ljudska prava, demokratija i â nasilje - Helsinki Committee for ...
ljudska prava, demokratija i â nasilje - Helsinki Committee for ...
ljudska prava, demokratija i â nasilje - Helsinki Committee for ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA U SRBIJI<br />
GODIŠNJI IZVEŠTAJ : SRBIJA 2008<br />
LJUDSKA PRAVA,<br />
DEMOKRATIJA<br />
I – NASILJE
Ljudska <strong>prava</strong>,<br />
<strong>demokratija</strong><br />
i – <strong>nasilje</strong>
HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA U SRBIJI<br />
Godišnji izveštaj : Srbija 2008<br />
Ljudska <strong>prava</strong>,<br />
<strong>demokratija</strong><br />
i – <strong>nasilje</strong><br />
BEOGRAD, 2009
Godišnji izveštaj : Srbija 2008<br />
LJUDSKA PRAVA,<br />
DEMOKRATIJA I – NASILJE<br />
izdavač<br />
Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji<br />
za izdavača<br />
Sonja Biserko<br />
oblikovanje i slog<br />
Ivan Hrašovec<br />
štampa<br />
Zagorac, Beograd<br />
Ova publikacija štampana je zahvaljujući pomoći<br />
Švedskog helsinškog komiteta za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong><br />
Swedish <strong>Helsinki</strong> <strong>Committee</strong><br />
<strong>for</strong> Human Rights<br />
ISBN 978-86-7208-158-9<br />
COBISS.SR–ID 167312140<br />
CIP – Katalogizacija u publikaciji<br />
Narodna biblioteka Srbije, Beograd<br />
323(497.11)”2008”<br />
316.4(497.11) “2008”<br />
LJUDSKA <strong>prava</strong>, <strong>demokratija</strong> i – <strong>nasilje</strong>: godišnji izveštaj: Srbija 2008 /<br />
[priredio] Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji. –<br />
Beograd : Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji, 2009 (Beograd<br />
: Zagorac). – 550 str. ; 23 cm Tiraž 300. – Napomene i bibliografske<br />
reference uz tekst.<br />
1. Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji (Beograd)<br />
a) Srbija – Političke prilike – 2008<br />
b) Srbija – Društvene prilike – 2008
5<br />
Sadržaj<br />
UVOD<br />
Zaključci i preporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9<br />
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17<br />
I DRUŠTVENI KONTEKST – KSENOFOBIJA, RASIZAM I NETOLERANCIJA<br />
Nasilje kao način života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43<br />
Haški procesi i proces suočavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87<br />
Proizvodnja jednoumlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115<br />
Ima li mesta za drugog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128<br />
II MEHANIZMI DRŽAVNE PRINUDE<br />
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157<br />
Policija: dinamika bez suštinskih promena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183<br />
III SLOBODA VERE<br />
Sloboda vere – između Ustava, Zakona i Registra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193<br />
IV PRAVNI SISTEM<br />
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209<br />
Pravosuđe: još jedna izgubljena godina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210<br />
Nezavisne institucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216<br />
Narodna skupština: generator stagnacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221<br />
Nove optužnice i suđenja za ratne zločine pred Sudom u Beogradu . . . . 236<br />
Organizovani kriminal u Srbiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243<br />
Haški tribunal – suđenja i presude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253<br />
V EKONOMSKI I SOCIJALNI KONTEKST<br />
Od velikih očekivanja do prvih udaraca krize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281<br />
Ekonomski i socijalni status na udaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301<br />
VI BAUK DECENTRALIZACIJE<br />
Vojvodina traži autonomiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311<br />
Sandžak: potencijal za nestabilnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338
6<br />
VII NACIONALNE MANJINE<br />
Nacionalne manjine mera demokratije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363<br />
VIII MEDIJI<br />
Istrajavanje na nacionalnom konceptu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 403<br />
IX ODNOS SA SUSEDIMA<br />
Srbija i susedi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425<br />
Hrvatska: partner ili konkurent . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426<br />
Bosna i Hercegovina: stalne pretnzije na RS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 443<br />
Kosovo – država u nastajanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453<br />
Srbija–Crna Gora: stare pretenzije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 470<br />
Makedonija: u senci velikih suseda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 477<br />
Slovenija: teret otvorenih pitanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 482<br />
X ODNOSI SA SVETOM<br />
Sporna evropska orijentacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 487<br />
NATO da ili ne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 508<br />
Sve bliže orbiti Moskve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 515<br />
DODATAK HELSINŠKI ODBOR U 2008.<br />
Šta smo ostvarili u 2008. godini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 531
Uvod<br />
7
9<br />
Zaključci i preporuke<br />
Tokom 2008. godine, uporedo sa ekonomskom stagnacijom, nastavljen je<br />
trend urušavanja svih institucija sistema, što se negativno odrazilo na raspoloženje<br />
građana. Proevropska koalicija koja je pobedila na izborima u<br />
proleće 2008. izneverila je očekivanja jer nije imala dovoljno političke hrabrosti<br />
da iskorači u pravcu suštinskih re<strong>for</strong>mi. U međuvremenu je Srbija,<br />
kao i sve ostale zemlje u regionu, ušla u recesiju, što je rezultat unutrašnje<br />
krize, koja će biti pogoršana i globalnom krizom. Osam godina nakon<br />
smene Miloševića pokazalo se da Srbija nije uspela da se trans<strong>for</strong>miše jer<br />
nije došlo do suštinske promene elita, niti do distanciranja od Miloševićevog<br />
programa.<br />
Nacionalni projekat nije poražen, odnosno ta ideologija još uvek ima<br />
snažnu podršku srbijanske elite. Ona je bila i glavni inspirator Memoranduma<br />
SANU i kreator projekta. Haški tribunal nije se bavio ulogom onih<br />
članova Akademije, SPC, Udruženja književnika, novinara i kulturne elite,<br />
koji su pripadali tom krugu. Nije bilo ozbiljne moralne osude njihove<br />
uloge ni u Srbiji, ni izvan nje, što im omogućava da nastave delovanje<br />
i u postmiloševićevom vremenu. Oni i dalje profilišu kulturnu matricu i<br />
“moralne” standarde. To je ujedno i glavna opstrukcija za uspostavljanje<br />
moralne vertikale, neophodne za ozdravljenje srbijanskog društva. Osim<br />
toga, teritorijalne pretenzije su još prisutne, što se prelama preko Bosne,<br />
odnosno Republike Srpske.<br />
Nacionalizam, socijalna i ekonomska stagnacija pothranjuju desni nacionalistički<br />
radikalizam, ksenofobiju i mržnju prema drugima, posebno<br />
prema Romima, Albancima, gej populaciji, braniteljima ljudskih <strong>prava</strong>.<br />
Nakon propasti bivših socijalističkih pokreta i sindikalnih organizacija u<br />
Srbiji se nije artikulisala alternativa koja bi se uspešno nosila sa socijalnim<br />
i ekonomskim problemima. Zato državne institucije moraju odlučno<br />
da reaguju na sve pojave radikalizma da bi se sprečila dalja radikalizacija<br />
društva.<br />
U Srbiji ne postoji energija potrebnu za iskorak prema demokratizaciji.<br />
Poricanje i relativizacija su značajno smanjili potencijal za kritičku refleksiju
10 srbija 2008 : uvod<br />
nedavne prošlosti. Globalna kriza je, međutim, uticala na izvesno pomeranje<br />
političke klase ka EU, jer od nje jedino može dobiti finansijsku podršku.<br />
Oklevanje Evrope da odlučnije i brže prihvati Zapadni Balkan dovelo je do<br />
izvesne demotivizacije građana Srbije. U međuvremenu je nova američka<br />
administracija pokazala aktivniji stav prema Balkanu u odnosu na prethodnu,<br />
što pokazuje da ona Balkan još uvek vidi kao jedan od svojih prioriteta.<br />
To se očituje njenim odnosom prema Bosni, jer je očigledno u toku pokušaj<br />
da se rasplete tamošnji komplikovan gordijev čvor.<br />
U takvim okolnostima <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> su potisnuta na marginu. Napravljeni<br />
su izvesni pomaci u stvaranju pravnog okvira, ali ukupna društvena<br />
atmosfera ne pogoduje njihovom unapređenju. Ilustracija za to je<br />
diskusija koja je vođena u parlamentu i društvu prilikom usvajanja Zakona<br />
protiv diskriminacije. Ipak, tokom godina profilisane su nevladine organizacije<br />
kao zaštitnici ljudskih <strong>prava</strong>, koje su nametnule temu ljudskih<br />
<strong>prava</strong> i postavile granicu preko koje državne institucije ne mogu da pređu.<br />
Nevladine organizacije su se u međuvremenu povezale i u mnogim slučajevima<br />
kroz ad hoc koalicije reaguju na pojave diskriminacije, netolerancije,<br />
nasilja, rasizma i druge oblike kršenja ljudskih <strong>prava</strong>.<br />
Istovremeno, u okviru državnih institucija, kao što su Ministarstvo za<br />
manjinska i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, ombudsman građana(nacionalni i regionalni),<br />
poverenik za dostupnost in<strong>for</strong>macijama od javnog značaja, postoje pojedinci<br />
koji hrabro podržavaju koncept ljudskih <strong>prava</strong> i važan su korektiv<br />
za odgovornije ponašanje ostalih državnih institucija. Ovaj deo državne<br />
uprave sarađuje sa predstavnicima nevladinog sektora, o čemu svedoči i<br />
Memorandum o saradnji koji je početkom 2009. godine Ministarstvo za<br />
manjinska i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> potpisalo sa više od 100 nevladinih organizacija<br />
u Srbiji.<br />
Međunarodne organizacije (Savet Evrope, EU, OEBS) i međunarodne nevladine<br />
organizacije (Amnesty International, Human Rights Watch) su aktivni<br />
akteri u detektovanju i zaštiti ljudskih <strong>prava</strong> u Srbiji. One su stalno u<br />
kontaktu sa lokalnim akterima čime je stvoren mehanizam brzog reagovanja.<br />
Internacionalizovanje ljudskih <strong>prava</strong> u Srbiji doprinosi njihovom promovisanju<br />
i zaštiti, i istovremeno stvaranju kulture ljudskih <strong>prava</strong>.
Zaključci i preporuke<br />
11<br />
Nesposobnost Srbije da proevropsku orijentaciju učini dominantnom<br />
neminovno dovodi do zaključka da je Srbiji potrebna pomoć EU. Sadašnja<br />
materijalna pomoć iz Brisela održava Srbiju na egzistencijalnom minimumu<br />
i pothranjuje njene regionalne pretenzije.<br />
Status kandidata za članstvo u EU zaustavio bi u Srbiji negativne trendove,<br />
a u postizanju unutrašnjeg konsenzusa neophodno je da, osim političke<br />
elite učestvuju i lokalne samouprave i građani.<br />
Polazeći od svega navedenog, Helsinški odbor<br />
za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji preporučuje:<br />
VLADI, NARODNOJ SKUPŠTINI I MINISTARSTVIMA<br />
Promena Ustava<br />
• Neophodno je promeniti neke odredbe Ustava iz 2006, koje su limitirajuće<br />
za približavanje Srbije evroatlanskim integracijama i za<br />
usklađivanje sa evropskim standardima. Treba promeniti sporne<br />
članove Ustava i doneti zakon o izborima koji bi obezbedio veću<br />
samostalnost članova parlamenta koji su sada pod izuzetno jakim<br />
uticajem partija. Treba, takođe, menjati odredbe na način koji<br />
bi obezbedio samostalnost sudstva, kao i nezavisnost predsednika<br />
Republike. Teritorijalna organizacija (autonomija i lokalna samou<strong>prava</strong>),<br />
takođe nisu u skladu sa savremenim standardima i<br />
praksom. Potrebno je promeniti i inače veoma komplikovanu proceduru<br />
za bilo kakvu promenu Ustava.<br />
• Sloboda mišljenja značajno je ugrožena članovima 43. i 44. Ustava.<br />
• Radi većeg i neposrednijeg učešća građana u kreiranju odluka koje<br />
su za njih od važnosti neophodno je promeniti postojeći Zakon o<br />
referendumu i narodnoj inicijativi.
12 srbija 2008 : uvod<br />
• Shodno ustavnom opredeljenju, Vlada treba da vodi intenzivnu<br />
kampanju za toleranciju, protiv rasizma i diskriminacije i da shodno<br />
tome, promoviše <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> kroz obrazovni sistem (škole,<br />
posebno srednje) i medije.<br />
• Neophodno je da sudovi i tužilaštva počnu sa širokom primenom u<br />
praksi svih međunarodnih dokumenata koje je država ratifikovala.<br />
• Bez odlaganja pristupiti ratifikaciji potpisanih konvencija.<br />
• Usvojiti zakon o Narodnoj skupštini i nov poslovnik o radu, kojima<br />
se mora obezbediti zakonitost u radu i poboljšati efikasnost.<br />
• Vlada treba da prihvati sugestiju komesara za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> Saveta<br />
Evrope o usvajanju sveobuhvatnog nacionalnog plana za <strong>ljudska</strong><br />
<strong>prava</strong> u koju bi uključila i nevladine organizacije.<br />
Odnos prema NVO<br />
• Vlada treba aktivno da doprinosi poboljšanju društvene atmosfere<br />
koja bi zaštitila i ravnopravno tretirala sve manjinske grupe,<br />
gej grupe i pojedince, kao i branitelje ljudskih <strong>prava</strong>. Vlada takođe<br />
mora pružiti svu zaštitu braniteljima ljudskih <strong>prava</strong>, blagovremeno<br />
reagovati na sve oblike “govora mržnje”, kao i da primenjivati<br />
sankcije protiv ekstremista, pojedinaca i organizacija, koje šire mržnju<br />
i diskriminaciju. Vlada treba posebno da sankcioniše “govor<br />
mržnje” političara i drugih javnih ličnosti koji svojim delovanjem<br />
uspostavljaju standarde društvenog ponašanja.<br />
• Vlada treba što pre da stavi zakon o nevladinim organizacijama<br />
u proceduru i da uspostavi saradnju sa civilnim sektorom kako bi<br />
zaštita ljudskih <strong>prava</strong> bila što efikasnija. Ministartsvo za <strong>ljudska</strong><br />
i manjinska <strong>prava</strong> treba da bude što aktivnije u komunikaciji sa<br />
NVO koje se bave ljudskim pravima.<br />
• Treba do kraja istražiti sve slučajeve govora mržnje i druge <strong>for</strong>me<br />
verbalnog i fizičkog napada na branitelje ljudskih <strong>prava</strong>.<br />
• Neophodno je ojačati i javno podržavati sve nezavisne institucije<br />
(pre svega, kancelarije zaštitnika građana i poverenika za in<strong>for</strong>macije<br />
od javnog značaja).
Zaključci i preporuke<br />
13<br />
• Nužno je poboljšati zakonsku regulativu i doneti nove propise o<br />
radu regulatornih tela i u potpunosti ih učiniti nezavisnim od bilo<br />
kakvih uticaja.<br />
Saradnja sa Međunarodnim krivičnim<br />
sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)<br />
• Vlada treba da promoviše rad MKSJ i da javnosti na adekvatan način<br />
predočava sve presude.<br />
• Vlada treba da uspostavi suštinsku saradnju sa MKSJ i da što pre<br />
uhapsi Ratka Mladića i Gorana Hadžića, što je njena međunarodna<br />
obaveza.<br />
• Mediji treba više da doprinesu procesu tranzicione pravde i da sve<br />
slučajeve, kako one pred MKSJ, tako i pred nacionalnim sudovima,<br />
prezentiraju javnosti uz objašnjenje konteksta, a ne samo na nivou<br />
pukog ili selektivnog izveštavanja.<br />
Odnos prema medijima<br />
• Vlada treba da stane u zaštitu onih novinara koji objektivno izveštavaju,<br />
jer su često izloženi šikaniranju i izolaciji.<br />
• Kao poseban oblik borbe protiv netolerancije potrebna je specifična<br />
edukacija novinara, kao i uspostavljanje etičkih standarda<br />
bez kojih nema objektivnog izveštavanja. Promovisanje i primenu<br />
ljudskih <strong>prava</strong> Vlada mora da obezbedi pre svega, u medijima koji<br />
imaju nacionalnu pokrivenost.<br />
• Vlada takođe treba da definiše nacionalnu strategiju za suočavanje<br />
sa istinom i u tom smislu treba aktivno da sarađuje sa NVO koje na<br />
tome već godinama rade.<br />
• Neophodno je što pre <strong>for</strong>mirati Savet za medije koji bi štitio građane<br />
od neodgovornog medijskog izveštavanja.<br />
• Obezbediti punu transparentnost vlasništva i finansiranja medija.
14 srbija 2008 : uvod<br />
Odnos prema manjinama<br />
i verskim zajednicama<br />
• Vlada treba da vodi aktivnu politiku uključivanja manjina u širu<br />
političku, ekonomsku i kulturnu zajednicu Srbije. Ovo se posebno<br />
odnosi na ekonomsko uključivanje manjina kao što su Romi, Albanci<br />
i Bošnjaci, odnosno one manjine koje su nastanjene u nerazvijenim<br />
regionima.<br />
• Neophodne su izmene Zakona o verskim zajednicama, kao i Pravilnika,<br />
jer važeći omogućuju gotovo potpunu proizvoljnost izvršne<br />
vlasti.<br />
• Što pre doneti zakon o nacionalnim savetima.<br />
• Omogućavati i stvarati uslove da manjine, u meri u kojoj to mogu,<br />
budu i svojevrsni most između Srbije i EU, i tako doprinose evropeizaciji<br />
Srbije.<br />
• Izjednačiti <strong>prava</strong> tradicionalnih religija i drugih, netradicionalnih<br />
i manjih crkava, posebno u pogledu registracije.<br />
• Adekvatno osposobiti sve institucije ombudsmana – kadrovski i<br />
finansijski.<br />
• Obezbediti punu implementaciju nacionalne re<strong>for</strong>me sudskog sistema<br />
kao i komplementarni akcioni plan.<br />
• Ugraditi <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u edukaciju policije, povećati broj manjiskih<br />
predstavnika u policiji i ojačati mehanizme za prigovor protiv<br />
policije.<br />
• Usvojiti nacrt nacionalnog akcionog plana za jačanje i unapređenje<br />
rodne ravnopravnosti i obezbediti finansijska sredstva za to.<br />
• Vlada treba da iskoristi ulogu predsedavajućeg Dekadom Roma<br />
kako bi afirmisala <strong>prava</strong> Roma na bolji pristup obrazovanju, stanovanju<br />
i zapošljavanju.<br />
• Usvojiti proaktivne mere za obezbeđivanje uslova za romsku, izbegličku<br />
i decu sa posebnim potrebama, koje bi im omogućile pristup<br />
osnovnom obrazovanju.<br />
• Obezbediti smeštaj Romima, posebno interno raseljenim.
Zaključci i preporuke<br />
15<br />
• Implementirati Strategiju za mentalno zdravlje i nadgledati njeno<br />
sprovođenje.<br />
• Izraditi nacrt zakona za zaštitu <strong>prava</strong> osoba sa poremećajima u<br />
mentalnom zdravlju i zakona o socijalnoj zaštiti, i početi sa obezbeđivanjem<br />
uslova za vaninstitucionalno lečenje i smeštaj svih pacijenata/korisnika<br />
kojima zdravstveno stanje to dozvoljava.<br />
Promovisati regionalni razvoj<br />
i odnose sa susedima<br />
• Promovisati razvoj nerazvijenih regiona kroz poboljšanje infrastrukture,<br />
smanjiti siromaštvo i promovisati regionalnu stabilnost,<br />
posebno u Sandžaku.<br />
• Podržati zahteve za decentralizacijom i regionalizacijom.<br />
• Vlada mora značajno poboljšati odnose sa svim susedima, što je<br />
i uslov za priključivanje evropskim integracijama. Od posebnog<br />
značaja bi bila promena stava Srbije prema BiH.<br />
Nastaviti re<strong>for</strong>mu policije<br />
• Potrebno je donošenje novog zakona o policiji, kako bi se nastavile<br />
re<strong>for</strong>me.<br />
• Policija i dalje veoma često zloupotrebljava svoja ovlašćenja i postoje<br />
brojni primeri policijske torture, posebno u unutrašnjosti<br />
Srbije.<br />
• Potrebno je doneti što pre novi Zakon o BIA, i ostalim obaveštajno-bezbednosnim<br />
službama.<br />
• Neophodno je <strong>for</strong>mirati Kancelariju Saveta za nacionalnu bezbednost,<br />
kako bi ovo telo moglo normalno da funkcioniše i kako bi se<br />
njegove odluke sprovodile u praksi.<br />
• Potrebno je da BIA nastavi sa dostavljanjem in<strong>for</strong>macija na opravdane<br />
zahteve građana i poverenika za in<strong>for</strong>macije od javnog<br />
značaja.
16 srbija 2008 : uvod<br />
PREPORUKE MEĐUNARODNOJ ZAJEDNICI<br />
• EU u sadašnjoj situaciji treba bez uslovljavanja da omogući Srbiji,<br />
kao i Bosni i Hercegovini i Kosovu što brži prijem u EU. Pri tome,<br />
kada je o Srbiji reč, EU se osim na Vladu, mora više oslanjati i na<br />
građane koji su jasno pokazali da svoju budućnost vide u Evropi.<br />
• Posebnu pažnju i podršku pružiti malim i srednjim preduzećima,<br />
lokalnim u<strong>prava</strong>ma i asocijacijama mladih, kako bi se dugoročno<br />
jačao unutrašnji potencijal za demokratizaciju.<br />
• Povećati podršku civilnom sektoru, posebno organizacijama za<br />
<strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, kao autentičnim promoterima evropskog vrednosnog<br />
sistema.<br />
• Ubrzati stavljanje Srbije na belu šengensku listu.<br />
• Kontinuirano pratiti stanje ljudskih i manjinskih <strong>prava</strong>, posebno u<br />
multietničkim delovima Srbije.<br />
• Pružiti podršku nezavisnim medijima čija je uloga u procesu demokratizacije<br />
nezaobilazna.<br />
• Podržati decentralizaciju i regionalizaciju Srbije kao bitnu pretpostavku<br />
demokratizacije.<br />
• Podržati evropsku orijentaciju Vojvodine (EU), jer ona može biti<br />
model za ostale regione u Srbiji.
17<br />
Bez kosenzusa o<br />
sistemu vrednosti<br />
Izveštaj Helsinškog odbora za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji (HOS) za 2008, je pokušaj<br />
da se predstavi ukupna politička, društvena, socijalna i ekonomska<br />
atmosfera u kojoj se promovišu i štite <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>. Naime, HOS smatra<br />
da bez uvida u opštu društvenu klimu nije moguće proceniti ni odnos<br />
društva prema konceptu ljudskih <strong>prava</strong>, i njihovom unpaređenju i zaštiti,<br />
posebno kada je reč o manjinama. Činjenica da je Srbija vodila ratove<br />
u kojima ‘nije učestvovala’ objašnjava visok stepen nasilja u svim sferama<br />
javnog života. Takođe, to je posledica odsustva odgovorajućih mera neophodnih<br />
za tretiranje trauma i frustracija, posebno mladih. Osim toga,<br />
nekažnjivost i osuda zločina tokom dvadeset godina ustoličila je model<br />
nasilja kao dominantan i poželjan. Negativan odnos prema Haškom tribunalu,<br />
i njegovo stalno podrivanje i omalovažavanje, uprkos delimičnoj<br />
saradnji, onemogućio je da se bar donekle uspostavi pravi odnos prema<br />
zločinu i moralnim vrednostima. Izostanak primene mehanizama tranzicione<br />
pravde, kao jedinog načina da se napravi raskid sa represivnim režimom<br />
Slobodana Miloševića, onemogućio je istinski pomak, pre svega, u<br />
prihvatanju moralnih standarda neophodnih za normalno funkcionisanje<br />
društva i države. Politika nečinjenja države pogoduje bujanju raznih patoloških<br />
pojava koje dobijaju zabrinjavajuće razmere: od uličnog, porodičnog,<br />
institucionalnog, do svakog drugog nasilja.<br />
Mnogi problemi proizilaze i iz činjenice da u Srbiji nema konsenzusa<br />
oko kulturnog obrasca i moralnog sistema vrednosti, jer nema konsenzusa<br />
oko redefisnisanja nacionalnog programa. Uprkos faktičkom porazu,<br />
anahroni nacionalni program još nije napušten, što Srbiju i dalje čini nedefinisanom<br />
državom. Nedefinisano pitanje Kosova čini Srbiju nezaokruženom<br />
državom, za šta najveću cenu plaćaju institucije države koje ionako<br />
uživaju sve manji kredibilitet u očima javnosti.<br />
Srbija je, kada je reč o međunarodnim mehanizmima koji se odnose<br />
na <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, pristupila Evropskoj konvenciji za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> 2004.
18 srbija 2008 : uvod<br />
godine. Ratifikovala je sve protokole vezano za ovu Konvenciju, sem 9. i 10.<br />
Protokola. Takođe je pristupila Evropskoj konvenciji za prevenciju torture<br />
i nehumano ili degradirajuće tretiranje ili kažnjavanje, Evropskoj povelji<br />
za regionalne i manjinske jezike, Okvirnoj konvenciji za zaštitu manjina i<br />
Evropskoj povelji za lokalnu samoupravu.<br />
Srbija je institucionalno prihvatila moderne mehanizme za promovisanje<br />
i zaštitu ljudskih <strong>prava</strong>. Postoji ministarstvo za <strong>ljudska</strong> i manjinska<br />
<strong>prava</strong>, kao i institucija ombudsmana na nivou republike, regiona i lokalne<br />
samouprave.<br />
Bez obzira na te mehanizame koji su novijeg datuma, dominantna<br />
klima u društvu, kao i politička volja, presudno utiču na uspostavljanje<br />
standarda i prakse. Zato je osim učvršćivanja pomenutih institucija, neophodna<br />
i konstantna edukacija na svim nivoima: porodici, školama, državnim<br />
institucijama, univerzitetu i medijima.<br />
2008. godina obeležena je <strong>nasilje</strong>m na svim nivoima, od političkog<br />
do onog na fudbalskim terenima, u školama i na ulicama. Takvo stanje je<br />
odraz slabe države i, pre svega, neprofilisane strategije za budućnost Srbije.<br />
U tom smislu, uočljiva je razlika između očekivanja građana i ponašanja<br />
političke elite.<br />
Građani, na jednoj strani, jasno pokazuju da svoju perspektivu vide<br />
u evropskim integracijama, dok politička elita okleva između neutralnosti<br />
sa osloncem na Rusiju i očekivanja solidarnosti i pomoći od strane EU.<br />
Istrajava se i dalje na teritorijalnim pretenzijama, prvenstveno prema Republici<br />
Srpskoj, što je radikalizovano nakon proglašenja nezavisnosti Kosova.<br />
Nejasna orijentacija blokira političku energiju i Srbija je propustila<br />
šanse koje su se nudile kao kompenzacija za Kosovo (brži ulazak u EU i razne<br />
druge pogodnosti).<br />
Istovremeno, politička elita je pokazala nespremnost da se bavi nagomilanim<br />
unutrašnnjim problemima. Ekonomska i socijalna kriza koja<br />
duboko pogađa Srbiju je inherentne prirode, globalna kriza tek će pogoditi<br />
region, pa i Srbiju. Suštinska re<strong>for</strong>ma i dalje izostaje (decentralizacija,<br />
liberalizacija, saradnja sa zemljama regiona, manjinsko pitanje), što<br />
pothranjuje unutrašnje tenzije i nasilno ponašanje. Tenzija između centra<br />
(Beograda) i periferije raste, a država nema kapacitet da arbitrira. Država,
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti<br />
19<br />
nesklona decentralizaciji, svojom neefikasnošću samo generiše dodatne<br />
probleme. Srpska elita koja prolazi kroz svojevrsnu krizu identiteta i frustraciju<br />
zbog odgovornosti za ratove, našla je opet oslonac u pravoslavlju,<br />
crkvi, animozitetu prema drugom i drugačijem, što je oživelo rasizam, antisemitizam<br />
i negaciju demokratije. Moralno i ekonomski devastirana, Srbija<br />
čitavu deceniju živi, pre svega, od pomoći EU i pojedinačnih vlada EU.<br />
U tom raskoraku građani – elita, prelamao se i odnos države i društva<br />
prema ljudskim pravima. Društveno, politički i ekonomski kontekst u<br />
toku 2008. godine nije se značajnije promenio i u tom smislu odnos prema<br />
ljudskim pravima nije doživeo trans<strong>for</strong>maciju, niti je kultura ljudskih <strong>prava</strong><br />
u dovoljnoj meri postala poželjan opštedruštveni model. Bez obzira na<br />
opštu prisutnost ljudskih <strong>prava</strong> u javnom diskursu, nije napravljen značajniji<br />
pomak u državnim institucijama, obrazovnom sistemu, pravosuđu<br />
i medijima u afirmisanju ostvarivanja i zaštite ljudskih <strong>prava</strong>. Još uvek nije<br />
stvoren pravni okvir (set zakona) i instrumenata koji bi zaokružili mehanizme<br />
zaštite i promovisanja ljudskih <strong>prava</strong>. Civilni sektor, pre svega, nevladine<br />
organizacije za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> su, uprkos takvoj atmosferi postigle<br />
da <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> nametnu kao nezaobilaznu temu. Zbog toga su u velikoj<br />
meri bile izložene stalnim medijskim kampanjama i demonizaciji, posebno<br />
zbog otvaranja pitanja nedavne prošlosti i ratnih zločina. Ekonomski i<br />
socijalni kontekst sve više u prvi plan ističe, kada je reč o građanima, ekonomska<br />
i socijalna <strong>prava</strong>, mir, red i stabilnost. Građanska i civilna <strong>prava</strong> su<br />
u drugom planu, pre svega, zbog socijalne bede, ali i konstantne diskreditacije<br />
višepartijskog sistema, posebno parlamenta.<br />
Izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije, iz novembra 2008, konstatuje<br />
da su građanska i politička <strong>prava</strong> generalno zaštićena. Međutim,<br />
kako se navodi, bila su ugrožena klimom koja je nastala u periodu odmah<br />
nakon proglašenja nezavisnosti Kosova. Izveštaj ukazuje na nedostatak<br />
administrativnih kapaciteta, ljudskih i finansijskih resursa koji bi stvorili<br />
uslove za ostvarivanje: lične siguirnosti, ekonomskog rasta i zapošljavanja,<br />
obrazovanje i zdravstvo, penzije i brigu za starije.<br />
Napadima su najviše bile izložene organizacije i pojedinci, branioci<br />
građanskih i političkih <strong>prava</strong>. Organizacije civilnog drustva ( NVO) i dalje<br />
igraju vaznu ulogu u socijalnom, ekonomskom i političkom životu Srbije.
20 srbija 2008 : uvod<br />
Međutim, zabrinjava njihov nedefinisan pravni status i neregulisano finasiranje,<br />
uključujući i represivne i nepovoljne fiskalne zahteve, koji se<br />
često donose ad hoc i arbitrarno. Znatan broj NVO, naročito branioci ljudskih<br />
<strong>prava</strong>, bili su izloženi pretnjama i verbalnim napadima zbog toga što<br />
imaju različito viđenje nekih problema, kao što je, na primer, situacija na<br />
Kosovu. Ti incidenti nisu do kraja i poptuno istraženi. Brojni mediji i novinarska<br />
udruženja su se obraćala Vladi, tražeći zaštitu od verbalnih i fizičkih<br />
pretnji, kao i optužbi za nepatriotsku retoriku, kojima su bili izloženi.<br />
Velika prepreka u prihvatanju ljudskih <strong>prava</strong> kao vrednosnog standarda<br />
je nacionalizam, koji još uvek dominira kao glavna ideologija srbijanske<br />
političke klase. Osim toga, nacionalisti uglavnom štite <strong>prava</strong> većine, a<br />
negiraju <strong>prava</strong> manjina ili ih umanjuju. U tom smislu univerzalnost ljudskih<br />
<strong>prava</strong> se doživljava kao pokušaj rastakanja kolektiviteta. Osim toga,<br />
Srbija još uvek nije zatvorila državno pitanje, što znači da pitanje granica<br />
značajno utiče i na odnos prema ljudskim pravima. Država se prema svakom<br />
zahtevu za teritorijalnom samoupravom (pa i vojvođanskom) i decentralizacijom<br />
odnosi kao prema pokušaju destabilizacije države. Osnovni<br />
problem Srbije je što se država tretira kao monopol, odnosno kao glavni<br />
arbitar, i to većinske etničke grupe. Zato je konstitucionalizam preduslov<br />
za labavljenje unitarne države i njen adekvatni odgovor na zahteve manjina<br />
(zaštitu jezika, kulture, samouprave).<br />
Nezavisnost Kosova ponovo je oživela debatu o secesionizmu. Raspad<br />
Jugoslavije doveo je do nastanka novih država koje Srbija nije prihvatila<br />
kao rezultat procesa koji je bio u toku više od 20 godina, već sve bivše republike,<br />
posebno Hrvatsku i Sloveniju, optužuje za secesionizam. Srbija<br />
je, pravno gledano, prva secesionistička republika, jer je prva promenila<br />
svoj ustav 1990, čime je de facto srušen ustav iz 1974, a time i Jugoslavija,<br />
jer nije bilo konzesusa oko preuređvanja Jugoslavije. Osamostaljivanje<br />
Kosova je deo istog procesa. Međutim, proglašenje nezavisnosti Kosova,<br />
Beograd smatra kršenjem međunarodnog <strong>prava</strong> i isključivo, „otimačinom<br />
teritorije“. Izostala je kritička refleksija na događaje koji su doveli do nezavisnosti<br />
Kosova, kao i na politiku Slobodana Miloševića. U svim ras<strong>prava</strong>ma<br />
o Kosovu, posebno povodom presude Šestorici (početkom 2009),<br />
kao i 10-godišnjice NATO intervencije, izostalo je bilo kakvo pominjanje
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti<br />
21<br />
Slobodana Miloševića i zločina koji su na Kosovu počinjeni nad Albancima.<br />
Insistira se isključivo na srpskim žrtvama i činjenici da je Srbija bombardovana,<br />
bez dovođenja u vezu sa Kosovom.<br />
Odnos srpske politike prema Kosovu od intervencije do danas bazirao<br />
je na tezi da će pozicije Beograda, uz održavanje status quo, ojačati protokom<br />
vremena. Računalo se da će takvo stanje albanski politički faktor<br />
rascepiti na više struja, radikalne i umerene. Ova logika je pokrivana legalističkim<br />
paravanom čija je polazna tačka bila da će politička neizvesnost<br />
oko pitanja Kosova, proizvedena opstrukcijom procesa, rezultirati destabilizacijom<br />
i fragmentacijom albanske strane, i da će vremenom, Srbiji biti<br />
ponuđeno jedino moguće rešenje – podela. Kao i sve dosadašnje projekcije<br />
Beograda, ni ova se nije obistinila, a Srbija je izgubila i vreme i šansu<br />
da se nametne kao konstruktivni faktor regionalne politike. Podcenjivanje<br />
i omalovažavanje albanske strane, kao i devedesetih, drugih naroda Jugoslavije,<br />
samo je još jednom manifestovalo aroganciju beogradske politike.<br />
Vreme je na kosovskoj strani.<br />
Instrumentalizacija Kosova<br />
Proglašenje kosovske nezavisnosti potisnulo je sva životna pitanja na marginu,<br />
a “Kosovo je Srbija” postalo je isključiva tema unutrašnje i spoljne<br />
politike zemlje tokom cele godine. Ni proevropska vlada nije bila u stanju<br />
da se distancira od te ofanzivne i neproduktivne strategije, jer je kosovska<br />
nezavisnot poslužila i kao opravdanje za sve agresivnije postavljanje pitanje<br />
Republike Srpske i njenog otcepljenja od BiH. Uloga ministra spoljnih<br />
poslova bila je isključivo usmerena na inicijativu koja je imala za cilj da se<br />
spreči šire međunarodno priznavanje Kosova, zatim da se pokrene inicijativa<br />
pred Međunarodnim sudom pravde o legitimnosti priznaja Kosova (u<br />
čemu se uspelo).<br />
Kosovski mit 1 , odnosno gubitak Kosova je ovoga puta stavljen i u funkciju<br />
“interne agresije” i obračuna sa liberalnom orijentacijom u Srbiji, a<br />
1 Kosovski mit je imao značajnu ulogu u stvaranju moderne srpske države u XIX
22 srbija 2008 : uvod<br />
Vojislav Koštunica je preko Kosova pokušao da obezbedi svoju političku<br />
budućnost. Kosovo, sa sloganom “i Evropa i Kosovo” je poslužilo i za opstrukciju<br />
evropske orijentacije Srbije.<br />
Frustracija zbog proglašenja nezavisnosti Kosova pojačala je govor mržnje<br />
u javnom diskursu, naročito u medijima. Usmeravani gnev prema<br />
akterima međunarodne zajednice, za koje se u Srbiji smatra da su najodgovorniji<br />
za gubljenje Kosova, vratio je u medijski fokus stare stereotipe o<br />
spoljašnim i unutrašnjim neprijateljima. Ipak gnev se najviše koncentrisao<br />
na SAD, najčešće tvrdnjom da je EU “američka sluškinja”.<br />
Kosovska samostalnost zgusnula je redove konzervativnog bloka i jasno<br />
pokazala njegovo odbijanje promena u Srbiji, posebno promena koje<br />
idu u pravcu integrisanja u evropske procese. Tomislav Nikolić, kao protiv<br />
kandidat Borisu Tadiću na predsedničkim izborima (januar-februar 2008)<br />
je bio favorit tog bloka. Bez obzira što je izgubio izbore (po drugi put od<br />
istog kandidata), on se ponašao kao kopredsednik Srbije. Tu svoju moć<br />
manifestovao je sve do parlamentarinih izbora u maju, a i u organizaciji<br />
protestnog mitinga povodom nezavisnosti Kosova.<br />
Taj dan (21. februar) ostaće zapamćen po paljenju ambasada, demoliranju<br />
izloga, kancelarija LDP i otvorenih pretnji alternativi, odaslanih sa<br />
mitingu. Dok je trajao moleban u hramu Sv. Save, organizovana grupa je<br />
demolirala američku, slovenačku i hrvatsku ambasadu. Policija nije bila u<br />
blizini sve dok nije stiglo upozorenje međunarodnih zvaničnika.<br />
Činjenica da je miting bio zakazan za kasno poslepodne upućuje na<br />
to da je bila reč o “planiranom haosu”. U neskladu sa “dostojanstvenošću”<br />
na koju se Koštunica pozivao, posredstvom televizijskih snimaka videlo<br />
se da organizovane grupe imaju jasno definisane ciljeve napada. Taj deo<br />
veku. Od Balkanskih ratova 1913, Vidovdanski kult (dan kada se pretpostavlja da je<br />
izgubljena Kosovska bitka) slavi se kao dan “junačkog ogledanja i pobede nad zlom” i<br />
postaje simbol krvave bespoštedne osvete svemu što je “tursko”, odnosno muslimansko<br />
uopšte. Oslobođenje Kosova i kosovski zavet, kako kaže Radomir Lukić, postali su<br />
“vertikala srpske istorije, jer Srbi nisu zaboravili da su izgnani is zemlje koja je bila<br />
riznica svega najdragocenijeg što su stvorili u istoriji”, pa je oslobođenje Kosova i<br />
Metohije za Srbe 1912 – 1913. bio “povratak u silom otetu postojbinu” .
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti<br />
23<br />
Akcionog plana nije u poptunosti uspeo, jer izlazak na ulice nije dosegao<br />
kritičnu masu u odnosu ono što se očekivalo, uprkos tome što su građani<br />
iz cele Srbije (autobusima, vozovima, kaminonima), i to u režiji Srpske radikalne<br />
stranke, dovedeni u Beograd. Međutim, Beograđani su uglavnom<br />
ostali u kućama, a sve u svemu bio je to fijasko, pa nije došlo do dodatnog<br />
prelivanja nasilja i protesta u narednim danima. Pokazalo se da su<br />
grdajani zreliji i da su instiktivno bežali od nasilja. Velimir Ilić je cinično<br />
objasnio srpskoj javnosti da je za <strong>nasilje</strong> na ulicama “direktno odgovorna<br />
Liberalno demokratska partija, jer podržava nezavisnost Kosova”.<br />
Izbori<br />
2008. godina je počela sa predesdničkim izborima na kojima je tesno pobedio<br />
Boris Tadić. Prevremeni parlamentarni, redovni pokrajinski i lokalni<br />
izbori održani su 11. maja 2008. godine. Na izborima, po proporcionalnom<br />
sistemu, za Narodnu skupštinu Republike Srbije, koja broji 250 članova<br />
pravo glasa imalo je 6.747.867 registrovanih glasača. Izborni prag iznosi 5<br />
odsto. Izbori su održani i u Vojvodini, ali i na Kosovu mada je u međuvremeno<br />
proglašena nezavisnost. Na Kosovu je registrovano 91.639 birača i<br />
izbori su sprovedeni u 26 opština. Pokrajinski i lokalni izbori su bili u senci<br />
parlamentarnih izbora. Registrovano je takođe 52.000 birača u inostranstvu,<br />
koji su glasali na 78 biračkih mesta u 42 države. 2<br />
Vanredni parlamentarni izbori nagovestili su, uprkos pobedi proevropskih<br />
snaga, neizvesnost skopčanu za uspostavljanje vladajuće većine.<br />
Novouspostavljena parlamentarna većina je, uz velike kompromise i političku<br />
rehabilitaciju Socijalističke partije Srbije, pokazala i svu složenost<br />
odnosa između stranaka demokratske orijentacije, pa i unutar njih. To se<br />
2 Srbija (prema važećem izbornom Zakonu iz 2000, a promenjenog 2004.<br />
godine, predstavlja jednu izbornu jedinicu). Poslanički mandati raspodeljuju se<br />
proporcionalno broju dobijenih glasova. Izmene starog zakona prevashodno se<br />
odnose na političke stranke nacionalnih manjina u raspodeli mandata, za koje,<br />
ukoliko ne pređu cenzus od pet odsto glasova važi ‘’prirodni prag’’, koji se dobija<br />
kada se broj važećih glasova podeli sa 250 poslanika za svako poslaničko mesto,<br />
što u zavisnosti od izlaznosti, predstavlja između 12.000 i 16.000 glasova.
24 srbija 2008 : uvod<br />
jasno videlo prilikom konstituisanja Skupštine, kao i Vlade, koja je <strong>for</strong>mirana<br />
7. jula 2008, nakon što su usvojeni Zakon o izmenama i dopunama<br />
Zakona o vladi i Zakon o ministarstvima 3 . Da bi se namirili svi zahtevi i<br />
očekivanja šarolike političke grupacije, ustanovljeno je čak 24 ministarstva<br />
dok je predsednik Vlade dobio četiri potpredsednika. Novu strukturu su<br />
neminovno pratila nova kadrovska rešenja, mada je u nekim slučajevima<br />
došlo samo do horizontalnih pomeranja.<br />
Inteligencija okupljena oko Koštunice je nezavisnost Kosova držala<br />
glavnim razlogom za cepanje Srbije na nacionaliste i Evropejce. Tako je<br />
profesor Slobodan Antonić, ocenio da je Koštuničina vlada bila garancija<br />
protiv cepanja Srbije, te da bi vlada, da je potrajala „možda i ozbiljnije<br />
pomogla da se jaz između “evrore<strong>for</strong>mske” i “nacionalne” Srbije učini<br />
podnošljivijim. Ovako, razlike su eksplodirale povodom kosovske nezavisnosti,<br />
vlada se raspala i čitavo društvo je krenulo da se rascepljuje. (...) jaz<br />
će verovatno brzo moći da se uoči i u institucijama, medijima i u svakodnevnom<br />
životu – pogotovo ako sledeća vlada bude obrazovana od stranaka<br />
koje se nalaze samo sa jedne strane rascepa, a tako će verovatno i da<br />
bude. Jer, vladu imaju ambiciju da prave ili “nacionalisti” sami, ili “evrore<strong>for</strong>misti”<br />
sami (...) Nisam siguran da će, zbog tih podela, Srbija moći da<br />
uradi bilo kakav ozbiljan posao. Sve ovo nam se dogodilo, i sve će nam se<br />
to dalje događati, zbog 17. februara. Srbija je, jednostranim proglašenjem<br />
nezavisnosti Kosova, gurnuta u haos...” 4<br />
Rezultati vanrednih parlamentarnih, lokalnih i pokrajinskih izbora<br />
od 11. maja 2008. godine u Srbiji su bili neočekivani. Relativna pobeda<br />
Koalicije za evropsku Srbiju koju je predvodila Demokratska stranka i<br />
predsednik Boris Tadić ostvarila je pretpostavke za <strong>for</strong>miranje proevropske<br />
vlade. DS je dobila 103 mandata, SRS 77, DSS-NS 30, SPS-PUPS-JS, 20<br />
LDP, 13, mađarska koalicija 4, Bošnjaci 2, Albanci 1 mandat. Tri su ključna<br />
faktora za ovakav ishod: potpisivanje Sporazuma o stabilizicaji i pridruživanju<br />
(SSP), odluka Fijata da napravi preliminarni sporazum sa kragu-<br />
3 Nov skupštinski saziv je usvojio oba zakona 5. jula 2008.<br />
godine, što je bio preduslov za <strong>for</strong>miranje vlade.<br />
4 Politika, 13. mart 2008.
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti<br />
25<br />
jevačkom fabrikom automobila Zastava i, možda najvažniji, raspoloženje<br />
glasačkog tela koje se, mimo očekivanja, racionalizovalo.<br />
Ovim izborima Demokratska stranka je prvi put od nastanka postala<br />
najjača parlamentarna stranka, čemu je doprinelo njeno pomeranje ka<br />
evropskoj opciji. Naime, DS je tokom kohabiitacije sa DSS gotovo izgubila<br />
identitet koji je profilisao Zoran Đinđić. Predsednički izbori početkom godine<br />
pokazali su da je Boris Tadić pobedio isključivo zbog pomeranja ka<br />
evropskoj opciji i distanciranju od narodnjačkog bloka. To pomeranje bilo<br />
je ključno nakon potpisivanja SSP.<br />
Sporazum je dodatno galvanizovao podršku za evropsku opciju. Strah<br />
građana od pobede radikala i zatvaranja ekonomske perspektive Srbije bio<br />
je takođe, odlučujući. Mnogi ekonomski eksperti najavljivali su povratak<br />
Srbije u devedesete godine prošlog veka, rast inflacije i trošenje državnih<br />
rezervi i štednje građana za podmirivanje socijalnih potreba koje su radikali<br />
u kampnaji najavljivali.<br />
Ipak, već u prvim izjavama nakon izbora pokazala se ambivalencija<br />
Borisa Tadića u odnosu na neka ključna pitanja. Tadić nije odustao od pet<br />
principa na kojima se zasnivala prethodna vlada. Jedan od tih principa je<br />
da je Kosova integralni deo Srbije. Taj princip je i najproblematičniji u odnosima<br />
DS sa EU. Istovremeno, Tadić je u poslednjoj nedelji kampanje posetio<br />
i Republiku Srpsku sa očitom porukom građanima šta je RS za Srbiju,<br />
što je bila manifestacija njegovog odnosa prema Bosni.<br />
Srpska radikalna stranka je pod Tomislavom Nikolićem doživela svoj<br />
klimaks, ali ni ovom prilikom nije uspela da dobije izbore, što je povećalo<br />
frustraciju ove stranke i njenog lidera. Mada je SRS u kampanji zagovarala<br />
socijalnu državu i oslanac na rusku podršku, ipak nije uspela da ubedi<br />
građane u svoj potencijal da ispuni obećanja.<br />
DSS je prošla najgore. Koalicija DSS-NS je dobila 11, 3 odsto glasova<br />
(30 mesta), što pokazuje stalni trend opadanja. Vojislav Koštunica je vodio<br />
kampanju koja je manifestovala njegovu fanatizovanost i veoma izoštren<br />
antievropski stav. Kampanju je bazirao isključivo na sloganu “Kosovo<br />
je Srbija” čime je pokušao da mobiliše nacionalna osećanja. Pokazalo se,<br />
međutim, da Kosovo, odnosno nacionalizam, nisu više dovoljni za mobi-
26 srbija 2008 : uvod<br />
lizaciju, jer je očigledno, da su građani prioritete okrenuli ka budućnosti i<br />
drugim opcijama, u prvom redu, ka EU.<br />
Iako su najuticajniji mediji bili pod kontrolom DSS (Politika, RTS, tabloidi<br />
i sl.) pokazalo se da medijska antievropska kampanja nije bila dovoljna<br />
da obezbedi njegov politički uspeh. Osim toga, iza Koštunice je stao<br />
čitav konzervativni blok, deo akademije, SPC i brojni tajkuni (oni su za<br />
svaki slučaj finansisjki podržavali sve opcije), odnosno svi oni koji još nisu<br />
odustali od velikodržavnog projekta. Veliki deo akademske elite stao je iza<br />
Koštunice i njegovog koncepta “neutralne Srbije sa osloncem na Rusiju”.<br />
Energetski sporazum sa Rusijom bio je pandan sporazumu EU, ali očigledno,<br />
nije bio dovoljan za pobedu.<br />
Liberalno demokratska partija Čedomira Jovanovića osvojila je 5,4 odsto<br />
glasova što je bilo ispod očekivanja, ali je značajno da je ova mlada<br />
partija ponovo prešla cenzus i time dokazala da ima stabilno izborno telo.<br />
U suštini, Čedomir Jovanović je bio moralni pobednik, jer je bio inicijalna<br />
kapisla za otvoreno zalaganje za evropsku opciju i reaktiviranje nekih pitanja<br />
koja je pokrenuo Zoran Đinđić. Jovanović je glavni korektiv za Demokratsku<br />
stranku od ubistva Zorana Đinđića i njegova je velika zasluga što je<br />
DS ipak iskoračila u pravcu evropske opcije.<br />
Rezultati majskih izbora su od strateškog značaja, kako za Srbiju, tako<br />
i za region. Pređen je prag koji Srbiju stavlja u sasvim drugačiji politički<br />
kontekst. SSP obezbeđuje okvir koji može da pokrene suštinsku tranziciju<br />
u Srbiji, ali otvara mogućnost i za društvo u celini da preuzme odgovornost<br />
za sopstvenu budućnost. Perspektiva koju otvara EU je jedina <strong>prava</strong><br />
mobilišuća snaga koja je bila efikasna i u drugim postkomunističkim društvima.<br />
Šansa koju su ovi izbori otvorili u velikoj meri zavisi od političkih<br />
sposobnosti predsednika Tadića da izborne rezultate pretvori u stvarnost.<br />
Civilno društvo (jedan njegov deo) imalo je ključnu ulogu u lobiranju<br />
u EU da se potpiše SSP i pre hapšenja Ratka Mladića. Argument za to nađen<br />
je u činjenici da pritisak Haškog tribunala ide na ruku Vojislavu Koštunici<br />
koji ga je koristio protiv EU.<br />
Aktivna uloga EU je i dalje važna za politički razvoj situacije u Srbiji jer<br />
se pokazalo da njena mobilišuća snaga nema alternativu. Spoljna politika<br />
EU mora biti usaglašena i mnogo konkretnija u pružanju direktne pomoći
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti<br />
27<br />
ne samo državi, već pre svega civilnom društvu i svim segmentima društva<br />
proevropske orjentacije, kao što su, na primer, mala i srednja preduzeća.<br />
Srbija se ne može demokratizovati bez podrške EU, kao što ni re<strong>for</strong>ma Vojske<br />
Srbije nije bila moguća bez partnerstva sa NATO. SAD treba da nastave<br />
sa svojom veoma važnom ulogom u regionu, pre svega, u stabilizaciji nezavisnosti<br />
Kosova i opstanku Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države.<br />
Međutim, bez obzira na <strong>for</strong>miranje proevropske vlade i entuzijazma<br />
građana, pokazalo se da je realnost Srbije mnogo kompleksnija, a njeni<br />
problemi mnogo dublji. Nakon hapšenja Radovana Karadžića, što je za<br />
Evropu bio signal da se Boris Tadić definitivno okreće EU, potencijal vlade<br />
da ostvari pomake ka Ervropi se postepeno topio.<br />
Rekomponovanje političke scene<br />
Neočekivana pobeda proevropskog bloka izbacila je radikale iz igre, što<br />
je izazvalo paniku u konzervativnom bloku, jer su oni, dugoročno, jedini<br />
pravi oslanac Rusije u Srbiji. Tadićev potpis na Sporazum o stabilizaciji i<br />
pridruživanju (SSP), pre toga na Partnerstvu za mir, po prvi put je stavio<br />
Srbiju ispod kišobrana evroatlantskih integracija. Dugoročno, to znači da<br />
Balkan ulazi u mirnije vode, jer se fokus velikih sila sa Evrope pomerio<br />
prema centralnoj Aziju.<br />
Očekivanje konzervativnog bloka da na predsedničkim izborima pobedi<br />
Tomislav Nikolić bilo je pre svega vezano za izbor strateške orijentacije<br />
Srbije. Mihajlo Marković, akademik, jedan od prominentnijih predstavnika<br />
tog bloka je smatrao da bi izbor Tomislava Nikolića bila velika šansa<br />
jer, kako kaže, on bi “mogao da okonča postojeći podanički odnos prema<br />
vodećim silama svetskog globalizma koje su razbile našu zemlju, uvele u<br />
sankcije, bombardovale nas, koje nas ucenjuju i teže da nam uzmu Kosmet<br />
i produže da nas rasparčavaju.” Dalje, on smatra da bi osim obostrano korisne<br />
saradnje sa Zapadnom Evropom, Nikolić obezbedio i “neophodne<br />
oblike saradnje sa Rusijom, Kinom i svim ostalim zemljama koje su zainteresovane<br />
za ravnopravne političke i ekonomske odnose sa Srbijom.” 5<br />
5 Pravda, 26-27 januar 2008.
28 srbija 2008 : uvod<br />
Neuspeh Nikolića na izborima bio je najveći udarac za Vojislava Koštunicu<br />
koji se nadao da će preko njega dobiti i treći mandat. Unutrašnje<br />
previranje u Srpskoj radikalnoj stranci nakon poraza i nemogućnost da sastavi<br />
vladu bilo je neminovno, kako bi se i ta stranka pripremila za evropsku<br />
budućnost. U tom kontekstu treba gledati na manevar cepanja Srpske<br />
radikalne strane na dve: to je pokušaj stvaranja novog imidža Tomislava<br />
Nikolića, kao čvrstog i moralnog političara u odnosu na mekanog i neodlučnog<br />
Tadića. To je, ustvari, uvod u pripremu novog lidera. Međutim, i pored<br />
podrške koju je dobio od svih, Nikolić još nije uspeo da marginalizuje<br />
Srpsku radikalnu stranku koju vodi Vojislav Šešelj. Ta stranka još uvek uspešno<br />
blokira sve institucije, posebno parlament.<br />
Demokratska stranka, koja postepeno prerasta u režimsku stranku,<br />
glavna je opstrukcija ruskoj sveprisutnosti. Međutim, Demokratska stranka<br />
nije jedinstvena u tom pogledu, jer je predsednički kabinet centar moći<br />
na koga veliki pritisak vrši “patriotski” blok preko akademskih struktura.<br />
Predsednik Tadić je podržao energetski sporazum koji je izazvao veliko negodovanje<br />
javnosti i dela njegove koalicije, posebno Mlađana Dinkića iz G<br />
17plus.<br />
Rusija se veoma vešto infiltrirala u srbijansku privredu preko jakog<br />
tajkunskog lobija koji je tesno povezan sa Moskvom. Glavni cilj Rusije je da<br />
spreči ulazak Srbije u NATO i da obezbedi partnera preko koga uvek može<br />
da destabilizuje region. Strateški cilj Rusije je da se EU učini što zavisnijom<br />
od ruske energije.<br />
Politički sistem<br />
Politički sistem u Srbiji generiše stalnu krizu, jer je zastareo i korumpiran<br />
i sve više Srbiju približava slomu. On se urušava, što je posledica kriminalizacije<br />
stranaka i vodećih političara, kao korupcije u pravosuđu. Nefunkcionalni<br />
i korumpirani politički sistem deo je političke kulture Srbije.<br />
Problem je, u suštini, to što još uvek nema ozbiljne altrenative. Česti izbori<br />
i brojne svakodnevne afere zasipaju medije i onemogućavaju suštinski dijalog<br />
unutar zemlje o problemima koji je opterećuju.
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti<br />
29<br />
Politički sistem Srbije je antimoderan i skup. Broj poslanika u republičkom<br />
parlamentu (250), dokaz je njegove preglomaznosti. Pri tome,<br />
parlament ne počiva na suvrenitetu građana, već je praktično instrument<br />
političkih stranaka. Poslanici ne odgovaraju izbornoj bazi, već političkim<br />
partijama iz kojih potiču. Osim toga, sam izborni zakon (jedini u Evropi)<br />
ovlašćuje partiju da po svom nahođenju, nakon izbora praktično, imenuje<br />
poslanike, što joj daje neograničenu moć nad njima.<br />
Partikulani partijski interesi sprečavaju funkcionisanje političke zajednice<br />
kroz saradnju između partija, ali i njihovu sa građanima. Izostaje odgovornost<br />
naspram građana prema kojima ne gaji nikakve obaveze. Politička stabilnost<br />
nije moguća bez opšteg društvenog interesa koji spaja sve aktere. To, istovremeno<br />
ukazuje i na veoma nisku političku kulturu građana, bez obzirana na<br />
iskorake učinjene na prošlogodišnjim izborima. Državne institucije su veoma<br />
skupe, a vrlo malo ostvaruju očekivanja građana. Na državu se uglavnom gleda<br />
kao na opstrukciju koju treba zaobići. Političke elite ne uživaju poverenje i doživljavaju<br />
se kao korumpirane. Srbija je talac vlastite nesposobnosti da ispuni<br />
očekivanja i “postoji opasnost od samouništenja”. 6<br />
Posmatrani period u Izveštaju (oktobar 2007-oktobar 2008) rukovodio<br />
se sa tri ključna kriterija: kopenhaški kriteriji iz 1993, u proceni uspeha Srbije<br />
u re<strong>for</strong>mskim procesima; stabilnost demokratije i njenih institucija,<br />
održiva tržišna privreda i sposobnost preuzimanja <strong>prava</strong> i obaveza, te saglasnost<br />
sa ciljevima političke unije.<br />
Konstatuje se da Srbija nije napravila iskorak u donošenju nove legislative,<br />
što je rezultat lošeg rada parlamenta i vlade. Ocenjuje se da su podele<br />
među političkim strankama oko strateške orijentacije bile ključne u<br />
blokadi rada parlamenta. Parlament je u septembru 2008. godine ratifikovao<br />
SSP i počeo sa izradom paketa evropskih zakona. Izveštaj ocenjuje da<br />
Srbija ima dobre kapacitete u državnoj upravi. Strukture za evropske integracije<br />
su ojačane i usvojen je Nacionalni program za evropske integracije.<br />
Međutim, ocenjuje se da je potrebna veća odlučnost u uspostavljanju<br />
6 Judy Butt, Regional Stability in the Western Balkans, in Cutting or Tightening the<br />
GordianKnot?, Eds. Ernst m. Felberbauer, Predrag Jurekovic, Frederic Labarre,<br />
Study Group In<strong>for</strong>mation, Vienna, 2008.
30 srbija 2008 : uvod<br />
regulatornih tela, kao i napor u osiguranju nezavisnosti, odgovornosti i<br />
efikasnosti pravosuđa. Ističe se da je korupcija široko rasprostranjena i da<br />
predstavlja ozbiljan problem.<br />
Pravni sistem<br />
Bez obzira na činjenicu da je Srbija potpisnik svih važnijih konvencija koje<br />
se bave zaštitom ljudskim i manjinskih <strong>prava</strong>, kao i socijalnih, i onih protiv<br />
torture i sl. pravni sistem i pravosuđe još uvek su najteži izazov, kako i<br />
za prethodne tako i za sadašnju vladu. Do poboljšanja u pravosuđu sporo<br />
se ide. Nisu doneti osnovni zakonski propisi neophodni za re<strong>for</strong>mu u<br />
pravosuđu. To se odnosi na zakon o sudovima i tužilaštvu. Bez tih zakona<br />
nema ni novih sudija i tužilaca, koji bi popunili upražnjena mesta. U isto<br />
vreme oko 200 sudija, koji su ispunili sve uslove za penziju još uvek su na<br />
svojim mestima, a parlament nije preduzeo mere da se oni povuku. Nije<br />
ništa urađeno na usvajanju objektivnih kriterija za imenovanje sudija i tužioca.<br />
Zbog toga Savetxxx izražava zabrinutost da će reizbor, koji se priprema<br />
u Srbiji, biti pod političkim uticajem i da će poremetiti funkcionisanje<br />
pravosuđa koje i inače nije na nivou. Zbog svega ovoga broj nerešenih slučajeva<br />
i dalje je veoma visok, a među njima je veliki broj slučajeva koji se<br />
odnose na organizovani kriminal.<br />
Osim toga, re<strong>for</strong>ma u pravosuđu je krajnje delikatan i složen proces.<br />
On se ne započinje bez jasno sagledanih potreba, argumentovanih razloga<br />
i neophodnog društvenog konsenzusa, pri čemu je postojanje političke<br />
volje imperativ. Očigledno je da se u re<strong>for</strong>mu pravosudnog sistema u Srbiji<br />
ušlo bez konzensusa. Okolnost da je država neprestano u političkim<br />
turbulencijama koje uslovljavaju nestabilnu atmosferu u društvu, dodatno<br />
je otežavajući faktor za re<strong>for</strong>me. Ukupno pet vlada i četiri skupštinskih<br />
saziva od 2001. godine, nisu se pokazali stimulativnim okvirom za kreiranje<br />
funkcionalnih, efikasnih, odgovornih i nezavisnih sudova i tužilaštava.
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti<br />
31<br />
Odnosi sa susedima<br />
Nezavisnost Kosova bila je i pretekst za zatezanje odnosa u regionu. Normalizacija<br />
odnosa koja je poslednjih godina ipak bila na uzlaznoj liniji, u<br />
2008, je zamrznuta, a u nekim slučajevima i unazađena. Još pre nezavisnosti<br />
najavljeno je da će Srbija prekinuti diplomatske odnose sa svima koji<br />
priznaju Kosovo. Makednoski i crnogorski ambasadori su proglašeni personama<br />
non grata, čime su odnosi sa ove dve zemlje, posebno sa Crnom<br />
Gorom, stavljeni na led. Ipak, Beograd se nakon priznanja Kosova, najviše<br />
obrušio na Hrvatsku, koja je to učinila zajedno sa ostalim zemljama u susedstvu.<br />
Kada je reč o Hrvatskoj, oštro se reagovalo i na njenu tužbu pred<br />
Međunarodnim sudom pravde za agresiju i genocid tokom devedesetih<br />
godina prošlog veka. Osim toga, konstantni povodi međusobnog optuživanja<br />
su i godišnjice Oluje, Bljeska i pada Vukovara.<br />
Uprkos činjenici da je Slovenija kao predsedavajuća EU u prvih šest<br />
meseci 2008, pokušavala da doprinese bržem priključivanju Srbije EU, ona<br />
je takođe, bila stalna meta napada, posebno specijalni izvestilac za Zapadni<br />
Balkan, Jelko Kacin. Bosna i Hercegovina oduvek je ‘uživala’ specijalni<br />
tretman Beograda. Iako nije priznala Kosovo, ona je bila na meti napada,<br />
pre svega, preko politike Milorada Dodika, koji je u saglasnosti sa Beogradom<br />
radikalizovao situaciju u Bosni gotovo do tačke raspada. Osim nekoliko<br />
pokušaja da se dođe do sporazuma između tri naroda u Bosni, koji su<br />
takođe bili u funkciji dalje podele, odnosi Srbije sa Bosnom su fokusirani<br />
pre svega na RS, koja je postala sastavni deo ekonomskog i kultrunog<br />
prostora Srbije. Svaka godišnjica srebreničkog masakra uzburka javnost na<br />
obe strane. Zvanični Beograd nije uspeo da postigne konsenzus ni o minimalnim<br />
gestovima koji su predviđeni presudom Međunarodnog suda<br />
pravde. Naprotiv, na delu je strategija koja ima za cilj da relativizuje ili negira<br />
genocid, tako što se stalno pokreću priče o navodno, 10.000 nestalih<br />
Srba u Sarajevu, ili na drugim lokacijama. Paralelno, veoma su aktivni pojedinci<br />
iz akademskih krugova koji veoma organizovano negiraju genocid<br />
u Srebrenici.<br />
Srbija ima najkomplikavaniji odnos prema novonastaloj državi Kosovo.<br />
Osim što ga ne priznaje, Srbija je diplomatsku energiju usredsredila na
32 srbija 2008 : uvod<br />
zaustavljanje procesa međunarodnog priznavanja Kosova. Istovremneo je<br />
pokrenula i inicijativu pred Međunarodnim sudom pravde, problematizujući<br />
legalsnost proglašenja nezavisnosti Kosova. Osim nezavisnosti, i brojni<br />
drugi problemi opterećuju odnose sada dve susedne zemlje. Prvi, što je<br />
posledica nepriznavanje nezavisnosti, jeste položaj Srba u enklavama i nelegalne<br />
paralelne srpske institucije. Srbija je posle velike diplomatske aklcije<br />
EU, pristala na raspoređivanje Eulex misije na celom Kosovu, s time<br />
da je u Savetu bezbednosti usvojeno predsedničko saopštenje koji podrazumeva<br />
i 6 tačaka na kojima je Srbija insistirala, uslovljavajući dolazak Eulex<br />
njihovim usvajanjem.<br />
Odnosi sa svetom<br />
Odnosi sa Evropskom unijom su, nakon što je Vojisalv Koštunica odbio da<br />
potpiše SSP u decembru 2007, ušli u fazu neizvesnosti. Uprkos negativnom<br />
bilansu, EU je ipak izašla u susret proevropskoj Srbiji i ponudila sporazum<br />
SSP Koaliciji za evropsku Srbiju (ZES) koji je potpisan neposredno uoči izbora<br />
28. aprila 2008. godine. S obzirom da Srbija nije ispunila u potpunosti<br />
sve uslove, pre svega saradnju sa Haškim tribunalom, implementacija<br />
ovog sporazuma je odložena. Proglašenje nezavisnosti Kosova loše je uticalo<br />
na odnose između EU i Srbije. U međuvremnu EU je objavila svoj<br />
Izveštaj o napretku Srbije, koji je bio veoma realističan.<br />
Istovremeno, Rusija u punom zamahu stupa na političku scenu Srbije,<br />
posebno nakon što je potpisivanje energetskog sporazuma postalo aktuelno.<br />
Netransparetnost oko poptisivanja ovog ugovora izazvala je u srbijanskoj<br />
javnosti dosta reakcija, čak i u okviru vladajuće koalicije, ali se nije<br />
otišlo dalje od toga.<br />
Oslonac na Rusiju je relatizovan zbog promenjenih međunarodnih<br />
okolnosti, pre svega zbog globalne ekonomske krize koja je pogodila i Rusiju.<br />
Nakon ekonomskog <strong>for</strong>uma u Davosu u februaru (2009), srpski političari<br />
su počeli opet da se okreću ka EU, očekujući finansijsku podršku i<br />
solidarnost poput one koju je EU pružila Mađarskoj i drugim zemljama
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti<br />
33<br />
članicama pogođenih krizom. U međuvremenu, zbog krize i EU je počela<br />
da se koleba oko daljeg širenja.<br />
Kada je reč o srpskoj neutralnosti ona se pre svega odnosi na članstvo<br />
u NATO. Na to ju je obavezala Rusija. Zato je 10-godišnjica NATO intervencije<br />
iskorišćena za propagandu protiv NATO u čemu su učestvovali i ruski<br />
zvanični predstavnici. Motivi Rusije su jasni, jer na Balkanu uvek iskušava<br />
EU, kako bi pokazala da Unija nema bezbednosni mehanizam i snagu<br />
za održavanje reda na Balkanu. Osim Srbije i Republika Srpska je u istom<br />
“dilu”. Predstavnik Rusije u NATO Dimitrij Rogozin je afirmisao pravo Republike<br />
Srpske da se otcepi, uz pozivanje na Kosovo. Ruski ekspert za geostrategiju<br />
Aleksandar Dugin je izjavio da “Srbi sada imaju mogućnost da<br />
istupe kao okidač. A to može da promeni tok svetske istorije...”<br />
Odnosi sa SAD ostaju najkomplikovaniji, jer su emotivni i ambivalentni.<br />
Predizborna kampanja za predsedničke izbore u SAD praćena je sa<br />
velikom pažnom uz procenjivanje koja bi buduća administracija bila naklonjenija<br />
Srbiji. Izbor Baraka Obame je dočekan sa oduševljenjem u liberalnim<br />
krugovima, međutim, u konzervativnim, na njegovu pobedu se<br />
gleda sa dozom sumnjičavosti zbog Klintona i uopšte, Demokratske stranke.<br />
Izbor Hilari Klinton za državnog sekretara i mnogih drugih ličnosti iz<br />
Klintonovog vremena na važne funkcije u administraciji stvorili su rezervu<br />
u odnosu na novu administracije. Slučaj Miladina Kovačevića samo je dodatno<br />
povećao animozitet prema Hilari Klinton koja je insistirala na njegovoj<br />
ekstradiciji SAD.
34 srbija 2008 : uvod<br />
Ekonomska kretanja<br />
Evropska komisija je u svom Izveštaju ocenila da je srpska ekonomija nastavila<br />
sa dinamičnim rastom i da je ostvarila određeni napredak prema<br />
uspostavljanju funkcionalne tržišne ekonomije. Mejdutim, dobre stope rasta<br />
bile su praćene sve većim spoljnim disbalansom, a pojačale su se i<br />
slabosti u svetlu globalne finansijske krize. Fiskalna politika je i u 2008.<br />
godini bila ekspanzionistička, doprinoseći ponovnoj pojavi inflatornih<br />
pritisaka. Uprkos nedavnim visokim stopama ekonomskog rasta, problem<br />
nezaposlenosti i dalje predstavlja glavni izazov. Ostvaren je određeni napredak<br />
u privatizaciji, ali strukturne re<strong>for</strong>me su se generalno usporile. Zemlja<br />
je nastavila da privlači direktne strane investicije, međutim, na neke<br />
strane investitore je negativno uticala nestabilna politička klima. Konkurentni<br />
i dinamični privatni sektor još uvek nije u potpunosti uspostavljen.<br />
Potrebni su dodatni napori kako bi Srbija mogla da se, srednjoročno posmatrano,<br />
nosi sa pritiscima konkurencije i tržišnim silama u okviru Unije.<br />
Suština ekonomske krize u Srbiji je njena nesposobnost da se odrekne<br />
populističke politike koju vodi u privredi. Srbija bi bila suočena sa problemima<br />
i bez svetske krize, jer je njeno upravljanje državom neadekvatno.<br />
Javna potrošnja krajem prošle godine je takoreći, eksplodirala uprkos<br />
tome što je svetska kriza već bila uzela maha. Bez re<strong>for</strong>me i modernizacije<br />
sistema, zajam MMF neće Srbiji pomoći da prebrodi krizu. Bez rigoroznije<br />
štednje, jeftinije državne uprave, racionalnije društvene nadgradnje, Srbija<br />
neće izaći iz krize. To podrazumeva i privatizaciju javnih preduzeća i<br />
ukidanje partijskog monopola nad privredom, kao i manje poreze koji bi<br />
podsticali preduzetničku inicijativu, smanjenje sive ekonomije i korupcije.<br />
Bez tih zahvata zajam MMF neće rešiti problem.<br />
Međutim, malo je rezultata u pogedu legislative i evropskih standarda,<br />
a izvršni kapacitet u pogledu konkurencije je slab. Ostvaren je i mali<br />
napredak u oblasti primene i zastupljenosti in<strong>for</strong>macionih tehnologija<br />
i medija. Još uvek nije dobro postavljen sveobuhvatni i efektivni sistem<br />
unutrašnje kontrole javnih finansija. Pranje novca i organizovani kriminal<br />
su i dalje ozbiljan problem.
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti<br />
35<br />
Manjine još uvek na margini<br />
Odnos države a i društva prema manjinama još uvek je glavna prepreka<br />
bržoj demokratizaciji i pluralizaciji Srbije. Srbija je propustila priliku<br />
da načini nekoliko značajnih koraka na poboljšanju položaja nacionalnih<br />
manjina. To se pre svega odnosi na unapređenje manjinskog zakonodavstva.<br />
Značajni institucionalni pomaci, poput <strong>for</strong>miranja Ministarstva<br />
za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong> ili manjinskih zavoda za kulturu, ostali su u<br />
senci dugo isčekivanog zakona o nacionalnim savetima.<br />
Nakon proglašenja nezavisnosti Kosova i u strahu od daljeg fragmentiranja<br />
Srbije i predlog novog vojvođanskog statuta „pročitan“ je u ključu<br />
zahteva za “stvaranjem države u državi”. Optužbe za separatizam nisu<br />
mimoišle ni manjinske političke aktere koji su podržali statut. Te optužbe<br />
čine stanje međuetničkih odnosa vrlo rovitim, što, povezano sa snažnim<br />
osećajem pojedinih manjina (Vlaha, Makedonaca ili Crnogoraca) da su u<br />
verskom pogledu diskriminisane, uz ignoranciju od strane političke klase,<br />
neminovno vodi internacionalizaciji njihovog problema.<br />
U celini, izostaje iskrenost države da prema manjinama vodi politiku<br />
uključenja u širu političku, ekonomsku i kulturnu zajednicu, što posebno<br />
važi za teritorijalno kompaktne manjine, kao što su Bošnjaci, Albanci i, u<br />
velikoj meri, Mađari. Mađari su, međutim, najbolje organizovana manjina<br />
mada i njima preti odumiranje, jer mlađe generacije sve više budućnost<br />
vide u matičnoj zemlji.<br />
Regionalizacija Srbije<br />
Srbija još nije ozbiljno krenula u unutrašnje prestruktuiranje u skladu sa<br />
modernim standardima, pre svega, onim koji se odnose na decentralizaciju<br />
i samoupravu. Na tom pitanju se najboilje ogleda krutost konzervativnog<br />
koncepta koji uređenje države vidi samo kroz veoma izraženi centralizam.<br />
S obzirom da je Srbija zemlja koja ima izrazite regionalne identitete, posebno<br />
kada je reč o Vojvodini, sve više raste tenzija između centra i periferije.<br />
Ona se najbolje sagledava preko privrede koja je centralizovana i
36 srbija 2008 : uvod<br />
skoncentrisana na tri grada u Srbiji: Beograd, Novi Sad i Niš. Ekonomska<br />
devastacija unutrašnjosti praćena je stalnim odlivom stanovništva sa periferije<br />
ka većim centrima, ili pak mlađih i obrazovanijih ka Zapadu. Politička<br />
klasa Srbija ima ogroman otpor ka decentralizaciji koju percipira kao<br />
rastakanje srpske države. Otuda napadi na pokušaje Vojvodine da se izbori<br />
za Statut (inače veoma ograničenog dometa), uz optužbe za secesionizam i<br />
stvaranje nove države. U regionu Sandžaka prelamaju se i neki drugi problemi,<br />
kao što je, na primer, odnos prema islamu i njegovo tretiranje kao<br />
ozbiljne opasnosti za stabilnost Srbije.<br />
Mediji slaba tranziciona karika<br />
Mediji predstavljaju jednu od najslabijih karika u preoblikovanju srbijanskog<br />
društva na savremenijim vrednostima. Ideološki obrazac kreiran u<br />
medijima pre raspada SFRJ da bi opravdao potonje ratove, žilavo opstajava<br />
u javnom diskursu. Osim što bez izuzetka dominira tabloidima, na istu<br />
se matricu oslanjaju i, po uticaju i težini značajniji mediji, poput NIN, Večernjih<br />
novosti, RTS i dr.<br />
Pri tome, nije reč samo o nastojanju da se relativizuju i izjednače “ekstremisti”<br />
– neonacisti i antifašisti, nacionalisti i građanisti, radikali i liberali,<br />
unionisti (termin koji se koristi za one koji podržavaju put Srbije<br />
ka Evropskoj uniji) i izolacionisti itd – već o revitalizovanju poželjne interpretacije<br />
nedavne prošlosti sa jasnim ciljem oslobađanja od odgovornosti<br />
za nju.<br />
“Govor medija” je nalik na onaj iz devedesetih godina prošlog veka,<br />
čemu u mnogome doprinosi i činjenica da su i njegovi promoteri uglavnom<br />
isti: od Dobrice Ćosića, do Milorada Vučelića. Niz pripadnika tog intelektualnog,<br />
veoma uticajnog kruga istrajavajući na poznatim tezama<br />
(secesionizam zapadnih republika je doveo do raspada Jugoslavije, međunarodna<br />
zajednica je u tome odigrala nečasnu ulogu, nelegalno i nelegitimno<br />
bomardovanje Jugoslavije 1999, takođe nelegalno i nelegitimno<br />
otimanje dela teritorije Srbije, proglašenjem nezavisnosti Kosova i slič-
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti<br />
37<br />
no), drži Srbiju u predmodernom ključu teritorijalne ekspanzije na račun<br />
unutrašnje modernizacije.<br />
Vojska i policija i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong><br />
Trans<strong>for</strong>macija vojske i policije je spora i neadekvatna s obzirom na probleme<br />
s kojima se Srbija suočava. Ulazak u Partnerstvo za mir je u velikoj<br />
meri doprineo pripremi vojske za suštinsku trans<strong>for</strong>maciju. Penzionisani<br />
su gotovo svi ratni kadrovi, smanjen je broj regruta, i dosta se posvetilo pažnje<br />
osavremenjivanju obrazovanja vojnih kadrova. Realizovana je značajna<br />
saradnja u tom pravcu sa SAD, Norveškom, VB. Međutim, pritisak koji<br />
je vršen da se zaustavi takva re<strong>for</strong>ma vojske ishodovao je smenu načelnika<br />
generalštaba Zdravka Ponoša koji je označen kao izrazito prozapadno<br />
orijentisan. Njegova smena je usporila promene, pre svega, u pravcu kandidature<br />
Srbije za članstvo u NATO. Time se može objasniti i svojevrsna histerija<br />
vezana za “proslavu desetogodišnjice NATO bombardovanja”.<br />
Kada je reč, o policiji novi ministar Ivica Dačić je najvidljiviji i najaktivniji<br />
ministar u sadšnjoj vladi, što ukazuje da je njegov angažman prepoznatljiv.<br />
Ivica Dačić je, što manifestno, što konkretno, vratio policiji image<br />
institucije koja zavodi red i koja se nosi sa problemima koji su decenijama<br />
bili zapostavljeni. Samo nekoliko dana nakon što je Ivica Dačić postao<br />
ministar, uhapšen je Radovana Karadžća. Način na koji je Karadžić otkriven<br />
i uhapšen, pokazao je da je on praktično, svo vreme bio pod zaštitom<br />
države.<br />
Religija i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong><br />
Uloga religije i crkve ponovo dobija značajno mesto u svetu, posebno u<br />
tranzicionim društvima kao što su postkomunistička. Dugotrajna kriza,<br />
slom vrednosnog sistema, otpor tranziciji i re<strong>for</strong>mi, te ratovi i masovni<br />
ratni zločini otvorili su prostor za delovanje svim onim snagama koje se<br />
odupiru promenama. Ova tema može se posmatrati iz dva ugla: kao pitanje<br />
<strong>prava</strong> na slobodno izražavanje i praktikovanje religije kao jednog<br />
od osnovnih ljudskih <strong>prava</strong> i, drugog, kao odnos crkve prema ljudskim
38 srbija 2008 : uvod<br />
pravima. SPC, osim religijske, imala je još veću i snažniju nacionalno-političku<br />
i državotvornu ulogu. SPC i sada predstavlja glavni oslonac uverenju<br />
da su postojeće granice Srbije privremene, odnosno ona je ostala jedina<br />
institucija koja u promenjenim političkim okolnostima održava iluziju velikodržavnog<br />
projekta.<br />
Religija postaje sve važnija i ona ima svoju komunikativnu dimenziju,<br />
odnosno sadrži i određenu spremnost za dijalog. Temelj za dijalog bi bila<br />
<strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, ljudsko dostojanstvo – to su važne poruke koje su ukorenjene<br />
u biblijskoj tradiciji. Da bi preuzela ulogu produktivnog sučeljavanja između<br />
religije i moderne, SPC bi morala prethodno da se suoči sa vlastitom<br />
ulogom krajem XX veka, preuzme odgovornost za podršku ratu i velikodržavnom<br />
projektu i ignorisanje zločina koji su počinjeni u ime ideologije<br />
koja je iza sebe ostavila pustoš.<br />
Odnos prema nedavnoj prošlosti i<br />
saradnja sa Haškim tribunalom<br />
Hapšenje Radovana Karadžića i Stojana Župljanina je novoj vladi donelo<br />
velike poene u EU. Međutim, saradnja u nekin drugim segmentima nije<br />
napredovala. Još uvek su Ratko Mladić i Goran Hadžić u bekstvu, što predstavlja<br />
jednu od glavnih prepreka za sticanje kandidature za članstvo u EU.<br />
Osnovni problem u saradnji sa Haškim tribunalom, međutim, je njegovo<br />
suštinsko nepoštovanje i neuvažavanje presuda koje su donete tokom godina.<br />
Naime, nijedna presuda nije na pravi način prezentirana u javnosti,<br />
niti su naučene neke lekcije koje bi imale za cilj, pre svega, prevladavanje<br />
prošlosti i prihvatanje standarda koji bi pomogli uspostavljanju moralnih<br />
vrednosti u društvu. To isto važi i za nacionalne sudove, odnosno Specijalni<br />
sud za ratne zločine. Strategija je države da minimizira odgovornost<br />
srpske države i njenih institucijna i zato se pred nacionalnim sudovima<br />
uglavnom sudi pojedinim počiniocima zločina bez ulaženja u kontekst i<br />
odgovornost države. Umesto reafirmacije “izgubljenog osećaja za pravdu”<br />
odnos države prema Haškom tribunalu je u suštini, normalizovao zločin i<br />
relativizovao odgovornost države.
Bez kosenzusa o sistemu vrednosti<br />
39<br />
Perspektiva<br />
Društva za koje je karakterističan visok stepen društvene konfliktnosti i<br />
neintegrisanosti, ne samo etničke već i znatno šire, kao što je to slučaj sa<br />
Srbijom, od izuzetne važnosti je smanjivanje potencijali za konflikte i stvaranje<br />
uslova za povoljan društveni razvoj i stabilnost. Kada je reč konkretno,<br />
o srbijanskom društvu, evroatlantska perspektiva je mogući kohezioni<br />
element za mobilizaciju energije na modernoj viziji budućnosti. Nažalost,<br />
Srbija nije ostvarila politički konsenzus oko tog važnog pitanja. Koliko je<br />
ono značajno može se zaključiti i po potpisivanju SSP sa EU u aprili 2008.<br />
godine, što je imalo mobilišući karakter i donelo pobedu proevropskom<br />
bloku. Međutim, još uvek ostaje neizvesnost u vezi sa pristupanjem Srbije<br />
NATO, što će u narednom periodu stvarati tenzije.<br />
Srbija praktično još nije pristupila sistematskoj i dugoročnoj institucionalnoj<br />
izgradnji društva kompatibilnog sa EU. Zato je neophodno da se<br />
Srbija što čvršće veže za evropske integracije kako bi se postupno stvarala<br />
veza koja će dovesti i do kvalitativnih pomaka. Bez ozbiljnijeg angažmana<br />
EU, Srbija će se teško pomerati u prvacu evroatlantskih integracija. Globalna,<br />
ali i unutrašnja kriza, su okolnosti koje mogu dovesti do sazrevanja<br />
odluke unutar društva da Evropa nema alternativu.
41<br />
I<br />
Društveni kontekst<br />
– ksenofobija,<br />
rasizam i netolerancija
43<br />
Nasilje kao način života<br />
Ratovi koji su vođeni u poslednjoj deceniji prošog veka na teritoriji bivše<br />
Jugoslavije ostavili su na sribajnsko društvo duboki trag sa nesagledivim<br />
posledicama.<br />
Tokom ratnih godina stasalo je više generacija mladih, obrazovanih<br />
na modelu nasilja koje nije bilo sankcionisano. Tako se novi kulturni obrazac<br />
<strong>for</strong>mirao na radikalnom etnonacionalizmu i isključivanju drugog, ne<br />
samo na etničkoj i verskoj osnovi, već i na političkoj. Došlo je vreme kada<br />
posledice devedesetih godina postaju manifestne u još jednom obliku, jer<br />
su generacije mladih koje su rasle uz državnu propagandu dnevnik RTS,<br />
»opasne momke sa asfalta«, glad i beznađe, počele masovno da primenjuju<br />
naučene obrasce. Nasilje u školama, na ulicama, na sportskim događajima,<br />
prema manjinama ili neistomišljenicima bilo koje vrste postalo je<br />
gotovo svakodnevna pojava.<br />
Kada je reč o sociološkim faktorima nasilja koji su pratili tranziciju i<br />
ratove devedesetih, postoji nekoliko osnovnih posredujućih činilaca “za<br />
koje se pretpostavlja da su relevantni i za koje se može reći da su u Srbiji,<br />
počev od devedesetihih imali simultano i kontinuirano dejstvo. To su:<br />
1. ekonomska deprivacija velikog dela stanovništva, manifestovana kao<br />
apsolutna deprivacija (raslojavanje i polarizacija); 2. društvena dezorganizacija<br />
karakterisana anomijom i redukcijom legitimnih načina obezbeđivanja<br />
egzistencije; 3. izloženost nasilju, nasilničkim modelima i porast<br />
tolerancije prema nasilju; 4. rasprostranjenost vatrenog oružja i 5. pad efikasnosti<br />
<strong>for</strong>malne kontrole kriminala, prvenstveno opadanje efikasnosti<br />
policije u rasvetljavanju krivičnih dela.« 7<br />
Agresivnost, nasilno ponašanje, nelegitimno dolaženje do željenjih ciljeva,<br />
tj. kršenje i društvenih i pravnih normi, kao i odsustvo kažnjavanja,<br />
doveli su do urušavanja društvenih vrednosti, kao i društvenih normi koje<br />
su regulisale i sankcionisale društveno nepoželjno ponašanje. 8<br />
7 Mr Biljana Simeunović-Patić, “Ubistva u Srbiji u kontekstu tranzicije i rata”, 2003.<br />
http://www.doiserbia.nbs.bg.ac.yu/img/doi/1450-6637/2003/1450-66370304033S.pdf.<br />
8 Nasilje je uvek zasnovano na nelegalnom ili legalnom korištenju sile. Ako govorimo
44 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Država Srbija snosi ogromnu odgovornost za ratove devedesetih, a<br />
usled negiranja učešća u njima, došlo je do uspostavljanja jednog oportunističkog<br />
društvenog modela ponašanja u kome se izbegava svaka odgovornost.<br />
Kontinuirano <strong>nasilje</strong> ispoljeno u javnoj sferi, koje je vremenom<br />
postalo “legitiman” i uobičajen način ponašanja, uz odsustvo svake kritičke<br />
reakcije ili kazne, dovelo je do trajne desenzitizacije društva na <strong>nasilje</strong>.<br />
Posledice moralne zapuštenosti društva su više nego očigledne, a<br />
atentati na državne funkcionere, pokušaji atentata, paljenje verskih objekata,<br />
ubistva, silovanja, zlostavljanja, fizički napadi, ugrožavanje ljudskih<br />
<strong>prava</strong> manjinskih zajednica su eksponenti krize koja i dalje potresa srpsko<br />
društvo.<br />
Nakon 2000. godine dolazi do bujanja pokreta sa izraženim nacionalističkim<br />
stavovima, poput Obraza, Nacionalnog stroja, Dveri srpskih,<br />
organizacije Krv i čast, Svetozar Miletić, Nacionalni front, Stormfront, Rasonalisti<br />
ili Skinhedi... Sve ove organizacije imaju izraženu desničarsku<br />
poziciju na političkom spektru, i izvesno podudaranje u stavovima o nacionalnim<br />
interesima, spoljnoj politici, Kosovu, s tim što je veoma važno<br />
razlikovati ih, budući da sve ove ogranizacije ne propagiraju <strong>nasilje</strong>.<br />
Ekstremne desničarske organizacije u političkoj klimi nacionalizma, ksenofobije<br />
i netolerancije, koja je karakteristična za period Koštuničine<br />
o političkom nasilju, onda stepen tog nasilja zavisi od toga u kolikoj je meri neka<br />
vlast nosilac ekonomske, religijske, ideološke i/ili političke moći. Britanski sociolog<br />
Stiven Lukes, u svojoj knjizi Power: A Radical View, razmatra problem političke moći.<br />
Njegova osnovna teza je da ideja o savremenoj “participativnoj“ ili „ poliarhičnoj“<br />
demokratiji, u kojoj su institucije „ svodovi“ pod kojima nosioci legitimnih drustvenih<br />
interesa pregovaraju o kompromisima koji potom postaju zvanična politika, u praksi<br />
ne može da se ostvari ni u jednoj modernoj demokratiji, i to iz principijelnog razloga,<br />
jer ova utopijska teorija potpuno zanemaruje element moći države kao zasebnog<br />
entiteta. Politička moć u ovoj teoriji svoju snagu crpi iz početne i krajnje instance<br />
svakog oblika organizovanja ljudi u savremenom zapadnom svetu. To je moć države,<br />
koja se ponaša kao samostalni entitet, ali zavisno od društveno-političkog konteksta<br />
svakog društva. U situaciji u kojoj se nalazi Srbija, ova teza britanskog sociologa bila<br />
bi primenjiva u slučaju da je Srbija dostigla taj stepen razvijenosti demokratije, kao<br />
što je to slučaj u zapadnim državama. Ali u Srbiji institucije ne izražavaju “legitimne<br />
društvene interese” različitih grupa stanovništva – nacionalnih manjina, građana AP<br />
Vojvodine, Roma, žena i dr. Ta pozicija nije osigurana čak ni za većinsko stanovništvo.
Nasilje kao način života<br />
45<br />
vladavine, nalaze ohrabrenje, a usled odsustva odlučne reakcije države na<br />
izgrede koji su rezultat delovanja ovakvih organizacija, njihov manevarski<br />
prostor ostaje slobodan. Svojim netolerantnim pa i militantnim delovanjem<br />
se posebno ističu grupe Nacionalni front, Stormfront, Rasonalisti ili<br />
Skinhedi 9 . “...One kao svoj objekat mržnje najčešće vide manjinske grupe<br />
kao što su: nevladine organizacije, liberalno orijentisane političke stranke<br />
ili pojedinci, homoseksualci, Romi, Jevreji, Albanci ili pripadnici neke<br />
druge nacionalne manjine.” 10 Ove grupe predstavljaju relativno lake mete<br />
za napad, budući da vlast uporno pokazuje da je nesposobna (ili nevoljna)<br />
da ove i slične grupe zaštiti.<br />
Umesto demokratske i ekonomske konsolidacije, Srbija je nakon smene<br />
režima 2000. godine upala u stanje kontinuirano generisane političke<br />
krize. Uz nemogućnost da se oslobodi Miloševićevog nasleđa, a delom i<br />
zbog nje, društvo nije bilo, i još uvek nije, u stanju da se suoči sa aktuelnim<br />
političkim, ekonomskim i društvenim pitanjima i izazovima.<br />
Za razliku od Miloševićeve vladavine, tokom koje su finansijska i politička<br />
moć bile centralizovane, u periodu posle 2000. godine dolazi do sve<br />
veće difuzije različitih centara moći, kao i različitih grupa za pritisak, a što<br />
je imalo (i još uvek ima) za posledicu krvožednu borbu za suprematiju u<br />
onim sferama gde je koncentrisana moć. A dok se ta borba odvija, u društvu<br />
vlada nestabilnost, nesigurnost, neodgovornost i – ne treba da čudi –<br />
<strong>nasilje</strong>, i to na svim mogućim nivoima.<br />
9 U Somboru je polovinom juna 2007. godine grupa skinheda u tuči na smrt pretukla<br />
Dalibora Borotu nakon koncerta pank-rok grupe “Ritam nereda”. Uhapšeno je 13<br />
mladića, od kojih su devetorica osumnjičena za ubistvo, a četvorica za krivično delo<br />
izazivanja nacionalne, rasne i verske mržnje. “Ekstremizam: podrška političke elite”<br />
www.rezmagazin.com, juli 2008.<br />
Mesec dana pre ovog događaja, u Nišu su aktiviste Mirovnog karavana napali<br />
pripadnici sličnog pokreta. U tom napadu Nekoliko aktivista je povređeno , a<br />
jednog od posetilaca tog događaja skinhedi su polomljenom flašom isekli po glavi<br />
i vratu. Nakon tuče je uhapšeno šest napadača i protiv njih podnete prekršajne,<br />
ali ne i krivične prijave, iako su učesnike karavana vređali na nacionalnoj i verskoj<br />
osnovi. “Ekstremizam: podrška političke elite” www.rezmagazin.com, jul 2007.<br />
10 “Ekstremizam: podrška političke elite”, jul 2007. www.rezmagazin.com jul 2007.
46 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Političko <strong>nasilje</strong> 11<br />
Političko <strong>nasilje</strong> karakteriše ceo Balkan, što jasno ukazuje da se ceo prostor<br />
još uvek nalazi u predmodernoj fazi. Obrazac nasilja u ovom regionu obeležio<br />
je u Srbiji prelazak iz jednopartijskog u višepartijski sistem, te osvajački<br />
ratovi koji su vođeni u poslednjoj deceniji prošog veka na teritoriji<br />
bivše Jugoslavije. Demonizacija i dehumanizacija drugih, koja se sprovodila<br />
kroz masovnu propagandu, u kojoj su mediji odigrali ključnu ulogu,<br />
otvorila je prostor za brutalno fizičko <strong>nasilje</strong>. U Hrvatskoj se Srbi mobilišu<br />
na genocidu u Jasenovcu, a na Kosovu na kulturnom genocidu nad Srbima.<br />
U tome aktivno učestvuje srpska elita koja je na taj način dala svoj autoritet<br />
propagandnoj mašineriji. Kroz ugroženost srpskog naroda, stvara<br />
se blok protiv svih u Jugoslaviji.<br />
Nakon izgubljenih ratova, potpisivanje Dejtonskog (1995) i Kumanovskog<br />
(1999) sporazuma, model nasilja se vraća u Srbiju. U poslednjim<br />
mesecima, Miloševićevu vladavine karakteriše izraziti porast represije državnog<br />
aparata, posebno prema političkim oponentima, nezavisnim medijima<br />
(Zakon o medijima, oktobar 1988), delu nevladinog sektora. Vrhunac<br />
političkog nasilja u tom razdoblju je svakako otmica i brutalno ubistvo<br />
Ivana Stambolića i Slavka Ćuruvije.<br />
Brutalno ubistvo premijera Zorana Đinđića, a pre toga bivšeg predsednika<br />
Srbije Ivana Stambolića, je više od simbola tog nasilja. To je istovremeno<br />
i obračun sa re<strong>for</strong>mskom, proevropskom orjentacijom i njenim<br />
nosiocima. Obračun sa političkim neistomišljenicima na taj način ukazuje<br />
11 Tema tako složena i višedimenzionalna kao što je <strong>nasilje</strong> predstavlja izazov za<br />
proučavanje i zahteva višeslojni pristup kako bi se obezbedio potpuniji uvid u pojavu<br />
koja postoji od kad i ljudski rod, menjajući, u manjoj ili većoj meri pojavne oblike<br />
u zavisnosti od društveno-istorijskih, političkih, ekonomskih i drugih okolnosti. Čini<br />
se da celovitije razumevanje nasilja zahtevalo multidisciplinarni ekološki uvid u<br />
ovu sveprisutnu pojavu. Da bi se steklo bolje razumevanje zašto je <strong>nasilje</strong> u središtu<br />
pažnje domaće javnosti u Srbiji na početku XX veka, mora se pogledati unazad.<br />
Nedavna istorija ostavila je za sobom mnogo krhotina, a srpsko društvo je arena u<br />
kojoj desenzitizovana javnost blazirano posmatra svakodnevno <strong>nasilje</strong> kao da je se ono<br />
uopšte ne tiče i kao da ono ne snosi za to ikakvu odgovornost.
Nasilje kao način života<br />
47<br />
na jednu bitnu činjenicu koju malo ko uzima u obzir kada se govori o potencijalu<br />
Srbije za promene. Srbija se, naime, nalazi u pretpolitilčkom stanju<br />
koje je starije od poslednjih ratova, ali je sada samo ogoljeno..<br />
Uprkos <strong>for</strong>malnom postojanju višepartijskog sistema, Srbija nije suštinski<br />
pluralna. Osiromašena, frustrirana i demoralisana, nije u stanju da<br />
nađe unutrašnju ravnotežu uspostavljanjem modernog oblika države, koja<br />
uvažava <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> građana. Srbija još nije ni počela proces demokratske<br />
tranzicije, koja podrazumeva rekonstrukciju svih društvenih struktura,<br />
odnosna temeljnu trans<strong>for</strong>maciju političke, ekonomske i kulturne sfere.<br />
Osim toga, raspad je pokazao duboke korene neprosvećenosti u Srbiji, pre<br />
svega, kako kaže jedini jugoslovenski nobelovac Ivo Andrić, kroz odsustvo<br />
poštovanja čoveka, njegovog dostojanstva i pune unutrašnje slobode. Ratovi<br />
su pokazali da su istorijske naslage represije na Balkanu duboke, te da<br />
ne postoje instrumenti za rešavanje spornih pitanja između nacionalnih<br />
i verskih zajednica, pa se zato opcija »prirodnog stanja« nameće kao normalno<br />
rešenje.<br />
Manjinsko pitanje je jedan od najvažnijih indikatora etnonacionalizma<br />
i prateće etničke isključivosti. Država konstituisana na etnicitetu ne<br />
može rešiti pitanje manjina na demokratski način, jer ona po pravilu tretira<br />
manjine kao remetilački faktor. U takvoj atmosferi manjine traže izlaz u<br />
raznim oblicima autonomije i posebnog statusa. Ovakvi zahtevi podstiču<br />
sumnju u njihovu lojalnost i jačaju uverenje da je etnički pluralizam teret<br />
kojeg se treba osloboditi.<br />
Takođe, taj model karakteriše izopštavanje iz javnog života političkih<br />
neistomišljenika i njihovu totalnu marginalizuju. To je na primer bio slučaj<br />
sa Čedom Jovanovićem, kao i sa svim drugim saradnicima premijera<br />
Zorana Đinđića, Nataše Mičić i Žarka Koraća, te brojnim liderima NVO.<br />
Zbog prisustva međunarodne zajednice u Srbiji, potencijal srpskih nacionalista<br />
da istraju na etničkom modelu znatno je smanjen. Međutim,<br />
njihov potencijal za generisanje nacionalne homogenizacije, šovinističkih<br />
kampanja, etničkog nasilja, i izolacionističke, velikodržavne politike još<br />
uvek je veliki i ostavlja dubopk trag u međuetničkim odnosima.
48 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Kulminacija političkog<br />
nasilja 2008. godine<br />
2008. godina ostaće zapamćena po nekoliko masovnih protesta praćenih<br />
<strong>nasilje</strong>m. Na prvom mestu, reč je o masovnom protestu dela građana zbog<br />
proglašenja nezavisnosti Kosova, a na drugom, o reakcijama povodom<br />
hapšenja Radovana Karadžića. U oba slučaja došlo je do sukoba sa policijom,<br />
mada sa nekim karakterističnim razlikama između ova dva primera.<br />
Prva reakcija na proglašenje nezavisnosti Kosova bila je organizovano<br />
<strong>nasilje</strong> grupe demonstarnata u severnom delu Kosova. Paljeni su automobili<br />
i carinski prelazi. Demolirano je nekoliko kancelarija Liberalno<br />
demokratske partije, a kroz medijsku kampanju demonizovane su pojedine<br />
NVO koje su zastupale prihvatanje nove realnosti na Kosovu. Međutim,<br />
samo nekoliko dana kasnije Demokratska stranka Srbije 12 zajedno sa nekoliko<br />
koalicionih partnera i Srpskom radikalnom strankom organizovala<br />
je (21. februara 2008) miting “Kosovo je Srbija” na Trgu republike, da bi<br />
se nastavio na Svetosavskom platou gde je održan moleban. Međutim, tokom<br />
održavanja molebana grupa “izgrednika” napala je ambasadu SAD,<br />
bacajući baklje, razbijajući prozore i paleći zastavu. Potom je u Ulici kneza<br />
Miloša usledila intervencija specijalnih jedinica policije sa desetak vozila<br />
“hamer”, nakon čega su se “huligani” razbežali. Situacija na beogradskim<br />
ulicama smirila se tek oko ponoći.<br />
Osim američke ambasade, napadnuta je ambasada Hrvatske, a izazvan<br />
je i požar u kući pored ambasade. Tokom večeri, napadnuta je i ambasada<br />
Britanije, kojom prilikom je izlomljena kućica za obezbeđenje<br />
ispred ambasade. Demolirana je i kućica ispred ambasade BiH u Krunskoj<br />
ulici, a kamenovane su ambasade Turske i Slovenije. Napadnuta su<br />
i konzularna predstavništva Nemačke, Belgije i Kanade. Na meti je bio i<br />
restoran Mekdonalds na Slaviji, koji je potpuno demoliran, a zapaljeno je<br />
nekoliko vozila koja su bila parkirana ispred. Nasilnici su se tokom večeri<br />
zaputili i ka zgradi B92, međutim, na intervenciju ministra odbrane Dra-<br />
12 Predsednik te stranke Vojislav Koštunica je u to vreme bio predsednik vlade Srbije.
Nasilje kao način života<br />
49<br />
gan Šutanovca, 13 policija ih je u tome sprečila. Veliki broj kontejnera, koji<br />
su se nalazili na trasi kojom su se izgrednici kretali kroz grad, oboren je i<br />
zapaljen.<br />
Tokom nasilnih izgreda oštećeno je više od 90 trgovinskih objekata,<br />
povređeno je 212 osoba, a jedna osoba je izgubila život. U ambasadi SAD<br />
pronađeno je ugljenisano telo Zorana Vujovića (21), studenta iz Novog<br />
Sada, izbeglog sa Kosova. Iz ambasade je potvrđeno da nije reč o pripadniku<br />
obezbeđenja. Veruje se da je uzrok smrti gušenje gustim dimom. 14<br />
Demonstracije su prenosile sve svetske televizijske mreže, a američki<br />
ambasador je odmah reagovao pošto je ambasada napadnuta. Prva<br />
zvanična izjava Slobodana Radovanovića, vršioca dužnosti javnog tužioca,<br />
je bila da se “prema prvim procenama radi o kaznenim delima protiv<br />
javnog reda i mira, protiv imovine, protiv državnih organa, ali i kaznenim<br />
delima povrede ugleda strane države”. Policija je tokom prve noći privela<br />
gotovo 200 izgrednika. 15<br />
Bilo je jasno da je policijska reakcija potpuno zakazala, navodno ne<br />
procenivši dobro koji bi ciljevi mogli biti na meti. Naime, policija nije bila<br />
prisutna isped napadnutih ambasada mada su se reakcije demonstranata<br />
mogle predvideti. Svesno gazeći svoju međunarodnu obavezu da štiti<br />
strana diplomatska predstavništva na svojoj teritoriji, državni vrh Srbije,<br />
na čelu sa Vojislavom Koštunicom, želeo je da pošalje jasnu poruku<br />
međunarodnoj zajednici kao, uslovno shvaćen, oblik retorzije u državnim<br />
odnosima. Velimir Ilić, ministar za infrastrukturu u tadašnjoj vladi je izjavio:<br />
“Oni su nama razbili državu, a mi njima nekoliko prozora. To moraju<br />
i očekivati, da nauče šta je <strong>demokratija</strong>. Razbijanje prozora je takođe<br />
<strong>demokratija</strong>” 16 .<br />
U dokumentu Ministartsva unutrašnjih poslova navodi se da skup nije<br />
bio <strong>for</strong>malno prijavljen Policijskoj upravi za grad Beograd ili teritorijalnoj<br />
13 Ministar Dragan Šutanovac je sa svojim obezbeđenjem otišao u zgradu<br />
tv B92 i upozorio da će intervensiati ukoliko se policija ne pojavi.<br />
14 Jedna žrtva nasilja u Beogradu, www.B92.net , 22. februar 2008.<br />
15 “Paljenje američke ambasade u Beogradu bila je politička<br />
odluka”, www.index.hr 23. februar 2008.<br />
16 “Ilić: Demokratija je razbiti prozor” www.B92.net, 20. februar 2008.
50 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
nadležnoj jedinici policijske stanice. 17 Miting je najavljivan u medijima i<br />
održan je uz prisustvo policije, međutim, budući da nije bio prijavljen policiji,<br />
jasno je da su za izgrede koji su tokom “nelegalnog” skupa nastali<br />
odgovorni organizatori skupa.<br />
Izostanak odlučne, promptne, adekvatne i vidljive reakcije, kao i odsustvo<br />
odgovorno obeležilo je sve nasilne incidente tokom mandata V. Koštunice.<br />
Ista reakcija je bila i povodom martovskog nasilja na Kosovu 2004.<br />
godine, kada su organizovane nasilne demonstracije u Nišu i Beogradu. 18<br />
Hapšenje Radovana Karadžića<br />
Nakon hapšenja Radovana Karadžića koje je privuklo svetsku pažnju, na<br />
ulicama Beograda počela je serija protesta koju je najavilo nekoliko desničarskih<br />
organizacija, među kojima je bila i Srpska radikalna stranka.<br />
Na skupu se mogla videti zastava Obraza, ultradesničarske organizacije,<br />
kao i mnoštvo obeležja sa likom Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na<br />
mitingu je učestvovalo nekoliko stotina ljudi, među kojima i pedesetak<br />
huligana koji su se sukobili sa policijom. Izgrednici su lomili izloge i inventar<br />
okolnih kafića, palili baklje i bacali jake petarde. Nakon obraćanja<br />
17 Država organizovala nelegalni miting, Danas, 5. septembar 2008.<br />
18 Demonstranti su počeli da bacaju kamenice na lokalne džamije, a tokom večeri,<br />
obe džamije su zapaljene. Odsustvo naredbe o policijskoj intervenciji pokazalo je da<br />
postoji prećutno odobravanje napada na verske objekte muslimanske veroispovesti,<br />
kao odmazdu za napad na pravoslavne crkve na Kosovu. Više od godinu dana nakon<br />
incidenta, objavljen je transkript razgovora između tadašnjeg ministra policije Dragana<br />
Jočića, načelnika RJB Miroslava Miloševića i tadašnjeg načelnika beogradske policije<br />
Milana Obradovića, kada je Jočić Obradoviću lično naredio da policija ne upotrebljava<br />
silu protiv demonstranata. Odobrenje intervencije stiglo je prekasno, zatražena je i<br />
asistencija Žandarmerije, koja je iz Novog Sada, takođe stigla prekasno. “Džamija gori,<br />
Jočić se češlja”, Blic, 8. juni 2005. Str. 4. http://82.117.206.29/Develop/vesti.nsf/feaee540<br />
dc011162c1256e7d0032cb98/4751ac4661bc4a2ec12570190070424d?OpenDocument.
Nasilje kao način života<br />
51<br />
generalnog sekretara Srpske radikalne stranke Aleksandra Vučića, grupa<br />
demonstranata počela je da se razilazi. 19<br />
Za razliku od protesta povodom proglašenja nezavisnosti Kosova, u<br />
ovom slučaju, država je bolje obezbeđivala skup, rešena da nasilno ponašanje<br />
svede na minimum. Iako su organizatori skupa pozivali učesnike<br />
na miran protest, ipak je izmakao kontroli zbog ekstremne grupe izgrednika<br />
koja se sukobila sa policijom. Ta ekstremna grupa je izvukla pouke iz<br />
prethodnog divljanja po ulicama Beograda, ovaj put planski se opremivši<br />
šalovima, kapuljačama, kačketima, kako se na video snimcima počinioci<br />
ne bi mogli identifikovati. Ovakva “priprema” ukazuje na nameru da se u<br />
protestu ne učestvuje mirno. Bez obzira na to što nije jasno da li su huligani<br />
na svoju ruku postali nasilni uprkos instrukcijama organizatora skupa,<br />
ono što je verovatno jeste da su to u najvećem broju bili navijači, koji<br />
su situaciju iskoristili za ispoljavanje sopstvenog animoziteta prema policiji<br />
sa kojom su se sukobili. Ono na šta, možda, nisu računali, jeste da je<br />
policija ovaj put bila pripremljena i instruirana da sukobe kontroliše i zaustavi,<br />
umesto lažnog snebivanja i ignorisanja ozbiljnosti situacije tokom<br />
večeri 21. februara 2008.<br />
Iako je policija te večeri, nakon hapšenja Karadžića poslala jasnu poruku<br />
da takvo <strong>nasilje</strong> neće biti tolerisano, protesti zbog hapšenja i izručenja<br />
Karadžića su se nastavili, svakodnevno ometajući saobraćaj u Beogradu.<br />
Policija, odnosno, vlada nije preduzimala nikakve mere da spreči stvaranje<br />
svakodnevnog saobraćajnog haosa. Policija, ipak, nije stala ni u zaštitu<br />
Helsinškog odbora kada je ova grupa demonstranata odlučila da upadne<br />
u zgradu u kojoj su prostorije Odbora, na samom ulazu zgrade je ostavila<br />
kukasti krst. Slično se dogodilo i drugim NVO, kao što su Fond za humanitarno<br />
pravo i Komitet pravnika za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> (YUCOM).<br />
19 Razišla se grupa demonstranata, www.B92.net, 22. juli 2008.
52 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Nasilje prema novinarima<br />
U haotičnoj atmosferi devedesetih, svaki pokušaj izražavanja slobode govora<br />
koji se kosio s politikom tadašnje vlasti mogao je imati za posledicu<br />
progon, pretnje, batinanje, pa čak i ubistva. U Miloševićevo vreme, dva su<br />
novinara platila životom zbog denunciranja politike režima: Dada Vujasinović<br />
i Slavko Ćuruvija. Međutim, ubistvo novinara Milana Pantića desilo<br />
se nakon svrgavanja Miloševića, dok je Dejan Anastasijević igrom slučaja<br />
ostao nepovređen prilikom pokušaja atentata na njega 2007. godine. Uprkos<br />
višegodišnjoj upornosti porodica i novinarskih udruženja, sva tri ubistva<br />
su ostala nerazjašnjena, kao i pokušaj ubistva Dejana Anastasijevića.<br />
Slučaj Dade Vujasinović još uvek uzbuđuje duhove čim se pokrene<br />
nova istraga. Dada Vujasinović je 9. aprila 1994. godine pronađena mrtva<br />
u svom stanu u Trećem bulevaru 118, u Novom Beogradu, sa ranom nanetom<br />
lovačkom puškom njenog oca Radeta Vujasinovića. Na lice mesta<br />
izašli su inspektori MUP Srbije prema čijem mišljenju je Dada “najverovatnije<br />
u trenutku nervnog rastrojstva izvršila samoubistvo iz lovačke puške”.<br />
Međutim, priča o samoubistvu je od samog početka zvučala neuverljivo,<br />
pošto je zbog sitne građe bilo malo verovatno da je sama mogla da povuče<br />
oroz.<br />
Slučaj je praćen nizom nepravilnosti, propusta i previda 20 tokom kriminalističke<br />
obrade i istrage, i ostao je nerazjašnjen. Okružno tužilaštvo je<br />
godinu dana posle smrti novinarke odbacilo krivičnu prijavu protiv nepoznatog<br />
lica, da bi 1996. godine ponovo bio stavljen zahtev za sprovođenje<br />
istražnih radnji, a urađeno je i superveštačenje. Na insistiranje roditelja<br />
ubijene i NUNS, slučaj je ponovo pokrenut. Krajem 2006. godine zatražena<br />
su dodatna veštačenja, a naredne godine istražni sudija je odredio novog<br />
balističara. Tek 14 godina kasnije, sudski veštak konstatovao je da je novinarka<br />
Dade Vujasinović ubijena i da nije izvršila samoubistvo, kako je do<br />
tada glasila zvanična verzija istražnih i sudskih organa. 21<br />
20 Sa oružja nisu skinuti otisci, na mestu zločina pronađeni<br />
su tragovi dveju različitih krvnih grupa itd.<br />
21 “Dada ipak, ubijena?” Mondo, 12. jun 2008.
Nasilje kao način života<br />
53<br />
Slučaj Slavko Ćuruvija: U punom jeku NATO bombardovanja 1999.<br />
godine, 11. aprila, nakon stvaranja atmosfere linča, ubijen je Slavko Ćuruvija,<br />
novinar i urednik listova Dnevni telegraf i Evropljanin. Ni deset godina<br />
od ubistva Slavka Ćuruvije, naručioci, kao ni počinioci tog dela još uvek<br />
nisu otkriveni.<br />
Ćuruvija je bio pod kontinuiranim nadzorom službe Državne bezbednosti,<br />
a tragovi ukazuju na odgovornost bivšeg šefa Državne bezbednosti<br />
Radomira Markovića, nekadašnjeg šefa beogradskog DB Milana Radonjića,<br />
pripadnika tajne službe Ratka Romića i Miroslava Mikija Kuraka, kao i na<br />
Mirjanu Marković, suprugu pokojnog jugoslovenskog predsednika Slobodana<br />
Miloševića.<br />
Policija je 2003. došla do svedoka koji je kao ubicu identifikovao Luku<br />
Pejovića, nekadašnjeg pripadnika JSO, koji je ubijen 2000, 22 dok su druga<br />
dvojica u bekstvu. 23 Tek 2006, je tadašnji specijalni tužilac Slobodan<br />
Radovanović naložio sprovođenje istrage i izjavio da je reč o političkom<br />
ubistvu i da je istraga otvorena protiv velikog broja ljudi, međutim, sve se<br />
završilo na predistražnim radnjama.<br />
Ispitivanje Mirjane Marković u vezi sa Ćuruvijinim ubistvom nikada<br />
nije naloženo, iako je bilo poznato da je ona stajala iza javnih pretnji koje<br />
su mu upućene u tekstu objavljenom u Politici ekspres. Da podsetimo da je<br />
u tim novinama ubistvu prethodio tekst pod naslovom “Ćuruvija dočekao<br />
bombe”, kojim je otpočela medijska hajka na ovog novinara.<br />
Ni demokratska vlast nije pokazala spremnost da se ovaj zločin rasvetli.<br />
Još uvek nisu otvorene arhive i dosijei službi bezbednosti. Jedna od<br />
pretpostavki onih koji stoje iza ovog ubistva jeste da će se sa protokom vremena<br />
umanjiti značaj ovog ubistva.<br />
Slučaj Milana Pantića, dopisnika Večernjih novosti iz Jagodine: Još<br />
uvek nije istražena smrt Milana Pantića iako je, za razliku od dvoje kolega<br />
koji su stradali u vreme režima Slobodana Miloševića, on ubijen posle demokratskih<br />
promena u Srbiji 11. juna 2001. godine.<br />
22 Bilo je dokaza za ubistvo Ćuruvije, www.B92.net 1. oktobar 2008.<br />
23 „Šta čeka vlast?“, glas-javnosti.co.yu, 24.septembar. 2003.
54 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Pantić je ubijen neposredno posle promena sa više udaraca tupim<br />
predmetom u glavu 11. juna 2001. godine u ulazu zgrade u kojoj je stanovao.<br />
U Večernjim novostima objavio je nekoliko tekstova o privrednom<br />
kriminalu u Pomoravskom okrugu. Pisao je o korupciji u jagodinskoj pivari<br />
i popovačkoj Cementari. Iako je objavljeno da su u istrazi angažovana<br />
sva raspoloživa sredstva i mnogobrojno ljudstvo, tužilaštvo se nije oglašavalo,<br />
a predmet je i dalje u jagodinskoj policiji.<br />
Pantićeva supruga je izjavila da sve manje veruje da će ubistvo njenog<br />
supruga biti rasvetljeno, a izvršioci zločina privedeni pravdi, te da bi “trebalo<br />
da se posle sedam godina pojave nove činjenice i podaci”. Ona sumnja<br />
da je to moguće, jer “sve što je moglo – iscrpilo se, oko 2000 ljudi je<br />
saslušano i nema nikakvog rezultata”. 24<br />
Tadašnji ministar policije Dragan Jočić dao je tim povodom problematičnu<br />
i zabrinjavajuću izjavu: “Moram da kažem da nije bila ni namera da<br />
taj novinar bude ubijen, to je bio sticaj nesrećnih okolnosti, onaj ko je naredio<br />
zastrašivanje na taj način je prenaglio, odnosno oni koji su sproveli,<br />
po nalogu, zastrašivanje, su prenaglili i čovek je neplanirano ubijen.” 25<br />
Slučaj Dejan Anastasijević: U noći uoči 14. aprila 2007, na prozor<br />
spavaće sobe novinara Dejana Anastasijevića postavljena je bomba kašikara<br />
koja je eksplodirala načinivši veliku materijalnu štetu. Napad je okarakterisan<br />
kao pokušaj ubistva sa elementima terorizma. Pokušaj ubistva se<br />
kvalifikuje isto kao ubistvo, tj. dovršeno krivično delo, s time što se ostavlja<br />
sudu mogućnost ublaženja kazne. Postoji obično ubistvo (član 113 KZ)<br />
za koje je predviđena kazna zatvora od pet do 15 godina i teško ubistvo<br />
(član 114 KZ) za koje je predviđena kazna zatvora od 10 do 30 ili 40 godina.<br />
Predsednik Tadić je napad nazvao “najtežim napadom na državu”, dok je<br />
iz policije izjavljeno da taj slučaj ima prioritet. Međutim, slučaj do danas<br />
nije rasvetljen, a što vreme više prolazi, to su manje šanse da će se počinioci<br />
ikada otkriti.<br />
Dejan Anastasijević je izveštavao o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije,<br />
potom je svedočio u postupku koji se pred Haškim tribunalom vodio<br />
24 Godišnjica ubistva Milana Pantića, www.B92.net, 11. jun 2008.<br />
25 Isto.
Nasilje kao način života<br />
55<br />
protiv Slobodana Miloševića i nastavio aktivno da istražuje i piše o ratnim<br />
zločinima, ali i o organizovanom kriminalu i službama državne bezbednosti<br />
u Srbiji. Posebnu pažnju u javnosti privukli su njegovi tekstovi posvećeni<br />
slučajevima „Škorpioni“ i „Ubistvo braće Bitići“ za koje se vode postupci<br />
pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu.<br />
Napad je, prema mišljenju Anastasijevića, povezan sa pozivom da ponovo<br />
svedoči u Hagu u slučajevima Vojislava Šešelja i Jovice Stanišića. O<br />
tome da će biti pozvan on nije obavešten od Tužilaštva, ali su Stanišićeva<br />
i Šešeljeva odbrana bile obaveštene. Anastasijević je rekao, “nemam dokaze,<br />
ali imam te dve okolnosti i na kraju krajeva poznato je da su mnogi<br />
svedoci stradali. U slučaju Jovice Stanišića imamo ubistvo bišeg šefa MUPa<br />
Loznice Jeknića, koji je isto trebalo da svedoči protiv Stanišića i nađen je<br />
čovek mrtav sa metkom u glavi u svom automobilu”. 26<br />
Napadi na novinare se nastavljaju<br />
Najnoviji napad na predstavnika medija dogodio se prilikom izveštavanja<br />
sa protesta protiv hapšenja Radovana Karadžića, koji je organizovalo nekoliko<br />
“patriotskih organizacija” uz pomoć Srpske radikalne stranke, kada je<br />
povređen novinar televizije B92 Boško Branković. Njega su učesnici skupa<br />
napali pošto je snimio napad na fotoreportera Foneta. Branković je zadobio<br />
teške telesne povrede, razbijena mu je kamera, a incident se dogodio u<br />
neposrednoj blizini pripadnika policije koji nisu intervenisali. 27 Napadači<br />
su identifikovani, a Milan Savatić je optužen kao glavni napadač, dok su<br />
Stefan Milićević i Nikola Lazić optuženi da su “u grupi ljudi zajedničkim<br />
delovanjem Brankoviću naneli tešku telesnu povredu”. 28<br />
Nakon što je direktor Sportske hale u Vranju napao novinara Vranjskih<br />
novina Dušana Đorđevića pre više od godinu dana, sudski postu-<br />
26 Anastasijević: Godišnjica napada, www.B92.net , 14. april 2008.<br />
27 www.B92-net, 25. jul 2008. Saopštenje za medije –<br />
“Na protestu napadnut snimatelj B92”<br />
28 www.B92.net, 23. septembar 2008, Suđenje za napad na snimatelja B92.
