ČASOPIS ZA KULTURU HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA

IZDAJE HRVATSKO FILOLOŠKO DRUŠTVO

GOD. 33, BR. 97-128, ZAGREB, TRAVANJ 1986.

JEDAN TIP KOLOKVIJALNE REČENICE

Vladimir Anić

0.1. Rečenice .se mogu graditi (konstruirati) na konačan broj načina. U jednima jedan
element pobliže određuje drugi, koji ima mogućnost da se upotrijebi kao cijela konstruk-
cija (endocentrične, atribut uz subjekt ili predikat). U drugima (egzocentričnima) postoje
odnosi: a) subjekta i predikata (predikacija), b) dopunjavanja (komplementacija), c) niza-
nja (koordinacija) i d) podređivanja jednoga dijela drugome (subordinacija). 1
0.2. Rečenice
a) Nije podnio izvještaj, jer da nije prikupio potrebne podatke.
b) Diplomirao je na Akademiji za likovnu umjetnost,· da bi ubrzo napustio sli-
karstvo.
c) Ja, otkad sam na moru, ne mogu se ugrijati.
d) Doručkujemo uz Mendelssohna, pa da nismo bonvivani,
ovako grafički organizirane, traže svaka svoj komentar (kompresija ili eliptičnost, na-
mjerna konstrukcija u značenju vremena, udaljivanje teme od iskaza). Ipak, prve dvije
dosta su česte, a i manirizirane u svoje vrijeme u nekim tipovima pisanih tekstova. U
smjelo zamišljenom projektu koji bi se, sada preuzetno nazvao povijest hrvatske rečenice,
prve dvije ne bi se mogle mimoići. Druge dvije izrazito su kolokvijalne, pa· će ostaviti
slabiji ili nikakav trag u gramatikama i pravilima interpunkcije, rađenima na pisanim
tekstovima kao predlošcima. Sve zajedno pripadaju egzocentričnim subordiniranim kon-
strukcijama. Ima li osnove tu gradnju shvatiti kao najplodniji izvor „tipova" naše reče­
nice?2
1
Usp. M. Riđanović, Jezik t njegova .rtruktura, Sarajevo, 1985, str. 227-231.
2
Teškoće da se izradi katalog tipova rečenica bile bi znatne. Usp. pojedinačna razmatranja u tom
smislu: D. Vušović, Jedan slučaj adverbiziranja, Zbornik u ćut A. Bellća, Beograd, 1937; M. Pavlović,
Tri neobična tipa formulisanja rečenice i osećanja za rečenicu, Pitanja aavremeno1 knjlievnog jezika,
sv. 5, Sarajevo, 1957; M. Stevanović, Rečenice bez razvijenih glavnih delova, NoJ jnlk, n. s.,.knj.
IX! sv. 1-2, Beograd, 1958; Lj. Popović, O načinskim rečenicama s veznikom a) tU.. Nlli}edk, n. L,
knj. XIX, sv. 2-3, Beograd, 1972/3.
98 Jezik, 33, V. Anić, Jedan tip kolokvijalne rečenice

1.0. Toj gradnji pripada i rečenica

Ako si ubio vuka, baci ga i u jamu.
Po analizi prema veznom sredstvu, to je pogodbena rečenica. Pogodbena rečenica ima dva
dijela: protazu (koja kazuje uvjet) i apodozu (koja iznosi ono što je uvjetovano). Protaza
se uvrštava u rečenicu veznicima 3 (ovdje ako). U pogodbenim rečenicama postoje ovi
odnosi: 1. Nije izvršena radnja protaznog ni radnja apodoznog predikata, 2. „Pogodba",
pretpostaW<:a da jedna radnja postoji, uvjetuje realnost druge. Rečenica s veznikom ako
Ako si ubio vuka, baci ga i u jamu može se parafrazirati Kad si (već) ubio vuka, baci ga
(onda) i u jamu. (Parafraza Ako ti se posao ne sviđa, zašto ga radiš? -7 Kad ti se ne
sviđa daje izvršenu radnju - jasno je ili je prethodni govornik rekao da mu se ne sviđa.)
Dakle, ima rečenica s ako koje imaju značenje motivacije. 4
1.1. Naša rečenica kao tekst može se nazvati gnomskom, ima primjenjivu iskustvenu
poruku (posao treba uvijek obaviti do kraja) i kao takva može se pobliže odrediti (lička
poslovica). Kao podtip pogodbene, naša rečenica može se nazvati motivacijskom reče­
nicom. Ona zadržava strukturnu simetriju pogodbene, jer prema potencijalu zavisnog
dijela stoji modus (imperativ) glavnoga dijela.
1.2. Pomak prema novom značenju cijele složene rečenice vrši promijenjeni red riječi,
koji se očituje kao aktivan gramatičko-sintaktički činilac. 5 Promijenjeni red riječi li-
šava veznik i svojstva veznoga sredstva, pa ga možemo nazvati modifikatorom u tom
smislu što uspostavlja korelativan odnos ako-onda_,.. kada-onda (Kada si već u bio
vuka, onda ga baci i u jamu).
2.0. Takav modifikator i dolazi iza predikatske sintagme apodoze (glavne rečenice)
i usmjeruje radnju u objekatskom dijelu u očekivanom pravcu. Očekuje se da se učini
samo jedno: da se vuk baci u jamu, a ne kamo drugo, pa otpada pitanje koje bi odgova-
ralo prirodi veznoga sredstva i: Kamo još?
2.1. Ta očekivanost pogoduje gnomiziranju rečenica takve gradnje. Ali ona se može
ispunjavati raznim leksičkim sadržajima. Npr. a) Ako si kupio mlijeko, spremi ga i u
hladnjak, ali ne može se prihvatiti kao vjerojatna rečenica b)Ako si kupio mlijeko, spremi
ga i u radnu sobu. Ovdje se takvo usmjerenje radnje prema objektu ne očekuje, pa se
postavljaju pitanja kao gdje najprije?, zašto još i u radnu sobu? ili u samoj rečenici dopuna
zato što„„ jer„. i sl.
Rečenica Ako si ubio vuka, baci ga i u jamu može se smatrati produktivnim tipom
naše rečenice. Veza pretpostavljene realnosti u zavisnom dijelu i iz zajedničkog iskustva
(znanja) govornika i sugovornika očekivane radnje čini našu rečenicu izrazito kolokvi-
jalnom, dakle rečenicom govorenoga jezika.

