim na put, da je svoje predmete namazao smolLnom ocl kamena ulja. I
trud mu se je liepo naplatio.
Bilo bi vrieme, da nam dalmatinske obine i sama vlada stanu na put
haranju ribara, pa da se zakonom uvede red, jer samo tako moe spuva
postati vanim proizvodom dalmatinske trgovine. (M. Kipati.)
Popis slika.
I. Slike na tonu. strana
1. Bakarski zaliev (naslovni list)
2. Boka Kotorska 32
3. Put sa Dunavske obale u Prusku goru 64
4. Zagrebaka gora sa jugozapadne strane 92
5. Zagrebaka gora sa sjeverne strane 92
6. Ulaz u Boku Kotorsku 320
7. Vegetacija na otoku Lokruniu , 360
8. Slavonska prauma , . 368
II. Slike u tekstu.

1. Otok Korula 24
2. Pogled na Boku Kotorsku od Stoliva . . . 29
3. Kanal Korulski (i Peljeac) 35
4. Otok Lokruni (Dubrovnik) 40
5. Spljetska vrata (Bra i Biokovo) 45
6. Liko polje i Vievica 48
7. Petrov vrh kod Daruvara 67
8. Jankovac u Papuk-goii 72
9. Vrhunci Ivanice oko Badoboja 75
10. Ivanica sa june strane (Zlatar) 77
11. Lepoglava 84
12. Trakoean i jezero Trakoansko 87
13. Kraka ponikva 102
14. Klek iznad Ogulina 125
15. Pogled s mora na Velebit (Zadar) 131
16. Kninsko polje i Knin 147
17 Primorske gore kod Omia 159
18. Gjulin ponor . . . . 179
19. Betina pilja 183
20. Visoina iznad Bieke 185
21. Podravina iznad Osieka 191
22. Sutinske toplice , . . . , , , . . 232
400 Popis slika.
Strana
2-3. Dunav kod Iloka 242
24. Utok Drave u Dunav 253
25. Vuka kod Braevaea. 256
26. Pad Slunjice 269
27. Slap Krke: Skrainski buk" 273
28. Pad Galovca u Grradiusko jezero (Plitvice) 301
29. Imotsko jezero 305
30. Jadransko more kod Lastve 309
31. Morsko tiesno kod ibenika 328
32. Pad meteora kod Hraine (1751.) 348
33. Maslinov gaj 377
34 Vajenje spuva u Dalmaciji 396
->*-*
Popis imena,
Alagoviev kuk 133 Bitoraj 116 Crni dolac 161
Alan 121 Bi ica jezero 296 Crni kal 100
Aldukovak 136 Blatsko jezero 297 Crni krug 137
Alibegovica 66 Bliznica 89 Crni vrh 55. 57, 65
Almaka brda 190 Bobar 41 Crni vrh 137
Andrija sv 27 Bodulija 22 Crno brdo 136
Apatovae 236 Bogaki prekop . . . . 278 Crno jezero 296, 301
Bogunoviea greda. . . 178 Crveni ot 56, 61
Babina gomila 137 Boka kotorska 25, 28, 29
Babina gora 115 Bokanjae 192 Cadjaviea 255
Babina greda 117 Bokanjsko jezero . . . 297 azma 247
Babino brdo 295 Bol...'....' 46 Cemernica 86
Babje gore 55 Bosiljinski poluotok. 25 Cerevieki potok 61
Babni vrh . 32 Bosna i Hercegovina 20 ikola 152, 258
Bacinsko jezero 297 Bosut 248 iko 249
Bajte 111 Bra. 26, 28, 43 iovo (Bua) 27, 327
Bakar 34 Braki kanal 27 Crenje 92
Bakarae 37 Branjevica 115 Crnac 248
Bakarski zaliev . . . 25, 31 Bregana 249 rnec 247
Bakinovae 296, 302 Brela 137 rnec polje 188
Bako vac 26 Brezovo polje 55
Bednja 86, 254 Briza 137 Dabarska ponikva. . .. 119
Belovar 337 Brod 251, 337 Dalmacija 21
Berava 248 Budva 337 Dalmatinska cesta . . . 122
Betina pilja 4 1 , 181 Bukolazec 92 Daruvarske toplice. .. 236
Biba 296 Bukovica 137 Debela kosa 115
Bi 248 Buna 250 Debelo brdo 136
Biko polje 188 Bura 104; 355 Dilj-gora 55, 57. 70
Biela 247 Busi 27 Dinara 136, 145
Biela gora 56, 58 Buinsko selo 350 Dinarske planine 135, 136
Biela strana 177 Butinica 145, 258 Dobra 249, 262
Bielolasiea 11.6 Dobrotica 138
Bilibrig 155 Careva gora 54 Dole 295
Bili-gora 137 Cavtatski zaliev . . . . 40 Draga 95, 96
Bilivir 285 Cetina 259 Drava 252
Bilo 115 Ciganski otok 246 Draica peina 178
Bilo-gora 54 Ciginovac 266, 301 Drenova a 265
Biokovska planina 137, 157 Cigljana 246 Dretnlja 249
Bistra 66 Cmrok 91 Drinak 137
Bistra 89 Cres 26 Drni 152
Bistra 255 Crljeno jezero 306 Drvenik 27
Bistrica 283 Crna rieka 296, 301 Dubca 143
Y, Klaie. Prirodni zemljopis Hrvatske. 26
402 Popis irnena.
Duboka 72 Grgeteg 63 Jezoveki eret 187