56 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
pak nije pokrenut. Dinku Gruhonjiću, predsedniku Nezavisnog društva<br />
novinara Vojvodine, Nacionalni stroj je uputio pretnje, međutim, slučaj se<br />
završio podnošenjem krivičnih prijava protiv nepoznatog počinioca. Zorica<br />
Milosavljević, novinarka Dnevnika i Slađana Stojanović iz Građanskog<br />
lista udaljene su, prošlog marta, sa godišnje skupštine odbora Srpske radikalne<br />
stranke u Sremskim Karlovcima i to uz asistenciju policije. 29<br />
Novinarska ekipa napadnuta je u Zaječaru prilikom pokušaja da napravi<br />
reportažu sa uviđaja povodom ubistva Saše S. na bazenu u Zaječaru.<br />
Prijatelji ubijenog pokušali su da spreče uviđaj i nasrnuli su na prisutne<br />
novinare. Novinari su napadnuti nedaleko od policajca koji je obezbeđivao<br />
mesto zločina. Sukob je okončan tek nakon što su se umešali inspektori<br />
Policijske uprave koji su obavljali uviđaj. Međutim, napadači su, ispred<br />
redakcija agencijske kuće za medije, sačekali ekipe televizija B92, Pink i<br />
Avala, zaustavili ih i ponovo od njih tražili snimke, sumnjajući da su na<br />
novoj kaseti uspeli nešto da snime. Novinarima su upućene pretnje smrću<br />
ukoliko objave šta se dogodilo. Novinarske ekipe svih televizijskih kuća zatražile<br />
su policijsku zaštitu.<br />
Kao reakcija na napad na novinare u Zaječaru, ministar policije Ivica<br />
Dačić naložio je da se novinari zaštite od pritisaka i napada, kako bi mogli<br />
objektivno da in<strong>for</strong>mišu javnost. 30<br />
Policija je privela Igora P. (1978) i Miljana M. (1979), osumnjičene<br />
da su izvršili ovo krivično delo – sprečavanje službenog lica u vršenju<br />
službene radnje, a protiv njih biće podneta krivična prijava.<br />
Prilikom pokušaja da fotografiše pogrebnu povorku sa telom ubijenog vahabije<br />
Ismaila Prentića 31 , napadnut je novinar Zoran Šaponjić u Novom<br />
Pazaru. Na novinara je nasrnula grupa muškaraca, kojom prilikom je on<br />
zadobio nekoliko udaraca u glavu, a fotoaparat mu je oduzet i uništen,<br />
29 „Napadi na novinare uglavnom nekažnjeni“ , www.politika.rs, 9. januar 2009.<br />
30 www.B92.net, 14. jul 2008.<br />
31 U akciji policije, izvedenoj 20. aprila 2007, u zaseoku na oko sedam kilometara<br />
od Novog Pazara, poginuo je Ismail Prentić, označen kao vođa terorističke grupe,<br />
ranjen je pripadnik grupe Senad Ramović (34), a uhapšen Safet Bećirović (59).
Nasilje kao način života<br />
57<br />
iako se predstavio kao novinar. Teži incident sprečen je intervencijom nekolicine<br />
muškaraca iz pogrebne kolone, koji su stali u zaštitu novinara. 32<br />
Kazne<br />
U Srbiji je tokom 2008. godine zabeleženo stotinak napada na novinare,<br />
od kojih je samo jedan procesuiran 33 . 35 napada na novinare, fotoreportere<br />
i snimatelje, koliko je zabeleženo tokom prvih sedam meseci u 2008.<br />
godini, nadaleko nadmašuje statistički godišnji prosek. 34 NUNS, takođe,<br />
navodi “da su i tokom septembra [2008] u više navrata napadane kolege<br />
širom Srbije, kao i da su militantne grupe, nezadovoljne uređivačkom politikom<br />
medija, nastavile da upadaju u više redakcija” 35 . Počinioci napada<br />
na novinare, kako se čini, najčešće ostaju ili neotkriveni ili nekažnjeni.<br />
Udruženje novinara Srbije predlaže strože kazne za napade na novinare,<br />
te da se takve odredbe uvrste u najavljene izmene i dopune Zakona<br />
o javnom in<strong>for</strong>misanju, što je jednostavnije nego menjati Krivični zakonik.<br />
Za napad ili pretnju napadom na novinara ili urednika u obavljanju<br />
novinarskog posla zaprećena je kazna do tri godine zatvora. Podaci ukazuju<br />
da bavljenje novinarskim poslom postaje sve rizičnije 36 , pa UNS smatra<br />
da bi oštrije kazne delovale preventivno na potencijalne napadače. Predloženo<br />
je i da se u zakon unese i prekršajna odgovornost za onemogućavanje<br />
novinara da prate javne skupove, jer se sve češće „nepoželjnim”<br />
novinarima zabranjuje prisustvo na sednicama lokalnih skupština i sličnim<br />
događajima.<br />
32 “Na sahrani vehabije napadnut novinar”, Kurir, 21. april 2007.<br />
33 Stotinak napada na novinare u 2008. godini, RTS,26. decembar 2008.<br />
34 www.nuns.org.yu, 16. januar 2009.<br />
35 www.nuns.org.yu, 16. januar 2009.<br />
36 Za sedam ovogodišnjih meseci zabeleženo je 35 teških incidenata, što je<br />
dvostruko više nego što je zabeleženo napada na novinare ranijih godina.
58 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Strukturalno <strong>nasilje</strong><br />
Strukturalno <strong>nasilje</strong> označava takvu vrstu nasilja koja korespondira sa sistematskim<br />
načinima na koje određena društvena struktura ili društvena<br />
institucija nanosi štetu ljudima, sprečavajući ih da zadovolje svoje osnovne<br />
ljudske potrebe. Institucionalizovani etnocentrizam, nacionalizam, rasizam,<br />
seksizam, heteroseksizam, elitizam samo su primeri strukturalnog<br />
nasilja. Strukturalno <strong>nasilje</strong> i direktno <strong>nasilje</strong> su u tesnoj međuzavisnosti.<br />
Strukturalno <strong>nasilje</strong> neizbežno dovodi do konflikta i do direktnog nasilja,<br />
uključujući <strong>nasilje</strong> u porodici, rasno <strong>nasilje</strong>, zločini iz mržnje, terorizam,<br />
genocid i rat. 37<br />
Hana Arent korelaciju između strukturalnog i direktnog nasilja objašnjava<br />
tako što oni koji ne poseduju moć koriste <strong>nasilje</strong> kao instrument<br />
za uvećanje svoje snage. 38 Otud se može razumeti zašto mladi, odrasli u<br />
siromaštvu, mogu pristupati različitim bandama i učestvovati u nasilnim<br />
sukobima, kao i zašto porodično <strong>nasilje</strong> prednjači u osiromašenim<br />
zajednicama.<br />
Za strukturalno <strong>nasilje</strong> je karakteristično da ne postoji pojedinačni<br />
počinilac, već ono nanosi štetu nefleksibilnošću i rigidnošću struktura<br />
prilikom susretanja sa različitostima, polnim, rasnim, klasnim ili nekim<br />
drugim. Osim zbog praktične nevidljivosti, strukturalno <strong>nasilje</strong> je karakteristično<br />
po tome što se odvija manje-više nezavisno od individualnog ponašanja,<br />
kao i po svom kontinuiranom dejstvu (za razliku od sporadičnog<br />
dejstva individualnih nasilnih akata).<br />
Odlukama na nivou društvenih i ekonomskih struktura određuje se<br />
raspodela resursa među članovima društva. Ishod tih odluka je <strong>nasilje</strong><br />
zato što nanosi štetu, povrede ili smrt onima kojima su elementarni uslovi<br />
uskraćeni usled delovanja datih struktura. Strukturalno <strong>nasilje</strong> se odnosi<br />
na visoke stope slabog zdravlja i smrti kao rezultata siromaštva. 39 Raspodela<br />
resursa u društvu utiče ne samo na životni standard, već i na šanse za<br />
37 www.nationmaster.com/encyclopedia/.<br />
38 Arendt, Hannah. 1969. On Violence. New York: Harcourt, Brace & World, Inc.<br />
(www.monitor.upeace.org).<br />
39 www.depts.washington.edu
Nasilje kao način života<br />
59<br />
opstanak. Ravnomernija distribucija može produžiti očekivani životni vek<br />
članova društva, budući da je smrtnost kao rezultat neravnopravne raspodele<br />
tipičan primer inherentnog strukturalnog nasilja.<br />
Norveški sociolog Johan Galtung je skovao termin strukturalno <strong>nasilje</strong><br />
kako bi opisao ograničavanje ljudskog potencijala kao posledicu ekonomskih<br />
i političkih struktura u društvu. 40 Primeri strukturalnog nasilja,<br />
prema Galtungu, su: neravno<strong>prava</strong>n pristup resursima, političkoj moći,<br />
obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti ili pravnoj zaštiti. Strukturalno <strong>nasilje</strong> se<br />
javlja kada deca nemaju pristup adekvatnim školskim ustanovama, kada<br />
radnici rade u nehumanim uslovima, kada ljudi zbog svoje drugačije seksualne<br />
orijentacije dobiju otkaz. Strukturalnom nasilju su, primera radi,<br />
izloženi stanovnici Pančeva, čije je zdravlje ugroženo zbog delovanja industrijskih<br />
i naftno-prerađivačkih pogona, koji gotovo svakodnevno nekažnjeno<br />
krše zdravstvene standarde, a samim tim, i zakon.<br />
Usled mnoštva pojavnih oblika, strukturalno <strong>nasilje</strong>, zahtevalo bi posebnu<br />
studiju. Na ovom mestu biće navedeni samo neki primeri strukturalnog<br />
nasilja kome su izloženi Romi u srpskom društvu, kako bi se<br />
ilustrovalo prikriveno, dugotrajno i okrutno dejstvo ovog oblika nasilja.<br />
Zdravlje, higijenski uslovi,<br />
životni vek Roma<br />
Najnoviji rezultati istraživanja stanja dece i žena u Srbiji pokazuju da<br />
je veliki broj romske i siromašne dece u Srbiji isključen iz obrazovnog,<br />
zdravstvenog i sistema socijalne zaštite.41 Istraživanje je urađeno na na-<br />
40 Galtung, J. (1969). Violence, peace and peace research.<br />
Journal of Peace Research, 6(3), 167-191.<br />
41 Ovo su neki od podataka koji su dobijeni „Istraživanjem višestrukih pokazatelja stanja<br />
i položaja dece i žena” (Multiple Indicator Cluster Survey – MICS). Obuhvatajući uzorak<br />
od 10.000 domaćinstava, MICS je najveći izvor podataka kojima se može pratiti stanje<br />
dece i žena u Srbiji.<br />
Istraživanje višestrukih pokazatelja u Srbiji su sproveli Republički zavod za statistiku<br />
Vlade Republike Srbije i agencija za istraživanje javnog mnjenja Strategic Marketing, a
60 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
cionalnom uzorku domaćinstava i prvi put je posebno ispitano stanje 20<br />
posto najsiromašnijih stanovnika i Roma koji žive u romskim naseljima.<br />
Rezultati istraživanja koje je urađeno 2005. godine pokazuju da je nejednakost,<br />
koja je najčešće vezana za siromaštvo i etničku pripadnost, još uvek<br />
velika.<br />
Stopa smrtnosti odojčadi se često upotrebljava kao pokazatelj životnog<br />
standarda i fizičkog kvaliteta života. To je važna mera dobrobiti odojčadi,<br />
dece i trudnica, budući da se dovodi u vezu sa mnoštvom faktora, poput<br />
zdravlja trudnica, kvaliteta i pristupa medicinskoj nezi, socioekonomskim<br />
uslovima i praksi javnog zdravlja. Stopa smrtnosti romske dece posebno<br />
je visoka kod odojčadi, kod kojih je stopa smrtnosti 26 na 1000 živorođenih.<br />
42 Verovatnoća smrtnosti romske dece do pet godina starosti je gotovo<br />
tri puta veća (oko 28 na 1000 živorođenih) od nacionalnog proseka. 43<br />
Najveća stopa smrtnosti kod žena u reproduktivnom periodu je zabeležena<br />
kod Romkinja. Samo u 2002. godini 243 Romkinje starosti od 15 do<br />
49 godina umrlo je od različitih uzroka.<br />
Etnicitet je usko povezan sa brojem vakcinisane dece. Dok je 87 odsto<br />
dece u Srbiji vakcinisano protiv malih boginja, zauški i rubeole, samo 63<br />
posto romske dece iz romskih naselja je primilo ove vakcine.<br />
Samo jedan odsto Roma doživi šezdesetu godinu života. Gotovo 44<br />
odsto romskih naselja je nehigijensko, trećina nema vodovodnu mrežu, a<br />
dve trećine nemaju kanalizaciju, dok svako deseto dete živi u objektu bez<br />
električne energije. Veliki procenat dece i odraslih ne pije mleko, niti jede<br />
mlečne proizvode, a upotreba mesa je posebno retka u ishrani.44 Prevalencija<br />
pothranjenosti kod romske dece je nekoliko puta zastupljenija u<br />
rezultati su objavljeni 13. juna 2007.<br />
http://www.unicef.org/serbia<br />
42 Smanjiti smrtnost porodilja, www.B92.net, 6. novembar 2007, B92.<br />
43 Prema podacima Instituta za javno zdravlje, naša zemlja zaostaje u odnosu na mnoge<br />
evropske zemlje u kojima godišnje umre manje od pet beba na 1000 stanovnika.<br />
44 Ove podatke o zdravstvenoj slici Roma izneo je Osman Balić, član Lige<br />
za Dekadu Roma iz niškog JUROM centra, na skupu u Medija centru.<br />
Uz napomenu da se u ovu populaciju vratila tuberkuloza, jedino što ih<br />
“približava Evropi jesu narkomanija i HIV”. Balić je stanje ocenio kao<br />
katastrofi čno i rekao da su “Romi dovedeni na rub biološke egzistencije”.
Nasilje kao način života<br />
61<br />
odnosu na nacionalni prosek – 12 posto romske dece je akutno, a 20 posto<br />
hronično pothranjeno.<br />
Obrazovanje Roma<br />
Strukturalno <strong>nasilje</strong> prema Romima odražava se ne samo kroz zdravstvenu<br />
zaštitu, uslove života, siromaštvo, zapošljavanje, već i kroz obrazovanje.<br />
Romska deca u Srbiji susreću se sa nizom barijera koje je postavio obrazovni<br />
sistem. 45 Samo 33 odsto dece u Srbiji pohađa predškolske ustanove.<br />
Ovaj procenat je drastično niži među najsiromašnijom decom i iznosi 7<br />
odsto, a samo 4 odsto među romskom decom. Kao i u mnogim drugim zemljama,<br />
osnovno obrazovanje je univerzalno. Ipak, dramatični dispariteti<br />
se javljaju u srednjem obrazovanju. Ukupno pohađanje na nacionalnom<br />
nivou je 84 posto, dok samo 10 odsto romske dece pohađa srednju školu. 46<br />
Postoji više uzroka za otežan ili onemogućen pristup romske dece<br />
obrazovanju. Čest je problem što romska deca ne govore srpski, ili ne vladaju<br />
dobro njime, što otežava rad u školi. Na primer, nije nepoznato da se<br />
zbog jezičke barijere romska deca šalju u škole za decu ometenu u razvoju,<br />
što je posledica neadekvatnog sistema ispitivanja prilikom upisa u prvi<br />
razred osnovne škole, i zanemarivanja činjenice da ova deca često ne vladaju<br />
srpskim jezikom. Sa druge strane, siromaštvo otežava nabavljanje potrebnih<br />
udžbenika, što predstavlja još jednu prepreku za inkluziju Roma<br />
u društvo.<br />
Strukturalno <strong>nasilje</strong> − prikriveno <strong>nasilje</strong> siromaštva i marginalizacije<br />
− predstavlja kršenje ljudskih <strong>prava</strong> i vodi dehumanizaciji onih koji su mu<br />
sistematski izloženi. Prvi korak u borbi protiv strukturalnog nasilja jeste<br />
njegovo uočavanje i suočavanje sa njegovim razornim posledicama, kako<br />
bi se uopšte otpočela borba protiv nasilja na strukturalnom nivou.<br />
45 Istakla je u beogradskom Medija centru savetnica potpredsednika Vlade<br />
Srbije za obrazovanje i socijalna pitanja Tinde Kovač-Cerović.<br />
46 Istraživanje UNICEF-a o položaju žena i dece u Srbiji, http://www.unicef.org/serbia
62 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Napadi na manjine<br />
Netolerancija prema pripadnicima nacionalnih (i verskih) manjina vidljiva<br />
je kroz mnoštvo primera, setimo se samo inicijativa stanovnika naselja<br />
Dr Ivana Ribara ili stanovnika Ovče 47 , koji su organizovali proteste protiv<br />
izmeštanja Roma iz takozvanih nehigijenskih naselja u njihov komšiluk.<br />
Premda ovakvi izlivi netolerancije nisu strani ni državama u našem<br />
okruženju (selo Ambrus, Slovenija 48 ), netrpeljivost prema manjinama je<br />
ne mali broj puta prerastala u <strong>nasilje</strong> i atmosferu linča.<br />
Nakon donošenja odluke gradskih vlasti o privremenom postavljanju<br />
kontejnera u naselju Dr Ivana Ribara, gde bi trebalo da se presele porodice<br />
Roma iz nehigijenskog naselja Staro Sajmište ispod mosta Gazela, grupa<br />
građana je počela proteste 49 u naselju Dr Ivana Ribara protiv ove odluke.<br />
47 Predstavnici rumunske nacionalne manjine u Ovči najavili su masovnije<br />
proteste zbog najavljenog raseljavanja Roma u to naselje. Stanovnici Ovče tvrde<br />
da u tom naselju živi jedina rumunska zajednica na teritoriji Beograda koja<br />
ima status starosedelaca, zbog čega bi naseljavanjem Roma bili asimilovani.<br />
“Ovča:Rumuni protestuju zbog Roma”, www.B92.net 24. septembar 2008.<br />
48 U slovenačkom selu Ambrus, u novembru 2006. godine, došlo je do<br />
masovnih protesta stanovnika naselja zbog najavljenog preseljenja Roma u<br />
to naselje. Protesti su eskalirali u <strong>nasilje</strong>, pa je uključena i policija, specijalna<br />
policija i konjica, a u sukobu je više građana povređeno. Nakon smirivanja<br />
situacije, odustalo se od projekta useljavanja Romskih porodica u Ambrus.<br />
“Situacija s Romima opet napeta”, www.B92.net, 26. novembar 2006.<br />
49 Tokom organizovanja ovih protesta, počeli su naizmenični pokušaji spaljivanja romskih<br />
naselja u Beogradu. Tridesetog jula 2005. godine oko 21 čas, četiri nepoznata mladića u<br />
belim majicama su bacila četiri pivske flaše, napunjene zapaljivim materijama, na kuće<br />
Roma u naselju na Tošinom Bunaru. Flaše su pale pored šupe i počele da gore. Jedna<br />
je gorela na sredini dvorišta a jedna, koja je bila u kući, sama se ugasila. Prvog avgusta<br />
2005. godine oko 22 časa, nepoznati mladići su opkolili kuću u romskom naselju na<br />
Bežanijskoj kosi u ulici Partizanskih avijacija, u kojoj živi romska porodica Durmiši, i u<br />
tišini bacili 7-8 flaša sa molotovljevim koktelom. Nakon toga su nestali u nepoznatom<br />
pravcu automobilom koji ih je čekao. Nije bilo povređenih ni veće materijalne štete<br />
zato što su stanovnici naselja brzo reagovali. Nekoliko stotina metara niže u istoj ulici,<br />
27. avgusta 2005. godine stanovnici su osujetili napad jer su mladići, još dok su prilazili<br />
naselju, iz kola dovikivali psovke i pretnje. Čuli su da kola jure i da iz njih viču „Cigani
Nasilje kao način života<br />
63<br />
Grupe nepoznatih mladića počele su da obilaze romska naselja u Beogradu<br />
pokušavajući da ih spale, tuku stanovnike i vređaju na nacionalnoj i rasnoj<br />
osnovi. Dogodila su se četiri pokušaja spaljivanja romskih naselja. 50<br />
Pritisak je, očigledno, doneo željene rezultate. Ideje o preseljenju<br />
Roma u Zemun Polje, Batajnicu, Novi Beograd i Veliki Mokri Lug još ranije<br />
je propalo, a posle dve nedelje svakodnevnih protesta, gradske vlasti su<br />
odustale i od plana da se u naselju Dr Ivana Ribara postave bungalovi za<br />
privremeni smeštaj žitelja nehigijenskog naselja ispod Gazele. Istovremeno,<br />
reakcija Vlade Srbije na sve učestalije <strong>nasilje</strong> nad Romima je izostala.<br />
Po proglašenju nezavisnosti Kosova, netrpeljivost prema albanskom<br />
stanovništvu iskazana je kroz niz napada, od kojih se ovde navode neki<br />
koji su se odigrali u Vojvodini. U jednom od takvih mržnjom inspirisanih<br />
napada, koji se odigrao u pekari “Violeta” u Novom Sadu, nepoznati<br />
muškarac je pretukao kupca koji se tu zatekao. Napadač je svoj napad<br />
obrazložio time da je “mušterija kupovala u pekari čiji je vlasnik albanske<br />
nacionalnosti. 51 ”<br />
Na sajtu www.youtube.com postavljen je snimak pod nazivom “Šiptari<br />
lete u nebo”, potpisan sa “Oslobodioci – omladina lojalna pravoslavlju.<br />
Na snimku se vide tri maskirane osobe koje su, u noći između 2. i 3. septembra,<br />
razbile izlog pekare “Violeta”, polile unutrašnjost benzinom i zapalile<br />
je pomoću baklje. Amaterski snimak počinje tekstom: “Reci svima<br />
gde ste, spalićemo vas“, pa su svi muškarci izašli i napadači su pobegli. Ovom pokušaju<br />
paljenja kuća prethodilo je svakodnevno bacanje kamenja uz vređanje, tako da su<br />
muškarci iz naselja odlučili da dežuraju svake noći, kako bi sačuvali svoje domove.<br />
Dana 29. avgusta oko 2 sata ujutru, dva nepoznata mladića su bacila dva molotovljeva<br />
koktela na barake u Šumatovačkoj ulici u opštini Vračar. Jedan molotovljev koktel je<br />
bačen na krov barake a drugi ispod kombija koji se nalazio pored barake. Niko nije<br />
povređen jer su stanari brzo reagovali i pozvali policiju koja je ubrzo došla i izvršila<br />
uviđaj. 6. septembra 2005. godine oko 15 časova, ispred zgrada u ulici Dr Ivana Ribara,<br />
N.N. mladić srpske nacionalnosti napao je gumenom palicom Fadila Brahimija, Roma<br />
po nacionalnosti. Tom prilikom je Fadil Brahimi zadobio dva udarca u predelu vrata<br />
i desnog ramena. Napadač je bio u društvu još četiri mladića koji su za to vreme<br />
sedeli na betonskom pločniku u parku. Nakon incidenta, Romi su pozvali policiju.<br />
50 1 “Komunalni rasizam” Danas, 15. juli, 2005. 2 11. juli 2005.<br />
51 www.dnevnik.co.yu, 20.03.2008.
64 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
ko si, ne stidi se svoje vere i budi ponosan sin pravoslavlja!”, a propraćen<br />
je himnom “Bože pravde”. 52 Vlasnik pekare, Binaj Vebi, Albanac, naveo je<br />
da “u požaru nije bilo povređenih jer pekara u tom trenutku nije radila”. 53<br />
Snimak, potpisan sa “Oslobodioci – Omladina lojalna pravoslavlju”, uklonjen<br />
je sa pomenutog sajta nakon objavljivanja reportaže o ovom događaju<br />
u medijima, zbog kršenja pavila upotrebe sajta.<br />
Nakon sprovođenja istrage, policija je utvrdila da su za napad odgovorni<br />
Rudolf R. (20), Holik N. (21) i maloletni M.M. (17), svi iz Novog Sada.<br />
Na to ih je, kako se navodi u policijskom izveštaju, podstrekivao Jovan Š.<br />
(28) iz Novog Sada, koji je angažovao i Bojana J. (26) da kamerom snimi<br />
paljenje pekare, a čiji snimak je polovinom januara ove godine objavljen<br />
na internet sajtu. Protiv Jovana Š. i Bojana J. podnete su krivične prijave<br />
zbog izazivanja nacionalne, rasne i verske mržnje, dok je protiv ostalih počinilaca<br />
podneta krivična prijava zbog izazivanja opšte opasnosti.<br />
U martu 2008. godine u Somboru neimenovana grupa ljudi je pokušavala<br />
da sprovede bojkot pekara čiji su vlasnici Albanci 54 . Nakon proglašenja<br />
nezavisnosti Kosova, akcija deljenja besplatnog hleba bila je organizovana<br />
ispred 12 pekara sa ciljem odvraćanja građana od kupovine u pekarama<br />
čiji su vlasnici Albanci. Istovremeno, razbijena su stakla na nekoliko somborskih<br />
pekara čiji su vlasnici Albanci, a neke od njih su napadane i više<br />
puta. Ovu akciju je sprovela jedna nestranačka organizacija koja nije htela<br />
da otkrije svoje ime. Akcija je “uspela” utoliko što je dovela do raspirivanja<br />
mržnje i sejanja straha među pripadnicima albanske etničke zajednice.<br />
Treći u nizu napad na Albance u Vojvodini povodom proglašenja nezavisnosti<br />
Kosova dogodio se na “srpsku” Novu godinu, kada su i na drugom<br />
objektu pekare “Violeta”, u Kosovskoj ulici u Novom Sadu, polupana<br />
stakla i vitrina. Međutim, vlasnik pekare i novosadska policija ističu da se<br />
tada radilo o sukobu navijača. 55 Čak i ako je tačno da je u pitanju bio su-<br />
52 Rasvetljeno paljenje pekare, Beta, 23. januar 2008.<br />
53 Rasvetljeno paljenje pekare, Beta, 23. januar 2008.<br />
54 Sombor: Kome smetaju pekari, B92, 2. mart 2008.<br />
55 Paljenje pekare uz himnu 17. januar 2008. | 12:01 – > 17:34 | Izvor: B92 Beograd,<br />
Novi Sad – Na internet sajtu www.youtube.com postavljen snimak paljenja jedne<br />
novosadske pekare, čiji je vlasnik Albanac. Snimak naknadno uklonjen.
Nasilje kao način života<br />
65<br />
kob navijača to nipošto ne čini manje strašnim uništavanje imovine koje<br />
je rezultat nasilja.<br />
Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, ocenio<br />
je za B92 da je snimak paljenja pekare, kao i snimak “Škorpiona” koji<br />
ubijaju zarobljenike iz Srebrenice, prikazuje <strong>nasilje</strong> nad onima koji su drugačiji.<br />
On upozorava da “u ovom trenutku stižu signali s najviših mesta da<br />
je svaki ekstremizam, a naročito ekstremizam kamufliran rodoljubljem,<br />
pravoslavljem dopušten, onda se nemojmo čuditi da će sve više ljudi to da<br />
radi, čak i ako im neko izričito ne naredi, i da će ne samo to da rade, nego<br />
i da se ponose.” 56<br />
Vlada Srbije je u više navrata pokazala odsustvo rešenosti da stane na<br />
put diskriminaciji i nasilju koje iz nje proizilazi, iako je upravo država dužna<br />
da pruži institucionalne garancije grupama koje su izložene diskriminaciji.<br />
Zakon o zabrani diskriminacije trebalo bi da štiti pripadnike verskih<br />
i nacionalnih manjina, osobe sa hendikepom, Rome, žene koje su izložene<br />
rodnoj diskriminaciji, seksualne manjine i sve ostale koji se osećaju ugroženima<br />
u Srbiji. Međutim, Srbija je još uvek jedina evropska država koja<br />
nema opšti zakon protiv diskriminacije koji predstavlja generalnu zabranu<br />
diskriminatornog ponašanja. Nakon donošenja takvog zakona, slede drugi<br />
zakoni koji se bave specifičnim grupama koje su češće žrtve diskriminacije,<br />
ili se bave specifičnim društvenim odnosima u kojima se diskriminacija<br />
češče javlja. 57<br />
56 “Paljenje pekare uz himnu”, 17. januar 2008. B92.<br />
57 Očekuje se da će Srbija dobiti opšti antidiskriminacioni zakon tokom marta ili<br />
aprila 2009, jer je zakon već u Skupštini. Donošenje ovog zakona predstavlja<br />
tek prvi (i osnovni) korak koji država mora preduzeti kako bi zaštitila sve svoje<br />
građane i garantovala jednakost njihovih <strong>prava</strong>, kao i njhovu bezbednost.
66 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Navijačko <strong>nasilje</strong><br />
Istorijski, društveni, ekonomski, politički i kulturni faktori na različite načine<br />
utiču na prirodu i intenzitet ispoljavanja navijačkog nasilja u evropskim<br />
državama. Na primer, u Engleskoj, značajan faktor je društvena klasa,<br />
u Škotskoj ili u Severnoj Irskoj to su religijski činioci, u Italiji je to ispoljavanje<br />
istorijski utemeljenih regionalnih antagonizama i sl. 58<br />
Navijačko <strong>nasilje</strong> na prostoru bivše Jugoslavije bilo je opterećeno odnosima<br />
između pojedinačnih klubova, ali i pripadnika različitih naroda.<br />
Danas, u Srbiji, odnosi između navijača suprotstavljenih timova izraz su<br />
njihovog takmičarskog duha, ali i njihovog društvenog položaja, obrazovanja,<br />
društvenih vrednosti, kao i destruktivnih impulsa. Nepisano je pravilo<br />
da utakmice služe kao ventil kojim društvo dopušta ispoljavanje agresije<br />
i frustracija navijača. Međutim, mnogobrojni incidenti pokazuju da izlivi<br />
navijačkog nasilja često izmiču svakoj kontroli, kao i da često, iz okvira stadiona,<br />
prelaze na političke događaje i skupove na ulicama glavnog grada.<br />
Osim međusobnog sukobljavanja, sukobi sa policijom na utakmicama<br />
odraz su njihove društvene marginalizovanosti, ali i istinske mržnje<br />
prema policiji. Na ulicama Beograda često se, nakon važnijih utakmica, a<br />
naročito onih u kojima je bilo sukobljavanja sa policijom, pojavljuju grafiti<br />
destruktivne sadržine. “Smrt policiji”, “Stop represiji nad navijačima”, i<br />
mnogi drugi nepristojne sadržine čest su prizor.<br />
Termin huliganstvo su stvorili britanski mediji, posebno tabloidni, polivinom<br />
šezdesetih godina prošlog veka. Iako ne postoji specifična zakonska<br />
definicija ovog pojma, moglo bi se reći da je najopštije shvatanje da je<br />
to <strong>nasilje</strong> ili neredi koji uključuju fudbalske navijače. 59 Međutim, iako su<br />
se huliganima najpre smatrali fudbalski navijači koji izazivaju nerede i sukobe,<br />
ovaj pojam se proširio i na izgrednike u kontekstu drugih sportskih<br />
događaja. Poznato je da huligani u Engleskoj potiču iz sloja radničke klase,<br />
manji broj radi na sivom tržištu ili je nezaposlen. Oni su u kasnijem tinej-<br />
58 Social Issues Research Centre www.sirc.org<br />
59 Pearson, G. (University of Liverpool FIG Factsheet) –<br />
www.liv.ac.uk/footballindustry/hooligan.html
Nasilje kao način života<br />
67<br />
džerskom dobu ili u ranim dvadesetima, mada nije neuobičajeno učešće<br />
starijih huligana u ulozi lidera. 60<br />
Iako huligani kod nas imaju neke zajedničke karakteristike sa onima<br />
iz Engleske (često potiču iz radničke klase, nezaposleni su ili rade na sivom<br />
tržištu, u kasnim tinejdžerskim ili ranim dvadesetim godinama), postoje<br />
i neke specifične odlike ovih skupina koje su rezultat urušavanja srpskog<br />
društva. Psiholog Vladan Beara iz Centra za traumu, navodeći da su<br />
navijači posebna društvena grupa, ističe da je u Srbiji ta grupa naročito<br />
agresivna: “U takvoj jednoj atmosferi uzgaja se slika o pripadniku drugog<br />
plemena, druge grupe, kao o nekome ko je manje vredan, ko je zao i koji<br />
zbog toga zaslužuje kaznu. Ti mladi ljudi su odrastali u periodu ratova.<br />
Gledali su dnevnike, gledali su scene nasilja, njihovi očevi su bili na ratištima,<br />
mnogi od njih su proterani iz svojih domova...” 61<br />
Otud pribegavanje nasilju ovim, najvećim delom, mladim ljudima nije<br />
strano. Agresivno ponašanje i tuče uoči fudbalskih utakmica uobičajen su<br />
način kanalisanja otvorenog neprijateljstva prema pripadnicima protivničkog<br />
kluba, a dešava se i da se sukobi navijača završe smrtnim slučajem.<br />
Incidenti<br />
Nasilje koje je direktno povezano sa navijačkim grupama postalo je sastavni<br />
deo “sportskog života”. Broj incidenata u poslednjih osam godina meri<br />
se stotinama, a ubistva na sportskim događajima u poslednjih osam godina<br />
su u značajnom porastu. Kada je o nasilju koje je povezano sa sportskim<br />
događajima reč, treba reći da je ono slojevito. Vinovnici nasilja na<br />
sportskim terenima najčešće su navijači, ali i policajci koji su u poslednjih<br />
nekoliko godina optuženi za ozbiljne incidente. Neki od tih incidenata za<br />
posledicu su imali i teško ugrožavanje života građana 62 .<br />
60 Nicholls, Andy (2005). Hooligans A-L. Milo Books, 63. ISBN 1 903854 41 5.<br />
61 Radio Deutsche Welle, 15. april 2008.<br />
62 U oktobru 2004. godine pripadnici Žandarmerije, uoči „večitog derbija“ teško su ranili<br />
15-godišnjeg dečaka ispalivši gumeni metak koji ga je pogodio u lice. Dečak je ostao<br />
težak invalid usled povrede. Takođe, 15. juna 2006. godine Žandarmerija je u hali Pionir<br />
prekoračila ovlašćenja kada je tokom košarkaške utakmice nepotrebno intervenisala
68 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Za zaustavljanje nasilja na sportskim priredbama problem predstavlja<br />
i teza da se između pripadnika javne bezbednosti i grupa hilagana iz većih<br />
sportskih klubova postoji jedan uzajamni odnos poverenja i saradnje.<br />
Naime, postoji veza između delova policije iz “javnog reda i mira” i to je<br />
jedan od glavnih uzroka što nema rezultata u borbi protiv huligana. “Delovi<br />
policije pravdaju se time da su im pojedini navijači važne operativne<br />
veze i da zbog toga ne mogu da pokreću postupke protiv njih” 63 . Međutim<br />
kao najčešći generator nasilja navode se huligani koji su pripadnici najekstremnijeg<br />
navijačkog korpusa. Broj incidenata samo u poslednjih osam<br />
godina meri se stotinama.<br />
Početak crne serije događaja odigrao se 30. oktobra 1999. godine, i<br />
to na “večitom derbiju”. Usred utakmice, navijači Partizana su ispalili nekoliko<br />
raketa sa južne tribine, od kojih se jedna zabola u vrat Aleksandra<br />
Radovića (17) iz Opova, koji je bio na severu, među navijačima Crvene<br />
zvezde. Nesrećni mladić nije preživeo. Trojica navijača Partizana 14. maja<br />
2002. pretukla su nekadašnjeg proslavljenog boksera Živorada Šiškovića<br />
(66) na železničkoj stanici kod Pančevačkog mosta, kada je stao u odbranu<br />
Kineza koga su huligani maltretirali. Čovek je preminuo od posledica<br />
srčanog udara.<br />
Do početka 2005. godine zabeleženo je na desetine osoba izbodenih<br />
noževima u navijačkim tučama i unapred pripremljenim sačekušama, a<br />
Dobrica Dimitrijević iz Zaklopače je čak nastradao od tog oružja na severnoj<br />
tribini, za vreme utakmice Crvene zvezde i Vojvodine! Crna hronika sa<br />
navijačkim tragom nastavljena je u januaru 2005. godine, kada je u tuči<br />
zbog šala, od posledica ubadanja nožem, preminuo fan Partizana Mirko<br />
Radovanović (18). U avgustu 2005. godine grupica navijača kluba Voždovac<br />
krenula je vozom za Golubovce da bodri svoj tim na meču sa Zetom.<br />
Njih je u Rakovici, u kupeu, napalo dvadesetak pristalica FK Rad, od kojih<br />
je jedan nožem u vrat usmrtio Bojana Majića (29), dok je drugi simpatizer<br />
Voždovca, izboden u leđa, preživeo. Samo dva meseca kasnije još jedan<br />
srednjoškolac u Obrenovcu, Radovan Milošević (17), izgubio je život<br />
zato što je voleo „pogrešne“ klupske boje. Deset dana kasnije, u autobusu<br />
na tribinama i dovela do ozbiljnog povređivanja više desetina navijača i policajaca.<br />
63 “Divljanje do samouništenja”, Vreme, broj 926.
Nasilje kao način života<br />
69<br />
vraćajući se sa utakmice protiv Čukaričkog, ubijen je nožem Golub Balević<br />
(18), navijač kluba Bežanija.<br />
U aprilu 2006. godine nožem u leđa izboden je Petar Sedlak (23), koji<br />
taj napad nije preživeo. Jezive scene desile su se i u julu iste godine. Zakazana<br />
tuča između navijača Crvene zvezde i Partizana na stadionu FK Žarkovo<br />
završena je tragično, pošto je nožem ubijen Aleksandar Panić (24).<br />
Poslednja žrtva krvavih obračuna u navijačkom svetu je Dušan Penić, koji<br />
je pretučen na smrt ispred kladionice „Rojal“ na Novom Beogradu. Sukob<br />
je nastao zbog dresa Dušana Baste, koji je Penić nosio u rukama.<br />
14. aprila 2008. u Futogu kod Novog Sada ubijen je mladić u međusobnom<br />
okršaju dve navijačke grupe. Reč je o tuči između navijača Partizana<br />
i FK Vojvodine. Novosadska policija uhapsila je Stevana S. (20) iz Novog<br />
Sada, osumnjičenog da je u toj tuči ubio Dejana Dimitrijevića (27) iz Novog<br />
Sada. Policija je saopštila da je Stevan S. osumnjičen i za pokušaj ubistva<br />
maloletnog. S. B., koji je teško ranjen, kao i da će protiv njega biti podneta<br />
krivična prijava zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija.<br />
U saopštenju se navodi da je Stevanu S. određen policijski pritvor i<br />
da će ga saslušati dežurni istražni sudija Okružnog suda u Novom Sadu. 64<br />
Ovde su navedeni samo neki od mnogobrojnih incidenata vezanih za<br />
navijačko <strong>nasilje</strong>. Samo u poslednje dve godine zabeleženo je na stotine<br />
novih incidenata. Čini se da se svake godine broj incidenata uvećava, a u<br />
ovom izveštaju nema dovoljno mesta da se pobroje svi incidenti koji su se<br />
odigrali samo u poslednje dve ili tri godine 65 .<br />
64 “Nova divljanja huligana” 17. april 2008. B92, Beta, Tanjug<br />
65 Pretučena pripadnica MUP-a: Četvorica navijača Borca pretukla su u centru Čačka<br />
policajku Anu Pantić (25)! Pijani huligani prepoznali su Anu, koja je često obezbeđivala<br />
utakmice Borca, i krvnički je prebili naočigled njenog trogodišnjeg sina. Siledžije<br />
su prebile i Aninog komšiju Borisa B., koji je pokušao da je zaštiti. Ana je s teškim<br />
povredama prebačena u bolnicu, dok je njenom komšiji polomljena jagodična kost.<br />
Policija je uhapsila napadače Đ. J. (21), Z. C. (22), D. D. (24) i N. N. (20), koji su odranije<br />
poznati po neredima na utakmicama FK „Borac”. Press, 24. april 2008<br />
Navijači pretukli putnike u autobusu: Slobodana B. (41) i Slavka O. (48) brutalno<br />
je pretukla u gradskom autobusu na liniji 18 grupa huligana obučenih u crno-bele<br />
dresove, koji su juče po podne krenuli na utakmicu polufi nala Kupa sa Crvenom<br />
zvezdom. Kako Blic nezvanično saznaje, trinaestogodišnji M. B. sin Slobodana B. nije
70 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
povređen, ali je na Urgentni centar primnjen u stanju šoka. Izvor: Građanski list, 17.<br />
april 2008<br />
Osam policajaca u Jagodini povređeno je uoči superligaške utakmice između<br />
fudbalskih klubova Jagodina i Vojvodina. Sat pre početka utakmice, oko 15.30 grupa<br />
od oko 80 navijača gostujućeg fudbalskog kluba krenula je glavnom ulicom u pravcu<br />
gradskog stadiona u Jagodini uz pratnju pripadnika policije. Kada su stigli kod lokala<br />
kladionice u ulici Kneginje Milice br. 119, jedan od navijača izašao je iz grupe i prišao<br />
grupi mladića koji su stajali ispred lokala i napao jednog od njih. Pripadnici policije<br />
pokušali su da zaštite napadnutog mladića, nakon čega je usledio fi zički napad navijačâ<br />
Vojvodine na policajce. U ovom napadu povređeno je osam policijskih službenika,<br />
koji su zadobili lake telesne povrede u vidu opekotina od baklji, krvnih podliva i<br />
ogrebotina, a oštećeni su i izlozi obližnjih lokala, kao i vozila koja su bila u blizini –<br />
navodi se u saopštenju jagodinske policije. Izvor: Građanski list ,17 septembar 2008.<br />
Navijači Borca pretukli fudbalera iz Gane: Tamnoputog fudbalera Solomona Opokua<br />
iz Gane grupa navijača pretukla je po završetku utakmice između Borca i Bežanije.<br />
Dvadesetjednogodišnji Opoku, koji je prethodna dva meseca bio na probi u Borcu,<br />
pretučen je u subotu oko 16.30 časova u neposrednoj blizini stadiona.<br />
Prema saznanju FoNet, na njega je nasrnulo nekoliko Borčevih navijača, koji su mu<br />
uz rasističke povike zadali udarce pesnicama i nogama po telu. Nakon incidenta<br />
Solomon Opoku prebačan je na urgentno odeljenje čačanske bolnice, gde su mu lekari<br />
konstatovali lake povrede. FoNet, 10. mart 2008.<br />
Navijači opet pretukli dečaka: Četrnaestogodišnji B. S, po drugi put za tri nedelje,<br />
pretučen je juče oko 14 sati u blizini Osnovne škole “Filip Filipović” u Bulevaru JNA.<br />
Sačekala su ga četiri mladića u šumi koja se nalazi odmah pokraj škole, nasrnuvši na<br />
njega noževima. Prvi napadač je visine oko 180 centimetara, star 16 godina, obučen<br />
u duks i crnu majicu s kapuljačom. Drugi napadač visok je oko 195 centimetara,<br />
krupnije građe i nosio je majicu sive boje. Svi su imali preko usta šalove sa obeležjima<br />
Fudbalskog kluba Rad. Kako saznajemo, motiv prebijanja su izjave koje je B. S. dao<br />
medijima posle prvog napada.Ti isti napadači B. S. su pretukli i 18. maja zato što je<br />
na sebi imao trenerku FK Voždovac, gde inače trenira. Tada su mu polomili desnu<br />
potkolenicu, a zadobio je i ogrebotine po licu i telu, Mondo, 8. juni 2005.<br />
Tuča navijača Vojvodine i Partizana: Šest osoba povređeno je u Novom Sadu tokom tuče<br />
navijača Vojvodine i Partizana pred današnju utakmicu ova dva kluba. Privedeno je 30<br />
osoba, saopštila je policija. Beta, 12. april 2008.<br />
Opšta tuča na ulicama i tribinama: Masovna tuča navijača pre početka utakmice<br />
Vojvodina-Partizan u Novom Sadu. Teže je povređen Dejan P. (27) iz Zemuna, kome je<br />
polomljena ruka. Policija privela 30 navijača. Večernje novosti, april 2008.<br />
Policija je privela oko 20 navijača Rada i Budućnosti: U tuči navijača
Nasilje kao način života<br />
71<br />
“Pravda za Uroša” 66<br />
Interesantan je slučaj Uroša Mišića, poznatog u javnosti kao slučaj “Pravda<br />
za Uroša”. “Uroša Mišića Okružni sud u Beogradu osudio je na 10 godina<br />
zatvora za pokušaj ubistva žandarma Nebojše Trajkovića”. 67 Na fudbalskoj<br />
utakmici Crvena Zvezda – Hajduk Kula 2. decembra 2007. Mišić je Trajkovića<br />
napao upaljenom navijačkom bakljom, pokušavajući da mu je ugura<br />
usta. Smatrajući napad monstruoznim, sudsko veće je ocenilo da je napad<br />
predstavljao “linč službenog lica”. Trajković nije dao povod za napad, čak je<br />
svoj službeni pištolj bacio preko ograde kako ne bi bio primoran da puca<br />
na svoje napadače.<br />
Dvojica navijača Crvene zvezde koja su učestvovala u prebijanju Trajkovića<br />
na pomenutoj utakmici dobila su zatvorske kazne − Miloš Zimonja<br />
godinu dana i osam meseci, a Slaviša Drakul, godinu dana zatvora zbog<br />
nasilja na sportskoj priredbi, na osnovu Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog<br />
ponašanja na sportskim priredbama.<br />
Kako prenosi B92, “zbog nereda na toj utakmici, u Drugom opštinskom<br />
sudu u toku je dopuna istrage protiv generalnog sekretara FK Crvena<br />
zvezda Zorana Damjanovića, direktora stadiona Miodraga Ćorovića,<br />
komesara za bezbednost stadiona Novice Mijuškovića i delegata FSS na toj<br />
utakmici Radeta Popovića. Damjanoviću, Ćoroviću, Mijuškoviću i Popoviću<br />
na teret se stavlja “teško delo protiv opšte sigurnosti”, zbog sumnje da<br />
nisu preduzeli sve mere i aktivnosti za sprečavanje nereda na stadionu u<br />
toku utakmice.” 68<br />
podgoričke Budućnosti i beogradskog Rada juče u Podgorici lakše je<br />
povređeno 20 simpatizera obe ekipe. Sukob navijača dogodio se oko 13<br />
sati uoči fudbalske utakmice Meridijan superlige Srbije i Crne Gore ispred<br />
gradskog stadiona u Podgorici. Policija je privela oko 20 navijača Rada i<br />
“nešto manje” navijača Budućnosti. www.B92.net, 6. novembar 2005.<br />
66 Interesantno je da je u Hrvatskoj za pokušaj ubistva policajca, otprilike u istom<br />
periodu kada je Uroš Mišić osuđen, određena kazna od 10 godina zatvora.<br />
67 Kriv za pokušaj ubistva policajca, www.B92.net, 19. septembar 2008.<br />
68 Isto
72 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Nakon izricanja presude, na zidu naspram ulaza u zgradu suda, kao<br />
i na mnogim drugim javnim površinama, osvanuo je grafit – “Sloboda za<br />
Uroša Mišića”, a u narednim danima su po čitavom gradu osvanuli natpisi<br />
“pravda za Uroša”. Ovo je, zapravo, bio prvi put da je pravosuđe odlučilo<br />
da oštro i beskompromisno stane na put nasilništvu na sportskim događajima,<br />
odredivši desetogodišnju zatvorsku kaznu za pokušaj ubistva policajca.<br />
Presuda je, istovremeno, trebalo da predstavlja i upozorenje ostalim<br />
izgrednicima da mogu biti uhvaćeni i da će agresivno ponašanje biti kažnjeno.<br />
Sudeći po reakciji navijača i onih koji podržavaju Mišića, ovakva<br />
odluka suda je izazvala pravo zaprepašćenje kod onih koji podržavaju navijačko<br />
<strong>nasilje</strong>, dok je, sa druge strane, predstavljala ohrabrujuću rešenost<br />
da se novi izgredi spreče. Uroš Mišić je, sudeći po stotinama grafita koji su<br />
ispisani po beogradskim zgradama, postao vrsta heroja i mučenika u očima<br />
dela javnosti koji ga podržava.<br />
Do preokreta u slučaju Mišić došlo je u martu 2009. Naime, na žalbu<br />
branioca, Vrhovni sud je ukinuo presudu, a predmet je vraćen prvostepenom<br />
sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da je prvostepena presuda<br />
doneta uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka 69 .<br />
U borbi protiv huligana najpoznatija je Velika Britanija po svom, u<br />
najvećoj meri reaktivnom pristupu. Razvijana je posebna tehnika nadzora,<br />
policijske taktike, segregacija navijača, zabrana prodaje alkohola u okolini<br />
stadiona itd. Britanska vlada je, takođe, uvela posebne zakonodavne<br />
mere saobražene “huliganizmu”. 70 Na primer, stadioni i njihovo okruženje<br />
pokriveni su kamerama, a na stadionima postoje prostorije za monitoring<br />
u kojima se snimci analiziraju. Policajci, takođe, koriste i ručne kamere<br />
kojima snimaju sve koji ulaze na stadione, a na ulazima sprečavaju ilegalne<br />
ulaske. Treba dodati i da je Evropska unija, usvojila dosta od britanske<br />
taktike za borbu protiv huliganizma, koje su se, čini se, pokazale do sad<br />
najuspešnijim.<br />
69 Ponavlja se suđenje Urošu Mišiću, Borba, 3.mart 2009.<br />
70 www.sirc.org
Nasilje kao način života<br />
73<br />
Nasilje u školama<br />
Gubitak oslonca u porodici, školi i društvu doveo je do poremećaja ponašanja<br />
dece i ispoljavanja agresije prema vršnjacima i prema nastavnicima.<br />
71 Očigledno je da <strong>nasilje</strong> kome su učenici gotovo svakodnevno izloženi<br />
postaje model ponašanja koji i sami preuzimaju u kontaktu sa svojim vršnjacima.<br />
Uz nepripremljeno školsko osoblje čiji je autoritet nakon društvenog<br />
sunovrata devedesetih i dalje izuzetno nizak, i kontinuirano vršnjačko<br />
<strong>nasilje</strong>, škole su i dalje arena u kojoj vlada <strong>nasilje</strong> i bezvlašće.<br />
Statistika pokazuje da su se poslednjih godina sukobi među decom<br />
preselili iz predgrađa u centralne gradske opštine. Nekadašnje tuče suparničkih<br />
“škola iz komšiluka”, prerasle su u organizovano maltretiranje<br />
Roma i pojedinaca koji su uspeli da se zamere glavnom školskom kriminalcu<br />
ili dileru. Nisu retke ni beleške o fizičkom obračunu nastavnika sa<br />
đacima.<br />
71 Pretučen profesor :Javnost u Somboru zgranuta je teškim i nesvakidašnjim incidentom<br />
u OŠ “Dositej Obradović” u kojoj je, pre dva dana, teško pretučen jedan mladi<br />
profesor hemije. Pošto su izostala zvanična saopštenja, neke pojedinosti obelodanio je<br />
direktor škole Simeon Milanov. Prema njegovim rečima, sve se odigralo u pripremnim<br />
prostorijama škole u kojima se odvijala završna provera znanja iz hemije. U prostorije<br />
su ušli roditelji Miroslav Bajčeta i Predrag Mudrinić. Oni su oborili na pod profesora i<br />
pretukli ga naočigled brojnih đaka. Direktor nije naveo njegovo ime i prezime, jer je u<br />
lošem stanju i ima mnogo povreda sa unutrašnjim krvarenjem. Svoj komentar dala je<br />
psiholog škole Meira Mrđanov, koja je izjavila da je zgrožena time da pojedinci olako<br />
uzimaju pravdu u svoje ruke, a da ne znaju činjenično stanje. Inače, reč je o mladom<br />
čoveku koji je na posao primljen od drugog polugodišta i uvek je bio spreman da<br />
pomogne učenicima s lošim ocenama iz hemije. Roditelji, koji nisu bili zadovoljni<br />
ocenama svoje dece, mogli su da se žale i da se izvrši provera znanja. Ono što je<br />
urađeno najgore je moguće rešenje. O ovom incidentu u Somboru još se niko zvanično<br />
nije izjasnio. Glas javnosti, februar 2002.<br />
Pretučen profesor Svršeni maturanti Gimnazije „9. maj“ u Nišu, Uroš Z. (19) i Petar<br />
S. (19), pretukli su prekjuče profesora in<strong>for</strong>matike u toj školi Vladimira Zlatanovića.<br />
Zlatanović je napadnut dok je držao čas u jednom odeljenju trećeg razreda, a nasilnici<br />
nisu poštedeli ni učenike koji su pokušali da odbrane profesora.<br />
http://www.blic.co.yu/hronika.php?id=6557, 22. juni 2007.
74 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
U školama su najčešće grupne tuče, prebijanje učenika, ali je bilo i pokušaja<br />
ubistva. U poslednjih nekoliko godina <strong>nasilje</strong> u školama ili u neposrednoj<br />
bilizini škole dovelo je i do smrtnog ishoda. 72 Vredi podsetiti<br />
72 Ubijen učenik: Nikola Kovačević (16), učenik gimnazije “Sveti Sava”, preminuo je posle<br />
teških povreda koje je 14. marta 2005. zadobio kada ga je u blizini škole pretukla grupa<br />
mladića. Kovačević je stradao u tuči koja se dogodila dok je za vreme velikog odmora<br />
kupovao sok u diskontu nadomak škole. Blic, 16. mart 2005.<br />
Napad na D. K. sedmi je incident u Srbiji od početka prošle školske godine. Dva učenika su<br />
u obračunima ranjena hicem iz pištolja, dvojica su napadnuta sekirom, dvojica nožem, a<br />
jedan sedmak je brutalno pretučen. Blic online, 19. septembar .2008.<br />
Tuča ispred škole: Dvojica osmaka presrela u centru Užica N. K. (14), učenika prvog razreda<br />
gimnazije, i posle svađe i tuče naneli mu teške povrede, Press , 23. novembar 2007.<br />
P.P. (16) iz Mirijeva, učenik drugog razreda srednje PKB škole na Pančevačkom putu<br />
39, teško je pretučen juče u 18.15 ispred škole. http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/<br />
arhiva/2005/11/15/srpski/BG05111411.shtml<br />
Učenik Goran Trifunović (17) pretučen je juče u toaletu Škole za negu lepote u<br />
Beogradu! Trifunović je pokušao da zaštiti svog druga koga su oko 12.30 časova<br />
iznenada napala dva nepoznata mladića. Mart 2005. http://arhiva.kurir-info.co.yu/<br />
Arhiva/2005/mart/24/H-01-24032005.shtml<br />
Pretučen učenik: Učenik prvog razreda Mašinsko-elektrotehničke škole Ivan Radivojević<br />
(15), iz sela Čepure, iz klupe, petog dana školske godine, završio je u – bolnici. Novi<br />
drugari u školi su ga brutalno pretukli i naneli mu teške povrede desnog oka, polomili<br />
mu i nos i jagodičnu kost. Vršnjaci iz odeljenja su se Ivanu od prvog dana podsmevali<br />
zbog fi zičkog izgleda. Press, 9. septembar 2008<br />
Zadirkivanja su potom prerasla u batine. U petak, oko 12.30, posle petog časa, vršnjak<br />
N. R. je bez ikakvog povoda počeo da ga udara pesnicama u lice i glavu. http://www.<br />
b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=09&dd=09&nav_id=317752<br />
Napadnuta učenica OŠ “Branislav Nušić”<br />
Učenicu M.V, u dvorištu Osnovne škole “Branislav Nušić” u Zaplanjskoj ulici u Beogradu,<br />
napale su dve devojčice i nanele joj lakše telesne povrede viljuškom u predelu lica,<br />
rečeno je danas Tanjugu u In<strong>for</strong>mativnoj službi MUP-a. Kako je Tanjugu rekla sekretar<br />
škole Nataša Petrović, učenicu M.V. sinoć oko 18 časova su napale dve bivše učenice te<br />
škole. Devojčice je, pre dolaska policije, razdvojila jedna nastavnica, rekla je Petrovićeva.<br />
Povređenu M.V. zbrinula je ekipa Hitne pomoći. Blic, 18. april 2008.<br />
Pretukli je u školi, nastavnik nije reagovao<br />
Učenicu sedmog razreda osnovne škole “Dušan Jerković” u Užicu<br />
V.M. pretukle su dve devojčice i jedan dečak, učenici iste škole, a<br />
nastavnik kome se požalila nije reagovao, Blic, 24. maj 2008.
Nasilje kao način života<br />
75<br />
na rezultate istraživanja koje je UNICEF uradio u saradnji sa Institutom za<br />
psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, na uzorku od 26.947 učenika<br />
i 3397 odraslih iz 50 osnovnih škola koje je nedvosmisleno pokazalo da<br />
je čak 65 odsto učenika bar jednom u tri meseca bilo izloženo nasilnim<br />
napadima svojih vršnjaka. Petina đaka iskusila je neki oblik namernog i<br />
sistematskog maltretiranja od vršnjaka, a kao najčešće oblike nasilja deca<br />
različitog uzrasta navodila su vređanje, udaranje i laganje. Zabrinjavajuće<br />
je i to što je trećina učenika izjavila da ima probleme sa nasilnim ponašanjem<br />
nastavnika.<br />
Incidenti početkom školske godine (2008) počeli su samo pet dana od<br />
prvog školskog zvona kada je učenik Ivan Radivojević (15) iz sela Čepure,<br />
brutalno pretučen u Mašinsko-elektrotehničkoj školi u Paraćinu. Ovaj učenik<br />
prvog razreda Mašinsko-elektrotehničke škole u Paraćinu, brutalno je<br />
pretučen od strane drugih učenika. Zadobio je teške povrede desnog oka,<br />
polomljen mu je nos i jagodična kost. Petog dana od početka školske godine,<br />
zadirkivanja zbog fizičkog izgleda prerasla su u batine bez ikakvog povoda<br />
kada je, posle petog časa, vršnjak počeo da ga udara pesnicama u lice<br />
i glavu. Napadu su prethodile provokacije, maltretiranje i pretnje da će biti<br />
oteran iz škole ukoliko se sam ne ispiše. 73<br />
Istog meseca, u učionici Hemijsko-prehrambene škole u Beogradu,<br />
učenik drugog razreda izboden je nožem dva puta u predelu stomaka na<br />
očigled svih učenika iz odeljenja. Napad se dogodio posle šestog časa. Mladić<br />
je zadobio dve ubodne rane u levu polovinu grudnog koša, izgubio je<br />
mnogo krvi i u besvesnom stanju je dovezen u Urgentni centar. Ranjenog<br />
učenika, koji se nalazio u teškom stanju, iz učionice na drugom spratu do<br />
prizemlja škole odneli su učenici.<br />
Tokom iste večeri su uhapšena sva tri napadača, od kojih je jedan<br />
učenik Hemijske škole. Devetnaestogodišnji N.Š. odgovaraće za pokušaj<br />
ubistva. U školi postoji video nadzor, ali ne i školsko obezbeđenje, a školski<br />
policajac, koji obezbeđuje još dve škole, u trenutku napada nije bio u<br />
blizini. 74<br />
73 Učenik brutalno pretučen, 9. septembar 2008, www.b92.net.<br />
74 Izboden srednjoškolac, 18. septembar 2008. B92.
76 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Učenika Medicinske škole iz Subotice M. M (17) poslednjeg dana marta<br />
nožem je ubo vršnjak O. O. posle svađe u školskom dvorištu. M. M. je<br />
povređena jetra i srčana maramica, dok je osumnjičeni O. O. priveden.<br />
Učenik četvrtog razreda Sedme beogradske gimnazije M. G. u martu<br />
2008. godine povređen je kad su ga sekirom napala dvojica mladića,<br />
dok se sa vršnjacima vraćao iz prodavnice u kojoj je kupio užinu.<br />
U maju 2008. godine učenik srednje Ugostiteljsko-turističke škole Relja<br />
Popović (19) ranjen je hicem iz pištolja u stomak, ispred ulaza u školu, na<br />
uglu Jug Bogdanove i Ulice Gavrila Principa, na Zelenom vencu. Za pokušaj<br />
ubistva osumnjičen je Miloš Ivanović (35), s kojim se prethodno Popović<br />
posvađao u obližnjem bifeu „Sprajt“.<br />
Šesnaestogodišnji V. S. učenik osmog razreda Osnovne škole „Sveti<br />
Sava“ u Novoj Pazovi, ranjen je hicem iz pištolja na času fizičkog vaspitanja<br />
1. februara 2008. godine.<br />
Učenik Tehničke škole u Železniku Miloš Nešić (18) povređen je u decembru<br />
prošle godine na malom odmoru kada ga je u učionici sekirom udario<br />
Damir Osmanović (17). U septembru 2008. godine učenik sedmog razreda<br />
Osnovne škole „Braća Baruh“ teško je povredio nastavnicu Snežanu Radić.<br />
Od većih batina, dok je polusvesna ležala na stepenicama škole spasli su je direktor<br />
i kolege. Incident se dogodio na odmoru, a napad je okončan disciplinskim<br />
postupkom protiv učenika, inače odranije poznatog po incidentima.<br />
Pet dana od početka ove školske godine u dvorištu Gimnazije „Sveti Sava“<br />
u Beogradu uhapšen je Milan Jeftić, kome je školski policajac u torbi pronašao<br />
pištolj.
Nasilje kao način života<br />
77<br />
Školski policajac<br />
Prema podacima Zavoda za statistiku, Beograd ima oko 200.000 učenika<br />
u 188 osnovnih i 85 srednjih škola. Iako je sigurnost učenika odavno poljuljana,<br />
u glavnom gradu samo 20 odsto škola ima svog policajca. Uglavnom<br />
su to velike škole sa oko 1000 učenika, a većina manjih nema para ni<br />
za noćne čuvare.<br />
O bezbednosti učenika u 488 škola u Srbiji brine 260 školskih policajaca,<br />
od čega su 104 policajca angažovana u 141 beogradskoj osnovnoj<br />
i srednjoj školi. U MUP kažu da je uvođenje školskog policajca dalo dobre<br />
rezultate, jer je smanjen broj izvršenih krivičnih dela, prekršaja, broj tuča<br />
među đacima, kao i upotrebe narkotika.<br />
Iako se pokazalo da je uvođenje obezbeđenja u škole postalo potrebno,<br />
kao i da daje pozitivne rezultate, angažovanje školskih policajaca nije<br />
trajno i strukturalno rešenje problema nasilja u školama. Naime, budući<br />
da su uzroci nasilnog ponašanja osnovaca (i srednjoškolaca,) rezultat perpetuiranih<br />
socijalizacijskih obrazaca, teško je očekivati da se sa ovakvim<br />
ponašanjem može izboriti bez promene temeljnih društvenih vrednosti i<br />
normi, promene ponašanja odraslih, odgovornosti, ali i obučenosti školskog<br />
osoblja da <strong>nasilje</strong> primeti, prepozna i na njega adekvatno i odmah<br />
reaguje.<br />
Pored uvođenja školskog policajca, društvena mera borbe za bezbednije<br />
škole jeste akcija Ujedinjenih nacija “škola bez nasilja” 75 koja se trenutno<br />
sprovodi širom zemlje. Tokom programa, deci i odraslima će biti<br />
prenesen set potrebnih znanja i veština za upravljanje konfliktima – pregovaranje,<br />
posredovanje, za negovanje atmosfere tolerancije i razumeva-<br />
75 UNICEF je, u saradnji sa nadležnim ministarstvima Republike Srbije, započeo program<br />
„Škola bez nasilja – ka sigurnom i podsticajnom okruženju za decu ”. Program je<br />
rezultat inicijative građana zabrinutih zbog povećanja nasilja među i nad decom i<br />
mladima u Srbiji poslednjih godina. On se fi nansira isključivo sredstvima prikupljenim<br />
u lokalnoj zajednici, donacijama građana i privrednika putem „usvajanja škola”. Za<br />
sprovođenje kompletnog programa u jednoj školi potrebno je 270,000 dinara. Program<br />
se trenutno sprovodi u 126 osnovnih škola u Srbiji.
78 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
nja u školama, za kreativno i konstruktivno izlaženje iz situacija nasilja<br />
(pravila i restitucija, vršnjački timovi u akciji, školsko <strong>for</strong>um pozorište i sl).<br />
Programom su obuhvaćeni nastavnici i deca, ali i ostalo osoblje u školama,<br />
kao i roditelji i šira lokalna zajednica.<br />
Projekat UNICEF za bezbednije škole je, svakako, važan pomak u uočavanju<br />
nasilja i adekvatnijem regovanju, kao i na njegovoj prevenciji.<br />
Međutim, ono što i dalje ostaje izazov jesu duboko ukorenjeni društveni<br />
uzroci široko rasprostranjenog nasilja, sa kojima bi se moralo uhvatiti u<br />
koštac čitavo društvo.<br />
Jedna od najozbiljnijih posledica izbegavanja sistematske borbe protiv<br />
nasilja jeste upotreba kratkoročnih i neefikasnih odgovora na nasilne<br />
incidente. Bez obzira na to koliko se truda ulagalo u borbu protiv nasilja u<br />
školama, ukoliko nasilni modeli ponašanja nastave da se perpetuiraju na<br />
nivou čitavog društva, borba protiv nasilja biće neuspešna.<br />
Nasilje u porodici<br />
Nasilje u porodice je teško vidljivo u društvu, koje je na ovom mestu klasifikovano<br />
kao <strong>nasilje</strong> u privatnoj sferi. Pravo na poštovanje privatnog i<br />
porodičnog života proklamovano je članom 8. Evropske konvencije o ljudskim<br />
pravima u kome stoji: „Svako ima pravo na poštovanje svoga privatnog<br />
porodičnog života, doma i dopisivanja”. Međutim, iako se privatna<br />
sfera i porodični život moraju poštovati od strane države, u skladu sa navedenim<br />
članom, pravo na privatnost kuće mora da prestane onda kada je<br />
neophodna državna intervencija u cilju zaštite bezbednosti pojedinaca u<br />
privatnom domenu.<br />
Nasilje 76 u porodici je svaki čin narušavanja integriteta pojedinca (ličnosti),<br />
koji je ili u krvnom srodstvu sa nasilnikom ili živi u istom doma-<br />
76 Nasilje se može defi nisati kao “namerna upotreba fi zičke sile ili moći,<br />
stvarne ili zaprećene, protiv sebe ili drugog lica, protiv grupe ili<br />
zajednice, koja sa velikom verovatnoćom rezultuje povredom, smrću,<br />
psihološki štetnim posledicama, nerazvijenošću ili deprivacijom.”
Nasilje kao način života<br />
79<br />
ćinstvu. Ono može biti fizičko, psihičko, seksualno, ekonomsko, a može<br />
se vršiti nad partnerom ili supružnikom), decom ili starim osobama. Iako<br />
je statistički češća pojava porodičnog nasilja nad ženama (oko 95 odsto),<br />
postoji i <strong>nasilje</strong> žena nad muškarcima, što u društvu predstavlja posebnu<br />
tabu temu. Karakteristika porodičnog nasilja jeste da je ono repetitivno,<br />
odnosno, najčešće je reč o nasilju koje se sistematski ponavlja, odnosno<br />
male su šanse da će se desiti samo jednom.<br />
Nasilje u porodici, kao specfična manifestacija moći koja često proizilazi<br />
iz neravnopravnosti polova, prisutno je u svim etapama razvoja civilizacije.<br />
Ono je najčešće tretirano kao privatna stvar porodice u koju država<br />
ne treba da se meša. Međutim, u drugoj polovini prošlog veka, većina modernih<br />
država prihvata stanovište prema kome brak i porodični odnosi,<br />
iako spadaju u intimnu sferu, ne mogu predstavljati institucije u kojima će<br />
se, na osnovu tradicije i patrijarhalnog ustrojstva, na izvestan način opravdavati<br />
<strong>nasilje</strong>.<br />
Privatnost moderne porodice i dalje predstavlja prepreku da se stane<br />
na put nasilju u porodici pošto je ona izolovana od javnosti i svako<br />
mešanje u porodične odnose smatra se zadiranjem u njenu intimu, čak i<br />
ako ima za cilj zaštitu njenih članova. Ova socijalna barijera zapravo štiti<br />
nasilnika.<br />
Među razloge koji sprečavaju žrtvu da prekine začarani krug nasilja<br />
mogu se ubrojiti (kada je, na primer, reč o ženi ): strah, bespomoćnost i<br />
finansijska zavisnost, stid... Svi navedeni razlozi karakteristični su za porodično<br />
<strong>nasilje</strong> i u većini drugih evropskih društava, međutim može se<br />
konstatovati da su u Srbiji navedeni razlozi kao što je opšte siromaštvo, ali<br />
i patrijahalni sistem vrednosti dodatno komplikuju porodično <strong>nasilje</strong>. Dodatno,<br />
čini se da je celokupno društvo pristalo na <strong>nasilje</strong> u prodici kao na<br />
određenu vrstu realnosti koja je, sa jedne strane, neka vrsta “istorijske tekovine”<br />
patrijarhalnog društva, a sa druge, <strong>nasilje</strong> je neizbežno pojačano<br />
faktorima kao što su rat, sankcije i siromaštvo.<br />
Poseban problem u borbi protiv porodičnog nasilja predstavljaju državne<br />
institucije koje, ma da poseduje zakonske instrumente, najčešće ne<br />
reaguju na <strong>nasilje</strong> u porodici. Državni organi koji su se pokazali najneefikasnijim<br />
jesu policija, tužilaštvo, sudstvo, ali i službe medicinske zaštite.
80 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Poseban problem predstavlja mreža centara za socijalni rad koji se, zahvaljujući<br />
neobrazovanom “stručnom” kadru, ali i strahu od nasilnika, najčešće<br />
drže po strani i ne koriste zakonska ovlašćenja koja su, kada je reč o<br />
nasilju u porodici, izvršnog karaktera.<br />
Porodični zakon Republike Srbije<br />
Srbija je dobila novi Porodični zakon 77 koji unosi brojne novine u definisanje<br />
položaja i <strong>prava</strong> deteta i prvi put u Srbiji <strong>nasilje</strong> u porodici definiše<br />
kao društveni, a ne samo kao lični problem. Porodičnim zakonom predviđeno<br />
je izdavanje naloga za iseljenje iz kuće ili stana nasilnika, bez obzira<br />
na vlasničko pravo, kao i mogućnost da se nasilniku zabrani na rok od<br />
godinu dana da se približi svojoj žrtvi do određene udaljenosti ili u istoj<br />
prostoriji. Novi zakon stupio je na snagu umesto Zakona o braku koji je<br />
donet pre 25 godina. 78<br />
Prema podacima nevladine organizacije Incest trauma centra 79 , <strong>nasilje</strong><br />
u porodici (emocionalno, fizičko i <strong>nasilje</strong> koje uzrokuje egzistencijalnu<br />
ugroženost) među bračnim partnerima javlja se u 46,8 odsto situacija, dok<br />
je u 42,4 odsto reč o seksualnom nasilju. Istraživanja su pokazala da <strong>nasilje</strong><br />
u porodici najduže trpe udate žene s obzirom na to da prosečni period od<br />
početka nasilja i prijavljivanja iznosi 12 godina i dva meseca, a u pogledu<br />
učestalosti nasilja najveći broj prijavljenih slučajeva svedoči da 26,2 odsto<br />
77 Porodični zakon Republike Srbije pod <strong>nasilje</strong>m u porodici podrazumeva<br />
“ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno<br />
zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice.” Posebno se izdvajaju sledeći<br />
oblici nasilja: “nanošenje ili pokušaj nanošenja teških telesnih povreda”,<br />
“izazivanje straha pretnjom ubistva ili nanošenja telesne povrede”, “navođenje<br />
na seksualni odnos ili seksualni odnos sa licem koje nije navršilo 14. godinu<br />
života”, “ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja sa trećim licima”,<br />
“vređanje, kao i svako drugo drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje”.<br />
78 Nasilje u porodici postaje društveni problem, Velibora<br />
Staletović, 18. februar 2005. link: www.oneworld.net.<br />
79 www.incesttraumacentar.org.yu.
Nasilje kao način života<br />
81<br />
žena neku vrstu torture trpi bar jednom nedeljeno, dok je čak 24,6 odsto<br />
njih svakodnevno izloženo nasilnom ponašanju.<br />
Veoma je mala razlika u procentima među žrtvama koje su slučaj nasilja<br />
prijavile policiji – njih 51 odsto i 49 odsto onih koje to nisu uradile jer<br />
se plaše osude okoline, sramota ih je, plaše se kako će to uticati na decu,<br />
ali ih je i strah od nasilnikovih pretnji osvetom.<br />
Prema istraživanju Autonomnog ženskog centra 80 , 78 odsto žena u Srbiji,<br />
žrtava nasilja, ne obraća se nikome za pomoć. Svaka četvrta žena u Srbiji<br />
doživela je fizičko <strong>nasilje</strong> od strane muškog člana porodice. U gotovo<br />
50 odsto slučajeva, <strong>nasilje</strong> izvrši njen partner, a u 16 odsto slučajeva akter<br />
je bivši partner. U Srbiji se nikada ne sazna za gotovo 78 odsto slučajeva<br />
nasilja nad ženama. 81<br />
Reakcija policije na <strong>nasilje</strong> u porodici<br />
Policija predstavlja prvi državni organ koji „narušava“ privatnost porodice<br />
prilikom reagovanja na porodično <strong>nasilje</strong>. Mnogo je istraživanja koja su se<br />
bavila efikasnošću policijske reakcije.<br />
Mišljenje da je <strong>nasilje</strong> u porodici privatna stvar, koje je bilo uvreženo<br />
do šezdesetih i sedamdesetih godina XX veka, ma da i sve do sada nije u<br />
potpunosti iščezlo, obeležavalo je i rad policijskih organa kada je reč o prijavljivanju<br />
porodičnog nasilja. Naime, kako se navodi u jednom domaćem<br />
istraživanju 82 , policijska intervencija uopšte nije podrazumevala hapšenje<br />
nasilnika, za razliku od ostalih slučajeva nasilja. Ovo je posledica pogrešnog<br />
shvatanja da <strong>nasilje</strong> u porodici zapravo ne predstavlja kriminalitet.<br />
„Većina policajaca verovala je da je porodične konflikte najbolje rešavati<br />
unutar porodice, tako da policijska intervencija u slučajevima porodičnog<br />
80 www.womengo.org.yu.<br />
81 ibid. (Nasilje u porodici postaje društveni problem, Velibora<br />
Staletović, 18. 02. 2005. link: www.oneworld.net).<br />
82 Rad: “Nasilje u porodici”, Reagovanje policije na <strong>nasilje</strong> u porodici – teorijski okvir i<br />
strana iskustva, Dr Slobodanka Konstantinović-Vilić, Dr Nevena Petrušić, mart 2005.
82 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
nasilja nije bila „popularna“, niti se smatrala „pravim“ policijskim poslom<br />
jer nije donosila nagrade“. 83<br />
Istraživanja sprovedena sedamdesetih godina XX veka u Velikoj Britaniji<br />
i SAD ukazuju na nezainteresovanost policije da reaguje u većini slučajeva<br />
porodičnog nasilja. 84 Još jedan rezultat koji su donela ova istraživanja<br />
bio je da bi, čak i kada bi do pokretanja postupka došlo, izvršeno delo bilo<br />
tretirano sa manjim stepenom društvene opasnosti i manje teškim posledicama,<br />
uprkos dokazima. Jedno od ovih istraživanja naglašava da je<br />
policija konstatovala slučajeve porodičnog nasilja, ali i da je prikrivala ozbiljnije<br />
povrede žrtava. 85<br />
Aktivnosti ženskih pokreta i organizacija sedamdesetih godina XX<br />
veka predstavljaju prekretnicu u načinu na koji će najpre država, promenom<br />
policijske intervencije i zakonske procedure, a delimično i šira društvena<br />
zajednica, početi da posmatraju <strong>nasilje</strong> u porodici. Ovo je rezultat<br />
zalaganja pomenutih grupa za <strong>prava</strong> žrtava zločina, naročito silovanja i<br />
nasilja u porodici, te lobiranja za njihovu krivičnopravnu zaštitu i izjednačavanje<br />
pristupa izvršiocima nasilja unutar porodice i izvan nje.<br />
Pravosudni sistem <strong>nasilje</strong> u porodici tretira kao “privatnu stvar”.Prema<br />
istraživanju koje su sproveli Ženski istraživački centar iz Niša i Autonomni<br />
ženski centar iz Beograda, uprkos izmenama i dopunama Krivčnog<br />
zakona kojim se <strong>nasilje</strong> u porodici definiše kao krivično delo, kazne su i<br />
dalje preslabe. Nasilnici se uglavnom kažnjavaju novčano i uslovno, zatvorske<br />
kazne su retke, a kada se i odredi kazna zatvorom, ona je na zakonskom<br />
minimumu. 86<br />
U pravosuđu Srbije postoji trend blažeg kažnjavanja nasilja u porodici<br />
čak i kada je reč o nasilju koje duže traje. Istraživanje je pokazalo sledeće:<br />
83 Ibid, str. 3.<br />
84 Hoyle, C. (2000) Negotiating Domestic Violence, Police, Criminal Justice<br />
and Victims, Ox<strong>for</strong>d University Press, ISBN 0-19-826773-8. str.3.<br />
85 Chatterton, M. (1981) Report of the Royal Commission on Criminal<br />
Procdedure), London, cit. Prema Hoyle, C. op. cit. strana 1.<br />
86 Rezultati istraživanja “Pravna praksa nasilja u porodici”,<br />
sprovedenog među pripadnicima policije, tužilaštva i sudova, 22.<br />
2. 2006. http://ssla.oneworld.net/article/view/128112/1/
Nasilje kao način života<br />
83<br />
• u 92 odsto slučajeva izvršioci nasilja u porodici su muškarci;<br />
• 57,16 odsto slučajeva žrtve su kontinuirano psihički i fizički<br />
zlostavljane;<br />
• među punoletnim žrtvama, 68,75 odsto su žene, a 31,25 odsto<br />
muškarci;<br />
• 17 odsto slučajeva postoji <strong>nasilje</strong> dece nad roditeljima.<br />
Pravosudni sistem mali broj slučajeva tretira kao <strong>nasilje</strong> u porodici,<br />
ova dela češće kvalifikuju kao druge vrste krivičnih dela sa elementima nasilja,<br />
kao što su, na primer, lake i teške telesne povrede ili pokušaj ubistva.<br />
Rezultati su pokazali da većina ispitanih policajaca, tužilaca i sudija još<br />
uvek smatra da je <strong>nasilje</strong> “manje opasan oblik kriminaliteta” ili “privatna<br />
stvar”, kao i da bi njime trebalo da se bave centri socijalne zaštite. 87<br />
Mere borbe protiv porodičnog nasilja<br />
Sa porodičnim <strong>nasilje</strong>m društvena zajednica morala bi se istovremeno boriti<br />
na više načina. Najpre, potrebna je senzitizacija društva, tj. povećavanje<br />
osetljivosti društva u celini na slučajeve nasilja. Potrebno je sniziti<br />
prag tolerancije prema nasilju uopšte, a naročito kada je reč o porodičnom<br />
nasilju, s obzirom na njegov složen karakter koji je predstavljao, i delom<br />
još uvek predstavlja, prepreku za njegovo identifikovanje i pravovremeno<br />
reagovanje.<br />
Akcija izgradnje Sigurne ženske kuća koju medijska kuća B92 sprovodi<br />
od 2006. godine je samo mali korak u borbi protiv nasilja u porodici.<br />
Obezbeđivanjem bezbednog utočišta ona pruža mogućnost ženama da napuste<br />
nasilnika, te da zaštite sebe i svoje dete/decu. Ova akcija ima i šire<br />
društvene implikacije, budući da njena medijska zastupljenost jeste <strong>nasilje</strong><br />
u porodici uvela u društveni diskurs.<br />
U isto vreme, pokretanje ovakvih akcija predstavlja samo privremenu<br />
meru u zbrinjavanju žrtava porodičnog nasilja. Projekti poput Sigurne<br />
kuće nisu sistemski odgovor na potrebu žrtava da svoj život pokrenu<br />
87 http://ssla.oneworld.net/article/view/128112/1/
84 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
ispočetka van domašaja nasilnika. Smeštati žrtve nasilja u tajna skovišta,<br />
dakle, ne predstavlja trajno i održivo rešenje, jer je ženama u toj situaciji<br />
potrebna pomoć i to: zaposlenja, urgentne novčane pomoći i pomoći u<br />
obezbeđivanju krova nad glavom.<br />
Naime, država bi morala biti glavni nosilac strategije protiv nasilja<br />
u porodici, na prvom mestu zakonskom regulativom. Drugo, nepotrebno<br />
je isticati u kojoj meri je pravovremena i adekvatna reakcija policije<br />
neophodna. Potom, ukoliko pravosuđe ne reaguje izricanjem adekvatnih<br />
kazni, ne mogu se očekivati rezultati. I, najzad, na najširem društvenom<br />
nivou, morala bi se sprovesti organizovana akcija socijalnog marketinga,<br />
odnosno sistematična društvena kampanja koja bi imala za cilj upoznavanje<br />
šire društvene zajednice sa problemom nasilja u porodici, njegovom<br />
rasprostranjenošću, merama koje bi trebalo preduzeti kako bi se ono zaustavilo,<br />
te postupcima koji se primenjuju u zaštiti žtrava. Ova akcija bi,<br />
takođe, trebalo da obuhvati senzitizaciju društva prema nasilničkom ponašanju<br />
i njegovom patološkom karakteru.
Nasilje kao način života<br />
85<br />
Zaključci i preporuke<br />
Odgovornost za <strong>nasilje</strong> može se posmatrati iz više uglova. Na osnovnom<br />
nivou, direktno je odgovoran počinilac/počinioci, bilo da je reč o nasilju<br />
u porodici, ili, na primer, navijačko <strong>nasilje</strong> na ulici. Međutim, <strong>nasilje</strong> nije<br />
u potpunosti određeno svojom endogenom prirodom već, osim izvršioca<br />
nasilja, odgovornost snosi i društvo. Na prvom mestu, naime, odgovorna<br />
je država, koja raspolaže silom na legitiman način 88 , i njena uloga uključuje<br />
pravovremenu primenu sile ili sankcija, kada je potrebno ograničiti ono<br />
ponašanje koje ugrožava <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> drugih članova društva. Treba dodati<br />
da reagovanje na posledice nasilja jednostavno nije dovoljno, potrebno<br />
je identifikovati faktore koji doprinose ispoljavanju nasilja, te pokušati<br />
da se na njih organizovano i odgovorno deluje. Pitanje prevencije nasilja<br />
je mnogo puta postavljano i predmet je mnoštva debata. Međutim, ono je<br />
neodvojivo od adekvatne reakcije na postojeće pojavne oblike nasilja.<br />
Nasilje u srpskom društvu (ma da, svakako, nije ograničeno samo na<br />
njega) ima mnoštvo lica i mnoštvo različitih počinilaca – od pojedinaca,<br />
preko različitih grupa ili organizacija, pa do institucija države. Postavlja se<br />
pitanje koji su to uzroci tako masovnog i raznovrsnog nasilja u srpskom<br />
društvu.<br />
Ako je reč o opštem socijalnom kontekstu kao faktoru, u analizi nasilja<br />
treba pomenuti procese tranzicije i ratno nasleđe kao uzročnike društvene<br />
dezorganizacije. Ekonomska deprivacija, nezaposlenost i hronična<br />
egzistencijalna ugroženost doveli su do pada socijalne i interpersonalne tolerancije,<br />
ali i na slabljenje društvene organizacije i pada autoriteta nenasilnih<br />
vrednosti kako u porodici, tako i u drugim društvenim institucijama.<br />
Smanjen obim legitimnih načina za rešavanje egzistencijalne krize doveo<br />
je do porasta kriminalnih aktivnosti, kao i na promenu vrednosnog odnosa<br />
prema njima. Glorifikovana ratnička kultura, urušavanje društvenih<br />
vrednosti, nepoštovanje društvenih normi i nekažnjeno nasilno ponašanje<br />
bilo je sekundarno u odnosu na porast političkog nasilja. Otud se može<br />
88 Veber, Maks, Privreda i društvo, tom I, str. 38.
86 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
reći da je anomija koja je nastupila u društvu posledica (ne)odgovornosti<br />
države u suočavanju sa rastućim dezintegrativnim procesima.<br />
U ovom izveštaju korišćen je ekološki pristup nasilju kao celovitom<br />
fenomenu, koji obuhvata kontinuum prostiranja nasilja od političkog i<br />
drugih oblika nasilja ispoljenih u javnoj sferi društva, pa do porodičnog<br />
nasilja, koje je, prema korišćenoj klasifikaciji svrstano u privatnu sferu, uz<br />
uvažavanje međuuticaja svih njegovih kategorija. 89<br />
Iako se ne sme zanemariti endogena etiologija kao element nasilnih<br />
akata, ovaj izveštaj se više orijentisao na društvenu stranu nasilja, kao i<br />
njegovo ispoljavanje u društvenom kontekstu. Razaranje socijalne kohezije,<br />
nestanak solidarnosti i promocije pozitivnih društvenih vrednosti otvorilo<br />
je put jednom takvom stanju u društvu u kome je <strong>nasilje</strong> prihvaćeno<br />
kao modus vivendi, a ne kao društvena patologija.<br />
89 Moser, C., Winton, A. (2002) Violence in the Central American Region: Towards an<br />
Integrated Framework <strong>for</strong> Violence Reduction. Overseas Development Institute,<br />
Working Paper 171. (www.odi.org.uk/pppg/publications/working-papers/).
87<br />
Haški procesi<br />
i proces suočavanja<br />
Haški tribunal je posle petnaest godina rada i brojnih presuda definisao<br />
uzroke i posledice ratova na prostoru bivše Jugoslavije, što jasno implicira<br />
primarnu odgovornost Beograda. Tome doprinosi i činjenica da je pred<br />
Tribunalom optužen ceo politički, vojni i policijski vrh iz Miloševićevog<br />
vremena. Proporcionalno dokazima koji se konstantno obelodanjuju kako<br />
u Tribunalu, tako i u regionu, pa i u Srbiji, na delu je, kada je reč o srpskoj<br />
eliti, zavera ćutanja koja je široko prihvaćena. Suočavanje sa istinom<br />
je njen najveći problem, jer poricanjem istine, kako kaže Mirjana Miočinović,<br />
brišu se tragovi, odbijanjem da se ona sazna čuva se lagodno osećanje<br />
„nevinosti“, pravo na pogrešne zaključke, na pogrešne odgovore na<br />
postavljena pitanja. 90<br />
Nespremnost elite da intelektualno i praktično bude javni nosilac kulture<br />
sećanja koja podrazumeva kritičnu refleksiju nedavne prošlosti sprečava<br />
stavranje moderne srpske nacije. Jer, bez kulture sećanja i pamćenja<br />
nema moderne nacije. Umesto toga, srpska elita i dalje traži olsonac na<br />
pravoslavlju, crkvi, domaćinu kao idealu, neprihvatanju drugog. To konstantno<br />
generiše netoleranciju, rasizam, antisemitizam i negiranje demokratije.<br />
Najbolja ilustracija za takvu društvenu atmosferu je i diskusija<br />
u pralamentu, ali i reakcije društva, u vezi sa usvajanjem Zakona protiv<br />
diskriminacije.<br />
Bez obzira na činjenicu da je Srbija, različitim pritiscima bila prinuđena<br />
na saradnju, antihaška kampanja se pojačava uz veštu racionalizaciju i<br />
relativizaciju svega što dolazi iz Haškog tribunala. U tom poslu kroz brojne<br />
medijske nastupe učestvuje dobar deo elite koja je učestvovala u projektu<br />
Velike Srbije ili ga podržavala, poput Dobrice Ćosića. On je i dalje u ključnim<br />
momentima „zadužen“ za definisanje konteksta za „razumevanje“<br />
koji se posle dopunjuje na raznim nivoima. To ne govori samo o njegovom<br />
značaju, već više o tome da postoji čitava organizacija koja sada kontroliše<br />
90 Mirjana Miočinović , “Istorija kao privatno vlasništvo“, Politika, 14. mart 2009.
88 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
„štetu“ kada je reč ne samo o interpretaciji, već i očuvanju ratnog plena.<br />
U toj organizaciji svi su ključni ljudi kulture, univerziteta, novinari i sl.<br />
Polazeći od teze da sudovi za ratne zločine, kako tvrdi Džefi Najs, ne<br />
mogu biti jedini način da se uhvate u koštac s posledicama masovnih zločina,<br />
trebalo bi prihvatiti činjenicu da su oni deo šireg procesa koji obuhvata<br />
druge nepravne aktivnosti. Najs dalje razrađuje svoj stav i kaže “da<br />
bi ograničenja u dometima i rezultatima sudova za masovne zločine trebala<br />
biti dodatni razlog da države koje su bile uključene u zločine priznaju<br />
i preuzmu odgovornost za zločine“. Razbijanje kulture „poricanje zločlina“<br />
treba se zameniti kulturom „suočavanja s prošlošću“. Tu države trebaju<br />
preuzeti inicijativu tako što bi aktivno sudelovale u identifikovanju i procesuiranju<br />
izvršitelja zločina. Neizbežna je istina, tvrdi Najs, „da zločini iz<br />
prošlosti neće biti zaboravljeni ako se prikrivaju, jer oni kad-tad izađu na<br />
površinu. U oružanim sukobima u kojima je sudelovalo nekoliko država<br />
ona koja prva prizna status žrtvama i potom se potrudi ispraviti zlo i nadoknaditi<br />
štetu bit će na kraju u prednosti bez obzira na to koliko se na kratkoročnom<br />
planu takva politika činila nepravičnom i konfrontirajućom“ 91<br />
Suočavanje je kao tema nametnuta regionu od početka rada Haškog<br />
tribunala. U Srbiji je među elitom razrađena strategija odmah nakon 5. oktobra<br />
2000 godine, kada je <strong>for</strong>mirana tzv. Koštuničina Komisija za istinu i<br />
pomirenje. Polazna premisa te Kosmije bila je da se suočavanje proširi na<br />
širi istorijski kontekst, pa je tako uzet čitav XX vek koji, kako se navodi, pokazuje<br />
da su Srbi bile žrtve i da su balkanski ratovi u poslednjoj deceniji<br />
XX veka bili normalna posledica zbivanja kroz čitav XX vek. Ćosić kaže da<br />
je „Država Srba, Hrvata i Slovenaca zamišljena i stvorena iluzijama i zabludama<br />
srpske političke i kulturne elite o narodnom jedinstvu Južnih Slovena,<br />
bez obzira na verske i razvojne razlike“, dok Kraljevina SHS nije imala<br />
„integracijsku energiju da trajno reši nacionalno i državno pitanje srpskog<br />
i ijednog jugoslovenskog naroda“. 92<br />
U pokušaju da se što više relativizuje odgovornost za ratove u poslednjoj<br />
deceniji XX veka, srpska elita sve češće poteže za argumentacijom koja<br />
91 Globus, 25. decembar 2008.<br />
92 Dobrica Ćosić, „Nijedan Srbin uzalud da ne pogine“,<br />
Večernje novosti, 1.i 2. januar 2009.
Haški procesi i proces suočavanja<br />
89<br />
Srbe predstavlja kao narod koji je najviše žrtvovao za Jugoslaviju iz čega<br />
se sugeriše da najviše polagao pravo na Jugoslaviju. Svetozar Stojanović<br />
u tom kontekstu postavlja pitanje: “Zašto svet ‘previđa’ da Srbi nisu prevladali<br />
ni traume iz Prvog svetskog rata kad su dvadesetak goidna kasnije<br />
doživeli strahovit genocid i to od pripadnika nekih bratskih naroda i u zemlji<br />
koju su stvorili nezamislivim ljudskim i materijalnim gubicima. Kako<br />
se bez fokusiranja na to iskustvo i strepnje koje je porodilo mogu razumeti<br />
strašne međunacionalne borbe 1991-1995 u Hrvatskoj i BiH. Ništa se ni od<br />
albansko-srpskih sukoba na Kosmetu ne može shvatiti ako se prenebgrene<br />
činjenica da je odatle za vreme Drugog svetskog rata proterano na desetine<br />
hiljada Srba i da im je posle oslobođenja zabranjen povratak.” 93<br />
Umesto ozbiljnog promišljanja i analiziranja razloga raspada Jugoslavije,<br />
srpska elita se organizovala da dokaže, pre svega, odgovornost<br />
secesionističkih republika Slovenije i Hrvatske, zatim međunarodne zajednice<br />
(SAD, Vatikan, Nemačka i Austrija) za raspad Jugoslavije, kao i da dokaže<br />
da nije bilo projekta Velika Srbija.<br />
Jedna od glavnih teza koju plasiraju kroz medije jeste pogubnost stvaranja<br />
obe Jugoslavije za srpski narod. Govori se o istorijskom promašaju,<br />
gubljenju istorijskog vremena i gubitku šanse da se stvori Velika Srbija, što<br />
je Pašiću navodno nuđeno Londonskim paktom. 94 Tezu o stvaranju Velike<br />
Srbije i srpskom hegemonizmu pripisuje se „borbenoj propagandi hrvatskog<br />
nacionalizma“ koji se osetio „ugrožen od srpske prevlasti na zajedničkom<br />
ili susednom geografskom i političkom prostoru“. Zatim se kaže da<br />
je početkom šezdesetih borba protiv „velikosrpskog hegemonizma“ dobila<br />
oblik borbe za ustavni preobražaj titoističke Jugoslavije iz federacije u<br />
konfederaciju. 95<br />
93 Politika, 6. februar 2009.<br />
94 Ovu tezu je u procesu Miloševiću pred Haškim tribunalomn lansirala Smilja<br />
Avramov kao svedok odbrane. Naime, iznose se činjenice da je Srbiji tada<br />
nuđen deo Jadransko more do Splita, celu Bosnu i neke delove Slavonije. Radi<br />
se o ponudi koju su saveznici nudili Italiji kako bi je privukli na svoju stranu.<br />
Kako do toga nije došlo taj sporazum nijkada nije bio validan. Međutim,<br />
danas se u ras<strong>prava</strong>ma o raspadu Jugoslavije taj podatak često koristi.<br />
95 Ljubomir Tadić, Kriza i „Velikosrposki hegemonizam“, Službeni glasnik, 2008.
90 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Strategija Beograda da stalno podriva rad Haškog tribunala, kroz nagodbe,<br />
poput one o zatamljivanju transkripata Vrhovnog saveta odbrane<br />
(VSO) iz devedesetih, čime je sprečena njihova upotreba pred Međunarodnim<br />
sudom pravde, nije pobedila, jer se ipak u završnici rada Haškog<br />
tribunala dobija zaokružena slika o odgovornosti Srbije. Prerana smrt Slobodana<br />
Miloševića, Milana Babića i niz drugih važnih aktera stvorila je<br />
sliku u srbijanskoj javnosti da je, posebno smrću Miloševića, Haški tribunal<br />
promašio cilj. Ovde se, na primer malo zna o Međupresudi Haškog tribunala<br />
od 16. juna 2004. godine. Na zahtev Prijatelja suda (Amici curiae)<br />
da se donese odslobađauća presuda od 3. marta 2004. godine (za genocid<br />
i saučesništvo) u slučaju Milošević, Sud je doneo Odluku po tom Predlogu,<br />
odnosno Međupresudu. Tom odlukom Raspravno sudsko veće je Miloševiću<br />
potrvdilo genocidnu nameru i postojanje genocidnog plana da se<br />
delomično unište Bošnjaci kao nacionalna grupa i zaključilo „da postoji<br />
dovoljno dokaza da je u Brčkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici,<br />
Bijeljini, Ključu i Bosanskom Novom izvršen genocid“ (paragrafi 246, 288,<br />
289 i 323), i da je Milošević „bio učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu,<br />
koji je uključivao i rukovodstvo bosanskih Srba, čiji je cilj i namera<br />
bila da se delomično unište Bosanski muslimani kao grupa (paragrafi 289<br />
i 323). 96<br />
Pod pritiskom činjenica, čak i Dobrica Ćosić govori o srpskoj krivici i<br />
kaže: „Mi ne možemo ozdraviti kao nacija ako svesno ne progovorimo i o<br />
svojim zabludama i zločinima koje smo činili u Drugom svetskom ratu,<br />
građanskom ratu, titoizmu, Miloševićevom režimu, ratovima sa Hrvatima,<br />
Muslimanima i Albancima. Ako svi ćutimo, svi smo krivci. Zločin postaje<br />
normalan. Predajemo se ravnodušnosti i nihilizmu“. 97 Međutim, on istovremeno<br />
govori da je srpski narod poražen u „borenjima za nacionalno i<br />
državno ujedinjenje, nov društveni poredak i napredak, za nacionalna i<br />
demokratska <strong>prava</strong> u XX velku“, ali da ti „porazi nisu konačni“. Ističe, da su<br />
„Srbi osvojili i neke istorijske pobede: Republiku Srpsku“. 98 Njegovo isti-<br />
96 Miloševiću dokazan genocid u Bosni, Međupresuda Haškog<br />
tribunala od 16. juna 2004, Sarajevo 2007.<br />
97 Dobrica Ćosić, „Naši porazi nisu konačni“, NIN, 23. oktobar 2008.<br />
98 Isto.
Haški procesi i proces suočavanja<br />
91<br />
canje i srpske krivice odmah se gubi u nizu optužbi na račun „gospodara<br />
sveta i njihovih jugoslovenskih štićenika“ koji su proglasili Srbe krivcima<br />
za razbijanje Jugoslavije. 99<br />
Ovaj odnos prema krivici nije iskren jer ne prihvata odgovornost za<br />
zločin koji je neupitan. U tom stavu se okrivljuje Zapad za poraz Srba, što<br />
nije prihvatio zločinački koncept o ujedinjenju svih Srba. Jer, Ćosić smatra<br />
da je Zapad kriv što je Srbija označena krivom i dalje kaže: “Ali Srbi,<br />
prokaženi Srbi, uz pomoć razumnih i svesnih ljudi iz sveta, dužni su da se<br />
bore za istorijsku istinu o Bosanskom ratu i pred licem sveta i potomcima<br />
dokažu da su u Bosni boreći se za svoju slobodu opet branili i hrišćansku<br />
Evropu od džihadskog islama. A Evropa ih je za tu odbranu kaznila bombardovanjem<br />
NATO avijacijom”. 100<br />
Ni nakon što je Slobodan Milošević smenjen i poslat u Hag, srpska elita<br />
pa ni najveći deo DOS, nisu napustili nacionalni program, već je, u ime<br />
očuvanja ratnog plena nastavljen “rat” drugim sredstvima (diplomatskim<br />
putem i sa demokratskom legitimacijom). To se pre svega odnosi na očuvanje<br />
Republike Srpske, na čijoj se integraciji u ekonomski i kulturni prostor<br />
Srbije strateški radi od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Taj odnos<br />
prema RS se prelama i preko interpretacije rata u Bosni, jer se on tretira<br />
kao „oslobodilački rat“ Srba u Bosni i Hercegovini, koji su ostvarili veliku<br />
istorijsku pobedu. Ćosić kaže da je „ogromnim žrtvama stvorena Republika<br />
Srpska“, odnosno „prva srpska država preko Drine.... Njen najznačajniji<br />
tvorac je Radovan Karadžić “(....)On nije ratni zločinac: on je politički<br />
vođa naroda Republike Srpske“. 101 Zato je hapšenje Radovana Karadžića<br />
primljeno sa zebnjom, ali je istovremeno dodatno radikaloizovalo ponašanje<br />
Milorada Dodika kako bi se što pre realizovao plan odvajanja Republike<br />
Srpke.<br />
Na beogradskom Sajmu knjiga (oktobar 2008) pojavio se i dvotomni<br />
dnevnik Nikole Koljevića “Stvaranje Republike Srpske” (Izdavač: Službeni<br />
glasnik, 2008) za koji je predgovor napisao Dobrica Ćosić. Knjiga, ali i<br />
99 Isto.<br />
100 Dobrica Ćosić, “Demokaratske laži o Bosanskom ratu”, Politika, 14. februar 2009.<br />
101 Nikola Koljević, “Stvaranje Republkike Srpske”, iz predgovora<br />
Dobrice Ćosića, Službeni glasnik, 2008.
92 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
predgovor, su napisani u odbranu Republike Srpske, mada se iz nje jasno<br />
vidi uloga ne samo Karadžića, već i Dobrice Ćosića. Osim ove, izdate su i<br />
brojne druge knjige u cilju negiranje srpskog hegemonizma i projekta Velike<br />
Srbije. Neke od njih će svakako biti korisne i za Haški tribunal, ali i za<br />
raspravu o raspadu Jugoslavije unutar Srbije, i u regionu. Najveći deo učesnika<br />
na projektu objavio je svoje knjige radi odbrane vlastite uloge, ali i<br />
samog projekta. Između ostalih, objavljena je knjiga Ljube Tadića, filozofa:<br />
Kriza i “velikosrpski hegemonizam”, (Sluzbeni glasnik, Beograd 2008),<br />
Mihajlo Marković, Juriš na nebo (Prosveta, 2008), Vladislav Jovanović, Rat<br />
koji se mogao izbeći, (Nolit, Kiz Altera 2008), zatim više knjiga Dobrice Ćosića,<br />
Vreme zmija (Službeni glasnik, 2008), i Piščevi zapisi (Slušbeni glasnik,<br />
2008), Milovan Radovanović, Kosovo i Metohija, (Službeni glasnik,<br />
2008) i brojne druge. Sve te knjige imaju za cilj amnestiranje Srbije, ali, u<br />
suštini, većina njih pokazuje zapravo nerazumevanje procesa koji su doveli<br />
do raspada Jugoslavije.<br />
Uprkos sve jasnijem opredeljenju međunarodne zajednice za učvršćivanje<br />
priznatih granica novonastalih država na Balkanu, srpska elita i dalje<br />
očekuje razumevanje za zahteve da se Balkan rekomponuje po etničkoj<br />
osnovi, što znači da se traži podela i Kosova i Bosne, i to po cenu da se Srbija<br />
odrekne EU članstva. Ćosić, a i mnogi drugi, izjavljuju da “svaka politika<br />
koja nacionalni spas vidi samo u Evropskoj uniji smatra iluzijom i<br />
sirotinjskom utopijom. Sve dok je NATO uslov i sadržaj ‘evropatlanstkih<br />
integracija’, dok Evropska unija vodi prema Srbiji ultimativnu politiku koja<br />
je u suštini srbofobska, dok Srbiju tretira kao taoca i narod pati zbog dvojice<br />
haških optuženika... ja ne verujem u ‘srećnu budućnost’ koja nastupa<br />
samim učlanjenjem u Evropsku uniju.” 102 Naime, članstvo u EU znači zatvaranje<br />
državnog pitanja, a time i okončanje revizija granica. Zato insitiranje<br />
na reviziji nezavisnosti Kosova ide do apsurda. Pokretanje inicijative<br />
pred Međunarodnim sudom pravde za ispitivanje legalnosti proglašenja<br />
nezavisnosti Kosova ima male šanse, posebno nakon presude Šestorici za<br />
zločine na Kosovu tokom 1998, i 1999. godine. Ćosić se zalaže za “diplomatsku<br />
i političku borbu za reviziju odluke o nezavisnosti Kosova koja je<br />
102 Večernje novosti, 21. mart 2008.
Haški procesi i proces suočavanja<br />
93<br />
toliko nepravedna da uspostavlja trajna neprijateljstva između albanskog<br />
i srpskog naroda.” 103<br />
Hapšenje Radovana Karadžića<br />
Neočekivano hapšenje Radovana Karadžića bilo je veliko iznenađenje,<br />
kako za Haški tribunal, tako i za domaću javnost. To je novoj vladi donelo<br />
brojne poene u međunarodnoj zajednici, posebno EU, i verovanje da se<br />
Srbija najzad okrenula svojoj budućnosti. Međutim, brzo je postalo jasno<br />
da je bez obzira na očigledno pozitivan efekat, samo hapšenje Karadžića i<br />
prezentacija u srbijanskim medijima bila na liniji dosadašnjeg tumačenja,<br />
odnosno omalovažavanja Haškog tribunala. Naime, ponovo je izostalo ozbiljno<br />
bavljenje optužnicom i razlozima za njeno podizanje, a mnogo više,<br />
tajnim životom doktora Dabića, imena pod kojim se Karadžić krio nekoliko<br />
godina. Život Davida Dabića i iznenadni uvid u sve što je radio pokazuje da<br />
je država znala gde se krio i šta je radio. Odjednom su na površinu izašli<br />
brojni dokumentovani podaci o njegovom tajnom životu.<br />
Hapšenje Karadžića je u patriotskim krugovima poprimilo <strong>for</strong>mu svojevrsne<br />
histerije, jer je upravo Karadžić slavljen kao simbol srpstva i herojstva.<br />
Slavljen je kao čovek koji prkosi Zapadu i koji će svakako u Hagu<br />
pokazati umešanost, pre svega, zapadnih sila, u raspad Jugoslavije. Govori<br />
se o nadmetanju Amerikanaca i Francuza u hapšenju Karadžića, ali<br />
i pregovora koji su sa njim vođeni otkako je nestao sa političke scene. U<br />
brojnim napisima Rusi imaju pozitivnu ulogu, jer, navodno, Rusi su onemogućili<br />
hapšenje 2004. godine. Poseban akcenat je stavljen na ulogu i<br />
obećanja Ričarda Holbruka u sklanjanju Karadžića sa političke scene uz<br />
obećanje da neće biti hapšen. Tome su svakako doprinele i knjige Florans<br />
Artman (Mir i kazna) i Karle del Ponte (Lov) u kojima su i one iznele teze<br />
o opstrukcijama nekih zapadnih zemalja, pre svega, SAD i VB, donekle i<br />
Francuske.<br />
„Patriotska Srbija” je hapšenje dočekala kao svojevrsnu izdaju i slabost<br />
Srbije, njeno gubljenje identiteta i digniteta. Nedeljnik Pečat, list u<br />
103 Isto.
94 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
vlasništvu otcepljenog krila socijalista, bio je najdirektniji u takvoj oceni.<br />
Ističe se da Radovan Karadžić nije kriv ni za jednu od tačaka optužnice, te<br />
da je za dešavanja u BiH “odgovoran u onoj meri u kojoj su odgovorni i svi<br />
državni funkcioneri i hrvatske i muslimanske strane koji nikada ni za šta<br />
nisu bili optuženi”. Hapšenje i suđenje Karadžiću, po njima, će rasplamsati<br />
tezu o muslimanima kao isključivim žrtvama, na čemu će “tražiti oslonac<br />
za uspostavljanje svog identiteta.” Vlada se posebno optužuje što je izašla<br />
u susret Haškom tribunalu, jer da je sačekala koji mesec, Karadžiću bi se<br />
sudilo u Srbiji, a ne u Hagu. Vraćanjem Radovana Karadžića na “istorijsku<br />
scenu”, Pečat ističe, “počinje njegov sukob sa najvećim silama zla ovoga<br />
sveta”. 104 U tom smislu reakcija Mome Kapora, pisca i bliskog prijatelja Karadžića,<br />
je više nego indikativna, jer kaže “da će to biti proces stoleća i da<br />
će prema njemu čuvena afera Drajfus, o kojoj je Emil Zola pisao, izgledati<br />
kao poseta sudiji za prekršaje zbog pogrešnog parkiranja”. 105 Kapor očigledno<br />
ima u vidu plan Karadžića da pred sudom prozove i zapadne aktere<br />
sa kojima je pregovarao.<br />
Reakcije na hapšenje u svetu<br />
Hapšenje Radovana Karadžića bila je svetska medijska vest. Sve vodeće<br />
svetske agencije su izvestile o ovom događaju i nisu propustile da naglase<br />
njegovu ulogu i odgovornost za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini.<br />
Agencije Reuters i Associated Press (AP) su javili da je “Karadžić<br />
lociran i uhapšen” u “akciji srpskih bezbednosnih snaga” pozivajući se na<br />
saopštenje iz Kabineta predsednika Srbije Borisa Tadića. Sky News, CNN i<br />
druge televizijske stanice su tu vest javile prekidajući redovni program. 106<br />
Svet je hapšenje Karadžića primio sa velikim entuzijazmom s nadom<br />
da će Srbija brzo krenuti ka integraciji u EU. EU je među prvima reagovala<br />
ističući da „hapšenje Radovana Karadžića koje su izvele srpske vlasti,<br />
a zatim i njegovo prebacivanje u Hag, predstavljaju važnu etapu za<br />
104 Pečat, „Radovan Karadžić“, 25. jul 2008.<br />
105 Standard, 1. avgust 2008.<br />
106 http://www.rtv.rs/sr/vesti/hronika/haski_procesi/2008_07_22/vest_74004.jsp.
Haški procesi i proces suočavanja<br />
95<br />
proces pomirenja na zapadnom Balkanu i za približavanje Srbije Evropskoj<br />
uniji.” 107 Ričard Holbruk, bivši pomoćnik državnog sekretara SAD,<br />
među prvima je pozdravio hapšenje Radvana Karadžića, kojeg je nazvao<br />
“Osamom bin Ladenom Evrope” i ocenio kao “pravog i istinskog arhitektu<br />
masovnog ubistva”. 108<br />
Havijer Solana, predstavnik Evropske unije, je izjavio da je “ to dobar<br />
dan za pravdu na Balkanu”, te da je “nova srpska vlada dokazala čvrstu<br />
privrženost evropskim vrednostima”. Francusko predsedništvo Evropske je<br />
hapšenje ocenilo kao važnu etapu na putu približavanja Srbije Evropskoj<br />
uniji, dok je neimenovani ruski diplomata rekao da “Moskva smatra da je<br />
to unutrašnja stvar Srbije, čije vlasti treba samostalno da donesu odluku<br />
o mogućoj predaji Karadižća Haškom tribunalu”. Generalni sekretar UN<br />
Ban Ki Mun je istakao da je to “istorijski trenutak za žrtve”. Karli del Ponte<br />
švajcarska vlada nije dozvolila da komentariše hapšenje. Portparol Bele<br />
kuće Dejna Perilo je izjavila da je, “trenutak hapšenja, samo nekoliko dana<br />
posle komemoracije koja je priređena za 7000 bošnjačkih žrtva masakra u<br />
Srebrenici, posebno prigodan jer ne postoji bolji način da se odužite žrtvama<br />
rata od privođenja pravdi počinilaca”. Zvaničnici NATO su pozdravili<br />
hapšenje kao “dugo očekivanu dobru vest”. Ministar spoljnih poslova<br />
Švedske Karl Bilt je rekao da “tako brzo i odlučno (hapšenje) pokazuje posvećenost<br />
Evropi”.Visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak saopštio da je<br />
“vest da je Radovan Karadžić uhapšen veoma pozitivna za Bosnu i Hercegovinu<br />
i za celi region”. 109<br />
Serž Bramerc, tužilac ICTY, je istakao značaj za “žrtve koje su više od<br />
deset godina čekale ovo hapšenje”, dok je za Oli Rena, evropskog komesara,<br />
hapšenje Karadžića “ključni događaj za težnje Srbije da uđe u Evropsku<br />
uniju”. 110<br />
Doris Pak, šef delegacije Evropskog parlamenta za jugoistočnu Evropu,<br />
je izjavila: “To je moglo još mnogo, mnogo ranije da se desi da su svi<br />
u BiH sarađivali, uključujući i međunarodnu zajednicu...”. Teri Dejvis, ge-<br />
107 http://www.ambafrance-srb.org/spip.php?article1432.<br />
108 http://www.rtv.rs/sr/vesti/hronika/haski_procesi/2008_07_22/vest_74004.jsp.<br />
109 Isto.<br />
110 http://www.rtv.rs/sr/vesti/hronika/haski_procesi/2008_07_22/vest_74004.jsp.
96 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
neralni sekretar Saveta Evrope, je rekao da hapšenje “značajno doprineti<br />
poboljšanju imidža koji Srbi imaju u Evropi”. Izrazio je zadovoljstvo što<br />
je do hapšenja došlo “samo nedelju dana posle godišnjice masakra u Srebrenici”.<br />
111<br />
Nevladine organizacije koje već godinama traže hapšenje Karadžića,<br />
među kojima i Human Rights Watchs, istakle su da “hapšenje Radovana<br />
Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, predstavlja važan udarac<br />
praksi nekažnjavanja strahovitih zločina koji su počinjeni na Balkanu”, te<br />
da „ovo hapšenje nudi nadu žrtvama užasnih zločina koji su se tamo odvijali.<br />
Podržavamo ovo hapšenje koje se već davno trebalo desiti i nadamo<br />
se pravednom suđenju u Hagu.“ 112<br />
Reakcije u Srbiji i regionu<br />
Političke stranke u Srbiji su na hapšenje reagovale sa izvesnom dozom rezerve,<br />
od pozivanja na izdaju do gledanja na to (proevropske partije) kao<br />
korak bliže EU. Mnogi su bili zatečeni iznenadnim hapšenjem. Tako je Velimir<br />
Ilić (NS) izjavio je da je “iznenađen hapšenjem Radovana Karadžića”,<br />
i “da hapšenje Karadžića dokazuje da će sve što je srpsko biti izručeno i<br />
predato Haškom tribunalu”. SPS je saopštila da saradnja sa Haškim tribunalom<br />
mora biti dvosmerni proces i da se ne sme svoditi samo na izručivanje<br />
optuženika. Aleksandar Vučić, SRS, ocenio je da hapšenje Radovana<br />
Karadžića predstavlja “jezivu vest” za Srbiju, te da je “Tadić učinio sve da<br />
Srbija nestane i da ljudi koji su simbol patriotizma nestanu”. Vjerica Radeta,<br />
visoka funkcionerka SRS, uputila je pretnje predsedniku Srbije: “U<br />
Srbiji se izdaja nikada nije praštala. Ne pretimo, ali upozoravamo na prokletstvo<br />
koje je sve izdajnike u srpskoj istoriji pratilo. Podsećamo na krah<br />
dinastije Obrenović i rekla bih sadašnjim vlastodršcima da možda neće svi<br />
111 Isto.<br />
112 http://www.hrw.org/en/news/2008/07/20/bosna-hap-enje-karadi-udarac-protiv-prakse-neka-njavanja-zlo-ina.