3
M. Ivić, Lingvistički ogledi, „Prosveta", Beograd, 1983, str. 145-155.
4
lb„ str. 151.
5
Obično se govori o „oiµ:aničeno slobodnom" redu riječi u proširenoj rečenici. Ali red riječi
je aktivan gramatičko-sintaktički činilac (i bez obzira na strukturu rečenice), što je važno u prevo-
đenju pasivnih ·konstrukcija s drugih jezika. Usp. Lj. Bibović, On the Word-order of Subject and
Predicate in Engliah and Serbo-Croatian from the point of View of Functional Sentence Perapective,
The Yugoslav Serbo-Croatian-English Contrastive Project. A ReTJorts 5. Zal?reb, 1971, osobito str.
2-3.
Jezik, 33, V. Anić, Jedan tip kolokvijalne rečenice 99

2.2. S intonacijskog gledišta naša rečenica ne donosi novosti. Prvi dio ima uzlaznu in-
tonaciju, poslije pauze (koju označuje, „materijalizira" zarez kao pravopisni znak) slijedi
uobičajena silazna intonacija. Ona s te strane nije neočekivana, što je u skladu s njenom
uobičajenošću i kolokvijalnošću.

2 .3. Razmatranje ove rečenice bio bi prilog osmišljavanju pojma „tip rečenice", kao i
općenito prenošenju pojmova „graditi rečenicu", ,,rečenica koja teče" - među kojima
je duga i kratka rečenica kurentan parametar - u lingvističke pojmove.
U našoj razmotrenoj rečenici vidimo pojedinost u realnosti našega prirodnog jezika.
Tu činjenicu niukoliko ne mijenja to što je ne prepoznajemo kao rečenicu nekog pisanog
stila ili žanra. (Npr. u 0.2. rečenicu (a) možemo nazvati administrativnom i time kolek-
tivnom, a (b) možemo, uz već rečeno, nazvati i jednom od Krležinih rečenica.) Dosljedno,
kolokvijalnost razmotrene rečenice izlazi iz njene strukture, a ne iz tematike ili umiješa-
nosti drugih razgovornih elemenata (izbora riječi, frazeologije).

Sažetak

Vladirnir Anić, Filozofski fakultet, Zagreb

UDK 801.56:808.62, izvorni znanstveni članak, primljen za tisak 10. ožujka 1986.

A Colloquial Sentence Type

The article discusses a rnotivational colloquial sentence type in which word order appears as an
active grarnrnatical factor.

PROBLEMATIKA NEKIH ZAGREBAČKIH TOPONIMA

I NJIHOVIH PRIDJEVA

!van Pelz

Uvod
U Jeziku (napose u godištima XXI., XXII. i XXIII.) bilo je iscrpnih i živih rasprava o
općoj problematici kajkavskih imena mjesta i alternativnih, štokavskih oblika, te njihovih
posvojnih pridjeva. I poslije zaključnoga članka 1 ostala nam je načelna mogućnost dvojnih
rješenja i selektivne stabilizacije u praksi.
Međutim, svakodnevne aktualne potrebe sile nas na konkretan izbor za koji nemamo
uvijek dovoljno utvrđenih kriterija. To se odnosi napose na imena nekih naselja u vanj-
skim zagrebačkim općinama, a i na neke toponime i imena ulica na užem gradskom po-
dručju.
U nacrtima grada Zagreba imamo u tom pogledu veliko šarenilo i očite nedosljednosti,
a nemamo u svim slučajevima pouzdana oslonca za jezičnu sigurnost.
1
Prezimena, toponimi, etnici i ktetici u književnom jeziku, Jezik, XXIII, str. 139-144.