Dubrovake gore 136, 138 Gri 90, 91 Jisto 26
Dubrovnik...40, 202, 337 Grobniko polje 100, 107 Josipova cesta 122
Duga bara 284 Gru 328 Joava 284
Dunav 241 Gruka luka 25 Joavski prekop 278
Erdutska brda 190 Joeviea 296
Hajinsko zrno 75, 83, 84 Juriinka 137
Brvenica 284 Hajduka peina . . . 180
Eskulapova pilja . .. 180 Hereegnovi 28
Ezo 26 Hrainski meteor. . 350 Kaca 27
Hreljin 33 Kalnika gora 54, 56
Pata morgana 331 Hrnjakova peina . . 179 Kalud jerovo jezero 296, 302
Ferianka 255 Hrvatako polje 139, 155 Kamena gorica 237
Piumera 257 Kamenita gorica 117
Hrvatska 20 Kamenski klanjao . . . 6(i
Pratrovica 70 Hrvatska Podravina. 190
Pruska gora . .. 56, 58, 60 Kamensko 237
Hum 108 Kanal srednji 27
Puine 112 Hum (na Koruli).. 138 Kapavae 55
263 Hum (na Lastovu).. 138 Kapela 116
Gaeka ravnica 118 Hum (na Visu) . . . . 138 Kapela 248
Gacke jezero 296 Hunka 55 Kapnica 136
Gacke slap 266 Hvar.. .26, 28. 337, 374 Kapri 26
Gaein ponor 263 Ilide 237 Karaica 255
Gad 248 Ilok 61. 65 Karlovac 337
Galovac 296, 302 Ilova 247 Karlovci 61
Galovaa 284 Imotsko jezero 306 Karolina 107
Galovieki prekop. . . . 278 Imotsko polje .. 140, 304 Katela 22, 200
Gari 55 Inkoronata 26 Kavri ponor 263
Gari-gora 55 Istra 21 Kesia ponor 263
Gjula 249, 262 Ivanica (gora). . . 54, 56 Kiin 137
Gjulin ponor 179 Ivanica (vrh) . . . 54, 77 Kik 56
Glamoenica 262 Ivanika brda 55 Kladunica 250
Glava 259 Ivanova peina 178 Klakarjaea 284
Glavica orika 95 Izsela 248 Klek (rt) 21, 25
Glina 250 Klek 116, 123
Glinica 250 Jadievae 133 Klinako jezero 296
Glogovnica 247 Jadiova planina . . . 116Klis 337
Gojkovae 250 Jadova 262 Kliska bara 284
Gola Plieivica 117, 123 Jadransko more.. .. 311 Kliski klanjac 143
Gole 192 Jaki peina 177 Kljake Drage 137
Goli vrh 130 Jalija 284 Klokot 250, 262
Goli vrh 138 Jamnika kiselica .. 237 Knin 148, 337
Golo brdo 137 Jankovac 71 Kninsko polje. . . 139, 144
Golo brdo 143 Janski vrh 136 Kobiljak 111
Golubake muhe . . . . 282 Jarina 278 Koljansko poljice. . 139
Gomilice 37 Jarebica 259 Koloep 26
Gorjanei 94, 96 Jasenar vrh 117 Kolodjvarska bara... 284
Goruica 156 Jaseniea 249, 261 Kolodjvarsko Bobotski
Gospi. . . . . 130, 337 Javor 296 prekop 278
Gospiko-baka cesta 122 Javorovica 55 Kolovrat 168
Grabovaa 178 Jaza-potok 66 Konavlje 22, 140
Grabovaki potok.... 61 Jelasi 188 Konjska glava 117
Graaniea 89, 92 Jelake bare 283 Konjsko brdo 144
Gradee-brdo 55 Jelinak 137 Konjsko jezero 296
Gradina 295 Jelovi vrh 117 Koprivnica 255
Gradinsko jezero 296, 302 Jezeranska dolina . . 119 Korana 249
Gradna 95 Jezero 297 Korula . . 26, 28, 35, 337
Popis imena. 403
Korulski kanal 27 Lasinja 237 Mali Strug 248