Haški procesi i proces suočavanja<br />
97<br />
imati sreću Zorana Đinđića. Bog kažnjava do sedmog kolena i o tome bi<br />
trebalo da vode računa”. 113<br />
Kosta Čavoški, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, i predsednik<br />
Odbora za odbranu Rdaovana Karadžića, je hapšenje doživeo kao najsramniji<br />
čin od trenutka kada je Slobodan Milošević baš na Vidovdan kidnapovan<br />
i izručen Haškom tribunalu. On ističe; “Ako je neko hteo da ponovo<br />
ponizi srpski narod i da zatre osećanje nacionalnog dostojanstva onda je to<br />
jedino mogao da učini tako što će uhapsiti i ne daj Bože izručiti Hagu, najveću<br />
živu istorijsku ličnost među Srbima, a to je dr Radovan Karadžić”. 114<br />
Vojislav Koštunica, predesdnik DSS, je istakao da se hapšenje haškog<br />
optuženika Radovana Karadžića prikazuje kao veliki uspeh i napredak u<br />
momentu kada EU i SAD vrše snažan pritisak da Srbija prizna nezavisnost<br />
Kosova, odnosno kako bi se legalizovalo otimanje Kosova, tako što će Euleks<br />
preuzeti ovlašćenja Unmik. Nenad Čanak, predsednik Lige socijaldemokrata<br />
Vojvodine, je tim povodom zatražio da se konačno razotkrije i<br />
“mreža Karadžićevih jataka”, te da je hapšenje “tek prvi od dokaza da Srbija<br />
dobija šansu da se pomakne sa mrtve tačke i da krene evropskim putem”.<br />
LDP je istakla da su “građani Srbije godinama bili taoci Miloševićeve<br />
politike i haških begunaca koji su svojim skrivanjem ugrožavali interese<br />
naroda Srbije. Hapšenje Karadžića je jedini put za otkrivanje pune istine”.<br />
Ljiljana Karadžić, Kardžićeva suprug, je izjavila “Sada bar znamo da<br />
je živ”. 115<br />
Demokratska stranka je ovo hapšenje kapitalizovala i svetu pokazala<br />
odlučnost da izvršava svoje međunarodne obaveze. Ocenila je da je hapšenje<br />
haškog optuženika Radovana Karadžića rezultat privrženosti nove<br />
vlade poštovanju međunarodnog <strong>prava</strong>, ali i činjenice da se mora utvrditi<br />
odgovornost pojedinaca za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije.<br />
DS je u saopštenju istakla da je Srbija tim hapšenjem pokazala punu odgovornost<br />
i spremnost u pronalaženju optuženih za ratne zločine. Dodaje<br />
se da je time poslata jasna poruka da su neodržive kritike o nedostatku<br />
113 Beta, Tanjug, 22. jul 2008.<br />
114 Isto.<br />
115 Isto.
98 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
političke volje i spremnosti Srbije da rešava pitanje saradnje sa Haškim<br />
tribunalom. 116<br />
U Bosni i Hercegovini je hapšenje dočekano sa iznenađenjem, ali i sa<br />
velikim zadovoljstvom. Haris Silajdžić, predsednik Predsedništva BiH, je<br />
rekao da hapšenje Karadžića donosi neku vrstu zadovoljenja za one koji su<br />
stradali u ratu, ali da su u Bosni i dalje vidljivi rezultati etničkog čišćenja<br />
počinjenog u vreme Karadžića. Član Predsedništva BiH Željko Komšić je rekao<br />
“Ovo je veliki dan za BiH i veliki dan za pravdu”. 117<br />
Reakcije u Republici Srpskoj su bile posebno frustrirajuće. Predesednik<br />
Srpske radikalne stranke Republike Srpske Milanko Mihajlica je rekao<br />
da njegova stranka hapšenje Radovana Karadžića doživljava kao jednu od<br />
najvećih srpskih sramota, nesreća, historijskih izdaja u režiji “srpskog cara<br />
Borisa Tadića”. Istakao je da “činjenica da će Radovan Karadžić biti isporučen<br />
Haškom tribunalu koji je oslobodio Ramuša Haradinaja i Nasera<br />
Orića, u suštini govori da Karadžić neće biti isporučen sudu pravde već<br />
antisrpskom sudu koji će učiniti sve kako to i traži Haris Silajdžić i Sulejman<br />
Tihić – da se sudi đelima Radovana Karadžića, a to đelo je i RS”. On je<br />
istakao da “(mi) očekujemo da će Radovan Karadžić u procesu u Haškom<br />
tribunalu predstaviti istinu o proteklom ratu, o stradanju Srba i da će sve<br />
činjenice i argumente sa kojima raspolaže iznijeti u sudnici, kako bi se saznala<br />
istina o umiješanosti Zapada i islamskih zemalja u proteklom ratu,<br />
a da bi teret koji stavljaju na RS i na srpski narod u cjelini bio skinut”. 118<br />
Milan Bobić, predsednik SDS, je izjavio da smatra da “Haški tribunal ne dijeli<br />
pravdu, nego da je više puta dokazao da je politički sud i stoga ne mislimo<br />
ni da će Radovan Karadžić imati fer suđenje”. 119<br />
116 Isto.<br />
117 Isto.<br />
118 24 sata, 22. juli 2008.<br />
119 Isto.
Haški procesi i proces suočavanja<br />
99<br />
Karadžić u Haškoj sudnici<br />
Prvo pojavljivanje Karadžića pred Haškim sudom izazvalo je priličan šok s<br />
obzirom na njegov isposnički izgled. Međutim, samo obraćanje sudu nije<br />
bilo adekvatno pripremljeno čak ni sa stanovišta srpskih nacionalista. Oni<br />
koji se više razumeju u pravnu proceduru odmah su regovali, kao, na primer,<br />
Srđa Trifković. On je napisao da “nekadašnji lider bosanskih Srba ne<br />
zadovoljava uslove koje je ispunjavao Slobodan Milošević, a koji su se pokazali<br />
kao neophodni, premda ne i dovoljni, za uspešno vođenje sopstvene<br />
odbrane pred haškim sudom: bio je pravnik po akademskom obrazovanju,<br />
britki intelekt po prirodi (što mu priznaju i politički neprijatelji) i uporni<br />
radnik po navici”. On takođe apeluje da se, imajući u vidu složenost i neumoljive<br />
zahteve posla sopstvene odbrane, “ svi oni kojima je opstanak<br />
Republike Srpske na srcu otvoreno upitaju da li je i u kojoj meri dr Radovan<br />
Karadžić spreman, pa i sposoban da ponese tako teško breme”. Njegov<br />
je glavni argument da osoba koja se posle više od decenije skrivanja pod<br />
lažnim identitetom ne može vratiti u „u normalu” bez izvesnih posledica.<br />
Trifković ističe da dr Karadžiću ne treba zameriti ako je delimično još<br />
uvek uživljen u gurua „Dabića”. Međutim, kako on kaže “David Dabić možda<br />
može da izleči bolno rame jednog zatočenog starešine VRS bioenergetskim<br />
dodirom, ali zasigurno ne može da brani predsednika Karadžića” 120 .<br />
Zato Trifković, kao zabrinuti nacionalista, apeluje da se na Karadžića treba<br />
uticati da “imenuje jednog prvorazrednog savetnika, kao i ekipu pomoćnika<br />
koji su se već detaljno upoznali sa pristupom i materijalima Tužilaštva<br />
u dosadašnjim slučajevima (Sarajevo, Srebrenica, Prijedor, itd)”. Trifković je,<br />
međutim manje zabrinut za sudbinu Karadžića, njega jedino zanima sudbina<br />
RS i kaže da je “bitno rušiti optužbu za genocid i mit o zajedničkom zločinačkom<br />
poduhvatu; sve ostalo, uključujući i godine ili decenije robije koje<br />
će mu neminovno biti izrečene, možda mu može biti i sporedno” 121 .<br />
Strah da se u Haškom trbunalu Karadžiću dokaže odgovornost za genocid<br />
već se pojavila prilikom njegovog hapšenja, što, kako se navodi u Pečatu,<br />
120 Srđa Trifković, “Dabić ne može odbraniti Karadžića”, Glas javnosti, 18. septembar 2008.<br />
121 Isto.
100 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
implicira ukidanje Republike Srpske. Kaže se :”Srpska zemlja zalivena krvlju<br />
najboljih sinova ostaće pusta. Srpske majke ponovo će sa sobom poneti i kosti<br />
svojih sinova, samo je pitanje da li će ih ovaj put imati gde poneti. Jer, ova<br />
evroizdajnička Srbija, nikome nije ni majka ni maćeha. Srbima iz Republike<br />
Srpske ponajmanje. Ona dovršava san Alije Izetbegovića”. 122<br />
Veće Haškog tribunala, kojim je predsedavao Jan Bonomi, usvojilo je<br />
novi predlog optužnice protiv Radovana Karadžića gotovo u potpunosti<br />
(odbačena su samo tri navoda o ubistvu zbog nedostatka dokaza). Optužnica<br />
je proširena i tereti Karadžića za genocid nad nesrbima u Srebrenici i<br />
još 11 bosanskih gradova (Bratunac, Brčko, Foča, Ključ, Kotor-Varoš, Prijedor,<br />
Sanski Most, Višegrad, Vlasenica i Zvornik), a u preostalih devet tačaka<br />
za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana dela, teroriziranje<br />
civilnog stanovništva, nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih<br />
talaca. Optužnica je sažeta na etničko čišćenje u BiH od 1992. do 1995,<br />
teror protiv civila tokom opsade Sarajeva, uzimanje UN osoblja za taoce u<br />
maju i junu 1995, te genocid tokom 1992. i 1995.<br />
Proširena optužnica Karadžiću u kojoj se pojavljuju dokazi o ulozi Srbije<br />
u ratu u BiH, povećala je pritisak srpskog lobija za gašenje Tribunala.<br />
Nakon što je Evropski parlament usvojio rezoluciju prema kojoj treba<br />
produžiti mandat Tribunalu za još bar dve godine, Dane Čanković, predsjednik<br />
Srpskog narodnog pokreta u RS, je uputio otvoreno pismo ambasadorima<br />
Rusije u Beogradu i Sarajevu ističući potrebu za gašenjem<br />
Haškog tribunala i tražeći da “Rusija u Savetu bezbjednosti UN ne dopusti<br />
produžetak rada takvom sudu i da njegove presude dovede u pitanje s aspekta<br />
pravičnosti”.<br />
Nova Karadžićeva optužnica dovodi u pitanje i presudu Međunarodnog<br />
suda pravde, koja nije proglasila Srbiju odgovornom za genocid u Bosni<br />
jer nije imao dovoljno valjanih dokaza. Zvanični Beograd od momenta<br />
kada je ova presuda doneta nije napravio nikakv pomak u odnosu prema<br />
Bosni. Međutim, nakon proširene optužnice, Beograd se ponovo aktivirao<br />
i uključio u procese u Haškom tribunalu. Zato su za Beograd procesi protiv<br />
Karadžiča, Perišića i Stanišića postali prioritet u nadi da će sprečiti bilo kakvo<br />
povezivanje Beograda i Srbije sa genocidom u BiH.<br />
122 Pečat, “Sahranjena Republika Srpska“, 25. jul 2008.
Haški procesi i proces suočavanja<br />
101<br />
Negiranje odgovornosti za<br />
teške zločine i genocid<br />
Intelektualna elita koja je bila aktivni činilac i pokretač Miloševićevog<br />
projekta ozbiljno je uznemirena raspletom pred Haškim tribunalom. Kao<br />
ideolozi svesni su svojih dela i zato ne odustaju od svojih početnih argumenta.<br />
Nalaze opravdanje u ime višeg cilja, ne kaju se, a sudeći po njihovim<br />
izjavama, ponovo bi uradili isto kad bi imali priliku za to. Veliki broj<br />
autora u poricanju istine o nedavnoj prošlosti kreće se između zahteva da<br />
“istina treba tek da se utvrdi”, preko “nemamo još sve činjenice, istorija tek<br />
to treba da utvrdi”, “raščišćvanje prošlosti je nepraktično, treba gledati u<br />
budućnost” do “insistiranja na trivijalnim detaljima kako bi se izbegla suštinska<br />
diskusija”.<br />
Najveće sporenje je vezano za genocid u Srebrenici, ali od nedavno i<br />
presudu Šestorici.<br />
Dva različita suda su potvrdila da je masakar u Srebrenici genocid:<br />
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni sud<br />
pravde (MSP). Treći međunarodni sud, Evropski sud za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, je takođe<br />
saglasan da se desio genocid u severnoj Bosni 1992. To značii da su<br />
tri međunarodna suda uvažila da se desio genocid u Bosni u periodu od<br />
1992 do 1995.<br />
Međutim, samo je genarl Radoslav Krstić do sada osuđen za saučesništvo<br />
u genocidu. Još nijedan zvaničnik iz Srbije i Crne Gore nije optužen<br />
za bilo kakav ratni zločin u Bosni i Hercegovini, pred Tribunalom. Srpske<br />
snage su odgovorne za 80 odsto zločina u ratovima na teritoriji bivše Jugoslavije.<br />
161 lice je optuženo za ratne zločine, od toga su samo njih 108<br />
ili 68 odsto srpski zvaničnici. 51 ili 32odsto su Hrvati, Bosanci,kosovski Albanci<br />
ili Makedonci.<br />
Osporavanje genocida u Srebrenici počelo je odmah, nakon presude<br />
Međunarodnog suda pravde. Najčešće se kao primer uzima snimak na kojem<br />
se vidi kako pripadnici Škorpiona ubijaju šest muslimanskih mladića.<br />
Pri tome taj snimak nije ni ušao u dokazni materijal Miloševićevog suđenja.<br />
S obziorm da je taj snimak obišao i šokirao svet, negatori genocida
102 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
upravo preko tog snimka žele istaći da se radi o manipulaciji. Kažu da taj<br />
snimak ne dokazuje da se u Srebrenici desio ‘genocid’, niti da je sedam,<br />
osam ili deset hiljada Muslimana ubijeno. Dokazuje da su šestoro Muslimana<br />
ubili pripadnici srpske paravojne <strong>for</strong>macije. Ali, kako Srđa Trifković<br />
tvrdi, nije jasno da li se ta <strong>for</strong>macija nalazila pod komandom ministrastva<br />
unutrasnjih poslova Srbije. Način na koji je snimak iskorišten i zloupotrebljen<br />
od strane ‘međunarodne zajednice’ pokazuje da je cilj kampanje bio<br />
da se srpskom narodu nametne kolektivna krivica, i da se Srbi osećaju krivim<br />
za sve što se desilo na prostoru bivše Jugoslavije u zadnjih deceniju<br />
i po. Trifković dalje tvrdi da je snimak iz Srebrenice imao vrlo specifican<br />
politički zadatak: da prikači kolektivnu odgovornost srpksom narodu u celini;<br />
da se iskoristi desetogodišnjica Srebrenice za ‘denacifikaciju’ to jest<br />
de-srbizaciju Srbije i da se uradi revizija Dejtonskog sporazuma, sa ciljem<br />
da se ukine Republika Srpska i stvori jedna manje ili više centralizovana,<br />
unitarna Bosna. Cilj je u suštini, kako kaže Trifković, da se retroaktivno<br />
opravda politika zapadnih sila. Naime, oni bi voleli da mogu da kažu, ‘pa<br />
eto Srbi sada sami priznaju da su oni bili krivci. Ono što smo mi radili –<br />
sankcije, bombardovanje Republike Srpske i Srbije, okupacija Kosova – to<br />
su bile neminovne posledice onoga što su činili Srbi. 123<br />
Trifkovića su sledili brojni drugi “naučnici” koji su nastavili sa negiranjem<br />
genodica. Između ostalih, Darko Trifunović, predavač na Fakultetu<br />
za bezbednost, je promovisao priče o “islamskom terorizmu u<br />
Bosni-Hercegovini” 124 , što mu služi kao glavni argument za negiranje<br />
presude Međunarodnog suda pravde, kao i presuda generalu Stanislavu<br />
Krstićui Dragomiru Miloševiću pred MKSJ. On tvrdi da u je Srebrenicu pogubljenoi<br />
manje od 100 muškaraca.<br />
123 Dr Srđa Trifković, interview on CKSU, June 28, 2005.<br />
124 U Bosnu je 1993, ušlo oružje iz Irana kao posledica Rezolucije UN SB 713 kojom je<br />
zabranjen uvoz oružja celoj bivšoj Jugoslaviji, na šta je Zapad gledao blagonaklono.<br />
Rezolucija 713 je u suštini bila pogubna za sve jugoslovenske narode sem za Srbe,<br />
jer je onemogućila njihovo, posebno Bošnjaka, pravo na odbranu. S obzirom da je<br />
JNA stala na stranu Srbije, svi ostali su bili primorani da ilegalno kupuju oružje. 1993<br />
je sa iranskim oružjem došla i grupa mudžahedina o čijem se delovanju u ratu u<br />
Bosni dosta pisalo nakon terorističkog napada na SAD 11. septembra 2001. godine.
Haški procesi i proces suočavanja<br />
103<br />
Još jedna tvrdnja koju iznosi Emil Vlajki, koja je postala odomaćena<br />
kod srpskih poricatelja, svodi se na sledeće: “Mada su dokazi za navodni<br />
masakr bili i ostali traljavi, propagandniratno-politički kompleks SAD je<br />
učinio svoje. Srebrenica je postala jedan od najvećih mitova dvadesetog<br />
stoljeća. Srbi su bili optuženi za najstravičniji masakr počinjen u Evropi<br />
nakon Hitlerovih vremena. Sve zločinačke akcije, laži i agresije izvedene<br />
protiv srpskog naroda od strane “međunarodne zajednic” su time počele<br />
dobivati legitimitet. Srebrenica, neprekidno-periodično nametana od strane<br />
medija, je postala halouinski “fakat”. Ušla je u anale međunarodnih institucija,<br />
u video igre, u školske udžbenike, u pisane antologije o svjetskim<br />
genocidima, počele su se osnivati asocijacije za zaštitu i političko-pravnu<br />
rehabilitaciju “srebreničkih žrtava”, financirani su, u tom pogledu, programi<br />
i spomenici od strane međunarodnih institucija, a Haški tribunal već<br />
deceniju zasniva svoje navodno “moralno” postojanje na srebreničkoj tragediji.<br />
Mit Srebrenice je proradio u toj mjeri, da su ljudi na Zapadu dobili<br />
Pavlovljeve uslovne reflekse: čim im se kaže riječ ‘Srbi’, oni odmah pomisle<br />
na Srebrenicu, i obratno.” 125<br />
Milivoje Ivanišević, publicista i istraživač ratnih zločina u bivšoj BiH,<br />
u svojoj knjizi “Traganje za istinom”, koju je promovisao na Pravnom fakultetu<br />
u Nišu 2008. godine, iznosi tezu da nije bilo genocida u Srebrenici.<br />
On ističe da “od kako su se Srbi 11. jula 1995. godine, oružjem kao što<br />
su i isterani, vratili u Srebrenicu počele su da kruže priče o velikom broju<br />
ubijenih muslimana, iznad svega nedužnih muslimanskih civila, staraca,<br />
žena i dece. Vremenom su te brojke neprestano umnožavane i konačno<br />
dostigle tolike razmere da danas – ne samo Haški tribunal, muslimanske<br />
verske i civilne vlasti, što se moglo očekivati i što je možda i logično – već<br />
i zvaničnici drugih država, često govore o genocidu.” 126<br />
On optužuje veoma brojne, pogotovo sarajevske i beogradske nevladine<br />
organizacije koje ovu tezu stalno drže u žiži interesovanja. To je dovelo<br />
do toga, kako tvrdi, da “nametnuti kult Srebrenice kao da još uvek bdi nad<br />
našom savešću i postaje meta<strong>for</strong>a gotovo nezamislivog i, povrh toga, čak<br />
125 Emil Vlajki, “Srebrenica kao meta<strong>for</strong>a”, Pogledi, 3. jul 2005<br />
126 Glas javnosti, 21 mart 2009.
104 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
genocidnog zločina Srba nad nedužnim meštanima tog u bosanskim gudurama<br />
i bespuću zagubljenog gradića.” 127<br />
Presuda Šestorici<br />
Presuda državnom vojnom i policijskom vrhu Srbije za zločine na Kosovu<br />
ima dalekosežni značaj za region, ali prvenstveno za društvo u Srbiji. To<br />
naročito važi za intelektualnu elitu i političku klasu na kojima je obaveza<br />
za preispitivanje odgovornosti za kampanju državnog terorra na Kosovu.<br />
Ovo je najznačajnija presuda od osnivanja Haškog suda, jer prvi put dokazuje<br />
navode koji su se nalazili, pre svega, u optužnici protiv Slobodana<br />
Miloševića. Njegova smrt je onemogućila privođenje tog procesa pravnom<br />
i pravednom kraju.<br />
Od šestoro optuženih samo je Milan Milutinović oslobođen jer je,<br />
kako je sud obrazložio, “u praksi (Slobodan) Milošević, ponekad nazivan<br />
Vrhovnim komandantom, koji je posedovao stvarna komandna ovlašćenja<br />
nad VJ tokom kampanje NATO”.<br />
Najznačajnija presuda u ovom slučaju odnosi se na Nikolu Šainovića<br />
jer implicira i odgovornost Slobodana Miloševića. Naime, kako stoji u presudi<br />
on je bio “jedan od najbližih i najpoverljivijih saradnika (Slobodana)<br />
Miloševića,” kao i “jedan od ključnih učesnika tog zajedničkog (udruženog<br />
zločinačkog) poduhvata”. Prvi put od početka procesa pred Haškim tribunalom<br />
dokazana je odgovornost za udruženi zločinački poduhvat koji je<br />
trebao da omogući stvaranje velike Srbije.<br />
Po prvi put dokazano je i učešće vojnog vrha u udruženom zločinačkom<br />
poduhvatu presudama generalima Vladimiru Lazareviću i tadašnjem<br />
načelniku Generalštaba VJ Dragoljubu Ojdaniću, kao i generalu Nebojšu<br />
Pavkoviću. Oni su proglašeni krivim za komandnu odgovornost i zločinačke<br />
posledice koje su iz tog proizašle. Reč je o državnom teroru koji je imao<br />
za cilj prisilno premeštanje albanskog stanovništva sa Kosova kako bi se<br />
održala kontrolu nad teritorijom.<br />
127 Isto.
Haški procesi i proces suočavanja<br />
105<br />
Presuda za Sretena Lukića, koji je bio “de facto komandant snaga MUP<br />
na Kosovu od sredine 1998. do sredine 1999. godine, te da je bio spona<br />
između dejstava MUP na terenu na Kosovu i opštih politika i planova uspostavljanih<br />
u Beogradu” svedoči o sadejstvu policije i vojske i političkog<br />
vrha.<br />
Vrednost ove sudske odluke je i u tome što najzad dokumentuje politiku<br />
državnog terora na Kosovu i objašnjava NATO interveniciju 1999.<br />
godine. Ona će, verovatno uticati i na mišljenje Međunarodnog suda pravde<br />
pred kojim je Srbija inicirala postupak za ocenu legalnosti nezavisnosti<br />
Kosova. Prof. Kosta Čavoški smatra da nema nikakve sumnje da će ova<br />
presuda imati šire posledice i zato se pita, “kako je bilo ko ozbiljan i odgovoran<br />
na vlasti mogao savetovati da se sarađuje sa Haškim tribunalom, a<br />
optuženici milom ili silom isporučuju tom Minotauru”. Njega najviše brine<br />
kakve će posledice tih presuda biti po sudbinu Republike Srpske i teriritorijalni<br />
integritet Srbije. On smatra da zbog takvih implikacija “samo izuzetno<br />
pokvareni američki i briselski podrepaši mogu i dalje savetovati da<br />
se bezuslovno sarađuje s Haškim tribunalom – tom pomoćnom službom<br />
Atlantskog pakta”. 128<br />
Suđenje Šešelju<br />
Vojislav Šešelj je jedan od ključnih javnih zagovornika projekta Velika Srbija.<br />
On je o tome od početka govorio veoma direktno i nije se odrekao tog<br />
projekta ni pred Haškim tribunalom. Poznato je da je pred Sudom u više<br />
navrata, posebno u slučaju Slobodana Miloševića, vođena ras<strong>prava</strong> da li<br />
je uopšte postojao projekat Velike Srbije i u kojim granicama. Varirale su<br />
različite opcije, od skraćene Jugoslavije, preko Velike Srbije do ujedinjenih<br />
srpskih zemalja i sl. Očigledno da je veličina te pretpostavljene države<br />
varirala u zavisnosti od datih okolnosti. Tako se zvanično veoma rano<br />
odustalo od Republike Srpske Krajine (južnog i zapadnog dela), ali to nije<br />
važilo i za Srpsku radikalnu stranku. To je postalo jasno tokom operacija<br />
Bljesak i Oluja u Hrvatskoj, kada vojska SRJ nije intervenisala. Granica<br />
128 Kosta Čavoški, „U službi NATO“, Pečat, 6. mart 2009.
106 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
koju je pominjao i pominje Vojislav Šešelj je na potezu Karlobag – Karlovac<br />
– Ogulin – Virovitica.<br />
Šešelj je optužen za “zajednicki zločinački poduhvat” (“joint criminal<br />
enterprise”) sa ciljem stvaranja “Velike Srbije”, što znači da će se svi dokazi<br />
koji ga dovode u vezu sa ostalim učesnicima (institucije, ali i pojedini<br />
predstavnici tih institucija: JNA, TO, MUP Srbije, RSK, RS i/li VRS, itd.) zajedničkog<br />
zločinačkog poduhvata smatrati relevantnim prilikom određivanja<br />
presude.<br />
Ovaj deo optužnice utemeljen je na dokazima iz brojnih izjava<br />
i knjiga Vojislava Šešelja koje su dobro poznate i široj srbijanskoj<br />
javnosti. Ni pred Sudom nije odustao od tog koncepta, kao što nije ni<br />
Radikalna stranka (pa ni nova stranka Tomislava Nikolića). Činjenica<br />
je da je i u sudnici više puta izjavio da nikada neće odustati od<br />
projekta “velike Srbije”, što i jeste najvažniji cilj zajedničkog zločinačkog<br />
poduhvata.<br />
Vojislav Šešelj je u sudnici, ali i u svojim izjavama, uvek insistirao na<br />
tome da su njegovi dobrovoljci bili pod komandom JNA ili TO ili MUP i sl.<br />
To je upravo suština “zajedničkog zločinačkog poduhvata”. Svi dokazi koji<br />
se odnose na te jedinice, kao, na primer, u Vukovaru (Ovčara), ili u Zvorniku<br />
(zauzimanje Zvornika 8. aprila 1992), ili Sarajevu, delimično će biti<br />
pripisani i Šešelju.<br />
Zločinački poduhvat realizovan je tokom 1991. i 1992. godine, a među<br />
ostalim učesnicima su bivši članovi Predsjedništva SFRJ Borislav Jović i<br />
Branko Kostić, komandant ozloglašene falange “Crvene beretke” Franko<br />
Simatović Frenki, generali nekadašnje Jugoslovenske narodne armije Blagoje<br />
Adžić, Veljko Kadijević i Aleksandar Vasiljević, Željko Ražnatović Arkan,<br />
bivši šef Službe državne bezbednosti Srbije Jovica Stanišić, tadašnji<br />
crnogorski predsjednik Momir Bulatović.<br />
Suprotno tvrdnjama domaćih “eksperata” da je Vojislav Šešelj<br />
bio samo neko ko je neodgovorno davao izjave i da mu se u Hagu<br />
u suštini sudi za “verbalni delikt” je samo deo kampnaje koju vodi Beograd.<br />
Optužnica ga tereti za zločine protiv čovečnosti uključujući “govor<br />
mržnje” (hate speech), kao i tzv. zapaljive govore (inflammatory<br />
speeches), koje je Tužilastvo prezentiralo preko ekpsertskog svedoka
Haški procesi i proces suočavanja<br />
107<br />
Oberšala, zatim preko niza svedoka, uključujući i tzv. insajdere. Tokom<br />
suđenja Tužilaštvo je predstavilo video-materijal sa Šešeljevim govorima,<br />
koje je trajalo pet dana. Svaki od tih govora u sebi sadrži određene elemente,<br />
čija će se težina naknadno utvrđivati zavisno od toga kada je govor<br />
održan, gde i pod kakvim političkim ili vojnim uslovima.<br />
Šešelj pred sudom odgovara i za proterivanje Hrvata iz Hrtkovaca (Vojvodina).<br />
Tužilaštvo u optužnici kaže da je “Šešelj bio jedan od najozloglašenijih<br />
propagandista i da je redovno davao ekstremne podstrekačke<br />
izjave protiv nesrba”. Apostrofira se i “usklađena akcija paravojnih <strong>for</strong>macija<br />
i policijskih snaga” na protjerivanju hrvatskog stanovništva iz vojvođanskog<br />
sela Hrtkovci.<br />
Suđenje Šešelju je posebno značajno jer veliki deo je psovećen i projektu<br />
Velika Srbija. Ovo suđenje od početka prati medijska kampanja da se<br />
radi o “verbalnom deliktu”, čime se vešto sakriva suština onog za šta Šešelja<br />
terete. Cepanje Srpske radikalne stranke je indicija da Šešelj više nije<br />
prihvatljiv za sadašnji politički trenutak Srbije. Zato ne čudi široka podrška<br />
Tomislavu Nikoliću za stvaranje nove stranke.<br />
Reakcije države<br />
Državne institucije i njeni istaknuti funkcioneri svesno marginalizuju značaj<br />
haških presuda ili ih relativizuju i obavezno kvalifikuju kao antisrpske.<br />
Predsednik Boris Tadić tako ističe: “Mi smo narod koji zaslužuje poštovanje<br />
i ne damo nikome da gazi naše dostojanstvo: kao što ne damo onima<br />
koji hoće da nam uzmu Kosovo, tako ne damo ni onima koji, plašeći se života,<br />
žele da nam uskrate budućnost i unize naše dostojanstvo”. Ovakva<br />
retorika koja se plasira sa vrha vlasti, posebno manipulativno korišćena<br />
u preizbornoj trci, je veoma česta. Savremeni diskurs o srpskom narodu<br />
je neodvojiv od istorijskog sećanja. Na delu je stalna rehabilitacija ikona<br />
nacionalističke prošlosti, u kojima se “oživljava kult ‘korena’, menja<br />
se kultura sećanja, prevladavanje prošlosti iznova se pravno reguliše”. O<br />
tome svedoči Zakon o rehabilitaciji iz 2006, koji konstruiše novi “istorijski<br />
identitet” jednog društva, njegovo poželjno stanje. Ovaj zakon, nakon što
108 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
su Skupštini “izjednačeni” borci ravnogorskog i partizanskoh pokreta, na<br />
scenu plasira ličnost generala Milana Nedića i njegovu kolaboracionističku<br />
vladu iz 1941. Tim zakonom je trebalo rehabilitovati sve “ideološke”<br />
protivnike komunizma, s tim što se zaboravilo da je “’ideoloski’ antikomunizam<br />
u tadašnjem shvatanju pojma podrazumevao veličanje nacizma,<br />
antidemokratiju, i na prvom mestu, antisemitizam, ‘slučajno’, baš u vereme<br />
kada su milioni Jevreja ubijani u ‘Velikom Nemačkom Rajhu’”. 129<br />
Odnos Srbije prema svojoj antifašističkoj prošlosti tesno je povezan<br />
sa antikominizmom koji je na različite načine zastupa i desnica i liberali.<br />
Taj neodlučni odnos prema antifašizmu može biti i indikator savremene<br />
intelektualne i političke elite prema omladinskim ultradesničarskim<br />
organizacijama. 130<br />
U tom smislu zanimljiva je pozadina antifašističkog skupa u Beogradu,<br />
koji je održan na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu, 11.<br />
oktobra 2008. godine. To je bio antifašistički protest u organizaciji Antifašističke<br />
kampanje, kao odgovor na zakazani marš srpskih neonacista.<br />
Antifašistički skup je zakazan na istom mestu na kom su i neonacisti zakazali<br />
svoj marš, samo sat vremena ranije. Priprema protesta se odvijala<br />
u sferi kontraverzi, jer je ministar policije Ivica Dačić, izjavio da su oba<br />
protesta zabranjena, zbog visokog rizika, a potom je precizirao ipak da je<br />
samo marš neonacista zabranjen. Deo javnosti antifašistički opredeljen je<br />
ovo neodlučno obračanje ministra dočekao kao skandalozno. Takođe, pripremu<br />
antiprotesta pratila je propaganda o „ekstremizmu” oba pokreta, i<br />
neonacita i Antifašističke kampmanje. Na dan protesta u gradu se dešavala<br />
i šetnja desničarskih organizacija okupljenih oko grupa 1389 i Obraz, koja<br />
se ponavlja svaki dan, od hapšenja Radovana Karadžića. Takođe, u zvani-<br />
129 Olivera Milosavljević, Potisnuta istina, Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji<br />
130 U savremenoj naučnoj misli moguće je izdvojiti “dve dominantne postulativne premise<br />
u viđenju socijalizma kod srpske istoriografi je. (1)Savremena društvenonaučna javnost u<br />
Jugoslaviji već se navikla da u svojoj retorici govori o povratku normalnosti nacionalne<br />
perspektive iz koje se tumači i prošlost. Nacionalna tradicija je normalizovavana<br />
kao središnji istraživački prioritet. (2) Snažnoj normalizaciji nacionalnog bio<br />
je potreban kritički protivstav, tj. isticanje glavnog razloga “zapostavljanja”<br />
nacionalnog. Bila je nužna obrada socijalizma kao krivca i kao totalitarnog uljeza<br />
u nacionalnu tradiciju” (Todor Kuljić, Prevladavanje prošlosti, str. 472).
Haški procesi i proces suočavanja<br />
109<br />
čnom proglasu, aktivisti Obraza su najavili da će taj dan “patrolirati” ulicama<br />
Beograda sa namerom da ih očiste od bezbožnika. Pošto su se u gradu<br />
isti dan održavale i dve utakmice, ministar Dačić je poslao 2500 policajaca<br />
na ulice, pa je sve izgledalo kao vanredno stanje.<br />
Deklaracija o političkom pomirenju<br />
Relativizacija prošlosti počela je najpre sa izjednačavanjem četnika i partizana,<br />
zatim fašima i antifašizma, da bi se to završilo sa potpunom normalizacijom<br />
fažizma. Rehabilitobvani su Milan Nedić, Nikolaj Velimirović, a<br />
omiljeni političar Vojilsava Koštunice je Dimitrije Ljotić zbog njegovih etičkih<br />
i moralnih vrednosti. U opštoj relativizaciji odgovornosti za nedavnu<br />
prošlost, Deklaracija o političkom pomirenju između Demokratske stranke<br />
i Socijalističke partije Srbije, potpisan 18. oktobra 2008, neutrališe odgovornost<br />
režima Slobodana Miloševića. Nesposobnost distanciranja od<br />
Miloševića pokazuje ambivalenciju koju politička elita Srbije nesumnjivo<br />
ima. To u suštini, pokazuje da je postojao opšti konsensus za nacionalnu<br />
politiku koja je vođena. Pri tome, Deklaracija nije bila neophodna, jer na<br />
njoj niko nije insistirao, što dodatno ogoljava stanje duha u eliti.<br />
Dve stranke su izrazile stav da imaju “zajedničku odgovornost za<br />
ostvarivanje vizije Srbije kao demokratske, slobodne, celovite, ekonomski<br />
i kulturno razvijene i socijalno pravedne zemlje”. Međutim, insistiranje<br />
predsednika Tadića na “nacionalnom pomirenju” blokira proces prevladavanja<br />
prošlosti. Deklaracija se odnosi i na budućnost zemlje, ali i na<br />
prošlost, jer su sukobi “bili takvi da su pretili da razgrade zemlju”. Iako ti<br />
sukobi jesu razgradili zemlju, to sada nije mnogo važno, jer, prema rečima<br />
Tadića, reč je o događaju od “istorijskog značaja”: “Ovo je jedan svečan<br />
čin koji oblikuje vrednosti, ideje i našu političku nameru u budućnosti. Mi<br />
ovim pokazujemo da želimo da otvorimo put za druge kako bi političko<br />
pomirenje obezbedilo i nacionalno pomirenje”. 131<br />
131 Prenosi DS: http://209.85.129.132/search?q=cache:nNYJgRMvyD0J:www.ds.org.yu/sr/<br />
index.php%3Foption%3Dcom_content%26task%3Dview%26id%3D6292%26Itemi
110 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Deklaracija sadrži osnovne smernice politike DS i SPS. Jedna od njih<br />
se odnosi na Suverenitet i integritet zemlje – Pitanje Kosova i Metohije: “Prvenstveni<br />
nacionalni i državni zadatak je očuvanje države, očuvanje suvereniteta<br />
i teritorijalnog integriteta Srbije i razvijanje kapaciteta za njegovu<br />
odbranu. Kosovo i Metohija ostaće sastavni deo Srbije a borba protiv njegovog<br />
otcepljenja primarni nacionalni zadatak”. 132<br />
Međutim, deo koji se tiče evropskih integracija nije <strong>for</strong>mulisan kao<br />
primarni cilj (ili uopšte kao cilj!). Dvosmislena je sadržina Deklaracije u<br />
delu gde stoji da je članstvo Srbije u EU njeno “strateško opredeljenje”, a<br />
ujedno se tvrdi da “mi oduvek pripadamo Evropi i delimo evropske vrednosti”.<br />
Da nije reč o geografskoj odrednici pripadanja Evropi evidentno je<br />
na osnovu sledeće rečenice: “Naš evropski identitet potvrđje naša istorija o<br />
čemu, između ostalog, svedoče nacionalna dostignuća koja su uvrštena u<br />
listu svetske kulturne baštine”. 133<br />
Reakcije na percepciju drugih<br />
Posebnu osetljivost srpska elita pokazuje prema svim analitičkim tekstovima<br />
i knjigama koje dolaze iz sveta, posebno onim koji su prepoznali<br />
matricu srpske političke elite i osnovne tendencije u srbijanskom društvu.<br />
U poslednje vreme duhove je najviše uzburkala knjiga jednog od vodećih<br />
nemačkih istoirčara Holma Zundhausena “Istorija Srbije od 19. do<br />
21. veka”, 134 koja je izazvala veoma emotivnu reakciju gotovo kompletne<br />
d%3D68%26lang%3Dlat+deklaracija+pomirenja+ds+sps&cd=40&hl=en&ct=clnk.<br />
132 Deklaracija o političkom pomirenju i zajedničkoj odgovornosti za ostvarivanje<br />
vizije Srbije kao demokratske, slobodne, celovite, ekonomski i kulturno razvijene i<br />
socijalno pravedne zemlje (preuzeto sa sajta). http://www.ds.org.yu/sr/dokumenti/<br />
Deklaracija_o_politickom_pomirenju_i_zajednickoj_odgovornosti_DS_SPS_2008.pdf ).<br />
133 Isto.<br />
134 Izdavač je CLIO koji je knjigu spremio za beogradski Sajam knjiga oktobra 2008, ali<br />
knjiga se nije pojavila na štandovina niti u knjižarama sve do kraja februara 2009.<br />
Pre pojave knjige upriličena je javna ras<strong>prava</strong> o knjizi koja je imala za cilj njenu<br />
diskvalifi kaciju pre nego što se pojavila pred čitaocima. Gete institut je organizovao<br />
i panel diskusiju o knjizi u kojoj su učestvovali svi promenentni istoričari Srbije.
Haški procesi i proces suočavanja<br />
111<br />
desno orijenisane inteligencije. Knjiga je isprovocirala veoma široku javnu<br />
raspravu, očigledno orkrestiranu. Ne bez razloga, jer je autor poznati<br />
nemački istoričar koji se posebno bavi regionom jugoistočne Evrope 135 i u<br />
ovom svom delu daje objektivnu sintezu dva veka istorije srpskog naroda.<br />
Knjiga pruža celovit uvid “o događajima i ličnostima koje su bili njihovi<br />
akteri, a sa druge strane – rekonstruiše percepcije i tumačenja koja omogućuju<br />
društvenu orijentaciju i delovanje ljudi”. 136<br />
Koje su to “bolne” tačke navele srpske istoričare da je kitikuju? Prvo,<br />
postavljalo se pitanje da li jedan stranac uopšte može da napiše “ispravnu”<br />
istoriju Srbije? Miloslav Samardžić, autor koga Zudhausen pominje<br />
u svojoj knjizi, odgovorio je vrlo jednostavno: “Stranci su (dosad) napisali<br />
čak 2500 istorija Srba!? Ako su ih pisali kao Zundhausen – a izgleda da<br />
jesu – onda smo u većoj nevolji nego što mislimo. Crno, da ne može biti<br />
crnje...” 137 Inače, Samardžić je u Zundahausenovom delu kritikovan kao<br />
autor knjige “General Draža Mihajlović i opšta istorija četničkog pokreta”.<br />
Samardžić još zamera Zundahausenu što neopravdano optužuje Dražu<br />
Mihajlovića “jer ne postoji dokument sa Dražinim potpisom koji se može<br />
okarakterisati kao ratni zločin”.<br />
Drugi “problem” o kom je pisao Zundahausen je poređenje učinaka<br />
nemačkog i srpskog nacionalizma i tragične posledice takvih režima. To se<br />
vidi kao problem, jer se navodno izjednačavaju dva rata po svojim strahotama.<br />
Ali isto tako se knjiga kritikuje i kao antinemačaka propaganda.<br />
Tako, na primer, akademik Vasilje Krestić smatra da je Zundhausen “tipični<br />
glasnogovornik aktuelne nemačke politike koja se tiče Srbije i Srba”. 138 Vasilije<br />
Krestić smatra da “Zundhausenovu knjigu nije trebalo prevoditi”, jer<br />
knjiga navodno tendenciozno govori o “kolektivnoj krivici i odgovornosti<br />
srpskog naroda”: “Nedovoljno obaveštenim srpskim čitaocima (...) trebalo<br />
je pomutiti svest i uveriti ih da su Srbi već odavno, od Prvog srpskog<br />
Diskusija je bila uljudna, ali je prevladavao stav koji je negorao glavnu tezu knjige.<br />
135 Predaje istoriju Jugoistočne Evrope na Institutu za istočnoevropske studije i<br />
predsednik je naučnog saveta Instituta za istočnoevropske studije u Minhenu.<br />
136 Latinka Perović, “Prošlost nije isto što i istorija”, Politika, 20 februar 2009.<br />
137 Miloslav Samardžić, “Kad Nemac piše srpsku istoriju...” Svedok, 3. mart 2009.<br />
138 Vasilje Krestić, “Izdavački, naučni, politički promašaj”, Pečat, 52/2009.
112 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
ustanka (...) krivi za sva zlodela koja su se desila u vreme ratnih zbivanja<br />
prilikom raspada Jugoslavije”. 139 V. Krestić ipak naglasak stavlja na pitanje<br />
Kosova. Zundhausen je “postao pravi advokat Albanaca i zastupnik interesa<br />
njihove novoproglašene države na jugu Srbije”. “Srbe osuđuje zbog navodnih<br />
velikosrpskih pretenzija, a takve pretenzije ne uočava kod Hrvata<br />
niti kod Albanaca”. 140 Za Čedomira Antića ova knjiga može samo da posluži<br />
za opravdavanje stereotipa o Srbima. 141<br />
Desetogodišnjica NATO bombradovanja<br />
Normalizacija Slobodana Miloševića nakon 10 godina je opšte prihvaćenastvar.<br />
Tako je prilikom obežavanja godišnjice NATO intervencije 24. marta<br />
2009. upriličeno niz manifestacija koje su imale za cilj da se odgovrnost<br />
za rat i zločine, te gubljenje Kosova, prebaci iskljičivo na SAD. Pri tome,<br />
izostalo je bilo kakvo pominjanje presude Šestorici i dovođenje u vezu događaja<br />
sa politikom Slobodana Miloševića. Vlada Mirka Cvetkovića je imala<br />
specijalno zasedanje povodom NATO intervencije, a Vojislav Koštunica<br />
(DSS) je okupio nacionalistički blok u SAV centru sa sličnom porukom. Godišnjicu<br />
bombardovanja obeležile su i političke partije.<br />
Svi mediji su učestvovali u stvaranju atmosphere opšteantizapdnog<br />
raspoloženja. U centru Beograda su izlepljeni plakati sledećeg sadržaja:<br />
‘ovaj način pokaže svoj patriotizam (...) Naravno, mi to nismo mogli da<br />
doživimo drugačije nego kao brutalnu agresiju, koja će potrajati čitavih 11<br />
nedelja, da bi se završila ‘Kumanovskim sporazumom’ koji su NATO i rukovodstvo<br />
SRJ i Srbije proglasili svojom pobedom. Srbija je svet. NATO protiv<br />
Srbije. NATO protiv sveta’.” 142<br />
Vlada Srbije održala je danas posebnu sednicu posvećenu danu sećanja<br />
na stradale na kojoj je premijer Mirko Cvetković izjavio da nevine<br />
139 Ibid.<br />
140 Ibid.<br />
141 Svedok, 3. mart 2009.<br />
142 Politika, 24. mart 2009.
Haški procesi i proces suočavanja<br />
113<br />
žrtve bombardovanja podsećaju da Srbija ima obavezu da se odgovorno<br />
i civilizovano bori za svoje interese i da je zato ona opredeljena za govor<br />
razuma i pravde, a ne za govor oružja. Cvetković je napad na Saveznu Republiku<br />
Jugoslaviju ocenio kao jednu od najtragičnijih epizoda u drugoj<br />
polovini 20. veka i nezakonit čin suprotan međunarodnom pravu. i deset<br />
godina nakon bombardovanja.<br />
Nacionalna konvencija „Srbijo pamti“, povodom deset godina od<br />
početka NATO intervencije SR Jugoslavije, održana je 24. marta u beogradskom<br />
Centru “Sava”. Govornici su bili: Matija Bećković, mitropolita<br />
crnogorsko-primorski Amfilohija, Vojislav Koštunica, a bili su prisutni i<br />
predstavnici Srpskog sabora Dveri. Vladan Glišić iz Dveri je naglasio da je<br />
učešće na toj konvenciji „naša dužnost jer postoji tendencija de se prepuste<br />
zaboravu bombardovanja 1999. godine kao i proterivanje Srba iz Krajine<br />
1995. godine“. Dveri time nastvaljaju svoju kampanju „Pamti i živi“ koja se<br />
istovremeno održava u više gradova Srbije jer time se brani „dostojanstvo<br />
srpskog naroda“.<br />
Istog dana Dobrica Ćosić je promovisao svoju najnoviju knjigu „Vreme<br />
zmija“. Autor u knjizi pravi razliku između albanskog i srpskog etnosa:<br />
“Taj socijalni, politički i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana,<br />
uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg,<br />
najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog naroda – srpskog<br />
naroda“ (str. 211). 143<br />
Na ulicama Beograda je došlo do nereda nakon mitinga na Trgu Republike,<br />
koji su organizovali Narodni pokret Srbije, Udruženja Sloboda,<br />
Branioci otadžbine, Udruženja Naši, Srpski sabor Dveri, a bili su prisutni<br />
Obraz, navijačke i neonacističke grupe. U sukobima policije i grupe od oko<br />
150 mladića u centru Beograda povređeni su dva policajca i sedmoro građana.<br />
Privedeno je 30 osoba. Uzvikivane su parole: „Tadiću, ustašo“, kao i<br />
„Ne damo Mladića, daćemo vam Tadića“. Bile su prisutne i plakate sa slikama<br />
bivšeg predsednika SRJ i Srbije Slobodana Miloševića, a pevale su se<br />
četničke pesme.<br />
Aktivisti Obraza su uzvikivali “Obraz, Srbija, Kosovo Metohija”, klicali<br />
Radovanu Karadžiću i Vojislavu Šešelju i uzvikivali “Hoćemo oružje”, “Ubi,<br />
143 Borba, 25, mart 2009.
114 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
zakolji da Šiptar ne postoji”, “Ubi, ubi Šiptara”, “Dole marionetska vlada”,<br />
uz nacistički pozdrav i palili navijačke baklje. 144<br />
Na sednici skupštine Zajednice opština Kosova i Metohije, zatraženo<br />
je od Vlade Srbije da podnese tužbu pred Međunarodnim sudom pravde<br />
protiv svih država koje su priznale Kosovo. Ali, isto tako su nagalsili da<br />
je „krajnje vreme da Vlada Srbije, posle deset godina od mučke agresije<br />
NATO pakta na SRJ, tuži i sve zemlje koje su učestvovale u toj agresiji na<br />
suverenu i evropsku Srbiju“. 145<br />
144 www.b92.net , 24. mart 2009.<br />
145 Glas javnosti, 23. mart 2009.
115<br />
Proizvodnja jednoumlja<br />
U multietničkoj i multikonfesionalnoj državi kakva je Srbija, najreprezentativniji<br />
zagovornici suživota i tolerancije moraju biti oni koji su najeksponiraniji,<br />
znači, parlamentarci, istaknute političke i javne ličnosti, štampani<br />
i elektronski mediji. Da oni to nisu, jasno pokazuju efekti njihovog obraćanja<br />
javnosti. Izgleda da benignost govora mržnje koju praktično, propagiraju<br />
ovi akteri (zbog nekažnjvosti tog govora) ima za posledicu dalje<br />
normalizovanje ksenofobije i agresivnog nacionalizma. Odnosno, tako<br />
se najbrutalnije izjave tretiraju kao „sloboda govora“, „sloboda štampe“ i<br />
ostaju ne samo legitimne već i legalne političke parole. 146<br />
Izjava lidera Srpske radikalne stranke (SRS), Vojislava Šešelja, 21. maja<br />
2008. u Hagu kojom veliča ubice premijera Zorana Đinđića je veoma indikativan<br />
primer. Naime, Vojislav Šešelj je pred Haškim tribunalom, gde<br />
mu se sudi za ratne zločine izjavio da Đinđićev ubica Zvezdan Jovanović,<br />
zaslužuje „slavu Gavrila Principa u srpskoj istoriji“: „Ja verujem da je<br />
Zvezdan Jovanović lažno optužen, a da nije – uživao bi slavu Gavrila Principa<br />
u srpskoj istoriji“ 147 . Prvostepeni sud u Beogradu osudio je Zvezdana<br />
Jovanovića na 40 godina zatvora zbog ubistva Đinđića. Izjavu je osudila<br />
tadašnja vlada, ali ne i članovi SRS, koja je tada još uvek bila u punom<br />
sastavu, uključujući sada otepljenu Srpsku naprednu stranku (SNS), i po-<br />
146 Pod govorom i aktima mržnje u savremenom svetu podrazumeva se propagiranje,<br />
veličanje ili opravdavanje zločina počinjenog prema društvenim grupama ili<br />
njihovim pripadnicima zbog njihove rase, boje kože, vere, nacionalnog, odnosno<br />
etničkog porekla, pola, seksualne orjentacije, imovinskog, zdravstvenog ili bračnog<br />
stanja, roditeljskog statusa, političkog opredeljenja, godina života ili drugih<br />
ličnih osobina ili podsticanje vršenja takvih zločina; iznošenje ili prenošenje ideje<br />
o superiornosti ili potčinjenosti jedne društvene grupe ili njenih pripadnika;<br />
korišćenje pozdrava, isticanje simbola odnosno upotrebljavanje drugih sredstva<br />
koja mogu da prouzrokuju remećenje javnog reda i mira a koja podstiču na mržnju<br />
prema društvenim grupama i njenim pripadnicima i ispisivanje poruka ili simbola<br />
diskriminatorne sadržine na javnim mestima. Izvor: YUCOM, www.yucom.org.rs<br />
147 Glas javnosti, 23. maj 2008.
116 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
državala politiku svog lidera, koji u Hagu odgovara za ratne zločine i genocid<br />
nad muslimanskim stanovništvom u BiH.<br />
Postavlja se pitanje šta je cilj ove radikalske retorike? Ona je konstruisana<br />
za potrebe obračuna sa “unutrašnjim izdajnicima” (pokušaj delegitimisanja<br />
dela NVO sektora i svih onih koji pružaju otpor njihovoj politici),<br />
ali i za potrebe zastrašivanja “unutrašnjih neprijatelja” (Šešelj je optužen<br />
za najstravičnije zločine u BiH, tokom devedesetih, i zato svaki oblik amnestiranja<br />
njegovih agresivnih izjava, jeste direktno vređanje muslimanske i<br />
bošnjačke zajednice u Srbiji).<br />
Mešihat islamske zajednice u Srbiji, na primer, interpretira položaj<br />
islamske verske zajednice (koja se ne poklapa nužno sa etničkim određenjem<br />
Bošnjak, kako se inače u javnosti percipira njihovo osećanje etničke<br />
pripadnosti): “Klica diskriminacije leži u preambuli Ustava Republike (...)<br />
to znači da samo srpski narod kao kolektivitet polaže pravo na ovu državu,<br />
dok pripadnici ostalih naroda imaju Srbiju isključivo kao građani, tj.<br />
pojedinci.” 148 Nezadovoljstvo manjinskih verskih ili etničkih manjina je logičano<br />
s obzirom na državno uređenje koje primat daje većinskom narodu,<br />
a državu uređuje po etničkom a ne građanskom principu.<br />
148 Na temelju ovog načela nastala je zakonska regulativa o verskim praznicima gde dva<br />
pravoslavna praznika (Božić i Uskrs) imaju status državnih, što znači da toga dana ne<br />
rade sve javne ustanove, bez obzira rade li u njima pravoslavni ili drugi građani. U<br />
slučaju verskih praznika drugih tradicionalnih verskih zajednica i crkava, pripadnici tih<br />
zajednica toga dana nisu obavezni raditi.<br />
Sistemsko nametanje svetosavske slave svim školama i svim učenicima u multietničkoj<br />
i multikonfesionalnoj Srbiji predstavlja oblik diskriminacije koja, u ovom slučaju, teži<br />
asimilaciji nesrpskog i nepravoslavnog življa. Pošto ne postoji zakonsko privilegovanje<br />
Srpske pravoslavne crkve u odnosu na druge verske zajednice i crkve, vlast pribegava<br />
privilegovanju “svoje crkve” kroz brojne oblike praktičnog ponašanja.<br />
Bogoslovski fakultet SPC u Beogradu je 10o odsto na budžetu Vlade u sklopu<br />
Beogradskog univerziteta, što nije slučaj sa fakultetima drugih verskih zajednica,<br />
pogotovo ne Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru. Bilo bi jako interesantno<br />
dobiti izvještaj o različitim oblicima fi nansiranja verskih projekata, što bi jasno<br />
pokazalo gde je pozicija SPC, a gde svih ostalih. (prema sajtu http://209.85.129.132/<br />
search?q=cache:N2eOhwMVbGEJ:www.bosnjaci.net/prilog.php%3Fpid%3D31870%26<br />
DISKRIMINACIJA+glas+islama+klica+diskriminacije+u+srbiji&cd=2&hl=en&ct=clnk ).
Proizvodnja jednoumlja<br />
117<br />
Ekstremno islamofobična izjava mogla se čuti sa skupštinske govornice<br />
kada je poslanik Nove Srbije Velimr Ilić negodovao zbog toga što je<br />
pozive za obeležavanje Dana državnosti u Orašcu potpisao ministar Rasim<br />
Ljajić, aludirajući pri tom na to da je on Bošnjak.<br />
Parlament Srbije je još na početku rada u 2008, pokazao primere necivilizacijskog<br />
ponašanja, vulgarnog vređanja političara i partija i što je najbitnije,<br />
vrlo poražavajuće rezultate rada. 149 Na osnovu izloženog, ne čudi<br />
podatak da građani izražavaju vrlo nizak stepen poverenja u ovu instituciju.<br />
Prema istraživanju javnog mnjenja, iz februara 2009, građani su odgovarali<br />
na pitanja o značaju pojedinih institucija u Srbiji. Dobijeni su<br />
sledeći rezultati: institucija koja ima najveći autoritet je Srpska pravoslavna<br />
crkva (74,7 odsto ispitanika se tako izjasnilo), Srpska akademija nauka<br />
i umetnosti (63,3 odsto), predsednik Boris Tadić (53,5 odsto), Vojska<br />
Srbije (52,9 odsto), Narodna banka Srbije (44, 4 odsto), (Vlada Srbije 23,2<br />
odsto) i Skupština Srbije sa samo 11, 9 odsto ispitanika koji joj pripisuju<br />
autoritet. 150 Dakle, po ovom istraživanju, moglo bi se zaključiti da je parlamentarizam<br />
u krizi i da građani ne stoje sasvim iza izjava svojih političkih<br />
predstavnika, ali ne treba zanemariti i njihov udeo odgovornosti kao posednika<br />
glasa na izborima.<br />
Političari i druge javne ličnosti svojim izjavama bitno doprinose porastu<br />
agresivnom ponašanju u društvu, generalno. Govor mržnje je obično<br />
ciljno usmeren ka određenoj grupi ili prema pojedincu, sa jakim emotivnim<br />
nabojem. Manipulacija srpskog stanovništva na Kosovu se tokom<br />
149 U toku 2008, Narodna skupština Srbije donela je ukupno 48 zakona, od toga 28<br />
zakona iz unutrašnjeg <strong>prava</strong> i 20 zakona o potvrđivanju (ratifi kaciji) međunarodnih<br />
sporazuma i ugovora. Među 28 zakona donetih u 2008, je samo sedam zakona (o<br />
zaštiti podataka o ličnosti, o strancima, o državnoj granici, o Agenciji za borbu<br />
protiv korupcije, o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, o odgovornosti<br />
pravnih lica za krivična dela, i o javnim nabavkama) od ukupno 49 predviđenih<br />
Akcionim planom za usklađivanje zakona Srbije sa zakonima Evropske unije, koje<br />
je Narodna skupština trebalo da donese do kraja 2008. (http://209.85.129.132/<br />
search?q=cache:HIofPR_1wGQJ:www.pregled-rs.com/article.php%3Fpid%3D922%26id<br />
%3D27694+ukupno+usvojeno+zakona+u+skupstini+2008&cd=10&hl=en&ct=clnk ).<br />
150 Preuzeto sa http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/20/<br />
RTS+1/32076/Da+Mo%C5%BEda+Ne.html
118 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
2008, obilno koristila za političku mobilizaciju. Potpune in<strong>for</strong>macije su<br />
bile nedostupne građanima Srbije, jer se svaki događaj na ionako turbulentnom<br />
prostoru Kosova koristio za delegitimisanje novonsatale države.<br />
Ako Srbi iz enklava odlaze zbog teškog socijalnog, ali i političkog konteksta,<br />
to se u medijima, na primer, prenosi porukom “Šiptari zaposedaju srpsku<br />
zemlju”.<br />
List Pravda je pod naslovom “Srećan rođendan generale” ( reč je o<br />
Ratku Mladiću) preneo niz šovinističkih izjava popularnih ličnosti i lidera<br />
političkih partija u Srbiji. Tomislav Nikolić je izjavio kako bi “mnogi<br />
bili presrećni da se Mladić nađe u Hagu, a to zavisi samo od njega. Takav<br />
scenario bi za Srbiju, a naročito za Republiku Srpsku bio kraj. Karadžiću<br />
i Mladiću nije mesto u haškoj tamnici. Želim mu da se nikada tamo ne<br />
nađe”. 151 Slično poručuju i Mladen Obradović ispred Obraza i Miša Vacić<br />
ispred Pokreta 1389. Obradović kaže da srpskom heroju želi srećan rođendan<br />
i “da su svi pravi Srbi uz njega”. Protojerej dr. Žarko Gavrilović čestita<br />
Ratku Mladiću na uspešnom skrivanju u ovom teškom vremenu: “Ako te,<br />
nedaj Bože, uhapse, skupo im naplati svoj život”. 152<br />
Agresija propagatora srpskog nacionalizma ispoljava se prema<br />
“značajnim” manjinama, tj. prema onim koje su najbrojnije (Romi), onim<br />
koje navodno, ugrožavaju nacionalno jedinstvo (LGBT populacija) ili onim<br />
koje su odigrale značajnu ulogu u prošlosti zemlje (Albanci, Hrvati, Bošnjaci).<br />
Etničke manjine su neretko izložene neodgovornom i brutalnom<br />
ponašanju (prema romskoj i albanskoj populaciji) aktuelne vlade. Poruke<br />
vlade, posebno one prema međunarodnoj zajednici, baziraju se na osećaju<br />
ekskluziviteta sopstvenog naroda (govor vrlo sličan radikalima). Po toj<br />
megalomanskoj retorici, upečatljiv je Vuk Jeremić. On je izrazio očekivanje<br />
da će Međunarodni sud pravde tokom 2010. godine doneti odluku kojom<br />
se ocenjuje nelegalnom jednostrano proglašena nezavisnost Kosova: “Mislim<br />
da to predstavlja značajan doprinos Srbije međunarodnim odnosima<br />
i očuvanju međunarodnog <strong>prava</strong> u 21. veku. A s obzirom na to da je ovo<br />
prvi put da se pred tim sudom postavlja problem secesije, odluka će imati<br />
presedanski karakter. Sva buduća pitanja secesije, koja budu eventual-<br />
151 Pravda, 13. mart 2009.<br />
152 Ibid.
Proizvodnja jednoumlja<br />
119<br />
no postavljena u 21. veku pred Međunarodnim sudom pravde će za svoju<br />
polaznu osnovu imati ono što sud bude odlučio u slučaju Kosmeta”. 153<br />
Značajnu ulogu u reprodukovanju stereotipa o manjinama imaju mediji.<br />
Prema rečima profesorke Snježane Milivojević “mediji lako i često koriste<br />
kolektivne odrednice – srpski zločinci, četnici, Šiptari, Cigani, šiptarski<br />
ekstremisti, čime uvredljivo imenovanje uvodi u zonu normalnog i prihvatljivog.<br />
Iako pripadnike manjina uglavnom prikazuju u konfliktnim, čak<br />
kriminalnim aktivnostima, u velikom procentu njihovo ponašanje generalizuju<br />
kao tipično za veće, čak i čitave etničke grupe. Uz negativno imenovanje<br />
i ovakvo uopštavanje, moraju biti svesni da podgrevaju i proizvode<br />
diskriminativno uverenje da su ‘svi oni isti’”.<br />
Sve opcije koje staju u odbranu manjina, automatski se proglašavaju<br />
“domaćim neprijateljima”, “slugama sa Zapada”, “evrofantacima”. Tu se<br />
u prvom redu misli na branitelje ljudskih <strong>prava</strong>, koji su u tolikoj meri<br />
“kompromitovani” od strane patriota, da se napadi na njih smatraju normalnim,<br />
jer je, po njima, koncept ljudskih <strong>prava</strong> opasnost za većinsko<br />
stanovništvo i njegov položaj. Neki ultrakonzervativni intelektualci primenjuju<br />
novi mehanizam u kompromitaciji pojedinih čelnika iz Vlade. Naime,<br />
svaka podrška Vlade organizacijama koje se bave zaštitiom ljudskih<br />
<strong>prava</strong>, baca senku izdajnika na nju. Tako je na udaru bio ministar za <strong>ljudska</strong><br />
i manjinska <strong>prava</strong>, Svetozar Čiplić na dodeli nagrada za borbu protiv<br />
diskriminacije: “Institucije i resursi države, ustanove i novac naroda, stavljeni<br />
su u pogon tako da rade direktno protiv interesa države”. 154 Govor<br />
mržnje je govor nabijen emocijama a lišen argumentacije, i zato su ovakvi<br />
primeri realna opasnost za fizičku egzistenciju onih na koje se odnosi.<br />
153 Kosmet lekcija za ceo svet, Glas javnosti, 15. decembar 2008.<br />
154 Slobodan Antonić, Pečat, 48/2009.
120 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Kampanja protiv nevladinih organizacija<br />
Proteklu godinu obeležile su brojne kampanje protiv nevladinih organizacija<br />
koje se bave ljudskim pravima, kao što su su YUCOM (Komitet pravnika<br />
za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>), Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> ui Srbiji, Fond za<br />
humanitarno pravo, Žene u crnom, zatim gay organizacije i Peščanik (radio<br />
emisija B92) koja se razlikuje svojim kritičnim stavom prema vladi i<br />
svim društvenim pojavama.<br />
Vođena je višemesečna hajka na Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u<br />
Srbiju i Sonju Biserko povodom godišnjeg Izveštaja o ljudskim pravima za<br />
2007 godinu. Jedna od najžešćih hajki na Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong><br />
u Srbiju (HO) i Sonju Biserko povodom godišnjeg Izveštaja o ljudskim<br />
pravima za 2007 godinu prevazišla je sve dosadašnje kampanje. Novost je<br />
to što su mainstrem mediji poput Politike, Večernjih novisti i NIN posvetili<br />
ogroman prostor (Politika i po dve strane) za napade koji čak nisu ni referirali<br />
na sadržaj Izveštaja. Okidač za kampanju bio je opširan prikaz Slobodana<br />
Antonića o Izveštaju u nedeljniku Pečat koji je u tom tekstu izvukao<br />
sva citirana imena i to proglasio „listom za odstrel Sonje Biserko.“<br />
Godišnji izveštaj Helsinškog odbora za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> redovno se objavljuje<br />
već osam godina. Publikacija ima za cilj da detektuje najbitnije probleme<br />
u zemlji koji usporavaju ili potpuno blokiraju njen razvoj. Takođe,<br />
veoma je bitan sa stanovišta negovanja kulture sećanja kako bi se izbegla<br />
relativizacija ili negiranje odgovornosti za ratove devedestih godina<br />
prošlog veka. Rad na pisanju izveštaja sprovodi celokupan tim Helsinškog<br />
odbora (zaposleni i saradnici), traje mesecima, podrazumeva brojne<br />
konsultacije i sugestije svih autora. Kao krajnji rezulatat javnosti je dostupan<br />
materijal koji predstavlja analizu svih važnijih sfera srbijanskog društva<br />
(Vlada, Skupština Srbije, verske zajednice, Univerzitet, vojska, civilno<br />
drustvo, mediji, manjine i dr). Helsinški odbor u svojim izveštajima daje i<br />
društveno-politički kontekst bez kojeg nije moguće razumeti prave uzroke<br />
stanja ljudskih <strong>prava</strong>. Ovo tim pre što je srpski radikalni nacionalizam bio<br />
generator ratova i masovnih kršenja ljudskih <strong>prava</strong>, kako u regionu tako i<br />
u samoj Srbiji.
Proizvodnja jednoumlja<br />
121<br />
Izveštaj HO za 2007. godinu pod nazivom “Samoizolacija – realnost i<br />
cilj”, objavljen je u maju 2008. godine, pa je utoliko neobičnije da je četri<br />
meseca kasnije izazvao toliku pažnju medija. Tekstovi gotovo svih štampanih<br />
dnevnih i nedeljinih listova u zemlji, kao i tv-emisije bili su u znaku<br />
“vešto” konstruisane hajke na ovu nevladinu organizaciju. Sve je išlo na to<br />
da se diskredituje ne samo izveštaj i rad organizacije, već i ličnost Sonje Biserko.<br />
Prvi objavljen tekst pojavio se u Pečatu (12. septembra, 2008), četri<br />
meseca nakon objavljivanja izveštaja, što je samo po sebi simptomatično.<br />
Autor Sobodan Antonić u tekstu “Brisanje nepodobnih”, sastavio je “spisak”<br />
osoba koje se pominju, citiraju i kritikuju u godišnjem izveštaju. Naime,<br />
reč je o istaknutim profesorima Pravnog fakulteta koji su 2001. godine<br />
potpisali peticiju protiv Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom. Fokus<br />
Izveštaja je bio na predstavnicima one konzervativne nacionalističke struje<br />
koji su ovom peticijom doprineli atmosferi protiv evropskih integracija,<br />
s obzirom da je saradnja Srbije sa Tribunalom ključan i neizbežan uslov<br />
za priključivanje EU. Navodni spisak ili popis (nazvan kasnije u medijima<br />
“lista za odstrel i eliminaciju”, “crna lista Sonje Biserko”) je bio dostupan<br />
celokupnoj javnosti od 27. juna 2001. godine. Objavili su ga mnogi mediji<br />
poput, na primer, Glasa javnosti. Očito problem nije u imenima, već u<br />
tome što se u Izveštaju HO te osobe kritikovane sa stanovišta odgovornosti<br />
za usporavanje procesa “evropeizacije”. Inače sve citirane ličnosti su sve do<br />
sada uvek sa ponosom isticale svoj doprinos u odbrani “srpstva”.<br />
Jedna od važnih primedbi na Izveštaj, na čemu posebno insistira Slobodan<br />
Antonić je da je pisan „novim poluhrvatskim jezikom”. Napominje<br />
se: ”Tu nalazimo reči kao što su ’jugoslavenski’, ’Europa’, ’promicanje’ (u<br />
smislu promovisanja), ’razina’, ’ubojstvo’ (baš tako napisano, čistim ’korienskim’<br />
pravopisom)”. 155 Tekst je inače upadljivo antihrvtaski, jer se autor<br />
čak četiri puta osvrće na ”problem” Hrvatske. Najpre, iz konteksta se<br />
izvlači preporuka HO da se u nastavi istorije uključe i udžbenici iz regiona,<br />
kako bi mladi ljudi stekli celovitiju sliku ratova na ovim prostorma: ”(...)<br />
proveriti sve univerzitetske udžbenike, a one nepodobne cenzurisati i zameniti<br />
ih udžbenicima iz Hrvatske ili sa Kosova”. 156 Antonić dalje naziva<br />
155 Pečat, 12. septembar 2008.<br />
156 Ibid.
122 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
”drugosrbijanskom” propagandom sledeće: ”Kada je reč o suđenjima za<br />
ratne zločine, hrvatsko pravosuđe to odlično radi, dok, naprotiv, srpsko<br />
sudstvo opstruira i zataškava zločine”. Ovakvih opaski ima još iako je poglavlje<br />
našeg izveštaja ”Srbija i susedi” obuhvatilo analizu odnosa zemlje sa<br />
svim bivšim republikama. Međutim, mediji su skoncentrisani na Hrvatsku<br />
dok se, na primer, BiH i Republika Srpska ostavljaju po strani (što je razmljivo<br />
s obzirom na predstojeće izbore u BiH i otvaranje pitanja referenduma<br />
u Republici Srpskoj, dok se u Srbiji, na primer, u 10 strateških ciljeve<br />
nove stranke T. Nikolića otvara pitanje pripajanja RS).<br />
Nakon ovog teksta niz drugih medija koji su se oslanjali, ne na sadržinu<br />
Izveštaja već na stereotipe o nevladinom sektoru i na prepisivanje onoga<br />
što je Antonić već “utvrdio”, pokrenuta je <strong>prava</strong> kampanja. U pogon je brzo<br />
stavljen uhodani mehanizam (kolumnisti, urednici novina Politika, NIN i<br />
tabloidi). Korišćene su i tvrdnje o ličnoj ugroženosti (fudbaler Dušan Savic<br />
tvrdio da mu HO preti fizičkom likvidacijom ali da se on ne plaši). Slobodan<br />
Samardžić tvrdi da je Izveštaj ”deo duge plaćeničke akcije koja služi da<br />
pravi smutnju u javnom mnjenju i da proziva sve koji rade u korist srpskog<br />
nacionalnog interesa. Problem je u tome što oni u Srbiji imaju veliki manevarski<br />
prostor. Antonić takođe prognozira kataklizmu Srbije nakon ovog<br />
izvešataja: „Novost je naslovna strana knjige. Na njoj je po prvi put u srpskoj<br />
javnosti Srbija prikazana u granicama bez Kosova. Štaviše, Srbija je,<br />
na toj slici, ledena santa koja, usamljena, pluta u moru, topi se i raspada.<br />
Komad koji predstavlja Kosovo već je odvaljen. Koji komad je, po planovima<br />
Helsinškog odbora i njegovih pokrovitelja, sledeći na redu? Vojvodina?<br />
„Sandžak”? „Preševska dolina”? „Vlaška Krajina”? I koliko će još trebati<br />
vremena da se ta usamljena ploča svede na meru koja bi zadovoljila Sonju<br />
Biserko i njene europske prijatelje?” 157<br />
Dominantni naslovi bili su u žargonu tabloida: „Biserko i njoj slične<br />
‘crne udovice’”, ”Lov na veštice Sonje Biserko”, “Žal za jednoumljem”, “Prljavi<br />
tragovi loših agenata”, “Sonja Biserko je fašista” “Sonjin spisak”, “Sonja<br />
Biserko hoće novi Goli otok”, “Sve srpsko po spisku”, “’Veštice’ rade po<br />
nalogu”. Takođe, intelektulaci i novinari koji su u Izveštaju pomenuti samo<br />
u kontekstu argumentovane kritike njihovih stavova (za Izveštaj nisu bit-<br />
157 Pečat, 6. februar 2009.
Proizvodnja jednoumlja<br />
123<br />
ni oni kao ličnosti, već nacionalistička matrica koju propagiraju) koriste<br />
najteže lične uvrede, reči koje pozivaju na linč. Tako se u Glasu (izjava<br />
Mome Kapora) moglo pročitati: “(...) zlonamerni ljudski otpadak koji ne<br />
sme da se potpiše na knjizi đubreta koju su objavili. Od čega ih je strah?<br />
Ne znam. Ali, u ovom trenutku mogao bi najviše da ih bude strah da ne<br />
izgube slugeranjsku službu kod inostranih poslodavaca. Jer, ma ko oni bili<br />
i ma šta hteli u Srbiji, ni oni ne vole neuspešne agente koji ostavljaju tako<br />
mnogo prljavih tragova. Niko normalan neće plaćati debile koji izazivaju<br />
toliko ogavnosti i otpora, gađenja i gneva u jednoj zemlji u kojoj bi morali<br />
pre svega da budu korisni”4. Kapor je dao izjavu i za Press: „Ne verujem da<br />
će se ovo smeće od knjige dopasti gazdama Sonje Biserko na Zapadu, zato<br />
što je pokazala neuračunljivu, strašnu mržnju prema svemu što je srpsko<br />
i razumno”.5<br />
Isidora Bjelica piše u sličnom maniru, podstrekavajući mržnju: „Ovakav<br />
i ovoliki popis ljudi za koje drugarica Biserko traži izopštenje i uklanjanje,<br />
jeste pre svega dokaz teškog paranoidnog stanja pomenute drugarice<br />
koja u svim tim ljudima vidi teoriju i praksu zavere, što bi u svakom civilizovanom<br />
društvu rezultiralo davanjem adekvatne besplatne medicinske<br />
pomoći od strane nadležnog ministarstva... Javno kažem: ona je teško<br />
obolela od paranoje te je opasna po okolinu i javni red i mir”.6 Dule Savić<br />
je iskoristio više listova: „To što rade te veštice na metlama iz nevladinih<br />
organizacija, rade po nalogu onih koji ne žele dobro Srbiji. Prave spiskove,<br />
kao u vreme Trećeg rajha! A, zašto su se okomili baš na te ljude i te institucije?<br />
Zato što se upravo oni svojim autoritetom i zalaganjem bore za očuvanje<br />
srpskog nacionalnog identiteta i države”.7 Slični komenatri o Sonji<br />
Biserko su se pojavili u gotovo svim medijima, ostrašćeni, uvredljivi na račun<br />
njenog porekla ili fizičkog izgleda.<br />
Upadljivo je da je sadržaj tih članaka uglavnom <strong>for</strong>sirao navodni radikalizam<br />
Helsinškog odbora. Mirjana Bobić Mojsilović naziva HO “ultraradikalnom<br />
levicom” koja nastupa pod parolom „Isterivanje može da<br />
počne”. Nije argumentovala zašto baš ta ideologija (s obzirom da je izveštaj<br />
upravo liberalno i tržišno orijentisan) i nije sasvim jasno da li oni koji<br />
dele takve etikete poseduju elementarno znanje o tome šta je njihovo značenje<br />
u datom kontekstu. Ali vrsta ideologije koja se pripisuje Izveštaju
124 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
izgleda da nije važna – ona uglavnom varira od fašizma do staljinizma sa<br />
“unošenjem duha totalitarizma u Srbiju”, po rečima Slobodana Samardžića.<br />
Lepeza ideologija ukazuje, pre svega, na potvrđivanje sopstvenih „tradicionalnih<br />
neprijatelja”. 8<br />
Pripisivanje tolike moći jednoj nevladinoj oragnizaciji treba posmatrati<br />
i kroz celokupni konstrukt ove hajke. Ona je vremenski koincidirala<br />
sa inicijativom, i ubrzo potom sa smenom glavne i odgovorne urednice<br />
Politike Ljiljane Smajlović. U emisiji Utisak nedelje u kojoj je gostovala zajedno<br />
sa Sonjom Biserko i Slobodanom Markovićem, Lj. Smajlović je pokušala<br />
da dovede u vezu kritiku dvojice kolumnista Politike (S. Antonića i<br />
Đ. Vukadinovića) od strane HO sa njihovom mogućom smenom: ”Godišnji<br />
izveštaj Helsinškog odbora samo je, pod drugim imenom, naknadni program<br />
Sonje Biserko kako denacifikovati društvo”. 9 U stvaranju takve atmosfere,<br />
glavna urednica je suprotno profesionalnoj etici, koristila list Politiku<br />
za hajku kako bi sačuvala svoju poziciju.<br />
Polemika povodom Izveštaja počela je 12. septembra 2008. godine i<br />
nastavljena je do kraja oktobra.<br />
U emisiji Agora radio Beograda 4. oktobra, gosti su bili Sonja Biserko<br />
i Slobodan Antonić. Jedna od zamerki Antonića je razotkrila njegovu potpunu<br />
neargumentovanost napada na izvešataj HO. On je, naime, rekao<br />
da ova organizacija tendenciozno prevodi svoje publikacije (tj. izveštaj) na<br />
engleski jezik, kako bi strancima (verovatno aludirajući na Zapad koji navodno<br />
uništava srpski identitet, i to u koaliciji sa nevladinim organizacijama<br />
koje brane <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji) bio dostupan materijal za njihovo<br />
„antisrpsko“ delovanje. Antizapadnjaštvo ove vrste je pogubno jer se uvek<br />
ponovno oživljava za potrebe žigosanja „unutrašnjih neprijatelja“. Posledice<br />
se onda prenose na praktično delovanje što je za rezultat imalo i incident<br />
koji se dogodio predsednici HO Sonji Biserko 5. oktobra. Naime, tada<br />
su dvojica nepoznatih muškaraca sačekala predsednicu Helsinškog odbora<br />
ispred njenog stana. Sonja Biserko je kazala da su obojica muškaraca<br />
bila obučena u crno i da su imali “oko 40 godina”. “Jedan od njih stajao je<br />
ispred ulaza u zgradu, a drugi je sedeo pred vratima mog stana. Pozvala<br />
sam prijatelje, potom i policiju, a ta dvojica su pobegla kada su došli moji<br />
prijatelji”, kazala je predsednica Helsinškog odbora.
Proizvodnja jednoumlja<br />
125<br />
Sledeći incident opet uz podršku tabloida, Kurir, usledio je već sledećeg<br />
dana. List je 6. oktobra preneo pismo Milorada Ulemeka Legije u kome<br />
ubica premijera Zoranaa Đinđića obratio svojoj „patriotskoj publici“. Njegove<br />
reči sadže najvulgarnije uvrede na račun predsednice Helsinškog odbora,<br />
koje takođe, podstiču ekstremno <strong>nasilje</strong>.<br />
Zbog verbalnog nasilja i fizičke ugroženosti predsednice HO, Sonje Biserko<br />
Helsinški odbor je od policije zatražio zaštitu , ali je nije dobio.<br />
Dan nakon incidenta ispred stana, u emisiji Poligraf na TV B92 (6. oktobra)<br />
gostovala je Sonja Liht, predsednica Fonda za političku izuzetnost.<br />
Sonja Liht je na sledeći način komentarisala izveštaj Helsinškog odbora:<br />
“Mislim da bi taj izveštaj bio primeren jednom institutu koji se bavi političkom<br />
analizom (...) mislim da organizacija ljudskih <strong>prava</strong> ne sme da se<br />
bavi političkom analizom”. Dalje, ona se osvrnula na reakciju Milorada<br />
Ulemeka Legije: “Ja mislim da je to skandalozno i da cela ova debata ukazuje<br />
na to da smo mi slabi što se tiče demokratske kulture. U jednoj zemlji<br />
sa ozbiljnom demokratskom i političkom kulturom prvo, ne bi se pojavio<br />
ovakav izveštaj, a onda se ne bi dogodilo da se ugrožavaju <strong>prava</strong> i fizička<br />
bezbednost pisca izveštaja”. 158 Ovim stavovima gospođa Liht je očigledno<br />
prenela poruku države da ta kampanja (više) nije dobra za državu. Nakon<br />
njenog nastupa medijska hajka protiv HO je obustavljena.<br />
Višednevna medijska kampanja protiv Helsinškog odbora pokazala je<br />
dve bitne stvari. Najpre, da država nije spremna da adekvatno reaguje; sa<br />
druge strane, međunarodne organizacije, uključujući i Misiju OEBS u Beogradu,<br />
izrazile su zabrinutost povodom statusa i lične bezbednosti branilaca<br />
ljudskih <strong>prava</strong> u Srbiji. To otvara drugi problem koji se direktno tiče (ne)<br />
poželjnosti rada nevladinih organizacija ovog tipa, jer nereagovanjem na<br />
diskriminaciju, pretnje i opasnost po fizičku bezbednost njenih delatnika,<br />
država šalje poruku da se isto toleriše u društvu.<br />
Nakon napada na prostorije HO, grupa huligana i ultradesničarskih<br />
organizacija posetila je 1. decembra 2008 i prostorije nevladine organiyacija<br />
YUCOM-Komitet pravnika za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>. Ispred kancelarije YUCOMA,<br />
huligani su nakon polučasovnog urlanja, ostavili pismo sa izjavama predsednice<br />
Biljane Kovačević Vučo. Izjave nisu bile tačne u celosti. U pismu<br />
158 http://www.youtube.com/watch?v=KgjaxypvGCA
126 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
se Vučo, optužuje za parčanje “Srpske države, i da ne iznenađuje činjenica<br />
da Kosmet za nju ne predstavlja Svetu srpsku zemlju i srpske korene, već<br />
faktor destabilizacije u regionu. Da li će i Vojvodina postati još jedan faktor<br />
koga se treba odreći zarad stabilnosti u regionu?”. Nakon ostavljenog<br />
pisam grupa se povukal uz pratnju policije.<br />
U otvorenom pismu koje je YUCOM uputio je predsedniku Republike<br />
Srbije, Borisu Tadiću, Predsedniku vlade, Mirku Cvetkoviću i Ministru<br />
unutrašnjih poslova, Ivici Dačiću posebno se naglašava odgovornost države<br />
za ovakve incidente: „Komitet pravnika zahteva od državnih organa da<br />
konačno preduzmu adekvatne mere protiv nasilnika, koji već mesecima<br />
maltretiraju građane Beograda, a naročito predstavnike nevladinih organizacija<br />
koji su već proskribovani u medijima „netransparentnih vlasnika”<br />
i Politike.<br />
Ministru unutrašnjih poslova i Premijeru Srbije Komitet postavlja pitanje<br />
zašto policija daje podršku ovim nasilnim i pretećim skupovima, koji<br />
se mesecima održavaju pod zaštitom države, samo zato što je država zakonito<br />
postupila i uhapsila Radovana Karadžića, optuženika za najmonstruoznije<br />
zločine protiv čovečnosti”.<br />
Napadi na Fond za humanitarno pravo u prošloj godini vezani podatke<br />
koje je iznela Nataše Kandić 2005. godine povodom zločina nad hrvatskim<br />
civilima u selu Antin krajem 1991. i početkom 1992. godine. U njenoj<br />
izjavi implicira se odgovornost Tomislava Nikolića, tada zamenika predsednika<br />
Srpsske radikalne stranke, koji je upravo u tom periodu kao dobrovoljac<br />
bio u tom hrvatskom mestu. Nikolić je tužio Natašu Kandić zbog<br />
izjave date 13. juna 2005. godine radiju B92, u kojoj je navela da je Nikolić<br />
1991. godine u hrvatskom selu Antin “bio u situacijama sa oružjem i da su<br />
od njegove ruke stradali civili”.<br />
Zbog ove izjave Nataša Kandić je 5. februara 2009 proglašena krivom<br />
pred Četvrtim opštinskim suda za klevetu predsednika Srpske napredne<br />
stranke Tomislava Nikolića i kažnjena sa 200.000 dinara. U javnosti je nastala<br />
<strong>prava</strong> hajka povodom ove optužnice koja je vešto iskorišćena za dalji<br />
medijski linč braniteljki ljudskih <strong>prava</strong>. U Pravdi se pojavio naslov „Nataša<br />
Kandić optužuje Srbe, a oni odgovaraju: MARŠ IZ SRBIJE!“. 159<br />
159 Pravda, 30. mart 2009.
Proizvodnja jednoumlja<br />
127<br />
Još jedan od napada koji je direktno rezultat agresivne državne politike<br />
i nefunkcionisanja pravne države jeste primer napada na radio emisiju<br />
Peščanik. Naime, u januaru 2009. nepoznati počinioci uništili su automobil<br />
autorke Peščanika Svetlane Lukić. Takođe, oboren je i sajt ove emisije,<br />
što je sve ukazivalo da se ne radi tek o lančanim reakcijama nasilja, već o<br />
o organizovanom napadu.<br />
Permanentni napadi na nevladine organizacije i političke neistomišljenike<br />
ne treba posmatrati izolovano iz opšteg političko društvenog<br />
konteksta. Osnovna vrednosna matrica društva je vidljiva u odsustvu pluralizma<br />
kao načina mišljenja. Tako, da hajka na HO nije incident, već efekat<br />
jedne agresivne klime koja je posledica krize Srbije. Znači, ti incidenti<br />
su bili za očekivati, a bezbednost pojedinca u budućnosti za svaki sličan<br />
rezak, objektivan kritički stav mogu da garantuju samo vidljivi pomaci u<br />
svim sferama društva; prvenstveno u građanskoj svesti o sopstvenom delanju<br />
i ulozi u kreiranju jedne tolerantnije zajednice.<br />
Ključna teza u defamiranju nevladinih organizacija je da su one u suštini<br />
transnacionalna elita, koja kroz svoj snobovski kosmpolitizam i lojalnost<br />
“svetskom gradu”, služi surovoj hijerarhiji moći u kojoj one imaju<br />
ulogu kapoa. Slobodan Antonić tvrdi da NVO “uživaju u toj ulozi, satirući<br />
okolne ljude, resurse i kulturu”. Osim toga, on tvrdi da NVO koje su finasirane<br />
spolja nisu nikakav doprinos demokratiji, jer su puki strani agenti<br />
koji potkopavaju funkcionisanje demokratskih institucija. Kosmopolitiskoj<br />
eliti on suprotstavlja patriotsku elitu koju čine ljudi koji su odani svojoj<br />
zemlji. 160<br />
160 Pečat, 6. februar 2009.
128 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Ima li mesta za drugog<br />
Koncept ljudskih <strong>prava</strong> u jednoj državi najteži test prolazi kada se bavimo<br />
manjinskim pravima ili pravima ranjivih grupa. Iako su devedesete prošle,<br />
posledice i uzroci sistematskog nasilja koje je odnelo živote ljudi koji su<br />
drugačije nacionalnosti ili veroispovesti, su i dalje prisutne u opštem kulturnom<br />
obrazcu. Međutim obrasci te kulture su se trans<strong>for</strong>misali. Promenio<br />
se način obračuna sa “neprijateljima”, sami “neprijateji” su promenili<br />
zastave i boje. Sada se onim tradicionalnim dodaju novi: branioci ljudskih<br />
<strong>prava</strong>, države koje su priznale nezavisnost Kosova, vojvođanski “separatisti”<br />
ili Romi kojima se osporavaju osnovna građanska <strong>prava</strong>.<br />
Iako slaba, proevropska demokratska vlast, interveniše u nekim<br />
slučajevima, ali ne pokazuje odlučnost za koreniti raskid sa uzrocima<br />
nasilne prošlosti. O tome svedoče slučajevi koji su obeležili ovu godinu:<br />
paljenje ambasada stranih država, rehabilitacija rasističkih teorija o Albancima<br />
kroz promovisanje teorije o demografskom bejbi bumu na Kosovu,<br />
slučaj vehabija u Sandžaku koji je poslužio za islamofobičnu propagandu<br />
ali i za podgrevanje sukoba u BiH. 161 Osim demonizovanja kolektivnih zajednica,<br />
neki slučajevi nasilja nad pojedincima i pojedinkama su često ostajali<br />
van domašaja zakona, jer Srbija još uvek nije donela Zakon o zabrani<br />
diskriminacije.<br />
Predlog ovog zakona, na čije donošenje se dugo čekalo, je trebalo da<br />
se nađe na dnevnom redu Skupštine Srbije još u decembru 2008. Kada je<br />
nakon javne rasprave zakazana sednica (za 5. mart 2009) Vlada Srbije je,<br />
161 Postoji potpuna saglasnost oko pitanja statusa Republike Srpske – obe „srpske”<br />
strane priželjkuju ustavnu odredbu BiH po kojoj bi entitet RS imao pravo<br />
na samoopredeljnje i putem referenduma na otcepljenje. Kako će se žarište<br />
sukoba u ovom regionu sve više pomerati od „izgubljenog” Kosova ka Republici<br />
Srpskoj, tako će antimuslimanska propaganda sve više dobijati na snazi. Dodik<br />
to eksplicitno <strong>for</strong>muliše tvrdnjama o tome kao „nam neće suditi muslimanske<br />
sudije”, jer ” šta god ko rekao u BiH, moram reći da je za RS neprihatvljivo da<br />
nam sude sudije muslimani (...) Mi mislimo da je to tako samo zato što su oni<br />
Bošnjaci i negativno su nastrojeni prema RS-u. Neka kaže šta god ko hoće, ali<br />
mi vidimo tamo ujudurmu koja je napravljena” (Vijesti, 10. decembar 2008).
129<br />
veče uoči sednice Skupštine, povukla Predlog zakona o zabrani diskriminacije<br />
na zahtev Srpske pravoslavne crkve. Zahtev ne samo SPC već i drugih<br />
tradicionalnih verskih zajednica bio je brisanje delova zakona. 162 Ključni<br />
članovi su se odnosili na zabranu diskrimancije u oblasti verskih <strong>prava</strong> i<br />
osoba drugačije rodne i seksualne orijentacije. Nakon predloga Episkopa<br />
bačkog Irineja da zakon treba “upodobiti sa standardima akata Saveta<br />
Evrope” jer je protivan “opštim moralnim vrednostima na kojima počiva<br />
porodica, nacija i sama država”, Vlada Srbije utvrdila je jednoglasnom odlukom<br />
izmenjen Predlog zakona o zabrani diskriminacije. 163 Prema ministru<br />
Rasimu Ljajiću koji je protestvovao protiv mešanja crkve u politički<br />
život, nova verzija predloga zakona je ipak “zdrav kompromis” i on se nada<br />
će verske zajednice biti zadovoljne. 164 Hajka koja je pokrenuta protiv ovog<br />
162 Crkva je tražila izmenu člana 18 koji se odnosi na verska uverenja, a protivi se i<br />
članu 21, koji zabranjuje zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije.<br />
Postojali su zahtevi i na ostale članove: „Brisati Deo III (čl. 15-27), zadržati samo opštu<br />
zabranu prisile na izjašnjavanje o ličnim svojstvima, osim u opravdanim slučajevima<br />
i/ili slučajevima propisanim zakonom”. Preciznije, članovi 15 do 27 se odnose na<br />
zabranu diskriminacije „u postupcima pred organima javne vlasti, diskriminaciju<br />
u oblasti rada, diskriminacije u vršenju javnih usluga i korišćenju objekata i<br />
površina, diskriminaciju u obrazovanju i stručnom osposobljavanju, diskriminaciju<br />
na osnovu pola, diskriminaciju dece, diskriminaciju na osnovu starosnog doba,<br />
diskriminaciju nacionalnih manjina, diskriminaciju zbog političke ili sindikalne<br />
pripadnosti, diskriminaciju osoba sa invaliditetom i diskriminaciju s obzirom na<br />
zdravstveno stanje (Goran Miletić, Švedski Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>)”.<br />
163 Izmene se odnose na zahtev crkve na brisanje člana koji zabranjuje<br />
diskriminaciju transseksualnih osoba, kao i na dopisivanje članu 18 treći<br />
stav u kojem se navodi da se ne smatra diskriminacijom postupak sveštenika<br />
ili verskog službenika koji je u skladu sa verskom doktrinom, ciljevima ili<br />
uverenjima crkava i verskih zajednica koje su upisane u Registar crkava i<br />
verskih zajednica u skladu sa zakonom (prenosi Danas, 12. mart. 2009).<br />
164 Kao prenosi agencija Beta, Rasim Ljajić je izjavio: “Došli smo do jednog dobrog<br />
zakona, koji na sveopšti način defi niše oblasti zabrane diskriminacije. Meni je žao<br />
što je zbog jedne odredbe došlo do ovolike polemike u našoj javnosti. Nama je<br />
dovoljno i političkih problema i podela i naprosto otvaranje rasprave na ovaj način<br />
nikome nije koristilo”. Ta jedna odredba se odnosi na brisanje reči transseksualnost<br />
iz zakona i neko može smatrati to beznačajnim ili manje vrednim u poređenju sa<br />
drugim odredbama (što je samo po sebi već diskrimincija jedne grupe ljudi) ali ovde
130 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
zakona možda najbolje dokazuje ko su autentični akteri koji koče napredak<br />
društva, ne samo kada govorimo o evropskim inetegracijama i stavljanju<br />
Srbije na belu šengen listu (donošenje ovog zakona je jedan od uslova),<br />
već o suštinskoj odluci da se prekine linč osoba bilo da su drugačije veroispovesti<br />
ili seksualne orijentacije. Lider Srpske napredne strenke (SNS)<br />
T. Nikolić podržava stav SPC: “Moja crkva pravi razliku između seksualno<br />
normalnih i nenormalnih”. Klerikalizam srbijanskog društva je opasan<br />
ne zato što su crkve moćne, već zato što im država daje tu moć. Lider<br />
LDP-a Čedomir Jovanović izjavio je da je na delu “zloupotreba crkve” jer<br />
nedonošenje ovog zakona koristi pojedinim političkim strukturama, koje<br />
bi nakon njegovog izglasavanja morale i same da pretrpe promene, što<br />
je teško u državi u kojoj političari svoje građane nazivaju bolesnicima i<br />
uskraćuju im elementarna <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> i građanske slobode. 165 Ovde se<br />
radi o sprezi crkve i zakonodavne vlasti, koja zatim daje instrukcije policiji<br />
da ne reaguje protiv napada neonacističkih organizacija koje su sasvim<br />
nesmetano demonstrirale svoju moć na ulicama Beograda od momenta<br />
kada je crkva opstruirala donošenje zakona. 166<br />
Postoje jake indicije da SPC i klerofašističkih organizacije nisu samo<br />
ideološki bliske (negiranje genocida, promovisanje istih ličnosti kao što su<br />
Nikolaj Velimirović ili odbrana Ratka Mladića i ostalih ratnih zločinaca) već<br />
da su poslednje crkvene para<strong>for</strong>macije na ulici. Treba podsetiti na eksplicitno<br />
priznanje SPC u ovom slučaju. Naime, 2001, kada je prva gej parada u<br />
se suštinski radi o porazu države koja je podlegla pritiscima crkve. Čitava afera je<br />
dodatno doprinela antievropskom ponašanju vlade, pa je komesar Saveta Evrope za<br />
<strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> Tomas Hamarberg, reagovao saopštenjem u kome se naglašava važnost<br />
donošenja zakona sa standardima koji će biti usaglašeni sa onima u Savetu Evrope.<br />
165 B92, radio i tv emisija Kažiprst, 11. mart 2009.<br />
166 Samo jedan od primera je i pojava nacista na maršu ženske solidarnosti<br />
koje su organizovale nevladine organizacije na čelu sa Ženama u crnom, a<br />
povodom proslave 8. marta. Dok je protestna kolona opkoljena žandarmerijom,<br />
prolazila Terazijama, sa druge strane ulice grupa skinheadsa je provocirala<br />
masu nacističkim salutiranjem. Policija nije odreagovala i pored pritisaka<br />
protestanata. Nešto kasnije, istog dana, jedan maldić je zadobio udarac u glavu<br />
samo zato što je agresivnoj grupi napadača izgledao neobično. Bilo je jasno<br />
da je nacistima dozvoljeno da se šetaju gradom i maltretiraju prolaznike.
Ima li mesta za drugog<br />
131<br />
Srbiji završena brutalnim prebijanjem od strane navijača, Obrazovaca i neonacista,<br />
sada bivši sveštenik Žarko Gavrilović je predvodio gomilu. Svoju<br />
ulogu predstavnika SPC, Gavrilović objašnjava sledećim rečima: “Dogovorili<br />
smo se preliminarno da organizujemo anti – gej paradu, odnosno da<br />
sprečimo održavanje gej parade (…) Ja sam zamolio Obraz da stupi u vezu<br />
sa Delijama jer smo znali da su oni udarna pesnica”. 167<br />
Često se kao protiv argument borbe za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> kada se pomenu<br />
manjine koristi argumenut „diskriminacije većine”: Jasno je da manjine<br />
trpe <strong>nasilje</strong> i diskriminaciju na svim nivoima, počev od zakonodavnog,<br />
(nekažnjivost, propusti u zakonima, sporo sudstvo) izvršnog (policijski činovnici<br />
nemaju senzibilitet za ranjive grupe, česta je pojava viktimiziranja<br />
žrtve u procesu ispitivanja što se naziva sekundranom viktimizacijom,<br />
izvršni organi se distanciraju da ne bi povredili moral i stereotipe opšte<br />
populacije umesto da poštuju zakon) pa do najšireg nivoa – preovlađujuće<br />
društvene klime. Dakle, prakse diskriminacije su prisutne u državnim<br />
strukturama moći. One se putem institucija (školstvo, zdravstvo, sudovi)<br />
reflektuju na svakodnevni život, primarne zajednice (porodica, srodničke i<br />
prijateljske grupe). Taj prenos je olakšan jer se nekažnjivost nasilja od strane<br />
države, prikazuje kao legitiman široj populaciji – tako da se <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong><br />
krše pod njenim patronatom. Sa druge strane, razne desnoekstremitičke<br />
organizacije, grupacije i pojedinci sprovode <strong>nasilje</strong> koje cementrira promovisanje<br />
kulture poštovanja različitosti prema etničkim, nacionalnim,<br />
konfensionalnim, rodnim i seksualno drugačije orijentisanim individuma<br />
168 . Nasilje prema Drugom je uvek efekat represivnog državnog aparata,<br />
ali se uspešno reprodukuje i odozdo. Rezultat je začarani krug podrške<br />
žločinu.<br />
Talas nasilja nad albanskom populacijom nije se samo zadržao na govoru<br />
mržnje, već kada je za to postojala prilika ispoljavao se u direktnom<br />
napadu. Šovinistički ispadi su se pojačavali kada je već bilo očekivano da<br />
167 Iz dokumentarnog fi lma „Vrela krv”, čija je premijera održana<br />
u kulturnom centru Reks, 3. novembar 2008.<br />
168 Misli se na klerofašističke i nacističke organizacije poput Krv I čast,<br />
Nacionalni stroj,Obraz ali i sa njima tesno ideološki povezane Dveri,<br />
Pokret 1389, Srpki narodni pokret Svetozar Miletić i dr.
132 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
će Kosovo postati država. Na uglu ulica Kneginje Ljubice i Braće Jugovića<br />
kako prenosi Blic (8. januar 2008), na površinama fasada zgrada ispisani<br />
su grafiti koji pozivaju na pogubljenje dece albanske nacionalnosti.<br />
Zabeležen je incident 7. februara 2008. u samom centru Beograda<br />
kada je došlo do rasističkog napada klerofašističke organizacije Obraz, pripadnika<br />
Udruženja kidnapovanih i prognanih sa Kosova na čelu sa Simom<br />
Spasićem, kao i brojnih građana koji su bojkotovali. Na otvaranju izložbe<br />
radova savremenih umetnika iz Prištine „Odstupanje”, u galeriji Kontekst,<br />
300 pripadnika Obraza je prekunulo izložbu, tako što su nasilno ušlu u<br />
prostor galerije i cepali radove umetnika – plakate na kojima je bio prikazan<br />
lik Adama Jašarija. Obrazovci su nosili svoje plakate sa likom Milorada<br />
Ulemeka Legije i uzvikivali parole policiji i okupljenima „Ovo vam je<br />
komadant”, „Idite na Kosovo”, „Radovan Karadžić”, „Ratko Mladić”. Na sebi<br />
su imali prepoznatljive simbole svoje organizacije, zastavu Obraza i pevali<br />
su četničke pesme. Iako je policija bila prisutna, čitav per<strong>for</strong>mans sa pevanjem<br />
četničkih pesama, je potrajao duže, jer okupljanje ekstremista je<br />
počelo sat vremena pre početka izložbe. Incident sa upadom u prostor galerije<br />
desio se dvadesetak minuta pre početka izložbe i policija je tek tada<br />
reagovala privođenjem napadača, ali ne i ranije iako je bilo jasno da se<br />
radi o situaciji visokog rizika.<br />
Ako pak govorimo o manje transparentnim grupama može se reći da<br />
su osobe sa hendikepom po skoro svim kriterijumima jedna od najmarginalizovanjih<br />
grupacija u društvu. Prema statistikama u svetu je svaka deseta<br />
osoba sa invaliditetom, u Srbiji ih je više od 700.000, od toga je oko<br />
200.000 u Beogradu. 169 Njihova socijalna vidljivost zavisi prvenstveno od<br />
stepena njihove inkluzije u obrazovni sistem koji bi ovoj populaciji otvorio<br />
put za sticanje znanja, poslovni angažman, pa samim tim i aktivno učešće<br />
u društvenom životu. 170 S druge strane postoje indicije da postoji eksklu-<br />
169 Danas, 3. decembar 2008.<br />
170 U pravcu ostvarivanja jednakih mogućnosti u obrazovanju, a na inicijativu Udruženja<br />
studenata sa hendikepom (USH), Univerzitet u Beogradu je 20. marta 2008. godine<br />
otvorio Univerzitetski centar za studente sa hendikepom čiji je osnovni cilj zamišljen<br />
kao pružanje podrške ovoj populaciji kako bi stekli što kvalitetnije obrazovanje. USH<br />
<strong>for</strong>miranje ovog centra smatra jednim od najvećih napredaka na polju poboljšanja
Ima li mesta za drugog<br />
133<br />
zivnost tj. zatvorenost obrazovnih ustanova prema ovoj populaciji. Nedostaju<br />
i statistički podaci o broju uključene dece sa smetnjma u razvoju u<br />
obrazovanje. Kosana Beker iz nevladine organizacije Veliki – Mali, navodi<br />
samo procene tog broja – između 60 i 85 odsto ove dece je van vaspitno<br />
obrazovnog sistema u Srbiji. Tinda Kovač Cerović, državna sekretarka<br />
Ministarstva prosvete navodi da u Srbiji ne postoji pozitivan stav prema<br />
inkluzivnom obrazovanju, a što potvrđuje i nedostatak dokumenata na<br />
kojima bi se zasnivale konkretne akcije vezane za predškolsko i školsko<br />
obrazovanje. Milena Jerotijević iz NVO Veliki – Mali smatra da se poriču<br />
potrebe da se deca sa smetnjama u razvoju uključe ne samo u obrazovni<br />
sistem već uopšte u život zajednice. Pored ovih postoje brojne prepreke i<br />
žestoki otpori i institucija i pojedinaca koji permanentno opstruriraju poštovanje<br />
elementarnih ljudskih <strong>prava</strong> osoba sa hendikepom.<br />
To se desilo npr. u slučaju je nacionalne aviokompanije Jat ervejz u<br />
Beogardu. Ova firma je propisala da osobe s invaliditetom neposredno<br />
pre ukrcavanja u avion moraju da potpišu izjavu o otplaćivanju obeštećenja<br />
u slučaju da dođe do pogoršanja njihovog zdravstvenog stanja. Izjava<br />
koja se po proceduri mora potpisati od strane osoba sa hendikepom glasi:<br />
„dole potpisani oslobađa Jat, njegovo osoblje i agente svake odgovornosti<br />
za moguće pogoršanje zdravstvenog stanja koje bi moglo da usledi zbog<br />
prevoza avionom, čak i ako bi takvo pogoršanje nastalo zbog preduzetih<br />
mera ili specifične usluge od strane Jata u vezi s prevozom“. 171<br />
Ljupka Mihajlovska, predsednica Udruženja studenata s hendikepom,<br />
koja je u više navrata bila prinuđena da potpiše ovaj obrazac diskriminatorne<br />
sadržine, izrazila je svoj protest povodom ove beskrupulozne prakse:<br />
„Čak i u slučaju da vas osoblje Jata ispusti prlikom ukrcavanja, odgovornost<br />
za tako nešto biće na vama”. Takođe, ostaje nejasno kakvu štetu bi<br />
osoba sa hendikepom mogla da nanese firmi, a što ne bi mogla neka treća<br />
osoba.<br />
položaja studenata i studentkinja sa hendikepom u Srbiji. USH tim takođe sarađuju<br />
i sa Nacionalnom službom za zapošljavanje koja putem sastanaka sa velikim<br />
fi rmama ima za cilj da motiviše poslodavce za zapošljavanje osoba sa hendikepom.<br />
171 Danas, 4. jul 2008. Kako saznaje list Danas, ova praksa ne<br />
postoji u velikim zapadnim aviokompanijama.
134 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Diskriminacija ovde počiva na predubeđenjima o mogućoj opasnosti<br />
uzrokovanja finasijske štete koju će da pretrpi ta kompanija od strane lica<br />
sa hendikepom, kao da se radi o grupi koja je više rizična od ostatka populacije.<br />
Samim tim, osobe sa hendikepom su suočene sa otvorenim šikaniranjem<br />
i izolacijom, posebno imajući u vidu ograđivanje društva od<br />
odgovornosti i krivice za njihov fizički integritet.<br />
Da je položaj osoba sa hendikepom prvenstveno problem institucija<br />
koje su indiferentne pokazuju i statistički podaci o velikom broju nezaposlenih<br />
lica iz ove kategorije građana. 172 Od 700.000 osoba sa hendikepom,<br />
stopa nezaposlenosti iznosi 74,5 odsto – rekao je direktor Nacionalne službe<br />
za zapošljavanje Vladimir Ilić. Od tog broja samo je 21.000 osoba sa<br />
invaliditetom u radnom odnosu, a čak 50 odsto ima završenu samo osnovnu<br />
školu ili nema nikakvo obrazovanje. Diskriminaciju takođe pojačavaju<br />
društveni stereotipi, negativno ponašanje, arhitektonskih barijere, neadekvatan<br />
gradski prevoz.<br />
Zločini iz mržnje<br />
Pravni sistem Srbije ne poznaje zločin iz mržnje. 173 Najviši pravni akt Republike<br />
Srbije, kao i posebni zakoni regulišu posebne slučajeve diskriminacije<br />
(Krivični zakon, Zakon o javnom in<strong>for</strong>misanju, Zakon o radu, Zakon<br />
o visokom obrazovanju i Zakon o radiodifuziji), ali u njima se ne pominje<br />
odrednica hate crime koja je dio međunarodnog <strong>prava</strong>.<br />
Član 18. Predloga antidiskriminaciong zakona, čije brisanje su tražile<br />
tradicionalne crkve reguliše pravo na slobodno ispovedanje vere grupe<br />
172 Još uvek nije usvojen Zakon o profesionaloj rehabilitaciji i zapošljavanju<br />
osoba sa invaliditetom, prema kome bi svaki poslodavac bio u obavezi<br />
da na 50 zaposlenih, zaposli po jednu osobu sa invaliditetom.<br />
173 Koalicija za toleranciju (Komitet pravnika za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> – YUCOM,<br />
Inicijativa mladih za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, Centrar za kulturnu dekontaminaciju,<br />
Žene u crnom, Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji i Pravnici za<br />
demokratij) se 2007 zalagala za uvođenje zločina iz mržnje kao specifi čnog<br />
dela u krivični zakon, kao što je to slučaj u zemljama Evropske unije.
Ima li mesta za drugog<br />
135<br />
ili pojedinaca. 174 Ovaj član je bio na udaru jer se prvenstveno odnosi na<br />
slobodno delovanje malih verskih zajednica, koje su konstantno na udaru<br />
onih tradicionalnih.<br />
Mnoge verske zajednice u Srbiji, kao što su sekte, denominacije i kultovi,<br />
konstantno trpe <strong>nasilje</strong> koje neretko dovodi u pitanje i fizičku egzistenciju<br />
njenih pripadnika i pripadnica. Prema Zakonu o Crkvama i verskim<br />
zajednicama iz 2006 model koji je država tada preuzela je “priznate religijske<br />
zajednice”, po kome je status tradicionlnih crkava i verskih zajednica<br />
dobilo njih sedam. Netradicionalne verske zajednice su i denominacije,<br />
manje verske zajednice koje se izbegavaju nazvati sektama, jer ova reč ima<br />
pejorativan karakter, tvrdi socilog religije Mirko Đorđević.<br />
Vernici i vernice koji su ispovedaju drugačije versko opredeljenje često<br />
su na udaru agresivnih pojedinaca ili grupa. Reč je onim zajednicama<br />
(kao što su npr. Adventisti ili Jehovini svedoci) koji ni na koji način ne<br />
ugrožavaju društvo. Što se tiče opasnosti pojedinih sekti i kultova, njihovo<br />
delovanje je regulisano zakonom – član 3. Zakona o crkavama i verskim<br />
zajednicama kaže da “sloboda veroispovesti ili verskog uverenja može biti<br />
podvrgnuta samo onim ograničenjima koja su propisana Ustavom, zakonom<br />
i ratifikovanim međunarodnim dokumentima, a neophodna su u<br />
demokratskom društvu radi zaštite javne bezbednosti, javnog reda, morala<br />
i zaštite slobode i <strong>prava</strong> drugih. Verska sloboda se ne sme koristiti tako<br />
da ugrožava pravo na život, pravo na zdravlje, <strong>prava</strong> dece, pravo na lični i<br />
porodični integritet i pravo na imovinu, niti tako da se izaziva i podstiče<br />
verska, nacionalna ili rasna netrpeljivost”. 175<br />
Problem je dakle njihova diskriminacija čiji uzrok je u ukorenjenosti<br />
predrasuda prema ovim verskim zajednicama koje se bez ikakvih sankcija<br />
reprodukuju u javnom diskursu. Vrlo često ni nadležni organi ne reaguju<br />
pa se dešava da neki vernici budu žrtve <strong>nasilje</strong> i po više godina.<br />
174 Član 18: “Diskriminacija postoji ako se postupa protivno načelu slobodnog<br />
ispovedanja vere ili uverenja, odnosno ako se licu ili grupi lica uskraćuje<br />
pravo na sticanje, održavanje, izražavanje i promenu vere ili uverenja, ako i<br />
pravo da privatno ili javno iznese svoja uverenja, u skladu sa zakonom”.<br />
175 http://www.parlament.sr.gov.yu/content/lat/akta/akta_detalji.asp?Id=349&t=Z#
136 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Napadi na verske zajednice, po logici povezanosti SPC i nacionalističke<br />
ideologije, uvek su skopčani i sa etnički motivisanim incidenatima.<br />
Područje Vojvodine je u tom smislu reprezentativan primer (ali treba napomenuti<br />
da je u Vojvodini, za razliku od drugih žarišnih područja Srbije,<br />
zbog veće senzibilnosti i stepena građanske svesti, kao i zbog efikasnosti<br />
NVO sektora to <strong>nasilje</strong> donekle pod kontrolom ili je bar transparentnije).<br />
Tako je na području Vojvodine, najbolniji period u postoktobarskom<br />
periodu, bio mesec mart 2004. kada je eskaliralo <strong>nasilje</strong> povodom napada<br />
na Srbe na Kosovu. Efekti su bili diskriminacija, maltretiranje i egzistencijalan<br />
ugroženost građana i građanki APV: “Samo za 6 dana, od 17. do 23.<br />
marta 2004, policija je u Vojvodini zabeležila više od 40 incidenata sa etničkim<br />
osnovom. U ovim nemirima bilo je povređeno 10 policajaca. Neke<br />
zajednice, kao slovačka i rusinska, prvi put su bile postale predmetima<br />
ugrožavanja. Napadnuti su i devastirani objekti verskih manjina (mošeje u<br />
Beogradu i Nišu) koje policija nije htela da štiti. Mase huligana napale su<br />
aškalijska naselja Adice i Veliki Rit u Novom Sadu i rasterane su tek upotrebom<br />
suzavca. Bilo je masovnog demoliranja u Somboru i Apatinu (prema<br />
objavljenim policijskim podacima, u prvoj od pomenutih opština za<br />
tih 6 dana je bilo 14 incidenata sa etničkom pozadinom, a u drugoj 13), a<br />
sporadičnog gotovo svuda u Vojvodini. Još pre martovskih događaja 2004.<br />
zabeležen je niz etničkih incidenata usmerenih prema pripadnicima različitih<br />
manjina”. 176<br />
Napadi na manje verske zajednice i organizacije vezani su za Adventiste<br />
i Jehovine svedoke. Netradicionalna Hrišćanska Adventistička crkva<br />
(registrovana 2007) bila je više puta napadana tokom iste godine. Tako su<br />
u januaru 2007 napadi registrovani prvo u selu Stapar, opština Sombor<br />
(zapaljena unutrašnjost crkve), zatim u Somboru (u noći između 18. i 19.<br />
marta kamenom razbijeno staklo na stambenom delu zgrade koja je u sastavu<br />
hrama, a kamen je pao na metar od deteta). Napadi su registrovani i<br />
u Kikindi i Novom Sadu (29. marta 2007, kako navodi Adventistička crkva,<br />
176 Publikacija Centra za razvoj civilnog društva (CDCS) Međunacionalni incidenti u Srbiji<br />
(2006)<br />
http://cdcs.org.rs/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=13&Itemid=2
Ima li mesta za drugog<br />
137<br />
nepoznate osobe su kamenicama razbile stakla na Sabornom hramu u Novom<br />
Sadu). 177 Napadi na pripadnike Jehovinih svedoka su takođe jedan od<br />
zabeleženih slučajeva brutalnog nasilja (29. mart 2007 u Starim Banovcima,<br />
pripadnika ove sekte, pretukao je dva put isti čovek). U Jagodini je član<br />
hinduističke Vajšnavske verske zajednice napadan pet puta za šest godina<br />
(u jednom od napada, nepoznati počinioci su mu nožem urezali krst na<br />
glavi), a nadležni u toj opštini, prema oceni generalnog insektora MUP-a,<br />
nisu adekvatno vršili svoju dužnost.<br />
Žestoki incidenti zabeleženi su i tokom 2008: “Grafitirani su, sa zastrašujućim<br />
pretnjama, rimokatolički hram u Smederevu, adventistički hramovi<br />
u Sivcu, Kragujevcu, Kuli, Negotinu i Beogradu. Zgrada Jehovinih<br />
svedoka u Sremskoj Mitrovici grafitirana je tri puta, grafitirana je i njihova<br />
zgrada u Kruševcu, razbijen je prozor na adventističkom Teološkom seminaru,<br />
razbijeni su prozori na adventističkim crkvama u Nišu, u Kragujevcu,<br />
kao i višekratno u Užicu. U Užicu je posle ponovljenih fizičkih napada<br />
adventistički pastor morao da napusti grad.<br />
U Jagodini su dva puta razvaljivana vrata adventističke crkve, u Novom<br />
Sadu je oštećen automobil adventističkog sveštenika, tri tinejdžerke<br />
koje pripadaju Jehovinim svedocima bile su izložene pokušaju silovanja<br />
u Vranjskoj Banji, u Despotovcu je sveštenik SPC napao nekoliko Jehovinih<br />
svedoka, razbijena su dva prozora na Mormonskoj crkvi u Beogradu, u<br />
Novom Sadu su prozori ove crkve razbijani u tri navrata, obrazovci su kamenovali<br />
Pentekostalnu crkvu u Kraljevu; ova crkva dobila je i pismenim<br />
putem zastrašujuće pretnje.<br />
U Bajinoj Bašti je pet stotina huligana napalo Jehovine svedoke za<br />
vreme njihove službe i kamenovalo zgradu u kojoj je služba držana. Napadnuta<br />
su dva Jehovina svedoka u Klenku. U Boru su huligani pokušali<br />
177 Tom prilikom, predsednik Glavnog odbora Adventističke crkve Miodrag<br />
Živanović je pozvao tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Dragana Jočića na<br />
primenu “adekvatnijih mera”, koje će uroditi plodom i uneti mir i sigurnost u<br />
život adventista. Jočić je međutim te godine najavio “intezivniju borbu protiv<br />
sekti”, što se ne može protumačiti kao poziv na toleranciju, imajući u vidu da<br />
je među građanima visok stepen predrasuda prema svim netradicionalnim<br />
verskim zajednicama koje se često karakterišu kao sekte i samim tim žigošu.
138 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
da fizičkom silom spreče izgradnju objekta Jehovinih svedoka. Kamenovan<br />
je i hram Jehovinih svedoka u Beogradu i jedan nijhov član je bio pogođen.<br />
Kamenovani su i njihovi molitveni domovi u Vranju i u Leskovcu;<br />
u Leskovcu je dolazak policije sprečio napadače da upotrebe Molotovljev<br />
koktel. Naoružan čovek je pokušao da napadne katoličkog sveštenika u<br />
Budisavi. Uništeno je nekoliko spomenika na katoličkom groblju u Beloj<br />
Crkvi”. 178<br />
Na ovo svakako utiče i aktivna propaganda Srpske pravoslavne crkve,<br />
koja teži da održi monopol na tržištu religija i ekstremizaciju nacionalnog<br />
pitanja a što za sobom povlači netrpeljivost prema drugačijim verskim<br />
ubeđenjima: „Ko je vernik, taj je bolji čovek, bolji radnik, bolja vlast, jer se<br />
plaši Božijih zapovesti. Ko nije, taj je propalica, biće sektaš, a sektaši ubijau<br />
i piju krv! Zato smo nastojali da sve pokrštavamo, da ne bi krenuli stranputicom<br />
i otišli sekte.” 179<br />
Međutim, <strong>nasilje</strong> trpe i tradicionalne crkve i verske zajednice. Antisemitizam<br />
je još uvek prihvatljiv u državi koja je navodno spremna da<br />
prihvati evropske standarde. To možda važi za primenu Prelaznog trgovinskog<br />
sporazuma (čija „korist” još uvek nije racionalno objašnjena građanima)<br />
ali ne i kada je u pitanju vrednosni sistem. U Srbiji je prodaja<br />
antisemitske literature legalna (jer se prodaje), pa su tako u knjižari na<br />
Trgu Nikole Pašića Protokoli sionskih mudraca po rečima zaposlenih „rasprodati”.<br />
180 Ova knjiga je takođe prva na listi najprodavanijih, piše na sajtu<br />
izdavačke kuće „IHTUS – Hrišćanska knjiga”. Danilo Pušonjić, direktor<br />
ove kuće, ne smatra sebe antisemitom: „Ako neko smatra da mrzim Jevreje<br />
koji su poginuli u konc logorima, naravno da je to uvreda. Ako me pitaju da<br />
li mrzim onaj deo Jevreja koji su vladari iz senke – da, mrzim ih. Tada jesam<br />
antijevrejin tih Jevreja. Najveći rasisti su Jevreji. Upravo su oni skovali kovanicu<br />
antisemitizam. Mi pišemo protiv tog dela Jevreja koji za sebe smatraju<br />
178 Danas, 15. decembar 2008. Napadi na nepravoslavce, Sociolog<br />
Vladimir Ilić navodi verske incidente, prema izveštaju Forim 18 koji<br />
sadrži spisak istih u periodu od januara do oktobra 2008.<br />
179 Srboljub Stamenkovi, starešina Srpske pravoslavne crkve<br />
u mestu Žitorađi. Borba, 17. februar 2009.<br />
180 Borba, 26. januar 2009.
Ima li mesta za drugog<br />
139<br />
da su izabrani narod, a to njihovo izabraništvo potiče još od Starog zaveta.<br />
Svako ko bi pokušao da razotkrije podle namere tog dela Jevreja i njihovih<br />
sluga masonerije, nakače mu etiketu antisemite”. 181<br />
Ovaj perfidni rasizam nije sankcionisan, ne zato što Srbija već ne poseduje<br />
institucionalni kapacitet ili jasne zakonske odredbe, već zato što nema<br />
volju da iste upotrebi. Država time pokazuje ne svoju nemoć, već podršku<br />
istom (u suprotnom, bilo bi dovoljno zabraniti ovu izdavačku kuću i to bi<br />
već bila opomena svim onim esktremno šovinističkim aktivistima),<br />
Istorijski posmatrano, antisemitizam u Srbiji ima podršku još od kraja<br />
80-tih, sa revitalizacijom ekstremnog nacionalizma i klerikalizacijom društva,<br />
sa potiskivanjem antifašističke prošlosti zemlje (SFRJ). To je naizgled<br />
paradoks jer se upravo Srbija proglašava naslednicom slavne socijalističke<br />
države (ali ona to mora da čini jer bi u suprotnom poništila svoj oreol čuvara<br />
Jugoslavije tj. sopstvene ratne pretenzije). Na taj način preovlađujuća<br />
intelektulana i kulturna elita na čelu sa Akademijom, kreira istoriju, konstruišući<br />
njeno selektivno čitanje. Njihov antikomunizam podrazumeva<br />
anti – antifašizam (Todor Kuljić), ali to po njima znači odbaciti jugoslovenstvo<br />
kao „tamnicu srpstva” i ujedno tvrditi da su jedino Srbi bili partizani.<br />
182 Onda ne čudi stav jedne ratno nacionalističke struje koja se ograđuje<br />
od ravnogorskog pokreta – za Dobricu Ćosića Vuk Drašković je „ideolog<br />
koljačkog četništva, prevrtljivi demagog”. Druga struja na čelu sa V. Šešeljem<br />
antifašizam održava u javnom diskursu samo pod uslovom da to ide<br />
ruku pod ruku sa rehabilitacijom ikona četništva. U oba slučaja antifašizam<br />
ideološki znači rehabilitaciju onoga protiv čega se borilo – Holokaust.<br />
Ako smo suočeni sa ovakvim društvenim kontekstom onda je prvi korak<br />
potreba za adekvatnom pravnom regulativom. Ova vlada ima punu<br />
odgovornost da uključi u zakonodavstvo zabranu negiranja i relativizacije<br />
genocida.<br />
Kako se falsifikuje prošlost i kako mediji aktivno učestvuju u tom poslu<br />
ilustruje sledeći primer. Naslov u Politici iz 10. februara 2008. glasi<br />
“Srbija je bila dobra prema Jevrejima kad je bilo teško”! Iako je više neko<br />
očigledno da naslov aludira na period genocida nad Jevrejima u vreme<br />
181 Ibid.<br />
182 U “Potisnuta istina”, Olivera Milosavljević.
140 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
srpske kolaboracionističke vlade iz 1941, sadržaj teskta je ustvari razgovor<br />
sa Josefom Tomi Lapidom (Josef Lapid, bio je ministar pravde u vladi Arijela<br />
Šarona, Izrael), koji govori o društvu srpsko-jevrejskog prijateljstva iz<br />
perioda Miloševića. Osnovna ideja tog društva je bila “duhovna povezanost<br />
dva naroda zajedničkim iskustvom genocida”. Ekstremistički izraelski<br />
političar koji smatra da je bilo “opravdano nasilno iseliti mnogo Palestinaca”<br />
radi stvaranja države Izrael, shvata da je Kosovo srce srpske kulture:<br />
“Mi vrlo dobro razumemo srpski problem pošto se i mi suočavamo sa muslimanskim<br />
neprijateljem”.<br />
Da je antisemitizam normalizovan u srbijanskom društvu i da svaka<br />
vlast kreira istoriju po svojoj volji, potvrđuju i spomenici srpskim velikanima<br />
ili kako ih domaći neonacisti zovu “pravi rasno svesni nacionalisti”. 183<br />
Naime, krajem oktobra 2008. Efraim Zurof, poznati lovac na naciste i direktor<br />
Centra „Simon Vizental”, odbio je da primi titulu počasnog građanina<br />
Novog Sada, zbog postojanja spomenika Jaši Tomiću. Spomenik<br />
predstavniku “srpskog nacionalnog pokreta iz 19. veka” i antisemiti, postavila<br />
je ispred radikala tadašnja gradonačelnica Maja Gojković. Na dan<br />
otkrivanja spomenika 9.11.2006, radikali su obeležili ulazak srpske vojske<br />
u Novi Sad 1918. Ali, na isti datum se obeležava i sećanje na Kristalnu noć,<br />
kada su nacisti počeli da realizuju politiku zločina nad Jevrejima. Liga socijaldemokrata<br />
Vojvodine je zahtevala njegovo uklanjanje kao što su, zajedno<br />
sa predstavnicima jevrejskih zajednica i NVO sektorom protestvovali<br />
i kada se on postavljao u centru Novog Sada. Antisemitizam Jaše Tomića<br />
i njegovu knjigu Jevrejsko pitanje ne osporava ni desničarska inteligencija:<br />
“iako se knjiga Jaše Tomića „Jevrejsko pitanje” može smatrati antisemitskim<br />
delom, stav prema jevrejskom narodu u 19. veku treba tumačiti<br />
na drugačiji način nego stav u 20. i 21. veku. S druge strane, Jaša Tomić je<br />
deo istorije naroda Vojvodine, pre svega, tog srpskog nacionalnog pokreta<br />
iz 19. veka”. 184 Ista knjiga je i regularna literatura na sajtovima srpskih<br />
neonacista.<br />
183 http://74.125.77.132/search?q=cache:284TftIyMoIJ:www.<br />
stormfront.org/<strong>for</strong>um/showthread.php%3Ft%3D340332+jas<br />
a+tomic+jevrejsko+pitanje&hl=en&ct=clnk&cd=6<br />
184 Politika, 24. oktobar 2008, Čedomir Antić.
Ima li mesta za drugog<br />
141<br />
Dekada Roma<br />
Romi u srbijanskom društvu, predstavljaju visoko depriviranu socijalnu<br />
grupu: njihovi uslovi stanovanja i života su izuzetno nepovoljni, visoka je<br />
nezaposlenost nedovoljna je uključenost dece u obrazovni sistem, komunikacije<br />
sa većinskim stanovništvom su slabe, a higijenska i zdravstvena<br />
situacija je loša. 185 Dakle, siromaštvo je dominantni faktor svakodnevnog<br />
života Roma i oni predstavljaju najmarginalizovaniju grupu u Srbiji: nemaju<br />
nikakvu društvenu moć i žive izolovano od tokova većinskog društva.<br />
Ovakav nepovoljan položaj je samo dodatno pogoršan opštim osiromašenjem<br />
srbijanskog društva. Romi najčešće žive u zapuštenim i nehigijenskim<br />
gradskim naseljima sa nikakvom ili slabom komunalnom infrastrukturom<br />
u kojima su stanovnici isključeni ili slabo integrisani u globalno društvo.<br />
Dakle, siromaštvo uz ksenofobičan stav društva su glavni generatori sveopšte<br />
marginalizacije Roma i Romkinja u društvu. „Naime, pojedini intelektualci<br />
ne govore više o tome da su Romi deprivilegovani građani naše<br />
zemlje zato što su urođeno poročni, bezvredni, skloni lenstvovanju itd. jer<br />
takve tvrdnje u današnjem socijalnom kontekstu nisu više društveno legitimne.<br />
Ne, oni kažu da su Romi u takvom položaju jer su uhvaćeni u krug<br />
siromaštva. Dakle, tvrdi se da su Romi siromašni zbog toga što ih je na<br />
to obučila njihova sredina, kultura, porodični život...Najkraće, ideologija<br />
okrivaljavanja žrtve i akcije koje iz nje proizilaze se svode na to da ne treba<br />
menjati društvo nego žrtvu tog društva. U tom smislu se stalno govori<br />
o integraciji Roma ali ne i o njihovoj inkluziji. Naravno, integracija podrazumeva<br />
menjanje onoga koga treba integrisati u dominantni sistem tj. u<br />
društvo, dok inkluzija znači da treba menjati i prilagođavati sam sistem<br />
185 Stopa nezaposlenosti u Srbiji sredinom 2008 iznosila je 21,6 odsto (što je za<br />
proteklih sedam godina, izvestan napredak). Prema rečima Vladimira Ilića, državnog<br />
sekretara za zapošljavanje Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, pošto je<br />
struktura nezaposlenosti jako loša u Srbiji, treba posebno raditi na otvaranju tržišta<br />
rada za Rome i osobe sa hendikepom. Stopa nezaposlenosti Roma je četiri puta<br />
veća nego kod ostalih. 32.5% Roma je bez škole ili sa manje od 4 razreda osnovne<br />
škole. Samo 0.3% Roma se školuje na višim školama i univerzitetima. A treba uzeti<br />
u obzir da ce taj procenat nezaposlenosti rasti usled svetske ekonomske krize.
142 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
odnosno društvo kako bi ono bilo sposobno da prihvati različitost u odnosu<br />
na dominantnu kulturu u njemu“. 186<br />
Srbija je od Mađarske preuzela predsedavanje međunarodnom inicijativom<br />
“Dekada inkluzije Roma 2005 – 2015.”, od 1. jula 2008. godine<br />
do 30. juna 2009. godine. Ideja te inicijative je usmerena na popravljanje<br />
položaja ove najbrojnije nacionalne manjine u Srbiji. U skladu sa tim<br />
Srbija je usvojila Akcione planove za uključivanje Roma u sve institucije<br />
demokratskog društva 187 .Međutim, proteklu godinu obeležili su ekstremni<br />
slučajevi diskriminacije nad Romima. Ekstremizam se ovog puta ne odnosi<br />
samo na delovanje neonacističkih organizacija, već na <strong>nasilje</strong> koje se<br />
sprovodi pod državnom zastavom.<br />
Naime, krajem 2007 god. Predsednik opštine Topola Dragan Jovanović<br />
se oglasio povodom apela grupe građana koji su zabrinuti i protive se ideji<br />
izgradnje nekoliko stanova za građane romske nacionalnosti. Jovanović<br />
im je odgovorio da deli “njihovu zabrinutost”i da će zarad njihove “bezbednosti”,<br />
Rome smestiti u objekat koji će biti na margini grada a zatim<br />
će se napraviti zid opasan pletenom žicom, tako da će fizički Romima biti<br />
onemogućeno da se kreću ulicom kojom se kreću ostali građani. Na kraju,<br />
zabrinutim žiteljima Topole poručio je:“Vama garantujem da nikakve<br />
neželjene kontakte sa njima nećete imati”. Nakon ovih rasističkih metoda<br />
usledio je još jedan incident.<br />
Krajem 2008. u opštini Topola nastavlja se sa zastrašujućom diskriminacijom<br />
romske zajednice koja živi u toj opštini. Prema in<strong>for</strong>macijama<br />
koje je dobio Helsinški odbor Skupština opštine je napravila dve montažne<br />
kuće za raseljavanje tridesetak Roma, uglavnom dece. Kuće su postavljene<br />
na ledinu, udaljenoj kilometar od periferije Topole, a na samo sto metara<br />
od gradske deponije, gde se svakodnevno istovaruje smeće koje je konstatntno<br />
u plamenu. Osim smeća, vetar raznosi i opasan kancerogeni dim.<br />
186 Sociolog Ivica Mladenović<br />
187 Ciljevi dekade Roma su smanjivanje neprihvatljivih razlika između položaja<br />
Roma i ostalog dela društva. Prioritetni ciljevi Srbije na tom planu su: poboljšanje<br />
uslova stanovanje, suzbijanje diskriminacije u obrazovanju, izgradnja sistema<br />
za praćenje i evaluaciju i izrada Evropske romske politike i dostupnost fondova<br />
Evropske unije za programe namenjene unapređivanju položaja Roma
Ima li mesta za drugog<br />
143<br />
U takvom okruženju više ni insekti ne žive, pa je utoliko čudnija odluka<br />
topolskih vlasti da upravo na tom mestu sagrade kuće za Rome.<br />
Helsinški odbor je u više navrata apelovao na javnost i medije, a<br />
prvenstveno na državne organe, da reaguju na nedozvoljeno ponašanje<br />
predsednika opštine Dragana Jovanovića koji već duže vreme zloupotrebljava<br />
položaj prvog čoveka opštine. Njegove diskriminatorske i nehumane<br />
odluke učvršćuju sliku o Srbiji kao ksenofobičnoj i netolerantnoj<br />
sredini prema manjinama, a naročito prema najranjivijoj etničkoj zajednici<br />
– Romima.<br />
Još jedna afera vezana za selidbu romske populacije (koja se malo<br />
konsultuje u ovim strateškim odlukama) obeležila je drugu polovinu 2008<br />
godine. Romske porodice koje žive u nehigijenskom naselju ispod mosta<br />
Gazela u centru Beograda, prema odluci gradske vlade trebalo je preseliti<br />
u naselje Ovča. Iako je odluka doneta u avgustu 2008 ona se odlagala do<br />
početka 2009. Glavna prepreka je bila odbijanje stanovnika Ovče da dozvoli<br />
preseljenje 130 romskih porodica (ispod Gazele živi 986 ljudi u 237<br />
domaćinstava). Usledili su protesti stanovnika Ovča koji su zbog tog problema<br />
osnovali i “Krizni štab za odbranu Ovče”, jer vlast preseljavanjem<br />
Roma ugrožava etničku strukturu Ovče u kojoj preovaladava rumunsko<br />
stanovništvo. U ovom slučaju postoje dve specifičnosti: ksenofobičan stav<br />
stanovnika Ovče s jedne strane, i pokušaj države da skloni Rome i Romkinje<br />
iz centra grada i tako njihovom getoizacijom na rubu veikih gradova bar<br />
prividno ukloni problem. Radi se o tome da država ima strategiju pomoći<br />
romskoj populaciji, ali njihovim premeštanjem iz centra neće se rešiti problem<br />
njihovog preživljavanja, ishrane, inkluzije u šire društvo. Početkom<br />
2009, odustalo se od ove odluke, da bi se “izbeglo stvaranju geta” u Ovči<br />
(Milan Krkobabić, zamenik gradonačelnika), pa će romsko stanovništvo<br />
“biti raseljene do početka Univerzijade”. Država planira stanove za 114 porodica,<br />
kao i zaposlenje istima. Ostatak Roma nema prebivalište u Beogradu,<br />
već dolazi iz unutrašnjosti ili inostranstva tako da je njihova sudbina do<br />
početka Univerzijade nepoznata, jer kako navodi zamenik gradonačelnika<br />
za njih su nadležne državne institucije i Komesarijat za izbeglice, a da grad<br />
nije ovlašćen da rešava i njihovo stambeno pitanje.
144 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Događaj koji je zabeležen u Kuršumliji u avgustu 2008. ostaće<br />
zapamćen kao još jedan u nizu brutalnih metoda koji policijska služba<br />
koristi za iznuđivanje in<strong>for</strong>macija od osumnjičenih. U ovom slučaju žrtve<br />
su bile dva romska mladića. Pod optužbom za krađu, trojica policajaca su<br />
puna četiri sata maltretirali braću Ivicu (31) i Tonija (27) Jovanovića. U njihovoj<br />
zvaničnoj izjavi, tukli su ih dok nisu „priznali“ krađu, a posle su nastavili<br />
zato što nisu odmah priznali. U međuvremenu je otkriveno da su<br />
krađu izvršile druge osobe. Zamenik predsednika opštine Dejan Milošević<br />
je osudio fizičko <strong>nasilje</strong> policije.<br />
U Kraljevu je početkom februara, nakon ubistva Marka Simeunovića<br />
od strane maloletnika romske nacionalnosti, pokrenuta hajka na romsko<br />
naselje u tom gradu. Naime, u znak odmazde, na inetrnet portalu facebook<br />
postavljen je poziv građanima da se datum obračunaju sa Romima.<br />
Čitava tri dana u romskom naselju vladala je panika (deca nisu išla u školu,<br />
građani su ograničili svoje kretanje). Iako je Mninistarstvo za <strong>ljudska</strong> i<br />
manjinska <strong>prava</strong> odmah reagovalo, sa porukama da taj zločin nije imao za<br />
motiv rasnu pripadnost i da su krivci u pritvoru, nekolicina mladića je na<br />
dan zakazanog linča, ipak pokušala da uđe u romsko naselje, nakon čega<br />
ih je sprečila Žandarmerija<br />
Ovaj rasistički ispad je logična posledica slučajeva kao što su Ovča i<br />
Topola. Rasizam uvek postoji u nekom stepenu i od strane nekih rasonalističkih<br />
grupa, ali u ovom slučaju država ga je tolerisala. Država je podržala<br />
glas naroda, i odlučila da predrasude stanovnika Ovče i jedan gradonačelnik<br />
diktiraraju njenu politiku prema romskoj populaciji. Slučaj Kraljevo u<br />
tom smislu nije incident, već odgovor građana.<br />
Na Međunarodni dan sećanja na žrtve holokausta 27. januara, u Beogradu<br />
na Zelenom vencu, nepoznati počinioci iscrtali su kukasti krst koji<br />
prekriva lice romskog dečaka na bilbordu „Da sva deca idu u školu“. Ni četvrti<br />
dan nakon što je neko oskrnavio plakat, niko nije reagovao na promovisanje<br />
rasizma. “Predsednik Nacionalnog saveta Roma Vita Mihajlović<br />
kaže da je slučaj prijavljen policiji, ali da za sada reaguju samo mediji”. 188<br />
188 Prenosi Danas http://74.125.77.132/search?q=cache:AC9bet2YFJoJ:www.<br />
danas.rs/vesti/hronika/niko_ne_brise_kukasti_krst.3.html%3Fnews_id<br />
%3D152031+kukasti+krst+romi+bilbord&cd=1&hl=en&ct=clnk
Ima li mesta za drugog<br />
145<br />
Mizogino društvo<br />
Kada je reč o položaju žena u srbijanskom društvu, susrećemo se sa situacijom<br />
koja je tipična za patrijarhalni princip građanstva – to znači da je pozicija<br />
“građana” osigurana samo za jedan pol (teoretičarka Kerol Pejtmen).<br />
Žena je dakle diskriminisana u svim onim bitnim institucijama koje su<br />
tradicionalno rezervisane za muškarce; misli se prvenstveno na sferu javnog,<br />
transparentnog prostora u kome se donose odluke od šireg političkog<br />
značaja. Njena pozicija je fiksirana za sferu privatnog (dom, briga o deci).<br />
Ona dakle trpi dvostruko <strong>nasilje</strong>: <strong>nasilje</strong> u porodici i marginalizaciju na<br />
političkoj sceni.<br />
O prvom vidu nasilja, koje obično ostaje jako dugo u senci, svedoče<br />
šokantni podaci NVO Incest trauma centar. Svaka četvrta žena u Srbiji je<br />
žrtva fizičkog nasilja, dok 80% žena koje su doživele neku vrstu nasilja nikome<br />
se ne obraća za pomoć. Na osnovu rada sa sa ženama žrtvama nasilja<br />
utvrđeno je da prosečan period od početka nasilja do prijavljivanja iznosi<br />
12 godina i dva meseca. Kao jedan od najčešćih razloga za neprijavljivanje<br />
nasilja jeste sporost sudova: „Prema zakonu, postupak sa elementima<br />
nasilja je hitan, a prvo ročište mora se odrediti za najviše osam dana od<br />
podnošenja tužbe. Nažalost, zakonodavac nije predvideo rok za okončanje<br />
postupka, tako da postupci često traju i po osam meseci“. 189<br />
Drugi vid marginalizovanja žene u srbijanskom društvu, njeno slabo<br />
političko pozicioniranje, je samo odraz tradicionalizma naše demokratije.<br />
U savremenoj feminističkoj teoriji taj se problem sagledava kao<br />
zloupotreba rodne razlike za definisanje principa građanskog društva:<br />
“Centralna pitanja postaju: kako se ‘žena’ konstruiše kao kategorija unutar<br />
različitih diskursa? Kako polna razlika postaje relevantna distinkcija u<br />
društvenim odnosima, i kako se kroz takvu distinkciju konstruišu odnosi<br />
subordinacije?”. 190 Problem se dakle ne odnosi samo na loše zakonodavstvo.<br />
Liberalne feministkinje se bore upravo za ove specifične zahteve koji<br />
izražavaju interese žena, ali to je samo vrh ledenog brega (Zakonodavstvo<br />
189 Blic, 12. avgust 2008. Ana Maričić, Ministarstvo pravde.<br />
190 Šantal Muf, Feminizam, princp građanstva i radikalna demokratska politika
146 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
jeste bitno, ali to što Srbija još uvek nema zakon o ravnopravnosti polova,<br />
dok zakon protiv diskriminacije čeka dođe na dnevni red, je uzrok mnogo<br />
dubljeg problema).<br />
Taj širi problem se odnosi na dominantan kulturni model ovog patrirhalnog<br />
društva koji ženu stavlja u funkciju nacionalne odbrane. Po tom<br />
principu, njihova uloga se svodi na ulogu majke čiji je glavni zadatak reprodukcija<br />
“srpske dece”.<br />
Dominantna kultura, nameće kao sasvim “prirodan”, poredak između<br />
polova, u kome je žena vezana za svoje reproduktivne funkcije, a muškarac<br />
autoritet po rođenju. Medijska propaganda ovih represivnih vrednosti je<br />
vrlo jaka: “Mlade žene koje odlažu ili namerno prekidaju materinstvo zapravo<br />
pokazuju neku vrstu sebičnosti”, “Otac je neprikosnoveni autoritet u<br />
našoj kući. To je za mene prirodno stanje stvari. On je strog, a pun ljubavi.<br />
Po našem internom dogovoru, on je autoritet,a majka mora da bude blagi<br />
melem za decu”. 191 Ovo je primer kako izgledaju tzv. “ženske strane” u nacionalnom<br />
listu Politika.<br />
Tekstove iste sadržine nalazimo i u Pravoslavlju. U tekstu ‘Bela kuga<br />
u Srba-samoobmana ili zbilja’, opisuje se “demografska katastrofa srpskog<br />
naroda”. Kao glavni uzrok krize porodice i tradicionalnog identiteta<br />
nalaze se neprijatelji u potrošačkoj kulturi kapitaizma koji namesto nacionalne<br />
kohezije pretvara čoveka u egocentrika, sklonog “hedonizmu i lagodnom<br />
životu, ravnodušnom prema svojoj duhovnosti”. Materinstvo je<br />
u krizi jer se dakle žene okreću svojim zadovoljstvima umesto da spasava<br />
“srpski Nojev kovceg koji tone”. Mizoginija je uvek deo nacionalističke idelogije.<br />
To jasno potvrđuju njeni najveći praktičari – SPC i Patrijrah Pavle:<br />
“Strašno je i pomisliti a kamoli prihvatititi i ozakoniti – za nešto normalno,<br />
191 Ovo je ispovest popadije koja živi sa svoje osmoro dece i govori o blagodetima<br />
takvog načina života. Napominje, da ona nije birala da ima toliko dece, već da je<br />
to “dar božji”. Nije problem u samom izboru na veći broj dece ili stil života koji je u<br />
skladu sa principima sopstvenih verskih uverenja. Izbor je savim legitiman, ali on<br />
ne sme biti prezentovan kroz direktan govor mržnje (“sebičnost” koja se pripisuje<br />
ženama koje ne žele decu, porodicu) jer to je narušavanje osnovnih ljudskih<br />
<strong>prava</strong> zagarantovanih Ustavom: “Sloboda izražavanja može se zakonom ograničiti,<br />
ako je to neophodno radi zaštite <strong>prava</strong> i ugleda drugih” http://www.politika.rs/<br />
rubrike/zivot-i-stil/zenska-strana/Zagrljaj-za-osam-radosnih-dusha.sr.html
Ima li mesta za drugog<br />
147<br />
obesvećenje svetinje rađanja – čedomorstvo, ono što se, nažalost, događa u<br />
mnogim savremenim brakovima, koji ubijau svoju decu (...) Ne pretvaraju<br />
li time roditelji materinsku utrobu – tu radionicu života – u radionicu smrti<br />
i ništavila?!” 192<br />
Ono što je zabrinjavajuće u slučajevima mizoginije u medijima, jeste<br />
nereagovanje. Kurir na naslovnoj strani piše o trudnoći poznate pevačace<br />
Jelene Karleuše koja je prema pisanju ovog lista „položila popravni“<br />
kada je navodno utvrđeno da će roditi sina, jer JK ima još jedno dete,<br />
devojčicu. 193 .<br />
Dakle, da bi se došlo do rešenja, potrebno je izgraditi drugačiji kulturni<br />
obrazac i princip demokratije. Potrebna je feministička politika koja<br />
će se zalagati ne za <strong>prava</strong> žena (jer to bi značilo da postoji neko suštinsko,<br />
esencijalno određenje žene, a koje konzervativni ideolozi odmah iskoriste<br />
za pripisivanje npr.materinstva kao te suštine, a time se <strong>prava</strong> žena pretvaraju<br />
u reprodukciju patrijarhata protiv koga se krenulo u borbu) već za<br />
<strong>prava</strong> individue bez obzira na njen rod ili pol. 194 Samo tako se može <strong>for</strong>mulisati<br />
politika koja se zalaže za ukidanje svih oblika potčinjenosti. U<br />
praksi smo vrlo daleko od te politike.<br />
Parlament Srbije npr. ne zadovoljava zakonsku odredbu o stranaka<br />
da na izbornim listama bude trećina žena. I glavni problem opet nije taj<br />
poražavajući rezultat, već nepostojanje artikulisanog bunta od strane svih<br />
onih koji se deklarativno zalažu za <strong>prava</strong> žena. Politika koja bi u središte<br />
stavila odgovornost pojedinca i solidarnost sa “drugim”, ne bi imala problem<br />
da se i pripadnici muškog roda angažuju u ovoj feminističkoj politici.<br />
Princip radikalnog građanstva znači <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> za sve, bez obzira na<br />
192 Božićna poslanica Srpske pravslavne crkve, 26.decembar 2008.<br />
193 Kurir, 4 septembar 2009.<br />
194 Ovim se ne žele poreći razlike i rodne specifi čnosti koje pojedinci/ke mogu<br />
imati, već se u borbi za ostvarenje osnovnih građanskih <strong>prava</strong>, teži stvoriti jedan<br />
širi front (to mogu biti žene koje se bore za <strong>prava</strong> žena, muškraci koje se bore<br />
za <strong>prava</strong> žena, radnici koji se bore za <strong>prava</strong> porodilja i adekvatan medicinski<br />
tretman, nacionalne manjine koje se bore za <strong>prava</strong> gej populacije). Samo<br />
solidarisanjem sa drugim, može se izgraditi istinski demokratsko društvo.
148 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
pol, rod, veroispovest, nacionalnu pripadnost i druga svojstav predviđena<br />
ustavom RS. U praksi nažalost, tek predstoji borba za ta <strong>prava</strong>.<br />
Prava žena su u tom smislu ne razlikuju od npr. <strong>prava</strong> radnika, ali<br />
zbog seksizma koji prožima sve institucije, diskriminacija radnica je uočljivija.<br />
Time se teži oslabiti ekonomska moć žene, jer se to vidi kao prvi stepenik<br />
u njenoj emancipaciji. Istraživanje javnog mnjenja „Radnićka <strong>prava</strong><br />
– poznavanje i stavovi žena u Srbiji“, pokazalo je da 81 odsto anketiranih<br />
žena smatra da u Srbiji postoji diskriminacija u radnim RADNIČKIM pravima.<br />
195 Kao glavni uzrok ovog problema izvršioci istraživanja navode nepoznavanje<br />
žena sopstvenih <strong>prava</strong>. Tako npr. više od polovine ispitanica<br />
nije znalo da poslodavac nema pravo da prilikom zapošljavanja traži in<strong>for</strong>macije<br />
o bračnom stanju i porodičnom statusu kandidata/kinja. Samo četvrtina<br />
ispitanica je čulo za mobing, a više od polovine smatra da je fizički<br />
izgled bitan prilikom zapošljavanja.<br />
Što se tiče položaja žena u oblasti rada još jedna kategorija koja trpi višestruku<br />
diskrminaciju i fizičko <strong>nasilje</strong> jesu seksualne radnice (termin seksualne<br />
radnice umesto “prostitucija” je zvanično usvojen pre dve godine<br />
od strane UNAIDS i predstavlja standard u evropskim zemljama). U Srbiji<br />
ovaj rad je krivično delo, legalizacija se i ne razmatra, iako ove žene s konstantno<br />
izložene raznim opasnostima. One trpe verbalno i neretko fizičko<br />
<strong>nasilje</strong>, nemaju lekarsku zaštitu, o njima društvo ćuti, iako koristi njihove<br />
usluge. “Nemam nikakva <strong>prava</strong>. Nemam zdravstveno osiguranje i ne mogu<br />
da odem kod lekara. Ako me klijent maltretira ili ugrožava, ja ne mogu da<br />
ga prijavim policiji”, kaže Ana u razgovoru za Borbu. 196 U slučaju da ona<br />
prijavi <strong>nasilje</strong> policiji rizikuje da bude uhapšena iako je ona žrtva zlostavljanja.<br />
Ova vrsta rada je dodatno žigosana, jer društvo ne pravi razliku između<br />
prisilne prostitucije i svojevoljnog čina jedne osobe da se prostituiše<br />
za novac. Nelegalizacija prostitucije ne samo što čuva lažni moral društva,<br />
već prikriva trgovinu ljudima, zlostavljanje žena i dece i prisilnu prostituciju.<br />
U Srbiji, organizacija Jazas se već četiri godine bavi pružanjem pomoći<br />
seksualnim radnicima. Oni rade na terenu, organizuju pružanje lekarske<br />
195 Istraživanje sproveo Stratedžik marketing u saradnji<br />
sa Beogradskim centrom za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>.<br />
196 Borba, 31. januar – 1. februar 2009.
Ima li mesta za drugog<br />
149<br />
pomoći i testiranje na HIV, ali imaju organizovan i centar za edukaciju. Jelena<br />
Milić iz Jazasa kaže da oni rade na “premošćavanju jaza između seksulanih<br />
radnica i institucija sistema”. 197<br />
Mizoginiju ne propagira samo SPC u svojim govorima već je tome vrlo<br />
bliska aktivnost nekih klerofašiziranih grupa 198 kao što su Obraz ili Dveri.<br />
Srspki sabor Dveri je osnovalo “Pokret za život”, “aktivnu koaliciju ustanova,<br />
udruženja i pojedinaca koji se zalažu sa promociju svetinje i kulture<br />
života, kulta braka, porodice i rađanja, puta do zdrave ličnosti preko zdrave<br />
porodice do zdravog društva, kao i borbu protiv široko rasprostranjene<br />
kulture smrti: veštačkih prekida trudnoće, savremenog seksualnog obrazovanja<br />
i pornografije, narkomanije i drugih oblika zavisnosti, homoseksualizma,<br />
eutanazije, kloniranja...”. 199 Najava aktivne borbe protiv žena koje<br />
197 Ibid.<br />
198 Desno ekstremističke organizacije koje nisu fašističke, ali u svojoj ideologiji<br />
poseduju neke elemente klasičnog fašizma: veličanje antisemitizma kroz delo<br />
Nikolaja Velimirovića, najave radikalne borbe protiv osoba drugačijeg etničkog<br />
opredeljenja ili seksualne orijentacije, glorifi kacija počinica genocida tokom 90-tih.<br />
199 Preuzeto sa sajta http://www.dverisrpske.com/rubrika/9. Dveri imaju jasan i isključiv<br />
stav po pitanju abortusa kao satanizma koji nam nosi Novi svetski poredak:<br />
Abortus je ubistvo. Nema nikakve sumnje. I to je najsvirepije moguće ubistvo. To je<br />
napad na živi organizam u živom organizmu; živi organizam koji ne može da se brani.<br />
To je udar na krv naše krvi, na kost naše kosti. To je udar na Duha Svetoga. Abortus je<br />
udar na sam Život. (http://www.dverisrpske.com/page.php?p=393)<br />
Pravo pitanje je otkud toliko abortusa i kome je pala na pamet tako morbidna ideja da<br />
utrobno čedomorstvo, kako naša Crkva označava abortus, ozakoni? Pravi odgovor leži,<br />
hteli mi to da priznamo ili ne, u sistemu vrednosti svima već poznatom pod nazivom<br />
Novi svetski poredak. Taj satanski poredak je sebi za cilj postavio uništenje svega onoga<br />
što je činilo stubove nosače prethodnog poretka, kojeg mi sa ove vremenske distance<br />
nazivamo tradicionalnim. (http://www.dverisrpske.com/page.php?p=393)<br />
Ciljevi i zadaci Pokreta za Život<br />
• Borba za apsolutno poštovanje svetinje ljudskog života od momenta začeća do<br />
trenutka prirodne smrti, što podrazumeva borbu protiv veštačkog prekida trudnoće,<br />
određenih oblika kontracepcije, eutanazije i kloniranja;<br />
• Reafi rmacija braka i porodice kao temelja zdravog društva i kao jedine ispravne<br />
sredine u kojoj se dete može razviti do punoće svoje ličnosti;<br />
• Borba protiv savremenog seksualnog obrazovanja i pornografi je i nuđenje<br />
alternativa u hrišćanskom duhu; (http://www.dverisrpske.com/page.php?p=391)
150 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
se odlučuju na abortus i homoseksualne populacije je ne samo govor mržnje,<br />
već pretnja građanima i direktno ugrožavanje njihove bezbednosti.<br />
Homofobija i <strong>nasilje</strong><br />
LGBT populacija u Srbiji trpi <strong>nasilje</strong> kad god se u društvu dešavaju turbulencije<br />
koje slabe nacionalističke grupe. One tada reaguju agresivno,<br />
ne samo prema svojim “standardnim” etničkim neprijateljima, već prema<br />
onima koji narušavaju njihov “srpski pravoslavni identitet”. Odjednom<br />
se <strong>prava</strong> manjina tumače kao atak na većinsko stanovništvo. Tako se<br />
od kraja 2008. pa sve do prvih meseci 2009. podigao stepen netrpeljivosti<br />
prema LGBT osobama. Razlog je bio donošenje antidiskriminacionog zakona.<br />
Iako se zakon odnosi na sve kategorije stanovništva, slučaj je bio da<br />
je javni diskurs o ovom zakonu bio obeležen žestokom homofobičnom<br />
kampanjom. Ne samo što su retrogradne struje konstruisale priču o “gej<br />
brakovima” (koje zakon i ne pominje), već su te iste struje dobile zanačajan<br />
medijski prostor. Dakle, prvo je Episkop bački Irinej izjavljivao da je<br />
zakon “superlberalan” jer navodno gej brakove i takva <strong>prava</strong> ne poznaju ni<br />
mnogo razvijenije zemlje kao što su Holandija i Švedska, nego je isti sveštenik<br />
sa još tri predstvanika tradicionalnih verskih zajednica, gostovao u<br />
emisiji na javnom servisu RTS-a, čiji je glavni i odgovorni urednik Aleksandar<br />
Tijanić. Verska elita je raspravljala o tome da li je homoseksualnost bolest,<br />
da li treba dozvoliti gej brakove i sl. Kako su predstavnici četiri verske<br />
zajednice bili jedini gosti u emisiji, publika je sat vremena slušala najgore<br />
homofobične predstave i stereotipe o LGBT populaciji. Na osnovu izloženih<br />
klerikalnih uticaja logično je da Srbiju nazovemo društvom visokog rizika<br />
za neheteroseksulane osobe.<br />
Prema izveštaju Gej strejt alijanse (GSA), o stanju ljudskih <strong>prava</strong> LGBT<br />
osoba u Srbiji u 2008. god. Srbija je “homofobično društvo koje sistematski<br />
vrši <strong>nasilje</strong> i diskriminaciju nad LGBT osobama”. 200 Ovaj stav je evidentan<br />
na osnovu rezultata istraživanja GSA i CeSID-a, sprovedeno tokom<br />
200 Izveštaj Gej strejt alijanse “Ovo je zemlja za nas”, Beograd, januar 2009.
Ima li mesta za drugog<br />
151<br />
februara i marta 2008. na reprezentativnom uzorku od 967 ispitanika/ca.<br />
Prema istraživanju 67 odsto ispitanika/ca ima negativan stav prema neheteroseksulanoj<br />
populaciji, 22 odsto nema stav ili ima neutralan stav, a<br />
svega 11 odsto ima pozitivan stav.<br />
Član Gej strejt alijanse (GSA) bio je tokom prošle godine žrtva kontinurianog<br />
uznemiravanja i pretnji. Naime, kako prenosi GSA, članu ove organizacije<br />
L.P. (27) jedan duži period stizale su preteće sms poruke sledeće<br />
sadržine “Blizu smo i srešćemo se uskoro! Razgovaraćemo, prljavi pederu.<br />
Muka mi je kada te vidim, gde mi prolaziš svaki dan. Biće to neprijatno<br />
iskustvo!”<br />
“Ubij, zakolji da peder L. ne postoji. Pederu kako se sada osećaš? Jako<br />
grešiš ako misliš da je ovo zezanje. Čekamo te večeras.”<br />
“Neka svako deratizuje svoju ulicu od đubreta. Pedere sve, i lezbose, u<br />
živi kreč. Ološu nenormalni!<br />
L.P. je ove poruke dobijao uglavnom u vreme kada je napuštao ili ulazio<br />
u zgradu u kojoj živi. Ispred njegove zgrade stoji i grafit “Čuvaj se…”. I<br />
pored očiglednih činjenica da je žrtva diskriminacije bila aktivno praćena i<br />
izloženama pretnjama smrću koje su ukazivale na potrebu urgentne reakcije<br />
nadležnih, pripadnici OUP Palilula odbili su da prime prijavu o ovom<br />
slučaju. Boris Milićević predsednik GSA , koji je ostao u jednoj od kancelarija<br />
OUP Palilula da sačeka L.P. je od strane prisutnog policajca sa značkom<br />
broj “117375” pretrpeo niz uvreda na račun svog seksualnog opredeljenja<br />
i bukvalno je, bez ijednog razumnog razloga, a od strane pomenutog policajca,<br />
isteran iz zgrade OUP Palilula uz povike “Marš napolje” i “Marš na<br />
ulicu”.<br />
Ponašanje policije ne samo što predstavlja kršenje zakona i nepoštovanje<br />
službenih procedura, već je indirektno dovelo u opsanost život L.P.<br />
Nema sumnje da se diskriminacija ljudi na osnovu njihove različite seksualne<br />
orijentacije sprovodi i reprodukuje na svim nivoima društva. Kako<br />
nekažnjivost zločina postaje “podsticaj” za one članove društva koji pomišljaju<br />
na njegovo izvršenje pokazuju sledeći primeri (samo jedan u nizu).<br />
U noći između subote i nedelje, 28. i 29. juna 2008. godine grupa N.N.<br />
lica fizički je nasrnula na par lezbejki B. O. i T. B. i njihovog prijatelja R.<br />
B. u parku kod Doma Narodne skupštine Srbije i naneli im teške telesne
152 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
povrede. Povod napada desetak muškaraca je bila neobična odeća R.B. i to<br />
što su se devojke nekoliko puta poljubile. Nakon psovki i pretnji tipa “Znate<br />
li da je danas Vidovdan!”, “Vi ste bolesne!” …itd. napadači su nasrnuli<br />
na njih i naneli im teške povrede nakon čega je B.O. odvezena u Urgentni<br />
centar.<br />
Jedan od brutalnijih organizovanih napada nad LGBT populacijom,<br />
dogodio se 19. septembra 2008, u 22.08h, nakon završetka drugog dana<br />
programa Četvrtog Queer festivala, kada je napadnuto pet queer aktivista/<br />
kinja. Po rečima Queerbeograd koji su organizatori ove manifestacije, desetak<br />
muškaraca, od kojih su neki imali zelene hirurške maske preko lica,<br />
očigledno unapred organizovanih, presreli su grupu koja je odlazila sa festivala,<br />
na ćosku ulica Cara Dušana i Jevrejske. Troje od njih su povredili.<br />
Jednog dečka su brutalno šutirali i tukli, polomili mu ruku i naneli teže<br />
povrede. Policija koja je obezbeđivala taj skup je reagovala, tako da su se<br />
napadači razbežali, a dvojica od njih su privedena. Ovaj slučaj još uvek nije<br />
doživio sudski epilog iako su bili prisutni svedoci, koji su bili spremni da<br />
svedoče.<br />
Na osnovu konzistentnog nasilja sa kojim se suočava neheteroseksualna<br />
populacija u Srbiji, Gej strejt alijansa je tražila od Ministarstva unutrašnjih<br />
polsova da usvoji nacionalnu strategiju rada sa LGBT populacijom<br />
i započne proces sistemskog suzbijanja nasilja nad LGBT osobama i obezbeđivanje<br />
njihovih <strong>prava</strong><br />
Podlogu za ovu vrstu nasilja pripremaju u velikoj meri mediji, kliču<br />
mu homofobični građani, a direktno izvršavaju poslušnici agresivno nacionalističkih<br />
političkih partija i štićenici Srpske pravoslavne crkve. Reprezentativan<br />
primer je održavanje Eurosonga u Beogradu maja 2008. Sama<br />
manifestacija je bila prepoznata kao „opasnost” održavanje gej parade, jer<br />
je bio najavljen i dolazak 20.000 ljudi neheteroseksualne orijentacije. Na<br />
tu in<strong>for</strong>maciju je reagovala klerofašistička organizacija Otačastveni pokret<br />
Obraz sa saopštenjem:”Kao ni 2001. godine, nećemo dozvoliti promociju<br />
nakaznih i izopačenih vrednosti na ulicama Beograda, koji je pored Moskve,<br />
jedina evropska metropola u kojoj do sada nije bilo gej parade” i<br />
dodaju da njima ne pada na pamet da „idu po kućama i zaviruju u nečije<br />
krevete“. Naravno, da ova izjava imlicira pretnju egzekucijom ako “oni”
Ima li mesta za drugog<br />
153<br />
izađu na ulice. Mladen Obradović, je u izjavio da će sprečiti defilovanje<br />
ljudi gej orijentacije, iako se to bude odigravalo na marginama „Evrosonga”.<br />
“Reč je o najnormalnijem odgovoru svih Srba i Srpkinja koji su zabrinuti<br />
za zdravlje svog naroda, i sami znate u kakvom je stanju naše društvo<br />
– kaže Obradović. Na pitanje na koji način misli da spreči da ljudi gej populacije<br />
šetaju gradom, predsednik „Obraza” objašnjava: „Pitajte njihove<br />
organizacije, oni vrlo dobro znaju kako mi to radimo, i kako možemo da ih<br />
sprečimo”. Na opasku da takvim izjavama Obradović praktično priznaje da<br />
je „Obraz” učestvovao u organizaciji batinaša koji su tukli ljude na ulicama<br />
grada 2001 godine u okviru „Parade ponosa”, on ističe da je na taj događaj<br />
ponosan. Da, naravno da mi je drago zbog toga što smo učestvovali u<br />
odbrani duhovnog zdravlja srpskog naroda i ponosan sam na to. Nećemo<br />
dozvoliti bilo kakav vid bilo kakve pederske parade, nek po svojim kućama<br />
rade šta hoće, ali po ulicama srpskog Beograda to neće moći da prođe”.
154 srbija 2008 : i društveni kontekst – ksenofobija, rasizam i netolerancija<br />
Preporuke<br />
Kako bi se adekvatno zaštitila <strong>prava</strong> manjina u Srbiji, što pre usvojiti Zakon<br />
protiv diskriminacije, Zakon o ravnopravnosti polov i Zakon o zaštiti<br />
osoba sa invaliditetom.<br />
Kontinuirana netrpeljivost prema Jevrejima i Muslimanima najčešće<br />
se sreće u kontekstu negiranja ili opravdavanja genocida (“oslobođenje<br />
Srebrenice”). Ta vrsta konzistentnog nasilja može se regulisati donošenjem<br />
Rezolucije o zabrani relativizacije genocida, koja bi bila u skladu sa Rezolcijom<br />
o Sreberenici koju je usvojio Evropski parlament. Mora se oštro<br />
sankcionisati svaki oblik netrpeljivosti prema narodima koji su bili žrtve<br />
genocida, jer samo tako njihovi pripadnici mogu osetiti da postoje kao<br />
ravnopravni građani i građanke ove zemlje.<br />
– U udžbenicima za osnovno i srednje obrazovanje mora biti posvećeno<br />
više pažnje temama koje afirmativno promovišu kulturnu različitost,<br />
rodnu ravnopravnost, i pozitivan odnos prema ljudima koji su drugačiji po<br />
verskom, etničkom ili seksualnom osnovu.<br />
– Srpska pravoslavna crkva svoj domen društvenog delovanja mora<br />
svesti na bavljenje verskim pitanjima. Vlada Srbije u tom smislu ima mnogo<br />
veću odgovornost, jer ako dolazi do klerikalizacije društva, u toj igri<br />
moći veći uticaj ima država. Takođe država je dužna da svim vernicima garantuje<br />
slobodno ispovedanje I izražavanje verskog opredeljenja kao I da<br />
utvrdi precizne mehanizme za sankcionisanje svakog oblika nasilja prema<br />
malim verskim zajednicama.<br />
– Građani pod vidljivim okom i patronatom države, nemaju <strong>prava</strong> da<br />
osnivaju odbore koji bi na bilo koji način mogli da imaju rasistički prizvuk,<br />
a posebno ako govorimo o socijalno i društveno najranjivijoj grupi stanovnika<br />
– Romima. Zato, apelujemo na sve državne organe da deluju u skladu<br />
sa Poveljom UN, Ženevkom konvencijom o ljdskim pravima i Ustavom RS.
II<br />
Mehanizmi<br />
državne prinude
156
157<br />
Vojska Srbije:<br />
usporena re<strong>for</strong>ma<br />
Zbog terminološke jasnoće, na početku treba reći da će reč “re<strong>for</strong>ma” biti<br />
jedna od najfrekventnijih reči u ovom odeljku izveštaja. Iz tri razloga:<br />
prvo, zato što se u ovdašnjoj praksi i promišljanju preobražaja Vojske Srbije<br />
reč “re<strong>for</strong>ma” upotrebljava kao sinonim reči “reorganizacija”, iako su to,<br />
prema teoretičarima bezbednosti, dva različita pojma. 201 Drugo, u domaćoj<br />
teoriji i praksi ređe su u upotrebi pravi sinonimi za termin “re<strong>for</strong>ma” –<br />
“trans<strong>for</strong>macija” i “preobražaj”. I treće, u praktičnim ostvarenjima koja se<br />
u nas podrazumevaju pod sintagmom “re<strong>for</strong>ma Vojske Srbije” zaista ima i<br />
elemenata koji po definiciji spadaju pod “kapu” – re<strong>for</strong>me.<br />
Gotovo sve do polovine decembra 2008. godine domaća javnost (posebno<br />
ona koja gravitira ka evroatlantskim integracijama!) živela je u<br />
uverenju da su Vojska Srbije i Ministarstvo odbrane dva najuspešnija re<strong>for</strong>mska<br />
“pogona” u tranzicijskom naporu srbijanske vlade. Za Vojsku bi<br />
se to zaista moglo reći, ali re<strong>for</strong>me u Ministarstvu odbrane ipak osetno<br />
zaostaju za Vojskom. Doduše, ako se dometi re<strong>for</strong>me i u Ministarstvu porede<br />
sa rezultatima u ostalim elementima sektora bezbednosti, onda je i<br />
Ministarstvo odbrane u preimućstvu, jer u ostalim ključnim podsistemima<br />
bezbednosti jedva da su učinjeni početni re<strong>for</strong>mski koraci. Obeležavajući<br />
vlastitu godišnjicu čelne pozicije u Ministarstvu odbrane, Dragan Šutano-<br />
201 Reorganizacijom se “menjaju brojnost, struktura, organizacija, <strong>for</strong>macija, obuka,<br />
oprema, operativno-taktička svojstva svake (neke) od komponenti oružanih snaga”<br />
To je “sistemska optimalizacija oružanih snaga radi dostizanja maksimuma borbene<br />
gotovosti”. “…Re<strong>for</strong>ma, međutim, zadire u socijalno-političko i profesionalno<br />
tkivo oružanih snaga, jer bitno menja sadržaje i značenja odnosa u trouglu<br />
‘društvo/građani – država/političke elite – oružane snage/njihovi pripadnici…<br />
Re<strong>for</strong>ma, nadasve, ište i nalaže promene u političkom i kulturnom obrascu<br />
društva i oružanih snaga…” Dr Miroslav Hadžić: “Potraga za bezbednošću”,<br />
str. 47-51, Dan Graf i Centar za civilno –vojne odnose, Beograd 2004.
158 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
vac je, između ostalog, pomenuo i to da je porastao ugled Vojske u domaćoj<br />
javnosti. 202<br />
Ministrova ocena u osnovi je bila tačna. Međutim, i za imidžom Vojske<br />
Srbije u 2008. godini vukli su se repovi afera nastalih još u vreme ministra<br />
Prvoslava Davinića. Tako su, na primer, u nekoliko navrata osvežavana<br />
sećanja na aferu “pancir”, a rezonanca četvrte godišnjce nerasvetljenih<br />
ubistava dvojice gardista, Dražena Milovanovića i Dragana Jakovljevića u<br />
beogradskoj kasarni na Topčideru, imala je neuporedivo širi radijus. Roditelji<br />
i odbrana poginulih vojnika i ovoga su puta prozivali i bivše i sadašnje<br />
vlasti, vojne i civilne, oštro protestujući zato što se, po njihovom<br />
mišljenju, nije činilo (niti se čini) ni približno sve ono što se može da bi se<br />
ta misterija napokon privela kraju. 203 Repovi su se vukli i povodom katsrofalnih<br />
eksplozija u paraćinskim vojnim skladištima, i povodom činjenice<br />
da su nekolicina profesionalca iz Vojske i Ministarstva odbrane traljavo i<br />
neodgovorno pripremili prevozna sredstva za transport ubojnih sredstava,<br />
tako da je krajem 2007. godine jedna krntija od vojnog kamiona “posejala”<br />
nekoliko sanduka s eksplozivnim materijlom po vrlo prometnom drumu<br />
u Srbiji.<br />
Međutim, dva teška incidenta dogodila su se i u ministarskom mandatu<br />
Dragana Šutanovca od kojih jedan i sa tragičnim ishodom: 21. maja<br />
2008, iz, za javnost nerazjašnjenih okolnosti srušio se borbeni avion tipa<br />
“Orao” kojim je pilotirao major Tomaš Janik. Srećom, pilot je ostao u životu<br />
tako što se katapultirao, a letelica se zarila u banatsko blato kraj Opova<br />
i nestala u eksploziji. 204 Nažalost, pilot takođe borbene letelice “G4”, potpukovnik<br />
Ištvan Kanas nije imao sreće: leteći na gotovo ekstremno maloj<br />
visini, a pripremajući se za najavljeni aeromiting nad Kalemegdanom, njegov<br />
avion se (opet, usled uzroka nepoznatih javnosti) srušio 24. septembra<br />
2008, nadomak batajničkog aerodroma, a pilot je smrtno stradao. 205 U<br />
obraćanju poslenicima “sedme sile” povodom sto dana rada Ministarstva<br />
202 Mira Švedić: “Vreme boljeg standarda”, Odbrana br. 64 od 15. 5. 2008, str. 14-15.<br />
203 R. D. “Gardisti streljani zbog Ratka Mladića”, Danas, 6. okobra 2008; I. Pejčić i A.<br />
Roknić: “Gardiste u Topčideru ubila treća osoba”, Danas, 11. novembra 2008.<br />
204 Dušan Glišić: “Prisebnost pilota”, magazin Odbrana br. 65 od 1. juni 2008, str. 22. i 23.<br />
205 Vladimir Počuč: “Zamka za snove”, Odbrana br. 73 od 1. oktobar 2008, str. 6. i 7.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
159<br />
odbrane u sastavu Vlade Mirka Cvetkovića, Šutanovac je ocenio da je Ministarstvo<br />
“radilo dobro, a da je jedina mrlja pogibija vojnog pilota Ištvana<br />
Kanasa”. 206<br />
Svemu uprkos, u javnosti je preovlađivao baš takav utisak – da je u<br />
Vojsci, dakle i u resornom Ministarstvu “stanje redovno”. A onda je iznenada<br />
krajem decembra 2008. godine smenjen načelnik Generalštaba Vojske<br />
Srbije, general-potpukovnik Zdravko Ponoš: on se oglasio u beogradskim<br />
medijima 207 , ozbiljno optužujući ministra Šutanovca i Ministarstvo na čijem<br />
je čelu, a posredno i državni aparat u celini – a) zato što su, prema<br />
njegovoj oceni, zaustavljene vojne re<strong>for</strong>me; b) što se u 2008. godini vojni<br />
budžet neracionalno trošio; c) i što Srbija nema politiku odbrane.<br />
Ako se nastavak tzv. vojnih re<strong>for</strong>mi u 2008. godini posmatra sa strategijske<br />
osmatračnice, i bez obzira na Ponoševe kritike upućene na rečene<br />
adrese, moglo bi se reći da su re<strong>for</strong>me nastavljene u neverovatno čudnim<br />
uslovima, neprimerenim uređenim državama, a vrlo karakterističnim<br />
za Srbiju: a) i nadalje bez strateško-doktrinarne dokumentacije, u prvom<br />
redu bez Strategije nacionalne bezbednosti, Strategije odbrane, dakle i bez<br />
politike odbrane; b) bez jasne i nedvosmislene podrške političke vlasti; c)<br />
u senci Rezolucije Skupštine Srbije o vojnoj neutralnosti; d) u procepu između<br />
verbalnog opredeljenja vrhovne političke vlasti da će kurs državnog<br />
srpskog broda biti usmeren ka Evropskoj uniji i zaklinjanja te iste vlasti<br />
da se nikada neće odreći Kosova i Metohije, iako je Kosovo (istina, jednostranom<br />
odlukom) postalo nezavisna država nad kojom Srbija nema<br />
suverenitet.<br />
206 I. Pejčić: “Jedina mrlja pogibija vojnog pilota”, Danas, 20. oktobar 2008.<br />
207 Ljubodrag Stojadinović: “Politika odbrane zemlje ne postoji”, intervju<br />
Ponoša beogradskoj Politici, 24. decembra 2008, str. 1. i 7.
160 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
Realni re<strong>for</strong>mski optimizam na<br />
početku 2008. godine<br />
Glavni arhitekta re<strong>for</strong>me Vojske Srbije, general Zdravko Ponoš, zajedno sa<br />
svojim saradnicima, još je 2006, precizno “snimio” stanje u Vojsci (verovatno<br />
i u Ministarstvu odbrane) prema parametrima koje nalažu tzv. eksterni<br />
i interni uslovi trans<strong>for</strong>macije oružane sile, da bi tačno ustanovio šta,<br />
kako, kojim ljudskim i materijalnom resursima i kojom dinamikom treba<br />
re<strong>for</strong>misati Vojsku. Na temelju tih saznanja i analiza sačinjen je “Strategijski<br />
pregled odbrane” 208 čiji je nacrt usvojen na Kolegijumu ministra odbrane,<br />
čije se usvajanje odugovlači više od dve i po godine. Bez obzira na<br />
to (i bez obzira na pomanjkanje, kako je već rečeno, strateško-doktrinarne<br />
dokumentacije, čije je donošenje u nadležnosti parlamenta), proces reorganizacije<br />
je veoma uspešno otvoren još u vreme ministrovanja Zorana<br />
Stankovića, čija je jedina zasluga bila to što je Ponošu i njegovim saradnicima<br />
dao odrešene ruke i nije se previše “mešao u svoj posao”. Na temelju<br />
više indikatora tada se dalo zaključiti da se novi ministar odbrane, Dragan<br />
Šutanovac (stao na kormilo Ministarstva početkom maja 2007), tako reći<br />
u hodu uključio u re<strong>for</strong>mski tim i da će on i načelnik Generalštaba dobro<br />
sarađivati, što je, makar na pojavnoj ravni, sve do pred kraj 2008. godine<br />
bilo tačno.<br />
Ideju trans<strong>for</strong>macije Vojske i njene prve faze general Ponoš je vrlo<br />
precizno i podrobno izložio u autorskom tekstu u časopisu “Vojno delo”<br />
krajem trećeg tromesečja 2007. godine, 209 a parcijalno je o tome govorio<br />
208 U magazinu Odbrana od 15. juna 2006. u obliku separata štampan je nacrt<br />
– “Strategijski pregled odbrane”. Iako je na Kolegijumu ministra odbrane, 7.<br />
juna 2006. godine – kada ga je to telo usvojilo i uputilo “merodavnom organu<br />
na dalji postupak” – ovaj dokument ocenjen kao “najznačajniji dokument za<br />
planiranje, programiranje i ostvarivanje procesa re<strong>for</strong>me sistema odbrane<br />
Republike Srbije do 2010. godine”, on ni do kraja 2008, nije prošao kroz<br />
proceduru usvajanja u Vladi Srbije, osim ako je to učinjeno bez znanja šire<br />
javnosti. Inače, dokument je dostupan i na: www.odbrana.mod.gov.rs/<br />
209 Načelnik Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Zdravko Ponoš:<br />
“Trans<strong>for</strong>macija Vojske Srbije – izazovi i odgovori”, časopis Vojno delo 3/2007, str. 9-30.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
161<br />
i u više prilika kasnije. Ponoš je pisao: “Bilo je važno da se odredi kojom<br />
dinamikom treba da se izvedu organizacijske promene za koje smo<br />
se opredelili... Opredelili smo se da to radimo brže, odnosno da radikalne<br />
korake i strukturne promene preduzmemo u prvoj godini i da potom stabilizujemo<br />
sistem...” 210 Tako su Vojska i Ministarstvo odbrane u 2008. godinu<br />
ušli sa velikim optimizmom koji nije bio bez realne osnove.<br />
Taj je optimizam izražen i u uvodniku magazina “Odbrana”, januara<br />
2008. godine pod naslovom “Prekretnica”, 211 pri čemu je tekst težišno<br />
usmeren na znatno povećan vojni budžet u toj godini, na sasvim drugačiju<br />
strukturu realizacije budžeta u kojoj se predviđalo (prvi put od raspada<br />
Jugoslavije) da će više od 20 posto budžetskih sredstava biti izdvojeno za<br />
investicije (tehnička dimenzija re<strong>for</strong>me) i da će se u toj godini osetno povećati<br />
plate vojnih profesionalaca (socijalna dimenzija re<strong>for</strong>me). Međutim,<br />
tadašnji načelnik Generalštaba, general Ponoš, bio je neuporedivo određeniji.<br />
On je u intervjuu pomenutom vojnom magazinu, polovinom februara,<br />
rekao i sledeće:<br />
“Tačno je da smo završili reorganizaciju Vojske za 13 meseci. To je neobično<br />
brzo urađeno, čak brže nego što je bilo predviđeno. Prvi efekat te<br />
reorganizacije bio je da smo stvorili neuporedivo pregledniju situaciju u<br />
Vojsci. Kao da smo raskrčili neku šikaru... Potvrdilo se da priča o desetinama<br />
brigada u našoj vojsci nije baš stajala na čvrstim nogama. Kada smo<br />
<strong>for</strong>mirali manje brigada, pokazalo se da su gotovo svi kvalitetni resursi<br />
koje smo imali, materijalni i ljudski, bili jedva dovoljni za te nove brigade...<br />
Obarajući nepotreban kvantitet, postizali smo uštede koje su nam<br />
omogućile da podignemo kvalitet onome što treba da postoji. Upravo tim<br />
uštedama, sa takvim smanjenjem troškova i reorganizacijom Vojske, smanjili<br />
smo i operativne troškove, pre svega logističke i administrativne, toliko<br />
da je bilo moguće da se u finansijskom planu za 2008. godinu ozbiljno<br />
povećaju investicioni troškovi i da se pokrenu ozbiljne nabavke. Prvi vidljivi<br />
efekat toga o čemu govorim jeste povećanje plata. Govorim pre svega<br />
210 Zdravko Ponoš, navedeni tekst u Vojnom delu, podnaslov:<br />
“Dinamika trans<strong>for</strong>macije”, str. 14.<br />
211 Slavoljub Marković: “Prekretnica”, uvodnik u magazinu<br />
Odbrana br. 56, 15. januar 2008.
162 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
o rezultatima unutrašnjih ušteda. I to je veoma značajan efekat reorganizacije<br />
koju smo sproveli”. 212<br />
General je potom govorio o ostalim efektima reorganizacije, na primer,<br />
i o tome da je u Vojsci Srbije “napokon <strong>for</strong>macijski uspostavljena kadrovska<br />
piramida. Mi sada po <strong>for</strong>maciji imamo mnogo manji broj majora<br />
nego poručnika, potpukovnika nego majora, manje pukovnika nego potpukovnika...<br />
Takva piramida postoji skoro u svim modernim vojskama...<br />
Viši čin se ne može dobiti samo zato što je neko ‘odstažirao’ na nekom<br />
radnom mestu dovoljno dugo... U ovom trenutku u Vojsci imamo 200 pukovnika,<br />
taman toliko koliko i <strong>for</strong>macijskih mesta imamo za taj čin. To je,<br />
treba i to reći, dva i po puta manje nego što imamo pukovnika u strukturama<br />
Ministarstva odbrane. Ta anomalija treba hitno da bude rešena, jer<br />
takva situacija jednostavno nije normalna. Čak i postojanje ogromnih sistema<br />
vojnog zdravstva i školstva ne opravdava takav disbalans...” 213<br />
Podsećanja radi sukob između generala Ponoša i ministra Šutanovca<br />
na kraju 2008, sadržavao je i ove dve tačke: prvo, da je re<strong>for</strong>ma Ministarstva<br />
odbrane osetno zaostajala (naročito gotovo svi “detašovani” delovi<br />
Ministarstva kao što su Vojna akademija, odnosno školstvo, Vojnotehnički<br />
institut, Vojnomedicinska akademija, odnosno zdravstvo, Vojnobezbednosna<br />
agencija Vojnoobaveštajna agencija, tzv. vojno-dohodovne ustanove,<br />
iako one nisu direktno prikopčane na vojni budžet) za re<strong>for</strong>mom Vojske; i<br />
drugo, da je povećanje plata vojnim profesionalcima u prvom redu rezultat<br />
velikih unutrašnjih ušteda koje su nastale reorganizacijom dotadašnje<br />
glomazne i neefikasne vojne mašinerije.<br />
Ponoš je u istom intervjuu pomenuo da je u Vojsci (i u Ministarstvu)<br />
sačinjen novi platni sistem: “Refomom sistema plata dobili smo skalu po<br />
kojoj svako napredovanje u službi, ne samo po činu nego pre svega po položaju,<br />
nosi ozbiljno povećanje plata. Uspostavili smo mnogo manju kvotu<br />
za upis na više oblike usavršavanja – komandnoštabnog i generalštabnog:<br />
mora postojati sasvim jasna projekcija – šta će ti ljudi raditi kad za-<br />
212 Dragana Marković: “Re<strong>for</strong>me su ili nepopularne ili<br />
neuspešne”, magazin Odbrana br. 58, str. 8-12.<br />
213 Isto.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
163<br />
vrše te škole. Očekuju nas veliki poslovi na re<strong>for</strong>mi vojnog školstva: Vojna<br />
akademija će proizvoditi samo ono što – Vojsci treba”. 214<br />
Tadašnj načelnik Generalštaba je razvijao i ideju o tome šta i kako<br />
menjati u “glavama ljudi”, koje nove vrednosti valja uspostvaljati u vojnoj<br />
organizaciji, šta i kako menjati u odnosu na stereotipe o patriotizmu, o<br />
prošlosti “u kojoj se” i “od koje se ne živi”. Ispostaviće se, međutim, da ni<br />
on nije imao snage da se javno i koliko-toliko na prihvatljiv način, u ime<br />
vojne organizacije, suoči sa bliskom prošlošću. Istini za volju, među nosiocima<br />
najviše civilne i vojne vlasti u Srbiji, Ponoš je jedini javno priznao<br />
da je Vojska Srbije (osnosno, srpsko-crnogorski ešalon JNA i Vojska SRJ)<br />
u ratovima na ex-yu prostoru devedesetih bila “upotrebljavana” i “zloupotrebljavana”,<br />
ali to nije bilo ni približno dovoljno da bi se Vojska oslobodila<br />
teške hipoteke koja će opterećivati i buduće generacije, bez obzira<br />
što te generacije ne snose odgovornost za teške ratne zločine prethodnih<br />
generacija.<br />
U vreme kada je stupio na snagu, početkom 2008. godine, u stručnoj<br />
se javnosti vodila ras<strong>prava</strong> o tome koliko Zakon o Vojsci 215 podupire re<strong>for</strong>mu<br />
Vojske. Mišljenja su bila podeljena. Tako, na primer, dr Zoran Dragišić,<br />
profesor na Fakultetu civilne odbrane u Beogradu je isticao da je “Zakon<br />
o Vojsci veoma moderan, jer obezbeđuje nastavak re<strong>for</strong>me sistema odbrane.<br />
Bitno je samo da se ne dovede u pitanje njegova primena...” 216 Nasuprot<br />
njemu, Đorđe Popović, istraživač u Centru za civilno-vojne odnose je<br />
tvrdio da “nova zakonska regulativa ne predstavlja značajan iskorak u odnosu<br />
na prethodnu”, ali da je ipak “dobro što podržava re<strong>for</strong>mu Vojske –<br />
njenu profesionalizaciju...” 217<br />
Kad je o predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti reč, jedino je<br />
premijer nove Vlade Mirko Cvetković u svom ekspozeu u Narodnoj skupštini,<br />
7. jula 2008. godine, podržao re<strong>for</strong>mu ovim rečima: “Re<strong>for</strong>ma i jačanje<br />
sistema odbrane, kao jednako značajan zadatak u procesu demokrat-<br />
214 Isto.<br />
215 Dostupan je na: www.parlament.sr.gov.yu/-12k.<br />
216 Vladimir Počuča: “Razumevanje vremena”, magazin<br />
Odbrana br. 56, 15. januar 2008, str. 14-18.<br />
217 Isto.
164 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
ske tranzicije Republike Srbije, imaće za strateški cilj nastavak izgradnje<br />
efikasnog i ekonomski održivog sistema odbrane i izgradnju moderne,<br />
profesionalne i efikasne vojske...” 218<br />
Sve u svemu, čak ni ozbiljno “probijanje rokova” u remontu prva dva<br />
od ukupno pet aparata tipa MiG 29 (svi su bili neispravni), koji predstavljaju<br />
kičmu borbene avijacije Vojske Srbije (prema ugovoru sa ruskom<br />
kompanijom RSK u kojoj su remontovane “dvadesetdevetke”, trebalo je da<br />
dva aviona polete već polovinom januara 2008. godine, ali iz nepoznatih<br />
razloga nisu, premda je Rusima unapred plaćen posao) 219 – nije umanjilo<br />
re<strong>for</strong>mski optimizam u Vojsci i u Ministarstvu odbrane. Međutim, nakon<br />
što je 17. februara 2008. proglašena nezavisnost Kosova, ne samo da je bilo<br />
neizvesno kakve će to posledice imati na re<strong>for</strong>mu Vojske, nego je u vazduhu<br />
visilo pitanje neće li i ovaj put oružana sila Srbije biti zloupotrebljena,<br />
iako bi to u datim okolnostima bio samoubilački čin. Neizvesnost se pojačavala<br />
nakon vandalskih demonstracija u Beogradu, i naročito zbog toga<br />
što je demonstracije podržavalo ono krilo Vlade koje je predvodio tadašnji<br />
premijer Vojislav Koštunica. 220<br />
Tim povodom, u komentaru Helsinške povelje, u dvobroju 115-116,<br />
na strani 15. stoji i sledeće: “Srećom, današnja Vojska Srbije, rečeno posve<br />
simplifikovano, nije ‘programirana’ ni za kakvu pustolovinu, ni za kakvu<br />
zloupotrebu. Velika zasluga za to pripada re<strong>for</strong>mskom vojnom timu<br />
na čijem je čelu načelnik Generalštaba VS Zdravko Ponoš. Iako su analitičari<br />
opšte prakse i ovdašnje kvazipatriote na razne načine, i ne jednom,<br />
‘opipavale puls’ generalu Ponošu postavljajući mu jedno te isto provokativno<br />
pitanje: kako će se ponašati Vojska ako Albanci proglase nezavisnost<br />
Kosova, general im je odgovorio da Vojska nema mandat da to sprečava,<br />
da se zna ko donosi odluku o borbenom angažmanu oružane sile (a da to<br />
sigurno nije načelnik Generalštaba), ali da u slučaju nasilja nad srpskim<br />
življem, i naročito ako bi se <strong>nasilje</strong> prelilo preko administrativne crte na<br />
218 Dostupno na: www.parlament.sr.gov.yu/-12k.<br />
219 S. Sikavica: “Remont ‘29’ ipak kasni”, Ekonomist magazin, 14. januar 2008, str. 24.<br />
220 S. Sikavica: “Vojska (srećom) izvan ‘događanja naroda’”,<br />
Helsinška povelja januar-februar 2008, str. 14-15.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
165<br />
sever – Vojska, u saradnji sa KFOR-om, ima razrađene taktičke varijante za<br />
sve predvidive izazove”.<br />
Za razliku od Ponoševog stava, vojna propagandna aparatura imala<br />
je sasvim drugačiji stav, kao što ilustruje tekst u vojnom glasilu Odbrana<br />
(glasila čije je uredništvo indirektno odgovorno ministru odbrane): “...<br />
Nasilnim aktima dela međunarodne zajednice narušen je teritorijalni integritet<br />
jedne zemlje, što potkopava temeljne principe na kojima počiva<br />
međunarodni poredak i ohrabruje separatističke težnje brojnih pokreta<br />
u svetu. Da li je to početak razgradnje bezbednosnog sistema zasnovanog<br />
na povelji Ujedinjenih nacija i uvod u novu nestabilnost planetarnih<br />
razmera?” 221<br />
NATO tako blizu, a tako daleko<br />
Moglo bi se reći da je cela 2008. godina, sa stanovišta pristupanja Srbije<br />
evroatlantskim integracijama, bila karakteristična i po tome što su se vladajuća<br />
garnitura Srbije – kao i najveći deo i njene stručne javnosti – stalno<br />
verbalno sudarali sa Severnoatlantskim paktom. Na samitu Alijanse 3. i 4.<br />
aprila 2008. godine u Bukureštu srpska delegacija koju je predvodio državni<br />
sekretar Ministarstva odbrane Dušan Spasojević pratila je tok ovog važnog<br />
međunarodnog zasedanja sa galerije. Ako bi se ocene donosile prema<br />
onome kako je taj skup prezentovan u domaćim medijima, onda bi se dalo<br />
zaključiti da delegacija Srbije u Bukureštu nije bila naročito zainteresovana<br />
za suštinu te konferencije.<br />
Tako, na primer, jedan od poznatijih vojnih analitičara, Miroslav Lazanski,<br />
u komentaru, objavljenom u Politici, gotovo se isključivo bavio<br />
reminiscencijama (“kad god dođem i odem iz Bukurešta posle nešto propadne”!)<br />
i kao da je likovao zato što je Grčka “uskratila pristupnicu” Makedoniji,<br />
i zato što je “u jednom trenutku i Albanija bila sporna”, i najviše<br />
zato što je “Turska najavila veto za ulazak Hrvatske” (Albanija i Hrvatska<br />
su tada pozvane u NATO, Makedoniji su vrata zaista zatvorili Grci.) A što se<br />
221 Radenko Mutavdžić: “Kosovo je Srbija”, magazin<br />
Odbrana br. 59, 1. mart 2008, str 14-19.
166 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
Srbije tiče, i tamo u Bukureštu (čula se i srpska delegacija na marginama<br />
samita) i u pomenutom tekstu sve je dovedeno u vezu sa “Kosmetom”, bez<br />
kojeg Srbija ne može u NATO. 222<br />
Srbiji je “Program Partnerstvo za mir puna mera” u institucionalnim<br />
odnosima sa Severnoatlantskim savezom – često je taj stav izgovarao Boris<br />
Tadić; sledili su ga u tome i drugi najviši predstavnici političke, pa i vojne<br />
vlasti, a posebno su to voleli da ponavljaju Vojislav Koštunica dok je bio<br />
na funkciji srpskog premijera i članovi njegovog kabineta. Ali i to Partnerstvo<br />
u okviru spomenutog Programa između Srbije i NATO-a bilo je krajnje<br />
trapavo. Srbija je, naime, zvanično pristupila Programu Partnerstvo za mir<br />
14. decembra 2006. godine. Iako su Srbija i Bosna i Hercegovina (doduše,<br />
Srbija tada u okviru Državne zajednice sa Crnom Gorom) bile poslednje<br />
države u regionu koje su pristupile ovom Programu, srpska je vlast potpisivanje<br />
neophodne dokumentacije prolongirala za naredne dve godine, pri<br />
čemu je srpska strana odlugovlačila sa stavljanjem potpisa na tzv. Bezbednosni<br />
sporazum, pa je ministar odbrane Dragan Šutanovac konačno potpisao<br />
Sporazum o bezbednosti in<strong>for</strong>macija 1. oktobra 2008. godine.<br />
Nakon potpisivanja tog dokumenta u Briselu, Šutanovac je novinarima<br />
izjavio da će “Sporazum i na državnom i na vojnom nivou doneti<br />
mnogo bolju i kvalitetniju saradnju u narednom periodu”. Ali, nije propustio<br />
da naglasi da nepotrebno otezanje o kome je reč ima visoku cenu,<br />
pa ako bi se ikada analiziralo i “inventarisalo” ono što je sve propušteno<br />
i izgubljeno usled pogrešne strategije i loše politike, bio bi to “veliki, veliki<br />
spisak”. 223 Kakav će uticaj ovaj sporazum imati na vojsku Srbije najviše<br />
će zavisiti od vladajuće garniture i vojnog vrha, pa sve to ostaje da se vidi.<br />
Međutim, postavlja se jedno drugo važno pitanje: kako ovdašnja javnost,<br />
ne samo laička nego i deo stručne, štaviše i politička elita, kako dakle oni<br />
percepciraju NATO?<br />
Odgovor na to i još neka pitanja ponudio je dr Roj Sta<strong>for</strong>d, profesor<br />
Nacionalnog ratnog koledža SAD u intervjuu magazinu Odbrana početkom<br />
oktobra 2008. godine: “...Pomislite samo na kriterjume koje treba ispuniti<br />
222 Miroslav Lazanski: “Braća po NATO-u”, Politika, 6. aprila 2008.<br />
223 Prema agencija FoNet: “Osnova bolje saradnje”, magazin<br />
Odbrana, br. 74, 15. oktobra 2006, str. 6-8.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
167<br />
da bi se postao član NATO-a. Oni gotovo ništa ne govore o vojsci, ali zahtevaju<br />
demokratiju, civilnu, demokratsku kontrolu oružanih snaga, dobre<br />
odnose sa susedima. To predstavlja široku podršku tržišnoj ekonomiji, demokratiji,<br />
stabilizaciji, itd... Ukratko, NATO se dramatično promenio! I ta je<br />
promena veoma značajna za Evropu. Kada je reč o njegovim odnosima sa<br />
SAD, podsećam vas da se odluke u NATO-u donose konsenzusom...”<br />
“Mnogi problemi u regiji su rešeni, ali ostali su još Kosovo, zapadna<br />
Makedonija i, u neku ruku, Bosna i Hercegovina. Ali ne mislim da će tu biti<br />
oružanih sukoba. Mene više brine kriminal, skroman ekonomski razvoj,<br />
sa velikim rastom nezaposlenosti, i mladim ljudima koji bez posla nemaju<br />
budućnosti i mogu postati opasni. Mogu se upustiti u kriminal i terorizam...<br />
Za srpsku budućnost važna je orijentacija ka Evropi, moguće ka<br />
NATO-u, međunarodnim monetarnim institucijama... Mislim da je srpska<br />
budućnost u pogledu Vojske u saradnji sa Alijansom, što ne znači nužno i<br />
članstvo u toj organizaciji. Ipak, vaši susedi su u NATO-u. Oružane snage<br />
Srbije su se strategijski dobro opredelile, smanjile su svoju veličinu, pripremaju<br />
se za saradnju sa drugim nacijama u mirovnim misijama. Ali na<br />
izvesnoj tački mora se doneti odluka o budućem, usmerenju i odrediti da<br />
li je ono u okviru evroatlantskih organizacija ili nije. Ne razumem šta neutralnost<br />
znači u okruženju u kome se nalazite. Ako ste sami teret odbrane<br />
mnogo je teži, skuplji, nego ako ste deo Alijanse. U drugom slučaju, taj<br />
terez može da se podeli”. 224<br />
Ali, ta upozorenja u oficijelnoj Srbiji malo ko uzima za ozbiljno. Srbija<br />
je uglavnom kritična prema NATO s povodom i bez povoda. Zašto je tako?<br />
Srđan Gligorijević, direktor analitike u ISAC fondu nudi iscrpan odgovor<br />
smešten u tekstu “Rusija, Srbija i NATO”, a u okviru šireg projekta koji nosi<br />
naslov “Praćenje rusko – srpskih odnosa”, dostupnog javnosti na sajtu tog<br />
Centra za međunarodne i bezbednosne poslove od početka četvrtog tromesečja<br />
2008. godine:<br />
“...Razlozi za odlaganje <strong>for</strong>malnog uključivanja Srbije u institucije<br />
evroatlantskog partnerstva su višestruki: izdržljivost autoritarnog anti-zapadnog<br />
režima tokom 90-tih godina prošlog veka, složeno nasleđe<br />
224 Snežana Đokić: “Izukršteni interesi”, magazin Odbrana,<br />
br. 73, 1. oktobar 2008, str. 14-16.
168 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
decenije oružanih sukoba u bivšoj Jugoslaviji (uz jasne obaveze prema<br />
Haškom tribunalu), jedinstveno i bolno iskustvo koje je Srbija doživela sa<br />
vazdušnom kampanjom NATO 1999. godine, kao i izvestan nedostatak podrške<br />
od strane nekih država članica Severnoatlantske alijanse...”. 225<br />
“Pored iscrpljujućeg bombardovanja Srbije (i Crne Gore) od strane<br />
NATO, u proleće 1999. godine, koje trenutno predstavlja najveću prepreku<br />
prema NATO, sadašnja nevoljna atmosfera u Srbiji u vezi sa Alijansom<br />
takođe je posledica i pogrešnih ideoloških shvatanja, emotivnog rasuđivanja,<br />
očiglednog nepoznavanja prirode, strukture i trans<strong>for</strong>macije NATO,<br />
neshvatanja savremenih odnosa, kao i iracionalnog razmišljanja. Jedna<br />
od najraširenijih netačnih predstava, naročito podržavana od strane nekih<br />
konzervativnih političkih krugova u Srbiji, je da bi snažnija saradnja<br />
sa NATO, i kasnije članstvo u njemu, suštinski poremetili odnose Srbije<br />
sa Rusijom. Osim toga, u Srbiji postoji preovlađujuća predrasuda da<br />
je odnos Rusije i NATO oduvek bio, u najvećoj meri, neprijateljski i, samim<br />
tim, uskraćen za bilo kakav vidljiv oblik saradnje ili neko vrednije<br />
dostignuće”. 226<br />
I na temelju činjenica i ocena iznetih u citiranom delu solidne analize<br />
Srđana Gligorijevića nije teško zaključiti zašto je Srbija tako blizu, a<br />
ipak tako daleko od Alijanse. Međutim, gotovo svi radovi istoričarke Latinke<br />
Perović bacaju istorijsko svetlo na odnose Srbije i Zapadne Evrope,<br />
pa njen naučni opus upućuje na pouzdanije odgovore i na ključna pitanja<br />
koja su važna u odnosima Srbija – NATO. Latinka Perović u tom smilsu<br />
ističe: “Udaljavanje Srbije od zapadnoevropske civilizacije dogodilo se još<br />
pre početka rata (op. autora: odnosi se na rat na teritoriji bivše SFRJ). Rat<br />
ga je samo ubrzao, kao što će ga i njegov kraj učiniti drastično vidljivim.<br />
Radi se, između ostalog, o pobedi jednog kulturnog obrasca čiji je nosilac<br />
poluintelektualac, kojeg je Slobodan Jovanović opisao kao čoveka sa školskom<br />
diplomom, ali bez kulturnog i moralnog vaspitanja. Sa stranica Politike<br />
poluintelektualac je, tokom antibirokratske revolucije, širio mržnju i<br />
utemeljio politiku rata. On je, po prvi put, prekinuo nikad nadmoćnu, ali<br />
225 Dostupno na: www.isac-fund.org .<br />
226 Isto.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
169<br />
u političkoj kulturi Srbije uvek prisutnu zapadnoevropsku orijentaciju, i<br />
proklamovao samodovoljnost Srbije”. 227<br />
Posle pada Slobodana Miloševića zapadnoevropska orijentacija Srbije<br />
jeste revitalizovana. Ali, ona je ubistvom Zorana Đinđića ponovo doživela<br />
sunovrat od kojeg se nije potpuno oporavila ni 2008. godine. Taj oporavak<br />
ide sporo, bezvoljno, bez entuzijazma nosilaca političke vlasti, i nije<br />
sasvim izvesno da li vlada Borisa Tadića želi taj oporavak ili ne. Posmatran<br />
kroz tu optiku, NATO je stvarno daleko od Srbije iako je instaliran na sve<br />
četiri strane njenog neposrednog okruženja.<br />
Srbija uskratila potpis na<br />
Konvenciju o zabrani kasetnih bombi<br />
Ne može se reći da spadaju u prvi rang po važnosti, ali činjenice koje slede<br />
nisu ni nebitne sa stanovišta definisanja karaktera i suštine Vojske Srbije<br />
u 2008. godini.<br />
U maju 2008. na jednom beogradskom splavu ispod Brankovog mosta<br />
vojni i civilni piloti Srbije, penzionisani i aktivni (Udruženje), upriličili<br />
su “feštu” u čast izlaska sa izdržavanja zatvorske kazne Emira Šišića, nekadašnjeg<br />
pilota Ratnog vazduhoplovstva bivše Jugoslavije, penzionisanog<br />
majora JNA koji je i u svetu postao poznat po tome što je početkom 1992.<br />
nad planinom Ivančicom u Hrvatskoj raketom iz MiG 21 oborio helikopter<br />
kojom su prilikom izgubili živote pilot i četvorica članova mirovne misije<br />
Evropske unije, četiri Italijana i jedan Francuz. On je u Rimu osuđen na<br />
doživotnu robiju, da bi se kazna pod pritiskom Šišićeve odbrane i dejstvom<br />
srpske diplomatije sukcesivno smanjivala i smanjila na samo nekoliko godina<br />
koje je “odslužio” u Sremskoj Mitrovici.<br />
Šišićev povratak na slobodu je pobudio veliku medijsku pažnju, pa je<br />
tako i vojni magazin Odbrana tom događaju posvetio veliku reportažu na<br />
četiri stranice. 228 Bez izuzetka, svi mediji koji su se oglasili povodom Šišiće-<br />
227 Latinka Perović: “Između anarhije i autokratije”, str. 43; izdanje:<br />
Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji, Beograd, 2006.<br />
228 Branko Kopunović: “Let u novi život”, magazin Odbrana br. 65, 1. juni 2008, str. 56-59.
170 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
vog izlaska iz zatvora (dakle i Odbrana ) vrteli su jednu te istu tvrdnju – da<br />
Šišić nije kriv, već da je on “samo izvršavao naređenje”, a da se “naređenje”<br />
u datim okolnostima “moralo izvršiti”! Nigde ni pomena o tome ko je Šišiću<br />
izdao to suludo naređenje, i zašto je Šišić “morao” da izvrši naredbu.<br />
To isto su ponavljali i političari i državni zvaničnici.<br />
Da Srbija i “vojno zaostaje i za državama u regionu” nije bila, niti je<br />
nikakva novost. Međutim, kada je to javno saopštio i argumentima potkrepio<br />
general-major, dr Božidar Forca, načelnik Uprave za planiranje i<br />
razvoj u Generalštbu Vojske Srbije u izjavi za beogradski dnevni list Blic 229<br />
– konzervativni blok je u tome video još “jednu činjenicu” da tadašnja čelna<br />
postava u Ministarstvu odbrane i u Generalštabu “sistematski uništava<br />
Vojsku Srbije”. General Forca je rekao da je “za ocenu bezbednosne situacije<br />
u regionu, osim kvantiteta vojnih snaga, potrebno obratiti pažnju i na<br />
kvalitet naoružanja i vojne opreme koju vojska poseduje...” Što se Vojske<br />
Srbije tiče, “oseća se nedostatak sofisticiranog naoružanja i opreme. Ranije<br />
smo, logično, zaostajali za NATO državama, ali sada počinjemo da zaostajemo<br />
i za nekim zemljama u regionu. Oseća se nedostatak savremenih<br />
sredstava sistema avijacije, elektronskih sistema i telekomunikacija, što je<br />
potrebno osavremeniti...”<br />
Vojno-tehničko zaostajanje Srbije u regionu počelo je davno zbog (zlo)<br />
upotrebe, aljkavosti i pomanjkanja sredstava za održavanje vojne opreme<br />
koju je preuzela od SFRJ. Naime, generali bivše Jugoslavije su Slobodanu<br />
Miloševiću doneli bezmalo dve trećine borbene tehnike bivše jugoslovenske<br />
vojske u kojem su se sastavu našli i potpuno novih 16 aviona MiG 29.<br />
Srpske su elite, zajedno sa Veljkom Kadijevićem i ostalim generalim, čvrsto<br />
verovale da će tim oružjem i vojnom opremom lako dosegnuti svoje strateške<br />
političke i vojne ciljeve. Takođe su verovali da će im ta mašinerija služiti<br />
i za stalno podgrejavanje iluzije o srpskom vojnom primatu ne samo u<br />
regionu, nego i u širem okruženju.<br />
U Oslu su 3. decembra 2008. godine predstavnici više od stotinu zemalja<br />
potpisali Konvenciju o potpunoj zabrani kasetnih bombi. Među njima,<br />
nažalost, nije bilo predstavnika Srbije. O tome je data jedna prilično<br />
229 Uroš Piper: “Srbija vojno zaostaje za državama u regionu”, Blic, 14. april 2008.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
171<br />
nejasna in<strong>for</strong>macija. 230 Naime, prema dostupnim in<strong>for</strong>macijama razlog što<br />
Srbija nije potpisala Konvenciju bio je u nesporazumu između Ministarstva<br />
spoljnih poslova i Ministarstva odbrane, jer se, navodno, ministri nisu<br />
mogli sporazumeti oko toga – ko je nadležan da stavi potpis na pomenuti<br />
dokument.<br />
Izjava kapetana bojnog broda Petra Boškovića, načenika Uprave za<br />
odnose sa javnošću Ministarsta odbrane, bila je nejasna. U njoj se ističe<br />
da “Ministarstvo odbrane ne može da samostalno donosi odluke o ovakvim<br />
pitanjima...” i da je “sa svojim stavom povodom ovog pitanja upoznalo<br />
Ministarstvo spoljnih poslova”. S druge strane, iz Ministarstva spoljnih<br />
poslova su odgovorili na Boškovićevu izjavu da to “pitanje nije u našoj<br />
nadležnosti”. I u tom žalosnom prebacivanju odgovornosti nekako se došlo<br />
do saznanja da je “pitanje potpisa Konvencije o zabrani kasetnih bombi<br />
u nadležnosti Saveta za nacionalnu bezbednost”, i da će Ministarstvo odbrane<br />
“sa svojim stavom upoznati” pomenutu instituciju za nacionalnu<br />
bezbednost.<br />
Budući da je Srbija imala bolno iskustvo sa kasetnom municijom nakon<br />
NATO intervencije na SRJ 1999. godine, i budući da su predstavnici<br />
Sbije učestvovali u pripremnim sastancima za konferenciju u Oslu, očekivalo<br />
se da će Srbija potpisati dokument. Srbija je jedina država sa prostora<br />
bivše Jugoslavije koja nije potpisala Konvenciju, pa je tako ostala u društvu<br />
sa SAD, Rusijom, Kinom i još nekim državama – najvećim proizvođačima<br />
ovog oružja.<br />
Srbija je bila proizvođač kasetne municije i nije poznato koliko kasetnih<br />
bombi ima na lageru, kao što nije poznato da li se to oružje i dalje<br />
nalazi u proizvodnim programima srpske vojne industrije. Sumnje imaju<br />
uporište u ponašanju ovdašnjih političkih i vojnih vlasti. S druge strane,<br />
takođe ne treba zaboraviti da je Konvencija o zabrani hemijskog oružja još<br />
1993. potpisana u Parizu (stupila na snagu 1997), a da je Srbija (SR Jugoslavija)<br />
toj Konvenciji pristupila tek 1. jula 2000. godine.<br />
Iskustvo s izbegavanjem i odugovlačenjem da se potpiše Konvencija<br />
o potpunoj zabrani antipersonalnih (u domaćoj komunikaciji – protivpešadijskih)<br />
mina takođe je dobra ilustracija. Konvencija je doneta u Otavi<br />
230 S. Sikavica: “Već uobičajeno kašnjenje”, Danas, dvobroj od 13-14. decembra 2008.
172 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
3. decembra 1997. godine, a stupila je na snagu početkom marta naredne<br />
godine. Među 122 države potpisnice Konvencije – ni tada nije bilo Srbije<br />
(SR Jugoslavije). I tada se našla na istoj strani sa Rusijom, SAD, Indijom Kinom,<br />
itd. najvećim proizvođačima tog opasnog oružja. I tek 20 aprila 2001.<br />
godine, SR Jugoslavija (Srbija) će – zahvaljujući ponajpre naporima kampanje<br />
za zabranu tih mina koju je koordinirao i vodio Helsinški odbor za<br />
<strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji, a svesrdno podržalo Ministarstvo spoljnih poslova<br />
koje je vodio Goran Svilanović 231 – pristupiti ovom širokom međunarodnom<br />
pokretu za iskorenjivanje tog opasnog zla svremenog sveta.<br />
Zanimljivo je još i ovo: da bi parlament tadašnje savezne države ratifikovao<br />
Konvenciju – protekle su još dve i po godine, tako da je državna zajednica<br />
SCG (Srbija) deponovala ratifikovani dokument kod generalonog<br />
sekretara UN tek 18. septembra 2003. godine. A kad je reč o kasetnim bombama,<br />
magazin Odbrana je doneo veoma opširan tekst o kasetnim bombama<br />
i o najavljenoj Konferenciji u Oslu. 232 U tekstu su dominirala pitanja<br />
stradanja Srba od kasetnih bombi u “agresiji NATO na našu zemlju” i o<br />
tome kako se u Srbiji uveliko radi na tome da se zabrani to oružje. Dakle,<br />
ni reči o potrebi i (moralnoj) obavezi Srbije da potpiše Konvenciju. Kao što<br />
se magazin nije oglasio posle Konferencije u Oslu, a kamoli da se kritički<br />
osvrnuo na ponašanje ovdašnjih vlasti!<br />
231 Zbornik radova sa okruglog stola “I Jugoslavija konačno protiv mina”,<br />
Helsinški odbor za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji, Beograd, 2001, str. 13.<br />
232 Branko Kopunović: “Početak kraja tihog ubice”, Odbrana,<br />
br. 70, 15. avgust 2008, str. 16-19.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
173<br />
Kraj plodne saradnje sa KFOR,<br />
posustala re<strong>for</strong>ma Vojske<br />
Najpre je predsednik Srbije Boris Tadić, na promociji nove klase oficira<br />
Vojske Srbije, 13. septembra 2008. godine, 233 nagovestio mogućnost da se<br />
poveća tadašnje brojno stanje domaće oružane sile, jer da to iziskuju neke<br />
nove okolnosti, i na globalnom planu a i u okruženju. Potom su ministar<br />
odbrane Dragan Šutanovac i načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš na<br />
svečanosti u kasarni “Major Milan Tepić” u Jakovu, 20. septembra 2008.<br />
godine, 234 varirali istu temu, pri čemu su bili nešto određeniji.<br />
Naime, general Ponoš je rekao, a ministar Šutanovac potvrdio, da se<br />
u državnom vrhu “razmatra mogućnsot povećanja brojnog stanja Vojske<br />
Srbije za 2000 pripadnika”, odnosno da se Vojska sa tadašnjih “oko 28.000<br />
poveća na 30.000 pripadnika”. 235 Ponoš je tu ideju podupirao obrazloženjem<br />
da su se u svetu i u regionu “izmenile (bezbednosne) okolnosti” i da<br />
bi sada “svako smanjivanje Vojske bilo nerazumno”. 236 Ministar Šutanovac,<br />
pak, je najavljeno povećanje protumačio ovako: “Srbija je opredeljena za<br />
evropske integracije, ali Srbija nijednog momenta neće odstupiti od svojih<br />
<strong>prava</strong> na Kosovu i Metohiji. Da bismo mogli da štitimo svoja <strong>prava</strong> na Kosovu<br />
i Metohiji diplomatskim sredstvima, moramo da imamo jaku i efikasnu<br />
vojsku koja je garant mirnog rešenja kosovskog problema”. 237<br />
Pažljivijem hroničaru nije bilo teško zapaziti da ministar Šutanovac<br />
nije rekao da Srbija hoće u evroatlantske, nego da želi u evropske integracije<br />
(što je bila novina u primeni terminologije prozapadnih integracija u<br />
Srbiji, a sasvim se izvesno odnosila i na kolektivnu bezbednost, u kojem bi<br />
slučaju to imalo da znači i otklon u odnosu na NATO, kao da Partnerstvo za<br />
233 Aleksandar Petrović: “Ponos Srbije”, Odbrana br. 72 , 15. septembar 2008, str. 6-9.<br />
234 Mira Švedić: “Poverenje u Vojsku Srbije”, Odbrana br. 73, 1. oktobra 2008, str. 12-13.<br />
235 Što se brojnog stanja tiče, ne zna se koliko pripadnika ima Vojska, a<br />
koliko Ministarstvo, jer se zvanično pominju različite brojke.<br />
236 S. Sikavica: “Hlađenje prema zapadnim vojno-političkim<br />
savezima”. Danas, vikend izdanje od 27-28. 2008. godine<br />
237 Citirano prema agenciji Tanjug.
174 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
mir nije program Alijanse!), ali samo sa Kosmetom pod njenim državnim<br />
krovom i nikako drugačije.<br />
Povećanje brojnog stanja Vojske može se uzeti kao solidan dokaz da oružana<br />
sila Srbije skreće sa evroatlanske trase, pri čemu se vojno-politički vrh<br />
koristio i malim trikom. Naime, javnosti je ponuđena neprecizna računica<br />
prema kojoj je reč o neznatnom povećanju brojnog stanja za samo 2000 profesionalaca.<br />
Naime, Strategijskim pregledom odbrane 238 (sačinjen uz pomoć<br />
eksperata Alijanse, pa valjda zato nije ni usvojen!), predviđeno je da Vojska<br />
Srbije bude potpuno profesionalizovana do kraja 2010. godine, a da njeno<br />
brojno stanje do kraja te godine ne prelazi broj od 21.000 profesionalaca. Takođe<br />
je tim dokumentom – prema kome je reorganizacija Vojske i izvođena –<br />
predviđeno da se brojno stanje već u 2007, svede na 27.000, ali je Vojska čak<br />
i 2008, imala svih 28.000 pripadnika. Pa, ako se tome doda onih 2000 ljudi<br />
predviđenog povećanja i oko desetak hiljada vojnih delatnika u Ministarstvu<br />
odbrane – eto Vojske od oko 40.000! Takav zaokret je takođe, pouzdan indikator<br />
koji upozorava da je re<strong>for</strong>ma Vojske posustala. Iz toga proizilazi da se<br />
odustalo od plana o potpunoj profesionalizaciji Vojske do 2010.<br />
S druge strane, distanciranje od zapadnih vojno-političkih saveza manifestovalo<br />
se i u odnosima KFOR i kontigenta Vojske Srbije stacioniranog<br />
naspram Kopnene zone bezbednosti između Kosova i juga Srbije. Tadašnji<br />
načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš i tadašnji komandant KFOR, francuski<br />
general Gzavije de Marnak redovno su se sastajali i u neposrednim<br />
kontaktima razmenjivali iskustva i unapređivali saradnju između oružanih<br />
<strong>for</strong>macija sve do 13. juna 2008. godine, kada je Zdravko Ponoš otkazao<br />
zakazani sastanak u Nišu 239 kao protest na odluku Komande NATO u Briselu<br />
– da Alijansa pomogne kosovskim vlastima u <strong>for</strong>miranju i obučavanju<br />
“kosovskih snaga bezbednosti” (reč je o <strong>for</strong>maciji žandarmerijskog tipa od<br />
oko 2500 pripadnika). Tako je dotadašnja “odlična saradnja” između dve<br />
vojske redukovana na “tehnički nivo”, što je realno, smanjilo bezbednost<br />
na obe strane administrativne linije.<br />
238 Separat u magazinu Odbrana od 15. juna 2006; dostupan na www.odbrana.mod.gov.rs/<br />
239 J.T. i agencije “Ponoš otkazao susret s De Marnakom”,<br />
Danas, izdanje 15-16. avgust 2008.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
175<br />
Ovaj zaokret bio je pozdravljen od strane patriotskog bloka čiji pritisci<br />
su najverovatnije i doprineli tome. Ministar odbrane je u intervjuu nedeljniku<br />
NIN taj zaokret ovako izložio: “U godini koja je za nama trudili smo se<br />
da imamo živu međunarodnu saradnju i ona jeste sada na višem nivou sa<br />
zemljama Zapada, ali želimo da imamo dobru saradnju i sa zemljama Istoka...<br />
sada nam po prvi put posle 24 godine dolazi u posetu načelnik Generalštaba<br />
oružanih snaga Kine, a ja u novembru idem u zvaničnu posetu<br />
Kini... Naravno, mi u prošlim vremenima nismo dovoljno jasno sagledali<br />
potrebu adekvatne vojne saradnje sa Rusima. Kada ja nisam bio ministar<br />
odbrane u Batajnicu su sleteli američki avioni , kada sam ja postao ministar<br />
odbrane ovde su došli ruski padobranci”. 240<br />
Međutim, ministar je dao jednu oštriju izjavu prema Evropskoj uniji pariskom<br />
Figarou, koju su preneli domaći mediji: “Evropska unija trebalo bi<br />
što pre da otvori vrata Srbiji jer će u protivnom Srbija tražiti druga rešenja<br />
s Rusijom”. 241 Uprkos pomalo arogantnom nastupu domaće politike prema<br />
nosiocima kolektivne bezbednosti u Evropi, i uopšte, uprkos zastoju na trasi<br />
re<strong>for</strong>me i evroatlantskih integracija, ta ista politika je tražila od nadležnih<br />
institucija Severnoatlantskog pakta ni više ni manje nego reviziju Kumanosvskog<br />
sporazuma. Ideju je izložio general Ponoš u emisiji “Kažiprst” B92, 2.<br />
decembra 2008. godine. Evo ključnih tačaka generalovog objašnjenja:<br />
Ponoš je rekao a) da je prošlo gotovo deset godina od potpisivanja<br />
Kumanovskog sporazuma i da je stanje prvenstveno u Kopnenoj zoni bezbednosti<br />
radikalno izmenjeno nabolje; b) da je Vojska Srbije u ovih deset<br />
godina “strpljivo gradila odnose saradnje sa KFOR-om” i da su oni bili dobri<br />
sve do nedavno, kada je Alijansa odlučila da pomogne Prištini u <strong>for</strong>miranju<br />
kosovskih snaga bezbednosti; c) da Srbija i NATO odavno nisu<br />
neprijatelji; d) da su zbog svega toga neodržive one tačke Vojno-tehničkog<br />
sporazuma iz Kumanova koje definišu zone bezbednosti, a prema kojima<br />
Vojska Srbije ni ljudstvom ni tehničkim sredstvima nema pristupa u te<br />
zone bez odobrenja komandanta KFOR, pa bi zone bezbednosti, predlaže<br />
srpska strana, trebalo ukinuti. Odgovor iz Brisela nije stigao do kraja 2008.<br />
240 Miroslav Lazanski: “Zanemarivali smo Ruse i Kineze”, intervju<br />
Dragana Šutanovca nedeljniku NIN, 11. septembra 2008.<br />
241 J.J: “Srbija se od EU okreće Rusiji!”, Glas javnosti, 9.oktobra 2008.
176 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
Smena generala Zdravka Ponoša<br />
i druge nedoumice<br />
Smena generala Zdravka Ponoša, načelnika Generalštaba Vojske Srbije,<br />
zvanično je počela 19. decembra 2008. godine 242 u Domu garde u Topčideru,<br />
kada se na prijemu što su ga – povodom novogodišnjih i božićnih praznika<br />
– zajedno upriličili ministar odbrane i načelnik Generalštaba, ovaj<br />
drugi nije pojavio. Na konferenciji za novinare, koja je održana dva dana<br />
kasnije, Dragan Šutanovac je medijima ponudio obilje podataka o rezultatima<br />
(naravno, i re<strong>for</strong>mskim) koje su Ministarstvo odbrane i Vojska postigli<br />
u 2008. Na pitanje novinara zašto se načelnik Generalštaba nije pojavio<br />
na prijemu 19. decembra, Šutanovac je odgovorio da za razloge treba pitati<br />
Ponoša. 243<br />
Smena general-potpukovnika Zdravka Ponoša sa mesta načelnika Generalštaba<br />
Vojske Srbije bila je očekivana i dugo pripremana. Činjenica da<br />
je do nje došlo uoči Nove godine (30. decmbra 2008) svedoči da je samo<br />
tražen pogodan trenutak kako bi potres bio što manji. A usledila je nakon<br />
što je Rusija definitivno dobila enrgetski sporazum i pošto je prevaziđeno<br />
neslaganje unutar vlade (Dinkić) protiv tog sporazuma. To je dokaz više o<br />
pobedi konzervativne proruske struje što Srbiju sve više udaljava od evroatlantskih<br />
organizacija. Protiv generala Ponoša vođena je žestoka kampanja,<br />
od njegovog postavljanja na tu funkciju u konzervativnim krugovima<br />
(vojni klub penzionera, stare strukture i Rusija). Njegov greh se sastoji prvenstveno<br />
u re<strong>for</strong>mama koje je preduzeo kako bi vojsku Srbije što više približio<br />
standardima NATO, a time i članstvu u toj organizaciji. Očigledno je<br />
da je i predsednik Boris Tadić pod pritiskom, jer je Zdravko Ponoš svojevremeno<br />
bio njegov lični izbor.<br />
Smena Ponoša je najavljivana u više navrata, a medijski je obrazlagana<br />
razlikama u koncepciji sa Ministarstvom odbrane. Ponoš je u vezi sa<br />
242 I. Pejčić: “Prijem bez načelnika Generalštaba”, Danas,<br />
vikend izdanje 20-21. decembar 2008.<br />
243 I. Pejčić: “Dragan Šutanovac: Za razloge nedolaska na prijem<br />
pitajte Ponoša”, Danas, 22. decembar 2008.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
177<br />
time dao intervju dugogodišnjem vojnom komnetatoru Ljubodragu Stojadinoviću<br />
u Politici. Zanimljivo je da svi komentatori ove smene ističu Ponoševu<br />
profesionalnost, a kao glavna primdba se navodi upravo činjenica<br />
da se javno oglasio, što je navodno protivzakonito. Tadić je u obrazlaganju<br />
svoje odluke o smeni istakao da, “svako tu ima svoj deo odgovornosti, ali<br />
istovremeno je apsolutno nedopustivo da se krši vojna disciplina u ovako<br />
važnom sistemu kao što je sistem odbrane i da se pitanja koja se tiču budućnosti<br />
našeg sistema odbrane raspravljaju na jedan neadekvatan način<br />
u medijima”. 244<br />
Očigledno da je njegova smena dobro izrežirana da bi se u javnosti<br />
ostavio što manji prostor za razne špekulacije. Najpre je plasirana teza o<br />
dubokom animozitetu dva ključna čoveka u vojsci, Šutanovca i Ponoša, da<br />
bi kasnije, zahtevom radikala, bila plasirana i potreba da se izvrši revizija<br />
poslovanja Minostarstva odbrane. To ne isključuje i smenu samog Šutanovca,<br />
s time što je za predsednika Tadića to mnogo teži posao s obzirom<br />
na njegovu poziciju u Demokratskoj stranci. Već duže vreme u javnosti se<br />
špekuliše sa navodnim sukobom između Tadića i Šutanovca.<br />
Reakcije na smenu Ponoša su površne što dodatno ukazuje na režiranost<br />
smene. Nijedan vojni analitičar nije se usudio da osvetli njenu pravu<br />
pozadinu, fokusirajući se uglavnom na njegovo kršenje hijerarhije. Sve reakcije<br />
ističu da je takav epilog bio očekivan. Vojni analitičar Zoran Dragišić<br />
smatra da je Tadić povukao potez koji mu je bio jedini na raspolaganju.<br />
Ističe da je “od samo početka sukoba Ponoša i ministra odbrane Dragana<br />
Šutanovca bilo je jasno da je Ponoš kao vojnik slabija strana i da može da<br />
izvuče deblji kraj”. Milan Miljalkovski je izjavio da smena načelnika neće<br />
uticati na sistem odbrane. Miroslav Lazanski, koji je od samog postavljana<br />
Ponoša na funkciju načelnika pisao komentare protiv njegovih re<strong>for</strong>mskih<br />
poteza, ističe da je istupanje smenjenog načelnika “potpuno netipično za<br />
demokratske države”. Ivica Dačić, ministar policije, rekao je da su Ponoševe<br />
izjave sigurno neprihvatljive za liniju komandovanja i vojnu strukturu,<br />
ali i da teme o kojima je govorio zaslužuju da se o njima raspravlja. Portparol<br />
DS, Nada Kolundžija, izjavila je da je razrešenje Ponoša “logična posledica<br />
načina na koji je general pokušao da reši problem”. Šef poslaničke<br />
244 www.b92.net od 30. decembra 2008.
178 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
grupe SRS Dragan Todorović izjavio je da je Boris Tadić uvažio zaključak<br />
Odbora za odbranu i bezbednost – da je njegovo istupanje u javnosti dovelo<br />
u opasnost civilnu kontrolu vojske, ali da se “ne sme stati na pola puta”.<br />
Šef poslaničke grupe socijalista Branko Ružić izjavio je da je smena Ponoša<br />
posledica neprimerenog odnosa između resornog ministra i načelnika<br />
Gneralštaba. Forum za bezbednost i demokratiju ocenio je da je razrešenje<br />
Ponoša “ispravno i jedino moguće”. FBD smatra pogrešnim i štetnim sve<br />
one reakcije javnosti koje razrešenje generala Ponoša tumače kao poraz re<strong>for</strong>mskih<br />
opredeljenja u sistemu odbrane Srbije na njenom putu ka Evropskoj<br />
uniji i na putu prihvatanja bezbednosnog sistema EU. Branko Krga,<br />
bivši načelnik Generalštaba, smatra da je “Ponoš imao i druge mogućnosti<br />
da ukaže na probleme po sistem odbrane do kojih dovodi nedostatak strateških<br />
dokumenata, a ne preko medija”. Istovremeno smatra da “ceo ovaj<br />
slučaj može da ima i pozitivnu stranu ukoliko ubrza proces donošenja strateških<br />
dokumenta bez kojih ne mogu da se definišu pravci re<strong>for</strong>me sistema<br />
odbrane i bez kojih ni vojska ne može da se trans<strong>for</strong>miše”. 245<br />
Međutim, da postoji i pritisak i na Šutanovca ukazuje i izjava bivšeg<br />
generala Božidara Delića, sada član Napredne stranke, koji je za Parvdu,<br />
inače radikalski list koji od početka vodi kampanju i protiv Šutanovca i<br />
protiv Ponoša, rekao da se „Tadić stavio na Šutančevu stranu, stranu kriminalnih<br />
radnji“. On dalje nagoveštava da, „ipak, kriminal nikad ne zastareva<br />
i ministar odbrane će morati, kad-tad, da odgovara za malverzacije u<br />
vojsci.“ On takođe nagoveštava da će „Ponoš najverovatnije otići u Brisel, i<br />
ranije je bilo sličnih nagoveštaja“. 246<br />
List Danas u redakcijskom komentaru ukazuje da je Tadić smenjivanjem<br />
Ponoša poručio “kako vojsci tako i policiji i službama bezbednosti,<br />
da Srbija može biti demokratska, stabilna i sigurna za sve građane samo<br />
pod uslovom da svi poštuju pravila”. 247 Međutim, nedeljnik Svedok, inače<br />
blizak vojnim krugovima, tvrdi da je “sukob niskog intenziteta koji se<br />
dogodio između vrha Generalštaba i Ministarstva odbrane Srbije ogolio<br />
245 www.b92.net , 30. decembra 2008.<br />
246 Pravda, 5. januar 2009.<br />
247 Danas, 5. januar 2008.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
179<br />
unutrašnje sukobe u najjačoj stranci Srbije”, te da je “ovo samo prvi čin u<br />
predstavi kojoj se kraj ne vidi”. 248<br />
Podsećanja radi, medijska kampanja protiv D. Šutanovca i Z. Ponoša<br />
vođena je od njihovog postavljenja na te funkcije i to pre svega, iz krugova<br />
starih vojnih struktura, radikalne strane, te određenih delova Akademije<br />
i SPC. Od početka se osporava opredelenje Srbije za evroatlantske<br />
integracije. Partnerstvo za mir (Riga 28-29 novembar 2006) dočekano je<br />
kao veleizdaja, a potpisivanje Sporazuma sa SAD o prelasku njihovih trupa<br />
preko Srbije, Vojislav Koštunica je komentarisao na sledeći način: kao<br />
članovi Poartnerstva za mir mnogo je veća izvesnost da sačuvamo integritet<br />
Srbije i da će Kosovo i Metohija ostati u Srbiji sa adekvatno visokom<br />
autonomijom.” 249<br />
Vojska Srbije je upravo kroz članstvo u Partnerstviu za mir uspela na<br />
putu ka trans<strong>for</strong>maciji. Ipak, ona je za sada samo na nivou tehničkih promena.<br />
Suštinske re<strong>for</strong>me u vojsci nisu moguće bez fundamnetalne trans<strong>for</strong>macije<br />
društva na političkom, ekonomskom i kulturnom planu. Isto<br />
tako, re<strong>for</strong>me armije nisu moguće bez značajnih finasijskih sredstva.<br />
NATO ne spada u prioritete ove vlade na šta je Vuk Jeremić, ministar<br />
spoljnih poslova, ukazao u intervjuu u Politici. On kaže: „Što se tiče integracija<br />
u evroatlantske strukture mislim da već dovoljno blisko sarađujemo<br />
sa svim susedima na otklanjanju zajedničkih pretnji“. 250<br />
Međutim, Vojislav Koštunica je iskoristio <strong>for</strong>miranje kosovske vojske i<br />
doveo u pitanje Partnerstvo za mir: „Ako NATO pakt ignoriše zahtev Srbije<br />
da odmah ras<strong>for</strong>mira vojsku Kosova, u tom slučaju Narodna skupština treba<br />
da zauzme stav o daljem učestvovanju, odnosno zamrzavanjui statusa<br />
Srbije u programu za Partnerstvo za mir sa NATO paktom“. 251<br />
Sve do 30. decembra medijski prostor Srbije bavio se nagađanjima<br />
o tome zašto je došlo do “kratkog spoja” između ministra odbrane i načelnika<br />
Generalštaba, i da li je to “kratki spoj” ili nešto ozbiljnije, kako<br />
248 Svedok, Prof.dr Svetozar Radišić, „Da li se smenjenom generalu<br />
ipak smeškaju prestižna mesta“, 13. januar 2009.<br />
249 Odbrana, “Prekretnica u razvoju”, br.30, 15. decembar 2006, p.17.<br />
250 Politika, 4. januar 2009.<br />
251 www.dss.org.yu, 26. januar 2009.
180 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
će predsednik Boris Tadić rešiti taj slučaj, i tako redom. Najzad, vrhovni<br />
komandant je “povukao odlučan potez” i – smenio je Zdravka Ponoša. 252<br />
Tadić je javno saopštio da je Ponoša smenio “isključivo zbog kršenja vojnih<br />
pravila koja su striktno definisana...” Nakon toga je usledio vrlo intrigantan<br />
deo Tadićevog obrazloženja: “Što se tiče generala Ponoša, mogu da<br />
kažem da je to jedan od najboljih oficira ne samo u našoj zemlji, nego u<br />
ovom delu Evrope. To je general u koga je Srbija mnogo uložila...” 253 I tu<br />
treba zastati iz nekoliko razloga.<br />
Prvo, prilično je diskutabilna poslednja citirana Tadićeva rečenica, jer<br />
je srednju vojnu školu i Tehničku vojnu akademiju Zdravko Ponoš završio<br />
u Zagrebu, a malo je verovatno da je ova hronično siromašna država njegovo<br />
profesionalno usavršavanje na Zapadu podržala ikakvim, a kamoli<br />
velikim novcem. Drugo, ako bismo prihvatili Tadićevo objašnjenje kao<br />
iskreno, tim više je teško shvatiti zašto se on tako olako lišio usluga svog<br />
odličnog generala koji je tako uspešno vodio Vojsku re<strong>for</strong>mskim kolosekom!<br />
I treće, u istoj izjavi stoji ovo upozorenje: “Svi pripadnici Vojske, policije<br />
i službi bezbednosti trebalo bi dobro da shvate ovu odluku...” 254 Iz<br />
čega logično sledi da je jedan od razloga Ponoševe smene i taj – da bi se<br />
predupredila erozija vojne discipline!<br />
Malo ko je u to mogao poverovati. Očigledno je da su suštinski razlozi<br />
Ponoševe smene sistemske naravi. Nema ubedljivih dokaza da je politički<br />
vrh čvrsto odlučio da vodi državu i društvo ka Evropskoj uniji. Verbalna<br />
“opredeljenja za Evropu”, koja neretko pominju političari iz aktuelne vlasti,<br />
ukazuju na utilitarizam. S druge strane, državni vrh, izgleda i generalski<br />
kor, kao da su tek sada “otkrili” Rusiju i Kinu pa bi hteli da se i vojno<br />
okrenu ka njima. A na trećoj strani je “pusto” Kosovo kojeg se “Srbija nikada<br />
neće odreći”! Tu su prepreke koje general Ponoš, kao vodeći čovek vojnog<br />
re<strong>for</strong>mskog tima, nije mogao da savlada.<br />
Uostalom, svoj sudar sa ministrom odbrane Draganom Šutanovcem<br />
general je javno izneo. Evo kako je to prezentovano u nedeljniku Vreme od<br />
25. decembra: “... Šutanovac se pohvalio radom svog ministarstva: u 2008.<br />
252 Ekipa Politike, 31. decembar 2008: “Tadić podržao ministra”.<br />
253 Isto.<br />
254 Isto.
Vojska Srbije: usporena re<strong>for</strong>ma<br />
181<br />
godini dodijeljeno je 1247 stanova pripadnicima oružanih snaga; plate su<br />
povećane za 30 odsto; u jedinice se isporučuje više suvremene opreme<br />
nego u prethodne tri godine; remontovano je deset aviona i četiri helikoptera,<br />
kupljeno je deset izviđačkih bespilotnih letjelica i, konačno, Vojska je<br />
povratila ugled u društvu što pokazuje rekordan odziv decembarske klase<br />
regruta od 98 odsto”. 255<br />
Pozivajući se na beogradski dnevni list Alo, kome je general Ponoš dao<br />
intervju, autor teksta u nedeljniku Vreme navodi Ponoševo opovrgavanje<br />
“hvalospjeva” ministra Šutanovca. “Prvo stanovi: ‘Dobro je što je rešeno<br />
1200 stambenih pitanja i nije važno što je 900 samo prenamena stanova<br />
u kojima su ljudi već stanovali jer su bili službeni, a sada im je data mogućnost<br />
da ih otkupe. Nije ni važno što nije ni započeta gradnja nekih stanova,<br />
već se završavaju neki koji su odavno započeti, pa smo im stavljali<br />
samo stolariju.’<br />
Slijede plate: ‘Niko ne spori da je dobro što smo dobili povećanje plata,<br />
ali to je rezultat ušteda, smanjili smo broj garnizona za pola i zaveli<br />
domaćinsko poslovanje u Vojsci.’ Zatim vojne nabavke: ‘Ove godine smo<br />
imali solidan budžet od 860 miliona evra, sa tim može mnogo da se uradi.<br />
Došli smo u situaciju da te pare nisu potrošene, a imamo i te kako potrebe.<br />
Nijedna velika nabavka nije realizovana.’ Pa remontovanje letjelica: ‘Neke<br />
smo remontovali, ali mnogima ističu rokovi. Sada imamo više neispravnih<br />
letelica u Momi Stanojloviću nego što ih imamo ispravnih zajedno i u Lađevcima<br />
i u Batajnici.’<br />
I konačno, nekoliko riječi generala Ponoša o rekordnom odzivu regruta<br />
od 98 odsto: ‘To je velika farsa. Mi planiramo da nam u Vojsku dođe<br />
5000 vojnika po uputnom roku, ali Ministarstvo mora da pošalje 26 000<br />
poziva da bi nam došlo 4800 regruta’ “. 256 “Suštinsko nezadovoljstvo načelnika<br />
Generalštaba temelji se, kako je rekao, na zaustavljanju re<strong>for</strong>me<br />
oružanih snaga, nedomaćinskom poslovanju (‘Izgubili smo na kursnim<br />
razlikama oko 4000miliona dinara. Umesto da smo plaćali kada je kurs<br />
bio povoljan, ispod 80 dinara, plaćamo sada kada je kurs 87 dinara.’), te<br />
na dovođenju odbrambene moći u pitanje: ‘Sistem ima oko 39.000 ljudi, a<br />
255 Filip Švarm: “Ponos i Ponoš”, nedeljnik Vreme, 25. decembar 2008.<br />
256 Isto.
182 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
u Vojsci oko 29.000, a 10.000 u Ministarstvu. Savremene vojske, pa i naša,<br />
organizuju se u snage za hitno reagovanje koje inače ima oko 25 odsto,<br />
a 75 odsto čine glavne snage. Neka mi neko kaže gde da računamo svih<br />
10.000 ljudi na plati u Ministarstvu. Čemu služi 15 generalskih mesta u Ministarstvu<br />
odbrane?’<br />
General Ponoš je u intervjuu za Alo rekao da je i ranije u raznim prilikama<br />
upozoravao o navedenom, da je prestao da dolazi na kolegijume<br />
ministra odbrane, a da kada ni to nije zabrinulo Šutanovca, nije mu preostalo<br />
ništa drugo nego da izostane sa prijema jer: ‘Nije imalo šta da se<br />
slavi’”. 257 Ponoš je pao, ali neke bitne dileme su ostale.<br />
Zaključak<br />
Vojska Srbije je u drugoj polovini 2006, zatim 2007. i u prvoj polovini 2008.<br />
zaista bila u re<strong>for</strong>mskom zamahu. Vojska je prednjačila u re<strong>for</strong>mi u sistemu<br />
odbrane i u sektoru bezbednosti, međutim, refome države i društva<br />
osetno su zaostajale. Taj trend je bio neodrživ na dužu stazu. Tim pre što<br />
se reorganizacija u Vojsci odvijala vrlo brzim tempom na koji nisu navikli<br />
ni država ni društvo.<br />
Bez jasne orijentacije Vlade, koja se sada kreće između Zapada, Istoka,<br />
nekadašnjih nesvrstanih zemalja i Kosova, ne može se očekivati da Vojska<br />
ima definisano strateško kretanje. U sadašnjoj konstelaciji žrtvovan je<br />
Zdravko Ponoš, čija smena se u javnosti tretirala kao personalni problem.<br />
Očigledno je da je pritisak bio na usposravanju kretanja ka NATO, kad već<br />
nisu mogli potpuno da ga zaustave.<br />
257 Isto.
183<br />
Policija: dinamika bez<br />
suštinskih promena<br />
Najvažniji događaji u 2008. godini, kada je re<strong>for</strong>ma policije i obaveštajnobezbednosnog<br />
sistema Srbije u pitanju, vezani su za održane predsedničke<br />
i vanredne parlamentarne izbore, koji su zaustavili sve re<strong>for</strong>mske procese<br />
i doveli do kadrovskih promena na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova<br />
i Bezbednosno-in<strong>for</strong>mativne agencije.<br />
U toku 2008. godine nije bilo novih zakonskih projekata kojima se<br />
reguliše oblast nacionalne bezbednosti, niti je bilo nekih značajnijih re<strong>for</strong>mskih<br />
poteza u Ministarstvu unutrašnjih poslova i Bezbednosno-in<strong>for</strong>mativnoj<br />
agenciji. Međutim, nekoliko značajnih događaja, kao što je<br />
saobraćajna nesreća koju je doživeo tadašnji ministar unutrašnjih poslova<br />
Dragan Jočić, reakcija policije na demonstracije koje su se dogodile nakon<br />
proglašenja nezavisnosti Kosova je, dolazak Ivice Dačića na čelo policije<br />
nakon <strong>for</strong>miranja nove Vlade, smena Radeta Bulatovića sa mesta direktora<br />
BIA nakon izbora i dolazak Saše Vukadinovića na to mesto. Zatim, hapšenje<br />
Radovana Karadžića i demostracije Srpske radikalne stranke tim povodom,<br />
na kojima je teško poveđen demonstrant Ranko Panić, koji je nakon<br />
nekoliko dana preminuo od posledica zadobijenih povreda, hapšenja različitih<br />
„mafija“, brojni primeri policijske torture širom Srbije, uporno odbijanje<br />
BIA da dostavi in<strong>for</strong>macije na zahtev poverenika za in<strong>for</strong>macije od<br />
javnog značaja i drugi događaji predstavljaju okvir u kome treba ceniti dostignuća<br />
u re<strong>for</strong>mi policije i obaveštajno-bezbednosnog sistema Srbije u<br />
toku 2008. godine.<br />
Saobraćajna nesreća koju je doživeo ministar unutrašnjih poslova Dragan<br />
Jočić u noći između 25 i 26 januara 2008. godine na autoputu Beograd<br />
–Niš kod Velike Plane, dovela je do faktičke smene na čelu MUP-a. Tadašnji<br />
premijer Vojislav Koštunica je odbio da predloži novog ministra, iako<br />
je bilo očigledno da su povrede Dragana Jočića takve prirode da on neće<br />
moći da nastavi sa obavljanjem svoje dotadašnje funkcije. Javnost je posebno<br />
zanimalo ko će operativno voditi Ministarstvo unutrašnjih poslova
184 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
i ko će umesto Jočića donositi najvažnije odluke za funkcionisanje policije<br />
i drugih delova Ministarstva. Prema važećem Zakonu, na čelu policije se<br />
nalazi direktor policije koji je profesionalac i operativno rukovođenje policijskim<br />
snagama se nalazi u njegovoj nadležnosti, što je donekle razjasnilo<br />
situaciju. Međutim, političko rukovođenje policijom, odnosno odluke da<br />
se policijske snage upotrebe ili ne upotrebe u određenim situacijama svakako<br />
nadilazi kompetencije direktora policije, što se veoma brzo pokazalo<br />
na primeru nasilnih demonstracija u Beogradu i drugim gradovima Srbije<br />
povodom proglašenja nezavisnosti Kosova.<br />
Demonstracije koje su se dogodile u Beogradu u nedelju 17. februara<br />
uveče poprimile su nasilan karakter, razbijen je Mekdonaldsov restoran na<br />
Terazijama, zgrada Ambasade Republike Slovenije, prostorije LDP-a, više<br />
automobila i izloga prodavnica. Demonstranti su, takođe pokušali da napadnu<br />
Ambasadu SAD, ali ih je policija u tome sprečila. Prilikom ovih<br />
demonstracija policija je veoma blago reagovala, nisu pohapšene vođe huliganskih<br />
grupa, povređeno je preko četrdeset policajaca i među stručnjacima<br />
je ostao utisak da je policija neke propuste namerno učinila, posebno<br />
ako se ima u vidu blagonaklon stav, tada vladajuće, DSS prema nekim od<br />
organizacija koje su stajale na čelu ovih demonstracija.<br />
Demonstrcije koje je zakazala Vlada Srbije za četvrtak 21. februara,<br />
pod nazivom narodni mitinag „ Kosovo je Srbija“, koje su u suštini bile<br />
stranački skup DSS-a i njemu srodnih političkih partija, takođe se pretvorio<br />
u <strong>nasilje</strong> u kome je zapaljena zgrada Ambasade SAD u kojoj je demonstrant<br />
Zoran Vujović izgubio život. Tokom trajanja ovih demonstracija<br />
policijske snage uopšte nisu štitile zgradu Ambasade SAD i drugih ambasada<br />
koje su tom prilikom napadnute, a intervenisale su tek kada je zgrada<br />
već bila zapaljena. Izvori iz policije navode da su imali naređenje da<br />
ne intervenišu, što je i dovelo do velikih nereda, pljački prodavnica, smrti<br />
jednog demonstranta i povređivanja većeg broja ljudi. Očigledno je da je<br />
takvo naređenje policiji izdao neko iz Vlade, a s obzirom na činjenicu da<br />
je ministar tada bio u bolnici, niko nije pozvan na odgovornost. Pitanje ko<br />
je tada rukovodio policijom, još jednom je ostalo bez odgovora. U javnosti<br />
se spekulisalo da su policijom rukovodili šef kabineta Vojislava Koštu-
Policija: dinamika bez suštinskih promena<br />
185<br />
nice Aleksandar Nikitović i sekretar Vlade Dejan Mihajlov, što nikada nije<br />
potvrđeno, niti demantovano.<br />
Ministra Jočića zvanično je zamenjivala Mirjana Orešanin, tada državni<br />
sekretar u MUP-u, ali je bilo očigledno da ona nije imala nikakvu<br />
faktičku moć. Posebno je stručnu javnost iritirala njena izjava da je u noći<br />
demonstracija policijom operativno rukovodio ministar Jočić iz bolničke<br />
sobe, kao i da je on lično naredio intervenciju SAJ-a protiv demonstranata.<br />
Na sednici Saveta za nacionalnu bezbednost koja je održana nakon nereda<br />
i trajala je pet sati, pohvaljen je rad policije tokom trajanja demonstracija,<br />
što je izazvalo dosta negodovanja u stručnoj javnosti. Nakon sednice<br />
Saveta javnosti se obratila državi sekretar u MUP-u Mirjana Orašanin, sa<br />
obrazloženjem da je policija pravilno postupila što je dopustila da huligani<br />
naprave nered, a da je Savet pohvalio rad policije i direktora Veljovića.<br />
Očigledno je da je tadašnja Vlada isturila Mirjanu Orešanin i Milorada Veljovića<br />
kao glavne krivce za ono što se događalo na ulicama Beograda, a da<br />
su prave krivce, koji su se svakao nalazili među političarima prikrila i ceo<br />
događaj minimizirala i prebacila na politički teren. Ovaj događaj pokazao<br />
je svu podeljenost u tadašnjoj Vladi, jer ministri iz DS-a nisu učestvovali u<br />
svim ovim aktivnostima. Ovaj događaj pokazao je i apsolutnu politizovanost<br />
policije i MUP-a, koji su umesto zaštite javnog reda i mira, što im je<br />
zakonska obaveza, štitli politiku tada vladajuće DSS i premijera Vojislava<br />
Koštunice.<br />
Nakon održanih parlamentarnih izbora u maju 2008. godine, <strong>for</strong>mirana<br />
je Vlada, na čije čelo je došao Mirko Cvetković, kadar DS-a, a na čelo<br />
MUP-a Ivica Dačić, predsednik SPS-a, na čelo BIA Saša Vukadinović, dotada<br />
načelnik uprave za izvršenje sankcija u ministarstvu pravde i nekadašnji<br />
načelnik SUP-a Kruševac.<br />
Dolazak na mesto ministra unutrašnjih poslova za Ivicu Dačića je bila<br />
dobra prilika da re<strong>for</strong>mama – unutar policije pokaže da je istinski raskinuo<br />
sa politikom Slobodana Miloševića i da se srpskoj i međunarodnoj<br />
javnosti pokaže kao moderan proevropski političar. Od Ivice Dačića se očekivalo<br />
da izvrši kadrovske promene u MUP-u, što je manje važan deo re<strong>for</strong>me,<br />
ali i da predloži novi zakon kojim bi se izvršila čuvena „tri de“ (<br />
depolitizacija, decentralizacija i demilitarizacija) policije, koji se očekuju
186 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
još od 5. oktobra, ali ni jedna Vlada od tada do danas nije imala dovoljno<br />
hrabrosti i znanja da se uhvati u koštac sa ovim problemima.<br />
Saša Vukadinović je do tada bio nepoznat široj srpskoj javnosti, a kao<br />
njegova glavna referenca navođeno je hapšenje tzv. „Jotkine grupe“. Od<br />
Saše Vukadinovića očekivalo se, pre svega, da BIA očisti od starih kadrova<br />
koje je Rade Bulatović ponovo aktivirao, da mladim kadrovim koji su primljeni<br />
u vreme Radeta Bulatovića omogući kvalitetnu edukaciju, da predloži<br />
donošenje novog Zakona o BIA, odnosno da se prevaziđe stanje u<br />
obaveštajno-bezbednosnom sistemu nastalo donošenjem Zakona o osnovama<br />
obaveštajno-bezbednosnog sistema iz 2007. godine, koji je doživljen<br />
samo kao prelazno rešenje neophodno radi raspisivanja predsedničkih izbora.<br />
Od novog zakona očekuje se da ustanovi efikasan i efektivan sistem<br />
kontrole i stvori uslove za razvoj profesionalne, efikasne i moderne obaveštajno-bezbednosne<br />
zajednice.<br />
Prvi izazov za novog ministra unutrašnjih poslova i direktora BIA, bilo<br />
je hapšenje Radovana Karadžića i demonstracije koje su se dogodile nakon<br />
toga. Ivica Dačić je na sednici skupštinskog Odbora za bezbednost 28. jula<br />
2008. godine zvanično izjavio da MUP nije povezan sa hapšenjem Radovana<br />
Karadžića, već da su hapšenje izvršile „službe“. Međutim, Ivica Dačić<br />
nije naveo o kojim se službama radi, što je dovelo do raznih špekulacija i<br />
glasina da su Radovana Karadžića uhapsili pripadnici neke strane službe.<br />
Ove glasine su naročito dobile na intenzitetu nakon što su BIA i VBA iznele<br />
tvrdnje da oni nisu uhapsili Radovana Karadžića. Sednici Odbora za odbranu<br />
i bezbednost nije prisustvovao direktor BIA Saša Vukadinović, što je<br />
izazvalo proteste radikala i sumnje da BIA nešto krije.<br />
Slučaj Radovana Karadžića, odnosno njegovo skrivanje pod lažnim<br />
identitetom Dragana Dabića, otvorilo je brojna pitanja koja se odnose na<br />
funkcionisanje policije i službi bezbednosti u Srbiji. Pitanje ko je i po čijem<br />
nalogu izdao lična dokumenta Radovanu Karadžiću?, ostalo je bez odgovora,<br />
a tim povodom nije pokrenuta ozbiljna istraga. Tvrdnje da je BIA<br />
imala dojave da je dr Dragan David Dabić, koji se bavi alternativnom medicinom,<br />
zapravo Radovan Karadžić a da na njih nije reagovala, takođe<br />
nisu demantovane niti potvrđene, niti je pokrenuta istraga tim povodom.<br />
Na osnovu svega toga može se zaključiti da unutar policije i BIA još uvek
Policija: dinamika bez suštinskih promena<br />
187<br />
ne postoji spremnost da se raščisti sa nasleđem prošlosti i da su unutar<br />
službe još uvek prisutna razna „bratstva“ koja funkcionišu iznad i izvan<br />
sistema.<br />
Protesti koje je povodom hapšenja Radovana Karadžića organizovala<br />
Srpska radikalna stranka, prerasli su u <strong>nasilje</strong> u kome je oko osamdeset<br />
ljudi povređeno, demonstrant Ranko Panić je nakon nekoliko dana podlegao<br />
povredama zadobijenim tokom demonstracija, teže je povređen funkcioner<br />
SRS Borislav Pelević, policija je istukla, tada, Generalnog sekretara<br />
SRS Aleksandra Vučića, polomljeni su izlozi na prodavnicama, uništene<br />
trafike, polomljeni saobraćajni znaci, razlupani automobili i izazvano veliko<br />
uznemirenje građana.<br />
Nakon demonstracija tadašnje rukovodstvo SRS je optuživalo državni<br />
vrh na čelu sa predsednikom Tadićem da direktno stoje iza nasilja koje<br />
se događalo na ulicama i da su oni organizovali huligane koji su napali<br />
policiju u cilju kompromitacije mirnog protesta SRS. Pored SRS oštre<br />
primedbe na rad policije tokom demonstacija stigle su i iz nekih medija<br />
zbog prebijanja novinara Agencije Beta Miloša Đorelijevskog. Ministar Ivica<br />
Dačić je akciju policije okarakterisao kao zakonitu i ograničenu isključivo<br />
na zaštitu javnog reda i mira i zaštitu vlastitih pripadnika od napada<br />
huligana.<br />
Smrt demonstranta Ranka Panića izazvala je nove proteste i zahtev<br />
da se ispitaju sve činjenice u vezi sa nastankom povreda koje su dovele do<br />
smrti, kao i da se pokrene krivični postupak protiv policajaca koji su za to<br />
odgovorni. Međutim, radna grupa MUP-a, je prema izveštaju koji je ministar<br />
Ivica Dačić dostavio Skupštini Srbije, ustanovila da policija nije kriva<br />
za smrt demonstranta Ranka Panića, a da se u slučaju prebijanja Aleksandra<br />
Vućića radilo o prekoračenju ovlašćenja, zbog čega su neki policajci<br />
suspendovani, ali je nakon toga Dačić ponovo najavio istragu o čijim rezultatima<br />
se do danas ništa ne zna.<br />
U toku 2008. godine bilo je nekoliko spektakularnih hapšenja, pred<br />
kamerama, od kojih je hapšenje proslavljenog fudbalera Dragana Džajića<br />
izazvalo najviše negodovanja u javnosti. Spektakularna hapšenja poznatih<br />
ličnosti u prisustvu medija, pored samoreklamerstva rukovodstva policije,<br />
u stručnoj pravničkoj javnosti Srbije doživljavaju se i kao svojevrstan
188 srbija 2008 : ii mehanizmi državne prinude<br />
pritisak na pravosudne organe, a posebno na istražne sudije koji pod pritiskom<br />
javnosti moraju da odrede pritvor, bez obzira na vrstu krivičnog dela<br />
ili druge zakonske okolnosti na osnovu kojih se odeđuje pritvor.<br />
Policija je u toku prošle godine prvi put stupila u štrajk zbog sindikalnih<br />
razloga. Pripadnici beogradske Interventne brigade stupili su u štrajk<br />
zbog preopterećenosti i loših uslova rada. Nakon ovog protesta pokrenuto<br />
je pitanje kadrovske popunjenosti u policiji, kao i pitanja vezana za organizaciju<br />
rada, u kojoj je uočeno mnoštvo propusta.<br />
Poseban interes javnosti izazvao je odgovor BIA Inicijativi mladih za<br />
<strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> na zahtev da se obelodani broj prisluškivanih ljudi u Srbiji.<br />
BIA je po prvi put odgovorila na takve zahteve, što je ocenjeno kao napredak,<br />
ali je sadržaj odgovora da Agencija ne poseduje takav dokument bio<br />
razočaravajući. 258 Poverenik za in<strong>for</strong>macije od javnog značaja Rodoljub Šabić,<br />
istakao je da u odnosu BIA prema dostupnosti in<strong>for</strong>macija nije došlo<br />
258 Posle tri godine ignorisanja zahteva nevladine organizacije Inicijativa mladih za<br />
<strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> za dobijanje in<strong>for</strong>macija o nadzoru i snimanju telefonskih i drugih<br />
razgovora, Bezbednosno-in<strong>for</strong>mativna agencija je dostavila odgovor. Ali, umesto da<br />
navede tačan broj, tajna služba je u dopisu pomenutoj organizaciji navela da nema<br />
podatke o tome koliko je ljudi prisluškivano tokom 2005.<br />
U BIA nezvanično objašnjavaju da su ispunili ono što zakon propisuje – odgovorili su<br />
na zahtev, ali nisu dostavili traženi podatak, jer ne postoji kao „jedinstven dokument”.<br />
Po tumačenju pravnika tajne službe, prema Zakonu o dostupnosti in<strong>for</strong>macija,<br />
državna institucija kojoj se podnosi zahtev za objavljivanje odgovarajućih podataka<br />
nije u obavezi da sačinjava novi dokument koji se traži ako on već ne postoji u <strong>for</strong>mi<br />
dokumenta.<br />
Isti zahtev upućen je i Vojnobezbednosnoj agenciji koja je odgovorila da je tokom<br />
2007. prisluškivala 35 ljudi osumnjičenih za izvršenje krivičnih dela za čije suzbijanje su<br />
zaduženi vojni kontraobaveštajci. Tada je ista nevladina organizacija tražila „podatak o<br />
broju naredbi koje je VBA primila od nadležnog istražnog sudije, a za primenu nadzora<br />
i snimanja telefonskih i drugih razgovora”.<br />
Ministar odbrane Dragan Šutanovac kasnije je doneo odluku o ukidanju vrste i<br />
stepena tajnosti sa dokumenta VBA, kako bi in<strong>for</strong>macija bila dostavljena. Kako<br />
je 14. oktobra 2008. godine objavljeno na sajtu Ministarstva odbrane, VBA je<br />
tokom 2007. godine primila 35 naredbi nadležnog istražnog sudije za primenu<br />
nadzora i snimanja telefonskih i drugih razgovora ili komunikacija drugim<br />
tehničkim sredstvima i optička snimanja lica. (Politika, 9. decembar 2008.)