Koreniea 250, 262 Lastovo 26 Mali Troglav 165
Korenika ravnica. . . 118 Lastovska pilja- 182 Maltempo 27
Kosinj sko - Peruieka Lastovski kanal 27 Mamula 28
dolina 119 Lastva 309 Mamulina peina- 177
Kosoveica 258 Laudonov gaj 179 Mangjelos 249
Kosovo polje 139, 144 Lepoglava 84 Maon 26
Kostelina 76 Leskovac 248 Marasovo jezero 112
Kostelska gora. . . . 54, 56 Lee 237 Marica vrilo 155
Koutarica 248 Liburnijska visoina 98 Marino-gora 136
Kotari 192 Lie 112 Matijaevac 296
Kotli 168 Lianka 103, 111 Medjurnurje 21, 189
Kotlua 259 Lianka bara 283 Medjurieje 22
Kotor 31, 337 Lika visoka ravnica 118 Medvegrad 92
Kotorske planine, 136, 138 Liko polje 100, 110 Medvedica- 179
Kozik. 137 Lika 22 Medvedjak 115
Kozjaca 95 Lika (rieka) 262 Medveak----89, 92, 247
Kozjak 137 Lipa 54 Meja 33
Kozjak 296, 302 Lipik 238 Meteori - - - - 347
Kozjan 95 Lipovac 248 Metkovi 193
Kojanski vrh 117 Lisina 117 Metla 300
Konica 250 Livar 61 Milana 350
Krajna 66 Ljubelj 54 Milanovo jezero 296, 302
Kraljevica 32 Ljubica 131 Milna 46
Kraljevska cesta 143 Ljuta 31, 261 Mirogoj 93
Krapina (potok). . 76, 247 Ljuta 264 Mislina 285
Krapina 84 Ljutina 248 Mitrovica 251
Krapinica 76 Lokrum 26, W. 40 Mlade 140
Krapinske toplice 79, 237 Lomniea 250 Mljet 26, 203
Kratki dol 93 Lonja 247 Mljetski kanal 27
Kra-zemlja 22 Londa 66, 248 Moarila 156, 175
Krbava 22 Lonjsko polje- 187, 284 Moilska ponikva- 119
Krbava (potok) 263 Lopud 26 Mokro polje 188
Krbavska ravnica . . . 118 Loskunjski lug 115 Morter 26
Kriva noga 284 Loinj 26 Mosee 137
Krivoije 30 Loven 30 Moslavina 22
Krievacko polje . . . . 187 Lujzinska cesta 106 Moslavaka gora 55, 57
Krievci 337 Luka 26 Mosor 137, 153
Krk 26 Lukovo 100 Motieina 255
Krka 145, 258 Lunica 247 Movrica 182
Krlovo polje. . . . 187, 284 Movza 137
Kradi ja 55, 57 Maceljska gora 53, 56, 85 Mraeaj 145
Krndijsko sedlo . . . 59, 66 Maja 250 Mramorsko polje 188
Rrupa 258 Majanac 255 Mresunjski lug 115
Kruedol 64 Maj na vrh 138 Mrenica 249
Kubns 132 Makarska 159, 328 Mrkan 41
Kuk 301 Maksimir 93 Mrljan 25, 199
Kuna gora 54 Maksimov hrast 55 Mrsunja 248, 284
Kupa 249 Maksimova pilja- 74 Mrtviea 255
Kupci na 250 Mala gora 78 Mrzin 117
Kupe pad 266 Mala gorica 117 Mulat----*- 26
Kupice pad 266 Mala "Ghibavica 267, 276 Munjava 264
Kutjevanski potok . . . 66 Mala Kapela 116
Kuvedin 64 Mala Luka 25 Nadinsko jezero 297
Kvarnero 25 Mala vrata 27 Napeani 180
Kvarnerski k a n a l . . . . 27 Mali Klek 126 Naica ponor 263
404 Popis imena.
Nebesa 155 Pakraka gora 56, 58 Prag 142