Policija: dinamika bez suštinskih promena<br />
189<br />
do bitnijeg pomaka. Pored toga, ni izveštaji koje je BIA podnosila Narodnoj<br />
Skupštini nisu bili dostupni javnosti, čak ni u onim delovima koji nisu<br />
sporni za javno objavljivanje.<br />
Kada je o celokupnom stanju u policiji i BIA u 2008. godini reč,<br />
možemo zaključiti:<br />
• Prošla godina je bila godina izbora i smene na čelu MUP-a i BIA su<br />
obeležile prethodnu godinu;<br />
• U toku 2008. godine nije bilo značajnijih re<strong>for</strong>mskih koraka u ovoj<br />
oblasti;<br />
• Dolazak novih ljudi na čelo MUP-a i BIA nije bio praćen bitnom<br />
promenom u načinu rada ovih službi;<br />
• Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić nije najavio depolitizaciju,<br />
demilitarizaciju i decentralizaciju MUP-a;<br />
• Nije najavljeno ni donošenje novog zakona o policiji, koji bi bio<br />
neophodan radi nastavka re<strong>for</strong>mi;<br />
• Policija i dalje veoma često vrši zloupotrebe svojih ovlašćenja i postoje<br />
brojni primeri policijske torture, posebno u unutrašnjosti<br />
Srbije;<br />
• Nije najavljeno ni donošenje novog Zakona o BIA, ni ostalim obaveštajno-bezbednosnim<br />
službama;<br />
• Nije <strong>for</strong>mirana Kancelarija Saveta za nacionalnu bezbednost, koja<br />
je neophodna da bi ovo telo moglo normalno da funkcioniše i<br />
kako bi se njegove odluke sprovodile u praksi;<br />
• BIA i dalje ne dostavlja in<strong>for</strong>macije na opravdane zahteve građana<br />
i Poverenika za in<strong>for</strong>macije od javnog značaja;<br />
• BIA i policija i dalje ne uspevaju da pronađu Ratka Mladića, a brojni<br />
događaji povezani sa hapšenjem Radovana Karadžića i nestankom<br />
otisaka Ratka Mladića pokazuju da su stare strukture još uvek<br />
veoma jake unutar ovih službi
190
191<br />
III<br />
Sloboda vere
192
193<br />
Sloboda vere – između<br />
Ustava, Zakona i Registra<br />
U izveštaju Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije, nezavisnog<br />
tela Saveta Evrope, moglo se pročitati niz ocena vezanih za neustavni karakter<br />
Zakona o crkvama i verskim zajednicama ili „za proizvoljnu primenu<br />
ovog zakona“. Ukazujući na napade na pripadnike verskih manjina,<br />
Evropska komisija preporučuje srpskim vlastima da se bore protiv svake<br />
verske netrpeljivosti, u skladu sa članovima 48. i 81. Ustava Republike Srbije<br />
i da vlasti obezbede da se Krivični zakonik primenjuje prema licima<br />
koja počine krivična dela mržnje protiv pripadnika verskih zajednica i njihove<br />
imovine. Između ostalog, Komisija „preporučuje srpskim vlastima da<br />
snažnije podrže načelo odvojenosti države od crkve i da se zalažu za društvo<br />
u kojem će svako uživati punu slobodu misli, savesti i veroispovesti,<br />
ugrađenu u član 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima“.<br />
Stejt department, takođe, u svom poslednjem izveštaju, ocenjuje da<br />
Ustav Republike Srbije dozvoljava slobodu veroispovesti, ali Zakon o crkvama<br />
i verskim zajednicama diskriminiše verske grupe, a nekima uskraćuje<br />
pravni status.<br />
Savet Evrope, OEBS i Venecijanska komisija odmah po usvajanju Zakona<br />
iznosili su kritike da pojedini članovi Zakona nisu uskladu sa Evropskom<br />
poveljom o ljudskim pravima, prvenstveno misleći na odredbe<br />
članova 18. i 19. koji sadrže diskriminatorne elemente, pojačane jula 2006.<br />
godine donetim podzakonskim aktom Pravilnikom o sadržini i načinu vođenja<br />
Registra crkava i verskih zajednica. Nakon donošenja Ustava Republike<br />
Srbije, došli su do izražaja svi nedostaci Zakona na koje je ranije<br />
ukazivano.<br />
Tim povodom, Baptistička unija Srbije pokrenula je postupak pred<br />
Ustavnim sudom sa obrazloženjem da je Zakon o crkvama i verskim zajednicama<br />
neustavan, odnosno da postoje neusaglašenosti između<br />
odredbi Zakona i odredbi Ustava (članovi 21, 44. i 48.) koji se tiču verske
194 srbija 2008 : iii sloboda vere<br />
ravnopravnosti i zabrane diskriminacije. Ukazivano je i na odredbe člana<br />
194. Ustava kojima se propisuje da svi zakoni i drugi opšti pravni akti doneseni<br />
u Srbiji moraju biti u skladu sa Ustavom.<br />
Diskriminacija<br />
Ministarstvo vera nebrojeno je puta naglašavalo da registracija verskih zajednica<br />
ne predstavlja uslov za ostvarivanje njihovih <strong>prava</strong>. Poslednji stav<br />
člana 7. Pravilnika o sadržini i načinu vođenja Registra crkava i verskih zajednica<br />
glasi: „Verska organizacija koja nema prijavu i koja ne želi da se<br />
upiše u Registar uživa verske slobode na osnovu Ustava i međunarodnih<br />
konvencija o ljudskim pravima i slobodama veroispovedanja, u skladu sa<br />
čl. 1, 2. i 5. Zakona, osim ako je njeno delovanje u suprotnosti sa članom 3.<br />
Zakona.“ Međutim, ako se osvrnmeo na pojedina pravna akta koja regulišu<br />
<strong>prava</strong> verskih zajednica na in<strong>for</strong>misanje, videćemo da upis u Registar ima<br />
izuzetno važno ulogu u ostvarivanju ovih <strong>prava</strong>. Opšte obavezujuće uputstvo<br />
emitera (Kodeks ponašanja emitera) Republičke radiodifunze agencije<br />
(RRA) ističe da „emiteri ne smeju sprovoditi diskriminaciju pojedinaca ili<br />
društvenih grupa na osnovu pola, rasne, etničke, verske, socijalne ili nacionalne<br />
pripadnosti.“ U delu ovog propisa RRA koji se odnosi na tretman<br />
religije i verske programe, uputstva za emitere vezana za zaštitu crkava i<br />
verskih zajednica odnosne se isključivo na „priznate crkve i verske zajednice“:<br />
zabrana diskriminatorskog i uvredljivog tretiranja verskih shvatanja<br />
i učenja, obaveza sprečavanja omalovažavajna, vređanja i ismejavanja<br />
simbola i učenja, obaveza utvrđivanja kvota verskog sadržaja, trajanja ove<br />
vrste programa proporcionalno procentu zastupljenosti pripadnika u ukupnom<br />
stanovništvu itd. U istom odeljku Opšte obavezujućeg uputstva, u<br />
delu koji se odnosi na „sekte, fundamentalizam, terorizam“, RRA propisuje<br />
sledeće: „Emiteri moraju da prave jasnu razliku između priznatih crkvi i<br />
verskih zajednica, s jedne, i sekti, s drueg strane. Svoje programe, u okviru
Sloboda vere – između Ustava, Zakona i Registra<br />
195<br />
ustanova javnih radiodifuznih servisa i mimo njih, mogu imati samo crkve<br />
i verske zajednice registrovane kod Ministarstva vera. O sektama se može<br />
govoriti samo u kontekstu analize društvenih procesa.“ 259 Ovde treba napomenuti<br />
da se među devet članova Saveta RRA, „koji se biraju iz reda<br />
uglednih stručnjaka iz oblasti koje su od značaja za obavljanje poslova iz<br />
nadležnosti Agencije“, nalazi episkop jegarski Porfirije, kao jedino svešteno<br />
lice u ovom telu.<br />
Ministarstvo vera Republike Srbije donelo je 22. decembra 2007. godine<br />
rešenje kojim se odbija zahtev za upis Eparhije Crnogorske pravoslavne<br />
crkve (CPC) za Srbiju u Registar crkava i verskih zajednica u Srbiji.<br />
U kratkom obrazloženju Ministarstva vera koje je upućeno sedištu CPC na<br />
Cetinju kaže se da upis Crnogorske pravoslavne crkve u Registar nije u saglasnosti<br />
sa Zakonom o crkvama i verskim zajednicama. Ovakva odluka<br />
ministra vera Radomira Naumova naišla je na oštre reakcije poverenika<br />
CPC u Srbiji i potpredsednika Skupštine Crne Gore koji tvrde da ovakva<br />
odluka predstavlja kršenje ustavnog <strong>prava</strong> o slobodi veroispovesti i međunarodnih<br />
konvencija o ljudskim pravima kojim se garantuje zaštita univerzalnih<br />
ljudskih sloboda i <strong>prava</strong>, kao i da zbog toga treba tražiti arbitražu<br />
međunarodnih institucija. 260<br />
Nekoliko meseci kasnije, u junu 2008. godine, Vrhovni sud Srbije uvažio<br />
je tužbu CPC, koja je u Crnoj Gori registrovana kao verska zajednica, i<br />
poništio rešenje Ministarstva vera RS, kojim je odbijen zahtev za upis eparhije<br />
CPC u Registar. Rešenje je poništeno zbog povrede pravila upravnog<br />
postupka, a u Ministarstvu vera je rečeno da su primedbe Vrhovnog suda<br />
proceduralne prirode, dok zakonitost suštine rešenja nije dovedena u pitanje,<br />
te da će Ministarstvo postupiti po sudskoj odluci i ponovo doneti rešenje<br />
o odbijanju zahteva za ragistraciju CPC u Srbiji. 261<br />
Izbor novog/starog ministra vera u Vladi Republike Srbije, nakon iscrpnih<br />
postizbornih kombinovanja, u javnosti je često povezivano upravo<br />
sa statusom CPC u Srbiji. Profesor Bogoljub Šijaković, svojim političkim<br />
259 Opšte obavezujuće uputstvo o ponašanju emitera: http://www.rra.org.yu/<br />
files/1219133376kodeksponasanjaemitera.pdf ; Danas, 10. 06. 2008.<br />
260 Danas, 08. 01. 2008.<br />
261 Danas, 12. 06. 2008.; 18. 06. 2008.
196 srbija 2008 : iii sloboda vere<br />
angažmanom u Crnoj Gori i obavljanjem funkcije ministra vera u Saveznoj<br />
vladi SRJ, u periodu od 2000. do 2001. godine, ostao je upamćen po stavu<br />
da se Haškom tribunalu ne isporuče lica koja se nalaze u bekstvu pred<br />
zakonom, zatim svojom interpretacijom veronauke u državnim školama<br />
kao osnovnog ljudskog <strong>prava</strong>, nazivanjem boraca za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> „političkim<br />
kameleonima“ i sl. Međutim, ovde je važnije prisetiti se bar jedne od<br />
izjava nekadašnjeg ministra vera u Saveznoj Vladi SRJ kao što je: „U Crnoj<br />
Gori postoji grupa delikvenata koja je u cetinjskoj policiji <strong>for</strong>mirala Udruženje<br />
zvano CPC“. Ministarstvo vera još uvek CPC kvalifikuje kao udruženje<br />
građana.<br />
Prema Pravilniku o sadržini i načinu vođenja Registra crkava i verskih<br />
zajednica (član 2, stav 2) „u saglasju sa Srpskom pravoslavnom crkvom u<br />
Registar se upisuje i odgovarajuća organizaciona jedinica Rumunske pravoslavne<br />
crkve u Banatu.“ U svojoj rezoluciji od 1. oktobra 2008. godine<br />
o položaju nacionalnih manjina u Vojvodini i rumunske nacionalne manjine<br />
u Srbiji Parlamentarna skupština Saveta Evrope je u vezi sa rumunskom<br />
i vlaškom manjinom istakla načelni značaj Okvirne konvencije za<br />
zaštitu nacionalnih manjina. Parlamentarna skupština je izrazila iznenađenje<br />
zbog dominantnog uticaja SPC na pitanje nepriznavanja RPC i pozvala<br />
vlast u Srbiji da rastereti Zakon o crkvama i verskim zajednicama od<br />
primene kanonskog <strong>prava</strong> jedne crkve na druge crkve. Srpska pravoslavna<br />
crkva, na ovaj način, ima dominantan uticaj u odlučivanju o tome da li će<br />
određene crkve i verske zajednice biti zvanično priznate, a ovakvim uplitanjem<br />
kanonskog i državnog <strong>prava</strong> SPC postaje deo aparata uprave. Ovakvo<br />
rešenje je protiv verskih <strong>prava</strong> i Ustava Republike Srbije.<br />
Ovde je neophodno napomenuti da je Izvršno veće Vojvodine svojevremeno<br />
tražilo da se Rumunska pravoslavna crkva i Grkokatolička crkva<br />
uvrste u red „tradicionalnih“ crkava i verskih zajednica, ističući da je<br />
njihov pravni status u uskoj vezi sa ostvarivanjem nacionalnih <strong>prava</strong> pripadnika<br />
rumunske, odnosno rusinske i ukrajinske nacionalne manjine. I<br />
pored tvrde politike Vlade Republike Srbije, vojvođanska vlada svake godine<br />
novčano pomaže, pored ostalih, i rumunsku i rusinsku crkvu. 262<br />
262 Danas, 05. 08. 2008.
Sloboda vere – između Ustava, Zakona i Registra<br />
197<br />
Prilikom posete Jehovinim svedocima, pomoćnik ministra vera izjavio<br />
je „da je Ustav najznačajniji pravni akt u zemlji, a njime je svim verskim<br />
zajednicama koje ne ugrožavaju državu dozvoljeno da deluju slobodno,<br />
bez obzira da li jesu ili nisu unete u pomenuti registar“. Zatim je, obrazlažući<br />
neke od ključnih razloga zbog kojih Jehovini svedoci nisu upisani u<br />
Ragistar crkava i verskih zajednica, pomoćnik ministra vera podsetio da su<br />
glavni razlozi „dosadašnje neke vrste nespremnosti“ da budu uneti u registar<br />
„zabrana članovima ove verske zajednice da primaju transfuziju krvi,<br />
kao i način na koji propovedaju svoju veru idući od vrata do vrata“. 263<br />
Pored navedene pravne diskriminacije, na želost, održava se trend<br />
permanentne diskriminacije. Prema izveštaju Foruma 18 264 , norveške nevladine<br />
organizacije, od januara do oktobra 2008. godine zabeleženi su sledeći<br />
verski incidenti: grafitirani su pretećim porukama rimokatolički hram<br />
u Smederevu, adventistički hramovi u Sivcu, Kragujevcu, Kuli, Negotinu i<br />
Beogradu, zgrade Jehovinih svedoka u Sremskoj Mitrovici i Kruševcu; razbijeni<br />
su prozori na adventističkom Teološkom seminaru, adventističkim<br />
crkvama u Nišu, Kragujevcu i Užicu, Mormonskoj crkvi u Beogradu i Novom<br />
Sadu; kamenovani su Pentekostalna crkva u Kraljevu, hramovi Jehovinih<br />
svedoka u Beogradu, Vranju i Leskovcu ... U Jagodini su razvaljivana<br />
vrata adventističke crkve, u Novom Sadu je oštećen automobil adventističkog<br />
sveštenika, u Despotovcu je sveštenik SPC napao nekoliko Jehovinih<br />
svedoka, uništeno je nekoliko spomenika na katoličkom groblju u Beloj<br />
Crkvi, a jedan od najupšadljivijih incidenata dogodio se u Bajinoj Bašti<br />
kada je pet stotina huligana napalo Jehovine svedoke za vreme njihove<br />
službe i kamenovalo zgradu u kojoj je obavljana služba. 265<br />
Nakon incidenata u Kragujevcu, Leskovcu, Jagodini, Sivcu, kao i nasilja<br />
u noći 16. novembra 2008. godine u Beogradu, Hrišćanska adventistička<br />
crkva obratila se Savetu Evrope i OEBS-u tražeći pomoć u zaštiti za svoje<br />
263 18. 12. 2008., U poseti Jehovinim svedocima: http://www.mv.sr.gov.yu/<br />
cir/index.php?option=com_content&task=view&id=224&Itemid=58<br />
264 Forum 18: Serbia: religious freedom survey, February 2009:<br />
http://www.<strong>for</strong>um18.org/Archive.php?article_id=1260<br />
265 Forum 18: Serbia: Violent attacks continuing, but mainly declining:<br />
http://www.<strong>for</strong>um18.org/Archive.php?article_id=1224;
198 srbija 2008 : iii sloboda vere<br />
građanske slobode i pravo na život. U saopštenju za javnost, Glavni odbor<br />
Hrišćanske adventističke crkve navodi da su se do sada „mnogo puta bezuspešno<br />
obraćali“ vlastima u Srbiji tražeći pomoć i zaustavljanje nasilja<br />
nad crkvom, njenom imovinom i vernicima. Povodom dosadašnjih molbi<br />
i apela nije bilo preduzetih mera u cilju sprečavanja nasilja, te su adventisti<br />
bili prinuđeni da se obrate međunarodnim institucijama. Podsećanja<br />
radi, krajem decembra 2007. godine, zbog sve češćih napada na njene<br />
hramove, Hrišćanska adventistička crkva je zatražila pomoć od premijera<br />
i predsednika Srbije, a istim povodom Centar za razvoj civilnog društva,<br />
u otvorenom pismu predsedniku Srbije, pozvao je nazaštitu <strong>prava</strong> protestantskih<br />
verskih zajednica. Otvoreno pismo predsedniku Srbije, povodom<br />
ispisivanja neprijateljskih poruka na hramovima u Sivcu i Kragujevcu, Hrišćanska<br />
adventistička crkva uputila je i krajem septembra 2008. godine 266 .<br />
Muslimani u Srbiji<br />
Nakon brojnih incidenata koji su potresali Sandžak tokom 2006. i 2007.<br />
godine, među kojima se posebno ističe onaj s početka oktobra 2007. godine,<br />
kada je nekoliko policajaca upalo u centralnu džamiju u Sjenici, sličan<br />
incident dogodio se 9. marta 2008. godine u Tutinu prilikom pripremanja<br />
bine za svečanost povodom postavljanja kamena temeljca za izgradnju<br />
medrese. Kao i mnogo puta pre toga, ovakvo delovanje organa izvršne vlasti,<br />
Ministarstva unutrašnjih poslova, prekršeni su članovi 11. i 44. Ustava<br />
Republike Srbije kojima se proklamuje odvojenost crkava i verskih zajednica<br />
od države i garantuje sloboda verskih zajednica da samostalno uređuju<br />
svoju unutrašnju organizaciju, verske poslove itd. Nakon napada<br />
policije na imame i vernike u Tutinu, pored reakcija predstavnika Mešihata<br />
Islamske zajednice u Srbiji, reagovao je i Rijaset Islamske zajednice u<br />
Bosni i Hercegovini apelujući na relevantne međunarodne organizacije da<br />
reaguju na kršenje ljudskih <strong>prava</strong> muslimana u Srbiji i tražeći od vlasti u<br />
Beogradu da poštuje svoj vlastiti zakon o slobodi vere i pravo muslimana<br />
da svoja verska pitanja uređuju prema tradiciji svoje vere i prakse.<br />
266 Blic, 26. 09. 2008.
Sloboda vere – između Ustava, Zakona i Registra<br />
199<br />
Na ovaj apel Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, oštro i<br />
odlučno reagovalo je Ministarstvo vera Republike Srbije saopštenjem koje<br />
je usledilo kao odgovor na “neobjektivne, neodgovorne i politički tendenciozne<br />
ocene”. Ministarstvo vera Republike Srbije je potsetilo javnost “da<br />
je muslimane u Srbiji podelio i danas deli upravo onaj ko danas poziva<br />
vlasti u Beogradu da to ne čine.” Na poziv Rijaseta Islamske zajednice<br />
u Bosni i Hercegovini upućen relevantnim međunarodnim organizacijama<br />
“da reaguju na flagrantno kršenje ljudskih <strong>prava</strong> muslimana u Srbiji”,<br />
Ministarstvo vera je reagovalo sledećim rečima: “Bezbednost, slobodu<br />
i <strong>prava</strong> muslimana u Srbiji krše jedino upravo muslimani koji podržavaju<br />
reisa Cerića i muftiju Zukorlića.” 267 Ovakvo, otvoreno stavljanje na jednu<br />
od sukobljenih strana demonstrirano je i susretom ministra vera Radomira<br />
Naumova i reis-ul-uleme Islamske zajednice Srbije Adema Zilkića, kao i<br />
upriličavanjem prijema Islamske zajednice Srbije povodom Ramazanskog<br />
bajrama u Domu Narodne Skupštine Republike Srbije.<br />
Ovakvo priklanjanje državnih organa jednoj strani i davanje jasnih signala<br />
koga oni podržavaju u ovom sporu, predstavlja grubo kršenje odrdbi<br />
vlastitog zakona, tačnije člana 7. Zakona o crkvama i verskim zajednicama<br />
koji jasno ističe da „...država ne može ometati primenu autonomnih propisa<br />
crkava i verskih zajednica“.<br />
Novi nesporazumi između sukobljenih organizacionih struktura<br />
Islamske zajednice nastali su početkom školske (2008/2009.) godine oko<br />
pitanja nadležnosti odabira i raspoređivanja veroučitelja u tutinskim i<br />
sjeničkim osnovnim i srednjim školama. Saopštenjem za javnost oglasila<br />
su se 23 smenjena veroučitelja iz Sjenice i Tutina, postavljena od strane<br />
Islamske zajednice u Srbiji, upozoravajući javnost „na samovolju direktora<br />
u tim školama koji im nisu dozvolili da izvode natavu islamske veronauke“.<br />
Mešihat Islamske zajednice u Srbiji najoštrije je osudio „kršenje verskih<br />
<strong>prava</strong> muslimana kroz ometanje održavanje veronauke.“<br />
267 Saopštenje Ministarstva vera Republike Srbije: Ko deli muslimane u Srbiji i ko krši<br />
njihova <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji (13.3.2008.), videti:<br />
http://www.mv.sr.gov.yu/cir/index.php?option=com_co<br />
ntent&task=view&id=185&Itemid=68
200 srbija 2008 : iii sloboda vere<br />
Nekoliko nedelja kasnije, isprovocirani prisustvom predstavnika Islamske<br />
zajednice Srbije, predstavnici Islamske zajednice u Srbiji napustili<br />
su sednicu Komisije za veronauku Vlade Srbije. Delegacija Islamske zajednice<br />
u Srbiji smatrala je da je neprihvatljivo da u radu Komisije učestvuje<br />
predstavnik rivalske struje, a poziv upravo tih predstavnika tumačen je<br />
kao provokacija od strane Ministarstva vera. Nekoliko dana kasnije portparol<br />
Mešihata Islamske zajednice u Srbiji saopštio je da je „u cilju saniranja<br />
posljedica ugrožavanja procesa islamske vjeronauke u nekim sandžačkim<br />
školama, Radna grupa Mešihata Islamske zajednice sačinila plan reakcija<br />
kako bi se svakodnevna nepravda prema pripadnicima islama otklonila“.<br />
U skladu sa planom, predviđena su protestna okupljanja ispred škola u kojima<br />
se krši versko pravo. Tim povodom, glavni muftija Muamer Zukorlić<br />
uputio je pismo Predsedniku Republike kojim je upozorio na „pravno <strong>nasilje</strong><br />
Ministarstva prosvete“ koje nije reagovalo na smenjivanje veroučitelja<br />
iz Islamske zajednice u Srbiji u školama u Tutinu i Sjenici.<br />
Većinska crkva u Srbiji<br />
Odsustvo bolesnog patrijarha, tj. njegov dug boravak na VMA, izazvalo je<br />
ozbiljnu institucionalnu krizu u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Oba redovna<br />
zasedanja Sabora SPC protekla su u znaku oštrih ras<strong>prava</strong> i sukobljavanja<br />
oko pitanja izbora novog patrijarha. Pored ovog, za funkcionisanje većinske<br />
crkve u Srbiji veoma važnog pitanja, episkopi su su međusobno sporili<br />
oko brojnih, uglavnom hroničnih problema unutar SPC.<br />
Redovnom majskom zasedanju Sabora, prethodio je spor između veoma<br />
uticajnih crkvenih velikodostojnika oko pitanja odnosa SPC prema<br />
tek uspostavljenim institucijama nezavisnog Kosova. Odluka vladike raško-prizrenskog<br />
Artemija kojom se nalaže sveštenstvu u njegovoj eparhiji<br />
da ne održava nikakve kontakte sa predstavnicima „nelegitimne i nezakonite<br />
šiptarske vlasti Kosova i Metohije“, ali i predstavnicima Misije EU i<br />
država koje su priznale nezavisnost Kosova, nije naišla na podršku i odobrenje<br />
Sinoda SPC kojim predsedava mitropolit Amfilohije. Nakon veoma<br />
oštrih izjava u javnosti, ispostavilo se da uzrok spora nije saradnja,
Sloboda vere – između Ustava, Zakona i Registra<br />
201<br />
odnosno nesaradnja sa kosovskim i evropskim institucijama, već važenje<br />
i primena Memoranduma o obnovi porušenih svetinja čijem se potpisivanju<br />
vladika Artemije protivio od samog početka. Sa jedne strane postoji<br />
stav da obnovu srpskih crkava i manastira ne treba da sprovode „oni koji<br />
su ih rušili“, dok druga strana smatra da treba prihvatiti saradnju u cilju<br />
očuvanja i zaštitete svetinja.<br />
Istim povodom došlo je do sukoba između vladike Artemija i vikarnog<br />
episkopa lipljanskog Teodosija koji je čak eskalirao fizičkim obračunom između<br />
sveštenstva u manastiru Visoki Dečani. Optužujući vladiku Teodosija<br />
da se suprotstavlja u najvažnijim pitanjima u radu eparhije, pre svega u<br />
vezi sa obnovom crkava i manastira na Kosovu, vladika Artemije smenio je<br />
lipljanskog vladiku zbog nediscipline i stvaranja dvovlašća u eparhiji. Na<br />
redovnom zasedanju Sinoda koje je ubrzo usledilo, a kome su prisustvovali<br />
i vladika Artemije i vladika Teodosije, zaključeno je da se „obustave svi<br />
sporovi i odluke vezani za nedavna zbivanja u manastiru Visoki Dečani i<br />
sve odluke s tim u vezi i sve ono što može ugroziti misiju SPC u celini, a<br />
posebno na Kosovu i Metohiji“. Ključne odluke u rešavanju spora unutar<br />
Eparhije raško-prizrenske prepuštene su Saboru SPC .<br />
Period pre majskog zasedanja Sabora SPC, obeležen je učešćem pojedinih<br />
episkopa SPC u političkoj kampanji za predsedničke i parlamentarne<br />
izbore. Episkop Filaret podržao je predsedničke kandidate iz različitih<br />
stranaka, Velimira Ilića i Milutina Mrkonjića, i blagosiljao ih u manastiru<br />
Mileševa 268 , dok je Eparhija raško-prizrenska jednom prilikom poručila da<br />
politika DS i G17 plus mora biti „stavljena daleko od pozicija vlasti“. 269 Za<br />
to vreme, SPC potresaju brojni sukobi između sveštenstva oko promena u<br />
služenju liturgije, te u jednom momentu trojica sveštenika u Čačku stupaju<br />
u štrajk glađu zbog odluke episkopa žičkog Hrizostoma da budu premešteni<br />
iz svojih dosadašnjih parohija. 270<br />
Tokom priprema jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, vladika<br />
Artemije nastavio je sa retorikom „odbrambenog rata“. U jednom intervjuu,<br />
datom nekoliko dana pre jednostranog proglašenja nezavisnosnosti,<br />
268 Večernje novosti, 5. 1. 2008.<br />
269 Blic, 11. 3. 2008.<br />
270 Politika, 1. 2. 2008.
202 srbija 2008 : iii sloboda vere<br />
vladika izjavljuje: „Srbija kao demokratska država, kao člainca Ujedinjenih<br />
nacija, treba da učini sve što bi učinila bilo koja druga demokratska država<br />
kada bi joj neko otimao deo teritorije. To podrazumeva sve. Pa neka oni<br />
razmišljaju šta u to sve spada. Koja sredstva? Sve. Zašto ne i vojna intervencija?!<br />
Jer, čemu vojska ako joj nije zadatak da štiti teritoriju.“ Svestan<br />
oštrine citirane izjave, vladika Artemije zatim nastavlja: „Mene sad optužuju<br />
kao da ja tražim da Srbija ratuje. Ne. Rat izaziva i traži onaj koji napada,<br />
a ne onaj koji se brani.“ 271 U duhu predlaganja „paketa mera“ iz decembra<br />
2007. godine, usledio je nov „paket“ kojim vladika predlaže sledeće: <strong>for</strong>miranje<br />
vlade nacionalnog spasa, odbijanje potpisivanja bilo kog pakta ili<br />
dogovora sa EU ili sa bilo kojom zemljom koj aprizna nezavisnost Kosova,<br />
slanje vojnog i policijskog osoblja na Kosovo sa zadatakom da spreči<br />
bilo kakav napad na strukture srpske vlade, raspoređivanje srpskih vojnih<br />
snaga u južnoj Srbiji, objaviti da će Srbija kupiti najsavršenije borbene sisteme<br />
od Rusije i drugih zemalja koje poštuju teritorijalni integritet Srbije<br />
i međunarodno pravo, zatim pozivanje Rusije i drugih zemalja da uspotsave<br />
vojno prisustvo u Srbiji i da pošalju dobrovoljce kako bi nam pomogli<br />
u našoj pravednoj borbi, raspoređivanje posmatrača svih prijateljskih i<br />
dobronamernih zemalja na Kosovu i Metohiji, kako bi bili svedoci napada<br />
kojima smo izloženi, kao i naše legitimne odbrane, itd.<br />
Redovno majsko zasedanje Sabora SPC započelo je dvodnevnom raspravom<br />
oko pitanja ko će u odsustvu obolelog patrijarha predsedavati<br />
Saborom? Između najstarijeg mitropolita po hirotoniji u Sinodu crnogorsko-primorskog<br />
Amfilohija, koji ujedno vrši funkciju „zamenika“ patrijarha,<br />
i najstarijeg mitropolita po hirotoniji u Saboru zagrebačko-ljubljanskog<br />
Jovana, izabran je prvi, a na Saboru je doneta samo jedna odluka da u odsustvu<br />
poglavara Sinod nastavi da rukovodi Crkvom. Na ovom redovnom<br />
zasedanju nisu izabrani ni novi članovi Sinoda, pošto su episkopu bihaćko-petrovačkom<br />
Hrizostomu i mileševskom Filaretu istekli mandati.<br />
Održavanje jesenjeg zasedanja Sabora bilo je pod znakom pitanja sve<br />
do nekoliko dana pred sam početak rada. Petodnevni skup episkopa prošao<br />
je u razmatranju molbe patrijarha Pavla da se povuče sa svetosavskog<br />
trona i oštrih ras<strong>prava</strong> o autentičnosti patrijarhovog potpisa na tom<br />
271 NIN, 14. 02. 2008.
Sloboda vere – između Ustava, Zakona i Registra<br />
203<br />
dokumentu. Iz saopštenja za javnost koje je usledilo nakon završetka Sabora,<br />
saznali smo da je patrijarh „umoljen“ da ostane na čelu SPC, a Sinod<br />
i dalje ostaje u funkciji (kolektivnog) poglavara.<br />
Odluke Sabora SPC predstavljaju pokušaj smirivanja strasti između<br />
sukobljenih frakcija unutar epikopata. Nije mali broj episkopa, kako svedoči<br />
i sadržaj pisma episkopa Grigorija, koji se zalažu za izbor novog patrijarha<br />
kako bi se konačno omogućilo Ustavom SPC i kanonskim pravom<br />
predviđeno funkcionisanje crkvenih organa. Sa druge strane, upravo Ustav<br />
SPC i kanonsko pravo pružaju argumente onim episkopima koji ističu da<br />
je funkcija patrijarha doživotna i da je neprimereno birati novog patrijarha,<br />
naročito ako se uzme u obzir njegov autoritet. I među jednima i među<br />
drugima ima onih koji pretenduju na svetosavski presto, ali u javnosti prisutna<br />
teza o postojanju dve struje unutar epikopata SPC – re<strong>for</strong>misti i tradicionalisti,<br />
novotarci i konzervativci, golubovi i jastrebovi, mlađi i stariji<br />
– relativizuje se u zavisnosti od pitanja oko kojih postoje neslaganja.<br />
Tako na primer, u SPC preovlađuju bar dva stava u pogledu ekumenizma.<br />
Jedan bi bio ekstremni stav da je ekumenizam „svejeres“ i da je<br />
jeres sve što nije pravoslavlje; drugi se ogleda u postojanju mogućnosti<br />
dijaloga sa Rimokatoličkom crkvom, pa čak i nekim drugim „tradicionalnim“<br />
verskim zajednicama. Međutim, otvorenost prema malim verskim<br />
zajednicama ne karakteriše čak ni najliberalnije krugove unutar SPC. Antiekumenski<br />
stav velikog broja predstavnika SPC, kao i kruto pridržavanje<br />
fundamenata svoje vere, o čemu svedoče brojne nesuglasice oko načina<br />
služenja liturgije, samo su neka od obeležja današnje isključivosti SPC.<br />
Pomenuto pismo vladike Grigorija, najmlađeg vladike u episkopatu<br />
SPC, koje je objavljeno 272 nekoliko dana nakon završetka jesenjeg zasedanja<br />
Sabora, potvrdilo je da u SPC postoje veoma duboke podele i da će se<br />
održavanjem postojećeg stanja podele produbljivati i sukobi zaoštravati.<br />
Taksativnim nabrajanjem nekoliko spornih tačaka, kao što su „pilatovsko<br />
pranje ruku“ u slučaju Pahomije, „raskolnički duh“ vladike Artemija, štrajk<br />
glađu vladike Filareta, gnev izazvan prestavkom episkopa Gerasima i Fotija<br />
o lustraciji u Crkvi, vladika Grigorije ukazuje na arhijerejsku „nespremnost<br />
272 Večernje novosti, 09. 12. 2008.
204 srbija 2008 : iii sloboda vere<br />
i nesposobnost za pastirske izazove vremena“ i začuđujuće odsustvo sluha<br />
za probleme savremenog društva.<br />
Ovo pismo, koje je bilo upućeno arhijerejima SPC, dugo je ignorisano<br />
od strane episkopa SPC, pa čak nije ni bilo na dnevnom redu zasedanja<br />
Sinoda koje je usledilo nedelju dana nakon njegovog objavljivanja. Ipak,<br />
planirano pojavljivanje autora spornog pisma u jednoj televizijskoj emisiji,<br />
nije naišlo na odobrenje mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija<br />
koji je „posavetovao“ vladiku Grigorija da to ne čini radi sopstvenog dostojanstva<br />
i dostojanstva Crkve. 273<br />
Ovde je neophodno pomenuti još jedno pismo koje je Sinod SPC uputio<br />
Predsednici Narodne Skupštine RS povodom predloga novog Statuta<br />
AP Vojvodine u kom se izlaže sledeće: „Kao vekovni čuvar srpskog duhovnog<br />
bića, pa i nacionalnog identiteta i u doba kada Srpske države nije bilo,<br />
SPC izražava veliku zabrinutost za suverenitet i teritorijalni integritet države<br />
Srbije, koji je najpre teško narušen, nadamo se samo privremeno, nasilnim<br />
otimanjem i okupacijom Kosova i Metohije, a potom pokušajem da<br />
se od AP Vojvodine načini nova država u državi Srbiji. (...) Kako se ovim<br />
predlogom Statuta AP Vojvodine započinje novo rasparčavanje i razaranje<br />
već smanjene i ubogaljene srpske države ...“ Pismo „sličnog sadržaja“, koje<br />
je šef poslaničke grupe DSS nazvao „nekom vrstom moralnog upozorenja“,<br />
upućeno je i Predsedniku RS i Predsedniku Vlade RS. U duhu oštrih kritika<br />
državne politike prema statusu Kosova i Metohije, u kojima najoštrije<br />
stavovove iznosi vladika Artemije, SPC „na vreme“ upozorava da predloženi<br />
Statut predstavlja veliku opasnost po očuvanje srpskog identiteta u<br />
Vojvodini.<br />
Povlačenje Predloga Zakona o borbi protiv diskriminacije, koji je već<br />
bio u skupštinskoj proceduri, nakon telefonske urgencije vladike Irineja,<br />
još jednom je pokazalo da SPC ima veliki uticaj na političke procese u<br />
Srbiji. Tradicionalne verske zajednice pridružile su se apelu SPC u kome<br />
se negoduje zbog članova 18. i 21. i ukazuje da Predlog Zakona mora da<br />
se usaglasi sa standardima Saveta Evrope, Evropske unije i razvijenih <strong>demokratija</strong>.<br />
Interesantno je da se SPC nije oglašavala kada su upravo Savet<br />
Evrope, OEBS i Venecijanska komisija iznosili kritike na pojedine članove<br />
273 Večernje novosti, 20. 12. 2008.; Glas javnosti, 20. 12. 2008.
Sloboda vere – između Ustava, Zakona i Registra<br />
205<br />
Zakona o crkvama i verskim zajednicama. Protivzakonit način povlačenja<br />
Predloga Zakona iz poodmakle skupštinske procedure ponovo je aktuelizovao<br />
raspravu odnosa države i crkve: povlačeći Predlog Zakona Vlada RS<br />
je zapravo dozvolila da neosporno pravo crkava i verskih zajednica da se<br />
izjašnjavaju o važnim pitanjima za državu i društvo preraste u pravo veta,<br />
što predstavlja kršenje ustavom propisanih načela sekularnosti.<br />
Zaključak<br />
Republika Srbija je prema važećem Ustavu (čl. 11. i 44.) svetovna država<br />
u kojoj su crkve i verske zajednice odvojene od države i međusobno ravnopravne.<br />
Zakon o crkvama i verskim zajednicama uvodi versku diskriminaciju<br />
(naročito čl. 18. i 19.) koju pojačava podzakonski akt – Pravilnik o<br />
sadržini i načinu vođenja Registra crkava i verskih zajednica. Dok je ustavno<br />
rešenje nediskriminatorsko, Zakonu su neophodne izmene, a Pravilnik<br />
koji najneposrednije uređuje funkcionisanje verskih zajednica omogućuje<br />
gotovo potpunu proizvoljnost izvršne vlasti.<br />
Indiferentan odnos državnih institucija prema diskriminaciji ugrožava<br />
kako verska <strong>prava</strong> pripadnika, naročito „netradicionlnih“, crkava i verskih<br />
zajednica, tako i ustavnost i zakonitost poretka u našoj državi. Internacionalizacija<br />
zaštite verskih <strong>prava</strong> sve češće postaje jedini način da pripdnici<br />
određenih crkava i verskih organizacija zaštite svoja osnovna <strong>ljudska</strong><br />
<strong>prava</strong>, na šta nam ukazuju brojni susreti visokih predstavnika Islamske<br />
zajednice sa ambasadorima SAD, Irana, Austrije, predstavnikom OEBS-a,<br />
zatim obraćanje Hrišćanske adventističke crkve Savetu Evrope i OEBS-u,<br />
reagovanje ministra spoljnih poslova Rumunije na podizanje crkve za rumunsku<br />
manjinu u Timočkoj krajini itd. Politički napori Ministarstva vera<br />
da obnovi „simfoniju“ ili „sinergiju“ crkve (SPC) i države u suprotnosti su<br />
sa ispunjavanjem međunarodnih standarda i obaveza koje je naša zemlja<br />
preuzela i koje Ministarstvo vera ne može javno da odbaci.
206
207<br />
IV<br />
Pravni sistem
208
209<br />
Uvod<br />
Srbija još uvek nije dostigla nivo političke, ekonomske i socijalne sigurnosti<br />
koji bi bili čvrst temelj za izgradnju pravne države. I tokom 2008. sva<br />
tri stuba sistema su ostala nestabilna. Izvršna vlast je demonstrirala nemoć<br />
u sučeljavanju sa nagomilanim problemima iz prošlosti i ustupcima<br />
koje je primorana da čini radi sopstvenog održavanja na vlasti. Takođe, i<br />
zbog ozbiljnih efekata ekonomske krize koji mogu imati dramatične posledice<br />
po stabilnost države. Skupština je, kao nosilac zakonodavne vlasti,<br />
i dalje oličenje partikularizma najrazličitijih interesa i talac višegodišnjeg<br />
odlaganja sistemskog i zakonitog uređenja sopstvenog rada. Pravosuđe još<br />
uvek nije blizu postizanja optimalnog ustrojstva, kako u domenu funkcionalnog<br />
uređenja sudova i tužilaštava, tako i u jasno izvedenoj nadležnosti,<br />
zakonskom okviru i njegovoj neposrednoj primeni. Posledica nedovoljne<br />
i/ili često destruktivne političke volje je ogromno kašnjenje države u ispunjavanju<br />
obaveza i, u praksi, nemogućnost implementacije već usvojenih<br />
zakona i standarda. To čitav sistem re<strong>for</strong>mi čini neodrživim na duži rok, i<br />
što je još gore, neotpornim na izazove i ekonomske krize, i tranzicije. Odsustvo<br />
poverenja građana u institucije, pre svega, Skupštinu i sudove, uz<br />
istovremeno visoku percepciju korupcije i brojnih povreda ljudskih <strong>prava</strong>,<br />
ostaje dominantna karakteristika svih slojeva društva.
210 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
Pravosuđe: još jedna<br />
izgubljena godina<br />
Iako je godinama meta kritika laičke i stručne javnosti, političara i međunarodnih<br />
eksperata, pravosuđe u Srbiji se i dalje radije tretira kao „dežurni<br />
krivac“, nego što se njime neko ozbiljno bavi. Problemi sa kojima<br />
se sistem suočava gotovo čitavu deceniju nakon promene režima, uglavnom<br />
su isti. Korupcija, preveliki broj nerešenih predmeta, sporost i neefikasnost...<br />
samo su najčešće korišćene kvalifikacije u kojima, naravno, ima<br />
puno istine. Ono što je običnim građanima manje poznato jeste činjenica<br />
da je re<strong>for</strong>ma u pravosuđu, uvek i svuda, krajnje delikatan i složen proces.<br />
On se ne započinje bez jasno sagledanih potreba, argumentovanih razloga<br />
i neophodnog društvenog konsenzusa, pri čemu je postojanje političke<br />
volje imperativ.<br />
Sva je prilika da se u preko potrebnu re<strong>for</strong>mu pravosudnog sistema<br />
u Srbiji ušlo bez sva tri pomenuta elementa. Izuzev prilično pojednostavljene<br />
konstatacije da je pravosuđe bilo potporni stub Miloševićevog režima<br />
(kao da istu ulogu nisu imali i vlada, skupština, vojska, policija, mediji<br />
itd), sve više se stiče utisak da ciljevi re<strong>for</strong>me nisu jasno definisani, razlozi<br />
nisu objektivno sagledani, a saglasnost ključnih faktora niti je postojala,<br />
niti je bilo ko na njoj insistirao. Okolnost da je država neprestano u političkim<br />
turbulencijama koje uslovljavaju nestabilnu atmosferu u društvu,<br />
je dodatni otežavajući faktor. Smenjivanje ukupno pet vlada i četiri skupštinskih<br />
saziva od 2001. godine, svakako nisu stimulativan okvir za kreiranje<br />
funkcionalnih, efikasnih, odgovornih i nezavisnih sudova i tužilaštava.<br />
Mada su nova Vlada i Skupština, <strong>for</strong>mirane nakon prevremenih parlamentarnih<br />
izbora u maju 2008, nastavile da rade na zakonima i re<strong>for</strong>mi institucija<br />
u skladu sa obavezama koje proističu iz Sporazuma o stabilizaciji<br />
i pridruživanju, do velikog kašnjenja došlo je u svim sektorima i naročito,<br />
u pravosuđu. Tačnije rečeno, Srbija tokom 2008, nije uspela da nadoknadi<br />
ni zaostatak iz prethodne godine, ni da izvrši neophodne pripreme koje bi<br />
omogućile dalje promene. Narodna skupština od aprila 2006. nije izabrala
211<br />
nijednog sudiju, iako je prema sistematizaciji bilo upražnjeno više od 200<br />
sudijskih mesta širom Srbije. U isto vreme, Skupština nije donosila ni odluke<br />
o razrešenju zbog navršenja radnog veka, pa su takve sudije primale<br />
platu iako više nisu mogli da rade. Takođe, više od tri godine nije razmatrano<br />
desetak predloga o razrešenju sudija zbog nestručnog i nesavesnog<br />
rada, pa su i oni sudili, što je dodatno kompromitovalo sudski sistem 274 .<br />
Ovakva situacija je trajala sve do oktobra 2008, kada su poslanici počeli da<br />
donose prve odluke o prestanku i razrešenju sudijske i tužilačke funkcije.<br />
U narednih šest meseci, pravosuđe je ostalo bez 20 tužilaca i 88 sudija, kojima<br />
je Skupština potvrdila prestanak funkcije iz različitih razloga. 275<br />
Budući da tokom godine nisu vršena imenovanja sudija i da su sudovi<br />
primili nove predmete, bilans sa kojim se ušlo u 2009. godinu ukazuje da<br />
su bili prilično efikasni, ali se broj nerešenih predmeta koji se prenose u<br />
narednu godinu nikako ne smanjuje. 276<br />
274 Kuriozitet je, na primer, slučaj sudije Ljubomira Vučkovića, koji se od februara 2008,<br />
nalazi na izdržavanju šestogodišnje zatvorske kazne zbog primanja mita. Nakon što<br />
je presuda postala pravosnažna, Personalno veće je još u septembru 2007, uputilo<br />
zahtev Skupštini Srbije za njegovo razrešenje. Sudija Vučković je razrešen sudijske<br />
dužnosti tek 7. oktobra 2008. Do tada je bio sudija Vrhovnog suda pod suspenzijom.<br />
275 U okviru tužilaštva, zbog nesavesnog i nestručnog vršenja dužnosti razrešena su dva<br />
tužioca, zbog navršenja radnog veka prestala je dužnost pet tužilaca, trajni gubitak<br />
radne sposobnosti je konstatovan kod jednog tužioca, a na lični zahtev je iz tužilaštva<br />
otišlo dvanaest tužilaca. Iz redova sudija, dužnosti je razrešeno dvoje sudija zbog<br />
osude za krivično delo, zbog nesavesnog vršenja dužnosti razrešen je jedan predsednik<br />
suda, zbog trajnog gubitka radne sposobnosti prestala je funkcija jednom sudiji,<br />
zbog navršenja radnog veka kod 22 sudija, a na lični zahtev kod čak 62 sudija.<br />
276 Ukupan broj predmeta u sudovima opšte nadležnosti u 2008, je bio 2.395.699; od tog<br />
broja, kod opštinskih sudova je bilo u radu 2.108.513 predmeta, kod okružnih sudova<br />
236.016 predmeta i kod Vrhovnog suda Srbije 51.170 predmeta. U odnosu na 2007.<br />
godinu, broj novoprimljenih predmeta je bio veći za 6,46 odsto (preko sto hiljada<br />
predmeta). Od ukupnog broja predmeta u radu rešeno je 1.605.861 predmeta, dok je<br />
nerešeno 789.453 predmeta.<br />
Izveštaj o radu Vrhovnog suda Srbije sa prikazom rada sudova opšte nadležnosti za<br />
2008. godinu, www.vrhovni.sud.srbija.yu/izvestaji.
212 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
Problemi koji opterećuju sudove su, manje-više, poznati. Broj novoprimljenih<br />
predmeta i dalje je veoma veliki, sudije su neravnomerno opterećene,<br />
mreža sudova je neadekvatna (što rezultira većim brojem sudija<br />
od potrebnog u manjim mestima, i hroničnim nedostatkom sudija u velikim<br />
gradovima), smeštajni uslovi i opremljenost mnogih sudova su apsolutno<br />
neodgovarajući i bitno utiču na kvantitet i kvalitet posla, izvršenje<br />
je i dalje bolan i nerešiv problem... O svemu tome pojedine sudije su govorile<br />
javno, kao i o pretnjama i rizicima kojima su izloženi u obavljanju<br />
svoje profesije. Međutim, o nesavesnom i nestručnom radu, korupciji, pritiscima<br />
i nedozvoljenim vezama, sudije i tužioci nerado govore, a u retkim<br />
javnim nastupima na direktna pitanja odgovaraju najčešće uopšteno.<br />
Iako su pravosudne funkcije po mnogo čemu specifične, a njihovi nosioci<br />
svakako nisu i ne treba da budu neprimereno medijski eksponirani, činjenica<br />
je da je pravosuđe (osim zdravstva) najzatvorenija oblast za javnost.<br />
Postojanje esnafske solidarnosti ne mora biti nužno negativno ako se zasniva<br />
na profesionalnim standardima i specifičnostima struke. Međutim,<br />
kada ta solidarnost postane barijera prema spoljnom svetu i dobije odlike<br />
izuzetnosti, prividna zaštićenost bazirana na međusobnom razumevanju<br />
i poverenju ubrzo će pokazati i negativnu stranu – isključenost iz društvenog<br />
okruženja, nepoverenje i revolt šire zajednice (često neopravdane), nedostatak<br />
podrške i marginalizaciju. Utisak je da srpsko pravosuđe upravo<br />
ubire gorke plodove svog „izuzetnog statusa“: predmet je (ne)opravdanih<br />
kritika i građana i državnih funkcionera, ne uživa razumevanje za realne<br />
probleme i teškoće sa kojima se suočava, i nema odgovarajuću podršku da<br />
ih prevaziđe.<br />
U Srbiji je nužna i gotovo svakodnevna potreba za stručnim oglašavanjem<br />
i reagovanjem pravnika, pa i onih koji rade u pravosuđu. Generacije<br />
sudija i tužilaca koje su decenijama školovane da budu deo privilegovanog,<br />
ali i zavisnog sistema, nisu se najbolje snašle u vremenu promena.<br />
U vreme prethodnog režima samo su pojedinci imali profesionalnu i ličnu<br />
hrabrost da javno iznesu svoje, ili stavove struke. Kako u državi nije<br />
obavljena lustracija, poslednjih godina se pravosudni radnici nose i sa teretom<br />
bliske prošlosti, ali i sa novinama koje teško i bojažljivo usvajaju.<br />
Zato je i njihovo stručno mišljenje (na primer, o zakonima koji se usvajaju
Pravosuđe: još jedna izgubljena godina<br />
213<br />
ili strategijama koje ne uzimaju u obzir pravne posledice), u javnosti retko<br />
i gotovo uvek samocenzurisano. Pravosuđe još nije pronašlo optimalnu<br />
meru između društvene odgovornosti profesije i jeftinog dnevnopolitičkog<br />
angažovanja; još uvek se nerado i ograničeno govori o izvršnoj i zakonodavnoj<br />
vlasti, čak i kada one svojim delovanjem direktno ugrožavaju<br />
funkcionisanje sudova ili drugih segmenata pravosuđa; ne komentarišu se<br />
napadi na struku, niti brane njeni profesionalni stavovi.<br />
Tokom 2008. sudije su se, ipak, u velikom broju ujedinile da bi osporili<br />
usvajanje novog Zakona o sudijama. Radi se o jednom iz seta pravosudnih<br />
zakona koje je Skupština usvojila krajem godine 277 . Iako su se u stručnoj<br />
javnosti i za skupštinskom govornicom mogle čuti primedbe na više zakona<br />
(osim na Zakon o sudijama, i na Zakon o javnim tužilaštvima i naročito<br />
na Zakon o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava), pažnju<br />
sudija su privukle jedino prelazne odredbe Zakona o sudijama, koje predviđaju<br />
opšti izbor, odnosno reizbor svih sudija. Primedbi je, doduše, bilo<br />
i na prelazne odredbe Zakona o Visokom savetu sudstva, kojima se omogućava<br />
značajan politički uticaj na izbor prvog saziva Visokog saveta sudstva.<br />
Uprkos brojnim upozorenjima i negodovanjima (ne samo sudija), svi<br />
zakoni su usvojeni kao suštinski nepromenjeni predlozi 278 . Osim opšteg<br />
277 Ukupno šest sistemskih zakona koji predstavljaju nastavak re<strong>for</strong>me u oblasti pravosuđa<br />
je razmatrano, a potom i usvojeno u Skupštini Srbije 22. decembra 2008. Svi su<br />
objavljeni u Službenom glasniku RS br.116/08 (Zakon o sudijama, Zakon o Visokom<br />
savetu sudstva, Zakon o javnom tužilaštvu, Zakon o Državnom veću tužilaca, Zakon<br />
o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava i Zakon o uređenju sudova).<br />
278 Kvorum za početak glasanja obezbedili su poslanici opozicione Liberalno demokratske<br />
partije, kako bi omogućili usvajanje izmena Zakona o putnim is<strong>prava</strong>ma i time<br />
produžili važnost starih pasoša do kraja 2009. Poslanici vladajuće poslaničke grupe<br />
Manjina nisu želeli da ubace poslaničke kartice zbog neslaganja sa Predlogom<br />
zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava. Skupština Srbije je iz<br />
seta pravosudnih zakona prvo usvojila Zakon o uređenju sudova, kojim se regulišu<br />
nadležnosti i organizacija sudova. Za to je glasao 141 poslanik, devet nije glasalo,<br />
od ukupno 150 poslanika. Zakon predviđa da sudsku vlast u Srbiji vrše sudovi opšte<br />
i posebne nadležnosti. Sudovi opšte nadležnosti su osnovni, viši i apelacioni sudovi<br />
u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu i Vrhovni kasacioni sud, kao najviši sud<br />
u zemlji. Kao sudovi posebne nadležnosti u Srbiji će postojati privredeni sudovi,<br />
Privredni apelacioni, Viši prekršajni i Upravni sud. Poslanici su potom izglasali Zakon
214 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
izbora sudija koji bi trebalo da se obavi najkasnije do 1. decembra 2009,<br />
kako bi stupili na dužnost 1. januara naredne godine, Zakon o sudijama po<br />
prvi put uvodi vrednovanje rada i disciplinsku odgovornost sudija. Inače,<br />
izbor i razrešenje sudija, kao i kriterijumi, biće u nadležnosti Visokog saveta<br />
sudstva, a ne Skupštine kao do sada. Bojazan od političkog uticaja na<br />
<strong>for</strong>miranje i rad ovog tela nisu bez osnova. Naime, od jedanaest članova<br />
Visokog saveta sudstva osam će izabrati Skupština (šest iz reda sudija, jednog<br />
advokata i jednog profesora <strong>prava</strong>), a tri člana su po funkciji (ministar<br />
pravde, predsednik Odbora za pravosuđe i predsednik Vrhovnog kasacionog<br />
suda). Do sada je izabrano pet članova iz reda sudija 279 .<br />
Društvo sudija Srbije je zbog ovakvih zakonskih rešenja protestovalo<br />
i upozorilo brojne međunarodne organizacije i institucije, od Konsultativnog<br />
veća evropskih sudija (CCJE), Venecijanske komisije, specijalnog<br />
izvestioca UN za nezavisnost pravosuđa, komesara za proširenje EU, OEBS<br />
i dr. Nakon usvajanja zakona u parlamentu, ova stručna organizacija je<br />
podnela Ustavnom sudu inicijativu za pokretanje postupka za ispitivanje<br />
ustavnosti odredaba Zakona o sudijama i Visokom savetu sudstva 280 . Ovaj<br />
sud je, inače, posle više od godinu dana održao redovnu sednicu početkom<br />
januara 2008. Njegovo konstituisanje još uvek nije završeno jer od 15<br />
sudija nedostaje pet, koje treba da imenuje Vrhovni kasacioni sud koji još<br />
o sudijama koji utvrđuje opšti izbor sudija i Zakon o Visokom savetu sudstva u čijoj<br />
će nadležnosti biti izbor i razrešenje sudija. Za oba zakonska predloga glasali su i<br />
poslanici manjina i Liberalno demokratske partije. Zakon o sudijama usvojen je sa 141<br />
glasom za, a glasova protiv i uzdržanih nije bilo. Za Zakon o Visokom savetu sudstva<br />
glasalo je 139 poslanika, protiv i uzdržanih nije bilo. Zakon o sedištu i području sudova<br />
i javnih tužilaštava, kojim je predviđeno uspostavljanje nove pravosudne mreže uz<br />
značajno smanjenje broja sudova, dobio je podršku 123 poslanika vladajuće većine,<br />
protiv je bilo 13, uzdržan jedan, a troje nije glasalo. Protiv ovog rešenja izjasnili su se<br />
poslanici SVM, poslanik Koalicije Albanaca Preševske doline, kao i poslanici LDP, dok<br />
poslanici SRS i DSS nisu učestvovali u glasanju.<br />
Blic, 22 decembar 2008.<br />
279 Pored pet članova Visokog saveta sudstva, Skupština je na sednici održanoj 30. marta<br />
2009, izabrala i sedam članova Državnog veća tužilaca, i to šest iz reda javnih tužilaca i<br />
zamenika javnih tužilaca, i jednog profesora Pravnog fakulteta.<br />
www.parlament.sr.gov.yu/doneta ostala akta<br />
280 Inicijativa je podneta 4.marta 2009. i o njoj se Ustavni sud još nije izjasnio.
Pravosuđe: još jedna izgubljena godina<br />
215<br />
nije ustanovljen. Imajući u vidu osetljivost teme i ograničen rad Ustavnog<br />
suda, realno je očekivati da se on o podnetoj inicijativi neće brzo izjasniti.<br />
Na drugoj strani, neažurnost Parlamenta i mnoge nepoznanice koje prate<br />
reizbor sudija ne garantuju da će se taj proces odvijati u skladu sa zadatim<br />
rokovima. Ostaje da se vidi kako će on teći, ali je razloga za zabrinutost veoma<br />
mnogo.<br />
U međuvremenu, teško je pretpostaviti da će se sudije baviti i nekim<br />
drugim, veoma važnim temama. Pitanje poštovanja međunarodnih standarda<br />
je svakako jedno od najznačajnijih. Pravosuđe u Srbiji je, čini se, i<br />
dalje nespremno da u praksi primenjuje međunarodne dokumente koje<br />
je država ratifikovala i obavezala se na njihovo poštovanje, kao što je, na<br />
primer, Evropska konvencija o ljudskim pravima. Sudovi i tužilaštva se veoma<br />
malo, gotovo incidentno, pozivaju na povrede ljudskih <strong>prava</strong>. Različiti<br />
vidovi diskriminacije i tortura su i dalje kvalifikacije koje se retko sreću.<br />
Kršenje ljudskih <strong>prava</strong> i povreda više članova konvencije, predmet su sve<br />
većeg broja tužbi pred Evropskim sudom za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Strazburu. Za<br />
pravosuđe bi morala biti posebno zabrinjavajuća okolnost da se najčešće<br />
predstavke pred ovim sudom baziraju na povredi <strong>prava</strong> na pravično suđenje,<br />
odnosno neopravdano dugo trajanje postupka ili neizvršenje pravosnažne<br />
odluke.<br />
Osim svega rečenog, sudovi i tužilaštva godinama unazad ne koriste<br />
u dovoljnoj meri mogućnost <strong>for</strong>miranja pravne prakse, na način kako je<br />
to uobičajeno u razvijenijim državama. To bi značajno doprinelo popunjavanju<br />
zakonskih praznina i ispravljanju postojećih nejasnoća. Naravno,<br />
pravna praksa ne može i ne sme biti dominantna nad legislativom, niti je<br />
pozivanje na nju uvek moguće, ali bi kreativnost i argumentovano sudijsko<br />
ili tužilačko obrazloženje bili od velike koristi za prevazilaženje mnogih<br />
spornih situacija u predmetima. Za to je, osim stručnosti, neophodna<br />
i potpuna nezavisnost od izvršne i zakonodavne vlasti, ali i od svih drugih<br />
pritisaka. Uprkos tvrdnjama da ta nezavisnost postoji, isuviše je sumnji i<br />
dokaza da to nije tako.
216 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
Nezavisne institucije<br />
Ombudsman<br />
Kao značajni korektori vlasti i državnih institucija u postupku zaštite ljudskih<br />
<strong>prava</strong> građana, značajno mesto zauzimaju tzv.nezavisne institucije.<br />
Pored pojedinih antikorupcijskih, u proteklom periodu je posebno ohrabrujući<br />
rad kancelarije zaštitnika građana.<br />
Zaštitnik građana je tokom 2008.uspeo da obezbedi uslove za rad i<br />
pristojan broj zaposlenih u više službi. Iako nova institucija, rezultati ombudsmana<br />
su značajno doprineli promociji i zaštiti ljudskih <strong>prava</strong>.<br />
Zaštitnik građana se tokom cele godine javno oglašavao povodom svih<br />
slučajeva kršenja ljudskih <strong>prava</strong>. Veoma je važno da su NVO i razne ugrožene<br />
manjinske grupe, po prvi put dobile podršku jedne institucije koju<br />
je osnovala država. Zaštitnik je pravovremeno i bez kompromisa osudio<br />
napade na LGBT populaciju i njihove organizacije, zahtevajući od nadležnih<br />
državnih organa da im obezbede slobodu okupljanja i zaštite od nasilja;<br />
osudio je nasilne akte prema pripadnicima albanske nacionalnosti i<br />
prema Romima, ističući neprihvatljivost diskriminacije kojoj je ova grupa<br />
kontinuirano izložena; takođe je upozorio na slučajeve pretećih ponašanja<br />
i napada na branitelje ljudskih <strong>prava</strong> i kritikovao zvanične institucije i<br />
organe zbog nedovoljne i neefikasne reakcije. Zahvaljujući zakonskoj mogućnosti<br />
da u skupštinskoj proceduri predlaže zakone i stavlja amandmane<br />
na predloge zakona koji zadiru u oblast ljudskih <strong>prava</strong>, iskorišćeno je<br />
nekoliko prilika za korekciju predloga koji bi inače bili usvojeni u prvobitnom<br />
obliku.<br />
Posebno je značajna i ohrabrujuća svest o potrebi zastupanja stavova<br />
i inicijativa koje dolaze od civilnog sektora i drugih nezavisnih institucija.<br />
Tako je ombudsman podneo amandmane na predlog Zakona o zaštiti podataka<br />
o ličnosti koje je pripremio poverenik za pristup in<strong>for</strong>macijama od<br />
javnog značaja, a koji nema zakonsku mogućnost da podnosi amandmane<br />
u Skupštini. Ovim amandmanima je značajno unapređen predlog zakona<br />
i zaštićena <strong>prava</strong> građana od nekontrolisane i nedefinisane kontrole
Nezavisne institucije<br />
217<br />
državnih organa. Ombudsman je takođe dao preporuku nadležnom regulatornom<br />
telu o povlačenju tehničkih uslova o kontroli saobraćaja na<br />
Internetu; preporuka je prihvaćena, čime je unapređen podzakonski akt i<br />
sprečeno ugrožavanje <strong>prava</strong> privatnosti građana u ovoj oblasti. Zahvaljujući<br />
angažovanju i upornosti ombudsmana, pronađene su dve „izgubljene“<br />
narodne inicijative sa 72.000 potpisa koje su prikupile nevladine organizacije;<br />
inicijative su potom vraćene u skupštinsku proceduru. Ombudsman<br />
je dao i nekoliko preporuka državnim organima (Vladi, MUP-u), koje su<br />
takođe prihvaćene.<br />
Dosadašnji rad ombudsmana veoma je značajan i ohrabrujući za zaštitu<br />
ljudskih <strong>prava</strong> građana, pogotovu što zvanični državni organi i institucije<br />
ne pokazuju preveliko razumevanje u ovoj oblasti. Inače, pored<br />
republičkog i pokrajinskog ombudsmana, Zakon o lokalnoj samoupravi<br />
predviđa mogućnost izbora gradskih i opštinskih ombudsmana, koji bi<br />
trebalo da kontrolišu rad opštinskih administracija i reaguju u slučaju povrede<br />
<strong>prava</strong> građana konkretne opštine. Do sada je lokalne ombudsmane<br />
izabralo ukupno deset gradova i opština 281 , što je još uvek nedovoljno<br />
imajući u vidu da u Srbiji ima 167 opština i 25 gradova. Veoma je značajno<br />
da republički ombudsman nije nadređen ni pokrajinskom, ni lokalnim<br />
ombudsmanima, čime se stvara mogućnost ravnopravne saradnje, konstruktivne<br />
razmene iskustava i međusobne podrške.<br />
Pokrajinski ombudsman<br />
Institucija Pokrajinskog ombudsmana osnovana je odlukom Skupštine<br />
Vojvodine krajem 2002, a sa radom je počela u januaru 2004. godine. Kao<br />
nezavisni i samostalni organ, Ombudsman zauzima specifično mesto u<br />
sistemu državnih organa i predstavlja novu, posebnu granu vlasti koja,<br />
radi zaštite ljudskih <strong>prava</strong> i sloboda, kontroliše zakonitost, celishodnost i<br />
281 Lokalne ombudsmane su izabrali: Beograd, Kragujevac, Niš, Sombor, Subotica, Bečej,<br />
Zrenjanin. Šabac, Grocka i Rakovica. Pokrajinski ombudsman, pored sedišta u Novom<br />
Sadu, ima i kancelarije u Pančevu i Subotici.
218 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
efikasnot rada organa uprave i javnih službi. Za prvog Pokrajinskog ombudsmana<br />
izabran je dr Petar Teofilović, kome u radu pomaže pet zamenika<br />
u oblastima zaštite <strong>prava</strong> nacionalnih manjina, dečijih <strong>prava</strong>, ravnopravnosti<br />
polova i opštih nadležnosti. Sedište Ombudsmana je u Novom Sadu.<br />
Od osnivanja do danas, (besplatne) usluge Ombusmana je koristilo<br />
više od deset hiljada stranaka. 282 Pritužbe građana najčešće su se odnosile<br />
na rad inspekcijskih službi, posebno građevinske i komunalne, kako<br />
opštinske tako i pokrajinske, nedoslednu primenu propisa u pogledu<br />
službene upotrebe jezika i pisama, na postupke centara za socijalni rad i<br />
škola, probleme u vezi sa radnim odnosima, penzijama, socijalnim davanjima,<br />
nerešenog stambenog pitanja, nezaposlenosti, nedovoljnih prihoda,<br />
razvoda braka, nasilja u porodici. Kada je o poslednjem navedenom<br />
problemu reč, treba istaći da je uz podršku Ombudsmana i Pokrajinskog<br />
sekretarijata za rad, zapošljavanje i ravnopravnost polova, pripremljena<br />
strategija za suzbijanje nasilja u porodici u Vojvodini za period od 2008 –<br />
2012 godine. Pošto je <strong>nasilje</strong> u porodici tokom godine bilo predmet čestih<br />
medijskih napisa Pokrajinski ombudsman je apelovao na medije da se,<br />
objavljivanjem inicijala maloletnih lica, prezimena roditelja, mesta stanovanja,<br />
ulice, pa čak i slike kuće u kojoj stanuju, ne oglušavaju o zakonska i<br />
etička pravila, jer time žrtvu samo dodatno stigmatizuju i traumatizuju. 283<br />
Povodom 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih <strong>prava</strong>, Pokrajinski<br />
ombudsman je upozorio na manjkavi pravni okvir i apelovao da se,<br />
radi unapređenja zaštite ljudskih <strong>prava</strong>, ažuriraju aktivnosti na donošenju<br />
niza novih zakona, poput zakona o diskriminaciji, ravnopravnosti polova,<br />
ombudsmana za decu, nacionalnim savetima, nevladinim organizacijama,<br />
priznavanju pravnog subjektiviteta, volontiranju... Pored toga, ukazano je<br />
282 Tokom 2008 godine Ombudsman je postupao po 597 predmeta. Osim<br />
predstavki po kojima je pokrenut postupak, još 2000 građana se obratilo<br />
ombudsmanu, ali postupak nije pokrenut zbog nenadležnosti ombudsmana,<br />
neblagovremenog podnošenja predstavke, isl. U svim ovim slučajevima<br />
građanima je ukazano na mogućnosti zaštite njihovih <strong>prava</strong>.<br />
283 U prvoj polovini godine Pokrajinski ombudsman je bio domaćin Mreže ombudsmana<br />
za decu jugoistočne Evrope na kojoj su učestvovali predstavnici ombudsmana Grčke,<br />
Albanije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Republike<br />
Srpske. Cilj mreže je povećanje kapaciteta ombudsmana u zaštiti dečjih <strong>prava</strong>.
Nezavisne institucije<br />
219<br />
i na potrebu da se izradi nacionalna strategija zaštite žena. Iako predstavljaju<br />
većinu u društvu, žene su i dalje u podređenom položaju, a kršenje<br />
njihovih <strong>prava</strong> najčešće se ispoljava na tržištu rada. Sa diskriminacijom se<br />
posebno suočavaju mlade žene koje planiraju porodicu, Romkinje, osobe<br />
sa invaliditetom, kao i žene koje su navršile 50 godina života.<br />
U nekoliko navrata Pokrajinski ombudsman je reagovao veoma<br />
promptno. Tako je povodom izjava Željka Vasiljevića, državnog sekretara<br />
u Ministarstvu rada i socijalne politike, da treba <strong>for</strong>mirati agenciju koja bi<br />
se bavila dovođenjem žena sa Dalekog istoka u cilju njihove udaje za muškarce<br />
koji žive u selima Srbije, od nadležnog ministarstva zatraženo je da<br />
Vasiljevića razreši sa mesta državnog sekretara. Osnivanje takve agencije<br />
predstavljalo bi, po mišljenju Ombudsmana, podsticanje međunarodne<br />
trgovine ljudima i dovođenje ovih žena u ropski ili položaj sličan ropskom.<br />
Ni reakcije povodom proglašenja nezavisnosti Kosova nisu prošle bez reagovanja<br />
Ombudsmana 284 , kao ni skandalozan događaj kada je, na Svetski<br />
dan Roma, na zgradu Rektorata NU okačena crna zastava sa kukastim krstom.<br />
Pozivajući nadležne državne organe da što pre otkriju učinioce dela,<br />
isticanje zastave je okvalifikovano kao “otvoreni rasizam i fašizam”.<br />
Svojim javnim oglašavanjem, te učešćem u javnim ras<strong>prava</strong>ma, seminarima<br />
i tribinama Pokrajinski ombudsman doprinosi podizanju svesti<br />
o značaju ljudskih <strong>prava</strong> i sloboda. Navedenim aktivnostima on, doduše,<br />
prevazilazi okvire klasične kontrole rada organa uprave, pa na njih treba<br />
gledati kao na važan doprinos stvaranju kulture ljudskih <strong>prava</strong>. U više<br />
navrata do sada Pokrajinski ombudsman je demonstrirao spremnost da<br />
sarađuje sa nevladinim organizacijama – Regionalnom ženskom inicijativom<br />
“Vojvođanka”, Vojvođanskim centrom za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, Helsinškim<br />
odborom za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, Nansen dijalog centrom, Centrom za kulturnu<br />
dekontaminaciju, Beogradskim centrom za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, Incest trauma<br />
centrom i drugima.<br />
Napokon, treba imati u vidu da je ombudsman nova institucija koja<br />
se u svom radu suočava sa nizom problema. Jedan od tih problema je i<br />
284 Ombudsman je najoštrije osudio način protestvovanja i ispoljavanja nezadovoljstva.<br />
“Ovakvi događaji ne samo da predstavljaju najozbiljniju pretnju bezbednosti građana,<br />
nego su i jedan od grubljih vidova ispoljavanja nacinalne i verske netrpeljivosti”
220 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
ignorantski odnos upravo onih organa vlasti čiji bi rad ombudsman trebalo<br />
da kontroliše, jer se ti organi, kako je svojevremeno istaknuto, “preterano<br />
ne raduju instituciji koja ima kontrolno-zaštitnu ulogu”. Utoliko više<br />
institucija ombudsmana dobija na značaju.
221<br />
Narodna skupština:<br />
generator stagnacije<br />
Mesec dana posle prevremenih parlamentarnih izbora, na konstitutivnoj<br />
sednici Narodne skupštine Republike Srbije 11.juna 2008, verifikovani su<br />
mandati novoizabranih 250 narodnih poslanika. Za razliku od prethodnog<br />
saziva (nakon izbora u januaru 2007), parlamentarne stranke su se ovog<br />
puta relativno brzo i lako dogovorile o <strong>for</strong>miranju vladajuće koalicije, pa je<br />
Vlada izbrana mnogo pre isteka zakonskog roka, već 7. jula 285 . Iako su mediji<br />
gotovo mesec dana prenosili uznemirujuće vesti o nemogućnosti stvaranja<br />
koalicije zbog ideoloških razlika, uslovljavanja, pa čak i opasnosti da<br />
se raspišu novi izbori, dobrim poznavaocima političkih i stranačkih prilika<br />
je bilo jasno da su pregovori krajnje pragmatični, te da je samo pitanje<br />
dana kada će se doći do prihvatljivog kompromisa. Naime, uzroci pada<br />
prethodne Vlade (suštinsko razilaženje po pitanju evropskih integracija i<br />
uslovljenosti politikom prema statusu Kosova) i izborni rezultati nisu ostavili<br />
velike mogućnosti za neki spektakularan ishod; broj osvojenih poslaničkih<br />
mandata je bio, takođe, manje-više očekivan: DS-G 17 plus102, SRS<br />
78, DSS-NS 30, LDP 13, SPS-PUPS-JS 20, Mađarska koalicija 4, Bošnjačka lista<br />
2, Koalicija Albanaca Preševske doline 1. U toj situaciji, povratak SPS na<br />
političku scenu Srbije, i to na velika vrata, bio je neminovan.<br />
Principijelnu podršku vladajućoj koaliciji je dala i LDP, ali samo ukoliko<br />
konkretni politički potezi imaju jasne proevropske ciljeve. Tako je tesna<br />
skupštinska većina dobila na snazi, ali to nije donelo odgovarajući kvalitet<br />
i rezultate u radu. Ustupci prema SPS su naročito došli do izražaja prilikom<br />
<strong>for</strong>miranja Vlade, ali i na nižim nivoima vlasti i upravljanja. Ipak,<br />
legitimitet i moralni kredibilitet kojim je Miloševićeva stranka nagrađena,<br />
nisu bili otežavajući faktor u radu Skupštine i Vlade, kako su neki očekivali.<br />
Snažna opstrukcija skupštinskog rada je došla od SRS, uz pomoć<br />
285 Nakon prethodnih parlamentarnih izbora koji su održani 21. januara<br />
2007, vlada je <strong>for</strong>mirana gotovo u ponoć, odnosno 15 minuta<br />
pre isteka ustavom predviđenog roka, 15. maja 2007.
222 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
koalicije DSS-NS, i ona i dalje usporava rad parlamenta. Veliki zaostatak u<br />
zakonodavnom radu koji je aktuelni saziv Skupštine nasledio od prethodnog,<br />
uzrok je stagniranja u ispunjavanju obaveza u procesu pridruživanja<br />
Evropskoj uniji, tačnije, kriterijuma koji se moraju ispuniti i koji su predviđeni<br />
i u Nacionalnoj strategiji Srbije za pristupanje EU. Svaka dodatna<br />
opstrukcija u Skupštini ovaj zadatak čini sve težim, a Srbiju udaljava od<br />
neophodnih integracija.<br />
Krhka politička stabilnost koja karakteriše sve vlade od promene režima<br />
krajem 2000. godine, ipak nije jedini razlog za ovakvu situaciju. Nema<br />
sumnje da ni u okviru stranaka demokratske orijentacije nije bilo dovoljno<br />
političke volje za mnoge odluke i poteze. Između ostalog, nijedan<br />
skupštinski saziv se nije ozbiljno bavio donošenjem zakona o Narodnoj<br />
skupštini 286 , pa je tako zakonodavna grana vlasti jedina čiji rad nije uređen<br />
zakonom. Ova činjenica samo pojačava paradoksalnost čitavog institucionalnog<br />
sistema Srbije u ovom trenutku.<br />
Pomenuta opstrukcija rada Skupštine se odvijala po uobičajenom, i<br />
često korišćenom scenariju. Poslanici radikalne stranke su se koristili mogućnošću<br />
beskrajnog repliciranja, kao i neograničenim pravom da otvaraju<br />
i potom komentarišu teme koje nemaju nikakve veze sa predloženim ili<br />
usvojenim dnevnim redom. Tako su izgubljeni dragoceni dani za razmatranje<br />
i usvajanje zakona, a skupštinska govornica je zloupotrebljavana za<br />
promociju ličnih i stranačkih interesa, odbranu Šešelja, Kosova, omalovažavanje<br />
i vređanje...<br />
Ovakva atmosfera bila je očekivana i predstavljala nastavak suprotstavljanja<br />
politici evropskih integracija, ovog puta institucionalnim sredstvima.<br />
Iako su se na dnevnom redu skupštinskog zasedanja već 18.jula<br />
našli predlozi zakona o potvrđivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju<br />
i Prelaznog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima, kao i<br />
286 Rad na donošenju ovog zakona nikad nije ozbiljno iniciran, mada je o<strong>for</strong>mljen<br />
stručni tim koji bi radio na nacrtu zakona. U skupštinskoj proceduri se još uvek (od<br />
2007) nalazi jedan Predlog zakona o Narodnoj skupštini koji je podnela grupa od<br />
devet poslanika; pre toga, 2005. godine, Predrag Marković je tražio hitno usvajanje<br />
tadašnjeg predloga zakona, ali je on povučen iz procedure zbog izrazito negativnih<br />
reakcija u javnosti, izazvanih odredbama o neprimereno visokim zaradama poslanika.
Narodna skupština: generator stagnacije<br />
223<br />
više sporazuma i ugovora finansijske prirode sa evropskim i raznim međunarodnim<br />
institucijama, svi oni su usvojeni tek u septembru 287 . Zvanični<br />
raspad Srpske radikalne stranke krajem leta i podržavanje Sporazuma<br />
o stabilizaciji i pridruživanju od strane Tomislava Nikolića i njemu odanih<br />
poslanika 288 , izazvao je brojne spekulacije u javnosti – od sumnji u tajni<br />
dogovor Tadića i Nikolića, preko optužbi za potkupljivanje, do nagađanja<br />
o (tajnim) sporazumima sa Rusijom, EU, Haškim tribunalom... Činjenica<br />
je, ipak, da je upravo Tomislav Nikolić predložio amandman, kako bi<br />
se prevazišao problem u vezi sa čl.135. Sporazuma, koji predviđa da će se<br />
Sporazum primenjivati na teritoriji Srbije, što su neki poslanici predstavili<br />
kao posredno priznanje nezavisnosti Kosova. Takvo tumačenje pred očima<br />
javnosti nikako nije odgovaralo predstavnicima vladajuće koalicije, pa<br />
je pronađen uspešan kompromis: Tomislav Nikolić je najpre predložio, a<br />
potom pristao na izmenjen tekst amandmana, kojim se potvrđuje teritorijalni<br />
integritet Srbije i koji je, u suštini, neobavezna i beznačajna <strong>for</strong>mulacija.<br />
Politička igra kojoj se pribeglo da bi se neutralisale neugodne optužbe<br />
opozicije, jasno je ilustrovala nemoć i neodlučnost Demokratske stranke,<br />
koja sve češće postaje talac sopstvenih slabosti, nedoslednosti i nedostatka<br />
vizije. To se potvrdilo i tokom višemesečnih ras<strong>prava</strong> stručne i laičke javnosti<br />
oko tzv.“gasnog sporazuma“ sa Rusijom, koji je na kraju ratifikovan<br />
u Skupštini kao „najdublji nacionalni interes 289 “. Obezbeđivanjem većine<br />
koja je podržala usvajanje ovih 290 , i još 11 zakona o potvrđivanju ugovora<br />
287 Navedeni zakoni su objavljeni u Službenom glasniku<br />
Republike Srbije br.83/08 od 10. septembra 2008.<br />
288 Tomislav Nikolić je 5. septembra 2008. podneo ostavku na mesto šefa<br />
poslaničke grupe i zamenika predsednika SRS i <strong>for</strong>mirao novu poslaničku<br />
grupu u Skupštini Srbije pod nazivom „Napred, Srbijo“. Uz njega je stalo 17<br />
poslanika SRS, koji su potom izbačeni iz stranke. Već 10. oktobra registrovana<br />
je Srpska napredna stranka, čija je osnivačka skupština održana 21. oktobra<br />
u Sava centru. Poslanička grupa „Napred, Srbijo“ ima 21 poslanika.<br />
289 Potpredsednik Vlade i ministar za nauku i tehnološki razvoj Božidar Đelić,<br />
tokom obrazlaganja Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma između<br />
Vlade RS i Vlade Ruske Federacije o saradnji u oblasti naftne i gasne privrede,<br />
5.septembra 2008. u Skupštini Srbije. www.parlament.sr.gov.yu.<br />
290 Ratifi kaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kao i Prelaznog
224 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
i sporazuma sa međunarodnim finanijskim institucijama, uspostavljena je<br />
nova stabilnost u Skupštini, a vreme će pokazati da li i novi međustranački<br />
odnosi i trajniji dogovori.<br />
Raspad SRS, osim nesumnjivo važnih političkih posledica, pokazao je<br />
i brojne probleme u funkcionisanju stranaka i zakonitosti rada parlamenta.<br />
Nekoliko meseci pred očima javnosti se odvijala farsa u vezi priznavanja<br />
poslaničkih mandata novo<strong>for</strong>miranoj poslaničkoj grupi Tomislava<br />
Nikolića, koje je osporavala SRS na bazi blanko ostavki i ustavnog rešenja<br />
po kome mandati pripadaju strankama. Administrativni odbor Skupštine<br />
Srbije je krajnje nevešto vodio ceo slučaj, što je samo potvrdilo nedopustivi<br />
voluntarizam u radu najvišeg zakonodavnog organa. Usvajanje i<br />
primenjivanje loših i neodrživih ustavnih i zakonskih rešenja, na koje su<br />
mnogi ukazivali i pre ovog slučaja, svedoči o malom demokratskom kapacitetu<br />
političkih stranaka. Međutim, zabrinjavajuća je indiferentnost ostalih<br />
institucija sistema u ovom, ali i svim drugim događajima u kojima se<br />
pojavljuje sumnja u zakonitost rada stranaka ili istaknutih političkih funkcionera.<br />
Tako i u ovom slučaju, uprkos teških, javno izrečenih optužbi za<br />
kriminal i korupciju između nekadašnjih stranačkih kolega i istaknutih radikalskih<br />
funkcionera, niko u policiji i tužilaštvu nije reagovao, mada je to<br />
bila njihova zakonska obaveza.<br />
Ono što je nesporno i što znaju i politički akteri, jeste neminovnost<br />
menjanja izbornih zakona, Ustava i zakonsko uređenje rada parlamenta.<br />
Uprkos direktnim televizijskim prenosima, Skupština Srbije je na vrhu dugačke<br />
liste državnih institucija čiji je rad netransparentan.<br />
Sasvim je jasno da su glavni nosioci i čuvari nedemokratskog delovanja<br />
upravo političke stranke. Nema dileme da bi mnogi odnosi mogli<br />
biti lako stavljeni pod kontrolu, da za to postoji politička volja. Iako su<br />
svi svesni da je samo pitanje vremena kad će mnoge promene neminovno<br />
morati da se uvedu u sistem, upravo su ti nedefinisani rokovi i obaveze<br />
izvor produžene korupcije. Kako se u parlamentu prelamaju mnogi<br />
sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između članica EZ i Srbije<br />
podržalo je 140 poslanika, dok je protiv bilo 28; Sporazum između Vlade<br />
RS i Vlade Ruske Federacije o saradnji u oblasti naftne i gasne privrede<br />
podržalo je 214 poslanika, protiv su bila 22, a 1 poslanik nije glasao.
Narodna skupština: generator stagnacije<br />
225<br />
interesi (politički, ideološki, ekonomski, bezbednosni i dr), jasno je da partije<br />
koriste loša ili nedefinisana zakonska rešenja, kao i nedostatak kontrole<br />
i odgovornosti, za sticanje koristi, bilo lične, bilo stranačke.<br />
Zbog takve situacije, i poslanici aktuelnog skupštinskog saziva uživaju<br />
u nizu privilegija: imaju visoka lična primanja (plate za stalni rad, naknade<br />
u visini 80 odsto ako nisu na stalnom radu, poslaničke dodatke, naknade<br />
troškova putovanja, ishrane i smeštaja u Beogradu itd.); finansiranje<br />
rada parlamentarnih stranaka takođe je značajno, i često je bilo predmet<br />
skandala; o tajnim vezama i uticaju raznih lobija kod izglasavanja pojedinih<br />
zakona ili određenih rešenja, spekuliše se već dugo... Da je posao poslanika<br />
visoko vrednovan, dobro razrađen i profitabilan govori i podatak<br />
da je u sadašnjem sazivu čak 70 odsto starih poslanika i 30 odsto novih.<br />
U prethodnom sazivu na stalnom radu je bilo čak 185, a u sadašnjem 190<br />
poslanika. Na predloge Vlade za smanjenje troškova na nivou celog javnog<br />
sektora, poslanici (i vlasti, i opozicije) su reagovali veoma burno: danima<br />
su objašnjavali da se poslaničke plate odavno nisu menjale, da je angažman<br />
poslanika veoma težak i odgovoran posao koji javnost ne sagledava<br />
u celini, a na kraju su se pozivali i na zakonsku prepreku, da se postojeći<br />
iznosi i pravila ne mogu menjati bez promene Zakona o primanjima narodnih<br />
poslanika 291 . Ni predlozi pojedinih poslanika da se samoinicijativno<br />
odreknu dnevnica nisu bolje prošli: stranke su se utrkivale u tvrdnjama<br />
da već odvajaju značajne iznose u humanitarne svrhe, mada nisu iznosile<br />
detalje koliko i u koje „humanitarne svrhe“ izdvajaju. Na pitanja zašto<br />
Skupština Srbije ne radi u vreme crkvenih praznika, zašto poslanici primaju<br />
dnevnice i kada se prekine sednica zbog opstrukcije ili zbog sportskog<br />
događaja, zašto primaju nadoknade u raznim javnim preduzećima, upravnim<br />
i nadzornim odborima, državnim agencijama i u Skupštini istovremeno,<br />
kao i na mnoga druga pitanja, za sada nema odgovora 292 .<br />
291 Ovaj Zakon je donet još 1991. godine i više puta je menjan,<br />
uglavnom zbog povećavanja poslaničkih plata.<br />
292 Parlamentarne stranke su samo po osnovu naplate dnevnica za dolazak na sednice<br />
svojih poslaničkih klubova u toku 2008. potrošile sedam miliona dinara. Ukupno je<br />
za dnevnice poslanika potrošeno 53,52 miliona dinara. Administrativni odbor je zbog<br />
štednje, smanjio iznos dnevnice za 500 dinara (sa 2400 na 1900 dinara), a tek nedavno
226 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
Svoju deklarativnu posvećenost demokratiji, poslanici i najviši državni<br />
funkcioneri su iskazali i na svečanoj sednici povodom Međunarodnog<br />
dana demokratije, održanoj u Domu Narodne skupštine 15. septembra.<br />
Predstavnicima diplomatskog kora, poslanicima i javnosti su se obratili<br />
predsednica Skupštine, predsednik Srbije i predsednik Vlade. Oni su istakli<br />
privrženost Srbije demokratiji kao obliku vladavine, i istakli da država<br />
poštuje najznačajnije međunarodne dokumente i standarde 293 , dok je<br />
rezident koordinator Ujedinjenih nacija u Srbiji, Dejvid Lens Klark, osim<br />
nesumnjivog napretka u demokratizaciji tokom proteklih godina konstatovao<br />
da na planu ljudskih <strong>prava</strong> ipak nisu postignuti zadovoljavajući rezultati.<br />
On je istakao da su u Srbiji posebno ugrožene dve grupe – Romi i<br />
osobe sa invaliditetom, koje se suočavaju s mnogim problemima, iako je<br />
usvojen Zakon o pravima osoba sa invaliditetom i osnovana kancelarija<br />
državnog ombudsmana. Iako u diplomatskom tonu i primereno svečanosti,<br />
njegovo obraćanje je jasno stavilo do znanja da Srbija mora još mnoje<br />
odlučeno da poslanici ne dobijaju dnevnice za dolazak na sednice svojih poslaničkih<br />
klubova i na sednice odbora, ukoliko nisu članovi tih odbora.<br />
Danas, 8. april 2009.<br />
293 Predsednica Skupštine, Slavica Đukić-Dejanović je posebno naglasila da „Srbija kao<br />
demokratska država u svemu poštuje sve međunarodne instrumente koji sačinjavaju<br />
suštinu međunarodnog <strong>prava</strong> i princip Povelje Ujedinjenih nacija. U tom procesu<br />
posebno se zalaže za striktnu primenu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima<br />
usvojene 10. decembra 1948. godine, kao i Međunarodnog sporazuma o civilnim,<br />
političkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima usvojenim decembra 1966.<br />
godine. Posebnu pažnju poklanja principima Međunarodne konvencije o eliminaciji<br />
svih <strong>for</strong>mi rasne diskriminacije, kao i Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije<br />
prema ženama. Za parlamentarnu demokratiju od posebne je važnosti Deklaracija o<br />
kriterijumima za slobodne i fer izbore koja je usvojena marta 1994. godine.“ Predsednik<br />
Boris Tadić je takođe ocenio da je „Srbija danas slobodna demokratska država, sa<br />
institucijama, zakonima i političkom praksom koji su standardizovani za savremeni<br />
demokratski svet“ i pritom upozorio da su populizam, demagogija i kvarenje vlasti<br />
porastom korupcije najčešće opasnosti po demokratiju. Prema njegovim rečima,<br />
<strong>demokratija</strong> u Srbiji je mlada i krhka i mora sticati što više prijatelja i branioca.<br />
Demokratska vlast mora iskoristiti narodno poverenje da razvija demokratski duh,<br />
učvrsti demokratske institucije i uključuje sve više građana u društvene re<strong>for</strong>me.<br />
www.parlament.sr.gov.yu/skupstinskaaktivnost.
Narodna skupština: generator stagnacije<br />
227<br />
go toga da učini kako bi se približila standardima razvijenih demokratskih<br />
zemalja, kako na planu ljudskih <strong>prava</strong>, tako i u pogledu kapaciteta Skupštine,<br />
sugerišući da je donošenje zakona o Skupštini i novog poslovnika<br />
neophodno.<br />
Brojne primedbe i preporuke koje se kontinuirano upućuju Srbiji od<br />
strane najviših međunarodnih organizacija i institucija (OSCE, UN, CoE,<br />
EU), u unutrašnjem poretku zemlje se uglavnom doživljavaju kao neobavezni<br />
saveti; na značaju dobijaju jedino kad se ispostavi da su prepreka u<br />
procesu stabilizacije i pridruživanja, ili dobijanja finsnijske pomoći. Stoga<br />
ne čudi činjenica da se zakoni menjaju tek kada blokiraju međunarodne<br />
integracije (a ne kada evidentno parališu ostvarivanje <strong>prava</strong> građana), kao<br />
što se i njihova primena odlaže dokle god je moguće. To je praksa koja uspešno<br />
opstaje gotovo čitavu deceniju.<br />
Najveći broj poslanika u Skupštini Srbije u tome ne vidi nikakav problem,<br />
niti sopstvenu odgovornost. Profilisani kao „vojnici partije“ (i za to<br />
dobro nagrađeni), oni slepo slede uputstva i povinuju se odlukama svojih<br />
centrala, i ubrzo po izboru gube svaki kontakt sa građanima i njihovim<br />
životnim interesima. Uz to, nepristojno i samoživo ponašanje tokom<br />
skupštinskih zasedanja (ali i tolerisanje takvog ponašanja), dodatno vređa<br />
i omalovažava birače, zbog čega je poverenje u najviše predstavničko telo<br />
izuzetno nisko. Veoma su retke, gotovo izuzetne situacije, kada poslanici<br />
pokreću temu ili zastupaju neki interes od šireg značaja za stanovništvo.<br />
Čak i kada se to desi, uglavnom se radi o populističkoj demagogiji, kao<br />
što je bio slučaj sa beskrajnim diskusijama oko poskupljenja gasa. Osim<br />
partijske poslušnosti (koja prevazilazi uobičajenu lojalnost i daleko je od<br />
demokratskih parlamentarnih iskustava), poslanike Skupštine Srbije odlikuje<br />
i nizak nivo funkcionalnog znanja. Uprkos velikoj zastupljenosti visokoobrazovanih<br />
kadrova 294 , osposobljenost poslanika da na adekvatan<br />
294 Novi saziv Skupštine Srbije ima gotovo 200 visokoobrazovanih poslanika, a od njih,<br />
osmoro su profesori univerziteta, a petoro doktori nauka. U novom sazivu je najviše<br />
advokata i pravnika (45), zatim ekonomista (28), profesora i nastavnika (22), lekara<br />
(12). Poslanici sa liste Za evropsku Srbiju, gotovo svi imaju fakultetsko obrazovanje,<br />
a prednjače pravnici i lekari. Lista SRS je najšarolikija kada je o zanimanjima reč, ima<br />
dosta pravnika, ekonomista, lekara, a radikale će predstavljati i jedna glumica, muzičar,
228 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
način prate i učestvuju u stručnim ras<strong>prava</strong>ma, uglavnom je nezadovoljavajuća.<br />
Distanca u odnosu na aktuelna znanja i savremene standarde<br />
u konkretnim oblastima uočljiva je čak i kod poslanika sa odgovarajućim<br />
obrazovanjem, dok nepoznavanje elementarnih činjenica integrativnih<br />
procesa i duboko nerazumevanje vrednosti modernih zajednica uzrokuje<br />
da Skupština opstaje kao vrlo konzervativni element sistema. To je svakako<br />
u direktnoj suprotnosti sa značajnom ulogom koju ima u procesu re<strong>for</strong>me<br />
društva.<br />
Najdrastičniji primer koji je, pred očima domaće i međunarodne javnosti,<br />
u potpunosti ogolio suštinsko nerazumevanje demokratije i koncepta<br />
ljudskih <strong>prava</strong>, kao njenog neodvojivog dela, bila je ras<strong>prava</strong> i događaji<br />
u vezi usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije. U toku samo jedne nedelje,<br />
koliko je prošlo od stavljanja ovog zakona na dnevni red do njegovog<br />
izglasavanja 295 , Skupština i Vlada su pokazale sve slabosti višestranačkog<br />
pluralizma i parlamentarizma u Srbiji, a proevropski orijentisani građani<br />
su se suočili sa činjenicom da će se na putu modernizacije još dugo boriti<br />
sa snagama koje društvo čvrsto drže u gotovo srednjovekovnom mraku.<br />
Zakon o zabrani diskriminacije bio je jedan od tzv. antidiskriminatornih<br />
zakona, čije je usvajanje i jedan od uslova za dobijanje viznih olakšica, odnosno,<br />
stavljanje Srbije na belu šengensku listu. Upravo taj detalj je bio od<br />
presudne važnosti za obezbeđivanje skupštinske većine, koja ga je na kraju<br />
i usvojila; bez njega, teško da bi zakon dobio prohodnost bar još nekoliko<br />
godina, a i ovako je njegova primena pod velikim znakom pitanja. Naime,<br />
nekoliko preduzetnika, službenika, profesor fakulteta. I poslanike koalicije DSS-NS u<br />
velikom broju čine visokoobrazovani kadrovi, među kojima ima prevodilaca, inženjera,<br />
pravnika, stomatologa, muzičara. Od 13 poslanika LDP svi su visokoobrazovani, a<br />
među njima su dva dramaturga, jedan novinar, mašinski inženjer, nekoliko pravnika,<br />
psiholog i profesor. Koalicija okupljena oko SPS od ukupno 20 poslanika ima polovinu<br />
visokoobrazovanih, pet penzionera i jednog preduzetnika. Od dvojice poslanika<br />
Bošnjačke liste za evropski Sandžak jedan je pravnik, drugi sociolog, Mađarska koalicija<br />
ima dva pravnika, ekonomistu i profesora, a jedini poslanik Koalicije Albanca Preševske<br />
doline Riza Halimi profesor je fi zike.<br />
Blic, 6. jun 2008.<br />
295 Skupština je Predlog zakona o zabrani diskriminacije usvojila kao<br />
prvu tačku dnevnog reda 18.marta, a usvojila 26. marta 2009.
Narodna skupština: generator stagnacije<br />
229<br />
sasvim je sigurno da poslanici SPS i PUPS ne bi podržali zakon, da nisu<br />
ključni partner u vladajućoj koaliciji. U višednevnoj raspravi, poslanici koji<br />
su se protivili zakonu su istakli da je on neprihvatljiv jer vređa „tradicionalno<br />
moralna shvatanja građana Srbije“. Iako je u javnim istupima i stranaka,<br />
i predstavnika crkava, akcenat bio na homoseksualcima (odnosno,<br />
zabrani diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije), nema dileme da<br />
je mnogo veća opasnost prepoznata u mogućnosti priznavanja novih verskih<br />
zajednica. Tome ide u prilog i apsolutna jedinstvenost četiri tradicionalne<br />
crkve, čiji su velikodostojnici upotrebili sva sredstva da ucene i<br />
privole Vladu na iznenadno povlačenje zakona, sa čime nisu bili upoznati<br />
čak ni poslanici, ali ni Ministarstvo rada i socijalne politike koje je više godina<br />
radilo na izradi predloga zakona.<br />
Gotovo tajni sastanak sa predstavnicima crkava, sa čime je javnost upoznata<br />
posredstvom krajnje šturih in<strong>for</strong>macija, navodno je imao za cilj da<br />
verskim predstavnicima objasni razloge zbog kojih se moraju garantovati<br />
seksualne slobode i orijentacija; sva je prilika, međutim, da je crkvama garantovan<br />
opstanak njihovog nedodirljivog statusa. Konačno usvajanje Zakona<br />
u Skupštini i njegovo stupanje na snagu, svakako neće biti prepreka<br />
da se na druge, zaobilazne načine, to obećanje i ispuni (npr.otežavanjem<br />
registracije novih verskih zajednica, uskraćivanje <strong>prava</strong> na jednakost u delovanju<br />
itd). Zakon o zabrani diskriminacije je, više nego bilo koji sporan<br />
slučaj do sada, pokazao dubinu raskola unutar srbijanskog društva, ali i<br />
potencijal elite da se sa njim suočava i prevazilazi ga snagom jasne i beskompromisne<br />
vizije. Budući da je ovo i jedan od ključnih zakona iz domena<br />
ljudskih <strong>prava</strong>, bura u javnosti koja se još uvek nije stišala opominje da<br />
u Srbiji još nije prihvaćen koncept ljudskih <strong>prava</strong>, i da na tom planu tek<br />
sledi mukotrpan posao.<br />
Da poslanici (tačnije, političke stranke) samo deklarativno zagovaraju<br />
tekovine demokratskog razvoja, vidi se i po odnosu prema ženama 296 ,<br />
296 Uprkos predizbornim obećanjima o trećini poslaničkih mesta za žene na izbornim<br />
listama, stranke su za poslanike izabrale samo 53 pripadnica ženskog pola. Tako je lista<br />
Za evropsku Srbiju, od 102 mandata 26 poverila ženama, SRS od 78 poslanika ima 14<br />
žena, a koalicija DSS-NS je od 30 mandata šest poverila ženama. Na listi koalicije SPS-<br />
PUPS-JS od 20 mandata samo tri imaju žene, koliko ih je i na listi LDP od ukupno 13
230 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
osobama sa invaliditetom, deci, starim licima... Suštinsko nerazumevanje<br />
problema i negiranje <strong>prava</strong> ovih i drugih marginalizovanih grupa, uzrok je<br />
očigledne ili prikrivene diskriminacije i neravnopravnosti koji su duboko<br />
ukorenjeni u društvu. Iako su učinjeni neki pomaci i potpisane međunarodne<br />
konvencije, Skupština Srbije još uvek nije donela Zakon o ravnopravnosti<br />
polova, Zakon o zaštitniku <strong>prava</strong> deteta, Zakon o zapošljavanju<br />
osoba sa invaliditetom...<br />
U izveštaju Evropske komisije o napredovanju Srbije, na više mesta su<br />
konstatovani nedostaci i sistemski problemi sa kojima se zemlja suočava,<br />
pri čemu je sasvim jasno da akcenat leži upravo na slabosti demokratskih<br />
institucija i nepoštovanju ljudskih <strong>prava</strong>. Već je reakcija Vlade i najviših<br />
političkih funkcionera bila dovoljno ilustrativna i ukazala na svu površnost<br />
i tradicionalnu lakoću kojom se prilazi rešavanju ozbiljnih problema.<br />
Naime, domaći političari su se danima utrkivali u izražavanju zadovoljstva<br />
napretkom koji je i Evropska komisija uočila, „zaboravljajući“ da se pozabave<br />
primedbama i objasne javnosti šta država i građani moraju da učine<br />
da bi se ubrzao proces pridruživanja i obezbedila bolja budućnost.<br />
Ohrabrujuće je, ipak, da su se sa mnogo manje ushićenosti i optimizma<br />
po prvi put oglasili i pojedini predstavnici državnih institucija.<br />
Tako je republički ombudsman Saša Janković oštro kritikovao ocenu potpredsednika<br />
Vlade Božidara Đelića da „Srbija ima dobar administrativni<br />
kapacitet“, devalvirajući takav stav navodeći samo nekoliko primera iz svakodnevnog<br />
života. On je, takođe, postavio pitanje, kako to da je potpredsednik<br />
Đelić zaboravio da pomene preporuku o potrebi jačanja nezavisnih<br />
institucija, a istakao samo regulatorne? 297<br />
O problemima u radu administracije i slabom kapacitetu uprave sve<br />
češće govore i nadležni iz drugih institucija – poverenik za in<strong>for</strong>macije od<br />
javnog značaja, predsednik Državne revizorske institucije, predsednice Saveta<br />
za borbu protiv korupcije i Komisije za zaštitu konkurencije, predsednik<br />
Odbora za rešavanje o sukobu interesa, direktor Uprave za javne<br />
nabavke i zaštitu <strong>prava</strong> ponuđača...<br />
mandata, dok Mađarska koalicija od četiri poslanika ima jednu ženu.<br />
Blic,6. jun 2008.<br />
297 Blic, 22. novembar 2008.
Narodna skupština: generator stagnacije<br />
231<br />
Činjenica da su gotovo sve ove, tzv. kontrolne i nezavisne institucije<br />
<strong>for</strong>mirane odlukama Vlade, ili Skupštine na osnovu zakonske obaveze, i<br />
da se od samog početka suočavaju sa brojnim problemima, pa čak i nedostatkom<br />
elementranih uslova za rad, najbolje govori o motivima za njihovo<br />
osnivanje. Imajući u vidu njihov značaj za ostvarenje <strong>prava</strong> građana,<br />
suzbijanje korupcije i kontrolu rada državne uprave, jasno je da politička<br />
elita i dalje čini samo iznuđene korake koji Srbiju drže na putu evropskih<br />
integracija dok, na drugoj strani, otežava i čini nemogućim njihovo suštinsko<br />
funkcionisanje. Primera radi, U<strong>prava</strong> za javne nabavke i Komisija za<br />
zaštitu <strong>prava</strong> ponuđača punih šest godina nemaju sopstveni prostor, niti<br />
su tehnički opremljeni za kontrolu višemilionskih tendera; prema rečima<br />
direktora Predraga Jovanovića, najveći neuspeh Uprave i Komisije jeste to<br />
što „nisu uverili donosioce odluka koliki je značaj javnih nabavki za uvođenje<br />
reda u trošenje države, za proces integracije Srbije u EU, suzbijanje<br />
korupcije u praksi, kao i za ekonomski razvoj zemlje.” 298<br />
I poverenik za in<strong>for</strong>macije od javnog značaja više od tri godine radi<br />
u neadekvatnom prostoru koji ne omogućava zapošljavanje predviđenog<br />
broja osoblja, ali takođe ističe da „Vlada, uporno godinama, ne aktivira<br />
mehanizme koji treba da obezbede prinudno izvršenje naloga poverenika,<br />
kao i odgovornost prekršioca zakona.” 299<br />
Odbor za rešavanje sukoba interesa je jedan od retkih koji je, nakon<br />
dve godine dobio odgovarajuće uslove za rad, ali ima mali broj zaposlenih<br />
i lošu saradnju sa institucijama na lokalnom nivou i funkcionerima.<br />
Odluke Odbora politički moćnici često u potpunosti ignorišu, 300 koji se,<br />
osim toga, oglušuju i o zakonsku obavezu podnošenja izveštaja o imovini.<br />
Od majskih izbora do oktobra 2008, podneto je manje od 3000 izveštaja o<br />
298 Politika, 5. novembar 2008.<br />
299 Isto.<br />
300 Na primer, Odbor je u 2008. izrekao javne mere protiv četvorice lokalnih funkcionera<br />
koji su istovremeno i narodni poslanici, ali su oni jednostavno utvrdili da ne krše<br />
zakon. Da skandal bude veći, najviše zakonodavno telo, Narodna skupština, je podržala<br />
Adminisrativni odbor u nameri da zatraži mišljenje Ustavnog suda, omalovažavajući na<br />
taj način mišljenje Odbora i njegovo postojanje. Gradonačelnici Jagodine i Kragujevca,<br />
Dragan Marković-Palma i Veroljub Stevanović, i dalje su poslanici vladajuće koalicije.
232 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
imovini, iako je broj funkcionera na koje se ta zakonska obaveza odnosi<br />
(novopostavljenih i onih kojima je funkcija prestala) procenjen petostruko<br />
većim 301 . Poseban je paradoks da Godišnji izveštaj Odbora nijednom nije<br />
razmatran u Narodnoj skupštini. Umesto toga, od samog početka rada Odbora<br />
vlasti najavljuju nov zakon i <strong>for</strong>miranje novog tela, čime su posredno<br />
oduzeli svaki legitimitet Odboru i zapravo ga proglasili nerelevantnim.<br />
Istovetan je odnos i prema Savetu za borbu protiv korupcije, koji je<br />
prva nezavisna institucija osnovana nakon promene režima, 2001.godine.<br />
Rad Saveta za borbu protiv korupcije je od samog osnivanja praćen nerazumevanjem<br />
i opstrukcijom, od malog broja zaposlenih i nedovoljnih<br />
sredstava što onemogućava angažovanje nezavisnih stručnjaka, preko nedostupnosti<br />
dokumentacije, do javnih polemika sa pojedinim političkim<br />
funkcionerima i potpunog ignorisanja izveštaja koje su dostavili Vladi na<br />
razmatranje.<br />
Komisija za zaštitu konkurencije (tzv.antimonopolska komisija) je <strong>for</strong>mirana<br />
na osnovu Zakona o zaštiti konkurencije i počela je sa radom 2006.<br />
godine. Iako je odgovorna Skupštini Srbije, ona je jedina institucija koja se<br />
u potpunosti finansira iz sopstvenih sredstava, uključujući i iznajmljivanje<br />
službenog prostora. Komisija je u više navrata profesionalno reagovala, ali<br />
joj u radu nedostaju izvršna ovlašćenja pa je često suočena sa nemogućnošću<br />
pribavljanja dokaza. Kao i kod drugih kontrolnih institucija, Vlada i<br />
Skupština su i u ovom slučaju propustile da obezbede efikasne sankcije za<br />
slučajeve u kojima se utvrdi postojanje monopolskog ponašanja. Evidentan<br />
problem za rad ove komisije je i činjenica da su monopolisti u Srbiji<br />
najčešće usko povezani sa nosiocima političke moći, što dodatno obesmišljava<br />
napore Komisije da spreči koncentraciju kapitala i zaštiti građane od<br />
ucenjivačkog položaja tako stvorenih sistema.<br />
Mada je sa radom počela u septembru 2007. godine, Državna revizorska<br />
institucija je još uvek u fazi konstituisanja. U oktobru 2008, DRI<br />
su dodeljene prostorije za rad, nakon čega je raspisan konkurs za prijem<br />
osoblja za revizorske i prateće službe, pa se prve kontrole trošenja budžetskih<br />
sredstava i poslovanja javnih preduzeća mogu očekivati tek polovinom<br />
2009. Budući da je Srbija polednja u regionu o<strong>for</strong>mila ovu instituciju,<br />
301 Danas, 7. oktobar 2008.
Narodna skupština: generator stagnacije<br />
233<br />
uprkos sumnjama i nepoznanicama u vezi trošenja budžetskih sredstava<br />
i čestim skandalima i aferama kod više javnih preduzeća, utisak je da će i<br />
DRI imati dosta problema u svom radu.<br />
Kancelarija zaštitnika građana je jedna od retkih nezavisnih institucija<br />
koja je za relativno kratko vreme uspela da se nametne u javnosti i<br />
izbori za kakvo-takvo uvažavanje od strane najznačajnijih državnih organa.<br />
Mada je otpočeo sa radom u decembru 2007, zaštitnik građana je svoje<br />
zamenike dobio tek 7. oktobra 2008. Ova važna institucija još uvek nema<br />
dovoljan broj zaposlenih, ali je služba u više navrata pokazala efikasnost i<br />
spremnost da reguje u zaštiti <strong>prava</strong> građana. Kao značajan primer saradnje<br />
treba istaći podnošenje amandmana na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti<br />
od strane ombudsmana, a koje su pripremili poverenik za in<strong>for</strong>macije<br />
i više nevladinih organizacija koji nemaju legitimitet da samostalno istupaju<br />
u Skupštini. Imajući u vidu da najveće opstrukcije u radu nezavisnih<br />
kontrolnih tela dolaze upravo od državnih organa i funkcionera, bilo bi<br />
dobro da se među ovim institucijama pospeši saradnja i solidarnost, što bi<br />
sigurno imalo efekta na promenu ponašanja kako državne uprave, tako i<br />
političkih stranaka.<br />
Za razliku od navedenih, tzv. regulatorne institucije nisu stekle poverenje<br />
građana, niti opravdale svoju osnovnu funkciju. To se, pre svega,<br />
odnosi na Agenciju za privatizaciju, Republičku radiodifuznu agenciju, Republičku<br />
agenciju za telekomunikacije i dr. Njihov rad je isuviše često bio<br />
predmet opravdanih sumnji i argumentovanih kritika, pa ne čudi što građani<br />
i stručna javnost nemaju poverenja u njih i mnoge druge koje se tek<br />
osnivaju, kao ni to što ih političari hvale i ističu kao primer napredovanja<br />
Srbije.<br />
Evropska komisija je u svom izveštaju za 2008. (kao i u prethodnom),<br />
istakla korupciju kao krucijalni problem koji ugrožava dalje napredovanje<br />
Srbije i ozbiljno urušava postignute rezultate na planu demokratizacije i<br />
ljudskih <strong>prava</strong>. Skupština Srbije je krajem godine usvojila Zakon o Agenciji<br />
za borbu protiv korupcije, a nekoliko meseci kasnije imenovala članove<br />
Odbora Agencije 302 . Takođe su usvojene i izmene Zakona o javnim nabav-<br />
302 Zakon je usvojen 23. oktobra i stupio na snagu 4. novembra 2008. Međutim,<br />
početak primene je predviđena za 1. januar 2010, kako bi u međuvremenu
234 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
kama koje bi trebalo da omoguće punu nezavisnost Komisije za zaštitu<br />
<strong>prava</strong> ponuđača, dok objavljivanje in<strong>for</strong>macija na Portalu javnih nabavki<br />
treba da poveća transparentnost i ustanovi sistem odgovornosti. Međutim,<br />
Skupština i Vlada bi morale kroz niz konkretnih poteza i dodatnih aktivnosti<br />
da dokažu stvarnu opredeljenost za suzbijanje korupcije i kontrolu<br />
trošenja budžetskih sredstava i to, pre svega, u okviru najviših državnih<br />
institucija. Naime, sama Vlada i Skupština, administrativni aparat i poslanici,<br />
brojne agencije, političke partije i Republička izborna komisija, javna<br />
preduzeća i lokalne uprave... izvor su i stecište sistemske korupcije, zbog<br />
čega su sve dosadašnje aktivnosti bez većeg efekta. Svakako da se ovaj posao<br />
ne može obaviti sopstvenim snagama i voljom, pa je stoga kontrolna<br />
funkcija evropskih i drugih međunarodnih organizacija preko potrebna i<br />
u budućnosti.<br />
Postojeće nezavisne institucije, uz podršku civilnog sektora i javnosti,<br />
moraju da se izbore za punu nezavisnost i efektivno vršenje poslova<br />
iz svoje nadležnosti. Tek tada će se građani osećati kao ljudi, a ne „prekobrojni<br />
predmeti.“ U svom Godišnjem izveštaju podnetom Skupštini, republički<br />
zaštitnik građana ispravno zaključuje da „građani imaju utisak da je<br />
postupcima cilj <strong>for</strong>ma, a ne sadržina. Komunikacija službenih lica sa građanima<br />
je nedovoljna i nesadržajna, te ostaje utisak da bi znatan broj pritužbi<br />
ombudsmanu, ali i drugostepenih upravnih postupaka i upravnih<br />
sporova, mogao biti izbegnut kada bi se građanima jezikom koji razumeju<br />
otvoreno i uverljivo objasnila njihova <strong>prava</strong> i obaveze. Po pravilu, nema<br />
prilagođene procedure za ostvarivanje <strong>prava</strong> posebno osetljivih kategorija<br />
stanovništva. Stiče se utisak birokratizovane, otuđene uprave, usmerene<br />
prema sebi i svojim problemima i, eventualno, utvrđivanju obaveza građana,<br />
ali ne i ostvarivanju njihovih <strong>prava</strong>.“ 303<br />
Dobra u<strong>prava</strong> je osnova za ostvarivanje <strong>prava</strong> građana, a nje ne može<br />
biti ako se ne uspostavi u demokratskoj skupštinskoj proceduri, na bazi<br />
naprednih zakonskih rešenja i dobre prakse. Zato je odgovornost Skupštibili<br />
izabrani članovi Odbora Agencije i direktor, zaposleni potrebni kadrovi<br />
i doneta podzakonska akta. Članovi Odbora su izabrani 18. marta 2009.<br />
303 www.zastitnik.gov.rs/izvestaji.
Narodna skupština: generator stagnacije<br />
235<br />
ne u procesu re<strong>for</strong>me celokupnog društva i institucija veoma velika. Iako<br />
građani nikako ne mogu biti zadovoljni dosadašnjim delovanjem najvišeg<br />
zakonodavnog organa, ne treba izgubiti iz vida činjenicu da je Skupština<br />
takođe obuhvaćena ovim procesom, i da su promene u njenom radu<br />
spore i teške koliko i u ostalim segmentima društvenog života. Budući<br />
da rad stranaka i Parlamenta u celini podležu sudu javnosti i njegovoj<br />
krajnjoj oceni na izborima, neophodno je da i građani preuzmu svoj deo<br />
odgovornosti.
236 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
Nove optužnice i suđenja<br />
za ratne zločine pred<br />
Sudom u Beogradu<br />
Pred Većem za ratne zločine u Beogradu tokom 2008. započeli su krivični<br />
postupci suđenja ili su podignute optužnice u nekoliko slučajeva za ratna<br />
zlodela počinjena na prostoru bivše Jugoslavije. Takođe, nastavljeni su<br />
procesi iz ranijih godina, neki od njih su ponovljeni na osnovu presuda<br />
vraćenih po usvojenim žalbama pred Vrhovnim sudom Srbije, na primer,<br />
proces za zločine na „Ovčari“, pokraj Vukovara počinjen 1991. godine.<br />
Činjenica je, međutim, da uprkos verbalnim zalaganjima aktuelnih<br />
vlasti i nezvisnih glasila o primarnoj „katarzi u sopstvenim redovima“ ta<br />
suđenja prati veoma mali broj novinara srpskih medija (uglavnom su prisutne<br />
malobrojne domaće agencije) a još je manje novina koje redovno<br />
objavljuju te izveštaje. I sve to, uprkos stravičnim svedočenjima šta se događalo,<br />
ko su počinioci, kako u su tekli sukobi i šta ih je pratilo na područjima<br />
Hrvatske, BiH i na Kosovu. Odnosno kako su se gradovi, sela i ljudi<br />
oslobađali – od života.<br />
Dakle, 17. aprila 2008. pred većem za ratne zločine počelo je suđenje<br />
za zločine počinjene u selu Lovas 1991. godine u Hrvatskoj. Prema optužnici,<br />
tada je ubijeno je 70 hrvatskih civila, dvadest i dvoje poginulo je tako<br />
što su naterani da hodaju kroz minsko polje kao „živi štit“, teško je ranjeno<br />
šesnaest osoba a ostali su likvidirani u vlastitim dvorištima ili na ulicama.<br />
Preživeli svedoci iz Hrvatskle u svojim iskazima prepoznali su i teretili su<br />
optužene, uglavnom prvookrivljenog Ljubana Devetaka, za mučenja, zlostavljanja<br />
i ubojstva meštana Lovasa kao naredbodavca i čoveka koji je odlučivao<br />
o njihovoj sudbini. Prema brojnim svedočenjima, tamošnji Hrvati<br />
morali su nositi bele trake oko rukava ili su svoje kuće obeležavali belim<br />
čaršavima a na kraju su bili primorani na iseljavanje. U istražnom postupku<br />
za ova zlodela ispitano je oko 100 svedoka. Za zločin u Lovasu nad<br />
civilma terete se četvorica nekadašnjih pripadnika lokalne vlasti i četvorica<br />
pripadnika JNA, dok su šestorica bili pripadnici paravojne <strong>for</strong>macije
237<br />
“Dušan Silni”. Značajno je da su u ovom slučaju prvi put optuženi tzv. lokalni<br />
teritorijalci koji su, po svim svedočenjima, bili vezani za bivšu JNA.<br />
Optuženi u ovom predmetu negiraju krivicu i navode tužioca.<br />
Sredinom aprila 2008. podignuta je optužnica protiv Paneta Bulata<br />
i Radeta Vraneševića, za ubistvo ubistvo šest civilla hrvatske nacionalnosti<br />
koji nisu pripadali ni jednoj oružanoj <strong>for</strong>maciji, u Banskom Kovačevcu.<br />
Lane, u oktobru, podignuta je i optužnica protiv Damira Sirete za ratne<br />
zločine na „Ovčari“, protiv kog se vodi odvojen postupak u odnosu na<br />
ostale optužene u ovom predmetu jer je kasnije uhapšen. Optužnica za<br />
„Ovčaru“ podignuta je prošle godine i protiv Milorada Pejića koji je uhapšen<br />
u martu .2008.godine zbog učestvovanja u streljanju oko 200 hrvatskih<br />
zarobljenika kao pripadnik tzv. Teritorijalne odbrane Vukovara odnosno<br />
kao sa saizvršilac zločina ostalih optužemika 304 .<br />
Tužilaštvo za ratne zločine saopštilo je 22. aprila 2008. podiglo je optužnicu<br />
i protiv četvorice pripadnika nekadašnje jedinice “Škorpioni” za<br />
ratni zločin nad civilima u Podujevu 1999. godine: Željka Đukića, Dragana<br />
Medića, Dragana Borojevića i Miodraga Šolaje. Oni su optuženi da su kao<br />
pripadnici jedinice “Škorpioni”, koja je bila u sastavu MUP-a Srbije, u dvorištu<br />
porodice Gaši ispalili više hitaca iz automatskog oružja u grupu od 19<br />
žena i dece. Napad je, preživelo petoro dece koja su teško ranjena.<br />
U maju 2008. pred Većem za ratne zločine podignuta je optužnica protiv<br />
Bore Trbojevića za zločin protiv civillnog stanovništva jer je uz tzv. “Bilogorski<br />
odred“ učestvovao u prisilnom odvođenju i uzimanju kao talaca<br />
civila hrvatske nacionalnosti, opkoljavanju sela Topolovica, u nečovečnom<br />
postupanju prema civilnom stanovništvu kad su Željko Seleši, Božidar<br />
Jakopec, Petar Kramar, Franjo Šokec i Mato Petek zadobili smrtonosne<br />
povrede, dok je Vendel Šklebek ostao nepovređen, pošto se zaklonio iza<br />
jednog zida u podrumu.<br />
U martu 2008. podignute su optužnice i protiv Gorana Savića i Saše Čilerdžića<br />
zbog ratnih zločina u BiH, ubistva, zlostavljanja i pljačke imovine<br />
Muslimana na području opštine Zvornik.<br />
Lane je, u februaru, počelo suđenje Iliji Jurišiću (64) optuženom da<br />
je kao pripadnik rezervnog sastava policije MUP-a BiH i visoki starešina u<br />
304 Izveštač Helsinškog odbora
238 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
operativnom štabu Službe javne bezbednosti u Tuzli, izdao nalog za otvaranje<br />
vatre na kolonu JNA kada su poginula najmanje 92 vojnika, ranjeno<br />
najmanje trideset i troje vojnika i uništen veći broj vojnih i sanitetskih vozila.<br />
Na osnovu te naredbe, navodi se u optužnici, raspoređeni snajperisti<br />
su iz obližnjih zgrada prvo su pucali i ubijali vozače vojnih vozila, tako ih<br />
zaustavljali i njima blokirali dalji prolaz, a potom pucali na vojnike u tim<br />
vozilima koji nisu bili spremni na borbu i pružanje otpora. Na početku suđenja<br />
pred Većem navode optužnice koja ga tereti za upotrebu nedozvoljenih<br />
sredstava prilikom povlačenja kolone kada su stradali vojnici optuženi<br />
je negirao krivicu je uhapšen, po međunarodnoj poternici, na beogradskom<br />
aerodromu “Nikola Tesla”, u tranzitu, na putu u Nemačku.<br />
Protiv 19 državljana Bosne i Hercegovine krajem februara 2009. pokrenuta<br />
je istraga. Oni su osumnjičeni za zločin u Dobrovoljačkoj ulici u<br />
Sarajevu 1992. godine. U toku je provera navodaiz zahteva za sprovođenje<br />
istrage Tužilaštva za ratne zločine Srbije, a prikupljaju se i dokazi koji idu u<br />
korist odbrane, izjavila je Ivana Ramić, portparolka Okružnog suda u Beogradu.<br />
Istovremeno MUP Srbije raspisao je, po nalogu istražnog sudije, poternice<br />
za 19 osoba iz Bosne i Hercegovine, među kojima su ratni članovi<br />
tadašnjeg Predsedništva BiH Ejup Ganić i Stjepan Kljuić, zbog napada na<br />
kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, 3. maja 1992. godine. Poternica<br />
se odnosi na podučje Srbije. Kako saznaje Beta, u toku je procedura za<br />
raspisivanje međunarodne poternice 305 , za koju je neophodna saglasnost<br />
Ministarstva pravde Srbije.<br />
Žalbe i ponovljeni sudski procesi<br />
U septembru 2008. Vrhovni sud Srbije (VSS) uvažio je žalbe branilaca dvojice<br />
pripadnika paravojne jedinice „Škorpioni“ osuđenih za zločin u Trnovu<br />
jula 1995. godine zbog streljanja šest muslimanskih civila i optuženom<br />
Branislavu Mediću (45) prvostepenu presudu od 20 godina zatvora smanjio<br />
na 15, a Aleksandru Mediću (41) ukinuo presudu i vratio je prvostepenom<br />
sudu na novo suđenje. Kao neosnovane VSS je odbio žalbe branilaca<br />
305 Beta, 27. februar, „Dobrovoljačka – rezime“
Nove optužnice i suđenja za ratne zločine pred Sudom u Beogradu<br />
239<br />
optuženih Slobodana Medića (41) zvanog Boca i Pere Petraševića (38), kao<br />
i tužioca za ratne zločine, i potvrdio presudu njima dvojici i Aleksandru<br />
Vukovu (35). Slobodan i Branislav Medić, kao i Petrašević, prvostepenom<br />
presudom su oglašeni krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva,<br />
a Aleksandar Medić za isto krivično delo u pomaganju, dok je Vukov oslobođen.<br />
Slobodan i Branislav Medić osuđeni su 10. aprila 2007. na po 20<br />
godina zatvora, Petrašević na 13, a Aleksandar Medić na pet. Prema mišljenju<br />
VSS, Okružni sud u Beogradu je, u slučaju Branislava Medića, precenio<br />
značaj olakšavajućih okolnosti (ranija neosuđivanost, porodične prilike),<br />
zbog čega mu je kazna smanjena na 15 godina zatvora. Ukidanje presude<br />
Aleksandru Mediću VSS je obrazložio bitnim povredama odredbi krivičnog<br />
postupka, jer su „razlozi u pogledu njegovog psihičkog odnosa“ prema<br />
pomaganju u izvršenju raznog zločina protiv civilnog stanovništva „u<br />
znatnoj meri protivrečni i nejasni“. Žalba tužioca za ratne zločine na presudu<br />
Vukovu ocenjena je kao neosnovana, jer je VSS našao da „prvostepena<br />
presuda ne sadrži bitne povrede odredaba krivičnog postupka“ i da<br />
pravilnom ocenom izvedenih dokaza nije dokazano da je on počinio ratni<br />
zločin 306 .<br />
Veće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu je 28. januara 2009.<br />
u ponovljenom suđenju izreklo je kaznu od pet godina zatvora pripadniku<br />
nekadašnje paravojne <strong>for</strong>macije Škorpioni Aleksandru Mediću optuženom<br />
za pomaganje u ubistvu šest Bošnjaka u Trnovu.<br />
Prošle godine nastavljeno je i suđenje optuženima za ubistvo 48 albanskih<br />
civila u Suvoj Reci, članova porodice Beriša – 26. marta 1999.<br />
Za ove zločine optuženi su tadašnji komandant policijske jedinice “Niški<br />
odred” Radoslav Mitrović, komandir policije u Suvoj Reci Radojko Repanović,<br />
njegov pomoćnik Nenad Jovanović, policajci iz Suve Reke Slađan<br />
Čukarić, Miroslav Petković, Zoran Petković, Ramiz Papić i pripadnik Resora<br />
državne bezbednosti Milorad Nišavić. Proces je počeo 2. oktobra 2006. Svi<br />
optuženici negiraju izvršenje zločina. U optužnici se još navodi da su posmrtni<br />
ostaci ubijenih Albanaca zakopani u masovnu grobnicu na vojnom<br />
strelištu kod sela Ljubižde i Koruše koje su pronašli pripadnici policije i<br />
predali Specijalnoj antiteroristička jedinici MUP.<br />
306 Glas javnosti, 12. septembar „Škorpionu smanjena kazna“
240 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
U dokaznom postupku, među ostalima, svedočio je nekadašnji kriminalistički<br />
tehničar policije u Prizrenu Nebojša Vitošević, koji bio zadužen<br />
za fotografisanje žrtava tokom uviđaja 30. marta 1999. godine. On je pred<br />
Većem Posebnog odeljenja Okružnog suda u Beogradu rekao da je na tri<br />
lokacije, na potezu iz Prizrena prema Prištini, ka selu Reštane, pronađeno<br />
sedam leševa ljudi koji su, sudeći prema ranama, bili ubijeni. U svom<br />
iskazu je precizirao da su iza jedne kuće pronađena četiri spaljena leša, od<br />
kojih su neki bili delimično, a drugi potpuno ugljenisani. “Na putu ka selu<br />
Reštane, kod pilane, zatekli smo još dva muška leša, a na putu ka selu Reštane<br />
telo još jednog starijeg čoveka koji je bio ubijen”, objasnio je svedok.<br />
Ukazavši da mu nije poznato da su tela prebacivana u Srbiju, Vitošević je<br />
istakao da su leševe pokupili radnici komunalnog preduzeća i da su svi<br />
uredno sahranjeni u zasebnim rakama na muslimanskom groblju, ali nije<br />
mogao da precizira koga dana je sahrana obavljena 307 .<br />
Prema navodima optužnice, leševi ubijenih Albanaca u Suvoj Reci<br />
prvo su odvezeni u Prizren, a zatim, po naređenju haškog optuženika generala<br />
policije Vlastimira Đordevića, hladnjačama prevezeni i zakopani u<br />
masovnu grobnicu na poligonu Specijalnih antiterorističkih jedinica policije<br />
Srbije u Batajnici. Pred Haškim tribunalom svedok K-83, koji je bio<br />
policajac u rezervi, posvedočio je da su zločin nad albanskom familijom<br />
Beriša počinili policajci SUP-a Suva Reka Slađan Čukarić i Radovan Tanović.<br />
Prema izjavi ovog svedoka, Čukarić i Tanović su ubili šestoricu albanskih<br />
muškaraca i jednu staricu, a zatim su bacajući bombe i pucajući iz<br />
automatskih pušaka, usmrtili više od 40 žena i dece zatvorenih u lokalnoj<br />
piceriji. Optuženima za ratne zločine u Suvoj Reci i dalje se sudi pred Većem<br />
za ratne zločine u Beogradu.<br />
307 B92, 4. septembar 2008. „Nastavak suđenja za Suvu Reku“
Nove optužnice i suđenja za ratne zločine pred Sudom u Beogradu<br />
241<br />
Suđenje i presude<br />
za zločine na „Ovčari“<br />
Presude koje su, pred Većem za ratne zločine u Beogradu izrečene 12.<br />
marta 2009. optuženima za zločine počinjene na poljoprivrednom dobru<br />
„Ovčara“, daleko su blaže od onih iz prethodne odluke istog Veća koju je<br />
poništio Vrhovni sud Srbije. Podsetimo, za mučenja i streljanje oko 200<br />
hrvatskih zarobljenika, optuženo je 18 pripadnika tzv. teritorijalne obrane<br />
Vukovara u Šešeljeve paravojne jedinice „Leva Supoderica“. Suđenje za<br />
ove zločine započeto je u martu 2004. a nakon poništenja presude ponovni<br />
proces pocceo je u martu 2007. Slučaj „Ovčara“ značajan je zbog težine<br />
i bestijalnosti zločina ali i zbog toga što je to bilo prvo suđenje za ratne<br />
zločine pred nacionalnim sudom. Takođe jer je usko povezano sa haškim<br />
procesom protiv „vukovarske trojke“ kojima se sudilo za komandnu odgovornost<br />
vezano za zlodela u Vukovaru odnosno na „Ovčari“.<br />
Dakle, streljanje i mučenje hrvatskih zarobljenika u ponovljenom<br />
postupku na maksimalne kazne od 20 godina zatvora osuđeno je sedam<br />
optuženih, pet je oslobođeno a ostalima su izrečene zatvorske kazne u rasponu<br />
od pet do 15 godina. Maksimalne kazne su izrečene: nekadašnjem<br />
komandantu Teritorijalne odbrane Vukovara Miroljubu Vujoviću, njegovom<br />
zameniku Stanku Vujanoviću, te pripadnicima tzv. teritorijalne obrane<br />
i paravojnih jedinica, Predragu Milojeviću, Đorđu Šošiću, Miroslavu<br />
Đankoviću, Ivanu Atanasijeviću i Saši Radaku. Milan Vojinović osuđen je<br />
na 15 godina zatvora, Jovica Perić na 13, a Goran Mugoša na pet godina.<br />
Jedina žena među optuženima, Nada Kalaba, osuđena je na devet godina<br />
zatvora. Milan Lančužanin i Predrag Dragović, osuđeni su na šest, odnosno<br />
pet godina zatvora. Optužbi su oslobođeni Vujo Zlatar, Predrag Madžarac,<br />
Marko Ljuboja i Slobodan Katić kao i Milorad Pejić, jedini kome je<br />
ovo bilo prvo suđenje jer je uhapšen kasnije.<br />
U obrazloženju presude sudija Vesko Krstajić rekao da su svi osuđeni<br />
krivi zato što su na Ovčari kao pripadnici “počinili ubistva, mučili i nečovečno<br />
postupali prema ratnim zarobljenicima” a zatim je govorio o pojedinačnim<br />
presudama. Iako je je ovo Veće bilo limitirano odlukom Vrhovnog
242 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
suda odnosno njiegovim primedbama, posve je razumljivo nzadovoljstvo<br />
rodbije žrtava ublažavanjem prethodnih presuda. Zanimljivo je, recimo,<br />
da je sudija Krstajić uvažio iskaz svedoka saradnika (broj jedan) u odnosu<br />
na optuženu Nadu Kalabu a nije z slučaju Vuje Zlatara. Prema rečima predsednika<br />
Veća je, povodom Zlatara, rekao kako je njegova odbrana uspela<br />
dokazati da je pomenuti svedok saradnik „imao razlog za osvetu“ te da nije<br />
pouzdano dokazano da je optuženi bio na „Ovčari“ u vreme ozvršenja zločina.<br />
Ovaj deo vredan je pomena već zbog činjenice da je Vuju Zlatara isto<br />
Veće nakon prvog suđenja osudilo na 15 godina a posle drugog je – oslobođen.<br />
Tužilaštvo za ratne zločine najavilo je žalbe na deo presuda jer je<br />
„samo delimično zadovoljno“ sudskom odlukom 308 .<br />
308 Izveštač Helsinškog odbora
243<br />
Organizovani<br />
kriminal u Srbiji<br />
Tokom 2008. godine ne samo da nije do kraja raspletena ni jedna ranije<br />
otkrivena mafijaška afera u Srbiji, nego su obnarodovane i nove, u tzv.<br />
marginalnim oblastima društvenog života ali, ipak, u okviru državnih institucija<br />
ili, pak, u bliskoj vezi sa njima. Na primer, u medijima se moglo<br />
čitati o tzv. „đubretarskoj“ mafiji, „fudbalskoj“, pa „“gasnoj“ i drugima.<br />
Dakle, optuženičke klupe pune su okrivljenika za organizovani kriminal,<br />
ali je sigurno da na klupama ima još mnogo upražnjenih mesta.<br />
U 2008. godini pred sudskim većima Specijalnog suda vodilo se 17 prvostepenih<br />
postupaka protiv isto toliko organizovanih kriminalnih grupa.<br />
Ukupan broj optuženih u 17 srpskih mafijaških organizacija je impozantan<br />
– 300 ljudi. Oni su, bar prema onome do čega je istraga došla, državu<br />
oštetili za oko 500 miliona evra. Tokom prošle godine vođeno je čak 66<br />
istražnih postupaka protiv nešto manjeg broja kriminalnih grupa koje su<br />
ukupno imale više stotina osumnjičenih. Od toga, 31 istražni postupak je<br />
okončan i prosleđen Specijalnom tužilaštvu 309 .<br />
U najvećem broju slučajeva u pitanju su bile zloupotrebe službenog<br />
položaja, korupcija, nedozvoljena trgovina uključujući i trgovinu ljudima.<br />
Potom, teške krađe, dilovanje drog, terorizam... Prema statistici, organizovani<br />
kriminal prebacio se uglavnom u ekonomsku sferu pa mafije deluju<br />
u međuzoni, na ivici legalnog i ilegalnog, vodeći unosne poslove koji<br />
donose velike zarade – od utaje poreza do korupcije i drugih mahinacija<br />
na štetu države i građana. Na udaru zakona našli su se mnogobrojni<br />
direktori, vlasnici privatnih preduzeća, carinici, ali i oni koji bi trebalo<br />
da štite zakon – policajci, sudije, predsednici sudova, tužioci… Nažalost,<br />
pokrenutim krivičnim postupcima nisu obuhvaćeni svi pripadnici pojedinih<br />
kriminalnih grupa. Pravosudni organi nisu stigli do samih vrhova<br />
piramide mafijaških klanova, a oni koji odnose najviše para, za sada su ostali<br />
zaštićeni. Tipičan primer za to je postupak koji se vodi protiv pripadni-<br />
309 Večernje novosti, 8. maj 2008. godine, 17 srpskih mafi ja
244 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
ka takozvane drumske mafije. Na optuženičkoj klupi našle su se 53 osobe.<br />
Prema tvrdnjama tužilaštva, oni su duplim karticama za naplatu putarine<br />
državu oštetili za 6,5 miliona evra. Priznajući krivicu na suđenju, pojedini<br />
optuženi su tvrdili da je novac išao određenim moćnim ljudima u Beograd.<br />
Ali, niko od njih nije smeo da navede nijedno ime.<br />
Postupak protiv članova tzv. stečajne mafije, kojima se na teret stavlja<br />
primanje mita, zloupotreba službenog položaja i kršenje zakona od strane<br />
sudija – takođe nije završen. Optužnicom je, podsetimo, obuhvaćeno 36<br />
osoba, za ukupno 105 krivičnih dela, a šteta koju su naneli je oko 50 miliona<br />
evra. Prvooptuženi je Goran Kljajević, bivši predsednik beogradskog<br />
Trgovinskog suda, a uz njega i advokat Nemanja Jolović, biznismen Sekula<br />
Pjevčević, Slobodan Radulović, bivši direktor “C marketa” (u bekstvu),<br />
Delinka Đurđević, bivša sudijka ovog suda, Jelica Živković, bivši direktor<br />
Poštanske štedionice. U julu 2008. optuženima za udruživanje u takozvanu<br />
stečajnu mafiju sudski je odobreno da se brane sa slobode, a Vrhovni sud<br />
je objasnio da više ne postoje zakonski osnovi za produženje pritvora, koji<br />
se odnose na realnu opasnost od bekstva optuženih.<br />
Dalje, u junu 2008. posebno odeljenje Vrhovnog suda Srbije ukinulo<br />
je presudu protiv grupe od 16 optuženih za falsifikovanje GSP karata,<br />
poznate kao “saobraćajna mafija”, i naložilo novo suđenje. U obrazloženju<br />
odluke Vrhovnog suda navodi se da je prvosrepena presuda doneta uz<br />
bitne povrede odredaba krivičnog postupka, jer je izreka presude nejasna<br />
i kontradiktorna, a u obrazloženju presude nisu dati razlozi o svim<br />
odlučnim činjenicama, a oni koji su dati nisu jasni. Vrhovni sud je ocenio<br />
da, zbog toga, činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, pa se ne<br />
može ispitati pravilnost primene krivičnog zakona.<br />
Pred posebnim odeljenjem Okružnog suda u Beogradu početkom<br />
prošle godine počelo je suđenje sedmorici optuženih, na čelu sa Žarkom<br />
Dakovićem zbog malverzacija na carini kojima su oštetili državni budžet<br />
za preko milion evra. Ova grupa poznata kao carinska mafija 2, tereti se<br />
za izvršenje krivičnih dela zločinačko udruživanje, zloupotreba službenog<br />
položaja, kao i primanje i davanje mita. Oni su osumnjiceni da su, uz<br />
falsifikovanu dokumentaciju, legalizovali ukradena vozila ili falsifikovanjem<br />
podataka o godini proizvodnje omogućavali uvoz automobila, koji
Organizovani kriminal u Srbiji<br />
245<br />
inace, po postojećim propisima, ne bi mogli biti uvezeni. Pred istim sudom<br />
sredinom decembra 2007. počelo je suđenje prvoj grupi od 28 optuženih<br />
za korupciju na carini, primanje mita, zloupotrebu službenog položaja<br />
i krijumčarenje, poznatoj kao carinska mafija . Za organizatora te grupe u<br />
optužnici je označen Velibor Luković, koji je do hapšenja radio kao koordinator<br />
za sprečavanje krijumčarenja na carinarnici u Kraljevu. „Čekaće<br />
se još dosta dugo na pravosnažnu presudu kojom će biti izvagana tvrdnja<br />
Specijalnog tužilaštva da su bivši upravnik Carinarnice Zrenjanin, Žarko<br />
Daković, carinik Radovan Šarenac, vlasnik agencije „Zorka komerc“ Željko<br />
Bugarin i ostali članovi grupe nazvane „carinska mafija 2“ kršeći carinske<br />
propise do hapšenja, krajem 2006. državu opljačkali za više od milion<br />
evra. Suđenje u beogradskom Specijalnom sudu, protiv njih počelo januara<br />
2008. i još je u fazi glavnog pretresa 310 .<br />
U Specijalnom sudu još je u toku suđenje tridesetočlanoj kriminalnoj<br />
grupi, poznatijoj kao “auto mafija”, koja se tereti da je krađom automobila,<br />
a zatim njihovim prebacivanjem na Bliski istok, oštetila Srbiju za više<br />
miliona evra. Zbog sumnje da su oštetili državu za oko 100 miliona dinara,<br />
pred sudom se našla i 21-člana grupa optuženih, koji su uvozili iz Grčke<br />
petrolej. Prvi na listi optuženih je Miša Stojanović, vlasnik firme “Protekta”,<br />
ali i osmoro zaposlenih u Republičkoj tržišnoj inspekciji i Poreskoj<br />
upravi 311 .<br />
Srpsku javnost je lane, sudeći po reakcijama, više potresla tzv. „fudbalska<br />
afera“ od nekih drugih, po posledicama mnogo težih. To, naravno,<br />
nije olakšavajuća okolnost za optužbe protiv čelnika u veoma unosnom<br />
sportu (ili biznisu) kakav je fudbal a zbog , kako se okrivljuju, korupcije u<br />
vezi sa prisvajanjem novca od transfera igrača iz domaćih u strane klubove.<br />
U prošlogodišnjoj „fudbalskoj aferi“ za javnost je svakako centrala ličnost<br />
bivši direktor Crvene zvetde Dragan Džajić osumnjičen za prisvajanje<br />
novca od prodaje fudbalera tog kluba. Uz Džajića ( koji je u međuvremenu,<br />
pored srpskog, stekao i crnogorsko državljanstvo) su još dvojica nekadašnjih<br />
funkcionera Zvezde – Vladimir Cvetković i Miloš Marinković koji<br />
310 www.listzrenjanin.com “Članovi grupe carinska mafi ja<br />
daleko od presude”, 29. januar 2009.<br />
311 Večernje novosti, 8. maj 2008. “17 srpskih mafi ja”
246 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
se, konkretno, terete da su zloupotrebom službenog položaja od transfera<br />
četiri fudbalera prisvojili višemilionske sume maraka, dolara i evra. Zahvaljujući<br />
(ne)ažutnosti pravosuđa, ovi postupci, mogu kao i mnogi drugi,<br />
relativno brzo pasti u zaborav, jer iskustvo pokazije da uglavnom traju po<br />
nekoliko godina. O tome najbolje svedoči slučaj nekadašnje predsednice<br />
fudbalskog kluba Obilić i folk pevačice Svetlane-Cece Ražnatović, protiv<br />
koje se u Okružnom sudu u Beogradu istraga vodi već pet i po godina.<br />
Tokom 2008. pred licem pravde našle su se i četiri grupe koje su se<br />
bavile švercom cigareta. Od njih, tri su basnoslovno bogatstvo stekle u<br />
vreme najveće krize u Srbiji i za vreme vladavine Slobodana Miloševića.<br />
Protiv jedne od ovih “duvanskih” mafija pred Specijalnim sudom otpočeo<br />
je sudski proces. Reč je o tzv. Badžinoj grupi kojoj se na teret stavlja nezakonito<br />
bogaćenje od 40 miliona evra, a na čijem čelu je rođeni brat<br />
ubijenog policijskog generala Radovana Stojčića Badže, Siniša. U vezi sa<br />
švercom cigareta pomenimo da je rusko Generalno tužilaštvo donelo je<br />
23. juna 2008. odluku da oslobodi iz pritvora Stanka Subotića Caneta uz<br />
obrazloženje da je slučaj – zastareo.<br />
Odmah posle hapšenja, srpske vlasti su zatražile da se Subotić izruči<br />
pravosudnim organima Srbije, ali je Rusija postavila nekoliko dopunskih<br />
pitanja, među kojima je najvažnije da se „osveži” materijal koji je poslat<br />
u zahtevu za izručenje. Zanimljivo je bilo pitanje ko mu je izdao pasoš i s<br />
kim je sve Cane radio, jer je šverc takvih razmera za koje je Subotić optužen,<br />
nemoguće organizovati bez „pomoći“ države. Ni danas se, međutim,<br />
ne zna kako se i zašto Subotić našao u Moskvi, ko su bili njegovi partneri<br />
i prijatelji u ruskoj prestonici. U biografiji Stanka Subotića govori se, osim<br />
o optužbama za šverc cigareta, i o vezama sa Mirjanom Marković i raskidu<br />
s porodicom Milošević. Tvrdi se da se, iako je svima bilo poznato na koji je<br />
način Subotić zaradio svoje bogatstvo, srpsko pravosuđe nije bavilo njime<br />
zato što se smatra da se „iskupio” time što je pomagao srpskoj opoziciji i<br />
Crnogorcima u borbi za svrgavanje Miloševića sa vlasti. „Promena stava i<br />
podizanje optužnice za šverc cigareta vezuje se za predizbornu kampanju.<br />
Srpske vlasti su znale da je slučaj zastareo, ali su narodu htele da pokažu
Organizovani kriminal u Srbiji<br />
247<br />
da je borba protiv korupcije počela. Sad, kad su izbori prošli, Cane može<br />
mirno da se vrati u Švajcarsku i nastavi da se bavi svojim poslovima“ 312 .<br />
Canetova “duvanska” grupa tereti se, podsetimo, da je švercom cigareta<br />
oštetila budžet za 28 miliona evra. Usledila je in<strong>for</strong>macija da je u<br />
međuvrenu advokatski tim Subotića podneo tužbu Evropskom sudu za<br />
<strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Strazburu jer je „greškom zadržan u ekstradicionom pritvoru<br />
u Rusiji“.<br />
U 2008. je započelo, a 2009. nastavljeno suđenje petnaestorici novopazarskih<br />
vehabija, optuženih za udrživanje radi protivustavne delatnosti<br />
i terorizam. Na suđenju su krajem novembra 2008. kao dokaz prikazani<br />
snimci nađeni u kompjuterima koje je grupa koristila i koji su zaplenjeni<br />
prilikom njihovog hapšenja. Oni se terete za planiranje ubistva muftije<br />
Muamera Zukorlića, kao i planiranje napada na džamiju u Novom Pazaru<br />
i na policijsku stanicu u tom gradu. U optužnici se navodi i da su optuženi<br />
na planini Ninaji kod Novog Pazara ustanovili kamp za vojnu i terorističku<br />
obuku.<br />
Krijumčarenje ljudi takođe je bilo predmet krivičnog gonjenja u Srbiji<br />
u 2008. U januaru je izrečena presuda dvanaestočlanoj organizovanoj kriminalnoj<br />
grupi za krijumčarenje ljudi i ilegalan prelazak granice, čiji su glavni<br />
organizatori Ivan Janjić iz Bačke Palanke i Vesel Jakupi iz Preševa. Njih<br />
dvojica su, zajedno sa još deset članova ove kriminalne grupe, u leto 2006.<br />
godine, kirijumčarili Turke, Albance i državljane Srbije u Hrvatsku, preko<br />
Dunava i Beograda, za 350-400 evra po osobi. Optuženi za krijumčarenje<br />
ljudi osuđeni su na zatvorske kazne u Specijalnom sudu, a jedan okrivljenik<br />
je oslobođen krivice. Organizator grupe Vesel Jakupi osuđen je tri<br />
godine i šest meseci zatvora Muhamed Fejzuli na dve godine i osam meseci,<br />
Selimon Sadiki i Ramadan Redžepi na po dve, dok je Zvonku Bijeliću<br />
izrečena kazna na na dve godine i 10 meseci zatvora, a Zoran Dodiću dve<br />
godine i šest meseci.<br />
Zapravo, veoma je teško i nabrojati „sve srpske mafije“ koje su otkrivane<br />
ili otkrivene, po svemu sudeći, tek delimično jer su njihovi čelnici i<br />
dalje zaštićeni – bilo zbog nedovoljno dokaza, bilo zbog političke zavese<br />
312 Politika, 27. jun 2008. “Oslobođen Stanko Subotić Cane”
248 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
iza koje se i dalje kriju. Zato se može reći da je tek načet vrh ledenog brega<br />
u priči o podzemlju u brojnim segmentima srbijanskog društva ili države.<br />
Nedodirljivi nalogodavci zločina<br />
Najbolji dokaz za prethodnu tvrdnju su (ne)podignute optužnice, (ne)dovršeni<br />
sudski procesi, te neizvesne presude vezane za doba Miloševićevog<br />
režima, ubistva i atentate sa njim usko povezanih i, još uvek, nedodirljivih<br />
nalogodavaca. Takođe, način izveštavanja brojnih medija, iza kojih su i dalje<br />
vlasnici poznate sumnjive prošlosti.<br />
U 2008. je, podsetimo, Vrhovni sud Srbije potvrdio je maksimalne kazne<br />
od 40 godina zatvora Miloradu Ulemeku Legiji i Zvezdanu Jovanoviću<br />
za ubistvo premijera Zorana Đinđića . Za ubistvo Ivana Stambolića i<br />
pokušaj ubistva Vuka Draškovića u Budvi Milorad Ulemek je prethodno<br />
pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora, a za četvorostruko ubistvo na<br />
Ibarskoj magistrali Legija osuđen je takođe na 40 godina, uz mogućnos<br />
žalbe u trećem stepenu.<br />
Ulemek je, dalje, u postupku protiv „zemunskig klana“ osuđen na 40<br />
godina, uz mogućnost žalbe. Ali, uprkos izrečenoj presudi za atentat na<br />
Đinđića „tužioci i sudije ukazuju da ne znaju kako tužilac za organizovani<br />
kriminal namerava da se bavi političkom pozadinom atentata na premijera<br />
Srbije Zorana Đinđića, jer to nije priroda njegovog posla”.<br />
Specijalni tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević izjavio<br />
je nakon vesti da će Vrhovni sud Srbije 8. septembra početi javnu raspravu<br />
o žalbama okrivljenih za ubistvo premijera Đinđića, da očekuje da ta<br />
presude što pre bude pravosnažna i da se posle toga povede ras<strong>prava</strong> o<br />
političkoj pozadini atentata. Bivši specijalni tužilac Slobodan Radovanović<br />
najavljivao je, za vreme svog mandata, da će pokrenuti poseban postupak<br />
ispitivanja političke pozadine, ali to nije uspeo da sprovede u delo.<br />
Političkom pozadinom može da se bavi određena komisija, odbor ili<br />
Skupština, a da je u opisu posla tužioca utvrđivanje da li je još neko<br />
učestvovao u planiranju i samom atentatu, dakle konkretnim osobama i<br />
nekim dodatnim istražnim radnjama, a ne opštim društvenim i medijskim
Organizovani kriminal u Srbiji<br />
249<br />
kontekstom u kojem je došlo do tog zločina. Problem je i to što optuženi<br />
verovatno neće reći niti otkriti te osobe, ukoliko ih je bilo, jer oni za sada<br />
ne priznaju krivično delo. Svedoci saradnici su u procesu pred Specijalnim<br />
sudom i u istrazi pominjali razne osobe u različitim kontekstima, ali ne<br />
zna se da li su te osobe kasnije povezane s atentatom 313 .<br />
S druge strane, o optužbi protiv Legije za ubistvo Đinđića list “Pravda”<br />
tvrdi kako suđenje “nije dalo odgovor ko je ubio premijera jer nema<br />
dokaza koji Ulemeka i JSO povezuju sa ubistvom”. Indikativno je, navodi<br />
ovaj list “da je samo nekoliko sati posle atentata objavljena poternica za<br />
osumnjičenima, iako se nije znalo ni ko su izvršioci, ni ko su nalogodavci,<br />
što pokazuje da je ona unapred pripremana” 314 .<br />
U februaru 2009. otkriven je pokušaj bekstva Milorada Ulemeka iz<br />
Centralnog zatvora, smenjeni su dežurni stražari, ali u javnosti nije bilo<br />
reči o “logističkoj podršci” bez koje Legija ne bi mogao da računa na boravak<br />
izvan rešetaka.<br />
Malverzacije diplomatskih predstavništava<br />
Prošlu, 2008. godinu, u “kriminalnom dosijeu” u Srbiji obeležio je i slučaj<br />
Miladina Kovačevića, bivšeg studenta na američkom univerzitetu i košarkaša,<br />
koji je dobio političko-diplomatske razmere. Kovačević je, podsetimo,<br />
pobegao iz SAD zahvaljujući nelegalno izdatim putnim is<strong>prava</strong>ma<br />
u Konzulatu Srbije, iako mu je policija SAD oduzela pasoš, nakon što je<br />
osumnjičen za teško prebijanje kolege Brajana Štajnhauera u studentskom<br />
klubu. Tadašnji konzul Srbije, koji mu je izdao dokumenta za beg uz SAD,<br />
odmah je smenjen i povučen protiv njega je u Beogradu zbog falsifikata<br />
službene isprave pokrenut sudki postupak. Ispostavilo se, međutim, da je<br />
konzul postupao po nečijim nalozima iz Beograda, ali do kraja februara<br />
2009. nije otkriven taj “viši nivo logističke podrške”.<br />
Ceo slučaj je, međutim, prerastao u diplomatski incident između SAD i<br />
Srbije, jer Beograd po važećim zakonima, ne može više izručiti Kovačevića,<br />
313 Danas , 5. jun 2008, Teško do dokaza protiv podstrekača<br />
314 Pravda, 30. januar 2009. „Legija nije imao motiv da ubije Đonđića
250 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
na čemu insistirajaju američiki pravosudni organi. Umesto pravosudnog<br />
odgovora, koji bi zadovoljio i domaću javnost, Vlada Srbije usvojila je odluku,<br />
pod oznakom “strogo poverljivo”, da isplati 900.000 dolara odštete<br />
Štajnhaueru kog je pretukao Kovačević. Istom odlukom Vlada je namenila<br />
i 100.000 dolara Kovačeviću za kauciju američkom sudu koji je isplatila<br />
njegova majka kako bi izašao iz pritvora. Kad je beogradski dnevnik “Borba”<br />
objavio ovu vest, nastala je hajka na novinare ko im je izvor in<strong>for</strong>macija,<br />
a tragalo se i za insajderom iz Vlade koji je medijima “doturio” vest.<br />
Tek naknadno, iz Vlade je “objašnjeno” kako Srbija, koja godišnje prima od<br />
SAD 60 miliona dolara pomoći, ne sme da ugrozi te odnose zbog propusta<br />
dva službenika i da će se naći konačno rešenje.<br />
Najavljeno je i da će Kovačević odgovarati pred domaćim sudom, ali i<br />
pored toga iz krugova Stejt departmenta stigla je poruka da SAD neće odustati<br />
od nastojanja da Kovačević odgovara pred tamošnjim pravosuđem.<br />
U ovoj aferi ostalo je i još jedno, tek “sporedno” pitanje: zbog čega bi se<br />
iz državnog budžeta isplatilo 100.000 dolara koje je Kovačevićeva porodica<br />
dala za kauciju ne bi li se mlađani košarkaš pustio na slobodu, a zatim<br />
prebegao u Srbiju? I ono važnije: zašto bi građani Srbije bili dužni da iz<br />
sopstvenih džepova plaćaju nasilničko ponašanje Miladina Kovačevića ili,<br />
u krajnjem slučaju, bilo koga drugog?<br />
Poternice<br />
U januaru 2008. objavljeno je da su Mirjana Marković i Marko Milošević<br />
dobili azil u Rusiji iako je za njima raspisana međunarodna poternica. Mirjana<br />
Marković je napustila Srbiju u februaru 2003. neposredno pre ubistva<br />
premijera Zorana Đinđića. U aprilu iste godine određen joj je pritvor i za<br />
njom raspisana Interpolova poternica. Poternica je prvi put povučena 31.<br />
maja 2005. uz garancije njenog advokata da će se ona pojaviti na suđenju,<br />
a drugi put 15. marta 2006, kad je SPS položio 15.000 evra kaucije kako bi<br />
mogla da dođe u Srbiju i prisustvuje sahrani supruga. Međutim, ona nije<br />
došla na sahranu, pa je poternica ponovo aktivirana, a novac koji je bio<br />
položen za kauciju otišao je u pravosudni budžet Srbije. Policija je u akciji
Organizovani kriminal u Srbiji<br />
251<br />
„Sablja“ htela da obavi in<strong>for</strong>mativni razgovor sa Mirjanom Marković o njenoj<br />
ulozi u otmici i ubistvu Ivana Stambolića. Do toga, međutim, nikada<br />
nije došlo, a njeno ime se nije našlo na optužnici za ovaj zločin. Do akcije<br />
„Mreža“ 2007. godine protiv Markovićeve se vodio samo krivični postupak<br />
za zloupotrebu službenog položaja, kojim se ona teretila za podstrekivanje<br />
nekadašnjeg sekretara Vlade Srbije Živke – Cice Knežević da nelegalno<br />
dodeli stan dadilji koja je čuvala njenog unuka Marka. Za novo krivično<br />
delo Mirjana Marković je osumnjičena u junu 2007. godine kada je policija<br />
pokrenula akciju protiv švercera duvana, koji su devedesetih godina<br />
oštetili budžet za više desetina miliona maraka. Kao jednu od otkrivenih<br />
grupa, policija je označila i onu koju su pored Markovićeve vodili Marko<br />
Milošević i Bojana Bajrušević. Mirjana Marković je osumnjičena da je Mihalju<br />
Kertesu, tadašnjem direktoru Carine, u više navrata usmeno naređivala<br />
da robu firme „Tref rentakara“, vlasnice Bojane Bajrušević, propusti<br />
preko granice, bez kontrole. Glavni zaštitnik preduzeća Bajruševićeve bio<br />
je Marko Milošević, koji je od šverca cigareta preko tog preduzeća zaradio<br />
milione maraka. Marko Milošević je Srbiju napustio 7. oktobra 2000. godine,<br />
odmah nakon demokratskih promena i od tada se nije vraćao u Srbiju,<br />
a spekulisalo se da živi na relaciji Moskva-Peking. Protiv njega se već osam<br />
godina vodi krivični postupak zbog prebijanja trojice „otporaša“ u maju<br />
2000. godine u Požarevcu. “Ulogu Mirjane Marković trebalo je ispitati i u<br />
nerasvetljenim likvidacijama Slavka Ćuruvje, vlasnika „Dnevnog telegrafa“,<br />
Žike Petrovića, direktora „Jata“ i Zorana Todorovića Kundaka, generalnog<br />
sekretara JUL-a. Posle odluke ruskih vlasti da Mirjani Marković dodeli<br />
azil, jasno je da će njena uloga u ovim zločinima ostati nerasvetljena“ 315 .<br />
Uprkos azilu koji su Mirjana Marković i Marko Milošević dobili u Rusiji,<br />
za njima je i dalje na snazi međunarodna poternica, koja važi u svim<br />
ostalim zemljama. Ukoliko se pojave na teritorije bilo koje druge zemlje,<br />
njima preti hapšenje i izručenje Srbiji.<br />
U Interpolu trenutno postoji više od 25.000 međunarodnih poternica<br />
za begunca od zakona iz celog svieta, od kojih je oko 400 iz Srbije. Pravosudni<br />
organi Srbije godišnje raspisuju stotinaok poternica. Na osnovu poternica<br />
raspisanih iz Srbije oko 50 osoba se svake godine pronađe i uhapsi.<br />
315 Blic, 31. januar 2008. “Rusi dali azil Miri i Marku”
252 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
Iza svake međunarodne Interpolove poternice stoji odluka suda,. Među<br />
najtraženijim građanima Srbije na Interpolovim poternicama nalaze se<br />
članovi “duvanske mafije”. Zbog “Mreže” je na poternicu ponovo vraćena<br />
Mirjana Marković, a na spisku begunaca je i njien sin Marko Milošević.<br />
Iako su čelnici srpskog Interpola pre pola godine tvrdili da policija<br />
ima odličnu saradnju sa skoro svim zemljama u svetu, pa i sa Rusijom,<br />
ostaje nejasno kako to da Mirjana Marković do danas nije locirana, iako je<br />
medijima više puta ponovila da se nalazi u Rusiji 316 .<br />
Od januara prošle godine do marta 2009. sa svim izgledima da se stvari<br />
neće uskoro promeniti supruga Miloševića kao i njegov sin, uprkos svim<br />
optužbama, i dalje su na slobodi a srpske vlasti o njima jenostavno – ćute.<br />
316 Danas, 10. januar 2008. “I pored dobre saradnje srpske<br />
i ruske policije Mira Marković na slobodi”
253<br />
Haški tribunal<br />
– suđenja i presude<br />
Verbalno izjašnjavanje srpskih vlasti da je Srbija „u potpunosti spremna<br />
na saradnju sa Haškim tribunalom u 2008. ima samo delimičnu potvrdu<br />
u praksi. U težnji da opravda hapšenje i izručenje haških begunaca Radovana<br />
Karadžića i Stojana Župljanina, kao najveći lanjski uspeh, službeni<br />
Beograd skoro je svakodnevno predočavao javnosti kako se preko praga<br />
EU ne može preći bez potpune kooperacije sa Hagom. Ovoj argumentaciji,<br />
međutim, nedostaje suština – a to je da privođenje pravdi optuženika<br />
pred Tribunal nije tek ključ koji otvara vrata za približavanje Uniji već – i<br />
rušenje prethodnog sistema vrednosti uspostavljenog za vreme Miloševića<br />
i o(p)stalog nakon njega. Prave katarze, naime, ne može biti ni sve dok se,<br />
na primer, hapšenje Radovana Karadžića predstavlja kao završetak haške<br />
ere na prostoru zapadnog Balkana. I to „uprkos činjenici da se Karadžić u<br />
Beogradu skrivao mesecima i godinama pod lažnim imenom, dokumentima<br />
i identitetom, a vlasti njegovo izručenje Haškom tribunalu prikazuju<br />
kao dokaz sopstvene kredibilnosti, ne shvatajući da je upravo činjenica da<br />
se krio u centu prestonice – dokaz njenog najvećeg diskreditovanja u očima<br />
evropskih partnera“ 317 .<br />
U tom kontekstu – stava vlasti, kao uzrok ili posledica, izveštavanje<br />
medija tj. njihov odnos prema Haškom tribunalu, osim retkih izuzetaka,<br />
u većini je nepromenjeno. Optuženici sa naglaskom „Srbi“ predstavljaju<br />
se kao najveće „žrtve“ međunarodne (ne)pravde. „Statistika o suđenjima<br />
koja su se vodila ili i dalje vode u Hagu i pred sudovima za ratne zločine<br />
u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj pokazuje da su do sada donete presude za 699<br />
Srba i ukupno 38 Bošnjaka, Hrvata i Albanaca. Osam Bošnjaka, 26 Hrvata<br />
i trojica Albanaca kažnjeni su sa ukupno 298 godina zatvora. S druge strane,<br />
Srbi su osuđeni na 1.000 godina zatvora“. 318 Bez obzira na preciznost<br />
317 http://www.autonomija.info<br />
/vladimir-dzamic-srbija-i-pristupanje-eu-datumi-i-kriterijumi.html<br />
318 Politika, 14 april 2008. „Srbima hiljadu godina za ratne zločine“
254 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
ovakve statistike sabiranje višegodišnjih kazni različitih optuženika izmišljotina<br />
je laika u redakcijama mnogih medija čiji je cilj izazvati fascinaciju<br />
i(li) pristrasnost čitalaca, ne samo u vezi izveštavanja iz Haškog tribunala,<br />
već i na domaćem sudskom terenu. Takvo je sabiranje nepoznato, naime,<br />
u pravosudnoj praksi i van svake pravne i normalne logike. Kao i računica<br />
o broju optuženih – „naših“ i „njihovih“, ako se podrazumeva da zločine<br />
treba individualizovati.<br />
Medijski milje i javno mnjenje<br />
Dakle, ovakav stav bio je i dalje prisutan u brojnim medijima, kao i prethodnih<br />
godina, uključujući i kritiku vlasti, institucija i tela nadležnih sa<br />
saradnju sa Haškim tribunalom. Takav odnos posebno je istican u konkretnim<br />
slučajevima, hapšenja, svedočenja i presuda. Na primer, nakon<br />
oslobađajuće presude Ramušu Haradinaju, čemu je prošle godine posvećen<br />
veliki prostor u srpskoj štampi, već su sami naslovi sugestivni u pogledu<br />
odluke Suda: „ Haradinaj na slobodi, pravda u pritvoru“(„Politika“)<br />
„Tribunal više nema razloga da postoji“ ( „Blic“), „Stop Tribunalu“ ( „Pravda“)<br />
itd... Slična, medijska kampanja nastavila se i povodom oslobađanja<br />
Nasera Orića, izjava bivše portparolke haškog tužilaštva Florans Artman,<br />
nekadašnje tužiteljke ICTY Karle del Ponte, hapšenja Stojana Župljanina<br />
i Radovana Karadžića, uz brojne špekulacije o „zaverama“ i „izdajama“ (o<br />
čemu će kasnije biti više reči). Naravno, uz časne izuzetke objektivnog izveštavanja<br />
i komentara.<br />
Zanimljivo je da, uprkos tome, časopis “Srpska politička misao” objavljuje<br />
istraživanje prema kom se beleži “ izvestan porast spremnosti građana<br />
za intenzivniju saradnju sa haškim Tribunalom. Po tom istraživanju<br />
(Agencije Politikum), čak 45,18 odsto ispitanika smatra da Srbija treba da<br />
sarađuje sa Tribunalom. Evidentirano je i značajno povećanje broja onih<br />
koji podržavaju izručivanje građana Srbije Hagu (37,81%), što posebno<br />
važi za broj onih koji u potpunosti daju podršku ekstradicijama. Takvih je<br />
24,27%, dok je ranije njihov broj iznosio oko 15%. Na drugoj strani (oni<br />
koji se apsolutno protive izručivanju), zabeležen je pad sa skoro polovine
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
255<br />
(47,84% u aprilu 2008.) na oko trećinu (33,17%). Kod umerenih protivnika<br />
i pristalica izručivanja nema većih kolebanja, dok broj neopredeljenih<br />
pokazuje blagi rast. 319<br />
Dalje, istraživanje Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom<br />
u januaru 2009., pokazalo je da 45,18 odsto ispitanika podržava saradnju<br />
Srbije sa Haškim tribunalom, protivi joj se skoro 40 odsto, a oko<br />
15 odsto ne želi da se izjasni, Nešto ranije istraživanje pokazalo je da raste<br />
broj onih koji su protivni izručenju Ratka Mladića Hagu, pa tako manje od<br />
trećine podržava njegovo privođenje Tribunalu, 52,66 odsto se tome izričito<br />
protivi, a oko 20 odsto ne želi se izjasniti na tu temu. Istraživači javnog<br />
mnjenja su ukazali da je podrška Mladiću naročito jaka među građanima<br />
Srbije koji su najviše osetili posledice tranzicije. Presednik Nacionalonog<br />
saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić ocenio je „da se javno<br />
mnjenje u Srbiji okreće protiv saradnje sa Tribunalom, zbog toga što<br />
Evropska unija postavlja uslove Srbiji za ulazak u njeno članstvo i ne uvažava<br />
dosadašnje rezultate rada Vlade u saradnji sa Tribunalom“ 320 .<br />
Šta je obeležilo rad Tribunala u 2008.<br />
Sa srpske strane gledišta, rad Haškog tribunala i tužilaštva u prošloj godini,<br />
bez sumnje je obeležilo hapšenje Radovana Karadžića i Stojana Župljanina,<br />
oslobađajuće presude za Ramuša Haradinaja i Nasera Orića te potvrda<br />
odluke da se Milan Martić osudi na 35 godina zatvora a početkom 2009.,<br />
presude Milanu Milutinoviću i petorici saoptuženih za zločine na Kosovu (<br />
Nikola Šainović, Dragoljub Ojdanić, Nebojša Pavković, Vladimir Lazarević<br />
i Sreten Lukić). Takođe, potraga za dvojicom preostalih begunaca Ratkom<br />
Mladićem i Goranom Hadžićem cele godine bila je tema i političkih krugova<br />
i medija. Izvan ovog, konkretnog pravosudnog rada, najveću pažnju u<br />
vezi ICTY , izazvalo je postavljenje novog glavnog tužioca Serža Bramerca,<br />
njegove posete Beogradu i izveštaji UN, knjiga „Lov“ bivše haške tužiteljke<br />
319 Nova srpska politička misao 16. novembar 2008.<br />
320 http://www.blic.rs/politika.php?id=76296
256 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
Karle del Ponte podigla je veliku prašinu i svetu i u Srbiji ali i izjave njene<br />
ex portparolke Florans Artman zbog kojih je tužena u Tribunalu.<br />
Slučaj Župljanin<br />
Haški begunac Stojan Župljanin uhapšen je 11. juna 2008 u stanu u Pančevu.<br />
Specijalni tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević potvrdio je tada<br />
da je, posle lociranja u Nišu u martu, policija bila na tragu Župljaninu, što<br />
je rezultiralo hapšenjem. U akciji nije bilo žrtava, a u iznajmljenom stanu<br />
svog prijatelja Nikole Tepića, u kom se Župljanin krio, pronađene su lovačka<br />
puška i karabin ali prilikom privođenja nije pružao otpor. Župljanin je,<br />
za vreme rata, bio načelnik Centra službi bezbednosti u Banjaluci te policijski<br />
funkcioner na najvišem položaju u Bosanskoj Krajini i zastupao je<br />
policiju u Kriznom štabu tzv. Autonomne regije Krajine.<br />
Haški tribunal tereti ga za zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona<br />
i običaja ratovanja, za udruženi zločinački poduhvat, zatim za progone,<br />
istrebljenje i ubistvo, za mučenje, okrutno postupanje i nehumana dela,<br />
potom i deportacije i bezobzirno razaranje i pustošenje gradova i sela.<br />
Prema optužnici Haškog tribunala, krizni štab Autonomne regije Krajina<br />
sprovodio je opšti plan kontrole i etničkog čišćenja na teritoriji Banjaluke,<br />
Bosanske Krupe, Bosanskog Novog, Bosanskog Petrovca, Čelinca,<br />
Donjeg Vakufa, Ključa, Kotor Varoši, Prijedora, Prnjavora, Sanskog Mosta,<br />
Šipova i Teslića. Optužnica protiv njega podignuta je 17. decembra<br />
1999, a otpečaćena 13. jula 2001. Od objavljivanja optužnice Župljanin je<br />
bio u bekstvu. Prema tvrdnjama haškog tužilaštva on je imao operativnu<br />
kontrolu nad opštinskim i regionalnim policijskim snagama, uključujući i<br />
one koje su bile zadužene za logore. Kao član Regionalnog kriznog štaba<br />
Župljanin je, prema optužnici, lično i sa drugima, učestvovao u ostvarenju<br />
plana etničkog čišćenja Autonomne regije Krajine, te je 10.000 Muslimana<br />
i Hrvata deportovao iz Bosanske Krajine, a hiljade su ubijene u napadima<br />
na mesta u kojima su živeli i u logorima na tim prostorima.<br />
Nakon što je uhapšen u Beogradu, Župljanin je dva dana kasnije<br />
odbio da primi hašku optužnicu, tvrdeći da je pogrešno utvrđen njegov
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
257<br />
identitet i da on nije Župljanin već Branislav Vukadin. Istražni sudija ga<br />
je tada upoznao sa sadržinom haške optužnice, a nakon toga je doneo<br />
rešenje o ispunjenosti uslova za izručenje Župljanina Haškom tribunalu.U<br />
kratkom roku DNK analizom utvrđeno je da se zaista radi o Župljaninu i<br />
on je izručen Haškom tribunalu krajem juna. Inače, predstavnici Tribunala<br />
u više navrata su tvrdili da je Župljanin dostupan vlastima u Srbiji, a to<br />
su tvrdile i vlasti Republike Srpske, koje su nekoliko puta tragale za njim<br />
tragale na svojoj teritoriji uz pomoć snaga NATO. Sve u svemu, nakon što<br />
je konačno uhapšen, nekolicini zaposlenih u Tužilaštu za ratne zločine u<br />
Beogradu telefonom je upućena pretnja smrću, a neposredno posle toga<br />
usledila je i lažna anonimna dojava da je u zgradi suda postavljena bomba.<br />
Oslobađajuće presude:<br />
Ramuš Haradinaj i Naser Orić<br />
Bivšem komandantu OVK Ramušu Haradinaju i eks premijeru Kosova 3.<br />
aprila prošle godine izrečena je, pred Haškim tribunalom, oslobađajuća<br />
presuda Ramuš Haradinaj i Idriz Balaj oslobođeni su po svim tačkama optužnice,<br />
dok je treći optuženi, Lahi Brahimaj, proglašen krivim za dva slučaja<br />
okrutnog postupanja i mučenja (“nelojalnih” kosovskih Albanaca) i<br />
osuđen na šest godina zatvora. Trojica bivših zapovednika OVK bili su optuženi<br />
za učešće u “udruženom zločinačkom poduhvatu” sa ciljem da se<br />
uspostavi i učvrsti “potpuna kontrola OVK nad operativnom zonom Dukađin”.<br />
U ukupno 37 tačaka optužnice ovoj je trojci pripisana odgovornost<br />
za otmice, zastršiavanja, prebijanja, mučenja i ubistva civila, kvalifikovana<br />
kao zločini protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.<br />
Pretresno veće najpre je zaključilo da u periodu na koji se odnosi<br />
optužnica – od 1. marta do 30. septembra 1998. godine – otmice, zlostavljanja<br />
i ubistva civila nisu bili takvih razmera i takve učestalosti da<br />
bi se moglo zaključiti da je postojao sistematski i rasprostranjeni napad<br />
na civilno stanovništvo, što je preduslov da bi se neko delo moglo kvalifikovati<br />
kao zločin protiv čovečnosti. Veće je, dalje, zaključilo da dokazi<br />
koje je prezentiralo tužilaštvo nisu dovoljni za zaključak o postojanju
258 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
udruženog zločinačkog poduhvata i navodnom zajedničkom kriminalnom<br />
cilju optuženih, pa je odbacilo i ovaj vid odgovornosti Haradinaja, Balaja<br />
i Brahimaja.<br />
Saopštavajući presudu, sudije su ukazale na “značajne teškoće” sa<br />
svedocima, s kojima su se suočavali tokom postupka. “Od oko 80 svedoka,<br />
34 su dali iskaz uz zaštitne mere, dok je veće bilo prinuđeno da izda čak<br />
18 obavezujućih poziva za svedočenje, pa i nekoliko naloga za hapšenje<br />
nevoljnih svedoka. Pretresno veće je, naveo je sudija Ori, “steklo snažan<br />
utisak da se suđenje odvijalo u atmosferi u kojoj se svedoci nisu osećali<br />
bezbedno”, kao i da na Kosovu postoji “nestabilna bezbednosna situacija<br />
koja nije ugodna za svedoke”. U presudi se, takođe, navodi da su “teškoće<br />
vezane za pribavljanje dokaza predstavljale značajnu karakteristiku ovog<br />
suđenja”, kao i da se pred sudom nije pojavilo nekoliko svedoka “za koje<br />
se očekivalo da će svedočiti o centralnim aspektima predmeta” 321 . U prvim<br />
reakcijama, presuda je u Beogradu označena kao “crn dan za međunarodnu<br />
pravdu” i “glogov kolac u grudi Haškom tribunalu”, dok su u Prištini bili<br />
oduševljeni odlukom suda.<br />
Kad se izuzme Kosovo, upravo su problemi vezani za svedoke bili i tokom<br />
a naročito posle okončanja procesa i oslobađajuće presude centralna<br />
tema. Tako, je srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio: “Ja<br />
sam zapanjem ovakvom odlukom suda, ali bih hteo odmah na početku da<br />
razdvojim ulogu Haškog tužilaštva i suda koji je doneo ovakvu presudu.<br />
Što se tiče tužilaštva, mislim da je dosta uradilo da se Haradinaj prvo izvede<br />
na optuženičku klupu da odgovara i trudilo se da on dobije adekvatnu<br />
presudu” 322 .<br />
On kaže da je tokom postupka već bio skeptičan, jer je sud doneo neke<br />
skandalozne odluke, na primer da se Haradinaju dopusti odbrana sa slobode<br />
i da se za to vreme bavi politikom. “Devet ljudi je izgubilo živote, jer<br />
su se pojavili kao ozbiljni svedoci protiv Haradinaja. Sad vidite kakva je<br />
atmosfera bila na Kosovu i zbog cega su ljudi odbijali obavezujuci nalog<br />
suda i rizikovali 10 godina zatvora. Odbijali su da svedoče zbog toga što<br />
su im bili ugroženi životi, ugroženi su bili životi rodaka i imovine”, rekao<br />
321 www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm<br />
322 www.b92.net/info/vsti/index.php?yyyy=2008&mm
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
259<br />
je Vukčević. Jedan svedok ubijen je džipom u Crnoj Gori, sedmorica su<br />
ubijena vatrenim oružjem, dok je jedan izboden nožem. Najstrašnije je,<br />
međutim, što su čak tri svedoka koji su bili u programu zaštite na Kosovu<br />
ubijeni 323 .<br />
Većina srpskih medija već je u naslovima negativno odreagovala na<br />
oslobađajuću presudu Ramušu Haradunaju: “Slučaj koji neće unaprediti<br />
saradnju” (“Danas” – dvobroj 5 – 6 april), “Stop Tribunalu” (“Pravda” –<br />
4. april), “Haradinaj na slobodi, pravda u pritvoru” (“Politika” – 4. april).<br />
Na prvostepenu odluku Haškog suda tužilaštvo je uložilo žalbu i<br />
žalbeni postupak je bio u toku u trenutku pisanja ovog izveštaja. Inače, u<br />
Srbiji je protiv Haradinaja podneto čak 180 krivičnih prijava a pred većem<br />
za ratne zločine, na 13 godina osuđen je Anton Lekaj, kome je komandovao<br />
Ramuš Haradinaj.<br />
Žalbeno veće Haškog tribunala pravosnažnom odlukom u julu prošle<br />
godine oslobodilo je Nasera Orića, ratnog komandanta Armije BiH u Srebrenici,<br />
krivice za zločine koji su počinjeni nad Srbima u tom delu BiH<br />
tokom 1992 i 1993 godine. Veće je time preinačilo prvostepenu presudu,<br />
izrečenu 2006., kojom je Orić bio proglašen krivim zato što nije sprečio zlocine<br />
nad Srbima, zbog čega je u prvostepenom postupku bio osuđen na<br />
dve godine zatvora.<br />
I u ovom slučaju reagovanja u Srbiji i BiH bila su potpuno suprostavljena<br />
iako je presuda uvek onakva kakvi su predočeni dokazi o činjenice<br />
izvedene na osnovu njih.<br />
Podsetimo, optužnica protiv Nasera Orića podignuta je u martu 2003.,<br />
a pripadnici SFOR-a uhapsili su ga u Tuzli u aprilu iste godine. Optužnica<br />
ga je teretila za smrt zarobljenih Srba u srebreničkoj policijskoj stanici,<br />
okrutno postupanje prema pritvorenicima i bezobzirno uništavanje 12<br />
srpskih sela od leta 1992. do kraja 1993. godine, kada je bio komandant<br />
Armije BiH u Srebrenici. Tužilaštvo je tražilo da bude osuđen na 18 godina<br />
zatvora, a odbrana da bude osloboden. U obrazloženju oslobađajuće<br />
presude, u drugostepenom postupku, navedeno je da su prvostepene sudije<br />
pogrešile kada su Orića proglasili krivim jer prethodno nisu utvrdili<br />
ko je tačno počinio zločine, da li su počinioci bili potčinjeni Oriću i da li je<br />
323 www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm
260 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
on znao za zločine. Predsedavajući sudija Volfgang Šomburg rekao je da je<br />
utvrđeno da su teški zločini nad Srbima u Srebrenici nesumnjivo počinjeni,<br />
ali da nije bilo dokaza na osnovu kojih bi se Orić mogao osuditi.<br />
Reakcije u Bosni i Hercegovini povodom oslobađajuće presude Naseru<br />
Oriću su različite, u zavisnosti iz kojeg entiteta dolaze. Političke partije<br />
iz Republike Srpske jedinstvene su u oceni kako je sud u Hagu politički,<br />
a ne sud <strong>prava</strong>. Isto mišljenje imaju i predstavnici tamošnjih nevladinih<br />
udruženja. U Udruženju prognanih i nestalih lica Bratunca kažu da nisu<br />
očekivali oslobađajuću presudu za Orića jer postoje svedoci koji su pretrpjeli<br />
torture i mučenja za koje okrivljuju ratnog komandantau Srebrenici 324 .<br />
Na ovu presudu u Srbiji se reagovalo slično kao i na onu izrečenu<br />
Haradinaju. U srpskom Tužilaštvu za ratne zločinem nezadovoljnom su<br />
ovom odlukom, navedeno je da oslobađanje Orića ne doprinosi pomirenju.<br />
“Na ovaj način se ne ispunjava svrha Tribunala da bude pravedan za<br />
žrtve. Ipak, dokazano je da je zločina bilo i imena neposrednih počinioca<br />
su objavljena. Neposredni počinioci tih zločina nisu bili obuhvaćeni<br />
optužnicom protiv Orića, niti im je do sada suđeno u BiH. Ukoliko se uskoro<br />
ne povede postupak, mi ćemo ga pokrenuti. Nama ce biti teže, jer<br />
su dokazi i počinioci u drugoj zemlji – rekao je Bruno Vekarić, portparol<br />
Tužilaštva za ratne zločine. Beogradski “Blic” objavio je da se iskazi dva<br />
ključna svedoka iz Srbije, koja su na početku istrage teretili Orića a zatim<br />
odustali, dovodi se u vezu sa dobrim odnosima tog optuženika sa Slobodanom<br />
Miloševićem. Ovi svedoci su direktno teretili Orića za zločine<br />
i takva svedočenja su dali na pocetku istrage, ali su na suđenju odustali<br />
od optužbi. Orić je pre rata u BiH bio, kao pripadnik MUP Srbije, u<br />
obezbeđenju Miloševića 325 . Oslobađajuću presudu Oriću predsednik Srbije<br />
ocenio je “skandaloznom”, a tadašnji premijer Vojislav Koštunica izjavio<br />
je kako je “ Haški tribunal postao saučesnik u ratnim zločinima koje je<br />
počinio Orić te da je “taj sud je izgubio svaki legitimitet”. Ove su izjave objavili<br />
skoro svi mediji u Srbiji.<br />
324 Radio Slobodna Evropa, 6. jun 2008. “Naser Orić oslobođen krivnje”<br />
325 Blic, 6. jun 2008. Orić pomilovan za zločine
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
261<br />
Mladić i Hadžić i dalje u bekstvu<br />
Uprkos nastojanjima i pritiscima međunarodne zajednice, te iskazanoj<br />
verbalnoj spremnosti vlasti u Beogradu, ni u 2008. nisu privedeni pravdi<br />
najtraženiji haški begunac Ratko Mladić kao ni Goran Hadžić. Istina, skoro<br />
po pravilu pred značajnije posete stranih državnika Beogradu a naročito<br />
haškog tužioca Serža Bramerca, organizovane su potrage i pretresi za Ratkom<br />
Mladićem koje, međutim, u prošloj godini nisu dovele do rezultata.<br />
Krajem decembra 2008., na primer, policija je pretresala pet objekata u Beogradu<br />
i okolini u potrazi za haškim beguncima. Akcija, koja je trajala oko<br />
osam časova, počela pretresom kuće Darka Mladića, sina bivšeg komandanta<br />
Vojske Republike Srpske . Ministar srbijanske policije Ivica Dačić<br />
izjavio je tada da ne postoje nikakve in<strong>for</strong>macije koje bi mogle da potvrde<br />
da li se Mladic i Goran Hadžic nalaze ili ne nalaze u Srbiji. “Po nalogu Tužilaštva<br />
za ratne zločine policija pretresalo je određene objekte u cilju potrage<br />
za Ratkom Mladićem, odnosno za osobama za koje se sumnja da bi<br />
mogle biti povezane sa haškim optuženicima”, rekao je Dačić 326 .<br />
Uporedno sa ovakvim akcijama ili nakon njih, javnosti su se obraćali<br />
i predsednik Nacionalnog saveta za saradnju s Haškim tribunalom Rasim<br />
Ljaljić kao i tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević. Početkom januara<br />
ove godine (2009.) Ljajić je izjavio da se haški optuženik Ratko Mladić verovatno<br />
ne krije na način kao što je to činio Radovan Karadžić, s izmenjenim<br />
likom, već pre kao Zdravko Tolimir, menjanjem lokacija. “Biće prilike da<br />
saopštimo mnoge činjenice o njegovom skrivanju, ali to sada ne možemo<br />
da uradimo, jer bismo ugrozili istragu”, rekao je Ljajić. On je dodao da posle<br />
dosadašnjih akcija potraga za Mladićem ima nekih novih materijalnih<br />
činjenica, saznanja i in<strong>for</strong>macija, koje će se koristiti u daljim potragama.<br />
“Poslednje akcije sigurno će uticati na prekid mreže pomagača i finansijera,<br />
ali su potvrđena i neka naša ranija saznanja o Mladiću. Da li smo mu<br />
bliži, pokazaće dalje akcije i potrage”, naveo je Ljaljić 327 .<br />
326 Tanjug, 4. januar 2009. “Ljajić: Mladić se krije menjanjem lokacija”<br />
327 Blic, 13. novembar 2008. “Potraga za Mladićem i Hadžićem biće nastavljena”
262 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević takođe je rekao kako očekuje<br />
da će Srbija ove godine završiti saradnju sa Haškim tribunalom i da će<br />
haški begunac Mladić biti uhapšen. Vukčević, koji je jedan od koordinatora<br />
Akcionog tima za lociranje i hapšenje haških begunaca, izjavio je da<br />
politička volja za to postoji, kao i da je njegova procena da se Mladić krije<br />
u Srbiji. Nema sumnje da u Srbiji postoji određena volja da se preostali<br />
haški optuženici ekstradiraju ali je pitanje ko, kako i koliko i zašto koči da<br />
se na taj proces stavi tačka.<br />
Što se tiče drugog haškog begunca, Gorana Hadžića, uglavnom se pominje<br />
u kontekstu pronalaženja Mladića. „Izručenje Gorana Hadžića je<br />
važno, ali je “prioritet svih prioriteta hapšenje Ratka Mladića” koje će deblokirati<br />
proces evropskih integracija“, rekao je Rasim Ljajić 328 .<br />
Za sada, ni Hadžiću nema traga mada su Vlasti Srbije, navodno, početkom<br />
marta 2009. predlagale EU, preko “prijateljskih“ zemalja, da ukoliko<br />
ovaj haški begunac bude prvi izručen Tribunalu, Ratko Mladić više<br />
ne bude uslov za odmrzavnaje SSP-a. Međutim, Holandija je ponovila da<br />
hapšenje Hadžića ne bi bilo dovoljno i da neće popustiti sve dok Mladić<br />
ne bude izručen.<br />
Izvansudska dešavanja u Tribunalu<br />
Belgijski advokat Serž Bramerc preuzeo je funkciju glavnog tužioca Haškog<br />
suda (Tužilaštva) za ratne zločine 1. januara 2008. godine. On je zamenio<br />
Švajcarkinju Karlu del Ponte koja je otišla sa funkcije po okončanju svog<br />
drugog četvorogodišnjeg mandata, i postao peti glavni tužilac Haškog tribunala<br />
od njegovog osnivanja 1993. godine. U Srbiji je njegovo imenovanje<br />
primljeno sa olakjšanjem, više zbog odlaska Karle del Ponte, nego<br />
zbog postavljenja novog tužioca. Prve izjave Btamerca kako je ‘’sada momenat<br />
da se konstruktivno sarađuje, a ne kritikuje’’, ocenjene su da on, za<br />
razliku od svoje prethodnice na toj funkciji “polaže na kooperaciju”. Mediji<br />
su preneli njegove ocene da ne želi “koliko god je to moguće ići na kurs<br />
konfrontacije’’, čime je pokazao da se, kako komentariše ‘’Zidojče cajtung’’,<br />
328 Blic, 13. novembar 2008. “Potraga za Mladićem i Hadžićem biće nastavljena”
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
263<br />
znatno razlikuje od Del Ponte, koja je vladu u Beogradu, podseća se, napadala<br />
što optuženi za ratne zločine Radovan Karadžić i Ratko Mladić nisu<br />
uhapšeni. Bramerc, prema procenama lista, izbegava da kritikuje svoju<br />
prethodnicu, već kaže da su se vremena promenila.’’Današnji nosioci odgovornosti<br />
u Srbiji su drugi nego pre pet godina. Što je tada bilo ispravno,<br />
ne mora i danas’’, rekao je Bramerc, izrazivši ubeđenje da se ‘’poštovanjem<br />
i kolegijalnošću može puno postići, verovatno više nego drugim sredstvima’’.<br />
On je ujedno poručio da ‘’nema alternative hapšenju osumnjičenih’’<br />
i izrazio uverenje da se Karadžić i Mladić još uvek nalaze na Balkanu i da<br />
iz redova srpskih snaga bezbednosti imaju podršku 329 .<br />
Dakle, uprkos drugačijem nastupu ili pristupu novog haškog tužioca,<br />
njegov izveštaj Savetu bezbednosti UN o saradnji Beograda sa Haškim tribunalom<br />
krajem 2008, nije promenio stav međunarodne zajednice (pre<br />
svega Holandije), kao ni njegov, da se saradnja sa tim sudom mora ispoštovati<br />
do kraja. Bramerc je, naime, naveo da je i dalje najkritičnija oblast<br />
u saradnji Beograda sa Hagom hapšenje Mladića i Hadžića i dodao da dvojica<br />
haških begunaca moraju biti što pre uhapšena. Rečju, bez izručenja<br />
Mladića i Karadžića, bez obzira ko je na mestu glavnog tužioca, Srbija neće<br />
preći prag Evropske unije. Iako je novi haški tužilac ostao dosledan principima<br />
i haškom sistemu ocena saradnje te zahtevima njegove prethodnice,<br />
zahvaljujući drugačijem nastupu nije (p)ostao meta kritike službenog Beograda,<br />
niti srpskih medija, poput Karle del Ponte.<br />
„Lov“ Karle del Ponte, Artmanova, afere...<br />
U vezi sa Haškim tribunalom 2008. godinu obeležile su i dve u pravosudnoj<br />
praksi ICTY, najblaže rečeno, neuobičajene afere koje se tiču (bivših)<br />
visokih zvaničnika tužilaštva pri Sudu. Knjiga „Lov: ja i ratni zločinci“<br />
čiji je autor ex tužiteljka Karle del Ponte u kojoj, pored ostalog, navodi<br />
„slučaj Žute kuće“, bez sumnje je p(r)otresla medije i javnost širom sveta<br />
a povodom još sudski (ne)dokazanih zločina presađivanja ljudskih orga-<br />
329 Beta, 11.jul 2008. “Bramerc: Saradnja sa Beogradom, a ne kritike”
264 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
na, uglavnom otetih kosovskih Srba, ilegalno deportovanih sa Kosova u<br />
Albaniju. Istraga o ovim zločinima je u toku.<br />
Memoari tužiteljke za mnoge su kontroverzni i zbog njenih navoda o<br />
pregovorima, istragama, razgovorima sa visokim političarima u ex Jugoslaviji,<br />
posebno u Srbiji, o hapšenjima haških optuženika, prikrivanjima i<br />
pitanju da li je autorka, bez (zacrtane) vremenske distance, smela pisati o<br />
tim temama. Karla del Ponte na 374 stranice svoje knjige opisuje otpor sa<br />
kojim se susretala u Srbiji, Hrvatskoj, na Kosovu. Dakle, u svim delovima<br />
bivše Jugoslavije, ali i u Ruandi gde je gonila osumnjičene za stotine hiljada<br />
ubijenih tokom 1994. godine a nalazi zajedničku crtu odbijanja i nespremnosti<br />
da se pogleda sopstveni odraz u ogledalu.<br />
U svakom slučaju, deo knjige koji se odnosi na već pomenuto presađivanje<br />
organa jedna epizoda koju Del Ponteova gotovo uzgredno pominje<br />
dospela je na naslovne strane svih medija u Srbiji: reč je o navodnom<br />
vađenju organa živim ljudima radi prodaje na ilegalnom tržištu tokom<br />
kosovskog rata 1999. godine. Del Ponteova u knjizi piše da je “iz pouzdanih<br />
novinarskih izvora” njen istražni tim saznao da je oko tri stotine<br />
kidnapovanih Srba sa Kosova tokom proleća 1999. prebačeno u severnu<br />
Albaniju. Ti zatvorenici najpre su bili zatvoreni u kampove u mestima poput<br />
Kukeša i Tropoje. Prema izvorima novinara, mlađi i vitalniji zatvorenici<br />
dobijali su hranu i niko ih nije tukao, a zatim su bili prebačeni u pritvor u<br />
gradić Burelj, negde na pola puta između Tirane i Tropoje.<br />
Grupa njih bila je pritvorena u baraci iza jedne “žute kuće” dvadesetak<br />
kilometara južno od Burelja, a jedna soba u toj “žutoj kući”, kako su<br />
opisali novinari, služila je kao operaciona sala u kojoj su hirurzi vadili organe<br />
zatvorenicima. Organe bi zatim, preko aerodroma Rinas kod Tirane,<br />
slali u hirurške klinike u inostranstvu gde su korišćeni za presađivanje<br />
platežnim klijentima. Žrtve koje bi ostale bez jednog bubrega ponovo su<br />
bile zatvarane u istu baraku do trenutka kada bi ih ubijali zbog “drugih<br />
vitalnih organa”. “Na taj način, drugi zatvorenici u baraci znali su kakva<br />
sudbina čeka i njih i, prema tim navodima, preklinjali su, prestravljeni,<br />
da odmah budu ubijeni”, prenosi ona navode izveštaja. Del Ponte navodi<br />
da su istražitelji Tribunala i Unmik-a, s novinarima i jednim albanskim<br />
tužiocem, došli u centralnu Albaniju početkom 2003. godine, gde su
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
265<br />
obišli “žutu kuću”, koju su izvori novinara naveli kao mesto na kome su<br />
ubijani zatvorenici. “Kuća je sada bila bela, vlasnik je negirao da je ikada<br />
prefarbana, iako su istražitelji otkrili tragove žute boje duž ivica zidova.<br />
Istražitelji su pronašli i delove sanitetskog materijala i prazne bočice lekova,<br />
među kojima i onih koji se obično koriste u hirurškim intervencijama<br />
za opuštanje mišića”, opisuje bivša tužiteljka. Međutim, navodi ona, na<br />
kraju nije sakupljeno dovoljno dokaza za pokretanje istrage 330 .<br />
Karla del Ponte, nakon, odlaska sa mesta tužiteljke Haškog tribunala<br />
postavljena je na dužnost ambasadora Švajcarske u Argentini a njena<br />
matična država zabranila joj je da daje izjave u povodu haških iskustava<br />
sve dok joj ne istekne ambasadorski mandat.<br />
Prošle godine je i knjiga bivše portparolke haškog tužilaštva Florans<br />
Artaman bila, ne samo, predmet javne već i pravosudne kritike. Haški tribunal<br />
optužio je Artmanovu krajem avgusta 2008. za nepoštovanje suda<br />
zato što je u svojoj knjizi „Mir i kazna“ i jednom članku, obelodanila sadržaj<br />
dve poverljive odluke žalbenog veća iz procesa protiv Slobodana Miloševića,<br />
donete septembra 2005. i aprila 2006. Artmanova je tvrdila da su<br />
tim odlukama sudije Haškog tribunala učestvovale u prikrivanju ključnih<br />
dokumenata o umešanosti SR Jugoslavije u genocid u Srebrenici tako što<br />
su odbile da skinu oznaku poverljivosti sa zapisnika Vrhovnog saveta odbrane<br />
koje je zvanični Beograd dostavio Tribunalu na suđenju Miloševiću.<br />
(fot nota 15 „Danas“, 28. avgust „Florans Artman optužena za nepoštovanje<br />
suda“). Suđenje bivšoj portparolki haškog tužilaštva nije okončano do<br />
zaključenja ovog izveštaja.<br />
330 Vreme, 27. mart 2008. “Lov na bubrege”
266 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
Slučaj Šešelj – opstrukcijom protiv pravde<br />
Proces Vojislavu Šešelju u Hagu tokom 2008, bio je karakterističan ne samo<br />
po čestim, mada uobičajenim, opstrukcijama i ponekad osionim ponašanjem<br />
prema svedocima, već i po nastavku Šešeljevog posrednog političkog<br />
delovanja, ali i konkretnog uticaja na političku scenu Srbije. Tako je Šešeljevo<br />
telefonsko kormilarenje Srpskom radikalnom strankom iz haške ćelije<br />
u septembru, između ostalog, rezultiralo raspadom SRS, istupanjem<br />
Tomislava Nikolića, Aleksandra Vučića i njihovih pristalica iz tabora radikala,<br />
a kasnije i <strong>for</strong>miranjem Srpske napredne stranke 331 .<br />
Krajem septembra 2008, Haški tribunal ograničio je Šešelju komunikaciju<br />
sa pravnim savetnicima uz obrazloženje da je „zloupotrebio nenadzirane<br />
kontakte sa članovima tima branlaca“. Po oceni Suda, „ima naznaka“<br />
da je Šešelj mogućnost za nenadzirane telefonske razgovore koristio ne<br />
samo za kontakte sa svojim pravnim timom pa se „ne može isključti ni mogućnost<br />
da je moglo biti pokušaja uznemiravanja svedoka“ 332 . Ovu meru<br />
šef Šešeljevog pavnog tima Zoran Krasić oceno je kao nameru da se „ostvari<br />
krajnji cilj Tribunala i Šešelju nametne branlac“, što bi „dovelo do njegovog<br />
ponovnog štrajka glađu“ i „sudskog ubistva“ 333 .<br />
Podsetimo, Tibunal je svojevremeno (početkom 2004. godine) ograničio<br />
komunikacije Šešelju i Miloševiću do kraja izborne kampnaje u Srbiji<br />
kako bi onemogućio njihove političke kontakte sa pristalicama i uticaj na<br />
predizborn kampanju 334 .<br />
Inače, Vojislav Šešelj se u 2008. izborio za status najcitiranijeg haškog<br />
optuženka u srpskim medijima. Vešto koristeći činjenicu da Radio-televizija<br />
Srbije odloženo prenosi suđenje u Hagu, kao i naklonost pojedinih<br />
štampanih medija u Srbiji (Pravda, Kurir, Gazeta, Glas javnosti, Press), Šešelj<br />
je uspešno održavao tenziju i tezu da je protiv njega na sceni zavera<br />
331 www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=09&dd=12&nav_<br />
id=318272&version=print.<br />
332 Politika, Danas, Pravda, 30. septembar 2008, “Šešeljeva komunikacija sa pravnicima<br />
biće nadgledana”, “Šešelju uveden nadzor komunikacije”, “Šešelj strogo kontrolisan”.<br />
333 Kurir, 1. oktobar 2008, “U škripcu”.<br />
334 www.voanews.com/Serbian/archive/2004-01/a-2004-01-09-7-1.cfm.
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
267<br />
Tribunala, zapadnih sila i NATO, koja za cilj ima presudu po svaku cenu<br />
ili, pak, navodni scenario da – „završi kao Milošević“. Takođe, uz svesrdnu<br />
logističku i medijsku podršku svog pravnog tima u Srbiji, posebno Zorana<br />
Krasića, javnosti je nametnuo novu temu – mogućnost da se vrlo brzo iz<br />
Haga vrati na političku scenu Srbije.<br />
Manje o dokazima, više o špekulacijama<br />
Uočiljivo je, međutim, da se većina medija u Srbiji manje bavila izveštavanjem<br />
o dokaznom postupku i navodima svedoka i zaštićenih svedoka, a<br />
više speklacjama i političkim porukama koje je Šešelj slao iz Haga, a koje<br />
su sukcesivno <strong>for</strong>sirali članovi njegovog pravnog tima u Srbiji. Tokom jula,<br />
recimo, stranice Pravde, a povremeno i Pressa, često su bile su otvorene<br />
za Šešeljeve pravne savetnke Slavka Jerkovića i Zorana Krasića, a njihove<br />
ocene i izjave su praćene senzacionalističkim naslovima – „Hag sprema<br />
ubistvo Šešelja?!“, „Slavko Jerković otkrio pakleni plan Haškog tribunala<br />
i metod kojim će pokušati da ubiju lidera radikala“, „Smrt za Šešelja!“... 335<br />
Između ostalog, Glas javnosti u tekstu „Šešeljeva vožnja na haškoj vrtešci“<br />
17. avgusta navodi da lider SRS „...danas broji tačno 2.000 dana od<br />
kako se nalazi u haškom pritvoru“. U tekstu se pažnja čitaocu skreće na Šešeljevu<br />
ocenu da svedoci „sve povrđuju, a ne znaju ni šta piše u njihovim<br />
izjavama...“ List ocenjuje: „Saterano u ćošak, Tužilaštvo je danas spremno<br />
da učni sve kako bi Šešelj ’utihnuo’“ 336 . Takođe, radikali su u Beogradu i<br />
mnogim gradovima izborili dodatnu medijsku pažnju svom vođi i 24. februara<br />
2009, obeležavajući šestu godišnjicu njegovog boravka u Hagu 337 .<br />
Tog dana na vanrednoj konferenciji za novinare u Beogradu šef Šešeljevog<br />
pravnog tima za odbranu Zoran Krasić izjavio je da je prema lideru radikala<br />
primenjen „nesvakidašnji presedan i pravni skandal nezabeležen u<br />
istoriji sudskih procesa“. Krasić je izrazio očekivanje da će presuda Šešelju<br />
„biti oslobadajuća, jer nema dokaza“, ali i istakao da je „optužnica pala,<br />
335 Pravda, Press, 21. jul 2008.<br />
336 Glas javnosti, 17. avgust 2008, “Šešeljeva vožnja na haškoj vrtešci”.<br />
337 Isto.
268 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
jer suštinski nije ni postojala, pošto je reč o političkom progonu lidera radikala“.<br />
Krasić je ukazao na to da „nema nijednog <strong>prava</strong> Vojislava Šešelja<br />
koje nije prekršeno, uključujući i pravo na život“, da je „Šešelj u svakom<br />
pogledu diskriminisan i izložen najbrutalnijoj torturi, jer je bio kost u grlu<br />
DOSmanlijskoj vlasti“.<br />
„Ni do danas Šešelju nije odgovoreno na njegov zahtev za ekspeditivnim<br />
suđenjem, odnosno suđenjem u razumnom roku”, rekao je Krasić,<br />
ističući da je u analima nezabeleženo da ni posle šest godina boravka optuženika<br />
u pritvoru nije doneta presuda. On je istakao da su u predpretresnom<br />
postupku održane 34 statusne konferencije i podsetio da je suđenje<br />
počelo 7. novembra, da su do sada održana 132 sudska dana i saslušan 71<br />
svedok, a da je Tužilaštvu ostalo još šest sati i 15 minuta do kraja postupka.<br />
Krasić je rekao da je „Šešelj od 10. novembra do 8. decembra 2006. godine<br />
morao da štrajkuje glađu da bi se izborio za garantovano pravo da se<br />
sam brani“ 338 .<br />
Podsetimo, Šešelju se u Hagu sudi za zločine protiv čovečnosti i povrede<br />
ratnog <strong>prava</strong> i običaja u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, u periodu od 1991.<br />
do 1993. Šešelj je dobrovoljno otišao u Hag 24. februara 2003, a 25. marta<br />
iste godine izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice. Suđenje je<br />
počelo 27. novembra 2006, ali bez lidera radikala u sudnici, koji je 10. novembra<br />
počeo štrajk glađu zbog odluke suda da mu ne dozvoli da se brani<br />
sam, već da mu nametne branioca. Veće je 8. decembra, posle žalbe Šešelja<br />
na odluku da mu bude nametnut branilac, rešilo da “poništi početak<br />
pretresnog postupka” i da suđene ponovo počne kada Šešelj bude zdravstveno<br />
sposoban da potpuno učestvuje u postupku, kao optuženi koji se<br />
brani sam.<br />
338 www.mtsmondo.com/news/vesti/text.php?vest=125771.
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
269<br />
Dodatne optužbe<br />
Šešelj je 21. januara 2009, dodatno optužen za nepoštovanje Tribunala.<br />
Naime, Haški tribunal podigao je optužnicu protiv Šešelja za nepoštovanje<br />
suda, tj. za otkrivanje poverljivih detalja o identitetu i izjavama zaštićenih<br />
svedoka 339 . „U dokumentu se navodi da je Šešelj u jednoj od svojih nedavno<br />
objavljenih knjiga otkrio imena, adrese i druge detalje o trima zaštićenim<br />
svedocima, kao i detalje iz njihovih izjava datih Sudu. U Tribunalu<br />
navode da je Šešelj bio potpuno svestan zaštitnih mera koje je Sud dodelio<br />
pomenutim svedocima i da je svesno i namerno pokušao da opstruira<br />
tok suđenja“. Posebno imenovano sudsko veće saopštilo je da je optuženik<br />
„otkrio poverljive podatke o svedocima nakon što su oni bili pod zaštitnim<br />
merama, da je neka poglavlja svoje knjige naslovljavao po imenima i pseudonimima<br />
svedoka, a jednom od svedoka je čak objavio i ime sina i otkrio<br />
sadržaj njihovih iskaza. Haško tužilaštvo je od Tribunala zatražilo da Šešelj<br />
bude dodatno optužen za nepoštovanje suda još 10. oktobra 2008. godine.<br />
Kazna može biti do sedam godina zatvora, ili novčana do 100.000 eura, ili<br />
obe. Ovo je, inače, prvi slučaj da nekog od haških optuženka kome je suđenje<br />
u toku Tribunal tereti i za nepoštovanje suda 340 .<br />
Na pretresu 6. marta Vojislav Šešelj se pred Tribunalom izjasnio da<br />
nije kriv za optužbe za nepoštovanje suda 341 . Australijski sudija Kevin Parker<br />
pročitao je navode iz optužnice, po kojima je Šešelj svesno u svojoj<br />
knjizi iz novembra 2007. objavio imena, biografije i delove iskaza troje zaštićenih<br />
svedoka na suđenju za zločine protiv čovečnosti pred Haškim tribunalom.<br />
Pre izjašnjavanja da se ne oseća krivim, Šešelj je insistirao da<br />
se javno pročita cela optužnica, uključujući i delove koji su sakriveni od<br />
javnosti uključujući i naziv knjige u kojoj su objavljeni podaci o zaštićenim<br />
svedocima, insistirajući da sam naslov „ne otkriva nijednu poverljivu<br />
in<strong>for</strong>maciju“.<br />
339 www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2009&mm=01&dd=21&nav_category=64.<br />
340 www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2009&mm=01&dd=21&nav_category=64.<br />
341 www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2009&mm=03&dd=06&nav_<br />
category=64&nav_id=34846.
270 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
Šešelj je rekao da će se u tom postupku sam braniti 342 . On je zatražio<br />
potpunu javnost ovog postupka i objavljivanje imena knjige zbog koje je<br />
optužen. “Ja sam za potpunu javnost ovog suđenja. Sudi mi se, a javnost<br />
ne zna zbog čega mi se sudi”, poručio je Šešelj.<br />
Inače, lider radikala, iako u Hagu odgovara za ratne zločine, vrlo često<br />
koristi vreme tokom pretresa da sa optuženičke klupe promoviše svoju političku<br />
plat<strong>for</strong>mu i šalje političke poruke svojim pristalicama u Srbiji. Osim<br />
toga, njegov politički uticaj na zbivanja u Srbiji često je i vrlo direktan, što<br />
se posebno videlo u procesu usaglašavanja o ratifikacji Sporazuma o stabilizaciji<br />
i pridruživanju sa EU u Skupštini Srbije 343 .<br />
Kako je 17. septembra objavila RTS, šef poslaničke grupe “Napred Srbijo”<br />
Tomislav Nikolić, bivši Šešeljev čovek od poverenja, “dostavio je medijima<br />
zapisnike sa dve sednice stručnog tima za odbranu Vojislava Šešelja,<br />
koji potvrđuju da je predsednik stranke iz Haga u julu zalagao da SRS glasa<br />
za ratifikaciju SSP ukoliko bude usvojen radikalski amnadman”. Nikolić<br />
je, kako navodi RTS, medijima dostavio zapisnike sa sastanka od 9. jula u<br />
kome je lider SRS poručio da će radikali glasati za ratifikaciju sporazuma<br />
ukoliko Vlada Srbije bude prihvatila amandman SRS, i zapisnik od 5. septembra<br />
u kome je promenio odluku.<br />
Inače, dilemu da li Šešelj može politički delovati iz Haga razrešio je<br />
Tribunal 7. septembra 344 . “Haški tribunal ne može uskratiti pravo Vojislavu<br />
Šešelju da se dogovara o političkom delovanju SRS u Srbiji”, kažu u Tribunalu.<br />
Istovremeno objašnjavaju da se ograničenja u komunikaciji između<br />
optuženih i “spoljnog sveta” uvode samo u slučajevima kad se sumnja da<br />
se u tim razgovorima planira bekstvo, ugrožava bezbednost svedoka, ometa<br />
suđenje ili red u pritvorskoj jedinici. “Sud se ne bavi procenama da li Šešeljevi<br />
razgovori utiču na političke događaje u Srbiji”, objašnjeno je za B92.<br />
Radikali, inače, kontakte sa svojim liderom ne kriju od javnosti, naprotiv<br />
– selektivno ih dnevnopolitički koriste. Zavisno od toka sudskog proce-<br />
342 www.mtsmondo.com/news/world/text.php?vest=126956/FoNet.<br />
343 www.rtv.rs/sr/vesti/politika/pod_lupom/2008_09_17/vest_84218.jsp.<br />
344 www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=09&dd=07&nav_<br />
id=317484&version=print.
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
271<br />
sa, radikali su tokom 2008. i 2009. u više navrata uspevali da u medijima<br />
plasiraju tezu o skorom povratku Vojislava Šešelja iz Haga 345 .<br />
“Kako se proces odvija u Haškom tribunalu, ostalo je svega 18 sati da<br />
Tužilaštvo izvede svoje dokaze protiv Vojislava Šešelja. Kako je sam Vojislav<br />
Šešelj najavio, svedoci Tužilaštva su dosad svedočili u njegovu korist<br />
pa nema potrebe da i on izvodi svoje. To će ubrzati proces u Haškom tribunalu<br />
i realno je očekivati da će u maju biti izrečena presuda. Kako stvari<br />
sada stoje, očito je da Tužilaštvo u prethodnom periodu nije uspelo da<br />
dokaže nijednu tačku optužnice protiv Šešelja i presuda će verovatno biti<br />
oslobađajuća, pa je gotovo izvesno da će Vojislav Šešelj izići iz zatvora već<br />
u maju”, izjavio je potpredsednik SRS Milorad Mirčić Građanskom listu. On<br />
je oceno da “izlaskom Vojislava Šešelja Srbija dobija čoveka koji ima sve liderske<br />
odlike, snagu i političku moć koja se temelji na dosta jakoj partiji”,<br />
te da “Vojislav Šešelj ima jasnu viziju o tome kako Srbija može izići iz ove<br />
političke i ekonomske krize”.<br />
Prekid suđenja<br />
Haški tribunal je, inače, 11. februara 2009. na neodređeno vreme suspendovao<br />
saslušanje preostalih svedoka Tužilaštva u procesu protiv Šešelja 346 .<br />
Odluci Sudskog veća do daljeg prekine suđenje Vojislavu Šešelju prethodio<br />
je zahtev Tužilaštva, čija je portparolka Olga Kavran izjavila da je „zahtev<br />
za prekid podnet zbog narušenog integriteta postupka”. Naime, polovinom<br />
januara zastupnici optužbe su tražili da proces bude prekinut zbog tvrdnji<br />
jednog zaštićenog svedoka da su mu Šešeljevi saradnici pretili, ali su se<br />
tome u sudnici usprotivili i predsedavajući sudija i optuženi Šešelj. Tužilac<br />
Deril Mandis je tada zahtev obrazložio tvrdnjom da je „integritet postupka<br />
kompromitovan”. On je podsetio sudije da su dužne da obezbede pravičan<br />
postupak, ne samo za optuženog već i za tužioce, te da zaštite „integritet<br />
345 www.građanski.co.yu/navigacija.php?vest=37312.<br />
346 www.blic.rs/hronika.php?id=78569.
272 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
procesa“. U trenutku donošenja odluke o prekidu, tužiocima je ostalo manje<br />
od sedam sati za izvođenje dokaza protiv Šešelja 347 .<br />
Vojislav Šešelj ocenio je da su sudije ovakvom odlukom sprečile da<br />
proces protiv njega bude okončan oslobađajućom presudom. „Gospodine<br />
sudija, vi biste u tom slučaju morali doneti oslobađajuću presudu i isplatiti<br />
mi odštetu za šest godina provedenih u pritvoru i sve patnje... Ali, jasno<br />
mi je da se s tim nikad neće pomiriti NATO, SAD, EU, makar mi pripisali da<br />
sam ubio Džona Kenedija i bacio atomsku bombu na Hirošimu“, rekao je<br />
Šešelj, obraćajući se predsedavajućem sudiji Antonetiju. Šešelj je dodao da<br />
su sudije, prihvatajući zahtev tužilaca za prekid suđenja, „pristale da budu<br />
instrument sila izvan Tribunala” 348 .<br />
Šešeljev pavni tim odluku o prekidu suđenja nazvao je “pravnim<br />
skandalom”, a beogradski advokat Toma Fila ocenio da je odluka Haškog<br />
suda “neoborivi dokaz panike Tužilaštva” koje “ima problem da pronađe<br />
dokaze protiv Šešelja i u problemu je kako da završi suđenje”. “Prekidom<br />
suđenja žele da dobiju na vremenu, da nađu bolje svedoke... Formalno,<br />
Tužilaštvo će taj prekid koristiti za raspravu o Šešeljevom objavljivanju<br />
imena zaštićenih svedoka i tvrdnjama da je nekim svedocima pretio.<br />
Dok se sud time zamlaćuje, Tužilaštvo će zajedno sa NVO pomahnitalo<br />
da traži dokaze protiv Šešelja”, prokomentarisao je za Press Fila 349 . U istom<br />
broju Pressa šef pravnog tima za odbranu Šešelja u Haškom tribunalu<br />
Zoran Krasić odluku o prekidu suđenja naziva „pravnim skandalom“.<br />
„Nikad se u istoriji nije desilo da na samom kraju prve faze dokaznog<br />
postupka dođe do ovakve odluke. Tužilaštvo nije projektovano da izgubi u<br />
postupku, a Haški tribunal nije navikao da u sudnici pobedi istina i zbog<br />
toga se pribegava sporednim sredstvima, čime se postupak dovodi u pitanje<br />
i urušava“, ocenio je Krasić i dodao kako Hag ne može da „istrpi Šešelja“<br />
koji „pobeđuje u sudnici“.<br />
Nacionalni savet za saradnju s Haškim tribunalom izrazio je zabrinutost<br />
zbog ponovnog prekida suđenja, jer taj prekid „dodatno umanjuje<br />
i ovako poljuljano poverenje srpske javnosti u nepristrasnost Haškog<br />
347 www.blic.rs/hronika.php?id=78569.<br />
348 www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?id=58409§ionId=37&view=story.<br />
349 www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?id=58409§ionId=37&view=story.
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
273<br />
tribunala“. „Nacionalni savet je u posedu odluke sudskog veća da se suđenje<br />
odloži na neodređeno vreme zbog toga što je došlo do nedozvoljenog<br />
uticaja na važne svedoke, ali nam detaljni razlozi donošenja ovakve odluke<br />
nisu poznati, jer su najvažniji delovi obrazloženja ostali poverljivi i time<br />
dostupni samo strankama u postupku“, navedeno je u saopštenju 350 .<br />
Tokom unakrsnog saslušanja svedoka optužbe Andraša Ridlmajera, lider<br />
radikala je tvrdio kako je „laž da su snage Vojske Republike Srpske počinile<br />
geocid nad Muslimanaima u Srebrenici“ u leto 1995. godine 351 . „Laž<br />
je da je u Srebrenici ubijeno 8.000 muslimanskih muškaraca i dečaka...<br />
zato što je ekshumirano 2.500 tela, od kojih je streljano oko 1.000, a ostali<br />
su ubijeni u borbi“. „To je opšteprihvaćena laž koju šire neka sudska veća i<br />
Tužioci Tribnala i koju su prihvatili zapadni mediji...“, rekao je Šešelj.<br />
Lider radikala je, inače, tokom 2008. u više navrata u unakrsnim ispitivanjima<br />
u sudnici vrlo ofanzivno i uvredljivo komunicirao sa svedocima<br />
Tužilaštva, nastojeći da ospori njihove tvrdnje i ukaže na konradiktornosti<br />
u pisanim izjavama i izjavama pred sudskim većem, pojedine čak direktno<br />
optužujući da lažu. Jedan od takvih slučajeva bio je i saslušanje zaštićenog<br />
svedoka VS 1055, koji je svedočio da su „šešeljveci 5. juna 1992. ubili 22 civila<br />
nesrpske nacionalnosti u selu Lješevo, opština Ilijaš“, a da ih je „predvodio<br />
Vasilije Vidović zvani Vaske u uni<strong>for</strong>mi sa četničkim obeležjima” 352 .<br />
Svedok je istakao da je Vidovića Šešelj kasnje „promovisao u četničkog vojvodu<br />
i postavo za svog telohranitelja“, a da ga je poslednji put video na<br />
televiziji, kako kao telohranitelj vadi pištolj da bi Šešelja zaštitio od mase<br />
koja ga je okružila. Nakon Šešeljevih reakcija, komentara i optužbi na račun<br />
svedoka, sudija ga je upozorio da „optužbama zastrašuje svedoka“.<br />
Jedna od ilustracija Šešeljevog ponašanja u sudnici je i naslov iz Politike<br />
6. marta 2008. „Samo flaster može da ućutka Šešelja“ 353 .<br />
„Lider radikala dr Vojislav Šešelj se ove nedelje u haškoj sudnicu ponašao<br />
kao u svom amfiteatru. Sudskom veću je objašnjavao šta bi on radio<br />
da je kojim slučajem na mestu sudije. Tužioce je optužio da podmeću<br />
350 Tanjug, 23. februara 2009.<br />
351 Večernje novosti, 29. maj 2008, “Genocid je laž”.<br />
352 Danas, 6. jun 2008, “Upozorenje Šešelju da ne zastrašuje svedoke”.<br />
353 www.politika.rs/rubrike/Svet/Samo-flaster-moze-da-ucutka-SHeshelja.lt.html.
274 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
dokaze kao kukavičija jaja, svedoka VS-1055 da laže, a svedočenje VS-1111<br />
ocenio nebitnim. Podsećajući Šešelja da se u ovom predmetu ne sudi Tužilaštvu<br />
nego njemu, kao i da pretresno veće nije obavezno da odgovara<br />
na pitanja optuženog, zastupnik tužilaštva Deril Mandis je zatražio od<br />
pretresnog veća „da preduzme nužne mere kako bi se okončali napadi na<br />
integritet sudskog veća i Tužilaštva”. Da bi se „zaustavilo ponašanje optuženog”,<br />
po njegovom mišljenju, mogla bi da se razmotri i mogućnost da<br />
mu se nametne advokat.<br />
Ilustracije radi, na početku unakrsnog ispitivanja svedoku VS-1055 Šešelj<br />
je rekao: „Ja znam zašto ste vi uzbuđeni, zato što ste lažno svedočili.<br />
Nemojte da pravite scene u sudnici”. Sudija Antoneti je odmah reagovao i<br />
rekao svedoku: “Nemojte se bojati. On postavlja pitanja. Vi na njih odgovarate.<br />
Za sada nema nikakvih problema.”<br />
Usledio je dijalog između optuženog i svedoka. Šešelj: „Ne tučem nikoga”.<br />
Svedok: „Tukli ste dovoljno”. Šešelj: “Dobro, onda sam dovoljno istukao.<br />
Neću više” 354 .<br />
Šešelj je, inače, u avgustu 2008, zatražio od Pretresnog veća da izda nalog<br />
kojim će zaštiti 17 svedoka odbrane 355 .<br />
Njegov pravni savetnik Zoran Krasić tvrdi da je taj zahtev usledio nakon<br />
što su, navodno, svedoci koji su spremni da svedoče u Šešeljevu korist<br />
„podvrgnuti maltretiranju haškog tužilaštva“. Nekoliko dana kasnije<br />
Šešelju je suđenje odloženo. Tužilac Deril Mandis podsetio je da je u julu<br />
Tužilaštvo zatražilo da proces ne počne „sve dok su otvorena pitanja uznemiravanja<br />
i zastrašivanja svedoka i dok se ne reši pitanje branioca“ 356 .<br />
Šešelj je ocenio da se zahtevima Tužlaštva krši njegovo „osnovno i neprikosnoveno<br />
pravo na odbranu“. „Bez mog <strong>prava</strong> na odbranu procesa neće<br />
biti. Zapravo, biće procesa, ali u mom odustvu ili posthumno, videćemo“,<br />
rekao je Šešelj. Nekoliko dana kasnije, radikali počinju medijsku kampanju<br />
u Srbiji. Članovi Šešeljevog pravnog tima tvrde da se „sprema tiha likvidacija<br />
Šešelja“ 357 , a potom kako je „Hag rešen da ispuni zakletvu datu<br />
354 www.politika.rs/rubrike/Svet/Samo-flaster-moze-da-ucutka-SHeshelja.lt.html.<br />
355 Kurir, 25. avgust 2008, “Šešelj traži zaštitu svedoka”.<br />
356 Kurir, 27. avgust 2008, “Opet odloženo suđenje Šešelju”.<br />
357 Pravda, 1. septembar, 2008, “Sprema se tiha likvidacvija Šešelja”.
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
275<br />
Zoran Đinđiću i Šešelja zauvek elimniše iz političkog života Srbije“ i da će<br />
se „Hag potruditi da se glas predsednika SRS u Srbiji više ne čuje 358 . Reagovao<br />
je i predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribnalom<br />
Rasim Ljajić ocenom da Šešelj „ima pravo da se brani sam i to mu se<br />
ne sme uskratiti“ 359 . Nekoliko dana kasnije Šešelj iz Haga šalje pismo članovima<br />
Cenralne otadžbinske uprave SRS (uoči sednice na kojoj je isključen<br />
Tomislav Nikolić-prim.aut), u kome, između ostalog, optužuje „strane<br />
obaveštajne službe kako žele da unište SRS“ 360 .<br />
Nakon što je Apelaciono veće odbacilo zahtev Tužilaštva da proces<br />
bude prekinut do odluke da se Šešelju nametne branilac 361 , suđenje lideru<br />
SRS je nastavljeno u oktobru, ali uz nadzor komunikacije sa njegovim<br />
pravnim timom. Tokom saslušanja povodom proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca,<br />
svedoci su ukazivali na posledice pretnji i masovna iseljavanja koja<br />
su usledile nakon mitinga SRS na kojem je, kako su naveli svedoci, Šešelj,<br />
između ostalog tražio i raskidanje mešovitih brakova. Reagovao je Šešeljev<br />
pravni tim u Srbiji, praveći medijsku protivtežu tvrdnjama da je „afera<br />
Hrtkovci smišljena kako bi lidera radikala zauvek sklonili iz političkog<br />
života“ 362 .<br />
Zanimljivo je da je Šešelju U<strong>prava</strong> pritvora u Sheveningenu izrekla<br />
disciplinsku kaznu od 250 eura jer mu je u ćeliji otkriveno 500 eura, dva<br />
CD-a i 19 telefonskih kartica 363 .<br />
358 Pravda, 6-7. septembar 2008, “Šešelj se živ iz Haga neće vratiti”.<br />
359 Pravda, 6-7. septembar 2008. “Šešelj ima pravo da se brani sam”.<br />
360 Pravda, 13-14. septembar 2008, “Strane službe hoće da unište SRS”.<br />
361 Večernje novosti, 18. septembar 2008, “Šešelj u sudnici”.<br />
362 Pravda, 27. oktobar 2008, “Šešelja hoće da ućutkaju”.<br />
363 Beta, Press, 31. oktobar 2008, “Šešelju kazna 259 evra zbog para u ćeliji”.
276 srbija 2008 : iv pravni sistem<br />
Zamagljivanje suštine procesa<br />
U nastavku procesa dr Vesna Bosanac, bivša direktorka bolnice u Vukovaru,<br />
svedočila je o izvođenju 262 osobe iz bolnice, od kojih je oko 200 kasnije<br />
identifikovano na Ovčari. Mada prvobitno odbijajući da unakrsno<br />
sasluša svedoka, Šešelj je kasnje oštro reagovao i izvređao Vesnu Bosanac<br />
364 , na šta su tužoci podsetili da su upravo zbog takvih scena tražili da<br />
se Šešelju dodeli advokat. Posle protesta tužioca Derila Mandisa, predsedavajući<br />
sudija Žan Klod-Antoneti ukorio je Šešelja zbog neprimerenih reči<br />
koje je uputio svedokinji, upozoravajući ga da takvim ponašanjem pruža<br />
argumente u korist zahteva Tužilaštva da mu treba nametnuti branioca.<br />
Šešelj je odgovorio kako je „samo rekao ono što o Vesni Bosanac misli cela<br />
Srbija“.<br />
Tokom saslušanja lidera Stranke demokratske akcije (BiH) Sulejmana<br />
Tihića, koji je, između ostalog, tvrdio kako je Zvezdan Jovanović (osuđen za<br />
ubistvo Zorana Đinđića – prim. aut) tokom rata, u Bosanskom Šamcu švercovao<br />
automobile 365 , Šešelj je osporio tvrdnje o pljački. „Cela Srbija zna da<br />
Zvezdan Jovanović nije bio pljačkaš, nego izuzetan profesionalac. Da li je<br />
ubio Zorana Đinđića? Ja lično ne verujem... Suđenje je bilo pod sumnjivim<br />
okolnostima, a mnoge svari su napakovane“, rekao je Šešelj.<br />
Haški proces lideru SRS u 2008, obeležio je i jedan incident koji se<br />
može svrstati u uobičajeni arsenal Šešeljevih „klovnovskih manira“. Naime,<br />
nakon tvrdnji svedoka Tužilaštva Safeta Sejdića da je 1993. tokom napada<br />
Vojske Republike Srpske na Crnorečnu visoravan 9. novembra 1993.<br />
video Šešelja sa Radovanom Karadžićem, Ratkom Mladićem i Vasilijem Vidovićem<br />
Vasketom 366 , Šešelj je reagovao iznenadivši i sudiju Antonetija. „Ja<br />
sam tokom vikenda kontaktirao svog prijatelja Radovana Karadžića i on<br />
me je obavestio da je 9. novembra bio u Beogradu“, rekao je Šešelj. Na zahtev<br />
sudije da o tome saopšti više detalja, Šešelj je otišao korak dalje, tvrde-<br />
364 www.studio-b.rs/info/vest.php?id=31182.<br />
365 Pravda, 5. decembar 2008, “Šešelj: Zvezdan nije ubio Đinđića”.<br />
366 Pravda, 18. jun 2008, “Sejdić pretio Šešelju”, Glas javnosti 18.<br />
jun 2008, “Šešelj: mao sam kontakt sa Karadžićem za vikend”,<br />
Večernje novosti 18. juna 2008, “Kontaktirao Radovana”.
Haški tribunal – suđenja i presude<br />
277<br />
ći kako je kontaktirao i sa Ratkom Mladićem, čija je poruka da „komanda<br />
srpske vojske nikad ne bi dozvolila da se tri tako istaknute srpske vojne i<br />
političke ličnosti nađu na jednom mestu“, zato što bi „jedna granata mogla<br />
sve da nas ubije, a to bi bila neprocenjiva šteta“.<br />
Ova epizoda, uz uobičajene opstrukcije, samo je jedna od ilustracija<br />
Šešeljvog, često posprdnog odnosa prema Tribunalu, Tužilaštvu i svedocima.<br />
Takav odnos zamagljuje pravnu suštinu procesa, a imajući u vidu da je<br />
suđenje prekinuto 11. februara 2009. godine, u času dok je Tužlaštvu ostalo<br />
manje od sedam sati za izvođenje dokaza, otvoren je prostor za nove<br />
spekulacije o ishodu „slučaja Šešelj“. Dok se radikali i Šešeljev pravni tim<br />
upinju da domaću javnost ubede kako je lider SRS „saterao u čorsokak“<br />
Tužilaštvo i Tribunal pa nema osnova da ga Hag osudi po navodima optužnice,<br />
u Tribunalu objašnjavaju da to nije presedan, ali ne komentarišu<br />
do kad bi odluka o prekidu mogla biti na snazi.
278
279<br />
V<br />
Ekonomski i socijalni<br />
kontekst
280
281<br />
Od velikih očekivanja<br />
do prvih udaraca krize<br />
Kao i predhodna, i 2008. godina bila je u Srbiji izborna godina, što se<br />
ponovo ne može uočiti kao nepovoljna okolnost u kretanju osnovnih<br />
ekonomskih indikatora – ali samo na prvi pogled. Naime, srpska ekonomija<br />
ostvarila je i 2008. godine relativno visoku stopu realnog rasta bruto<br />
društvenog proizvoda od 6 odsto, uz relativno nisku stopu inflacije od<br />
6,8 odsto, što bi trebalo da znači da (po prirodi stvari) uobičajene političke<br />
turbulencije koje u svim državama na svetu prate prevremene predsedničke<br />
i parlamentarne, te redovne lokalne izbore – u Srbiji ne utiču na privredna<br />
kretanja i na osnovni kurs ekonomske politike. Kada se, međutim,<br />
dublje analiziraju tranzicioni poslovi i kada se uoči drastičan pad konjunkture<br />
krajem 2008. godine, onda privid „normalnog razvoja“ u Srbiji nestaje<br />
i otvaraju se mnoga ozbiljna pitanja, kako ona tekuće naravi, u vezi<br />
sa opštim siromaštvom građanstva, tako i ona oko stvarnih strateških ciljeva<br />
nosilaca privredne politike i njihove istinske geopolitičke orijentacije.<br />
U prvi spomenuti krug nedoumica spada pitanje da li recesione trendove<br />
koji se javljaju i 2007. i 2008. u drugoj polovini godine (naročito u<br />
poslednjem kvartalu) izazivaju određene greške u ekonomskoj (to jest monetarnoj)<br />
politici Srbije ili je isključivo reč o spoljnim uzrocima, to jest o<br />
udarima globalne finansijske krize koji su stigli i do Srbije? U drugi spomenuti<br />
krug pitanja ulaze nedoumice u vezi sa deklarativnim opredljenjem<br />
Srbije za „evropski put“ (to jest put pridruživanja Evropskoj uniji), uz<br />
istovremeni snažni zaokret ka Rusiji, pre svega na energetskom i finansijskom<br />
planu, ali i u pogledu orijentacije poljoprivrednog izvoza.<br />
Te krupne državne nedoumice i žestoku ekonomsku, pa i sve žešću<br />
političku krizu u Srbiji, na kraju 2008. godine, samo prividno „pokrivaju“<br />
uglavnom povoljni ekonomski pokazatelji na godišnjem nivou. Dakle, uz<br />
spomenutu relativno visoku stopu rasta Srbija je, po podacima Ministarstva<br />
finansija Vlade Srbije 367 , od 2007. do 2008. godine povećala BDP sa<br />
367 Ovi podaci su preuzeti iz: Đuričin, Dragan, Uticaj globalne ekonomske
282 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
29,12 na 33,86 milijardi evra, što je rezultiralo povećanjem BDP per capita<br />
sa 3.945 na 4.597 evra, dok su troškovi života porasli za 13,5 odsto (uz pad<br />
inflacione stope sa 10,1 odsto u 2007. na 6,8 odsto u 2.008. godini). Između<br />
2007. i 2008. godine izvoz je povećan sa 6,43 na 7,77 milijardi evra, a<br />
uvoz sa 13,51 na 15,75 milijardi evra (što rezultira samo blagim porastom<br />
hronično visokog trgovinskig deficita sa 7,07 milijardi evra u 2007, na 7,98<br />
milijardi evra u 2.008. godini). I inače visok deficit platnog bilansa je povećan<br />
sa minus 5,23 na minus 6,19 milijardi evra, a njegovo učešće u BDP<br />
se između 2007. i 2008. godine povećalo sa 17,95, na 18,27 odsto – ali sama<br />
stopa porasta ne može se oceniti dramatičnom – dok nivo tog deficita svakako<br />
jeste. Ipak, strane neto direktne investicije nastavile su porast, sa 1,60<br />
u 2007. na 1,93 milijardi evra u 2008. godini.<br />
Istina, devizne rezrve su opale sa 10,9 na 9,1 milijardi evra, a dinar<br />
je oslabio prema evru (sa 79,24 dinara za evro na kraju 2007. na 88,60 na<br />
kraju 2008. godine). Drugi zabrinjavajući trend, trend kontinuiranog rasta<br />
spoljnog duga, nastavljen je, pa je visina ukupnog duga povećana sa 17,79<br />
milijardi evra u 2007. na 21,66 milijardi evra na kraju 2008. godine (68 odsto<br />
BDP). Javni dug je, međutim, nastavio da smanjuje učešće u BDP-u, sa<br />
29,4 na 25,7 odsto.<br />
Pri svemu tome treba imati u vidu da je godišnji prirast ukupnog spoljnjeg<br />
duga Srbije, za oko 3 milijarde evra godišnje – uočen još od 2004. godine,<br />
pa se u tom smislu može reći da se na tom planu ni 2008. godine nije<br />
ništa „novo“ dogodilo *ya ;etiri godine ukupni dug je povećan za oko 12<br />
milijardi evra). Ništa naročito novo nije se dogodilo ni na planu „stagnacije“<br />
veoma visoke stope nezaposlenosti (između 18 i 22 odsto), a i inercija<br />
stalnog porasta prosečne plate je nastavljena (prosečna mesečna neto plata<br />
je povećana sa 27.759 dinara u 2007, na 32.217 dinara u 2008. godini).<br />
Grubo rečeno, mada nije reč o ekonomskim pokazateljima jedne uspešne<br />
ekonomije, na prvi pogled na te pokazatelji stiče se pogrešan utisak<br />
da je Srbija tokom 2008. godine „pregurala“ relativno dobro jednu polikrize<br />
na privredu Srbije i odgovori ekonomske politike, u: Kopaonik<br />
biznis <strong>for</strong>um 2009, zbornik radova Rast u uslovima globalne recesije<br />
i fi nansijske krize:(ne)konvencionalne inicijative, str. 18.