Neretva (nizina) . . 193 Palaa- 284 Predolje 55
Neretva ^ rieka) 259 Panonija 18 Premuda 26
Neretvanske bare 285 Papuk 55, 57 Preteriea 89
Neretvanski zaliev- 25 Paviea klanac 156 Primorje (dalm.) 159
Netica 255 Pazmau 26 Primorska cesta 143
Nevolja 72 Pazua 138 Primorske planine 135, 136
Ninska bara 285 Paetova jama 177 Prisjeka 118
Ninska nizina 192 Paki kanal 27 Probov prekop * 278
Norin 260, 285 Pecko jezero 296 Prokljansko jezero- 297
Novakovia brod 296, 302 Pe 33 Prolof ko jezero- 297
Novia 263 Peina 296. Proloako polje 140, 305
Novigradsko more 25 Pelagosa 321 Proloka visoka rav
Novi prekop 278 Peljeac 25, 35 nica 136, 155
Novska 248 Perkoke bare 283 Promina 138
Perui 182 Proansko jezero 296, 301
Obeska bara 284, 285 Petkova mlaka 284 Provalija 248
Obienjak 136 Petrac 284 Prugovo 153
Obru 100 Petrinja 250 Prunjak 285
Oara 78, 84 Petrovac 117 Prvi ' 26
Odra 250 Petrova gora 117 Psunj-Ormanovac- 55
Odransko polje 187 Petrovaradin- 61, 243 Pudarioa 192
Oki-grad 97 Petrovo polje- 139, 144 Puka 250
Okika gora 95 Petrov vrh 56, 67
Okrugljak 92 Pianosa 321 Rab 26, 28
Okrngljak dolnji 296, 302 Pisarovca pad 266 Rabatina peina 180
Okrugljak gornji 296, 301 Planinski prodor- 27 Raclieljevac 145, 258
Okrnglovo 100 Platak 100 Radoboj - 7 5 , 78
Olib 26 Plavca draga 119 Radonja 249
Ombla (Rieka) 261 Pleterni ca 70 Rakovac 337
Omi 328 Pleterniea 248 Ranjae 116
Opatija 325 Plieivica (samob.) 95, 97 Rastoko jezero 297
Opor 137 Plieiviea (juna)- 117 Rastoko polje 140
Opovo 64 Plitvica 254 Ravanica 64
Orahovaka rieka- 255 Plitvica 302 Ravno 100
Oraovae 296 Plitvice pad 266 Rebar 33
Oranica 145 Plitvika jezera 295, 299 Remete (u Pruskoj gori) 64
Orjen 138 Plitv. jezera slapovi 266 Remete (u Zagr. gori) 93
Orlaviea 117 Poiteljica 263 Reznik-planina 117
Orljava 66, 248 Poiteljski vrh 116 Ribarsko polje 188
Oroinska bara 284 Podgajika Ada- 246 Riiea 263
Osea 54 Podine 305 Riina 296
Ostaeviea 182 Podklek 126 Rieeki zaliev 25
Ostarijsko sedlo- 121, 130 Podravina 189 Rieki zaliev (Ombla) 25
Otro - - 95, 96 Poganovako-kraviki Rieka 337
Otre-gra 77 kanal 278 Rieka (Ombla) 261. 329
Otri rt 25, 28, 337 Pokupje 192 Rieka gora 55
Otok Bogorodiin- 30 Poljica 22 Rimski prekop 278
Otok sv. Juraja 30 Ponikve 102 Risan 30
Otna 263 Popova vrtaa 164 Risnjak 100
Otuiea > 263 Popovia peina- 178 Rjeina 103, 257
Ozeblin 117 Pore ni kuk 130 Rog, 138
Posavina 186 Roki slap 267
Pade 69 Poskaeva potoka pad 266 Kovaa 248
Pag 26, 28 Poeka dolina 53 ; 58 Rodanik 248
Pakra 247 Poeka gora - - - - 5 5 . 57 Rt od Kuinbura 30
Popis imena. 405
Rt Sreica 32 Spljetska sumporna pilja kod Vrabea 177,