Od velikih očekivanja do prvih udaraca krize<br />
283<br />
tički „tešku“ godinu. No, kraj te godine pokrenuo je veoma zabrinjavajuće<br />
negativne trendove.<br />
Dijahrona asimetrija osnovnih<br />
privrednih trendova u 2008. godini<br />
Početak 2008. godine u privrednom pogledu karakterisala je „stabilizacija“<br />
relativno dinamičnog ekonomskog rasta, uprokos sve oštrijih suprotnosti<br />
i svađa unutar koalicione vlade premijera dr Vojislava Koštunice u kojoj<br />
su dve vodeće stranke, Demokratska stranka i Demokratska stranka Srbije,<br />
ulazile u sve žešće sukobe povodom plana reagovanja na najavljeno proglašenje<br />
nezavisnosti Kosova, a naročito pvoodom sve šireg angažovanja<br />
Evropske unije na tom području (Euleks), kao i oko raspisivanja predsedničkih<br />
izbora uoči očekivane kulminacije „kosovske krize“.<br />
Naime, po ekonomskim pokazateljima u prvom kvartalu 2008. godine<br />
ne može se u punoj meri zaključiti da su u januaru održani prilično neizvesni<br />
predsednički izbori, na kojima je ponovo tesno pobedio lider DS,<br />
Boris Tadić (drugi krug je okončan 3. februara), te da je cela država navodno<br />
bila frustrirana proglašenjem nezavisnosti Kosova (17. februara, u<br />
Prištini). Jer, u prvom kvartalu 2008. godine Srbija je imala međugodišnju<br />
stopu rasta BDP-a od 8,5 odsto i stopu rasta prerađivačke industrije<br />
od 3,9 odsto, pošto je zabeležen prirast ukupnih kredita od 1.333 miliona<br />
evra (iz domaćih izvora prirast od 719 miliona evra, a iz stranih prirast od<br />
614 miliona evra) 368 . Rečju, tražnja je bila visoka, ekonomska konjunktura<br />
stabilna, stanovništvo nije povlačilo štednju iz banaka, cene nekretnina<br />
u gradovima su i dalje rasle, strani ulagači su se javljali na privatizacione<br />
tendere, zaključen je „energetski aranžman“ sa Ruskom federacijom, očekivala<br />
se prodaja velikog Rudarsko-topioničarskog basena Bor i početak<br />
velikog koncesionog posla na izgradnji autoputa Horgoš – Požega, itd.<br />
Istina, nije sve baš bilo redovno i ružičasto. Inflatorna skazaljka koja<br />
uvek pokazuje „koliko je stvarno sati“ – već u prva dva meseca 2008. godine<br />
368 Proračuni Pavla Petrovića, saradnika Frena – vidi publikaciju<br />
Fren broj 15, objavljenu 17. februara 2009.
284 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
bila se opasno zahuktala. Posle februara, Srbija je već bila na tempu dvocifrene<br />
inflacije (11 odsto). Bez obzira što je guverner Narodne banke Srbije<br />
Radovan Jelašić podigao referentnu kamatnu stopu sa 10 na 11,8 odsto i<br />
javno pripretio još jačim monetarnim restrikcijama. NBS se tada, prvi put<br />
posle dugo vremena suočila i sa flotirajućom devalvacijom dinara (nacionalna<br />
valuta je prema devizama oslabila za 5,1 odsto u prva dva meseca<br />
2008) koju je pokušala da „gasi“ intervencijama iz (tog trenutka) relativno<br />
visokih deviznih rezervi od 14,4 milijardi dolara.<br />
Ipak, guverner Jelašić je u tom trenutku još pokazivao dosta samopouzdanja,<br />
pa je, na primer, u intervjuu „Vremenu“ 369 izjavio „Doista, prošle<br />
godine smo na deviznom tržištu intervenisali svega nekoliko puta i to preko<br />
organizovanih „fiksing sastanaka“ na koje smo pozvali kupce deviza da<br />
utvrdimo stvarnu tražnju, to jest pitali smo ih po kom kursu žele da kupe<br />
devizna sredstva. Od početka ove godine svaki dan smo na strani ponude<br />
na tržištu u proseku prodali 4,6 miliona evra – isključivo zbog toga da<br />
bi povećali likvidnost, jer devizni promet između banaka sada je nekoliko<br />
puta manji nego ranije, a i marže u tom prometu su utrostručene.<br />
Zbog toga mi smatramo da imamo obavezu da svakog dana na devizno<br />
tržište „dolijemo“ devize koje otkupljujemo od menjača, da bi se međubankarsko<br />
devizno tržište oživelo. Naravno da je drugi kvalitet kursa<br />
koji se <strong>for</strong>mira pri dnevnoj razmeni 100-120 miliona evra, a druga je „tržišnost“<br />
kursa kada se on fomira pri prometu od samo 10-15 miliona evra.<br />
Međutim, dok smo preko „fiksing sastanka“ u prvom kvartalu prošle godine<br />
prodali 481 milion evra, u istom periodu ove godine, pomenute dnevne<br />
prodaje, ukupno su iznele 276 miliona evra.<br />
Jednostavno rečeno, s obzirom na visoke devizne rezerve s kojima raspolažemo,<br />
mi u centralnoj banci možemo dugo održavati ovaj sistem „korekcije<br />
kursa“, ali nama nije cilj da ustoličimo devizno tržište na kome<br />
vlada potpuna izvesnost, jer to onda nije tržište. Logika po kojoj neko neće<br />
da trguje devizama, jer mu tržište ne garantuje predvidive dobitke je neodrživa:<br />
dobro došli u stvarnost Srbije!“<br />
Guverner Jelašić, vidimo po ovom insertu, nije znao da će krajem te<br />
iste godine doći vreme kada će dnevno, da bi održao nivo deviznog kursa<br />
369 Vreme, 3. april 2008.
Od velikih očekivanja do prvih udaraca krize<br />
285<br />
dinara, morati intervenisati ne sa 4,3 miliona evra, nego i sa 140-150 miliona<br />
evra. Inače, te visoke devizne rezerve, koje je spomenuo, zapravo su<br />
bile posledica značajnog unosa deviznih sredstava poslovnih banaka Srbije<br />
u stranom većinskom vlasništvu (to jest, rezerve je punila visoka obavezna<br />
rezerva koju je na ta sredstva propisala NBS), a ne rezultat neke<br />
volšebno uspešne monetarne politike centralne banke.<br />
Tu mantru o finansijskoj stabilnosti Srbije, koja je zasnovana na visokim<br />
državnim deviznim rezervama, veoma jednostavno je razgolitio Stojan<br />
Stamenković, iz Ekonomskog instituta u Beogradu 370 , kada je objasnio<br />
da od ukupnih deviznih rezervi Srbije od 14,4 milijardi dolara – čak 10,6<br />
milijardi dolara čine potraživanja banaka, oko dve milijarde dolara čini depozit<br />
države, a da „čiste“ rezerve NBS iznose tek oko milijardu i po dolara.<br />
Stamenković je istovremeno naveo i podatak da je trend opadanja priliva<br />
stranog kapitala u Srbiju zapravo već eskalirao 2007. godine (portfolio investicije<br />
u Srbiji su u drugom polugođu 2006. godine prepolovljene), pa se<br />
za 2008. godinu, uz dalje raspirivanje političkih rizika (ciljao je, s pravom,<br />
na moguće prevremene parlamentarne izbore), može očekivati „milijardu<br />
dolara manji suficit u kapitalnom bilansu od deficita u tekućem bilansu“ –<br />
odnosno, da već 2008. godine državu može snaći finansijska kriza.<br />
Urpkos tom i sličnim upozorenjima ekonomista, politička kriza u Vladi<br />
Srbije se početkom marta 2008. godine toliko zaoštrila da je raspuštena<br />
Narodna skupština Srbije i raspisani su prevremeni parlamentarni izbori<br />
(za 11. maj). U sedmici nakon praktičnog pada Koštunicinog koalicionog<br />
kabineta (između 7. i 14. marta) indeks najlikvidnijih akcija Beogradske<br />
berze Belex15 opao je za gotovo rekordnih 16,85 odsto, a takozvani opšti<br />
indeks Belexline, koji obuhvata korpu od 100 akcija (od ukupno 1700), sa<br />
kojima se obavi 80 odsto transakcija na Beogradskoj berzi, uhvatio je praktično<br />
stabilan tempo godišnjeg gubitka od 0,14 odsto dnevno. To je, u najkraćem,<br />
bila ilustracija reagovanja domaćeg i stranog kapitala koji posluje<br />
u Srbiji na pokretanje vanrednog parlamentarnog izbornog ciklusa – sa<br />
neizvesnim ishodom. Pri tome treba imati na umu procenu da oko 60 odsto<br />
poslova na Beogradskoj berzi obavljaju domaći, a oko 40 odsto strani<br />
370 Danas, 6. mart 2008.
286 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
investitori – što je jednostavno značilo da se političke krize u Srbiji nisu<br />
bili uplašili samo stranci, nego i domaći ulagači.<br />
Istine radi, treba još podsetiti da je pad pokazatelja Belex15 bio primetan<br />
već od polovine 2007. godine, jer je ispalo da je njegov skok početkom<br />
te godine (od 100 odsto u prva četiri meseca) očigledno bio “naduvan”. To<br />
se može zaključiti i po tome što je uprkos stalnog pada vrednosti najatraktivnijih<br />
akcija Beogradske berze u trećem i četvrtom kvaratalu – Belex15 u<br />
toku 2007. godine ipak imao veoma visok godišnji porast vrednosti od 38,4<br />
odsto. U proleće 2008. godine, međutim, sve je bilo vraćeno unazad, pa je<br />
nivo Belex15 od oko 1600 poena, bio upola niži od rekordnog nivoa od<br />
preko 3.335 (maja 2007) sa tendencijom daljeg pada, koja je trajala sve do<br />
kraja 2008. godine. Ispostaviće se, kasnije, da nisu samo srpski izbori bili<br />
uzrok praktičnog gašenja tržišta kapitala u Beogradu, nego da su delovali<br />
i drugi faktori, uključujući i dolazak globalne finansijske krize i do Srbije.<br />
Glavna tema majskih izbora 2008. godine ispalo je pitanje da li u svetlu<br />
proglašene nezavisnosti Kosova treba nastaviti politiku pridruživanja<br />
Evropskoj uniji. U tom smislu treba shvatiti značaj okolnosti da su predsednik<br />
Srbije, Boris Tadić i potpredsednik Vlade Srbije, Božidar Đelić, krajem<br />
aprila 2008. u Briselu potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju<br />
sa EU (čije dejstvo je, međutim, odmah suspendovano do ostvarenja potpune<br />
saradnje sa Haškim tribunalom). Naime, možda je taj, za Demokratsku<br />
stranku, naizgled, rizičan potez, u stvari doprineo relativnom uspehu<br />
proevropskih snaga na izborima.<br />
Ni raspisivanje prevremenih parlamentarnih izbora, međutim, nije<br />
kardinalno paralizovalo privredu u Srbiji, mada se već u drugom kvartalu<br />
osetio pad ekonomske konjunkture. Dakle, u aprilu, maju i junu 2008.<br />
godine u Srbiji je stopa rasta BDP-a opala na 6,3 odsto – ali valja primetiti<br />
da je prerađivačka industrija pri tome čak pojačala aktivnost sa stopom rasta<br />
prema istom razdoblju predhodne godine od 4,4 odsto. To upućuje na<br />
zaključak da je privreda u osnovi očekivala da će nakon parlamentarnih<br />
izbora doći do „smirivanja“ političkih tenzija i do nastavka tranzicionih,<br />
re<strong>for</strong>mskih promena.<br />
Na majskim parlamentarnim izborima 2008. godine, stranke koje su<br />
se nedvosmisleno izjasnile za ulazak Srbije u EU dobile su nešto preko 47,2
Od velikih očekivanja do prvih udaraca krize<br />
287<br />
odsto glasova, pa je relativni pobednik na izborima, Demokratska stranka<br />
s svojom koaliciojom Zajedno za Srbiju (ZES) bila prinuđena da radi <strong>for</strong>miranja<br />
većine u novom sazivu Skupštine, 11. jula, <strong>for</strong>mira koalicionu vladu<br />
sa grupom okupljenom oko Socijalističke partije Srbije, koja se naknadno<br />
izjasnila za pridruživanje EU. Za novog premijera, predsednik Tadić je izabrao<br />
Mirka Cvetkovića, dotadašnjeg ministra finansija u predhodnoj Koštunicinoj<br />
vladi 371 .<br />
Nova vlada premijera Mirka Cvetkovića, od koje se u startu mnogo<br />
očekivalo, treba reći odmah, tokom 2008. godine nije uspela da ubrza proces<br />
pridruživanja Srbije Evropskoj uniji. Naprotiv, čak se može reći da je<br />
došlo do zastoja u tom pravcu – da li više zbog blokade Narodne skupštine<br />
Srbije (opstrukcije Srpske radikalne stranke koja se pocepala na dve struje)<br />
ili zbog same promene politike vodeće Demokratske stranke – to ostaje<br />
da se vidi. Kao što ostaje da se proveri i koliko je je taj zastoj u pridruživanju<br />
Srbije Evropskoj uniji bio posledica širenja globalne ekonomske krize<br />
i na samu Uniju, a koliko je, moguće, on uzrokovan promenama u vodećim<br />
političkim snagama u samoj Srbiji, koje su tu politiku proklamovale<br />
uoči izbora.<br />
Pošto nas u ovom delu godišnjeg izveštaja Helsinškog odbora u Beogradu<br />
interesuju pre svega ekonomske posledice geostrateškog pozicioniranja<br />
Srbije, moramo se vratiti na teren privrednih kretanja – da<br />
pokušamo da objasnimo zašto je nakon <strong>for</strong>miranja „proevropske vlade“<br />
371 Cvetković je rođen 1950. godine u Zaječaru, gde je završio osnovu školu i gimnaziju,<br />
ali i nižu muzičku školu za duvačke instrumente i klavir. Potom odlazi u Beograd gde<br />
je završio Ekonomski fakultet, na kome je i doktorirao. Počeo je da radi u Rudarskom<br />
institutu u Beogradu, gde je bio deset godina. Potom prelazi u Ekonomski institut,<br />
gde je radio oko šest godina, da bi karijeru u narednih sedam godina nastavio<br />
u konsultantskoj kući CES Mecon. Od 1998-2001. godine ponovo je savetnik za<br />
ekonomska pitanja u Rudarskom institutu, a kasnije je kao konsultatnt za Svetsku<br />
banku radio u Pakistanu, Indiji i Turskoj. Od januara 2001. godine bio je na mestu<br />
je zamenika ministra u Ministarstvu za privredu i privatizaciju Vlade Srbije. Potom<br />
je 2004-3-2004 direktor Agencije za privatizaciju. Bio je i specijalni savetnik u CEO<br />
Intercon Consalting/CES Mecon (2005. godine).
288 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
na čelu sa premijerom Cvetkovićem – ekonomska situacija u Srbiji krajem<br />
2008. godine ipak počela da se pogoršava.<br />
U prvom trenutku, stvari nisu izgledale loše, uprokos skupim preizbornim<br />
obećanjima koje je uoči izbora dala Koalicija „Zajedno za Srbiju“<br />
(ZES), a koje je, bar delimično morala odmah da počne da ispunjavama<br />
(labav odnos prema platama u javnom sektoru, na primer) i uprkos „skupoj“<br />
postizbornoj koaliciji koja je sačinjena sa grupom oko SPS-a (što je<br />
moralo da se „plati“ povišenje penzija radi zadovoljenja interesa izbornih<br />
partnera SPS-a), pa je Cvetković, još pre nego što je konačno izabran za novog<br />
premijera, u intervjuu Politici izjavio: „Veća zaposlenost, brži razvoj i<br />
bolji standard građana. Za to bi morao da se obezbedi dovoljan dotok stranog<br />
kapitala i dovoljan rast društvenog proizvoda, da bismo imali iz čega<br />
da dajemo podsticaje i subvencije i snižavamo poreze. Da bismo mogli da<br />
ispunimo obećanja.<br />
Napravili smo računicu. Ali neke od tih mera, kao što su podsticaji za<br />
veće zapošljavanje primenjivale bi se odmah, iz postojećih stavki i nakon<br />
rebalansa budžeta koji se očekuje, a većina, koja zahteva prethodne zakonske<br />
izmene, realizovala bi se iz budžeta za narednu godinu.<br />
DSS-ov program se u najvećoj meri, naizgled, poklapa sa našim. Razlika<br />
je što mi smatramo da je glavna podrška ostvarenju tog programa brzo<br />
približavanje Evropi, podizanje atraktivnosti tržišta, strana ulaganja, a oni<br />
su ga bazirali na strategiji privrednog razvoja koji je vlada usvojila, izbacujući<br />
pri tome glavni preduslov za njegovu realizaciju – a to je ulazak u<br />
Evropu. Bez toga njihov program je neostvariv. Nema materijalnu osnovu”.<br />
Nažalost, i unutrašnja politička gibanja i globalna kriza izvućiće ispod<br />
nogu tek stvorenoj koaliciji kroz samo nekoliko meseci tu “materijalnu<br />
osnovu” programa nove Vlade Srbije.” 372<br />
Vlada Srbije, naime, jesenju politiku 2008. godine započinje i dalje<br />
prilično ambiciozno, iako je predhodna “tehnička vlada” još pre izbora<br />
bila prinuđena da stornira koncesiju za izgradnju autoputa Horgoš-Požega<br />
(ukupna vrednost radova oko 1,5 milijardi evra) i privatizaciju RTB Bor<br />
(oko 450 miliona evra očekivanog budžetskog prihoda) zbog nemogućnosti<br />
koncesionara i stranih investitora da obezbede bankarske garancije u<br />
372 Politika, 8. maj 2008.
Od velikih očekivanja do prvih udaraca krize<br />
289<br />
svetu. Nakon propasti ova dva posla, sve karte su bile stavljene na projekat<br />
Fijat-Srbija koji je uz veliku medijsku pompu bio zaključen 29. septembra.<br />
Fijat u ovom poslu nije ušao u ugovorni odnos sa starom fabrikom<br />
„Zastava automobili“, nego je sa Vladom Srbije osnovao novo preduzeće<br />
u odnosu 67 prema 33 odsto osnivačkog kapitala (dakle umesto budžetkog<br />
prihoda, prihvaćeni su novi rashodi). Naime, italijanskoj kompaniji je<br />
očigledno bila potrebna ne samo direktna suvlasnička „državna garancija“<br />
Srbije, da će brinuti o zajedničkom preduzeću i obezbediti sporovođenje<br />
osnivačkog ugovora, nego mu je očigledno odgovaralo da i sama Srbija finansijski<br />
učestvuje u krupnim investicijama koje su dogovorene. To je značilo<br />
da će u kragujevačkom poslu Fijat biti podržan sa 100 miliona evra<br />
novčanog uloga države u novom preduzeću, sa 50 miliona evra kredita<br />
tom preduzeću i sa određenim poreskim olakšicama u veličini od oko 5o<br />
miliona evra, dok je opština Kragujevac trebalo da „uloži“ u posao 60 hektara<br />
građevinskog zemljišta i da se odrekne lokalnih taksi u narednih deset<br />
godina. Uza sve to, Vlada Srbije se obavezala i na značajna infrastrukturna<br />
ulaganja od oko 300 miliona evra (okolni putevi, vodovod i druga infrastruktura,<br />
itd). Ovome svemu trebalo je da se pridruži i eventualni posao<br />
sa „Ivekom“ radi revitalizacije i „Zastavine“ fabrike kamiona (projektovana<br />
su ukupna početna ulaganja od 240 miliona evra, od čega bi Srbija trebalo<br />
da preuzme oko 60 miliona).<br />
Znači, ako ovlaš saberemo samo predviđene investicije Srbije u revitalizaciju<br />
kragujevačke auto industrije, već u nekoliko narednih godina tamo<br />
je iz budžeta trebalo uložiti, direktno ili indirektno, između 500 i 600 miliona<br />
evra, to jest milijardu dolara – od čega trećinu odmah. Na drugoj strani,<br />
specifikacija ugovorenih Fijatovih ulaganja u ovaj poduhvat nije bila<br />
srpskoj javnosti izneta precizno, osim što je objavljeno da će njegove investicije<br />
u izgradnju nove fabrike ukupno iznositi oko 700 miliona evra, te<br />
da će se u novoj fabrici proizvoditi kroz dve godine 200.000 automobila, a<br />
u drugoj fazi još 100.000 automobila godišnje.<br />
Nažalost, već krajem 2008. godine će se ispostaviti da ni Fijat nije izbegao<br />
teški udar recesije, koji je nakon svetske finansijske krize, zapravo,<br />
prvo zahvatio upravo globalnu auto industriju – i ceo posao Srbije sa Fijatom<br />
se srušio u zamišljenom obliku. Ministar za ekonomiju Vlade Srbije
290 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
Mlađan Dinkić, glavni promotor ovog posla, moraće zbog toga, već početkom<br />
2009. godine da prihvati stari model prikrivenog stimulisanog uvoza<br />
starih modela Fijata na srpsko tržište, to jest montaže tih modela u Zastavi,<br />
u tiražu ne većem od 15.000 vozila godišnje. Tako je propala glavna karta<br />
dinamizacije srpske industrije i pre nego što se išta dogodilo.<br />
Ima još pokazatelja da je Vlada Srbije premijera Mirka Cvetkovića<br />
nepripremljena dočekala kraj septembra 2008. godine, kada je krah<br />
niza najkrupnijih američkih banaka zaoštrio finansijsku krizu u globalnim<br />
razmerama. To se videlo i prilikom dimenzioniranja rebalansa državnog<br />
budžeta za 2008. godinu, a naročito prilikom izrade budžeta za 2009.<br />
godinu.<br />
Glavni antikrizni instrument Vlade Srbije, naime, trebao je da bude<br />
državni budžet za 2009. godinu, koji je navodno bio štedljivo projektovan,<br />
praktično na nivou potrošnje iz 2008. godine. Naime, rebalansirani budžet<br />
za 2008. godinu iznosio je, po tada tekućem kursu, oko 8 milijardi evra, a<br />
za 2009. godinu je projektovan budžet sa prihodima od oko 700 milijardi<br />
dinara (oko 8 milijardi evra po tekućem kursu), i sa rashodima od oko 750<br />
milijardi dinara (oko 8,5 milijardi evra, po tekućem kursu). Budžetski deficit<br />
od oko 50 milijardi dinara trebalo je da iznosi oko 1,5 odsto očekivanog<br />
bruto društvenog proizvoda, koji bi, po tadašnjoj projekciji, 2009. godine<br />
trebalo da poraste za oko 3 odsto 373 .<br />
U stvari, ovaj budžet za 2009. godine je sačinjen u saradnji sa misijom<br />
MMF-a, koja je, nakon dve godine pauze, ponovo bila u Beogradu početkom<br />
novembra 2008, i koja je glatko zaključila sporazum sa Srbijom o<br />
stavljanju na raspolaganje oko 520 miliona dolara mogućeg kratkoročnog<br />
kredita (sporazum je odobren u Vađingtonu 19. januara 2009). Vlada Srbije<br />
je očekivala da će ovaj sporazum sa MMF-om održati kredibilnost njene<br />
ekonomske politike u krugovima spoljnih investitora i omogućiti nesmetanu<br />
realizaciju kredita Svetske banke za izgradnju Koriidora 10 u Srbiji<br />
(oko 600 miliona dolara) i kredita Evropske banke za obnovu i razvoj za<br />
izgradnju mostova preko Dunava i Save i za neke druge projekte (oko 400<br />
miliona evra), tokom 2009. godine.<br />
373 Perspektive, list Američke privredne komore u Beogradu, decembar 2008.
Od velikih očekivanja do prvih udaraca krize<br />
291<br />
Kako je objašnjavao premijer Cvetković (u više javnih izjava), budžet<br />
za 2009. godinu je pokušao da istovremeno ostvari dva cilja – da po ukupnom<br />
obimu ne oteža položaj privrede i stanovništva, na jednoj strani, a<br />
da u svojoj strukturi sadrži i značajna investiciona sredstva, kako bi javni<br />
sektor održao „iznad vode“ onaj niz delatnosti koje uvek „vuče“ građevinarstvo.<br />
Zato su u budžetu bila planirana relativno značajna investiciona<br />
sredstva od 43,6 milijardi dinara (blizu 500 miliona evra), što je ipak bilo<br />
manje od 59 milijardi dinara (oko 750 miliona evra), koliko je za investicije<br />
bio predviđao budžet za 2008. godinu.<br />
Već početkom 2009. godine će se ispostaviti da je cela koncepcija Vlade<br />
Srbije za borbu protiv recesionih tendencija i za održanje projektovanog<br />
nivoa javne potrošnje neodrživa, jer je panika zbog dolazeće recesije<br />
izazvala brzo povlačenje deviznih štednih uloga iz banaka, a „odbrana deviznog<br />
kursa dinara“ (koji je u poslednjem kvartalu 2008. godine izgubio<br />
oko 25 odsto vrednosti prema stranim sredstvima plaćanja) imala je za<br />
posledicu odliv iz deviznih rezervi NBS od oko 600 miliona evra, samo u<br />
poslednja dva meseca 2008. godine (ukupno, u godini, više od milijardu<br />
evra). Zbog toga je početkom 2009. godine u Beograd ponovo pozvana misija<br />
MMF-a radi daleko masivnije kreditne pomoći za održanje deviznih rezervi,<br />
a očekuje se podrška od 3 do 4 milijarde evra.<br />
U tom kontekstu, zanimljiv je pokušaj Pavla Petrovića da tačno locira<br />
pravce udara finansijske krize na Srbiju, to jest da objasni krucijalni razlog<br />
sloma domaće konjunkture u poslednjem kvartalu 2008. godine 374 . Prema<br />
podacima koje on navodi, kao što smo nagovestili na početku ovog teksta,<br />
Srbija je u prvom kvartalu prošle godine imala stopu međugodišnjeg rasta<br />
bruto društvenog produkta od 8,5 odsto, a u poslednjem kvartalu ta je<br />
stopa pala na 2,7 odsto. Međutim, kada se pogleda produkt prerađivačke<br />
industrije, onda je Srbija 2008. godinu počela kvartalom sa stopom rasta<br />
od 3,9 odsto, a završila sa stopom od minus 5 odsto, to jest završila je 2008.<br />
godinu sa dubokom industrijskom recesijom.<br />
Po Petrovićevoj oceni, glavni uzrok pada privredne aktivnosti je pad<br />
agregatne tražnje u poslednjem kvartalu – to jest pad domaće tražnje<br />
sa stope rasta od 10,7 u trećem kvartalu, na stopu rasta od 2,8 odsto u<br />
374 Citirani Fren br. 15, mart 2009.
292 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
poslednjem kvartalu (a ona generira 90 odsto tražnje u Srbiji, dok izvozna<br />
tražnja učestvuje samo sa 10 odsto). Iz ovih „suvih“ cifara proizilazi nešto<br />
šire razumljiva ocena da su kupci u Srbiji odjednom ostali bez kredita. To<br />
pokazuje i podatak, koji smo naveli na početku, da je prirast kredita u prvom<br />
kvartalu 2008. godine u Srbiji bio 1.333 miliona evra, a u poslednjem<br />
kvartalu samo 287 miliona evra. A bez kredita u Srbiji, pa ni u celom svetu,<br />
nema tražnje.<br />
Petrović je zapravo postavio hipotezu da je Narodna banka Srbije, paralelno<br />
sa osekom priliva kapitala iz inostranstva i bekstvom 926 miliona<br />
evra devizne štednje i 113 miliona evra depozita privrede iz poslovnih banaka<br />
(u slamarice, pre svega), tokom jeseni 2008. godine, kontrolišući depresijaciju<br />
dinara prema devizama (prodajom deviza, pa tako istovremeno<br />
i „poništavanjem“ dinara) toliko „isušila“ tražnju (to jest smanjila ukupnu<br />
novčanu masu) da to nije mogla kompenzirati ni država, koja je trošeći<br />
svoje depozite na namirenje predizbornih obećanja išla na ruku privrednoj<br />
aktivnosti.<br />
Državni „energetski aranžman“<br />
sa Rusijom kao geopolitički potez<br />
Iako su proruske snage i tradicionalna „vera u Rusiju“ (kao „najmoćniju<br />
slovensku državu“ i „pravoslavnu imperiju“) u Srbiji oduvek jedan od faktora<br />
koji utiče na geopolitičko „pozicioniranje“, 2008. godine se otišlo korak<br />
dalje u omogućavanju jačanja pozicije Ruske federacije u Beogradu. U<br />
centru tog „zaokreta“ od nominalno evropskih ciljeva, ka jačanju veza sa<br />
Rusijo, našao se međudržavni „energetski aranžman“ u kojem je Rusiji zapravo<br />
dat „većinski paket“ akcija na celu srpsku energetiku, što je izazvalo<br />
značajne javne kontraverze na političkoj sceni Srbije. To energetsko prepuštanje<br />
Ruskoj federaciji je učinjeno, navodno, zbog ruske podrške Srbiji u<br />
kosovskom pitanju, to jest zbog njene pomoći u Savetu bezbednosti UN,<br />
da se održi Rezolucija 1244 o očuvanju teritorijalnog integriteta Srbije (i<br />
na Kosovu), ali se verovatno radi o drugim dugoročnim i srpskim i ruskim<br />
opredeljenjima i ambicijama.
Od velikih očekivanja do prvih udaraca krize<br />
293<br />
Cela 2008. godina u Srbiji je, tako, protekla u znaku javne rasprave o<br />
međudržavnom energetskom aranžmanu sa Rusijom, koja je, s razlogom,<br />
dobila pretežno političku dimenziju. Iako je ovaj „energetski paket“, koji<br />
je trebalo da uveže rusko obećanje da će kontinetalni gasovod „Južni tok“<br />
proći korz Srbiju, sa prodajom Naftne industrije Srbije ruskoj državnoj<br />
kompaniji Gaspromnjeft i izgradnjom skladišta prirodnog gasa u Banatskom<br />
Dvoru – pripreman nekoliko godina, on je, mada u značajnoj meri<br />
modifikovan, zaključen tek u 2008. godini, prvo kao međudržavni sporazum<br />
(25. januara 2008.), a zatim kao ugovor o prodaji NIS-a (24. decembra<br />
2008. godine). Ovaj sporazum zaslužuje detaljniji opis, kako njegovog ekonomskog<br />
konteksta, tako i konačno usvojenog rešenja koje može postati<br />
„model“ saradnje Ruske federacije sa Srbijom na bazi „političkog partnerstva“<br />
i koji i nadalje može biti instrument političke manipulacije onih političkih<br />
snaga u Srbiji koje smatraju da je Rusija dobra zamene za Evropsku<br />
uniju. Da vidimo kako se odvijala ova priča u 2008. godini.<br />
Prvo, kao svojevrstan uvod, treba objasniti da, bez obzira na krupne dimenzije<br />
srpsko ruske trgovinske razmene (što je posledica uvoza energenata<br />
u Srbiju iz Rusije), Ruska federacija nije najznačajniji ekonomski<br />
parner Srbije, već su to ubedljivo zemlje članice Evropske unije i susedne<br />
zemlje okupljene u CEFTA sporazumu. Jednostavno, trgovinska razmena<br />
Srbije sa Rusijom u 2008. godini od oko 3 milijarde dolara u 2008. godinu<br />
375 , uprkos snažnom porast u odnosu na 2007. i ranije godine, zbog poskupljenja<br />
nafte i gasa, i dalje je oko šest puta manja od razmene Srbije<br />
sa zemljama Evropske unije, a nije veća ni od ukupne razmene Srbije sa<br />
375 Reč je o proceni autora, jer na sajtu Privredne komore Srbije najsvežiji sređeni<br />
podaci o spoljnotrgovinskoj razmeni Srbije u Ruske federacije obuhvataju samo<br />
razdoblje od prvih osam meseci 2008. godine. U tom razdoblju ukupna robna<br />
razmena Srbije i Rusije dostigla je 2.831,2 miliona USD i beleži porast od oko 54<br />
odsto u odnosu na prvih osam meseci 2007. godine. Izvoz iz Srbije beleži porast<br />
od oko 52 odsto u odnosu na isti period prošle godine i njegova nominalna<br />
vrednost iznosi 385,5 miliona USD. Uvoz takođe beleži porast od oko 54 odsto i<br />
dostigao je 2.445,7 miliona USD. Negativan saldo u trgovini Srbije sa Rusijom<br />
zabeležen je u visini od 2.060,2 miliona USD. Rusija je i dalje prvi partner Srbije<br />
kod uvoza sa učešćem od 15,31 odsto , a peti u izvozu sa učešćem od 4,98 odsto.
294 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
zemljama izraslim na tlu bivše SFR Jugoslavije koje čine najveći deo zone<br />
CEFTA sporazuma 376 .<br />
Kada je pak reč o finansijskoj saradnji i međusobnim investicijama, ni<br />
famozni energetski aranžman Srbije i Rusije (o gasovodu Južni tok i kupovini<br />
NIS-a) realizovan tokom 2008. godine – neće Rusiju istaći kao budućeg<br />
ključnog „strateškog ekonomskog partnera“ Srbije. Jer, podsetimo se,<br />
Rusija je između 2002. i 2008. godine na teritoriji Srbije investirala ukupno<br />
samo između 300 i 350 miliona dolara i nalazi se tek na 11. mestu među<br />
ulagačima u Srbiju. Na primer, jedna mala Slovenija u Srbiju je u istom<br />
razdoblju investirala oko 1,4 milijardi dolara, a jedna ne mnogo veća Austrija<br />
je u tom periodu na prvom mestu među zemljama ulagačima u Srbiju,<br />
sa investicijama od preko 2 milijarde dolara. Rusija ni sa kupovinom<br />
Naftne industrije Srbije za oko 600 miliona dolara (400 miliona evra) neće<br />
mnogo skočiti na lestvici ulagača u Srbiju, a gradnja magistralnog kraka<br />
gasovoda Južni tok još je praktično neizvesna, kao što je još neizvesna i<br />
trasa tog gasovoda preko Srbije. I na kraju, ali ne i najmanje zanimljivo je<br />
to – da su srpska preduzeća u Rusku federaciju dosada investirale oko 450<br />
miliona dolara, dakle, dosada značajno više nego ruske u Srbiju (reč je pre<br />
svega o investicijama Sintelona iz Bačke Palanke i Hemofarma iz Vršca).<br />
No, usmerimo sada pažnju na sam Međuvladin sporazuma o energetskoj<br />
saradnji Ruske Federacije i Republike Srbije (na 30 godina) i Protokola<br />
o osnovnim uslovima prodaje Naftne industrije Srbije ruskom državnom<br />
društvu Gaspromnjeft, koji su potpisani 25. januara u Moskvi, u prisustvu<br />
državnih delegacija na najvišem nivou – domaću je predvodio tadašnji<br />
predsednik Ruske federacije Vladimir Putin, u društvu tada još kandidata<br />
za njegovog naslednika Dimitrija Medevedeva, a srpsku delegaciju predvodili<br />
su predsednik Srbije Boris Tadić i tadašnji premijer dr Vojislav Koštunica.<br />
Svi prisutni su sporazum odmah ocenili kao strateški dokument i kao<br />
obostrano koristan. Na žalost, taj „okvirni sporazum“ je odmah objavljen,<br />
pa je svako mogao uočiti da je on više ličio na „energetsku kapitulaciju“<br />
Srbije, nego na partnerski ugovor 377 .<br />
376 Vidi “Evropske sveske” br. 1, maj 2008, str. 7 i dalje<br />
377 Tekstove Sporazuma i Protokola komentarišemo prema prevodu koji<br />
je objavio novosadski Dnevnik, od 26. januara 2008. godine
Od velikih očekivanja do prvih udaraca krize<br />
295<br />
Naime, tada je napismeno dogovoreno da Srbija Rusiji načelno prepušta<br />
(još ne preciziranu) teritoriju za gasovod Južni tok, za koji se Gasprom<br />
ne obavezuje da će ga graditi, i gasno skladište u Banatskom Dvoru, za<br />
koji se Gasprom ne obavezuje da će ga puniti, i da Gaspromoj naftnoj firmi<br />
Gaspromnjeft prodaje većinsko vlasništvo nad NIS-om za 400 miliona<br />
evra – a da pri tome Vlada Srbije kao manjinski vlasnik i naftnih i gasnih<br />
postrojenja, na sopstvenoj teritoriji, praktično, ne može imati gotovo nikakva<br />
isključiva <strong>prava</strong> u kompanijama koje će biti osnovane ili prodate u<br />
domenu nafte i gasa na njenoj teritoriji (one u biti postaju eksteritorijalne).<br />
Istina, u gore spomenutom Protokolu na jednom mestu je pisalo da<br />
će se ugovor o prodaji NIS-a zaključiti „u najkraćem roku, a najkasnije do<br />
31. decembra 2008. godine“, a na drugom mestu tog dokumenta stojalo je<br />
da će „u slučaju uspešnog zaključenja aranžmana čiji bi rezultat mogao da<br />
bude kupovina od strane Gazpromnjefta, udela koji se prodaje, Gazprom<br />
njeft preuzeti na sebe obavezu da sprovede rekonstrukciju i modernizaciju<br />
tehnološkog kompleksa NIS-a sa ukupnim iznosom investicija od najmanje<br />
500 miliona evra u periodu od 2008. do 2012. godine“. No, kasnije<br />
će se, krajem 2008. godine, ispostaviti da pregovori o konačnom ugovoru<br />
nisu doneli nikakvo poboljšanje položaja Srbije kao manjinskog vlasnika<br />
u NIS-u.<br />
U nizu nepovoljnih odredbi ovog kremaljskog Sporazuma, kao jedno<br />
od najnepovoljnih rešenja istaknuto je, u odredba iz tačke 4. (alineja 3) da<br />
će učesnici sporazuma „razmotriti mogućnost povećanja obima isporuka<br />
prirodnog gasa iz Ruske Federacije u Republiku Srbiju uz korišćenje gasovodnog<br />
sistema. Konkretni obimi, uslovi i rokovi takvih isporuka prirodnog<br />
gasa određuju se odgovarajućim ugovorima“. To je značilo da se Rusija<br />
čak nije ni načelno obavezala da će povećati snabdevanje Srbije gasom, sa<br />
tekućih oko 2,4 milijardi kubika gasa godišnje, ni po kojoj ceni, to jest po<br />
ceni u koju se Vlada Srbije ne može mešati (član 8.), što će se belodano otkriti<br />
početkom 2009. godine, kada će Srbija ostati potpuno bez snabdevanja<br />
gasom zbog spora Rusije i Ukrajine. Dakle, Srbija se borila za magistralni<br />
gasovod Južni tok na svojoj teritoriji, iako ona nije rezervisala nikakva ekonomska<br />
<strong>prava</strong> u poslovanju gasom iz tog gasovoda, niti je rezervisala bolje<br />
snabdevanje gasom samog srpskog tržišta, čak i ako preko njene teritorije
296 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
bude prošao krak jednog gasovoda godišnjeg kapaciteta transporta od 10<br />
milijardi kubika. Uza sve to, odmah je bilo jasno da će pobednike na tenderu<br />
za izgradnju gasovoda, ako on bude građen, i na srpskoj teritoriji<br />
određivati buduća Kompanija koja će biti osnovana za njegovu izgradnju i<br />
eksploataciju, a u kojoj će ruska strana (Gasprom ili neka njegova ćerka firma)<br />
imati 51 odsto vlasništva i punu kontrolu upravljanja – a Vlada Srbije<br />
će toj firmi „dodeliti povoljni carinski i poreski režim“ (član 11). Tome se (u<br />
članu 12) dodaje da će „srpska strana razmotriti mogućnost da se materijali<br />
, usluge i radovi neophodni za realizaciju projekta oslobode poreza na<br />
dodatu vrednost do dostizanja njihove isplativosti“.<br />
I pri svemu tome srpski političari su, kao opravdanje za ovaj „paket<br />
aranžman“ uporno i nadalje govorili o nekakvoj tranzitnoj zaradi Srbije<br />
od oko 200 miliona evra godišnje – što bi trebalo da znači da bi spomenuta<br />
Kompanija morala imati godišnji profit od 400 miliona evra na provozu<br />
gasa kroz Srbiju (49 odsto od toga bi išlo srpskoj strani), što bi, još dalje,<br />
trebalo da znači da će kroz Srbiju prolaziti najmanje 400-500 milijardi kubika<br />
gasa godišnje – što je apsolutno nerealno, u stvari fantastično, jer bi<br />
to bilo na nivou celokupne godišnje ruske proizvodnje (obično se naplaćuje<br />
oko 1 evro na provoz 1000 kubika na 100 kilometara).<br />
Isti ti srpski državnici stalno su isticali da je odlično što je Srbija ušla u<br />
ovaj posao sa partnerom koji ima i sopstveni gas i sopstvenu naftu (i sopstveni<br />
novac) – ali nisu komentarisali ključnu okolnost da će u svim zajedničkim<br />
međudržavnim preduzećima u Srbiji, ruska strana imati 51 odsto<br />
vlasništva – i da će zbog „manjinskog partnera“ (Srbije sa 49 odsto vlasništva)<br />
po prirodi stvari biti demotivisani da „nabijaju“ profit ovim zajedničkim<br />
društvima – na sopstvenoj sirovini. Upravo obrnuto – to što će NIS,<br />
na primer, koristiti sirovu naftu kojoj su oni većinski vlasnici sto odsto,<br />
motivisaće ih da ta sirovina bude što skuplja na ulazu u zajedničko preduzeće<br />
i da u njemu bude prerađena po što nižoj ceni – te u obliku derivata<br />
jeftino prodata ponovo nekom posredniku, u stopostotnom vlasništvu<br />
isporučioca sirove nafte, da bi taj posrednik te derivate dalje utržavao po<br />
realnoj ceni i ostvario maksimalni profit centrali u Moskvi. Uostalom, po<br />
svedočenju učesnika na kremaljskoj sahrani srpske energetike, sam pred-
Od velikih očekivanja do prvih udaraca krize<br />
297<br />
sednik Vladimir Putin je istakao da Rusija neće više dozvoliti da drugi rabe<br />
njihove resurse i da traži da ih sama monetizuje kod krajnjih potrošača..<br />
Iako je pravna priroda pratećeg „Protokola o osnovnim uslovima kupovine<br />
od strane OAO „Gazpromnjeft“ akcija kompanije Naftna industrija<br />
Srbije A.D. Novi Sad, koje čine 51 odsto osnivačkog kapitala“ (pun naziv<br />
dokumenta) bila diskutabilna, odmah je bilo jasno (što će se jasno videti<br />
prilikom zaključenja ugovora krajem 2008. godine) da je NIS zapravo odmah<br />
prodat po niskoj ceni, ali i da su postavljeni loši pravni osnovi za potonji<br />
ugovor.<br />
Prvo što je privlačilo pažnju bilo je to da je u Protokolu kao neoborivo<br />
konstatovano da NIS „deluje kao zatvoreno akcionarsko društvo u skladu<br />
sa Zakonom o privrednim društvima Republike Srbije“. Dakle srpski Zakon<br />
o besplatnoj deobi akcija se ovde ne spominje kao zatečeni fakt, a po gore<br />
spomenutom zakonu o našim zatvorenim društvima vlasnička struktura<br />
je fiksirana (ergo, ne prihvataju se neki novi akcionari, pa makar oni bili<br />
i građani Srbije). Drugi je problem što se period „zadržavanja postojećih<br />
zahteva prema kvalitetu produkata od prerade nafte“ produžavao „do završetka<br />
rekonstrukcije i modernizacije“. Treći problem je što se ceo posao<br />
uslovljavao produženjem NIS-ovog monopola na uvoz nafte i derivata u<br />
Srbiju u periodu od „najmanje dve godine“ (znači, može i duže). Prostor za<br />
„vrdanje“ srpske strane sužen je odredbom da „ovaj protokol stupa na snagu<br />
od momenta potpisivanja Sporazuma između Vlade Ruske Federacije i<br />
Vlade Republike Srbije ... i važi do trenutka potpisivanja ugovora“. Znači,<br />
ne može se pregovarati sa nekim drugim partnerom, već mora sa onim koji<br />
je je već obezbedio „plafon“ i za cenu NIS-a i za investicije u modernizacju<br />
njegovih postrojenja.<br />
Spomenuti dokumenti „energetskog aranžmana“ sa Ruskom federacijom<br />
u Srbiji su dobili podršku svih velikih političkih stranaka, a jedino<br />
su ih izložili javnoj kritici Liberalna partija Čedomira Jovanovića i G-17<br />
plus Mlađana Dinkića (mada je ova stranka član vladajuće koalicije). Ministar<br />
ekonomije i u Cvetekovićevoj vladi Dinkić čak je inicirao novu procenu<br />
tržišne vrednosti NIS-a, uoči završnih pregovora o prodaji kompanije,<br />
i taj je posao poverio konsultantskoj kući Diloit u Beogradu. Prema oceni<br />
ovog konsultanta, koja objavljena na sajtu Vlade Srbije 1. septembra 2008.
298 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
godine, sto odsto fer tržišne cene NIS-a na dan 30. juna 2008. godine bila<br />
je 2,2 milijarde evra.<br />
Dinkić, koji čak bio postavljen za šefa pregovaračkog tima Vlade Srbije,<br />
u julu 2008. godine je izjavio da je „zbog značaja odnosa Srbije sa Rusijom<br />
i rejtinga države odustao od zahteva da NIS ide na tender, ali da će u<br />
direktnim pregovorima sa Rusima insistirati da se dobije adekvatna cena<br />
za nacionalnu naftnu kompaniju“. On je dodao da bi „ugovor mogao biti<br />
izmenjen tako što bi bio prihvatljiv za obe strane, pa bi Srbija preuzela<br />
deo investicija u NIS, a Rusi bi povećali cenu za udeo koji kupuju“. Dinkić<br />
je napomenuo i to da na dan 31. decembra 2007. godine (a na taj dan<br />
je fiksirana imovina NIS-a, prema Protokolu, koja bi bila predmet prodaje<br />
Gasprom njeftu), najveći deo državne imovine koju koristi NIS nije pravno<br />
bio prenet na NIS – pa da i o tome treba pregovarati, jer je reč o „kredibilnom<br />
partneru“ 378 .<br />
Očekujući, valjda, da će nova Vlada Srbije odmah sa ratifikacijom pokrenuti<br />
i nove pregovore o naftnom delu energetskog aranžmana sa Rusojom,<br />
savetnik „Gaspromnjefta“ u Beogradu, Dimitrije Mališev je još 8. jula<br />
(a nekoliko puta i ranije) srpskoj javnosti poslao poruku da njegova firma<br />
očekuje brzu realizaciju energetskog aranžmana i da on smatra da predmet<br />
kupoprodaje mora biti sva imovina s kojom je NIS „raspolagao“ 31.<br />
decembra 2007. godine – dakle i naftna i gasna nalazišta u Srbiji, pored rafinerija<br />
i benzinskih pumpi. Pri tome je Mališev istakao da je cena od 400<br />
miliona evra u kešu i više od 500 miliona evra za modernizaciju rafinerija<br />
„sasvim dobra, što su potvrdili i nezavisni revizori, te da Srbija sigurno<br />
nije na gubitku“, a da narasli dugova NIS-a od oko 300 miliona evra „zahtevaju<br />
dodatne i detaljne razgovore sa srpskim pregovaračima“ 379 .<br />
Tada se u srpskoj javnosti javno postavilo i pitanje – da li će ministar<br />
energetike Petar Škundrić i ministarka finansija Diana Dragutinović – doista<br />
biti spremni da pristanu da se protivzakonito Gaspromnjeftu prodaju<br />
i domaći izvori nafte i gasa ili da se ruskoj strani nastavi sa naplatom mizernih<br />
3 odsto rudne rente, koliko se dosad NIS-u „knjižilo“ da je dužan za<br />
korišćenje nacionalnog bogatstva (4,6 miliona barela nafte godišnje). Reč<br />
378 Vreme, 17. jul 2008.<br />
379 Dnevnik, 15. jul 2008.
Od velikih očekivanja do prvih udaraca krize<br />
299<br />
je, u stvari, bila o tome – da li postoji politička volja da se iz posla izluči<br />
ceo novosadski „Naftagas“, koji je radio na tim nacionalnim nalazištima i<br />
koji je preko nerealnih cena domaće nafte držao na svojim leđima ceo NIS<br />
(prema fabričkom listu „Naftaš“, od 21. marta ove godine, prošle godine<br />
je prosečna cena nafte na svetskom tržištu iznosila 72,5 dolara po barelu,<br />
a Naftagas je drugim delovima NIS-a fakturisao cenu barela domaće nafte<br />
po ceni od 22 dolara za barel – što znači da je ovaj deo firme 2007. godine<br />
bio opelješen za 275 miliona dolara?). Problem je, naravno, bio u tome što<br />
u članu 9. Sporazuma stajalo da je predmet kupoprodaje (51 odsto akcija)<br />
„celokupna imovina (akcionarskog društva NIS) koja s nalazi u njegovom<br />
vlasništvu na dan 31. decembra 2007. godine, uključujući (ali ne ograničavajući<br />
se time) objekte za dobijanje, proizvodnju, preradu, transport i<br />
plasman nafte i derivata“. Ništa od toga, međutim, nije prihvaćeno u pregovorima<br />
ruske i srpske strane o konačnom ugovoru o akviziciji koji su počeli<br />
17. novembra u Beogradu, kao što nije prihvaćen nijedan novi predlog<br />
predstavnika Beograda i NIS-a, a ruski pregovarači čak nisu ni hteli da razgovaraju<br />
sa srpskim ministrom Dinkićem..<br />
Naftno-gasni sporazum Srbije i Ruske federacije je, 23. decembra<br />
2008. godine u Moskvi, konkretizovan kroz ugovor o prodaji 51 odsto akcija<br />
NIS-a Gaspromnjeftu za 400 miliona evra, a usaglašeni su i prateći memorandum<br />
o završetku gasnog skladišta u Banatskom Dvoru i sporazum<br />
o osnovama na koje će biti postavljeno buduće zajedničko preduzeće za<br />
izgradnju magistralnog gasovoda Južni tok, ukoliko se do septembra iduće<br />
godine u Gaspromu donese odluka o ekonomičnosti njegove gradnje, a<br />
potpisivanju ovih dokumenata prisustvovali su predsednici država Dmitrij<br />
Medvedev i Boris Tadić.<br />
Srbija će, prema onome što su javno saopštili poslednji srpski pregovarači<br />
Dušan Mrakić iz Ministarstva energetike i Borko Stefanović iz Ministarstva<br />
inostranih poslova 380 ovim sporazumom u naredne četiri godine<br />
dobiti ulaganja ruske strane u modernizaciju rafinerija sirove nafte u Pančevu<br />
i Novom Sadu u vrednosti od 490 miliona evra, a još 60 miliona<br />
evra odvojeno je za ekološku sanaciju Pančeva. Uz to, ugovorene su korporativne<br />
(ali ne i bankarske) garancije da će novi većinski vlasnik NIS-a,<br />
380 Beta, 22. decembar 2008.
300 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
Gaspromnjeft platiti kaznene poene ukoliko ugovorene rekonstrukcije ne<br />
izvede na vreme.<br />
Ruska strana prihvatila je i da Srbija krajem 2010. godine (kako je<br />
obećala Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom)<br />
ukine poznatu uredbu o zabrani uvoza većine naftnih derivata na naše tržište,<br />
što bi trebalo da znači da će se Gaspromnjeft kroz dve godine suočiti<br />
sa značajnom konkurencijom na unutrašnjem tržištu Srbije, jer druge<br />
kompanije i privatnici već imaju oko 60 odsto prodajnih punktova za benzin<br />
i druge derivate.<br />
Na prvi pogled moglo bi se konstatovati da su dobro prošli i zaposleni<br />
u NIS-u kojima se četiri godine garantuje zaposlenje i očuvanje realne<br />
vrednosti današnje plate, a onima koji budu spremni da odu iz firme obećava<br />
se isplata otpremnine od 750 evra po godini staža. Sudbina besplatnih<br />
akcija građana Srbije u NIS-u ostala je neregulisana.<br />
Inače, kupovinom NIS-a Gaspromnjeft je za 400 miliona evra u većinsko<br />
vlasništvo dobio: godišnju proizvodnju nafte od oko 700.000 tona;<br />
pristup tržištu Srbije koje godišnje ukupno prihvata proizvode od oko 4<br />
miliona tona sirove nafte; – dve rafinerije kapaciteta od oko 7,5 miliona<br />
tona godišnje prerade; 497 benzinskih pumpi; tri ogromne reprezentativne<br />
poslovne zgrade i niz drugih u Novom Sadu i Beogradu; 16 odsto<br />
vlasništva “Petrohemije” u Pančevu; 43 odsto vlasništa AD “Politike”; 49<br />
odsto vlasništva Sportskog centra “Pinki” u Beogradu; 11 hotela i odmarališta<br />
u Srbiji i Crnoj Gori.<br />
Na gasnoj strani, dokumenti koji su potpisani ne garantuju gotovo ništa.<br />
Fizibiliti studija kontinentalnog gasovoda Južni tok, od koga je sve počelo,<br />
još nije gotova, a <strong>for</strong>miranje zajedničkog preduzeća za gasno skladište<br />
Banatski Dvor nije obavezno.
301<br />
Ekonomski i socijalni<br />
status na udaru<br />
Ministarstvo rada i socijalne politike je jedno od retkih ministarstava u<br />
kome nije došlo do značajnih kadrovskih promena nakon <strong>for</strong>miranja<br />
nove vlade. Ali je zato iz nadležnosti ovog ministarstva izuzeta oblast zapošljavanja.<br />
Ova, naizgled, tehnička intervencija ipak nije samo <strong>for</strong>malne<br />
prirode. Oblast zapošljavanja podrazumeva i finansijska sredstva, kako<br />
budžetska tako i od stranih investicija, donatora i kredita, a nisu zanemarljivi<br />
ni politički benefiti koji prate zapošljavanje makar i malog broja ljudi.<br />
Nadležnost nad ovim važnim sektorom je dobio Mlađan Dinkić, u okviru<br />
novo<strong>for</strong>miranog Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja. Pritom<br />
su u Ministarstvu rada i socijalne politike ostali poslovi vezani za analizu<br />
stanja, predlaganje mera, izradu zakona i drugih propisa u oblasti rada,<br />
radnih odnosa i drugih oblika radnog angažovanja, zarada i drugih primanja<br />
zaposlenih, ravnopravnosti polova u oblasti rada, zasnivanje radnog<br />
odnosa i rada stranih državljana u Srbiji, zaštitu građana na radu u inostranstvu,<br />
mirnog rešavanja radnih sporova, štrajkove, komunikaciju sa<br />
poslodavcima i zaposlenima itd...jednom rečju, sve što je problematično i<br />
često nepopularno sa aspekta šire javnosti.<br />
Pored sektora za rad, u resornom ministarstvu su i dalje sektori za<br />
penzijsko i invalidsko osiguranje, zaštitu osoba sa invaliditetom, brigu o<br />
porodici i socijalnu zaštitu i sektor za boračko-invalidsku zaštitu. Tokom<br />
prethodne, kao i ranijih godina, ministarstvo je imalo “nemoguću misiju”:<br />
da sa malim i nedovoljnim budžetskim sredstvima očuva socijalni mir<br />
i obezbedi kakvu-takvu stabilnost i opstanak Vlade. Imajući u vidu složenost<br />
situacije u svim segmentima društva, utisak je da se socijalnoj politici<br />
ne posvećuje odgovarajuća pažnja. Sa pristizanjem efekata svetske ekonomske<br />
krize koje će najviše osetiti upravo najsiromašniji, dodatno će porasti<br />
tenzije u društvu, pa se prilično ignorantski odnos vladajuće većine<br />
prema ovom ministarstvu lako može vratiti Vladi kao bumerang.
302 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
Pored sporadičnih protesta u 2008. koji su posledica neuspelih i loših<br />
privatizacija, te gotovo redovnih napetosti sa sindikatima pravosuđa, prosvete<br />
i sl., već u drugoj polovini godine je bilo primetno povećanje broja<br />
štrajkova, ali i njihova radikalizacija. Mada je činjenica da je Vlada zapravo<br />
tek tada počela sa ozbiljnijim radom, ne sme se prenebregnuti zabrinjavajući<br />
rast najrazličitijih (za sada, manjih) štrajkova, a naročito, upadljiv broj<br />
onih koji vrlo brzo prerastaju u štrajkove glađu. Ovaj, najradikalniji vid<br />
protesta, jasno ukazuje na smanjenje nivoa tolerancije stanovništva, ali i<br />
na svojevrsnu bahatost i ostrašćenost državne administracije koja ne vidi<br />
kao svoju prvenstvenu ulogu socijalno, ali i politički odgovorno postupanje.<br />
Razočaranost građana u stranke tzv. demokratske orijentacije uočljiva<br />
je već nekoliko godina unazad, ali je van sumnje i sazrevanje građana<br />
koji često prevazilaze sopstvenu elitu, naročito u odlučujućim trenucima<br />
kao što su izbori. Međutim, neprestane afere i neracionalno, čak rasipničko<br />
ponašanje države izvor je neprestanih frustracija i dodatnog gubljenja<br />
entuzijazma i energije neophodne da se proces tranzicije dovede do faze u<br />
kojoj će njeni troškovi biti podnošljiviji za najveći deo stanovništva. Zato<br />
se i u nastupajućem periodu mogu očekivati pojačane tenzije i vrlo neizvesna<br />
politička stabilnost.<br />
Otpuštanje radnika zbog ekonomske krize i smanjenih mogućnosti<br />
za plasman robe i usluga, uz odsustvo očekivanih investicija, već je uzrokovalo<br />
zabrinutost širih slojeva stanovništva i nezadovoljstvo zaposlenih<br />
i sindikata. Koliko je Vlada nespremna i neodlučna da preduzme adekvatne<br />
mere koje podrazumevaju i radikalne političke poteze, videlo se krajem<br />
godine prilikom dramatičnih pregovora u okviru Socijalno-ekonomskog<br />
saveta. Zbog nemogućnosti poslodavaca (među kojima je država još uvek<br />
najveći) da otpočnu sa primenom proširenog dejstva Opšteg kolektivnog<br />
ugovora predviđenog za 1.januar 2009. godine, reprezentativni sindikati<br />
su najavili generalni štrajk koji je, ovog puta, bio vrlo ozbiljna pretnja<br />
s obzirom na druge, krajnje nepovoljne efekte krize koji su se osetili već<br />
u jesen. Tokom višednevnih, napetih pregovora između Unije poslodavaca,<br />
sindikata i Vlade, nije bilo nikakvih pomaka niti približavanja stavova.<br />
Ipak, uočljiva je bila nervoza, pa čak i arogancija poslodavaca koji su u potpunosti<br />
ignorisali stavove sindikata, a koji su bili isto toliko legitimni (ako
Ekonomski i socijalni status na udaru<br />
303<br />
ne i više), koliko i njihovi. Tako se desilo da je jednostrano otkazivanje Opšteg<br />
kolektivnog ugovora najpre najavila Unija sindikata, a odmah potom<br />
i Vlada Srbije. Time su sindikati dovedeni u mat-poziciju, ali to nije bio jedini<br />
razlog njihovog pristanka na kompromis koji je usledio.<br />
Činjenica je da ekonomska situacija realno ne dozvoljava povećanje<br />
troškova koji nastaju stupanjem na snagu spornih odredbi Opšteg kolektivnog<br />
ugovora 381 , kao što su poznate i slabosti unutar sindikalnog organizovanja.<br />
Međutim, utisak je da su sindikalni predstavnici ipak bili svesni<br />
i političkog rizika koji bi nastao raspadom Socijalno-ekonomskog saveta,<br />
odnosno tužbama sindikata i pozivom na štrajk koji bi lako mogao biti<br />
zloupotrebljen u političke svrhe. Na drugoj strani, Unija poslodavaca i pojedini<br />
predstavnici Vlade su u svojim javnim nastupima delovali isuviše<br />
unisono, pa se moglo zaključiti da je između ovih aktera još ranije došlo<br />
do dogovora i koncipiranja strategije prema trećem partneru u Savetu 382 .<br />
Iako se o sprezi i uticaju moćnih privrednika na političare često govori,<br />
postojanje takvih aranžmana je teško dokazati. To ne znači da ih u realnosti<br />
nema, kao što je evidentna i šteta od same sumnje prisutne u javnosti,<br />
koja opstaje mada se Vlada neprestano trudi da ostvari i prezentuje rezultate<br />
u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, tvrdeći da u Srbiji<br />
nema „nedodirljivih“ tajkuna.<br />
381 Pregovori oko donošenja Opšteg kolektivnog ugovora trajali su skoro četiri<br />
godine, a do njegovog potpisivanja je došlo tek 29.aprila 2008. Finansijske<br />
obaveze koje proizilaze iz čl.32 ovog ugovora podrazumevale su isplatu toplog<br />
obroka zaposlenima u visini od 20 odsto mesečne zarade i regresa u iznosu 100<br />
odsto prosečne zarade u privredi Srbije. Međutim, Socijalno-ekonomski savet se<br />
početkom novembra saglasio o donošenju aneksa ugovora, kojim je predviđena<br />
isplata toplog obroka i regresa smanjena na 15, odnosno 75 odsto i odložena do<br />
1.januara 2009.godine. Situacija se ubrzo iskomplikovala, kad je ustanovljeno<br />
da u budžetu za 2009. neće biti sredstava za ovu namenu, a pritom su efekti<br />
ekonomske krize postali krajnje ozbiljni po elementarni opstanak privrede.<br />
382 Branislav Čanak, predsednik UGS “Nezavisnost” je tim povodom izjavio da je<br />
“ponašanje Avramovića u jeku razgovora i saopštavanje da Unija raskida Ugovor, bilo<br />
više nego zabrinjavajuće, ne samo za nas, već i za njegove kolege koje sede u tom<br />
Savetu”, kao i “da su Avramovićeve kolege čak bile više zbunjene što samo potvrđuje da<br />
je on napravio ‘neki dil sa nekim’, o čemu, očito, ni njih o tome nije obavestio”.<br />
Izvor: Tanjug, 26.decembar 2008.
304 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
Situacija je, na kraju, prevaziđena potpisivanjem Sporazuma o odlaganju<br />
primene finansijskih odredbi Opšteg kolektivnog ugovora na šest meseci<br />
383 , s tim što će se u maju analizirati stanje kako bi se utvrdilo da li je<br />
moguće primeniti neke od finansijskih odredaba ili će sporazum o njihovom<br />
odlaganju biti produžen.<br />
Ekonomski pokazatelji već na samom početku 2009.godine, nažalost,<br />
ne ostavljaju mnogo prostora za optimizam. Novo zaduživanje države kod<br />
Međunarodnog monetarnog fonda koje je uslovljeno uvođenjem restriktivnih<br />
mera štednje u budžetu, opet je aktuelizovalo odnos države prema<br />
građanima; najava Vlade da će uvesti “solidaran porez” u visini od šest odsto<br />
na sva primanja iznad 12.000,oo dinara, izazvala je ozbiljne kritike i<br />
nezadovoljstvo u javnosti. Očigledna nespremnost da se zaustavi neracionalno<br />
trošenje ogromne svote novca pre svega u državnoj administraciji i<br />
javnim preduzećima i ustanovama, ozbiljno iritira sve siromašnije stanovništvo<br />
i može ozbiljno ugroziti opstanak Vlade.<br />
Pored velikog otpuštanja radnika koje se očekuje tokom 2009. i minimalnih<br />
mogućnosti za zapošljavanje, država će morati da se nosi i sa<br />
evidentnom nelikvidnošću javnih preduzeća, čiju trans<strong>for</strong>maciju i ekonomsku<br />
racionalizaciju uporno odlaže od početka re<strong>for</strong>mskih procesa.<br />
Uz to, prethodna godina je nagovestila i ozbiljne probleme u izmirivanju<br />
različitih <strong>prava</strong> za najsiromašnije i socijalno ugrožene kategorije stanovništva<br />
(u oblasti boračko-invalidske zaštite, zaštite porodice i dece, kao i<br />
socijalne zaštite). Sve to je samo deo ekonomsko-socijalne problematike<br />
za koju se ne nazire rešenje. Ministarstvo rada i socijalne politike će se,<br />
sasvim sigurno, naći pred velikim izazovima i biti izloženo rastućem pritisku,<br />
ali bez delotvornih mehanizama i značajnijeg uticaja na kreiranje i<br />
raspodelu finansijskih sredstava. Ovaj deo posla će, kao i do sada, biti u<br />
nadležnosti rukovodstava stranaka vladajuće koalicije, dok će interesi građana<br />
biti predmet usaglašavanja i kalkulisanja sa partijskim interesima.<br />
Isticanje socijalno odgovorne uloge države među njene prioritete, i<br />
do sada se pokazalo kao deklarativno. Treba, međutim, napomenuti da je<br />
Ministarstvo rada i socijalne politike u 2008. godini uradilo značajan posao<br />
koji se tiče evropskih integracija i re<strong>for</strong>me socijalnog sistema. Radi se o<br />
383 Sporazum je potpisan od strane svih ugovornih partnera 30.januara 2009.
Ekonomski i socijalni status na udaru<br />
305<br />
kreiranju niza važnih dokumenata koji su definisani kao prioriteti u Nacionalnoj<br />
strategiji za pristupanje Evropskoj uniji, i još konkretnije, dokumenata<br />
koji su direktno vezani za ispunjenje uslova za liberalizaciju viznog<br />
režima sa EU. Nakon što je Vlada usvojila tri strateška dokumenta (Predlog<br />
zakona o zabrani diskriminacije, Strategiju za reintegraciju povratnika po<br />
osnovu Sporazuma o readmisiji i Predlog zakona o potvrđivanju Revidirane<br />
evropske socijalne povelje), Zakon o zabrani diskriminacije je usvojen<br />
u Skupštini 384 uz mnogo skandala, dok je Predlog zakona o potvrđivanju<br />
Revidirane evropske socijalne povelje ušao u proceduru. Gotovo da je kuriozitet<br />
podatak da je Vlada pomenute dokumente usvojila u izveštajnom<br />
roku, s obzirom na raširenu praksu neispunjavanja obaveza i nepoštovanja<br />
rokova. Tako je Nacionalna strategija za prevenciju i zaštitu dece od nasilja<br />
usvojena tek 30.decembra 2008, iako je Konvenciju o pravima deteta<br />
UN potpisala još bivša SFRJ 1990. godine, a Nacionalni plan akcija za decu<br />
usvojila Vlada 2004.godine; u roku od šest meseci (do 30.juna 2009) Vlada<br />
bi trebalo da usvoji Akcioni plan za realizaciju Strategije. Predlog zakona o<br />
zaštitniku <strong>prava</strong> deteta je ušao u skupštinsku proceduru, i takođe je jedna<br />
od neispunjenih međunarodnih obaveza.<br />
Pored pomenutih, Vlada je usvojila i Nacionalnu strategiju za poboljšanje<br />
položaja žena i unapređivanje rodne ravnopravnosti 385 , ali još nije<br />
razmatran Nacrt zakona o rodnoj ravnopravnosti. Ovaj zakon je iz grupe<br />
antidiskriminatornih zakona i njime bi trebalo da se, po prvi put u Srbiji,<br />
ravnopravnost polova i pravo jednakih mogućnosti žena i muškaraca pretoči<br />
u zakonsku obavezu.<br />
Od važnosti su i nacrti zakona kojima se potvrđuju Konvencija UN<br />
o pravima osoba sa invaliditetom 386 i Opcioni protokol uz Konvenciju o<br />
pravima osoba sa invaliditetom. Potvrđivanje ovih dokumenata trebalo bi<br />
384 Zakon o zabrani diskriminacije, Sl glasnik RS br.22-09 od 26.marta 2009.<br />
385 Strategija za reintegraciju povratnika po osnovu Sporazuma o readmisiji, sklopljenog<br />
između Srbije i Evropske unije, usvojena je 13.februara 2009. Akcioni plan bi trebalo da<br />
bude usvojen do kraja aprila 2009. Nacionalnu strategiju za poboljšanje položaja žena i<br />
unapređivanje rodne ravnopravnosti Vlada je takođe usvojila 13.februara 2009.godine.<br />
386 Republika Srbija je potpisala Konvenciju UN o pravima<br />
osoba sa invaliditetom 16.decembra 2007.godine.
306 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
da dodatno osnaži obavezu Srbije u primeni normi kako međunarodnog,<br />
tako i unutrašnjeg zakonodavstva, koje doprinose unapređenju položaja<br />
osoba sa invaliditetom 387 . Ovoj problematici je u poslednjih par godina<br />
posvećena velika pažnja u javnosti; najviši državni funkcioneri su obećali<br />
donošenje brojnih mera koje bi obezbedile pristup obrazovnom sistemu<br />
i zapošljavanju, kao i poboljšanje opštih životnih uslova za osobe sa invaliditetom<br />
i njihove porodice. Nažalost, obrazovanje je i dalje nedostupno<br />
najvećem broju ovih lica, a zapošljavanje se beleži samo u retkim, izuzetnim<br />
slučajevima.<br />
Ministarstvo je radilo na izradi zakona koji bi trebalo da uvede princip<br />
“pozitivne diskriminacije” i uvođenjem obaveze, ali i davanjem olakšica<br />
poslodavcima koji zaposle lice sa invaliditetom, poboljša njihov položaj<br />
u društvu. Zapošljavanje osoba sa invaliditetom je svakako racionalnije, i<br />
u svakom pogledu bolje rešenje od njihovog višedecenijskog tretmana kao<br />
socijalnih slučajeva. U izradi zakona su učestvovali i predstavnici nekih<br />
udruženja osoba sa invaliditetom, ali je radna verzija ipak doživela kritike<br />
pa je nepoznato da li se trenutno radi na izmenama, ili je cela priča stopirana<br />
zbog protivljenja većih poslodavaca da u situaciji velike ekonomske<br />
krize moraju da zaposle ovakve radnike, koje ni inače nisu raspoloženi da<br />
imaju u svojim firmama. Sva je prilika da je upravo to u pitanju, imajući<br />
u vidu da poslodavci već uveliko koriste mogućnost oslobađanja od viška<br />
radnika pod izgovorom ekonomske krize, a Vlada to bez protivljenja<br />
prihvata.<br />
Na kraju, činjenica je da za osobe sa invaliditetom nisu preduzeti ni<br />
mnogo manji koraci, poput omogućavanja pristupa javnim institucijama i<br />
ustanovama; uprkos zakonske obaveze, čak ni svi objekti koji su u fazi izgradnje<br />
nemaju adekvatne rampe koje obezbeđuju kretanje u invalidskim<br />
kolicima ili uz pomoć drugih ortopedskih pomagala. O inkluzivnom obrazovanju<br />
u praksi nema ni govora, kako zbog nepostojanja odgovarajućih<br />
uslova (što je manji problem), tako i zbog odbijanja zaposlenih u prosveti,<br />
387 Strategija unapređenja položaja osoba sa invaliditetom u Republici Srbiji usvojena je<br />
28.decembra 2006.godine; Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom je<br />
proglašen 17.aprila 2006; Zakon o povlasticama u unutrašnjem putničkom saobraćaju<br />
invalidnih lica postoji od 1993.godine, s tim što je poslednja izmena bila 2005.godine.
Ekonomski i socijalni status na udaru<br />
307<br />
kao i roditelja, da se deca sa nekom vrstom poremećaja uključe u redovno<br />
školovanje sa ostalom decom.<br />
Nerešen problem je svakako i materijalni položaj porodica koje imaju<br />
lice sa invaliditetom. Naime, opstanak takvog lica van institucije, u okviru<br />
porodice i zajednice, uslovljen je obezbeđivanjem materijalne podrške<br />
roditeljima od kojih bar jedan mora biti van radnog odnosa, kako bi bio<br />
u mogućnosti da brine o svom detetu. Nerazvijen i prevaziđen sistem socijalne<br />
podrške ne omogućuje gotovo nikakvu, ili nedovoljnu pomoć takvim<br />
porodicama i osobama sa invaliditetom. U situaciji restriktivne ekonomske<br />
politike, neizvesnih radnih mesta i finansijskih mogućnosti za elementarno<br />
preživljavanje, teško je očekivati solidarnost stanovništva, ali<br />
i političara, za probleme osoba sa invaliditetom. Prepoznavanje njihovih<br />
potreba i <strong>prava</strong> da budu ravnopravni članovi društva, verovatno će i dalje<br />
čekati “bolja vremena”.<br />
Slična situacija je i sa ostalim kategorijama socijalno ugroženih kategorija<br />
stanovništva-starima, decom bez roditeljskog staranja, osobama sa<br />
mentalnim poteškoćama...Na početku re<strong>for</strong>me socijalnog sistema ustanovljena<br />
je dinamika razvoja ovog važnog sektora, kako bi se trans<strong>for</strong>misao u<br />
održiv i savremen model zaštite najosetljivijih grupa. Tako je nov Zakon o<br />
socijalnoj zaštiti trebalo da stupi na snagu početkom 2009.godine, nakon<br />
što bi prethodno bili stvoreni neophodni preduslovi za njegovu primenu.<br />
Nažalost, iako je Strategija razvoja socijalne zaštite u upotrebi od 2006. pošto<br />
je usvojena od strane Vlade Srbije, utisak je da nije stvoren, pre svega,<br />
politički konsensus po pitanju kreiranja nove socijalne politike države. Naime,<br />
trans<strong>for</strong>macija socijalnog sistema koja podrazumeva, između ostalog,<br />
deinstitucionalizaciju i decentralizaciju, dodatnu edukaciju zaposlenih...<br />
zahteva prethodno finansijsko, administrativno i legislativno jačanje i osamostaljivanje<br />
regiona i lokalnih u<strong>prava</strong>, promene u sistemu obrazovanja,<br />
zdravstva, kulture, sporta i drugih oblasti, do kojih nije došlo.<br />
Pored objektivnih, suštinski problem je evidentan nedostatak političke<br />
volje uzrokovan strahom od gubitka kontrole nad finansijskim tokovima i<br />
partijskog uticaja, koji celu zemlju i dalje drži u nekoj vrsti predpolitičkog<br />
stanja i uređenja koje ne može da odgovori najboljem interesu građana,<br />
niti da uvaži specifičnosti koje postoje u različitim delovima Srbije. Na nov
308 srbija 2008 : v ekonomski i socijalni kontekst<br />
Zakon o socijalnoj zaštiti će se, verovatno, još dugo čekati, jer je tek počeo<br />
rad na prvoj verziji. Međutim, to nije od ključne važnosti jer će njegova<br />
primena, čak i ako bude brzo donesen i bez ikakvih primedbi stručne javnosti,<br />
biti neizvodljiva u postojećim okolnostima. To je, inače, česta praksa<br />
u Srbiji, što je jedan od razloga zbog čega re<strong>for</strong>me idu sporo, a ceo proces<br />
deluje nekonzistentno i neodrživo.<br />
Teška ekonomsko-socijalna situacija i nedefinisani, često sumnjivi odnosi<br />
privrednika i političara, uzrok su neprimenjivanja i brojnih zakona<br />
u oblasti rada, dok neefikasno i korumpirano pravosuđe neretko blokira<br />
ostvarivanje osnovnih ljudskih <strong>prava</strong> u najrazličitijim oblastima društvenog<br />
života. Tako usvojeni zakoni gube smisao, a čitav sistem gubi ionako<br />
malo poverenje građana. Postojeći propisi o radu, zaštiti i bezbednosti na<br />
radnom mestu, mirnom rešavanju sporova, štrajku...stalno se unapređuju,<br />
ali je položaj zaposlenih i dalje problematičan i često izvan zakonskih<br />
okvira. Stoga će i predlozi zakona koji su u skupštinskoj proceduri ili pred<br />
Vladom (potvrđivanje više dokumenata Međunarodne organizacije rada,<br />
Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu, Zakon o volontiranju, Izmene i<br />
dopune zakona o radu, o mirnom rešavanju radnih sporova i dr.) verovatno<br />
još neko vreme biti samo u funkciji <strong>for</strong>malno-pravnog usaglašavanja<br />
sa propisima Evropske unije. Njihovo oživljavanje kroz celovitu primenu u<br />
praksi moraće da sačeka konsolidovanje pravosudnog i političkog sistema.<br />
To su preduslovi i za funkcionisanje brojnih agencija i saveta koji bi trebalo<br />
da imaju kontrolnu funkciju, a koji neretko postoje samo na papiru,<br />
ili nisu konstituisani do kraja, ili im nedostaju elementarni uslovi za rad.<br />
Na brže prevazilaženje ovih nedostataka svakako bi moglo da utiče i javno<br />
mnjenje, čiji pritisak se pokazao kao delotvoran u nekim situacijama. No,<br />
bez efikasnog i nezavisnog pravosuđa, slobodnih medija i jakog civilnog<br />
sektora, re<strong>for</strong>mski procesi će još dugo stagnirati ili se kretati usporeno, ozbiljno<br />
ugrožavajući krhku stabilnost kakvih-takvih demokratskih potencijala<br />
u zemlji.
309<br />
VI<br />
Bauk decentralizacije
310
311<br />
Vojvodina traži autonomiju<br />
Problemi sa kojima se suočava AP Vojvodina, kroz kontinuirano narušavanje<br />
njenog multietničkog potencijala, kulminirali su u drugoj polovini<br />
2008 kroz negiranje Nacrta statuta ove pokrajine. To je bio povod za<br />
još jedan talas kampanje protiv ideje decentralizacije odnosno autonomije<br />
Vojvodine. Pokrenuta je i peticija protiv tog statuta koju je potpisalo<br />
75 intelektulaca i akademika. Pitanje Kosova, opet aktivirana anticrnogorska<br />
i posebno antihrvatska propaganda obeležile su proteklu godinu.<br />
U tom političkom kontekstu, predlog statuta Vojvodine, čije donošenje je<br />
obavezujuće prema aktuelnom Ustavu Republike Srbije, dočekan je kao<br />
plan za stvaranje “još jedne države u državi”, kao “korak ka samostalnosti”<br />
pokrajine.<br />
Pokušaj centralizacije Srbije, započet pre dvadeset godina „jogurt revolucijom“<br />
i „događanjem naroda“, okončan je u februaru 2008. godine na,<br />
po srpske nacionaliste, najgori način – proglašenjem nezavisnosti Kosova.<br />
Optužbe da se kreću putem kosovskih i crnogorskih separatista, izricane<br />
su i na račun vojvođanskih autonomaša. Naime, statut koji je vojvođanska<br />
skupština u oktobru uputila republičkom parlamentu na potvrdu u javnosti<br />
je ocenjivan kao pokušaj „stvaranja države u državi“ i nastavak teritorijalnog<br />
fragmentiranja Srbije. Otpori na koje nailaze zahtevi za većim<br />
stepenom autonomije ne govore samo o žilavosti centralizma, nego na veoma<br />
ubedljiv način delegitimišu iskrenu privrženost srbijanske političke<br />
klase evropskim vrednostima. Danas, dve decenije nakon što je vojvođanska<br />
autonomija svedena na „strogo nadziranu lokalnu samoupravu“, zahtevi<br />
za većim stepenom autonomije se sve više radikalizuju, pa se sada u<br />
javnosti mogu čuti i glasovi da više ne treba insistirati na autonomiji, jer<br />
nije u stanju da servisira interese Vojvodine i njenih građana.<br />
Početkom oktobra u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu<br />
održana je konvencija posvećena događajima koji će u modernoj istoriji<br />
Vojvodine ostati zabeleženi pod nazivom “jogurt revolucija”. 388 Naime,<br />
388 Događaj je nazvan “jogurt revolucijom” zbog toga što su okupljeni mitingaši<br />
gađali pokrajinske funkcionere, kada su ovi pokušali da im se obrate, jogurtom.
312 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
početkom oktobra 1988. godine oboreno je, pod pritiskom masa, ondašnje<br />
rukovodstvo Vojvodine, jer se protivilo promeni tada važećeg ustava. 389 Mitingu<br />
ispred Banovine, na kojem su tražene ostavke, predhodili su mitinzi<br />
i u drugim gradovima u pokrajini. 390 Na svim ovim mitinzima, tzv “događanju<br />
naroda”, 391 veštom režimskom manipulacijom autonomija Vojvodine<br />
suprotstavljana je “srpskoj slozi i jedinstvu” i “ravnopravnosti Srbije sa<br />
ostalim republikama bivše Jugoslavije”. Izloženi snažnom medijskom presingu<br />
i uveravani u to da “narod piše ustav”, mitingaši ispred Banovine su<br />
uzvikivali “Oj Srbijo iz tri dela sad ćeš opet biti cela”.<br />
Uceljivanje Srbije nije se odvijalo samo preko destabilizacije i obaranja<br />
lokalnih (partijskih) elita, nego i putem ustavnih promena. Nakon<br />
pada vojvođanskog partijskog rukovodstva, pokrajinska skupština je izglasala<br />
promene ustava kojima se odrekla snažnog instrumenta – <strong>prava</strong> da<br />
se srbijanski ustav ne može doneti bez njene saglasnosti. Ustavom Srbije<br />
iz 1990. godine praktično je ukinuta autonomija Vojvodine (i Kosova, gde<br />
je, u martu 1989. godine, uvedeno vanredno stanje). Dva dana nakon mitinga<br />
u Novom Sadu, slično “događanje naroda” organizovano je i u Crnoj<br />
Gori, a pokušaji da se ovakva “događanja” i “širenje istine” organizuju i u<br />
389 Tadašnji ustav je doživljavan kao prepreka i efi kasnijem rešavanju problema<br />
na Kosovu, ali i kao smetnja u izjednačavanju Srbije sa ostalim jugoslovenskim<br />
Republikama. Nakon što je na otvaranju termoelektrane Drvno (jun 1988.<br />
godine), Milošević izjavio da deo rukovodstva Vojvodine želi da u budućnosti<br />
izdvoji Vojvodinu iz Srbije, bilo je jasno da će se ustavnim promenama ići na<br />
redukciju vojvođanske autonomije i njeno pretvaranje u puku fasadu, a putem<br />
mase na smenu “foteljaša” i “birokrata, koji su svoje lične interese stavili iznad<br />
interesa naroda, postavši na taj način prepreka u rešavanju srpskog pitanja.<br />
390 Mitinzi gotovo da su zaobišli starosedelačka sela i gradove, jer su u njima<br />
najvećim delom učestvovali kolonisti, ljudi koji su tokom, a i nakon Drugog<br />
svetskog rata, došli u Vojvodinu. Snažna nacionalna svest ovih ljudi, jaki osećaj<br />
solidarnosti sa Srbima na Kosovu, teže prihvatanje vojvođanske multikulturalnosti<br />
činile su ih veoma prijemčivim na parole tipa: Jedna država – jedan ustav.<br />
391 “Događanju naroda” predhodila je “antibirokratska revolucija”, započeta<br />
8 sednicom CK SKS (1987. godine), ali je potonji naziv već iduće godine<br />
zamenjen sa “događanjem naroda”, kako bi se u javnosti stvorio utisak kako<br />
vlast, na čelu sa novim liderom, ne deluje kao stari, otuđeni centar moći, nego<br />
kao instrument autentične narodne volje i pravednih narodnih zahteva.
Vojvodina traži autonomiju<br />
313<br />
ostalim jugoslovenskim republikama naišla su, u Sloveniji pre svega, na<br />
snažan otpor.<br />
U intervjuu koji je, povodom godišnjice “jogurt revolucije”, dao “Dnevniku”,<br />
nekadašnji visoki funkcioner Živan Berisavljević je izjavio da je preko<br />
ukidanja vojvođanske autonomije “obarana Jugoslavija”, a da se samo<br />
ukidanje autonomije odvijalo kroz tri faze. “Faza idejnog projekta odvija se<br />
u periodu od 1972. godine, odnosno od obračuna sa tzv. liberalima u Srbiji<br />
do Titove smrti, druga faza sledi nakon pobune na Kosovu. Već tada, 1981.<br />
godine, bilo je najavljeno otvaranje vojvođanskog pitanja, paralelno s kosovskim<br />
pitanjem. Tada je vojvođanskom rukovodstvu preneta jasna poruka:<br />
ako brzo ne pristanete na promenu ustava, mi idemo pred narod...<br />
I konačno, treća faza je izvođačka i ona praktično kreće od Osme sednice<br />
CK SKS, do tog “događanja naroda” i 6. oktobra 1988. godine”. 392 U istom<br />
intervju, Berisavljević se nije složio sa ocenom da je vojvođansko rukovodstvo<br />
brzo pokleklo pod pritiscima. Ono je, po njegovim rečima, dugi niz<br />
godina odolevalo pritiscima partijskih i državnih vrhova u Beogradu, ali<br />
je, bez podrške federalnih vlasti, pretvoreno u monetu za potkusurivanje<br />
i namirivanje Srbije.<br />
Slično mišljenje izneo je i Boško Krunić, u vreme “događanja naroda”<br />
čelni čovek jugoslovenskih komunista: “Napravljen je jedan truli kompromis,<br />
jer su svi mislili da će sužavanjem autonomija podmiriti Srbiju i Slobodana<br />
Miloševića i taj nezajažljivi velikosrpski unitaristički program. A<br />
nisu predosećali da će talas preći i na njihove obale, na šta sam lično upozoravao<br />
u okviru CK Jugoslavije. Rekao sam im da se to neće zaustaviti na<br />
Drini i Bosutu. I nije se zaustavilo!” 393<br />
Danas, dvadeset godina nakon “jogurt revolucije” i zahteva za uceljivanjem<br />
Srbije, krvavog rata i raspada Jugoslavije, Srbija je ostala bez<br />
jednog svog dela – Skupština Kosova usvojila je 17. februara 2008. godine<br />
Deklaraciju o nezavisnosti, a na zahteve za većim stepenom autonomije<br />
iz drugog dela, Vojvodine, odgovara se ponavljanjem optužbi za<br />
“separatizam”.<br />
392 “Preko Vojvodine srušena i Jugoslavija”. Dnevnik, 5 oktobar 2008.<br />
393 “Mali Minhen ugušio autonomiju”, Dnevnik, 5. oktobar 2008
314 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
“Mi ne možemo stavarati nezavisnu državu, ne samo zato što taj plan<br />
nema uporište, nego zato što je duboko štetan. Vojvodina nema ni svoju<br />
crkvu, ni svoju naciju, ni svoj jezik, ni istorijsku državnu tradiciju. I nama<br />
druga država ne treba, ali nam treba drugačija Srbija, decentralizovana Srbija,<br />
koja u sebi ima autonomnu Vojvodinu koja će s evropskom Srbijom u<br />
EU moći da funkcioniše u Evropi regija kao samostalni politički, privredni,<br />
ekonomski i kulturni subjekt”, izjavio je, na gore pomenutoj konvenciji,<br />
Nenad Čanak, predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV).<br />
U citiranim Čankovim rečima naglasak je na subjektivitetu Vojvodine<br />
kao delu drugačije Srbije, a ne na Vojvodini kao od Srbije nezavisnom<br />
državnom entitetu. Ova važna distinkcija često se grubo i zlonamerno<br />
previđa, pa se na svaki zahtev za većim nadležnostima pokrajine uzvraća<br />
njihovom političkom kriminalizacijom. Tako su u pojedinim rešenjima<br />
sadržanim u nacrtu statuta Vojvodine kritičari prepoznali protivustavni<br />
dokument, “političku destabilizaciju”, “secesiju” i “perfidno stvaranje države<br />
u državi”. Nacrt je ocenjen kao protivustavni dokument, a Boris Tadić,<br />
predsednik republike, pozvan je da spreči cepanje Srbije i stvaranje nove<br />
države.<br />
Nekoliko odredbi iz nacrta najvišeg pravnog akta Vojvodine posebno<br />
su apostrofirane u javnosti. Pre svega određenje Vojvodine kao “autonomne<br />
pokrajine građanki i građana koji u njoj žive, u sastavu Republike<br />
Srbije, nastala na osnovu posebnih nacionalnih, istorijskih, kulturnih i<br />
drugih svojstava svoga područja, kao višenacionalna, višekulturna i višekonfesionalna<br />
demokratska evropska regija, integrisana u evropski sistem<br />
regiona” 394 (član 1). Zatim odredba prema kojoj je Novi Sad “glavni grad<br />
AP Vojvodine” (čl. 10). Kritike nisu mimoišle ni: pravo AP Vojvodine “da<br />
može osnivati predstavništva u regionima Evrope i Briselu radi promocije<br />
i unapređenja svojih privrednih, naučnih, obrazovnih, kulturnih i turistič-<br />
394 Ovaj član je u Predlogu statuta izmenjen i glasi: “Vojvodina je autonomna pokrajina<br />
građanki i građana koji u njoj žive, u sastavu republike Srbije, nastala na osnovu<br />
posebnih nacionalnih, istorijskih, kulturnih i drugih svojstava područja, kao<br />
višenacionalna, višekulturna i višekonfesionalna demokratska evropska regija”. Ovom<br />
članu je dodat i drugi stav koji glasi: “Vojvodina predstavlja sastavni deo jedinstvenog<br />
kulturnog, civilizacijskog, ekonomskog i geografskog prostora Srednje Evrope”.
Vojvodina traži autonomiju<br />
315<br />
kih kapaciteta” (čl. 16); pravo Vojvodine da donosi “pokrajinske skupštinske<br />
odluke koje imaju značaj zakona na teritoriji AP Vojvodine u pitanjima<br />
koja su zakonom određena da su od pokrajinskog značaja” (čl. 19), odredbu<br />
prema kojoj se primena latiničnog pisma srpskog jezika uređuje pokrajinskom<br />
skupštinskom odlukom (čl. 26); fakultativnu odredbu kojom se<br />
predviđa osnivanje Stalne mešovite delegacije sastavljene od predstavnika<br />
organa Reublike Srbije i organa AP Vojvodine radi zakonitog, uspešnog i<br />
nesmetanog obavljanja poslova u nadležnosti AP Vojvodine (čl. 28); rešenje<br />
kojim se, u cilju vršenja određenih poslova pokrajinske uprave, a van<br />
sedišta pokrajinskih organa uprave, osnivaju pokrajinski upravni okruzi u<br />
skladu sa Statutom i pokrajinskom skupštinskom odlukom 395 (čl. 32), akt<br />
o osnivanju Razvojne banke Vojvodine radi podsticanja privrednog i društvenog<br />
razvoja AP Vojvodine (čl. 34); osnivanje Vojvođanske akademije nauka<br />
i umetnosti 396 (čl. 34); <strong>for</strong>miranje Saveta nacionalnih zajednica (čl. 40).<br />
Kritičarima je zasmetalo i preimenovanje Izvršnog veća pokrajine u Vladu<br />
pokrajine. 397<br />
U jednoj državi ne mogu postojati dve vlade, ustvrdio je Milorad Mirčić,<br />
potpredsednik Srpske radikalne stranke (SRS). Po njegovom mišljenju<br />
“predstavništva Vojvodine u inostranstvu predstavljaju nukleus stvaranja<br />
ministarstva inostranih poslova, mreže ambasada i konzulata, dok je Ra-<br />
395 Predviđeno je osnivanje sedam upravnih okruga – na teritoriji Bačke<br />
u Subotici i Somboru, na teritoriji Banata u Kikindi, Vršcu, Pančevu<br />
i Zrenjaninu, a na teritoriji Srema u Sremskoj Mitrovici.<br />
396 U Predlogu statuta deo koji se odnosi na VANU je <strong>for</strong>mulisan kao poseban<br />
član 17. gde je VANU defi nisana kao naučna i umetnička ustanova od<br />
posebnog značaja u AP Vojvodini, koju osniva Skupština APV pokrajinskom<br />
skupštinskom odlukom kojom utvrđuje njenu ulogu, delatnost i način<br />
ostvarivanja. Organi APV obezbeđuju uslove za njen rad.<br />
397 Po rečima Bojana Pajtića: “Termin izvršno veće je iz komunističkog perioda<br />
i zvuči isto toliko moderno kao kada bismo pokrajinsku vladu nazivali<br />
praviteljstvujušći sovjet”. “Vređanje Vojvođana neće proći”, Večernje novosti,<br />
25. august 2008. Sve dok Vojvodina nije ustrojena u skladu sa standardima<br />
modernih evropskih regija naziv pokrajinskih organa, po mišljenju Vojvođanskog<br />
kluba i nije važan, pa se Izvršno veće i pokrajinski sektretarijati mogu zvati<br />
i Izvršni odbor i referenti, jer su njihove nadležnosti upravo takve.
316 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
zvojna banka zapravo drugo ime za Narodnu banku Vojvodine”. 398 Mirčić<br />
je podsetio da je Srbija, po Ustavu, država srpskog naroda, i izrazio čuđenje<br />
što neko pokušava da srpski narod u Vojvodini svrsta u nacionalne<br />
zajednice. Rešenje po kome će polovinu članova Saveta nacionalnih zajednica<br />
činiti pripadnici nacionalne većine u pokrajini, Mirčić je ocenio<br />
kao diskriminaciju, “jer po poslednjem popisu Srba u Vojvodini ima 65<br />
odsto”. 399 Vojvođanska akademija nauka i umetnosti ima, smatra potpredsednik<br />
SRS, isti zadatak kao i Dukljanska akademija – da sa što više falsifikata,<br />
posebno istorijskih, obezbedi osnov za <strong>for</strong>miranje vojvođanske<br />
države što, nakon toga, vodi ka stvaranju posebne vojvođanske nacije i autokefalne<br />
vojvođanske crkve.” 400 Pokušaji Vojvodine da se osamostali neće,<br />
upozorio je Mirčić, proći bez internacionalizacije vojvođanskog pitanja: “A<br />
to će biti praćeno transferom određenih para, kako bi se stvorio efekat prividnog<br />
povećanja standarda u Vojvodini, što će biti povod i za medijsku<br />
propagandu kako bi se stekao utisak da se ljudi koji žive u Vojvodini razlikuju<br />
i po standardu i po drugim stvarima od onih koji žive u ostatku Srbije,<br />
a onda smo već korak od scenarija koji je primenjen u Crnoj Gori.” 401<br />
Demokratska stranka Srbije (DSS) je sačinila pravnu analizu nacrta<br />
statuta i zatražila izradu novog predloga, jer u postojećem mnogo detalja,<br />
kako je rečeno, ukazuje na uspostavljanje državnosti Vojvodine. Kao<br />
odredbe suprotne statutu Vojislav Koštunica, lider DSS, je naveo, pre svega,<br />
odredbu iz člana 1. nacrta u kome se Vojvodina određuje kao “demokratska<br />
evropska regija, integrisana u evropski sistem regiona”, zatim<br />
odredbe koje se odnose na podelu Vojvodine na geografske oblasti i Razvojnu<br />
banku Vojvodine. Srbija, naglasio je Koštunica, “ne može imati dva<br />
glavna grada. Međutim, naši statutotvorci su predvideli da Srbija bude<br />
izuzetak od pravila i da, osim Beograda, postoji još jedan glavni grad na<br />
teritoriji Vojvodine – Novi Sad.” Kao pravno moguću, predsednik DSS je<br />
procenio mogućnost da se Izvršno veće od sada naziva vladom Vojvodi-<br />
398 “Preduslovi za nezavisnu Vojvodinu”, Dnevnik, 16. septembar 2008.<br />
399 “U strahu od nečasnih namera”, Dnevnik, 24. septembar 2008.<br />
400 “Preduslovi za nezavisnu Vojvodinu”, Dnevnik, 16. septembar 2008.<br />
401 “U strahu od nečasnih namera”, Dnevnik, 24. septembar 2008.
Vojvodina traži autonomiju<br />
317<br />
ne. 402 Interesantno je primetiti da je samo mesec dana ranije stranka na<br />
čijem je Koštunica čelu saopštila da Pajtić “pričom o zastarelosti naziva izvršno<br />
veće pokušava da sakrije suštinu svog plana i statuta koji predlaže, a<br />
to je stvaranje zasebne vojvođanske policije, preuzimanje celokupne imovine<br />
Republike Srbije, stvaranje zasebne mreže sudova i potpuno zasebne<br />
zakonodavne, sudske i izvršne vlasti”. 403 Ni Nova Srbije nije propustila priliku<br />
da upozori da je nacrt statuta u suprotnosti sa ustavom, ali i da skrene<br />
pažnju na to da se njime vraćamo na Ustav SFRJ iz 1974. godine. “Stvaranje<br />
funkcionalne autonomije Vojvodine, kao i dalja decentralizacija Srbije<br />
samo su izgovor za ostvarivanje autonomaških i separatističkih ciljeva Lige<br />
socijaldemokrata Vojvodine, kao i predizbornog obećanja Demokratske<br />
stranke”. 404 Pridružujući se kritikama koje ukazuju na suprotnost nacrta<br />
statuta sa ustavom Srbije, GG “Maja Gojković” je ocenila da se njime “briše<br />
srpski narod kao državotvorni”, a Vojvodina uvodi u “evropski sistem<br />
regiona koji ne postoji”. Ova GG je postavila pitanje: da li je nacrt statuta<br />
proizvod želje za povećanjem administracije, jer će njegova primena voditi<br />
stvaranju paralelnog, glomaznog aparata pokrajinske vlasti. 405<br />
Povodom nacrta najvišeg pravnog akta Vojvodine oglasila se grupa<br />
srpskih intelektualaca Otvorenim pismom predsedniku, vladi, poslanicima<br />
skupštine Srbije i Vojvodine, upozoravajući ih da se nacrtom statuta<br />
Vojvodini pridaju pojedina svojstva državnosti i suverenosti. Kao elemente<br />
državne suverenosti u pismu se navode: pravo Vojvodine da zaključuje<br />
međunarodne ugovore u oblastima iz svoje nadležnosti; pravo da osniva<br />
predstavništva, ne samo u regionima Evrope, nego i u Briselu, 406 što zna-<br />
402 “DSS protiv državnosti Vojvodine”, Dnevnik, 30. septembar 2008.<br />
403 “Pajtić: Izgubili su kompas”, Danas, 28. august 2008. Slobodan Samardžić,<br />
potpredsednik DSS, je izjavio da ga statut Vojvodine podseća na <strong>for</strong>mulaciju<br />
autonomije u ustavu SFRJ iz 1974. godine, da Pokrajina svoje uporište traži u<br />
prošlosti i napreduje ka stanju iz 1974. godine. Dnevnik, 23. septembar 2008.<br />
404 “NS: Hože državu u državi”, Dnevnik, 20. septembar 2008<br />
405 “GG ‘Maja Gojković’: Brisanje srpskog naroda”, Dnevnik, 27 septembar 2008.<br />
406 U oktobru Srbija je s nemačkom pokrajinom Baden-Virtemberg potpisala sporazum<br />
o saradnji i to u predstavništvu te regije u Brisleu. Ono što je interesantno jeste da<br />
se na predstavništvu vijore samo zastave Baden-Virtemberga i Europske unije, ali<br />
ne i Nemačke, dok iznad ulaznih vrata stoji samo grb pokrajine. Da stvar po srpske
318 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
či da će Vojvodina imati svoje diplomatska predstavništva pri komandi<br />
Atlantskog pakta, središnjim organima EU i Vladi Belgije; treće obeležje,<br />
ne državnosti, nego kulturno-istorijskog, a u perspektivi i nacionalnog<br />
identiteta, je Vojvođanska akademija nauka i umetnosti; četvrto obeležje<br />
državnosti biće uzurpirana zakonodavna nadležnost Skupštine AP Vojvodine<br />
i, napokon, peto obeležje državnosti Vojvodine predstavlja njeno<br />
svojevrsno protokolarno izjednačavanje sa Republikom Srbijom u okviru<br />
stalne mešovite delegacije, čime se stavlja do znanja da Vojvodina nije deo<br />
Srbije, nego je ravna Srbiji.<br />
Posebnu zabrinutost potpisnika Otvorenog pisma izaziva i način na<br />
koji su uspostavljeni pokrajinski upravni okruzi. “Oni su tako obrazovani i<br />
teritorijalno razgraničeni da Mađari dobijaju svoj nacionalni okrug sa sedištem<br />
u Subotici. Krajnji cilj teritorijalnog zaokruženja i izdvajanja Mađarskog<br />
nacionalnog okruga jeste otvaranje i problematizovanje položaja<br />
mađarske manjine u Srbiji, da bi se pre ili posle pristupilo secesiji subotičkog<br />
okruga i njegovog pripajanja Mađarskoj”. Posebnu zabrinutost potpisnika<br />
pisma izaziva i obrazovanje saveta nacionalnih zajednica: “To je<br />
pokušaj da se na mala vrata uvede dvodomni sistem, zahvaljujući kojem<br />
će predstavnici nacionalnih manjina, prilikom donošenja važnih odluka,<br />
imati pravo veta u Skupštini Vojvodine. Kako nacrt novog statuta Vojvodine<br />
otvara dve pogubne mogućnosti – stvaranje države Vojvodine u državi<br />
Srbiji, i secesije subotičkog okruga, a možda i cele Vojvodine – najodlučnije<br />
zahtevamo da se izjasnite protiv predloga novog statuta AP Vojvodine.”<br />
Među 64 potpisnika ovog pisma nalaze se imena Smilje Avramov,<br />
Milovana Danojlića, Mihajla Markovića, Dragana Nedeljkovića, Milorada<br />
Ekmedžića, Vasilija Krestića, Zorana Kovačevića, Slavenka Terzića, Slobodana<br />
Turlakova, Miroslava Josića Višnjića, Darka Tanaskovića, Predraga<br />
Dragića Kijuka, Koste Čavoškog i drugih. Poslednji pomenuti potpisnik,<br />
akademik Kosta Čavoški je izjavio novinarima, nakon promocije svoje<br />
knjige “Makijaveli” u Matici srpskoj, da je svrha novog statuta Vojvodine<br />
da se ta pokrajina izdvoji iz Srbije, a “krajnji cilj je da se Srbija svede na<br />
nacionaliste bude još gora, taj isti Baden-Virtemberg je u Briselu organizovao sastanak<br />
Dunavske konferencije, na kojoj je nastupao u svoje ime zajedno s ostalih devet država<br />
koje se nalaze u slivu Dunava. “Ko se boji jake Vojvodine još”, Dnevnik, 9. oktobar 2008.
Vojvodina traži autonomiju<br />
319<br />
pretkumanovsku Srbiju, a to znači bez Vojvodine, Raške – srpskog dela novopazarskog<br />
Sandžaka, i bez Kosova i Metohije, dakle na Srbiju od Beograda<br />
do Ristovca”. Takva separatistička nastojanja mora da spreči narod, jer i<br />
narod, po njegovim rečima, ima neku odgovornost, a ne samo političari. 407<br />
Na sve ove optužbe poslanici u pokrajinskoj skupštini odgovorili su<br />
tako što su, sredinom oktobra, usvojili predlog statuta. 408 “Veoma je uvredljivo<br />
za građane Vojvodine kada neko stalno Vojvođane za nešto sumnjiči.<br />
Vojvodina je svojom voljom ušla u Srbiju i Vojvodina nema nikakvu nameru<br />
da iz Srbije izlazi” izjavio je Bojan Pajtić, predsednik Izvršnog veća<br />
Vojvodine, i dodao da se nigde “na svetu decentralizacija se ne doživljava<br />
kao separatizam, nego samo u jednom malom delu srpske javnosti. Ovde<br />
je u suštini na delu otpor prema svakoj ideji koja donosi modernizaciju<br />
društvu”. 409<br />
Treba reći da nacrt Statuta nije bio izložen samo kritici prononsiranih<br />
nacionalista, nego su kritike dolazile i od strane autonomaških ili aktera<br />
(više ili manje) naklonjenih autonomiji. Tako je, po rečima Nenada Čanka,<br />
postojanje statuta kao najvišeg pravnog akta već samo po sebi uvredljivo<br />
za Vojvodinu, jer je ona, u vremenu pre Miloševića, imala ustav. Po<br />
njegovom mišljenju, Vojvodina neće imati nikakve koristi od ovog statuta,<br />
ali će ga Liga, na čijem je čelu, ipak podržati, “zato što podržavamo sve što<br />
uopšte pominje Vojvodinu kao teritorijalno politički subjektivitet. Ali, to<br />
407 “Čavoški: Cilj statuta – izdvajanje Vojvodine iz Srbije”, Dnevnik, 6. oktobar 2008.<br />
408 Tekst nacrta statute prihvaćen je 16. septembra i upućen na javnu raspravu. Skupština<br />
Vojvodine usvojila je Predlog statute 14. oktobra. Od 120 poslanika pokrajinske<br />
skupštine za predlog Statuta, predlagač je Izvršno veće Vojvodine, glasalo je 89<br />
poslanika, a protiv 21 poslanik. Za predlog Statuta su glasali poslanici iz poslaničkih<br />
klubova “Za evropsku Vojvodinu”, Mađarska koalicija, “Liga socijaldemokrata<br />
Vojvodine – Zajedno za Vojvodinu”, Socijalistička partija Srbije – Partija ujedinjenih<br />
penzionera Vojvodine – Pokret Vršačka regija-evropska regija, a protiv poslanici<br />
iz poslaničkih klubova Srpske radikalne stranke i Demokratska stranka Srbije –<br />
Nova Srbija. Opozicija je na predlog statuta podnela 155 amandmana, najviše<br />
DSS – 68, od kojih je predlagač usvojio samo jedan, i to onaj koji je predložila<br />
Srspska radikalna stranka. Nova Srbija i Srpska napredna stranka najavile su da<br />
će obratiti Ustavnom sudu Srbije radi zaštite <strong>prava</strong> građana Vojvodine i Srbije.<br />
409 “Uvredljivo je Vojvođane stalno sumnjičiti”, Dnevnik, 25. oktobar 2008.
320 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
ne znači da se slažemo sa predloženim rešenjima.” 410 Oštrim saopštenjem,<br />
samo dan nakon što je pokrajinski parlament usvojio predlog Statuta,<br />
oglasila se i Socijaldemokratska partija Vojvodine ističući da je donošenje<br />
statuta sramotan čin pristajanja na ponižavajući položaj Vojvodine na koji<br />
je ona osuđena Ustavom iz 2006. godine. “Čin donošenja Statuta na osnovu<br />
takvog ustava je akt potvrde novog nagodbenjaštva lidera stranaka koje<br />
su taj ustav nametnule i vlastohlepnih lidera, čak i onih parlamentarnih<br />
partija koje su u Vojvodini bile na strani njegovog uspešnog bojkota”. 411 Za<br />
Demokratsku zajednicu vojvođanskih Mađara predlog Statuta je u celini<br />
neprihvatljiv, izjavio je Andraš Agošton, predsednik stranke, jer nije uvažio<br />
zahteve mađarskih stranaka za garantovanim mandatima. On se usprotivio<br />
stvaranju Saveta nacionalnih zajednica, jer u slučaju manjina institucionalna<br />
dvojnost ne znači ništa drugo do novu birokratsku kočnicu. 412<br />
Nacrtom statuta nisu bile zadovoljne ni pojedine nevladine organizacije.<br />
Đorđe Subotić, predsednik Vojvođanskog kluba, je ocenio da novi statut<br />
ne poboljšava položaj građana Vojvodine, jer se to može učiniti samo<br />
ustavom Srbije. Stoga bi, po njegovom mišljenju, Skupština Vojvodine morala<br />
doneti zaključak i reći da građani i građanke nisu na referendumu<br />
prihvatili ustav i da, u skladu sa Londonskom mirovnom konferencijom,<br />
građanima Vojvodine nisu vraćena ustavna <strong>prava</strong>. “Građani neće živeti bo-<br />
410 “Nije ovo put kojim Vojvodina treba da ide”. Dnevnik, 20. septembar 2008. Maja<br />
Sedlarević, potpredsenica Skupštine APV iz redova Lige, je bila određenija. Ona je<br />
za list Danas izjavila da Liga insistira na tome da Vojvodina ima pristup fondovima<br />
EU namenjenim regionima, da osim u Briselu imamo mogućnost da i u ostalim<br />
evropskim institucijama osnivamo svoja predstavništva, da se preciznije odredi<br />
pozicija VANU, kako bi se znalo ko je njen osnivač i ko je fi nansira, da pokrajina ima<br />
pravo na regionalnu policiju, da se jasno defi niše status radiodifuzne organizacije<br />
Vojvodine i drugo. “Suprotno interesima Vojvodine”, Danas, 7. oktobar 2008.<br />
411 “Novi Statut – čin pristajanja na ustavnu neravnopravnost Vojvodine”,<br />
saopštenje SDPV namenjeno javnosti, 15. oktobar 2008.<br />
412 Izjava Andraša Agoštona novosadskom Dnevniku, 1. oktobar 2008. U zahtevu koji je<br />
Danijel Petrović, koordinator nacionalnih saveta, uputio Izvršnom veću i Skupštini<br />
Vojvodine takođe se traži uvođenje garantovanih mandata za nacionalne manjine,<br />
kao i da se prošire kriterijumi na osnovu kojih se nabrajaju nacionalne zajednice.<br />
“Nacionalni saveti traže dopunu Statuta APV”, Dnevnik, 10. oktobar 2008
Vojvodina traži autonomiju<br />
321<br />
lje, oni će i dalje biti u feudalnom odnosu Republike Srbije s budžetskim<br />
troškom od sedam odsto”. 413 Po mišljenju Nade Dabić, predsednice Esperance,<br />
Vojvodina ovim statutom ne dobija ništa – ni zakonodovnu vlast, ni<br />
veću ekonomsku samostalnost, ni decentralizaciju. 414 Nacrt statuta, po oceni<br />
Aleksandra Popova, direktora Centra za regionalizam, ne daje Vojvodini<br />
osetno veća ovlašćenja, a predlog da se <strong>for</strong>miraju upravni okruzi Srem, Banat<br />
i Bačka, ne predstavlja decentralizaciju, nego dekoncentraciju vlasti. 415<br />
Antal Bozoki, novosadski advokat i direktor “Argusa”, oštro je kritikovao<br />
predlagače zbog toga što predlog statuta nije objavljen na jezicima manjina,<br />
jer je time manjinama uskraćeno pravo da se in<strong>for</strong>mišu na maternjem<br />
jeziku i ravnopravno učestvuju u javnoj raspravi. 416<br />
Usvajanje statuta i njegova potvrda od strane republičkog parlamenta<br />
samo su prvi korak u zaokruživanju nadležnosti Vojvodine. I pre nego<br />
što je Skupština Vojvodine usvojila predlog ovog akta, u javnosti se otvorilo<br />
jedno pitanje a s tim u vezi je iskazana i bojazan da bi u drugom koraku<br />
autonomija Vojvodine mogla biti redukovana. Naime, Tamaš Korhec,<br />
pokrajinski sekretar za upravu, propise i nacionalne manjine, skrenuo je<br />
pažnju na činjenicu da ingerencije koje je Vojvodina dobila novim Ustavom<br />
nisu zakonima konkretizovane, da postoji mnoštvo pravnih praznina.<br />
To, po njegovom mišljenju, i ne bi trebalo da predstavlja problem, jer ako<br />
republička skupština apsolutnom većinom potvrdi statut, to će značiti da<br />
će rešenja koja su definisana statutom biti pretočena u zakone. Međutim,<br />
eksperti za ustavno pravo, koje je tim povodom konsultovao novosadski<br />
“Dnevnik”, ocenili su da skupština Srbije neće imati nikakvu pravnu obavezu<br />
da buduće zakone usklađuje sa novim statutom Vojvodine, ali nisu<br />
osporavali postojanje određene političke obaveze. “U ovome trenutku niko<br />
413 “Nevladine organizacije nezadovoljne nacrtom statuta<br />
Vojvodine”, Građanski list, 22. septembar 2008.<br />
414 isto<br />
415 “Popov: Dekoncentracija vlasti”, Dnevnik, 20. septembar 2008. Kao pozitivne<br />
stvari u nacrtu statuta Popov je naveo unošenje i stavranje novih institucija,<br />
poput ombudsmana, Saveta nacionalnih zajednica i Stalne mešovite<br />
delegacije, kao spone između pokrajinskih i republičkih organa.<br />
416 isto
322 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
ne zna kakva će rešenja biti predviđena u pojedinim zakonima koji će biti<br />
donošeni kroz nekoliko meseci ili, čak, godina. Kako su republički zakoni<br />
stariji od Statuta Vojvodine, bilo bi zaista potpuno sumanuto kasnije dovoditi<br />
vlastitu pokrajinu u stanje nezakonitosti. Jer, ne bi nekakvim negativnim<br />
radnjama pokrajine njen statut bio u suprotnosti sa zakonom, nego<br />
upravo činjenjem Skupštine Srbije, ukoliko ona ne bude vodila računa o<br />
rešenjima iz statuta APV koja je predhodno sama aminovala”. 417 Pošto se<br />
statut pokrajine ne bi mogao u punoj meri primenjivati, čak i kada bi ga<br />
republička Skupština potvrdila do kraja godine, jer je za njegovu punu primenu<br />
potrebno zakonima, kako je već rečeno, urediti ovlašćenja pokrajine<br />
u 26 oblasti, dogovorom pokrajinske i republičke administracije odlučeno<br />
je “da se stepen autonomije definiše jednim kompleksim zakonom kojim<br />
će se pokriti sve oblasti u kojima su definisane ingerencije pokrajine”. 418<br />
Ističući da Pokrajinski sekretarijat za upravu, propise i nacionalne manjine<br />
u saradnji sa republičkim ministarstvima i Sekretarijatom za zakonodavstvo<br />
intenzivno priprema zakon o nadležnostima pokrajine, Tamaš Korhec<br />
je izjavio da predlog novog statuta Vojvodine neće biti stavljen na dnevni<br />
red republičkog parlamenta sve dok ne bude pripremljen i zakon o nadležnostima<br />
Vojvodine. 419<br />
417 “Skupština Srbije kroji autonomiju”, Dnevnik, 22. august 2008.<br />
418 Reči Tamaša Korheca u: “Uz novi statut usvojiće se i ‘kodeks’<br />
o Vojvodini”. Dnevnik, 17. novembar 2008<br />
419 Predstavnici pokrajinske administracije činili su napore, predsednik Skupštine<br />
pre svega, da se predlog statuta nađe na dnevnom redu republičke skupštine<br />
do kraja godine. Takvo svoje uverenje i nastojanje oni su zasnivali na Ustavnom<br />
zakonu prema kome 31. decembra 2008 ističe opšti rok za usaglašavanje svih<br />
zakona, pa prema tome i statuta, sa Ustavom Srbije. Statut je ostao bez potvrde,<br />
jer se republički parlament našao u cajtnotu. Vremensku oskudicu Slavica Đukić<br />
Dejanović, predsednica srbijanskog parlamenta, objasnila je činjenicom da se,<br />
zbog mnoštva amandmana, odužila rasparava o zakonima, kao i raspravom o<br />
poverenju vladi, te predlogu budžeta. No, u javnosti su pominjani i drugi razlozi. Po<br />
rečima Ištvana Pastora, predsednika Saveza vojvođanskih Mađara, sudbina statuta<br />
zavisi od odnosa unutar Demokratske stranke, od toga koja će struja prevagnuti<br />
unutar nje – provojvođanska, koja želi decentralizaciju Srbije ili ona koja teži<br />
centralizaciji. Danas, 25. decembar 2008. To bi, dakle, moglo značiti da se statut<br />
neće naći na dnevnom redu republičke skupštine sve dok se za njegovu potvrdu
Vojvodina traži autonomiju<br />
323<br />
Vojvodina traži veći udeo u budžetu<br />
Pored statuta, veliku pažnju i negodovanje u vojvođanskoj javnosti izazvao<br />
je nacrt republičkog budžeta. Prema ustavu, budžet Vojvodine iznosi<br />
sedam procenata u odnosu na budžet Republike. Ministarstvo finansija<br />
je, međutim, predvidelo da se Vojvodina mora uklopiti u 4.85 procenata<br />
(35 milijardi dinara, umesto, po ustavu, predviđenih 50 milijardi). Ocenivši<br />
nacrt budžeta kao šokantan Ištvan Pastor, potpredsednik Pokrajinskog<br />
izvršnog veća, je izjavio: “ili u Ministarstvu finansija ne poznaju ustav, ili<br />
se preko ustavne odrebe svesno gazi, jer je neko u Beogradu procenio da<br />
to s Vojvođanima tako može”. Nacrt budžeta Pastor je stavio u kontekst sve<br />
otvorenijeg izbegavanja da se Statut Vojvodine stavi na dnevni red republičke<br />
skupštine. 420<br />
U ponuđenom nacrtu budžeta Nenad Čanak je prepoznao “nastavak<br />
sračunate kampanje ka obesmišljavanju autonomije Vojvodine”. 421 On je<br />
rekao da je “očigledno da svetska ekonomska kriza uzima svoj danak u<br />
Srbiji, što nije sporno. Sporno je da se time krši ustav i to na egzaktan i<br />
najproverljiviji način. Nikoga nismo terali da od ustava pravi karikaturu<br />
fiskalnog računa.” Dok je Balint Pastor, šef poslaničke grupe Saveza vojvođanskih<br />
Mađara (SVM) u republičkom parlamentu, izrazio nadu da će<br />
stavke u budžetu biti izmenjene pre nego dođe na sednicu Vlade, inače četiri<br />
poslanika SVM neće glasati za budžet, dotle je Nada Kolundžija, šefica<br />
ZES-a, poručila da očekuje punu odgovornost svih političkih subjekata pri<br />
donošenju budžeta, jer se on donosi u trenucima kada Srbija prolazi kroz<br />
ekonomsku krizu i poručila “Naći ćemo način da budžet bude usvojen”. 422<br />
Dok su jedni negodovali i upozoravali da je nacrt budžeta protivustavan,<br />
drugi su, poput Slobodana Vučetića, bivšeg predsednika Ustavnog<br />
suda, isticali da odluka Vlade nije suprotna ustavu. “Tačno je da u ustavu<br />
piše da budžet Vojvodine iznosi najmanje sedam odsto u odnosu na<br />
budžet Republike. Ali u ustavu nigde ne piše da se ta sredstva budžeta<br />
ne obezbedi ono sto u ovom trenutku ne postoji – potrebna skupštinska većina.<br />
420 “Vojvodina zakinuta za 15 milijardi dinara”, Dnevnik, 2. decembar 2008.<br />
421 “Opet smo zakinuti”, Dnevnik, 3. decembar 2008.<br />
422 “Kolundžija: Naći ćemo način da budžet bude usvojen”, Danas, 3. decembar 2008.