Rt Zrinski 32 vrela 238 pilja sv. Jakova- 182
Rude 96 Spljetski kanal 27 umar 248
Rudilisac 117 Srebrnica 250 Supeljak-peina 178
Rujnica 193 Sriern 22 unjari 115
Ruma 61 Stara Gradika- 337 utina 259
Rumin 157 Stara sjenokoa 92
Rueviea 250 Stensko 73 Tartar 137
Rut 55 Stonski rt 25 Tekija 70
Straemanka 66 Tmor 138
Sadikovae 130 Strmacka kosa 115 Toak 55
Sainarica- 115 Stubike toplice- 79, 238 Topla 28
Samobor 96 Studba 248 Toplica 247
Samoborska gora- 95 Subotska 248 Toplieka gora 54, 56
Samograd 178, 182 Suhajska peina- 180 Topolje 143
Sana 250 Suhodoska 180 Topoljski slap 266
Sanci brdo 136 Sujnik-gora 55, 57 Topusko 238
Sava 243 Sunja 250 Tovrnica 136
Sciroceo 104, 324 Supetar 46 Trakoan 85, 87
Sedlo izmedju Jeze- Suec 54, 75 Trakoans. jezero 86, 295
< rana i Modrua 121Suica 108, 257 Trebe 247
Seliki vrh 117 Suik 180 Trebiat 260
Senj-.- 337 Sutinske toplice 79, 238 Treboveki eret 187
Senjski potok 260 Sutla 247 Trgovska gora . . . . 115
Setruijj 26 Sutorina 21 Trnava 89, 248
Siljevaea 116 Suvaja 285 Trogir 327
Sinj 154 Sveta voda 238 Troeanski zaton 25
Sinjsko polje 140, 153 Sv. Augustin 53 Trski vrh 83
Sisak 251 Sv. Brdo 116 Tnhovi 116
Skobori 296 Sv. Duh 96 Turjak 143
Skradinski buk- 151, 267 Sv. Gera 95 Turkovi-selo 125
Slane stine 155 Sv. Ilija 137 Turopolje ' 187
Slani potok 89, 238 Sv. Ilija 143
Slanje 238 Sv. Jakob 54, 88 Dljan 26
Slavetieki meteori 351 Sv. Jure 137, 157 Una 250
Slavonija 20 Sv. Nikola, (na Hvaru) 138 Unac 250
Slavonska Podravina- 190 Sv. Rok 138 Uskoka gora 94
Sljeme 54, 88 Sv. Vid (na Bagu) 138 Uzdah-kamen 145
Slobotina 248 Sv. Vid (na Bracu) 44,138
Slunj 267 Svetoimunska pilja 177 Vaganski vrh . - . . . . - 116
Slunjcica---234, 249, 261 Svilaja 138 Valpovo 238
Shinjeice pad 266, 267 Svinjac 72 Varadin 337
Smokovie 296 Svrtci 176 Varadinske toplice- 238
Sinrdee toplice 238 Svrvnica 250 Vela Pli 100
Snienica 138 Vela vrata 27
Snienik 100, 111 Samaki kanal 278 Velebit 145
Solin 200 Satorina 116 Velieanka 69, 72
Solin (potok) 260 ibenik 138, 325 Velianke pad 265
Solinska dolina 140 Veli grad 138
Solinski zaton 25 ibenski zaton 25
Velika 68, 71
Soljansko jezero- 295, 297 id 249 Velika bara 284
Sopot 31, 261 Sijai 69 Velika Gubavica 267, 274
Sovro - 138 Sipan 26 Velika Kapela 116
Sovsko jezero 70, 295, 297 ipanski kanal ,27 Velika Visoeica 116
Spava 248 kriljevo 104 Veliki brieg 56, 61
Spljet 200 Veliki Javornik 117
olta 27, 28
406 Popis imena.
Veliki kamen 117 Vranova glava 115 Zagrebaka gora 54, 57, 88
Veliki Kozjak 138 Vranska bara 285 Zagrebaka kotlina 187
Veliki Ljut 136 Vransko jezero 296 Zavalje 337
Veliki Plazur 54, 88 Vratar . - : 285 Zavod i6i
Veliki Strug 248 Vratnik (gora) 115 Zelena peina 179 z
Veliki Troglav 165 Vratnik (sedlo) 121 Zelenko 248-^
Verige 30 Vrazi vrti i- 136 Zelinskaijspilja 177
Veterniea 54 Vrbaeka staza 117 Zemun-' 243, 337
Veternieko sedlo 59 Vrdnieka gora 56 Zlarin 2 6 f
Vienac 95 Vrhovska rieka 296 Zlatar 77*
Vinodol 101 Vrlika 264 Zoljanska 255
Vinodolska Rjeina- 103 Vrlika pilja 181 Zrinska gora 117
Vipera 138 Vrlika vrela 238 Zrmanja : 257
Vir 26 Vrlieko polje 139 Zrmanjska dolina.- - - 118
Vir 296, 302 Vrnjika - -, 249 Zrmanjski klanjac--- 121
Virovi 284 ,Vrpolje 145 Zuri 26
yis...... . . . . 2 7 , 28, 337 Vrtae 176 Zut 26
Visoica 68 Vrulja 25 Zvijanovia peina- 179
Visovae 270 Vuica 255 Zvir 257
Vieruna - 116 Vuica- 256 Zvonigrad > 118
Vieviea-- 100, 111 Vueinska 255
Viska pilja 182 Vujak m, 69 a n a d a - - - 139
Viki prodor 27 Vuka 255 Zaniice . . . = .- 8
Vlaka- : 161 Vukomerike gorice- 95
Vukovar 61 Zelimor . ,... ^
Vlake--- 137
Voinska 255 eljan
Vodice 169 Zadar 337 elva 2b
Volinska pica 84 Zadarski kanal 27
ivaca '<* 284
Vozao 162 Zagorje 53, 58, 74
Vranilac 54 Zagorje (dalmatinsko) 149 rnovnica 260
Vranja 279 Zagreb 208, 337 upa 30, 140
'-' , " " " ; " .

Klaic Hrvatski Zemljopis PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Klaic Hrvatski Zemljopis PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Vjekoslav Klai PRIRODNI ZEMLJOPIS HRVATSKE Elektroniko izdanje MH 2010.

POUNA KNJINICA "MATICE HRVATSKE."

PRIRODNI ZEMLJOPIS HR\TATSKE.

VJE I{OSLAV l{LAIO ,

SA -l2 S LIKE I l KA~TO M.

NAGRADJENO IZ ZAKLADE UROFA D R,\ KOVJA.

III. S l i k a h r v a t s k o g a t l a (Obei pregled) . 48

2. Alpinski ogranci medju Savom i Kupom 94

Gdje je to? VII

Klanjci i eeste 142

IV. Vulkani i zemljotresi. Uvod 194

V. Geognostiki pregled h r v a t s k e zemlje. Uvod 212

VIII Grdje je to?

V I . O v o d a h . (Obi pregled) 232

A. Podruje crnoga mora.

B. Podruje jadranskoga mora.

D. Slapovi ili vodopadi u Hrvatskoj.

3. Prekopi (kanali) 277

Magnetizam zemlje 353

VIII. Bilje u Hrvatskoj.

IX. ivotinje u Hrvatskoj.

Popis slika 399

valjana materijala, a i nejednako obilje toga materijala za razne

upoznavala zemlja hrvatska?" (strana 117). Glede toga literarnoga

s toga, da je upravo ova partija moje knjige najoriginalnije i najvje-

f i z i k a l n o m k a r t o m H r v a t s k e . Glede slika ili ilustracija poka

Svakolika knjievnost o geografiji zemlje hrvatske moe se zgodno

Najstariji a najznamenitiji pisac o geografiji Hrvatske jest B.

je aliti, da se u nas jo nitko naao nije, koj bi ga dovoljno ocienio.

ovea djela o vojnikoj krajini. Tako nastadoe poetkom ovoga vieka

Kraj tudjina nala su se u prvoj polovini ovoga vieka i dva

prilino kratak, ali toan i dobar prema tadanjemu stanju geografske

Krvavom i kobnom godinom 1848. postrada Hrvatska, a malo

gledala zemlju u materijalnom obziru podii. Uz to su sredinja dr

zavod za meteorologiju u Peti podatke o Hrvatskoj i Slavoniji u

Kako se je Zeithammer trudio u Zagrebu, da po novih naelih

der Klimatologie, Wien 1874. govori on prilino mnogo o pod-

i movaran dalmatinskih, zatim o jadranskom moru, o vjetrovih itd. Naj

spisih c. k. bekoga geolokoga zavoda (1852. I. 1712, II. 92:5,

U vrieme njemakoga absolutizma slabo je uspievala hrvatska

ostalim i djelo dr. P e t r a M a t k o v i c a : Statistiki nacrt trojedne

volju za prouavanje domovine. Drutvo se dodue nije jo dosele iz-

Na posliedku kazati nam je jo koju o kartah, koje nam slikom

S z e m a n J o s. Mappa dioecesis Zagrabiensis, per inclytos comitatus

V. Klai. l'rirodni zemljopis Hrvatske. 2

Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske. 19

Hrvatska se zemlja moe razstaviti na dva prilino naliim tro

20 Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske.

Makar da je kraljevina naa malena prema velikim dravam evropskim,

Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske. 21

22 Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske.

1. Kraljevina Hrvatska i 420 19 23.137-11 1,151.085 2.739

2. Krajina hrvat.-slavonska 36881 20.30756 695.065 1.885

3. Dalmacija 232-33 12.792 57 456.961 2.001

4. Grad Eieka s kotarom 036 1957 17.884

Ukupno 102169 56.256-81 2,320.995 2.208

Poloaj, veliina i sastavine kraljevine Hrvatske. 23

Geografski poloaj nekih poznatijih mjesta u Hrvatskoj.

Geogr. sjeverna Geogr. iztona

1 Budva 42 22' 36 27'

Na sjeveru i na jugu prodiru u hrvatsku zemlju dva znamenita

najstarijim naselbinam keltskim i starogrkim (n. p. na otoku Hvaru).

(Calamotta) i neznatni ali liepi Lokruni. Istini velikim otokom na