324 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
Vojvodine obezbeđuju u celini iz budžeta Srbije, dakle svih sedam odsto...<br />
Prema tome, predviđena suma iz budžeta Srbije za Vojvodinu nije neustavna.<br />
To samo znači da ostatak treba da finansira Pokrajina iz sopstvenih<br />
prihoda koje im garantuje ustav i zakoni”. 423 “Da ne bude zabune”, poručio<br />
je Jovica Đukić, pokrajinski sekretar za finansije, “razliku od 15 milijardi<br />
dinara nikako ne mogu nadomestiti izvorni pokrajinski prihodi, jer su<br />
postojeći na nivou od svega 0.8 procenata budžeta, dok AP Vojvodina niti<br />
može, niti sme da uvede neke dodatne fiskalne namete građanima Vojvodine”.<br />
Ukoliko bi Vojvodina dobila manju sumu nego što to ustav predviđa,<br />
onda bi, po Đukićevim rečima, bilo ugroženo finansiranje nadležnosti<br />
pokrajine.<br />
Da do toga, ipak, ne bi došlo predsednik Izvršnog veća Vojvodine Bojan<br />
Pajtić je, nakon razgovora sa republičkim premijerom Cvetkovićem i<br />
ministarkom finansija Dianom Dragutinović, izjavio da će pitanje pokrajinskog<br />
budžeta biti rešeno tako što će Vojvodini pripasti, ne 35, nego 67<br />
milijardi dinara. “Dogovorili smo se da nedostajuća sredstva u pokrajinskom<br />
budžetu budu pokrivena iz privatizacije NIS-a, da pored obaveznih<br />
50 odsto sredstava koja Vojvodini inače pripadaju po osnovu Zakona o privatizaciji,<br />
još 40 odsto od ove privatizacije pripadne Vojvodini. To praktično<br />
znači da će 90 odsto od privatizacije NIS-a ostati u Vojvodini, te da će se<br />
pokrajinski budžet sliti 360 miliona evra.” 424<br />
Međutim, po mišljenju Lige socijaldemokrata, pitanje budžeta Vojvodine<br />
i prodaju Naftne industrije Srbije (NIS) ne treba mešati, jer su to dve<br />
odvojene stvari. “Što se budžeta tiče, Srbija mora da poštuje ustav koji je<br />
nametnut Vojvodini mimo volje njenih građana”, a “kada je reč o NIS-u,<br />
pre nego što se počne računati sa tim novcem, najpre bi trebalo da vidimo<br />
za koju svotu će on biti prodat. Za 400 miliona ili za 2,2 milijarde evra<br />
na koliko je procenjen. Razlika je drastična i očekujemo da se vojvođanska<br />
administracija za tu razliku bori”. Ligaši su i poručili da se “stav po kojem<br />
vojvođanska administracija pristaje i već uveliko računa na novac od pro-<br />
423 isto<br />
424 “Pajtić: Vojvodini 90 odsto prihoda od NIS-a”, Danas, 5. decembar 2008.<br />
Tim povodom iz Saveza vojvođanskih Mađara je poručeno da će SVM glasati<br />
za budžet, jer je zadovoljan dogovorom o sredstvima za Vojvodinu.
Vojvodina traži autonomiju<br />
325<br />
daje NIS-a za 400 miliona evra, može okarakterisati i kao pritisak na pregovarački<br />
tim da uđe u prodaju NIS-a i bez preciziranih obaveza ruske strane<br />
u vezi sa skladištem ruskog gasa Banatski dvor i gasovodom “Južni tok”.<br />
A to niti je u skladu sa interesima Vojvodine, niti sa državnim interesima<br />
Srbije”. 425 Sličan stav, da su prodaja NIS-a i vojvođanski budžet dve odvojene<br />
teme, iznela je Ivana Dulić-Marković, potpredsednica IV Vojvodine.<br />
“Pokušaj da se prodaja NIS-a poveže sa punjenjem budžeta Vojvodine je,<br />
u stvari, pokušaj Bojana Pajtića i Demokratske stranke, da nametnu drugu<br />
temu kako bi sakrili činjenicu da se NIS prodaje ispod cene”. Odgovarajući<br />
na pitanje zašto je Pajtić pogrešio 426 kada je tražio 90 odsto sredstava od<br />
prodaje NIS-a, Dulić-Marković je rekla: “U demokratskoj državi sve funkcioniše<br />
na osnovu ustava i zakona, a ne na osnovu dogovora dva čoveka, pa<br />
taman to bila i dva premijera. A Zakon o privatizaciji kaže da 50 odsto privatizacionih<br />
prihoda, a ne 90 odsto, treba da pripadne Vojvodini. Mislim<br />
da bi bilo dobro da Vojvodini, umesto pola, pripadne 90 odsto sredstava<br />
od prodaje NIS-a, ali promenom Zakona o privatizaciji i ne od 400 miliona<br />
evra, nego od 2,2 milijarde evra”. 427<br />
Interesi Vojvodine, odnosno Srbije, često su tokom godine pominjani<br />
u vezi sa energetskim sporazmom sa Rusijom. Jedni su isticali da je<br />
to najbolji ekonomski sporazum koji je Srbija potpisala u poslednjih 30<br />
godina, 428 drugi opet da je njegov karakter kriminalan. 429 Jedni su tvrdili<br />
da je on u direktnoj suprotnosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju,<br />
drugi su to poricali i isticali da su ova dva dokumenta u skladu. 430<br />
425 “LSV: A interes Vojvodine”, Dnevnik, 5. decembar 2008.<br />
426 Bojan Pajtić, vojvođanski premijer, je odgovorio da dogovor koji je postigao sa<br />
republičkim premijerom Cvetkovićem nije protivzakonit. On je rekao da prodaja NIS-a<br />
ne podleže Zakonu o privatizaciji, jer se taj zakon odnosi na društvena preduzeća, a<br />
ne na državna kao što je NIS. Dodao je i to da Vojvodini možda ništa i ne bi pripalo od<br />
te privatizacije da se rukovodio pomenutim zakonom. Dnevnik, 25. decembar 2008.<br />
427 “U pokrajinskoj vladi svako vodi svoju politiku”, Građanski list, 27. decembar 2008.<br />
428 Izjava Nenada Popovića (DSS) u: “Koštunica: Vlada<br />
o gasu 9 maja”, Dnevnik, 6. maj 2008.<br />
429 Izjava Čedomira Jovanovića, šefa Liberalno demokraske partije, u:<br />
“Protiv LDP i vojvođanske stranke”, Dnevnik, 6. septembar 2008.<br />
430 isto
326 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
Jedni su poručivali da ćemo, zahvaljujući gasovodu, postati najvažniji politički<br />
i energetski faktor na Balkanu, 431 drugi su, opet, isticali da je u pitanju<br />
najveći tranzicioni skandal. 432 I dok su jedni, poput Radikala i Nove<br />
Srbije, izjavljivali da će za energetski sporazum sa Rusijom glasati “ponosniji<br />
nego ikad” i “sa dve ruke”, drugi su (LDP, SVM, LSV) poručivali da će<br />
glasati protiv, jer ne vide nikakvo ekonomsko opravdanje da se tako važan<br />
energetski resurs proda za tako malo novca. 433<br />
Sa 214 glasova “ZA” poslanici republičke skupštine ratifikovali su 9.<br />
septembra energetski sporazum sa Rusijom. To, međutim, to ne znači da<br />
su ratifikacijom Sporazuma otklonjene sve kontraverze koje su ga pratile.<br />
Pet dana nakon ratifikacije Bojan Kostreš je izjavio da LSV neće dopustiti<br />
pljačku građana Vojvodine kroz privatizaciju NIS-a. 434 “Procenjena vrednost<br />
NIS-a je 2,2 milijarde evra i za tu cenu pristajemo da bude prodat. Ako<br />
država želi iz nekih viših razloga da proda NIS za manje novca, tražićemo<br />
obeštećenje za građane Vojvodine”. U ovom slučaju država bi, naveo je Kostreš,<br />
Vojvodini trebalo da isplati 1,2 milijardi evra obeštećenja koliko bi<br />
joj pripalo da je NIS prodat po poslednjoj proceni. 435 U prvoj polovini decembra<br />
srpski pregovarački tim je obavestio Vladu da ruski pregovarači ne<br />
pristaju na potpisivanje krovnog ugovora o energetskom sporazumu Srbije<br />
i Rusije. Prema tom izveštaju, Rusi su tražili da se do kraja godine potpiše<br />
samo ugovor o prodaji NIS-a i nisu prihvatali uzajamnu povezanost tri<br />
projekta predviđenih Sporazumom. 436<br />
431 “Kroz gasovod ide partnerstvo ili tutorstvo”, Dnevnik, 6. septembar 2008.<br />
432 Intervju Vladimira Gligorova. “Prodaja NIS-a skandal”, Dnevnik, 4. oktobar 2008.<br />
433 “Prodaja NIS-a samo uz obeštećenje Vojvodine”, Dnevnik, 21. august 2008.<br />
434 I LSV i SVM su se protivili aranžmanu sa Rusijom, ali nisu imali ništa protiv dogovora<br />
dva premijera da se u vojvođanski budžet slije 90 odsto para od prodaje NIS-a.<br />
435 “Vojvodini 1,2 milijarde evra za NIS”, Dnevnik, 14. septembar 2008. U istim<br />
novinama je (24. septembra) objavljeno da je NIS prodata “Gaspromu” za<br />
400 miliona evra ne zato što su nam Rusi uvrtali ruku i ucenjivali nas, već<br />
zato što smo mi toliko tražili, a oni jednostavno prihvatili ponuđeno.<br />
436 Sporazum predviđa prodaju NIS-a “Gaspromu”, izgradnju podzemnog skladišta<br />
gasa Banatski dvor i izgradnju gasovoda “Južni tok”. Inače, prema izveštaju, ruski<br />
pregovarači nisu želeli da daju garancije za ispunjavanje obaveza iz ugovora o<br />
prodaji NIS-a, a insistirali su da se na taj ugovor ne primenjuju odredbe Zakona o
Vojvodina traži autonomiju<br />
327<br />
Pošto nije bilo čvrstih garancija da će “Južni tok” prolaziti kroz Srbiju<br />
Mlađan Dinkić je sa svojim timom napustio pregovački tim. On se tim povodom<br />
Otvorenim pismom obratio javnosti i naveo da mu je “naša strana<br />
prva uskratila podršku” i da će odgovornost za ekonomske posledice nove<br />
pregovaračke plat<strong>for</strong>me morati preuzeti neko drugi. 437 Konačno, 24. decembra,<br />
predsednici Srbije i Rusije Boris Tadić i Dmitrij Medvedev postisali<br />
su u Moskvi političku izjavu koja će, prema pisanju štampe, biti neka vrsta<br />
krovnog energetskog sporazuma između dve zemlje. Osnovu tog aranžmana<br />
čini ugovor o prodaji NIS-a koji su sklopili Vlada Srbije i “Gasprom”. 438<br />
Uz ovaj dokument potpisan je i protokol o saradnji “Srbijagasa” i “Gasproma”<br />
na projektu magistralnog gasovoda “Južni tok”, kao i memorandum<br />
o razumevanju dve kompanije oko završetka, punjenja i buduće eksploatacije<br />
podzemnog skladišta u Banatskom dvoru. 439 U ovom paketu jedini<br />
“živi” dokument je prodaja NIS-a, ostala dva su politička akta. Imajući to<br />
u vidu, predsednik Tadić je izjavio da se, svakako, može staviti primedba<br />
zašto energetski sporazum nije praćen jasnim pravnim i finansijskim jamprivatizaciji,<br />
da NIS ima puni monopol na uvoz i preradu nafte i naftnih proizvoda,<br />
uz mogućnost da se uvozi samo gorivo koje ispunjava euro 5 standard, da se<br />
eventualne ekološke štete koje prouzrokuje NIS nadoknađuju iz budžeta Srbije, itd.<br />
437 “Nema garancija da će gasovod biti izgrađen”, Danas, 12. decembar 2008.<br />
Dinkić je podsetio da je Srbija prihvatila ruski predlog da se radi izgradnje<br />
magistralnog gasovoda i modernizacije skladišta gasa u Banatskom dvoru<br />
proda NIS bez tendera, direktnom pogodbom. Naveo je i to da je 11 članova<br />
vlade odbilo i alternativni predlog Ministarstva ekonomije da se u slučaju<br />
potpisivanja ugovora samo za NIS, insistira na tome da se “Gaspromu”<br />
odmah prenese u vlasništvo 25 odsto akcija NIS-a, uz zadržavanje većinskih<br />
upravljačkih <strong>prava</strong> u rukama Srbije, dok bi mu preostalih 26 odsto akcija bilo<br />
preneto tek nakon potpisivanja obavezujućeg ugovora o izgradnji gasovoda.<br />
438 Ugovorom je predviđeno da ako investitor ne ispunjava svoje obaveze Srbija ima<br />
pravo da ponovo postane vlasnik NIS-a. U odgovoru na pitanje Šta je “Gasprom” kupio<br />
i šta je Srbija prodala u jednom tekstu u Dnevniku je navedeno da ce “Gasprom”<br />
dobiti sve ono što se u Srbiji podrazumeva pod NIS-om. Rečju, poslovne zgrade,<br />
distributivnu mrežu, prodajne objekte, transportna sredstva, opremu, postrojenja,<br />
infrastrukturu radničkog standarda i nalazišta nafte i gasa...Najvrednije u ovom<br />
paketu su nalazišta nafte i gasa u Vojvodini i koncesione bušotine u Angoli.<br />
439 “Naftna industrija Srbije za gasovod”, Dnevnik, 25. decembar 2008.
328 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
stvima, naglasivši pri tome da je reč često bila jača od garancija i najpreciznije<br />
sročenih dokumenata, te da će se u budućnosti videti ko je bio “vera”,<br />
a ko “nevera”?! 440<br />
Odustajanje od Ugovora o koncesiji za<br />
izradnju autoputa Horgoš-Požega<br />
Pitanje ko je “vera”, a ko “nevera”, ko radi za dobrobit zemlje, a ko ne, pratilo<br />
je i dugo je vremena bilo vezano za još jedan ugovor – ugovor o koncesiji<br />
za izgradnju autoputa “Horgoš – Požega”. Uporna nastojanja bivšeg<br />
predsednika vojvođanskog parlamenta Bojana Kostreša o štetnosti ovoga<br />
ugovora konačno su, krajem godine, urodila plodom. Naime, 16. decembra<br />
“Sever – jug autoput”, koncesiono preduzeće <strong>for</strong>mirano sa ciljem da<br />
realizuje koncesiju za izgradnju, održavanje i korišćenje autoputa Horgoš<br />
– Požega saopštilo je da koncesionar, konzorcijum “Alpina – Por”, raskida<br />
ugovor o izgradnji autoputa.<br />
U sopštenju koncesionara je navedeno da je raskid ugovora jedina opcija,<br />
pošto Vlada nije pokazala spremnost da prihvati alternativne predloge.<br />
Prekidajući ugovor, koncesionar je predložio Vladi Srbije da započnu<br />
<strong>for</strong>malnu medijaciju, posredovanje koje bi trajalo 60 dana, kako bi se izbegla<br />
skupa međunarodna arbitraža. Na ovu odluku je reagovala Vlada poručivši<br />
koncesionaru da “očigledno previđa činjenicu da koncesioni ugovor<br />
do danas nije stupio na snagu, s obzirom na to da je finansijsko zatvaranje<br />
posla predviđeno kao prethodni uslov za stupanje na snagu ugovora i da<br />
to može da bude učinjeno do 31. decembra 2008. godine.” 441<br />
Pre nego što je koncesionar doneo odluku o raskidu ugovora, činjeni<br />
su napori da se postigne sporazumni dogovor o raskidu ugovora. Ti napori,<br />
međutim, nisu urodili plodom, jer je koncesionar postavljao nerealne<br />
zahteve koje Vlada nije mogla da prihvati. 442 Nije, međutim, jasno zašto je<br />
440 isto<br />
441 “Puče koncesija”, Dnevnik, 17. decembar 2008.<br />
442 Tako je u saopštenju Nacionalnog saveta za infrastrukturu navedeno da je<br />
koncesionar zatražio od Srbije garancije da će frekvencija saobraćaja biti veća od
Vojvodina traži autonomiju<br />
329<br />
Vlada, kada je postalo očigledno da koncesionar nije u stanju da obezbedi<br />
sredstva za izgradnju autoputa, ovome nudila aranžamane koji su iritirale<br />
domaće putare. 443 Zašto, jednostavno, nije sačekala 31. decembar,<br />
automatski raskid ugovora i priliku da uzme 10 miliona evra bankarske<br />
garancije? Zašto je popuštala i pristajala na uslovljavanja, kada je vec 31.<br />
marta bilo jasno da koncesionar ne može da obezbedi potrebna sredstva?<br />
Raskidom ugovora bili su, pre svega, zadovoljni predstavnici Lige socijaldemokrata.<br />
Izražavajući zadovoljstvo što se putem koncesije iz Vojvodine<br />
neće u narednih 20 godina odliti 450 miliona evra, Bojan Kostreš (LSV)<br />
je izjavio da nije dovoljno samo da se iz tog lošeg aranžmana izađe, “nego<br />
se mora utvrditi i ko je odgovoran za njegovo sklapanje”. On je najavio i<br />
pokretanje zvanične istrage, jer je neko, po njegovom mišljenju, od insistiranja<br />
na ovom ugovoru neosporno imao koristi. “Ako državni organi ne<br />
pokrenu istragu, ne isključujem mogućnost da podnesemo krivičnu prijavu<br />
protiv NN lica, pa će onda morati da reaguju po službenoj dužnosti”. 444<br />
Bez obzira na to hoće li biti pokrenuta istraga, očito je da vlada nije<br />
dobro procenila ni koncesionara, ni prilike na finansijskom tržištu kada je<br />
produžila ugovor do 31. decembra, niti je, po mišljenju ekonomiste Milana<br />
Kovačevića, dobro pripremila ceo posao. Kovačević je podsetio da sa ovim<br />
ugovorom imamo problema od samog početka. “Sve se radilo tajanstveno,<br />
200 miliona evra, produžetak roka za izgradnju autoputa Horgoš – Požega za četiri<br />
godine, kao i produžetak koncesije sa 25 na 30 godina (“Koncesija nije u interesu<br />
Srbije”, Dnevnik, 17. jul 2008.). Kasnije je koncesionar, pristajući na sporazumni<br />
prekid ugovora, tražio da mu se nadoknade troškovi u iznosu od 35 miliona evra,<br />
ali je visina troškova zatim smanjena na 17, pa na 12,9 miliona evra. Očito je<br />
da je koncesionar smanjivao visinu nadoknade troškova što se više približavao<br />
31 decembar, datum do kada je trebalo da zatvori fi nansijsku konstrukciju.<br />
443 Prema rečima Milutina Mrkonjića, ministra infrastrukture (Dnevnik, 28 august<br />
2008), i Helene Alute, suvlasnice “Alpine”, Mlađan Dinkić je predložio sporazumni<br />
raskid ugovora i ponudio koncesionaru da za to dobije, bez tendera, deonicu<br />
autoputa Horgoš-Novi Sad. (Dnevnik, 11. decembar 2008) Ova ponuda je šokirala<br />
domaće putare, jer im se u takvom scenariju nudi položaj podizvođača. Putari<br />
su negodovali što se kreira model mimo zakona i što se favorizuju strane fi rme,<br />
umesto da im se omogući da zarade, a to mogu samo kao izvođači, a ne kao<br />
podizvođači radova. “Domaće neimare šokira država”, Dnevnik, 27. august 2008.<br />
444 “Srbiji prete sitna slova u ugovoru?”, Dnevnik, 20. decembar 2008.
330 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
a četiri aneksa ugovora nikada nisu objavljena”... “Vlada je jedno odlučila<br />
u koncesionom aktu, a drugi su se uslovi našli u koncesionom ugovoru, pa<br />
smo tako prihvatili da drugoplasirani postne prvoplasirani, da se modifikuje<br />
ugovor na našu štetu... Nažalost, naši propisi ne preciziraju da se kažnjavaju<br />
ljudi koji prave štetu...krajnje je vreme da donesemo propise koji<br />
će svakoga ko pravi loše poslove sankcionisati”. 445<br />
Šta je interes Vojvodine<br />
I Predlog statuta Vojvodine, i energetski sporazum sa Rusijom, i izgradnja<br />
autoputa često su dovođeni u vezu sa nacionalnim interesom. Interesantno<br />
je, međutim, primetiti da pitanje odgovornosti nikada nije smatrano<br />
nacionalnim interesom, a bez toga ni Vlada, ni država Srbija, ne mogu graditi<br />
svoj kredibilitet, kako u zemlji, tako i u širem, međunarodnom okruženju.<br />
Bez odgovornosti, nacionalni interes se pretvara u floskulu i utočište<br />
parcijalnih interesa. Šta više, produžava se život autoritarizmu i omogućuje<br />
predstavnicima vlasti da se bahato ponašaju i sa nipodaštavanjem odnose<br />
prema svojim oponentima, što je bilo više nego očigledno, recimo, u<br />
slučaju pomenutog autoputa. Isto tako, veća ovlašćenja, na kojima insistiraju<br />
autonomaši, takođe podrazumevaju i veću odgovornost, a upravo je<br />
to ono što, po rečima, Ivane Dulić Marković, neki (i vojvođanski) političari<br />
ne žele. 446 Ako je naš cilj “da dovedemo Evropu u Vojvodinu i da se poveća<br />
konkurentnost Vojvodine u privlačenju stranih i domaćih investicija”,<br />
onda je neophodno, po njenom mišljenju, da stranke koje čine pokrajinsku<br />
administraciju deluju kao jedan koherentan tim, a “nisam videla da<br />
u administraciji postoji timski duh”. 447 Umesto toga, u “Banovini postoji<br />
svojevrsna kohabitacija, neki suživot u kome svako živi svoj odvojen život.<br />
Nema prave koordinacije, ni zajedničkih akcija političkih stranaka koje<br />
445 “Krajnje je vreme za sankcionisanje štetočina”, Dnevnik, 19. jul 2008.<br />
446 “Devolucija, ne revolucija”, Dnevnik, 13. decembar 2008.<br />
447 “Tim koji ne zna kuda ide”. Dnevnik, 8. oktobar 2008.
Vojvodina traži autonomiju<br />
331<br />
čine koaliciju. Svaki sekretarijat radi svoj posao u okviru svoje partije, čini<br />
mi se, nezavisno od ostalih”. 448<br />
Upozoravajući da je pokrajinskim sekretarijatima i službama potrebna<br />
daleko bolja koordinacija u pogledu regionalne saradnje i evropskih<br />
integracija, Dulić-Marković je najavila <strong>for</strong>miranje sektora za upravljanje<br />
projektima. Pravila za pristup EU su jasna, ali zbrku, po njenim rečima,<br />
prave političari koji daju nerealna obećanja i nemaju znanja o tome šta je<br />
to Evropska unija. 449 Podsećajući da smo “dobili izbore zahvaljujući obećanjima<br />
o Evropskoj uniji i decentralizaciji, o izgradnji institucija, a u praksi<br />
– sve se odvija suprotno”, ona je postavila pitanje: Zašto otpori decentralizaciji<br />
i statutu Vojvodine? Navodeći reči jednog narodnog poslanika stranke<br />
kojoj, inače, i sama pripada: “O statutu Vojvodine odlučuje se ovde, u<br />
Beogradu, u republičkom parlamentu”, i sama je ponudila odgovor na postavljeno<br />
pitanje.<br />
Treća vojvođanska konvencija<br />
Snažno insistiranje na pravima građana i građanki Vojvodine da odlučuju<br />
o svojoj sudbini obeležilo je i rad Treće vojvođanske konvencije, koja je u<br />
drugoj polovini decembra održana u Novom Sadu. Političko raspoloženje<br />
učesnika Konvencije na najbolji i najpregnatniji način iskazao je Slobodan<br />
Budakov rečima: “Sa Srbijom Da, pod Srbijom NE”! U svojoj Rezoluciji učesnici<br />
Konvencije su poručili da ne žele centralistički i unitaristički uređenu<br />
državu, niti uni<strong>for</strong>mna institucionalna rešenja za različite sredine i subjekte;<br />
zaostajanje Vojvodine u razvoju, produžavanje dvodecenijske politike<br />
raubovanja, drastične pljačke i prodaje u bescenje vojvođanskih resursa,<br />
imovine i kapitala; prosjačenje pokrajinske administracije pred izvršnim<br />
organima Republike i ponizno veličanje onoga što joj se udeli. S druge<br />
strane, učesnici Konvencije su se založili bitno drugačije ustavno-pravno<br />
ustrojstvo Srbije i donošenje potpuno novog ustava; ustavnu potvrdu izvornog<br />
političkog subjektiviteta i regionalnog identiteta Vojvodine; pravo da<br />
448 “U pokrajinskoj vladi svako vodi svoju politiku”, Građanski list, 27. decembar 2008.<br />
449 isto
332 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
samostalno donosi sopstveni konstitutivni akt, da uređuje i ostvaruje zakonodavnu,<br />
izvršnu i sudsku vlast; da upravlja vlastitim razvojem i raspolaže<br />
prirodnim i svojim radom stvorenim resursima, izvornim prihodima i<br />
vlastitom imovinom; pravo da na osnovu pune ravnopravnosti sa Srbijom,<br />
kao konstitutivnim entitetom, utvrdi osnove konstituisanja i budućeg uređenja<br />
zajedničke složene države i preuzme svoj deo odgovornosti za njeno<br />
funkcionisanje, razvoj, mir, stabilnost i dogovorno rešavanje problema sa<br />
kojima se država Srbija danas suočava. Ukratko, učesnici Konvencije zahtevaju<br />
novi istorijski dogovor između Srbije i Vojvodine u cilju njihovog<br />
udruživanja u Republiku Srbiju kao zajedničku, celovitu, složenu i suverenu<br />
evropsku državu.<br />
Od svih pozvanih pokrajinskih funkcionera Konvenciji je prisustvovao<br />
Ištvan Pastor, kao predsednik Saveza vojvođanskih Mađara. Njegovo<br />
pojavljivanje na Konvenciji nije slučajno, jer kritike statuta i napadi na<br />
njegove sastavljače nisu mimoišle ni mađarsku zajednicu čije interese reprezentuje<br />
Savez vojvođanskih Mađara. Bez obzira na to što su politički<br />
predstavnici Mađara u Vojvodini, i to u više navrata, do sada odlučno odbacivali<br />
svaku optužbu za separatizam 450 one se, kako vidimo, opet izriču.<br />
Iako smisao ovih političkih optužbi nije teško dokučiti – a on nije samo<br />
u tome da se, izdvajanjem Mađara, oslabe autonomaške snage, nego i da<br />
se fabrikacijom optužbi na račun Mađara poremete međuetnički odnosi u<br />
Vojvodini – treba podsetiti i na ono što je rečeno na panelu koji je, pod nazivom<br />
Uloga mađarskih stranaka u definisanju statusa Vojvodine, Helsinški<br />
odbor 451 organizovao u Novom Sadu.<br />
Na tom je panelu rečeno, između ostalog, i sledeće: “Unutar mađarske<br />
političke zajednice u Vojvodini bilo je u vezi autonomije Vojvodine različitih<br />
shvatanja. Neki su smatrali da je autonomija Vojvodine za nas Mađare,<br />
450 “Nema ni govora o bilo kakvoj secesiji! Tvorci novog statuta su otišli do<br />
granica koje omogućava Ustav, ali se od njega ni za santimetar nisu udaljili...<br />
mogu reći ...da se ovde ne radi ni o otcepljenju Vojvodine, niti o otcepljenju<br />
nekih njenih delova”, izjavio je Balint Pastor, republički poslanik (SVM).<br />
“Manite se besmislenih priča o secesiji”, Dnevnik, 21. oktobar 2008.<br />
451 Projekat “Uloga mađarske zajednice u Srbiji” Helsinški odbor je realizovao zahvaljući<br />
razumevanju i podršci Ministarstva inostranih poslova Republike Mađarske
Vojvodina traži autonomiju<br />
333<br />
za nas kao manjinsku zajednicu, drugorazredno i, u suštini, nevažno pitanje.<br />
Mi smo u Savezu vojvođanskih Mađara od početka zastupali stav da<br />
je to izuzetno značajno pitanje iz prostog razloga što smo bili ubeđeni, a u<br />
zadnjih sedam-osam godina se to jasno i pokazuje, da u Vojvodini postoji<br />
znatno veća senzibilnost kada je reč o očekivanjima i zahtevima manjinskih<br />
zajednica. No, naše zalaganje za autonomiju Vojvodine je bilo vezano<br />
i za spoznaju da je pozicija mađarske zajednice mnogo bolja na vojvođanskom,<br />
nego na republičkom nivou, jer u Vojvodini mađarska zajednica<br />
može, zbog svog procentualnog učešća u populaciji pokrajine, više uticati<br />
na političke prilike. Upravo zbog toga je elementarni interes mađarske<br />
zajednice da se na nivou Vojvodine uređuje što je moguće više pitanja, jer<br />
na taj način dolazimo u situaciju da svoja opredeljenja lakše pretvaramo u<br />
realnost. Ali, da bi se opredeljenja lakše pretočila u stvarnost, neophodno<br />
je pronaći, a to je jedna od karakteristika našeg, ali i ukupnog manjinskog<br />
politiziranja, balans između nacionalnih i opštih interesa, te obezbediti<br />
parlamentarnu većinu za donošenje određenih odluka. Nikada manjinska<br />
politika, nikada mađarska manjinska politika, ni na nivou Autonomne Pokrajine<br />
Vojvodine, ni na nivou Republike, neće imati snage da sama iznese<br />
odgovarajuće ideje, nego mora uvek tražiti partnere i podršku za ideje<br />
za koje se zalaže.”<br />
Na pomenutom panelu je, povodom delovanja mađarskih civilnih i<br />
političkih činilaca istaknuto da su oni “građanskoj političkoj kulturi Vojvodine<br />
i Srbije ponudili model legalističkog, odgovornog ponašanja i<br />
politike, u saglasnosti sa definicijom ustavne države i tzv. ustavnog nacionalizma.<br />
Bez obzira na razlike, bez obzira na različite projekte i različite<br />
tipove manjinskih autonomija, uvek je u srži tih inicijativa bila želja da se<br />
posredstvom političkog procesa i ustavnih procedura legitimno afirmišu<br />
interesi predstavnika ove zajednice”, te da je takvo ponašanje “ako ćemo<br />
se učiti na dobrim primerima tranzicije i puta ka ustavnoj državi, jedan<br />
od primera kako nam se valja, o pitanjima o kojima različito mislimo, politički<br />
takmičiti, a da se pritom temeljne vrednosti zajednice ne dovode u<br />
pitanje”.
334 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
Zaključci i preporuke<br />
Kritike izrečene povodom novog statuta Vojvodine od strane jednog dela<br />
političke klase i njenog ideološkog servisa nisu iznenađujuće. Imajući u<br />
vidu činjenicu da je godinama unazad svaki zahtev za većim ingerencijama<br />
Vojvodine praćen napadima, kritike su, zapravo, bile i očekivane. U ponečemu<br />
su sadašnje kritike nalik onima iz perioda kada se Milošević uspinjao<br />
ka neograničenoj vlasti. I tada, kao i danas, problem su, po mišljenju<br />
kritičara, (prevelike) ingerencije koje Vojvodinu pretvaraju u (para)državu.<br />
Razlike, i to one koje se, ponajpre, tiču konteksta su drastične. Tada je<br />
još uvek postojala velika, socijalistička Jugoslavija, danas država pod tim<br />
imenom više ne postoji na političkoj mapi Evrope. Tada je Vojvodina bila<br />
federalna jedinica, danas je ona “geografija, severna Srbija”. Tada je Srbija<br />
imala u svom sastavu dve pokrajine – Vojvodinu i Kosovo, danas samo<br />
jednu – Vojvodinu. Tada se „događao narod“, danas je on, bit će, zapao<br />
u duboki zimski san. Tada je, radi ostvarenja nacionalnih ciljeva i očuvanja<br />
dostojanstva srpskog naroda, novi vođa obećavao bitke – nije isključivao<br />
ni one oružane – danas tako nešto nije moguće. Tada je jogurta bilo<br />
i za bacanje, danas takva vrsta ludizma izaziva podsmeh. Tada su se autonomaši,<br />
pod naletom srpskog nacional-populizma povlačili, danas su<br />
spremni da uzvrate i zaoštre svoje zahteve. “Sa Srbijom DA, pod Srbijom<br />
NE!” – poručili su učesnici Treće vojvođanske konvencije. Tada protivnicima<br />
autonomije nisu bili potrebni – sem svetine – nikakvi argumenti, danas<br />
nema masa, a nema ni argumenata. Tako se, na primer, u Otvorenom<br />
pismu intelektualnog nacionalističkog serkla, upućenom predsedniku Republike,<br />
vladi i skupštinama, kao element vojvođanske državnosti navodi<br />
pravo Vojvodine da osnuje svoje predstavništvo u Briselu, uprkos činjenici<br />
da i druge pokrajine, u ovom je izveštaju pominjana nemačka pokrajina<br />
Baden-Virtenber, imaju svoja predstavništva u ovom političkom centru. 452<br />
452 Vidi fusnotu 13. Interesantno je da je ovo pismo upućeno i na adresu predsednika<br />
Republike Borisa Tadića koji je, po rečima svog stranačkog kolege Bojana Pajtića,<br />
predsednika pokrajinske vlade, učestvovao u <strong>for</strong>mulisanju nekih odrebi u statutu, “pa je<br />
tako predložio da se statutom defi niše pravo Vojvodine da <strong>for</strong>mira svoje predstavništvo<br />
u Briselu”. Vidi: “Saradnja DS-a i naprednjaka nije nemoguća”, Dnevnik, 25. decembar
Vojvodina traži autonomiju<br />
335<br />
Ideološki obrazac na temelju koga je pre 20 godina obarana vojvođanska<br />
autonomija, funkcioniše i danas – problem je u drugima, u njihovim<br />
apetitima i prevelikim nadležnostima, a ne u našem vlastitom paternalizmu,<br />
unitarizmu i centralizmu. Mogu oni (predlagači statuta, autonomaši,<br />
itd) da se zaklinju u poštovanje ustava, mi (branioci suvereniteta,<br />
teritorijalnog integriteta i dostojanstva srpskog naroda, itd) znamo da je<br />
to puka ideološka mimikrija. Mogu oni insistirati na (urođenoj) vojvođanskoj<br />
marljivosti, ekonomičnosti i racionalnosti, mi znamo da su to rasističke<br />
predrasude i da je “zlatno doba” vojvođanske autonomije počivalo na<br />
slobodnom i jeftinom međunarodnom kapitalu. Mogu oni da insistiraju<br />
na autonomiji, ali mi smo ih prozreli. Mi znamo da oni nisu autonomni,<br />
jer preko njih deluju moćni inostrani činioci kojima je i ovakva Srbija još<br />
uvek dovoljno velika, pa je treba svesti, kako kaže jedan o potpisnika Otvorenog<br />
pisma, u granice pretkumanovske Srbije. Kao što je ranije, unutar<br />
Jugoslavije, bila jedna od članica “neprincipijelne koalicije”, tako je i danas<br />
Vojvodina, u rukama zapadnih moćnika, samo tupi instrument za rasparčavanje<br />
Srbije.<br />
Prisustvo motiva zavere 453 u kritici statuta pokrajine govori da još uvek<br />
funkcioniše veza sa ideološkim miljeom koji je, pomoću podaničkih me-<br />
2008. Treba, takođe, primetiti da Nemačka vlada nije uložila oštar demarš Srbiji, niti je<br />
povukla svog ambasadora iz Srbije, nakon što je Srbija s nemačkom pokrajinom Baden-<br />
Virtemberg potpisala sporazum o saradnji, i to u predstavništvu te pokrajine u Briselu.<br />
453 Najpre je Kurir (u tekstu “Kupovina pokrajine” 15. august 2008.) pisao o tome da<br />
je na sastanku vrhova obaveštajnih službi SAD, V Britanije i Nemačke zaključeno<br />
da je ekonomija ključna poluga za odvajanje Vojvodine od Srbije. U listu Pečat<br />
(“Vojvodina na putu ka nezavisnosti”, br 28/2008) uredništvo je potpisalo tekst<br />
u kome se kaže: “Kada god u Srbiji počnu da se crtaju granice, a posebno kada<br />
se te granice poklapaju sa stavovima zapadnih zemalja, spremaju se i kopači za<br />
rorove na tim istim, na početku zamišljenim, a kasnije sve stvarnijim međama”.<br />
Uredništvo lista smatra da “višenacionalni karakter Vojvodine garantuje i<br />
mogućnost mešanja stranog faktora koji će, u skladu sa svojim interesima, tražiti<br />
i od Vojvodine, nalik na republiku, ono što i danas traži od Srbije, personalnu, a<br />
zatim i teritorijalnu autonomiju za Mađare, a možda i za još neku od manjina”. Po<br />
mišljenju Milorada Mirčića, šefa poslaničkog kluba SRS u vojvođanskom parlamentu,<br />
Zapad pomaže predlagačima statuta da idu ka Vojvodini državi. Scenario je,<br />
kaže Mirčić, sledeći: najpre će se pitanje Vojvodine pojaviti na međunarodnoj
336 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
dija, kreiran u Miloševićevo vreme. Prisustvo nacionalizma, gubitak Kosova,<br />
odbojnost prema liberalnim vrednostima i duboko nepoverenje prema<br />
Zapadu, sve to pogoduje obnavljanju urotničkih teorija. Kao ođek nekadašnjeg<br />
populizma i sastavni deo konzervativizma, teorije zavere mogu jedino<br />
ojačati uverenje umerenih autonomaša da je potrebno što pre doneti<br />
novi ustav i postići novi, istorijski dogovor o <strong>for</strong>miranju političke zajednice<br />
u kojoj bi <strong>prava</strong> građana pokrajine i identitet Vojvodine bili u punoj<br />
meri respektovani. Ovakav Ustav i ponašanje republičke vlasti teraju nas,<br />
rečeno je na Trećoj autonomaškoj konvenciji, da tražimo radikalnija rešenja<br />
od onih koje smo predlagali na Prvoj i Drugoj konvenciji, rešenja koja<br />
će efikasnije štititi Vojvodinu i njene građane od arogancije i samovolje<br />
centralne vlasti. Za razliku od “kontraktualista”, oni radikalniji među autonomašima,<br />
“indipendentisti” smatraju da je autonomija, donošenjem<br />
sadašnjeg ustava, izgubila svaki smisao i da je – Vojvodina država – ono<br />
rešenje na kome treba insistirati. Zašto je autonomija nefunkcionalan pojam?<br />
– upitao se jedan od učesnika Konvencije i odgovorio: Zbog toga što<br />
nije u stanju da izrazi, legitimiše i servisira javni interes Vojvodine i njenih<br />
građana. To, po njegovom uverenju, može samo Vojvodina država.<br />
Ukoliko se, dakle, želi izbeći radikalizacija i sa njome povezana internacionalizacija<br />
“vojvođanskog pitanja”, mora se odustati od svakog daljeg<br />
nipodaštavanja i političke kriminalizacije vojvođanskih zahteva. Pokrajinska<br />
Skupština je u oktobru usvojila Predlog statuta, čvrsto uverena da<br />
predloženim rešenjem ostaje unutar ustavnog okvira. Inače građani Vojvodine<br />
su na referendumu aktueknom ustavu rekli – NE! Eventualne izmene<br />
Predloga statuta iz kojih bi bila isključena javnost, bilo bi dodatno podrivanje<br />
vojvođanske političke klase.<br />
političkoj sceni. Nakon toga iz Evrope će naglašeno fi nansirati Vojvodinu, kako<br />
bi se veštačkim putem podigao životni standard a putem medijske kampanje<br />
stanovništvo Vojvodine uverilo da se razlikuje od onog u užoj Srbiji i onda smo<br />
samo korak od – osamostaljivanja Vojvodine. (“Zapad pomaže otcepljenje!?”,<br />
Dnevnik, 7. oktobar 2008.) Na kraju, “proces smanjivanja i ubogaljivanja Srbije”<br />
će biti završen, po rečima Koste Čavoškog, njenin svođenjem na “pretkumanovsku<br />
Srbiju”. (“Cilj statuta – izdvajanje Srbije iz Vojvodine”, Dnevnik, 8. oktobar 2008).
Sandžak: potencijal za nestabilnost<br />
337<br />
• Podržati zahteve za izmenom postojećeg ili donošenjem novog<br />
ustava<br />
• Podržati zahteve za decentralizacijom i regionalizacijom<br />
• Insistirati na potrebi da se Statut AP Vojvodine i zakon o nadležnostima<br />
što pre nađu na dnevnom redu republiče skupštine radi<br />
potvrde i usvajanja<br />
• Prekinuti sa nepotrebnim i neproduktivnim optužbama za<br />
separatizam<br />
• Pratiti stanje međuetničkih odnosa u Pokrajini<br />
• Podržati napore Vojvodine za što bržim ulaskom Srbije u EU<br />
• Omogućavati i stvarati uslove da manjine, u meri u kojoj to mogu<br />
i kao svojevrsni most između Srbije i EU, doprinose evropeizaciji<br />
Srbije
338 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
Sandžak: potencijal<br />
za nestabilnost<br />
Unutarbošnjački sukobi u političkoj i verskoj sferi, pad s vlasti u najvećem<br />
sandžačkom gradu Novom Pazaru ranije vodeće Stranke demokratske<br />
akcije Sandžaka, ulazak u vladu Srbije dva vodeća bošnjačka političara<br />
Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljajića, lidera Stranke demokratske akcije<br />
i Sandžačke demokratske partije, obeležili su 2008. godinu u Sandžaku.<br />
Iako jedinstvo i tolerancija ni ranije nisu karakterisali bošnjačku elitu u<br />
Sandžaku, u prošloj godini je došlo do niza incidenata, koji su uglavnom<br />
povezivani sa verskim pitanjima i odnosima unutar islamske verske zajednice.<br />
Religija je i u ovom slučaju služila samo kao pokriće, a podele unutar<br />
islamske zajednice odražavaju politička razmimoilaženja među bošnjačkim<br />
političarima, ali su rezultat i manipulacije delova vlasti u Beogradu i<br />
ekonomskih interesa lokalnih tajkuna. U poređenju sa ranijim, incidenti<br />
u prošloj godini su ipak bili nižeg intenziteta. Tako su, posle duže vremena,<br />
prošlogodišnje predizborne kampanje i izbori u Sandžaku prošli prilično<br />
mirno, tek uz poneku verbalnu optužbu ili prelepljivanje predizbornih<br />
plakata.<br />
Bošnjaci u vladi<br />
Vladajuće strukture u Beogradu, koje su od petooktobarskih promena<br />
(2000) u zakonodavnoj sferi nesumnjivo učinile pozitivne pomake na poboljšanju<br />
položaja etničkih manjina, u Sandžaku su nastavile da, po svojoj<br />
potrebi, menjaju svoje “miljenike” među bošnjačkim političarima, favorizući<br />
povremeno Sulejmana Ugljanina, povremeno Rasima Ljajića. Nakon<br />
prošlogodišnjih parlamentarnih izbora u vladi Srbije ministri su postali i<br />
Ugljanin i Ljajić, prvi kao ministar bez portfelja, a drugi kao ministar za<br />
rad, boračka i socijalna pitanja, čime su Sandžaklije prvi put na tako visokim<br />
položajima dobili “svoje ljude”. Ako se doda i nekoliko zamenika i pomoćnika<br />
ministara, kao i državnih sekretara, izlazi da Bošnjaka nikada nije
ilo toliko na vlasti, ali se položaj Sandžaka i pripadnika te nacionalnosti<br />
faktički ni ne pominje. Sama činjenica da na republičkom nivou ima toliko<br />
Bošnjaka, u Skupštini Srbije na primer, u različitim poslaničkim grupama<br />
ima čak osam poslanika bošnjačke nacionalnosti (najviše – četvoro je<br />
na listi Tadićeve koalicije “Za evropsku Srbiju” iz Ljajićeve SDP, Ugljaninova<br />
Bošnjačka lista ima dva, a po jednog poslanika LDP I G17 plus) na prvi<br />
pogled može da demantuje svaku tvrdnju o diskriminaciji ove etničke manjine<br />
u Srbiji.<br />
Na drugim nivoima, međutim, nije postignut potreban stepen učešća<br />
Bošnjaka u vlasti. Situacija je i dalje najlošija u pravosuđu i policiji gde još<br />
uvek postoji etnička disproporcija, iako zvanična politika Srbije navodno<br />
želi da uključi što više pripadnika manjina u državne organe. Prilikom nedavne<br />
posete Novom Pazaru ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić takođe<br />
se založio za veće angažovanje Bošnjaka u lokalnoj policiji. U Novom<br />
Pazaru, na primer, u policiji je angažovano 30 odsto Bošnjaka i 70 odsto<br />
Srba, iako u gradu Bošnjaci čine više od 80 odsto stanovništva. Problem<br />
u zapošljavanju Bošnjaka u policiji predstavlja i činjenica da je nekoliko<br />
desetina njih iz više sandžačkih opština završilo fakultet za kriminološka<br />
istraživanja u Sarajevu, ali te diplome MUP Srbije ne prihvata. Zbog problema<br />
u prijemu kriminalista koji su to zvanje stekli u Sarajevu, ministru<br />
Ivici Dačiću pismeno se u septembru obratio republički poslanik LDP Kenan<br />
Hajdarević. „Dostavljeni su mi podaci u vezi 21 kriminaliste koji su od<br />
2004-2007. stekli ovo zvanje i koji su podneli dokumentaciju uz prijave na<br />
konkurse za različite pozicije u MUP. Nijedan od ovih kandidata nije primljen<br />
u radni odnos i svi su od nadležnih službi MUP dobili krajnje uopšteno<br />
obrazloženje... Prijem kandidata iz bošnjačke zajednice doprineo bi<br />
poboljšanju rada policije, relaksaciji odnosa među stanovništvom i podizanju<br />
poverenja u rad MUP“, naveo je Hajdarević.<br />
Ova regija nikada nije imala poseban status niti bilo kakav oblik autonomije<br />
ni u vreme bivše Jugoslavije ni u teritorijalnoj podeli Srbije i Crne<br />
Gore. U sadašnjem Ustavu Srbije, Sandžak se ne pominje, kao što se ne<br />
pominju ni druge oblasti. Bošnjačke stranke odavno ne traže pokretanje<br />
pitanja statusa Bošnjaka i regije. Zadovoljavaju se time da Srbija bude decentralizovana<br />
i da garantuje manjinama opšta i manjinska <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>,<br />
339
340 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
kao i ravnomernu zastupljenost u državnim organima, dok su ranije pominjane<br />
“više” teme, od različitih stepena autonomije do specijalnog statusa,<br />
što je sredinom devedesetih tražila sandžačka Stranka demokratske<br />
akcije, zaboravljene.<br />
Sandžak je postao deo tadašnjih monarhija Srbije i Crne Gore nakon<br />
Prvog balkanskog rata, 1912. godine. Pre toga je bio deo Otomanske imperije.<br />
Sandžak je podeljen tako da je Srbiji pripalo šest sandžačkih opština<br />
(Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Priboj, Prijepolje i Nova Varoš), a Crnoj Gori<br />
pet (Bijelo Polje, Rožaje, Plav, Pljevlja i Berane). Prema rezultatima popisa<br />
u Srbiji iz 2002. godine, u srbijanskom delu Sandžaka živi 235.567 stanovnika.<br />
Od toga Bošnjaka (ili Muslimana) 132. 350, Srba 89. 396, a ostalih<br />
oko pet hiljada. U celoj Republici živi 136.087 Bošnjaka i 19.503 Muslimana,<br />
što čini oko dva odsto stanovništva Srbije. Zanimljivo je da su Bošnjaci<br />
u Sandžaku gotovo listom prihvatili poziv svojih kulturnih i političkih<br />
organizacija i po nacionalnoj pripadnosti izjasnili se kao Bošnjaci, čiji je<br />
maternji jezik bosanski. U ostatku Srbije, prihvatanje termina Bošnjak i<br />
bosanskog jezika išlo je teže. U Beogradu se samo 1188 građana izjasnilo<br />
kao Bošnjaci, a 4617 kao Muslimani. U Vojvodini je odnos po Bošnjake još<br />
lošiji. Tamo, po rezultatima popisa, živi tek 417 Bošnjaka 3634 Muslimana.<br />
Sa oko dva odsto udela u populaciji Srbije, Bošnjaci ne predstavljaju<br />
bitnu političku snagu, ali je stanje u Crnoj Gori potpuno drugačije. Bošnjaci<br />
u Crnoj Gori treći su narod po brojnosti. Od ukupno 672.656 građana<br />
ove Republike, Crnogoraca je 273.366 ili 40,64 odsto, Srba 201.892 ili 30,01<br />
odsto, Bošnjaka 63.272 ili 9,41 odsto, Albanaca 47.682 ili 7,09 odsto, a Muslimana<br />
28.714 ili 4,27 odsto. I u Crnoj Gori se intelektualna i politička elita<br />
ovog naroda podelila oko termina Bošnjak, ali je većina ipak na kraju<br />
prihvatila. Bošnjaci u oba dela Sandžaka mirno su prihvatili nezavisnost<br />
Crne Gore i faktičko prerastanje Sandžaka u međudržavnu regiju. Nezavisnost<br />
Crne Gore nije izazvala nikakve turbulencije u samom Sandžaku, a<br />
isti je slučaj bio sa jednostranim proglašenjem nezavisnosti Kosova.<br />
Jednostranim proglašenjem nezavisnosti Kosova položaj Sandžaka<br />
dodatno je iskomplikovan, jer se ova regija nalazi u blizini i ovog politički<br />
trusnog područja. Prošlogodišnje proglašenje nezavisnosti Kosova, u delu<br />
srpske javnosti podgrejala je ionako prisutna antimuslimanska osećanja,
Sandžak: potencijal za nestabilnost<br />
341<br />
iako su poslanici bošnjačke nacionalnosti podržali sve poteze, rezolucije i<br />
odluke Vlade Srbije oko kosovske krize, a muftija Islamske zajednice Srbije<br />
Muhamed Jusufspahić zvanično se usprotivio proglašenju nezavisnosti.<br />
U Prijepolju su održane demonstracije protiv proglašenja nezavisnosti na<br />
kojima su govorili i predstavnici bošnjačke SDP. U demonstracijama koje<br />
su, po proglašenju nezavisnosti Kosova, održane u nizu gradova Srbije,<br />
mogle su se čuti brojne antimuslimanske izjave i skandiranje, a na udaru<br />
huligana našle su se radnje čiji su vlasnici islamske veroispovesti. Policija<br />
je “odbranila” džamije u Beogradu i Nišu koje su huligani pokušali<br />
da napadnu. U nemirima nakon 17. marta 2004. godine obe bogomolje<br />
su zapaljene, a kasnije obnovljene. Državi je veoma stalo da spreči eventualne<br />
napade na Bošnjake kako ne bi pogoršala odnose sa muslimanskim<br />
zemljama. Srbija je, naime, zadovoljna činjenicom da Organizacija<br />
islamske konferencije nije zvanično priznala nezavisnost Kosova i što je<br />
tek desetak muslimanskih zemalja priznalo odluku Prištine, te pojedinim<br />
aktima, protivljenju Rezolcije UN protiv Irana i osudi knjige “Dragulj Medine”<br />
pokušava da dodatno “odobrovolji” muslimanske zemlje, naročito<br />
one koje smatra tradicionalno prijateljskim kao što su Indonezija, Egipat,<br />
Iran, Libija…<br />
Parlamentarni, predsednički i lokalni izbori<br />
Posmatrano na nivou celog srbijanskog dela Sandžaka, Boris Tadić, njegova<br />
Demokratska stranka i njihov koalicioni partner SDP Rasima Ljajića<br />
postigli su najbolje rezultate na izborima održanim tokom 2008. godine –<br />
predsedničkim, lokalnim i parlamentarnim. Na lokalnom nivou, primetni<br />
su lošiji rezultati Ugljaninove SDA, koji su zadržali apsolutnu vlast samo u<br />
Tutinu, a nisu uspeli da <strong>for</strong>miraju koalicionu vlast u preostala dva većinsko<br />
bošnjačka grada Sjenici i Novom Pazaru.<br />
Na predsedničkim izborima kandidat DS Boris Tadić pobedio je protvkandidata<br />
SRS Tomislava Nikolića, pre svega glasovima vojvođanskih Mađara<br />
i sandžačkih Bošnjaka. Birači, pripadnici manjina presudili su izbore<br />
i pokazali da u promenjenu i “umivenu” retoriku tadašnjeg kandidata
342 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
SRS Tomislava Nikolića ne veruju. O izborima su se, direktno i indirektno,<br />
izjašnjavali i verski poglavari. Vladika mileševski Filaret, tradicionalno naklonjen<br />
SRS, u prvom krugu izbora primio je i podržao i Velimira Ilića (NS)<br />
i Milutina Mrkonjića (SPS). Mada je saopštio da Islamska zajednica kojom<br />
rukovodi ne podržava nijednu političku opciju i nijednu političku figuru,<br />
muftija Muamer Zukorlić je, tokom kampanje za predsedničke i parlamentarne<br />
izbore, primio više visokih funkcionera DS što je indirektno shvaćeno<br />
kao podrška toj opciji. Na veoma dobro posećenom predizbornom<br />
skupu u Novom Pazaru, Tadić se založio za jedinstvenu Islamsku zajednicu<br />
čime je pridobio mnoge muslimane. Muftija Zukorlić se nije direktno<br />
izjašnjavao, već je uoči parlamentarnih izbora vernike pozvao da glasaju<br />
za one kandidate koje smatraju najboljima. “Bili smo u iskušenju i u prilici<br />
da Ugljaninu, kao glavnom rušiocu Islamske zajednice ovde u Sandžaku,<br />
uzvratimo istom merom, ali smo ostali odlučni i dosledni principima<br />
da hutbe, dersove i vazove – govori koji se u džamijama kazuju na najvećoj<br />
molitvi petkom (džumi) i drugim prigodama – treba držati van politike”,<br />
kazao je Zukorlić. On je rekao da nijednom imamu nije bilo dozvoljeno da<br />
tokom predizborne kampanje upućuje političke poruke, ali i primetio da,<br />
osim Ugljanina, sve druge bošnjačke partije u Sandžaku podržavaju jedinstvenu<br />
Islamsku zajednicu kojom on rukovodi i da osuđuju pokušaj njenog<br />
cepanja, što će biti glavni razlog zbog kojeg će “birači na predstojećim<br />
izborima Ugljanina kazniti”. 454<br />
Prema zvaničnim podacima, u šest sandžačkih opština u prvom krugu<br />
predsedničkih izbora, 20. januara, Boris Tadić osvojio je najviše, 39 odsto,<br />
glasova, ili 48.551 glas. Za kandidata SRS Tomislava Nikolića glasalo<br />
je 21,7 odsto izašlih birača, ili 27.041. Velimir Ilić je bio treći sa 18,1 odsto<br />
(22.581), a Čedomir Jovanović četvrti sa 14,9 odsto glasova (18.569). U većinsko<br />
srpskim opštinama (Nova Varoš, Priboj i Prijepolje) pobedio je Nikolić,<br />
u bošnjačkim (Novi Pazar, Sjenica i Tutin) Tadić. U Novom Pazaru 44<br />
odsto birača je bilo za Tadića, 21 odsto za Ilića, 16 odsto za Jovanovića i<br />
13 odsto za Nikolića. U Tutinu je Tadić osvojio 45 odsto, Ilić 33 odsto, Jovanović<br />
16, a Nikolić samo dva odsto, koliko otprilike ima Srba. Lider SDP<br />
Rasim Ljajić je ovaj krug predsedničkih izbora ocenio kao „poraz politike<br />
454 Tanjug, 7. maj 2008.
Sandžak: potencijal za nestabilnost<br />
343<br />
lokalnih vlasti u Novom Pazaru i početak definitivnog sloma politike SDA<br />
u Sandžaku“. Naime, Ljajić je ne samo podržao Tadića već bio i jedan od<br />
najagilnijih učesnika u kampanji DS, a Ugljaninova Bošnjačka lista pozvala<br />
je Bošnjake da glasaju za njihovog koalicionog partnera Velimira Ilića iz<br />
Nove Srbije. Čak su Bošnjacima slali SMS na dan izbora i apelovali da podrže<br />
Ilića koji je, po njima „učinio najviše za naš narod i regiju“.<br />
U drugom krugu predsedničkih izbora, 3. februara 2008. godine, u<br />
Sandžaku je bilo 204.265 birača, a glasalo je 135.468, ili 66 odsto. Boris Tadić<br />
je dobio 96.212, ili 71 odsto glasova. Nikolić 37.579, ili 28 odsto. Ubedljivu<br />
prednost Tadiću su doneli glasači Novog Pazara, Sjenice i Tutina, gde<br />
je dobio ukupno 69.824 glasova. U Tutinu – 96 odsto, Novom Pazaru – 82<br />
odsto, a Sjenici – 78 odsto glasova. Kandidat radikala Tomislav Nikolić je u<br />
ove tri opštine dobio manje od 13. 000 glasova. U Prijepolju je takođe pobedio<br />
Tadić koji je dobio 12.000, a Nikolić 10.000 glasova. U Priboju i Novoj<br />
Varoši pobedio je Nikolić.<br />
Uoči parlamentarnih i lokalnih izbora, 11. maja 2008, pod pokroviteljstvom<br />
OEBS partije u Novom Pazaru potpisale su kodeks o ponašanju<br />
u predizbornoj kampanji. “Građani imaju pravo da sami odaberu svoje<br />
lidere za koje smatraju da najbolje podržavaju njihove vrednosti i da sve<br />
to bude odrađeno kroz otoreni demokratski process”, rekao je ambasador<br />
OEBS u Beogradu Hans Ola Urstad. 455 Umesto Ugljanina i Ljajića kodeks su<br />
potpisali generalni sekretari SDA i SDP Nermin Bejtović i Mirsad Jusufović,<br />
a kampanja je, u poređenju sa ranijim kada su fizički i vatreni okršaji bili<br />
pravilo, bila daleko korektnija i bez većih incidenata.<br />
Od nešto manje od 75.000 hiljada birača na lokalnim izborima u Novom<br />
Pazaru glasalo je 66 odsto ili 49.332. Zajednička lista DS i SDP “Za<br />
evropski Novi Pazar – Boris Tadić, Rasim Ljajić” osvojila je 23 mandata,<br />
21.443, to jest 44,7 odsto glasova. Bošnjačka lista za evropski Sandžak dr<br />
Sulejman Ugljanin 16.769, 35 odsto ili 18 odbornika. U lokalni parlament<br />
je ušla još Jedinstvena srpska lista sa 6165 glasova,12,9 odsto i šest mandata.<br />
Ostali su ispod cenzusa, a iznenađuje loš rezultat LDP, čiji je lider<br />
Čedomir Jovanović u Sandžaku postigao dobar rezultat na predsedničkim<br />
izborima i Stranke za Sandžak Fevzije Murića. U Tutinu je Ugljaninova<br />
455 Sandžak Danas, 8.april 2008.
344 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
Bošnjačka lista zadržala apsolutnu većinu i osvojila 21 odbornika od ukupno<br />
37. “Za evropski Tutin Boris Tadić, Rasim Ljajić” osvojio je 12 mandata,<br />
G17 plus tri, a Stranka za Sandžak jednog odbornika. U Priboju je najviše<br />
glasova osvojila koalicija SRS-DSS, zatim koalicija oko DS i Ljajićeva SDP.<br />
U Novoj Varoši je DS osvojila sedam, radikali šest, koalicija SPS-PUPS-Novovarošani<br />
i Grupa građana “Novi ljudi za Novu Varoš” po četiri, DSS tri,<br />
SPO dva, SDP jedno odborničko mesto. U Prijepolju je najviše glasova i 25<br />
mandata dobila koalicija “Složno SRS, DSS, NS”, Demokratska partija Sandžaka<br />
Bahrije Beganovića-Lutke – šest, koalicija oko SPS četiri, SDP i SDA<br />
po pet odbornika. SDP je doživela debakl zbog podela u stranci i odlaska<br />
lokalnog biznismena Bahrije Beganovića. U Prijepolju vlast nije <strong>for</strong>mirana,<br />
pa su izbor ponovljeni u novembru, kada je najviše glasva osvojila<br />
Ljajićeva SDP, a za njima i Nikolićeva SNS. Ubedljiva pobeda je SDP donela<br />
18 odborničkih mesta, SNS-10, koalicija DS-SPS-G17 plus-SPO – devet,<br />
Demokratska partija Sandžaka osam, a po četiri mesta osvojili su koalicija<br />
Složno DSS-NS i Bošnjačka lista, SRS i LDP.<br />
U Sjenici su, zbog grešaka u radu Opštinske izborne komisije, majski<br />
lokalni izbori poništeni i ponovo održani 10. juna. Od nešto više od 26<br />
hiljada birača glasalo 12.842. Bošnjačka lista osvojila je 4518 glasova ili<br />
14 odbornika, Za evropsku Sjenicu SDP, DS, LDP 3618, ili 12 odbornika,<br />
Evropski pokret Sandžaka – Džemail Suljević 1087 i tri odbornika. Po tri<br />
mandata osvojili DSS i Jedinstvena srpska lista, Liga za Sjenicu i GG “Dosta<br />
je” po dva odbornika.<br />
Što se izbora za republički parlament tiče, u Novom Pazaru je najviše<br />
glasova dobila koalicija “Za evropsku Srbiju Boris Tadić – Rasim Ljajić” 47<br />
odsto glasova, ili 23.107, Ugljaninova Bošnjačka lista 29 odsto ili 14.285,<br />
SRS nešto manje od 10 odsto, LDP sedam odsto, DSS-NS tri odsto, SPS-<br />
PUPS nešto više od jedan odsto. U Priboju je lista oko DS osvojila 120 glasova<br />
više od SRS, 5189 Pribojaca bilo je za demokrate, a za radikale 5069.<br />
Koalicija DSS-NS osvojila je 2446, LDP 1470, SPS – PUPS 919, Bošnjačka lista<br />
samo 392 glasa. Tadićeva koalicija je i u Prijepolju bila najuspešnija sa<br />
osvojenih 8087 ili 36,83 odsto glasova, SRS 7232, ili 32,94 odsto, LDP 2219,<br />
ili 10,11 odsto, DSS 1793, ili 8,17, Bošnjačka lista 1239, ili 5,6 odsto, SPS<br />
– PUPS – JS 953, ili 4,3 odsto. U Tutinu su birači ostali verni Ugljaninu i
Sandžak: potencijal za nestabilnost<br />
345<br />
njegova Bošnjačka lista osvojila je 46,83 odsto, koalicija DS-SDP 42,38 odsto,<br />
LDP 6,5, SRS 1,9, a DSS-NS 0,61 odsto glasova. U Novoj Varoši je 33,2<br />
odsto birača glasalo “Za evropsku Srbiju”, za radikale je bilo 29 odsto, koaliciju<br />
DSS-NS 19, SPS – PUPS – JS 10 odsto.<br />
(Ne)očekivane koalicije<br />
na lokalnom i višem nivou<br />
Nakon lokalnih izbora, usledili su iscrpljujući pregovori koji su u Sandžaku<br />
doneli na prvi pogled neobične kombinacije. U Novom Pazaru je tako<br />
Ljajićeva SDP <strong>for</strong>mirala vlast sa Jedinstvenom srpskom listom, koju predvodi<br />
SRS. SDA je, s druge strane, deo koalicije u Priboju koju predvode<br />
takođe radikali. Izbori su pokazali da vodeće bošnjačke partije lakše sarađuju<br />
sa “smrtnim neprijateljima” radikalima nego sa svojim sunarodnicima<br />
drugačijih političkih stavova.<br />
U Novom Pazaru je za gradonačelnika izabran Mirsad Đerlek (SDP),<br />
a Milan Veselinović (SRS) za predsednika Skupštine grada. Od 47 odbornika<br />
vladajuću većinu čini 29, Bošnjačka lista sa 18 odbornika otšla je u<br />
opozciju, a Ugljanin u Beograd kao ministar bez portfelja. U Novoj Varoši<br />
vlast <strong>for</strong>mirali DS, G7 Plus, SPS, NS-SPO i SDP. Slaviša Purić (DS) izabran<br />
za predsednika, Nikola Todorović (G17plus) za zamenika predsednika opštine,<br />
a za predsednika SO Branislav Dilparić (SPS). U Priboju većinu, 25 od<br />
ukupno 41 odbornika, su “namakli” DSS, SRS, SPS-PUPS i SDA. Za predsednika<br />
opštine izabran je radikal Lazar Rvović, njegov zmenik Dragomir<br />
Minić (DSS), a predsednik SO Vitomir Pjevac (SPS).<br />
Formiranje vlasti najteže je išlo u Prijepolju i Sjenici. U ovim opštinama<br />
majski izbori nisu uspeli. Zbog neregularnosti u radu Opštinske izborne<br />
komisije, u Sjenici su izbori ponovljeni u junu. Krajem jula u Sjenici je<br />
<strong>for</strong>mirana vlast glasovima 21 odbornika Bošnjačke liste, Lige za Sjenicu,<br />
G17 plus, Gupe građana „Dosta je“ i Jedinstvene srpske liste. Esad Zornić<br />
izabran je za predsednika SO. Njegov zamenik iz NS Momir Kovačević,<br />
a predsednik opštine Nusret Nuhović (Bošnjačka lista). Sredinom decembra<br />
u ovom gradu je <strong>for</strong>mirana nova većina, a Ugljaninova lista postala
346 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
opozicija. Većinu, 23 od ukupno 39 odbornika čine Za evropsku Sjenicu<br />
Tadić-Ljajić, Evropski pokret Sandžaka i Jedinstvena srpska lista (SRS-NS-<br />
SPS), DSS i GG “Dosta je”. Preuzimanju vlasti prethodila je tuča ispred sale<br />
SO. Obe strane su se obratile Ministarstvu za državnu upravu koje je presudilo<br />
da je sednica SO na kojoj su smenjeni funkcioneri bivše i izabrana<br />
nova koalicija legalna.<br />
Pošto prijepoljske partije nisu nakon majskih izbora mogle da se dogovore<br />
o <strong>for</strong>miranju većine, izbori su ponovljeni 9. novembra 2008, a u<br />
opštinom je vladalo privremeno veće. Prijepolje je inače, prvi grad u kome<br />
je, po potpisivanju sporazuma o pomirenju demokrata i socijalista, “žutocrvena”<br />
koalicija zajedno nastupila. Dan pre isteka zakonskog roka, 15. februara<br />
konstituisana je vlast u Prijepolju, a prvi put na čelu jedne opštine<br />
u Srbiji je predstavnik Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića. Predsednik<br />
opštine je Dragoljub Zindović iz SNS, a njegov zamenik je Dobro<br />
Lazarević iz Demokratske stranke. Članovi Opštinskog veća postali su: Mersid<br />
Mekić, Osman Ćatić i Mirsad Balija iz Sandžačke demokratske partije,<br />
Todor Bogdanović iz SNS i Sretko Radulović iz Socijalističke partije Srbije.<br />
Za predsednika SO je ranije izabran Ćamil Hazagić iz SDP. Izborom lokalnih<br />
funkcionera potvrđen je koalicioni dogovor SDP, SNS i koalicije oko DS<br />
koja ima 34 od ukupno 61 odbornika u SO Prijepolje.<br />
Sulejman Ugljanin je nerado prepustio vlast u Novom Pazaru. “Nema<br />
nikakve političke logike da stranke Mlađana Dinkića, Borisa Tadića i Rasima<br />
Ljajića uđu u savez na lokalu sa SRS i DSS da bi istisnuli nas koji smo<br />
presudno pomogli da se <strong>for</strong>mira parlamentarna većina u Srbiji”, izjavio je<br />
Ugljanin 456 , koji je od predsednika G17 plus Mlađana Dinkića očekivao da<br />
mu pomogne da se vrati na vlast. Poziva se na sporazum G17 plus i SDA.<br />
Inače, druga sednica SO Novi Pazar održana je 11. jula, na dan masakra u<br />
Srebrenici. Dževa Memić, šefica odborničkog kluba Bošnjačke liste optužila<br />
je Milana Veselinovića da je to namerno učinio i saopštila da njihovi odbornici<br />
neće učestvovati u radu SO “dok Haški sud ne izrekne pravosnažnu<br />
presudu Vojislavu Šešelju zbog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici”. Nekoliko<br />
meseci kasnije, vratili su se u odborničke klupe.<br />
456 Večernje novosti, 7. jul 2008.
Sandžak: potencijal za nestabilnost<br />
347<br />
I na republičkom nivou su bošnjačke partije izvodile neočekivane političke<br />
saltove. Ugljanin koji je sa NS i DSS potpisao koalicioni sporazum<br />
još 2005. godine i podržavao obe vlade Vojislava Koštunice, u prvom krugu<br />
predsedničkih izbora podržao je koalicionog partera Velimira Ilića. To<br />
ga nije sprečilo da se, nakon majskih parlamentarnih izbora 2008. godine,<br />
Borisu Tadiću nametne kao poželjan partner, mada je Ljajićeva SDP bila<br />
deo koalicije „Za evropsku Srbiju“. Da bi ojačao tanku podršku vladi Mirka<br />
Cvetkovića, Tadić je postigao dogovor i sa Ugljaninom čija su dva poslanika<br />
ostali deo vladajuće koalicije. Ugljanin je dobio mesto ministra bez portfelja,<br />
koji se bavi ravnomernim regionalnim razvojem.<br />
Ugljanin je i sa liderom G17 plus Mlađanom Dinkićem 10. juna potpisao<br />
Sporazum o partnerstvu čiji je osnovni cilj, kako su rekli na zajedničkoj<br />
konferenciji za novinare u Beogradu, “zajednički rad na ubrzanju procesa<br />
evropskih integracija”. SDP je izrazila strahovanje da će sporazum produbiti<br />
podele među Bošnjacima i njihove dve najače partije. Prema Dinkićevim<br />
rečima, motiv da G17 plus potpiše sporazum jeste smanjenje tenzija u<br />
Sandžaku, ali i zajedničko učesće G17 plus i SDA na budućim parlamentarnim<br />
izborima. Dinkić i Ugljanin su ocenili da je reč o dugoročnoj strateškoj<br />
saradnji dve stranke. Dinkić je rekao da će stimulisati razgovore Ugljanina<br />
i Ljajića, jer kako je naveo, “ne treba ići na podele Bošnjaka”.<br />
Mada je ulazak Ljajića i Ugljanina u vladu Srbije pokrenuo spekulacije<br />
o njihovom mogućem pomirenju, to se nije desilo. Verbalno ni Ugljanin<br />
ni Ljajić ne žele nastavak međusobnih trvenja. Komentarišući moguće pomirenje<br />
vodećih sandžačkih političara i skoro okončanje njihovih sukoba,<br />
Ugljanin je rekao da je sukob pogrešna reč: “Nikada nisam bio u sukobu sa<br />
Ljajićem. Mi samo nismo politički sarađivali. Ali, funkcije na kojima smo<br />
danas ne dozvoljavaju naše dalje neslaganje i nesaradnju. Ne možemo da<br />
budemo suprotstavljeni. Radićemo kao tim i to je nužno”. 457<br />
Rasim Ljajić, lider Sandžačke demokratske partije smatra da do pomirenja<br />
sa Strankom demokratske akcije mora doći, ali postepeno. “Pomirenje<br />
mora da se dogodi, jer bez toga nema neophodne političke<br />
komunikacije i stabilnosti, ali se do njega mora ići korak po korak. Reč je<br />
o procesu koji prvo mora da se dogodi u srcima i glavama ljudi”, rekao je<br />
457 Večernje novosti, 12. jul 2008.
348 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
lider SDP. Prema Ljajiću, podela vlasti sa Ugljaninom u Novom Pazaru bila<br />
bi prevelik rizik koji ne bi bilo moguće objasniti biračima. “Nisam smeo<br />
da rizikujem jer mi to niko ne bi oprostio”, naveo je Ljajić, dodajući da bi<br />
takav gest izneverio veliki broj onih koji su na izborima glasali “više protiv<br />
Ugljanina nego za mene”. 458<br />
Kada je aktuelna vlast u Novom Pazaru sa priče o navodnim zloupotrebama<br />
tokom dugogodišnje vlasti, (nadležna komisija pominje sumu od<br />
čak sedam miliona eura), prešla na konkretne akcije, raskidanjem po grad<br />
štetne ugovore, pre svega o zakupu prostorija, došlo je do novog zahlađenja<br />
između SDA i SDP, pa i incidenata. Nakon jednog od njih, koji se odigrao<br />
početkom 2009. godine kada je Ugljanin sa grupom pristalica upao u<br />
kancelarije Bošnjačke liste u Domu kulture koje je grad pokušao da preuzme,<br />
u njihov sukob se uključio i Boris Tadić. Rezultat je sporazum koji su<br />
Ugljanin i Ljajić odvojeno potpisali i kojim su se obavezali da će zajedno<br />
raditi na razvoju Novog Pazara.<br />
Islamska zajednica, nastavak sukoba<br />
U aktuelnoj situaciji kada su vodeće bošnjačke partije postale deo političkog<br />
establišmenta u Beogradu, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji<br />
Muamer Zukorlić nametnuo se kao najozbiljniji kritičar odnosa Beograda<br />
prema muslimanima i Bošnjacima Sandžaka. Tokom 2008. godine dve<br />
islamske zajednice se nisu približile, iako je bilo više pokušaja da reše međusobne<br />
sporove i <strong>for</strong>miraju jedinstvenu versku organizaciju. Turska ambasada<br />
pokušala je da posreduje, ali Muamer Zukorlić i Adem Zilkić su<br />
ostali na svojim pozicijama.<br />
Pomak je primetan jedino u tome što je, u poređenju sa 2007. godinom,<br />
kada su održani odvojeni sabori dve zajednice, prošle bilo manje incidenata.<br />
I prošle godine je bilo sukoba oko kontrole i korišćenja verskih<br />
objekata i džamija u Sjenici, Prijepolju, Tutinu, kao i protesta zbog toga<br />
što su umesto 23 veroučitelja iz Zukorlićeve IZ nastavu deci u Sjenici i Tu-<br />
458 Tanjug, 21. jul 2008.
Sandžak: potencijal za nestabilnost<br />
349<br />
tinu počeli da drže predstavnici Zilkićeve IZ, mada pojedini od njih nisu ni<br />
imali potrebne diplome, tvrde Zukorlićeve pristalice.<br />
Sabor Islamske zajednice Srbije održan je 30. januara 2007, u Beogradu.<br />
Na Saboru je osnovan Rijaset Islamske zajednice Srbije, a za prvog reisa<br />
je izabran Hamdija Jusufspahić, bivši beogradski muftija. Oktobra 2007,<br />
Jusufspahić odlazi u penziju, a za novog reisa izabran je Adem Zilkić, imam<br />
iz Tutina i nekadašnji odbornik SDA u tutinskoj Skupštini opštine. Zilkić<br />
je oktobra 2008, reizabran za reis ul ulemu. Objediniteljski sabor Islamske<br />
zajednice u Srbiji održan je 27. marta 2007, u Novom Pazaru. Usvojen<br />
je Ustav IZ u Srbiji, koja ima četiri muftijstva: sandžačko, preševsko, novosadsko<br />
i beogradsko, Muamer Zukorlić, tadašnji sandžački muftija izabran<br />
je za glavnog muftiju, a za vrhovnog verskog poglavara ova zajednica<br />
priznaje reis ul ulemu Mustafu Cerića iz Sarajeva. Tokom 2008. godine i u<br />
Islamskoj zajednici u Srbiji održani su izbori za Sabor, a 12. jula Muamer<br />
Zukorlić ponovo izabran za glavnog muftiju. Zukorlićeva IZ nastavila je da<br />
optužuje državu, SDA, službe bezbednosti i neimenovane lokalne tajkune<br />
da stoje iza „paraverske“ Zilkićeve IZ. „Zilkićevci“, pak, tvrde da je Zukorlić<br />
izgubio podršku muslimana.<br />
Zukorlićeva IZ često se sukobljavala sa bivšim Ministarstvom vera koje<br />
je predvodio Radomir Naumov (DSS). Zukorlić je, u govoru povodom Kurban<br />
bajrama, optužio državu i navedeno Ministarstvo da krše <strong>prava</strong> muslimana<br />
i da stoje iza <strong>for</strong>miranja „paravjerske“ IZ Adema Zilkića. „U Srbiji<br />
danas ima obespravljenih muslimana, ali ne čini im država nepravdu.<br />
Dužni smo da jasno kažemo da Mešihat u Novom Pazaru radi zadovoljenja<br />
nečijih političkih ambicija zloupotrebljava zakonom garantovanu automoniju<br />
verskih zajednica“, odgovorilo je Ministarstvo vera. „Svaki dobronameran<br />
i pravnoljubiv slžbenik Islamske zajednice može da posvedoči da je<br />
u poslednje četii godine vlada Srbije, preko nadležnog ministarstva, uspostavila<br />
poštenu, iskrenu i delotvornu saradnju sa Islamskom zajednicom,<br />
bolju nego što je ikad bila u poslednjih 60 godina“. Mešihat je odgovorio<br />
da Ministarstvo ovim pismom potvrđuje sve njihove optužbe. Optužbe da<br />
„najviši organ IZ krši verska <strong>prava</strong> muslimana više je nego cinično i podse-
350 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
ća na Miloševićevo vreme kad je branio Albance od Albanaca, Mađare od<br />
Mađara, Bošnjake od Bošnjaka“. 459<br />
Na godišnjicu Objediniteljskog sabora, 27. marta prošle godine, Islamska<br />
zajednica u Srbiji usvojila je Deklaraciju kojom se osuđuje ugrožavanje<br />
verskih sloboda muslimana u Srbiji. “Od predsednika Republike i predsednika<br />
Vlade tražimo da se zaustavi permanentno ugrožavanje <strong>prava</strong><br />
muslimana i Islamske zajednice i preduzmu potrebne aktivnosti radi utvrđivanja<br />
odgovornosti aktera neustavnih i protivzakonitih aktivnosti prema<br />
Islamskoj zajednici”, piše u Deklaraciji. Na konferenciji za novinare u Beogradu<br />
tadašnji ministar vera Radomir Naumov (DSS) odbacio je ove optužbe.<br />
“Ministarstvo ne vidi kako je ugrozilo njihova prva. Možda time što<br />
apelujemo da prevlada razum i da nađu rešenje što pre”, istakao je ministar<br />
Naumov. 460<br />
Prethodno su, sredinom marta, optužbe o tome ko deli muslimane<br />
u Sandžaku razmenili Rijaset Islamske zajednice Bosne i Hercegovine i<br />
Ministarstvo vera Srbije. Rijaset IZ BiH, kome je predsedavao reis Mustafa<br />
Cerić, pozvao je i relevantne međunarodne organizacije da reaguju na<br />
“flagrantno kršenje ljudskih <strong>prava</strong> muslimana u Srbiji”. Rijaset je, kako je<br />
saopšteno, osudio “brutalne napade srbijanske policije na imame i vernike<br />
u Tutinu”, u nedelju 9. marta, prilikom pripremanja bine za najavljenu<br />
svečanost postavljanja kamena temeljca za izgradnju medrese. Rijaset<br />
je od vlasti u Beogradu zatražio i da, kako se navodi, poštuje svoj zakon<br />
o slobodi vere i pravu muslimana da svoja verska pitanja uređuju prema<br />
tradiciji svoje vere i prakse. U Tutinu je, inače, u nedelju 9. marta došlo<br />
do sukoba pripadnika dveju opcija unutar Islamske zajednice koje se međusobno<br />
ne priznaju. Do sukoba, čije širenje je sprečila policija, došlo je<br />
zbog svojatanja zemljišta u centru Tutina na kome je za ponedeljak 11.<br />
marta Zukorlićeva opcija najavila svečano polaganje kamena temeljca za<br />
medresu, čemu se usprotivila Islamska zajednica Srbije, čiji je poglavar reis-ul-ulema<br />
Adem Zilkić, tvrdeći da je zemljište njihovo i da je na njemu<br />
već postavljen temeljac za izgradnju medrese, a u gradnju do sada uloženo<br />
30.000 evra.<br />
459 Sandžak Danas, 4. januar 2008.<br />
460 Beta, 1. april 2008.
Sandžak: potencijal za nestabilnost<br />
351<br />
Ministarstvo vera Srbije odgovorilo je da je muslimane u Srbiji podelio<br />
i dalje ih deli Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Herecegovini. “Ministarstvo<br />
vera podseća javnost da je muslimane u Srbiji podelio i danas<br />
deli upravo onaj ko sada poziva vlasti u Beogradu da to ne čine”, kaže se u<br />
saopštenju. 461 Adem Zilkić je takođe optužio vrhovnog poglavara Islamske<br />
zajednice BiH Mustafu Cerića da je odgovoran za podele muslimana u Srbiji.<br />
“Cerić je kolovođa šejtanskih igara koji, gubeći uticaj na muslimane u<br />
Srbiji, gubi šanse da postane evropski muftija”, rekao je Zilkić. Prema Zilkiću,<br />
bosanski reis preko Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, kojom rukovodi<br />
glavni muftija Muamer Zukorlić, pokušava da dobije presudni glas<br />
muslimana Srbije za imenovanje na funkciju evropskog muftije. “Arapske<br />
zemlje <strong>for</strong>siraju Cerića, dok se Islamska zajednica Srbije oslanja na turski<br />
koncept islama zbog istorijskih, kulturnih i rodbinskih veza, ali i da bismo<br />
izbegli svaki uticaj vehabizma”, rekao je Zilkić. 462<br />
U prošloj godini je bilo i verbalnih poziva na pomirenje. Reis Islamske<br />
zajednice Srbije Adem Zilkić pozvao je glavnog muftiju IZ u Srbiji Muamera<br />
Zukorlića na dogovor o prevazilaženju sukoba. Zilkić je na konferenciji<br />
za novinare pozvao Zukorliča da “zarad Boga i ljudi” sednu za isti sto i prevaziđu<br />
sukob unutar Islamske zajednice. “U Islamskoj zajednici ima mesta<br />
za sve vernike. Ukoliko se dogovorimo kao ljudi i braća, udovoljićemo<br />
Bogu, a naši vernici će to sa zadovoljstvom prihvatiti”, rekao je Zilkić, koji<br />
je, međutim, ocenio da je IZ, na čijem je čelu on, nosilac kontinuiteta i legitimnog<br />
predstavljanja muslimana u Srbiji. 463<br />
Promena vlasti nije donela bitne novine u odnosu države prema IZ.<br />
IZ u Srbiji je nastavila da se obraća najvišim državnim institucijama u nameri<br />
da im bude priznato da su oni jedina verska organizacija muslimana<br />
na ovim prostorima. Više puta su se tim povodom obraćali predsedniku<br />
Tadiću koji se tokom predizborne kampanje založio za jedinstvenu IZ. Nakon<br />
incidenta u Prijepolju kada je policija sprečila funkcionere Zukorlićeve<br />
IZ da uđu u prostorije Medžlisa (lokalnog odbora), Mešihat je zatražio<br />
od predsednika Srbije Borisa Tadića da se toj zajednici obezbede sva zako-<br />
461 B92, 13. mart 2008.<br />
462 Građanski list, 31. avgust 2008.<br />
463 Beta, 5. maj 2008.
352 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
nom zagarantovana <strong>prava</strong>.”Podižemo svoj glas sa sve manje nade da ćemo<br />
biti shvaćeni iako želimo verovati da još nisu iscrpljene sve mogućnosti da<br />
muslimani u Srbiji budu faktor stabilnosti”, navedeno je u pismu Tadiću,<br />
kojim se iskazuje i “nemerljivo nezadovoljstvo pripadnika Islamske zajednice<br />
zbog diskriminatorskog odnosa”. 464<br />
Zbog navodnog mešanja u rad Islamske zajednice aktuelne srpske vlasti<br />
je kritikovao i reis Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić. Cerić je, u<br />
čestitki povodom ponovnog izbora Muamera Zukorlića za glavnog muftiju<br />
u Srbiji, ocenio da su srbijanske vlasti pokušale da vrednosti te zajednice<br />
stave u službu politike. “Njihov pokušaj da obezvrede islamsku tradiciju<br />
Bošnjaka i njihovo sramno nastojanje da naše vrednosti stave u službu<br />
politike, koja je nebrojeno puta u zadnjih sto godina kršila osnovna <strong>ljudska</strong><br />
<strong>prava</strong> Bošnjaka, kod nas izaziva osećaj stida. Ipak, ponosni smo jer vas<br />
nisu uspeli pokolebati na putu slobode i časti”, naveo je Cerić 465 . Poglavar<br />
Islamske zajednice u BiH, koga za verskog poglavara priznaju i vernici IZ<br />
u Srbiji, izrazio je uverenje da će Islamska zajednica u Srbiji sa sedištem u<br />
Novom Pazaru biti faktor mira i stabilnosti ne samo u Sandžaku i Srbiji,<br />
već i na celom Balkanu.<br />
Zbog problema sa imenovanjem veroučitelja, ali i celokupnog položaja<br />
IZ, Muamer Zukorlić se početkom septembra prošle godine ponovo obratio<br />
predsedniku Tadiću. Ocenjujući da su pojedini veroučitelji u Tutinu i<br />
Sjenici imenovani nezakonito, Zukorlić je od Tadića zatražio da preduzme<br />
potrebne mere. On je u pismu Tadiću naveo da je dva puta od Ministarstva<br />
za prosvetu koje, “prećutno podržava ovu pojavu”, tražio da zaštiti zakonito<br />
sprovođenje islamske veronauke u ovim školama. Direktori škola u<br />
ovim gradovima za veroučitelje su imenovali predavače koje je predložila<br />
suprotstavljena Islamska zajednica Srbije na čijem je čelu Adem Zilkić. “Od<br />
Vas očekujemo da preduzmete potrebne mere u cilju zaštite Ustavom i Zakonom<br />
garantovanih <strong>prava</strong> muslimana u Srbiji, a oni će, kao i do sada, biti<br />
faktor mira i stabilnosti ove zemlje”, napisao je tada Zukorlić. Tadić je u odgovoru<br />
naveo da se zalaže za dosledno poštovanje Ustava i zakona, koji jasno<br />
i precizno regulišu pitanja rada i delovanja verskih zajednica. “Prema<br />
464 Tanjug, 22. jun 2008.<br />
465 Danas, 7. jul 2008.
Sandžak: potencijal za nestabilnost<br />
353<br />
zakonu crkve i verske zajednice su ravnopravne i odvojene od države, slobodne<br />
i samostalne da uređuju svoju unutrašnju organizaciju. Ustavom<br />
su zajemčena individualna i kolektivna <strong>prava</strong> nacionalnih manjina, pa samim<br />
tim i muslimana, a oni sami treba da odlučuju o pojedinim pitanjima<br />
vezanim za svoju kulturu i obrazovanje, u skladu sa zakonom”, navodi se u<br />
Tadićevom pismu. Portparol IZ u Srbiji Sead Šaćirović je, na konferenciji za<br />
novinare u Novom Pazaru, rekao da se u Tadićevom pismu naziru “dvojni<br />
standardi i šupljine”, i da se ostavlja prostor za manipulaciju.<br />
“Ostavlja se prostor za manipulisanje onim snagama koje imaju za cilj<br />
da unište i sruše Islamsku zajednicu u Srbiji. Tadić se poziva na zakone,<br />
a mi smo očekivali da će on, shodno svojim ovlašćenjima, narediti ministarstvima<br />
da poštuju i primenjuju zakone”, rekao je Šaćirović. On je izrazio<br />
nadu da će predsednik Tadić pomoći u rešavanju problema nastalih u<br />
održavanju časova veronauke i podsetio “Tadić je tokom predizborne kampanje<br />
u Novom Pazaru i okolnim gradovima dao javna obećanja da će se<br />
zalagati za sprovođenje zakona o crkvama i verskim zajednicama, u kojem<br />
se navodi da Islamska zajednica može biti samo jedna i jedinstvena u ovoj<br />
državi”. 466<br />
Nezadovoljan odgovorima bivše i sadašnje vlasti, Mešihat IZ u Srbiji<br />
zapretio je obraćanjem međunarodnim institucijama, Komisiji za <strong>ljudska</strong><br />
i manjinska <strong>prava</strong> Saveta Evrope i Međunarodnom sudu za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong><br />
u Strazburu. Mešihat je <strong>for</strong>mirao radnu grupu čiji je zadatak da sačini<br />
program internacionalizacije problema kršenja verskih <strong>prava</strong> muslimana<br />
u Srbiji, što je muftija Zukorlić objasnio time da se državni organi već godinu<br />
dana oglušuju o njihove pozive da u skladu sa Ustavom i aktuelnim<br />
zakonima rešavaju probleme i priznaju pravo verske organizacije koju on<br />
predvodi. “Ministarstvo vjera je uredilo da se ta paravjerska organizacija<br />
tretira kao tradicionalna, što je mimo zakona, a konkretno mimo Pravilnika<br />
o upisu u Registar. Istovremeno, državni organi su odbacili zahtjev Crnogorske<br />
pravoslavne crkve da bude registrirana. To samo potvrđuje naš<br />
glas da su u pitanju diskriminacija i dvojni standardi i da od ustavnog<br />
principa o ravnopravnosti vjerskih zajednica nema ništa. Po tom pitanju<br />
466 Studio B, 26. septembar 2008.
354 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
učinjeno je prvo pravno i duhovno <strong>nasilje</strong> nad Islamskom zajednicom”,<br />
smatra Zukorlić. 467<br />
Komentarišu i izjavu glavnog muftije Islamske zajednice u Srbiji Muamera<br />
Zukorlića da ‘’aktuelna vlast u Beogradu ne poštuje <strong>prava</strong> islamskih<br />
vernika’’, reis-ul-ulema Islamske zajednice Srbije Adem Zilkić je ocenio da<br />
je to je samo ‘’očajnički potez jednog gubitnika koji nema ama baš ni jedan<br />
argument za ono što govori’’. „Kako to država Srbija ne poštuje <strong>prava</strong><br />
islamskih vernika kad mu ta ista država svakog meseca daje 650.000 dinara<br />
za Medresu, kad mu ta ista država plaća profesore na Islamskom univerzitetu,<br />
kad mu je ta država oprostila sve dugove za Fond PIO za njegove<br />
službenike, kad toleriše nelegalan rad njegovog univerziteta – pita reis Zilkić<br />
dodajući da se ‘’ni u kom slučaju u Srbiji ne oseća građaninom drugog<br />
reda’’ i da Zukorlić ‘’nema nikakvih argumenata pred međunarodnom zajednicom<br />
za ‘’internacionalizaciju’’ verskih <strong>prava</strong> muslimana u Srbiji’’. 468<br />
Po ustaljenoj praksi, oba muslimanska praznika, ramazanski i kurban<br />
Bajram prošle godine su odvojeno obeležavale IZ koje predvode Zilkić i<br />
Zukorlić. IZ u Srbiji ponovo je pozvala muslimane da ne plaćaju pretplatu<br />
RTS zato što je državna TV “antimuslimanska”. Razlog za nezadovoljstvo<br />
ponovni prenos centralne svečanosti Ramazanskog bajrama iz beogradske<br />
Bajrakli džamije, koju vodi Zilkićeva IZ i izveštavanje o ovom prazniku. U<br />
više in<strong>for</strong>mativnih emisija ramazanski Bajram nazivan je Kurban bajramom.<br />
RTS se izvinio, ali i osudio Zukorlićev poziv na bojkot pretplate. 469<br />
U organizaciji IZ u Srbiji, iz Novog Pazara na hadž u Meku krenuo je<br />
171 hodočasnik. Na svečanom ispraćaju u centru grada, muftija Zukorlić<br />
oštro je napao i DS, “koju su bez ikakve računice podržavali muslimani<br />
Bošnjaci u Sandžaku”. “Ubuduće nijedna politička opcija neće moći da dobije<br />
blanko podršku muslimana u Sandžaku. Nikoga nećemo podržavati<br />
samo zato što pripada nekoj partiji, ali ćemo pratiti kako radi i narod će se<br />
sa njima obračunavati. Ukoliko ne žele ponovo da upiremo prstom, moraju<br />
biti sasvim pošteni”, poručio je Zukorlić. 470<br />
467 Danas, 18-19. oktobar 2008.<br />
468 Glas javnosti, 25. novembar 2008.<br />
469 Sandžak Danas, 3. oktobar 2008.<br />
470 Sandžak Danas, 21. novembar 2008.
Sandžak: potencijal za nestabilnost<br />
355<br />
Vehabije<br />
Poslednjih godina među sandžačkim muslimanima pojavila se grupa vernika<br />
koja rigidnije tumači i praktikuje islam i koje javnost naziva vehabijama.<br />
Procene o broju vehabija ne postoje, jer to nije jasno organizovana<br />
i strukturisana grupa. Lokalno stanovništvo u početku je na vehabije, koje<br />
se ističu specifičnim izgledom i oblačenjem, dužim bradama, kraćim pantalonama,<br />
a žene su im “pokrivene”, gledalo u čudu i sa strahom, ali su se<br />
navikli. Vehabije su u pojedinim džamijama pokušavale da nametnu svoj<br />
način klanjanja, ali, kako im uglavnom nije uspevalo, povlačili su se. Do<br />
prvih ozbiljnijih incidenata je došlo tokom 2006. godine kada nisu dozvolili<br />
održavanje koncerta grupe “Balkanika” u Novom Pazaru i kada je, nakon<br />
sukoba sa imamom i vernicima u Arab džamiji u cenru grada, došlo<br />
do pucnjave.<br />
Tokom 2007. godine uhapšene su dve grupe vehabija, čiji su pripadnici<br />
optuženi za terorizam. Suđenje prvoj grupi uhapšenoj nakon što je policija<br />
16. marta 2007. godine u selu Žabren, SO Sjenica, na planini Ninaja<br />
pronašla kamp vehabija, u kome se nalazio propagandni materijal, naoružanje,<br />
hrana, počelo je januara 2008. godine. U toj grupi se nalaze: Senad<br />
Ramović, zvani Becan, Jasmin Smailović, zvanil Bilal, Adnan Hota, Nedžad<br />
Memić, Fuad Hodžić, zvani Fića, Mirsad Prentić zvani Beko, Erhan Smailović<br />
zvani Ekica, Senad Vejselović zvani Senko, Vahid Vejselović zvani Abdul<br />
Vahid, Mehmed Koljšija zvani Dino, Husein Čuljak, Aldin Pulić zvani Puljko,<br />
Bekto Memić, Safet Bećirović zvani Safko-Masko i Damir Berba zvani<br />
Abdurahman i Mesar.<br />
Optužnica za terorizam i nedozvoljeno držanje oružja podignuta je<br />
protiv: Senada Ramovića, Jasmina Smailovića, Adnana Hota, Nedžada Memića,<br />
Fuada Hodžića, Mirsada Prentića, Erhana Smailovića, Senada Vejselovića,<br />
Vahida Vejselovića, Mehmedina Koljšija, Huseina Čuklja, Aldina<br />
Pulića, Bekta Memića, Safeta Bećirovića i Damira Berbe. Ramović se tereti<br />
i za ubistvo u pokušaju. Specijalno tužilaštvo tvrdi da su optuženi planirali<br />
ubistvo Zukorlića, 3. marta 2007. godine, od čega su odustali jer je naišla<br />
policija. Osim toga, planirali su napade na zgradu policije u Novom Paza-
356 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
ru, dve novopazarske džamije, a ciljeve su imali i u Beogradu – američku<br />
ambasadu, zgradu “Beograđanka” i hotel “Park”.<br />
Suđenje je počelo sredinom januara 2008. godine. Vehabije su odbacili<br />
sve navode optužnice, tvrdeći da nisu teroristi, i da im “smeštaju” muftija<br />
Zukorlić i državna bezbednost. Suđenje ovoj grupi vehabija je u završnoj<br />
fazi i presuda se može očekivati u proleće 2009. Na početku suđenja, prvooptuženi<br />
Senad Ramović je rekao da je “optužnica zasnovana na mržnji<br />
prema muslimanima i islamu. Predstavljeni smo kao teroristi, kao da mi<br />
imamo još neku državu pored ove u kojoj živimo. Kao da smo vanzemaljci<br />
zato što nosimo brade i kratke pantalone. Ne priznajem ništa, mi smo<br />
se branili”. Senad Ramović je na prvom pojavljivanju pred Specijalnim sudom<br />
za sve optužio muftiju Muamera Zukorlića, nazivajući ga “agentom<br />
CIA”. Tvrdeći da je “optužnica takva kao da ju je napisao Zukorlić ili sam<br />
Buš”, Ramović je kazao da je “muftija kriv za sve ono što se u poslednje<br />
vreme događa u Novom Pazaru”, dodajući da se pripremao za odbranu od<br />
njega i njegovih sledbenika u slučaju napada. 471<br />
Suđenje drugoj grupi vehabija pred Specijalnim sudom u Beogradu<br />
počelo je 17. decembra 2008. Ovu grupu čine Adis Murić, Nedžad Bulić,<br />
Bajram Aslani (28) i Enes Mujanović, kojima se pripisuje da su od maja do<br />
septembra 2007. godine stvorili zločinačko udruženje, u cilju sticanja verske<br />
i političke moći na teritoriji Srbije, Makedonije i BiH. Tužilaštvo navodi<br />
da je grupa planirala podmetanje eksploziva i <strong>nasilje</strong> nad građanima Srbije,<br />
kako bi izazvala osećanje straha. Pred sud su izvedeni Murić i Mujanović,<br />
jer su Bulić i Aslani u bekstvu. Grupa je, prema navodima optužnice,<br />
prikupljala literaturu, filmove i fotografije u kojima se veličaju terorističke<br />
akcije širom sveta i poziva na <strong>nasilje</strong>. Osim obuke za rukovanje oružjem i<br />
eksplozivom, u računar su uneli program obuke za upravljanje avionima.<br />
Po ugledu na već izvedene slučajeve terorizma, grupa se obučavala za buduće<br />
terorističke akcije, a navodno je planirala podmetanje eksploziva na<br />
Gradskom stadionu u Novom Pazaru.<br />
Štab udruženja, kako piše u optužnici, bio je u zakupljenom prostoru<br />
u delu privatne kuće u Ulici Moše Pijade b.b. u Novom Pazaru i u jednoj<br />
kući u Kosovskoj Mitrovici. Murić i Mujanović su takođe odbacili navode<br />
471 Večernje novosti, 15. januar 2008.
Sandžak: potencijal za nestabilnost<br />
357<br />
optužnice. „Ovo je pisao teroristički srpsko-kosovski četnik koji ispoljava<br />
mržnju prema muslimanima. Tužilac mi liči na američkog slugu, a ne na<br />
Srbina”, izjavio je Murić na početku suđenja. Drugooptuženi Mujanović je<br />
izjavio da navodi optužnice nisu tačni. „Dobio sam od Adisa poruku da<br />
odem do stadiona i vidim koliko ima policije. Otišao sam i snimio policiju<br />
mobilnim telefonom”, ispričao je Mujanović, tvrdeći da Murić nije mislio<br />
ništa ozbiljno da uradi, jer on voli da „se zeza i izmišlja”. Mujanović je porekao<br />
svoj iskaz iz istrage, kada je tvrdio da je Murić hteo da postavi bombu<br />
na stadionu, rekavši da je bio zbunjen. 472<br />
U suštini, ovaj krivični predmet kojim su optuženi predstavljeni kao<br />
državni neprijatelji, ne može se posmatrati izvan konteksta u kojem se region<br />
Sandžaka nalazi. Beograd pokušava da preko ovog slučaja potvrdi<br />
tezu da je „islamski fundamentalizam“ odgovoran za raspad Jugoslavije i<br />
da je konstatna pretnja stabilnosti Srbije.<br />
Pripadnici ehli sunet-a koji su se pojavili u Sandžaku u početku su bili<br />
miljenici islamske zajednice, da bi u nekom kasnijem periodu došlo do<br />
izvesnih nesporazuma ili neslaganja. Ta neslaganja koja imaju isključivo<br />
religijski karakter, kulminirala su u novembru 2006. godine kada je došlo<br />
do pucnjave u džamiji posle molitve, a nakon toga i ranjavanja trojice<br />
pripadnika ehli sunet-a ispred same džamije u Novom Pazaru. Nadležni<br />
državni organi su verovatno neozbiljno shvatili ceo ovaj događaj pa su počinioci<br />
ovog krivičnog dela koje bi trebalo tretirati kao ubistvo u pokušaju<br />
i to trostruko, kaznili izuzetno blago.<br />
Za razliku od toga, petnaestorici svedoka tog događaja, bez obzira na<br />
veroispovest, koji su se prijavili da svedoče na zahtev radnika Policijske<br />
uprave – radi se, inače, o pripadnicima ehli sunet-a – izrečene su im zatvorske<br />
kazne od 15 do 25 dana, zbog navodnog kršenja javnog reda i<br />
mira. Nesumnjivo je da ovde leže koreni svih daljih zbivanja koja dovode<br />
do procesuiranja krivičnog predmeta vehabija. Država je mogla sve to da<br />
spreči, ali iz nekih razloga nije htela ili je pak, na sve to nespretno reagovala.<br />
No, njena najveća greška se manifestuje upravo sada, u predmetu vehabija,<br />
jer je, nesmotreno ili namerno, ušla je u arbitriranje u nesporazumu<br />
koji je nastao u okviru islamske veroispovesti.<br />
472 Politika, 18. decembar 2008.
358 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
Arbitriranje je prevela na krivično-pravni teren i to „protiv ustavnog<br />
uređenja i vršenjem terorizma“, za šta nema valjanih dokaza. Iako su svi<br />
optuženi u ovom predmetu naglašeno verski opredeljeni i, u principu, miroljubivi<br />
ljudi, manipulacijama i radikalizacijom oni već 26. meseci leže u<br />
pritvoru bez valjanih zakonskih razloga. Osnovni razlozi koje sud navodi,<br />
jeste to što žive u neposrednoj blizini sa Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom<br />
i administrativnom linijom prema Kosovu, odnosno da navodno<br />
mogu pobeći, kriti se i tako dalje. Oni su još uvek u pritvoru. Očekuje se<br />
i eventulna izmena optužnice, a presuda se očekuje u junu 2009. godine.
Sandžak: potencijal za nestabilnost<br />
359<br />
Zaključci i preporuke<br />
Izbori održani u Srbiji prošle godine u Sandžaku su protekli mirno, što<br />
je značajni napredak u odnosu na prošle godine, kada su fizički i obračuni<br />
vatrenim oružjem bili uobičajeni deo izbornog “folklore”. U tim slučajevima<br />
je bilo i poginulih i ranjenih, te je sama činjenica da su lokalni,<br />
predsednički i parlamentarni izbori u sandžačkim opštinama prošli mirno,<br />
veoma pozitivan pomak. Pozitivno je i to što u republičkoj vladi i organima<br />
ima sve više Bošnjaka, ali nije dobro to što to “običnim” građanima<br />
Sandžaka još ne donosi boljitak već je očigledno reč o političkoj trgovini i<br />
zadovoljavanju stranačkih apetita. Kada se ovome dodaju i povremeni ispadi,<br />
poput izjave Velimira Ilića, lidera Nove Srbije u Skupštini Srbije da<br />
je uvreda za Karađorđa i srpstvo to što Rasim Ljajić šalje pozivnice za proslavu<br />
Sretenja, vidi se da odnos prema pripadnicima manjina, čak i onima<br />
koji su dokazali “lojalnost” ne ide lako.<br />
Aktuelno Ministarstvo vera, za razliku od prethodnog, ne trudi se da<br />
arbitrira u sukobu između dve islamske zajednice. To jeste dobro, ali nije<br />
dobro što i dalje postoje dve islamske zajednice. Učešće Bošnjaka u policiji<br />
i pravosuđu i dalje ne odgovara etničkom sastavu opština Sandžaka i tu<br />
država, uprkos silnim obećanjima, nije puno učinila. Lokalne vlasti u pojedinim<br />
slučajevima bez ikakvih suštinskih razloga sprečavaju čak i najbezazlenije<br />
i potpuno zakonite poteze do kojih je stalo bošnjačkoj strani. Više<br />
zahteva bošnjačkih partija i LDP o uvođenju bosanskog jezika i latiničnog<br />
pisma u službenu upotrebu, pored srpskog i ćirilice, u Priboju i Prijepolju<br />
nisu prošli, mada Zakon to dozvoljava i nalaže u sredinama u kojima<br />
nacionalne manjine čine toliki procenat. Zanimljivo je da su se uvođenju<br />
bosanskog usprotivile ne samo SRS, DSS, NS već i DS. Na prošlogodišnjoj<br />
sednici SO Priboj većina je (SRS, DSS, NS, SPS, GG „dr Ćetković Dragan) ponovo<br />
odbila uvođenje bosanskog i latinice ravnopravno sa srpskim i ćirilicom.<br />
Lokalni odbor SDP podneo je tim povodom tužbu Ustavnom sudu,<br />
a poslanik LDP iz Priboja Kenan Hajdarević se obratio Ministarstvu za manjinska<br />
i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>. „Pitanje je da li država Srbija i njeni organi vlasti,
360 srbija 2008 : vi bauk decentralizacije<br />
u ovom slučaju SO Priboj želi da poštuje zakone i Ustav Srbije. Očigledno<br />
ne žele“, kaže Hajdarević. 473<br />
Da na lokalu pojedine stranke koje se <strong>for</strong>malno zalažu za ravnopravnost<br />
i multietničnost suštinski blokiraju takve procese pokazuje i gradnja<br />
spomen obeležja Bošnjacima otetim i ubijenim iz voza Beograd – Bar u<br />
mestu Štrpci, 27. februara 1993. Nekoliko dana pre 15-godišnjice otmice,<br />
u Prijepolju je počela gradnja spomen obeležja. Odluku o gradnji usvojila<br />
je SO Prijepolja još 2005. godine, ali je gradnja počela tek prošle godine.<br />
Ubrzo su DSS, DS, NS i Socijal<strong>demokratija</strong> zatražili obustavu gradnje jer<br />
su radovi počeli „bez konačne saglasnosti Opštinskog veća“. Odbornicima<br />
ovih partija smetaju dimenzije spomenika kao i to što se pominju imena<br />
stradalih iz drugih opština, a ne samo iz Prijepolja. „Gradnjom spomen<br />
obeležja svim nastradalim putnicima u Štrpcima pod izgovorom da žrtve<br />
ne treba razdvajati nalogodavci početka gradnje takvog spomen obeležja<br />
na određeni način indirektno odgovornost za taj zločin, sadašnjim i budućim<br />
generacijama prebacuju na naš grad i građane ove oštine“, navodi<br />
se u pismu 29 odbornika DSS, DS, NS i Socijal<strong>demokratija</strong> u bivšem sazivu<br />
SO Prijepolje. 474 Sigurno je da ovakvi potezi ne bi prošli bez „zelenog svetla“<br />
stranačkih centrala.<br />
Ekonomska kriza bi mogla da podrije relativnu stabilnost regije u<br />
političkoj sferi. U Sandžaku sve više građana živi na rubu egzistencije, a<br />
stranih investicija gotovo da i nema. U takvoj situaciji, pre svega mlađi<br />
Bošnjaci, podložni su uticaju ekstremnih vehabija, čiji uticaj može biti zaustavljen<br />
jačanjem zvanične Islamske zajednice, stabilizacijom odnosa<br />
među bošnjačkim partijama, poboljšanjem standarda i obrazovanja.<br />
473 Sandžak Danas, 29. avgust 2008.<br />
474 Sandžak Danas, 21. mart 2008.
361<br />
VII<br />
Nacionalne<br />
manjine
362
363<br />
Nacionalne manjine<br />
mera demokratije<br />
Odnos države prema manjinama<br />
U Srbiji, osam godina nakon oktobarskog prevrata, još uvek ne postoji<br />
koherentna i promišljena manjinska politika. Proces izgradnje manjinskog<br />
zakonodavstva je usporen, neki procesi, recimo u oblasti (privatizacije)<br />
medija, su stopirani, o nekim pitanjima, poput garantovanih mandata,<br />
nema ozbiljne javne debate, kasni se u realizaciji dekade Roma, odnosi<br />
unutar pojedinih zajednica se izvana antagonizuju. Na drugoj strani zahtevi<br />
za vecim stepenom vojvođanske autonomije nailaze na oštre kritike,<br />
što ne samo da jača uverenje pojedinih predstavnika manjina da je autonomija<br />
srpsko-srpsko pitanje, nego ih navodi da rešenje za svoju zajednicu<br />
traže po uzoru na srpsku zajednicu na Kosovu. Pošto nema političke volje<br />
da izradi uspešna dugoročna strategija rešavanja manjinskog pitanja, manjine<br />
će biti prinuđene da se, u cilju postizanja zadovoljavajućih rešenja,<br />
obraćaju međunarodnim <strong>for</strong>umima.<br />
Ako bi smo za 2008. godinu tražili neki detalj koji na dobar način ilustruje<br />
srbijansku politiku prema manjinama, teško bi se mogao naći bolji<br />
i ilustrativniji primer od broja potpisa koji manjinske stranke moraju da<br />
pribave, kako bi učestvovale na parlamentarnim izborima.<br />
Da podsetimo, u nameri da strankama nacionalnih manjina olakša<br />
učešće na izborima Republička izborna komisija je, za izbore koji su održani<br />
krajem januara 2007. godine, donela odluku kojom je smanjen broj sudski<br />
overenih potpisa sa deset na tri hiljade potpisa. Već tada su pojedine<br />
partije manjina (Demokratska stranka vojvođanskih Mađara, na primer)<br />
upozorile da je to učinjeno bez ikakvog pravnog osnova i suprotno Zakonu<br />
o izborima. Petnaest meseci kasnije, a samo nekoliko nedelja pre održavanja<br />
parlamentarnih izbora (u maju 2008), Ustavni sud Srbije je, na ini-
364 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
cijativu Srpske radikalne stranke, poništio pomenutu odluku Republičke<br />
izborne komisije.<br />
Odluka Ustavnog suda je, kao što se i moglo očekivati, izazvala različite<br />
reakcije. Jedni su govorili da je odluka “sramna” i da “posle ovoga nacionalne<br />
manjine teško da mogu Srbiju da osećaju kao svoju zemlju, jer<br />
je to”, kako je izjavio Rajko Đurić, predsednik Unije Roma Srbije, “velika<br />
uvreda za nas i zbog toga ćemo se žaliti UN, OEBS i drugim relevantnim<br />
međunarodnim organizacijama” 475 . “Ovo je neozbiljno”, ocenio je Riza Halimi<br />
iz Partije za demokratsko delovanje, dok je Skender Destani, lider Demokratske<br />
unije doline, izjavio da su ovakvom odlukom albanske partije<br />
onemogućene da “učestvuju na parlamentarnim izborima, jer nije moguće<br />
sakupiti deset hiljada potpisa za tri nedelje” 476 . Drugi su, opet, isticali da<br />
je odluka u skladu sa zakonom i da drugačiju odluku Ustavni sud nije ni<br />
mogao doneti. Po rečima Tamaša Korheca, pokrajinskog sekretara za upravu,<br />
propise i nacionalne manjine, Ustavni sud je, s pravne tačke gledišta,<br />
doneo ispravnu odluku. Korhec, međutim, nije propustio priliku da naglasi<br />
kako Skupština Srbije nije poštovala ustav i na vreme promenila izborni<br />
zakon, kako stranke manjina ne bi bile diskriminisane. 477 Podsećajući da<br />
je na ovaj način otežano učešće manjina u parlamentu, Hrvatsko-bunjevačko-šokačka<br />
stranka je na zgradu stranke okačila tablu sa natpisom “Tražimo<br />
ista <strong>prava</strong> kao Srbi u Hrvatskoj”. Posle nekoliko dana nepoznata lica<br />
475 “Stranke manjina zatečene”, Dnevnik, 10. april 2008. Ovakva odluka Ustavnog<br />
suda je iznenadila manjinske partije, ali ne sve partije i koalicije manjina.<br />
Lideri Mađarske koalicije, kao i Liga socijaldemokrata Vojvodine, su poručile<br />
da su spremne da svoju stranačku infrastrukturu stave na raspolaganje svim<br />
manjinskim strankama kako bi prikupile potrebne potpise, predale svoju<br />
kandidaturu i učestvovale na izborima. I nevladine organizacije – Centar za<br />
kulturnu dekontaminaciju i Građanske inicijative – organizovale su prikupljanje<br />
potpisa kako bi albanskim partijama omogućile izlazak na izbore.<br />
476 “Radikali iskoristili nemar demokratske opozicije”, Danas, 10. april 2008.<br />
Ambasadori SAD i Velike Britanije poručili su Albancima da izađu na izbore. “Nama<br />
je na razgovorima u Prištini jasno rečeno da Albanci sa juga Srbije svoja <strong>prava</strong><br />
treba da ostvare kroz institucije države Srbije i zato mi nastupamo u koaliciji sa<br />
PDD, rekao je S. Destani. “Neizvestan poziv biračima”, Danas, 7. april 2008.<br />
477 “Stranke manjina zatečene”, Dnevnik, 10. april 2008.
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
365<br />
su uklonila tablu, a iz stranke je poručeno “da nam je ovim vandalskim činom<br />
poslata poruka da nemamo <strong>prava</strong> tražiti pripadajuća nam <strong>prava</strong> i da<br />
još dugo moramo čekati da postanemo ravnopravni građani ove države,<br />
kojoj smo uvek bili lojalni”. 478<br />
Esad Džudžević, predstavnik Bošnjačke liste za evropski Sandžak, je<br />
izjavio da je “odluka očekivana, ali sporna”, najpre zbog toga što se izborni<br />
uslovi menjaju pošto su već raspisani izbori i, drugo, da se njome krši<br />
ustav, jer se snižava dostignuti nivo manjinskih <strong>prava</strong>. Na ovu činjenicu, a<br />
zapravo ustavnu odredbu, pozvala se i Vesna Rakić Vodinelić, koja je u svojoj<br />
analizi pomenute odluke naglasila da je najmanje “što je pri ovakvom<br />
stanju stvari, Ustavni sud mogao da odluči jeste da primeni normu o stečenim<br />
pravima i da odmeri dva suprotstavljena interesa: interes da primena<br />
podzakonskog akta bude obustavljena zato što on nije u skladu sa Zakonom,<br />
za koji opet nije izvesno da li je u skladu sa ustavom i interes da štiti<br />
stečena <strong>prava</strong> i pravnu sigurnost, te da ne menja pravila izborne utakmice<br />
usred te utakmice. Da je neposredno primenio čl. 20 st. 2 Ustava Srbije,<br />
sud ne bi imao pravnog osnova za izricanje privremene mere”. 479<br />
Ministarstvo za <strong>ljudska</strong><br />
i manjinska <strong>prava</strong><br />
Odlukama Republičke ustavne komisije i Ustavnog suda ne samo da su<br />
prekršena pravila dobro uređenog društva u kojima izvršni organi ne<br />
mogu preuzimati ulogu zakonodavca, a izborni se uslovi ne mogu menjati<br />
478 “Kome smetaju zahtevi za ravnopravnost”, Danas, 24. april 2008.<br />
479 “Evo ti paragraf pa zagrabi”, Danas, 15. april 2008. Vesna Rakić Vodinelić je<br />
podsetila da je problem u tome što se sudsko odlučivanje ne svodi samo na<br />
<strong>for</strong>malnologičko zaključivanje. Jer, da bi sud doneo odluku mora uzeti u obzir i<br />
druga pravila tumačenja – istorijsko, sistematsko, sociološko, ciljno, te da mora<br />
obrazložiti sve, a ne samo poneke uslove za primenu normi, što Ustavni sud nije<br />
učinio. Da je, na primer, posegnuo za sistematskim tumačenjem sud bi morao dati<br />
prednost normama neposredne primene (norme o ljudskim i manjinskim pravima),<br />
a ne normi posredne primene (saglasnost podzakonskog akta sa zakonom).
366 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
u godini izbora (a kamoli u toku izbora), nego je na ilustrativan način<br />
demonstrirano da u Srbiji, osam godina nakon oktobarskog prevrata, još<br />
uvek ne postoji koherentna, promišljena manjinska politika i da sistematsko<br />
i dugoročno rešavanje pitanja manjina ne može počivati na improvizacijama,<br />
ad hoc rešenjima i prilagođavanju institucionalnih rešenja<br />
kratkoročnim interesima političkih aktera. Da pomenuta politika ne postoji<br />
pokazalo se i u slučaju <strong>for</strong>miranja Ministarstva za <strong>ljudska</strong> i manjinska<br />
<strong>prava</strong>. Politički predstavnici manjina, ali ne samo oni, zahtevali su da<br />
se, prilikom disolucije Državne zajednice Srbija i Crna Gora, sačuva ministarstvo<br />
za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong>, ali njihovim zahtevima tada nije<br />
udovoljeno.<br />
Umesto ministarstva, <strong>for</strong>mirana je Služba za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong><br />
čijim funkcionisanjem manjine nisu bile zadovoljne. Prilikom skupštinske<br />
rasprave o Predlogu zakona o ministarstvima podnet je amandman da<br />
se predloženi broj ministarstava smanji sa 24 na 23 ministarstva, te da se,<br />
umesto posebnog ministarstva za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong>, <strong>for</strong>mira Ministarstvo<br />
pravde, ljudskih i manjinskih <strong>prava</strong>. Predstavnik poslaničke grupe<br />
Za evropsku Srbiju (ZES), u čije je ime i podnet amandman, obrazložio je<br />
predlog principom racionalizacije i srodnošću materija koje se odnose na<br />
pravdu i <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong>.<br />
Svoj stav prema ovom predlogu poslanici manjina su iskazali tako što<br />
su napustili sednicu, jer nisu želeli da učestvuju u daljoj raspravi. Balint<br />
Pastor, šef poslaničke grupe manjina, je izjavio da njihov klub nije bio<br />
konslutovan o ovom predlogu, da je reč o nekorektnom gestu, da ministarstvo<br />
za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong> treba da postoji i da na njegovom čelu ne<br />
treba da bude pripadnik bilo koje manjine, nego većinskog naroda. 480 “Po-<br />
480 “Rekao sam šefu poslaničkog kluba DS da broj ministarstava ne treba smanjivati<br />
tako što će se ukinuti ministarstvo za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong>... Loša je praksa<br />
kada se svako ministarstvo bavi manjinskim pitanjima, jer tada se, u stvari, niko<br />
ne bavi njima”. “Demokratska stranka će povući sporni amandman”, Građanski<br />
list, 2 jul 2008. Predstavnici opozicije su, takođe, kritikovali predlog, jer vlada sa<br />
24 ministarstva neće moći, po njihovom mišljenju, da vodi socijalno odgovornu<br />
politiku. “Ova vlada neće biti efi kasna i funkcionalna. S ovolikim brojem<br />
ministarstava ulazimo u period <strong>for</strong>miranja slabe vlade, ključne odluke će se donositi<br />
ne u Nemanjinoj 11, već u Predsedništvu Srbije na Andrićevom vencu”, izjavio je
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
367<br />
što računaju na naše glasove, a nisu nas konsultovali o spornom amandmanu”,<br />
poslanici iz redova Saveza vojvođanskih Mađara su poručili da će<br />
preispitati svoju podršku predlogu zakona o ministarstvima. Pošto bez podrške<br />
poslanika iz redova manjina pomenuti zakon ne bi mogao biti usvojen,<br />
predlagači su povukli sporni amandman. Pošto su mišljenja o ovom<br />
problemu bila podeljena i mi smo, na osnovu reakcija javnog mnenja, zaključili,<br />
izjavila je Nada Kolundžija, šefica ZES, da je javnost zainteresovana<br />
za to da postoji Ministarstvo za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong>. 481<br />
Predlog vladajuće koalicije nije ostao ni bez reakcije predstavnika civilnog<br />
društva. Tako je Centar za razvoj civilnog društva (CRCD) nameru<br />
da se poslovi vezani za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong> povere Ministarstvu<br />
pravde ocenio kao “višestruko štetnu”. Prvo zbog toga što Srbija nije ispunila<br />
svoje obaveze iz Drugog evropskog partnerstva – nije donela ni antidiskriminacioni,<br />
ni zakon o nacionalnim savetima. Dugi razlog je u tome<br />
što stanje na planu zaštite manjinskih <strong>prava</strong> nije takvo da bi se upravljanje<br />
eventualnom krizom u odnosima između suprotstavljenih grupa prepustilo<br />
jednom tromom ministarstvu koje još uvek nema kapaciteta da uspešno<br />
osigura <strong>prava</strong> pripadnika manjina. Po oceni CRCD, odustajanje od osnivanja<br />
Ministarstva za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong> znači nastavak delovanja<br />
Jovan Palalić iz poslaničkog kluba DSS/NS. Po mišljenju Liberalno demokratske<br />
partije, vlada je plod trgovine koalicionih partnera, njeno funkcionisanje će biti<br />
svedeno na poltiku duplog ključa i biće opterećeno velikim nepoverenjem.<br />
481 Nada Kolundžija je izjavila da se u ovom slučaju radilo o pojedinačnom amandmanu<br />
poslanika, a ne grupe poslanika predlagača. S druge strane Miloš Aligrudić, šef<br />
poslaničkog kluba DSS/NS, smatra da je “amandman zanimljiva stvar”, jer “podnosilac<br />
tog amandmana nije bilo ko, već predsednik Izvršnog odbora DS, i nemoguće je<br />
da taj amandman nije bio podnet u koordinaciji sa drugim funkcionerima DS, pa i<br />
samim Borisom Tadićem. Usled pritisaka koji je verovatno došao iz redova poslanika<br />
stranaka nacionalnih manjina, amandman je povučen”. “Pao ‘Markov amandman’,<br />
manjinama ministarstvo”, Dnevnik, 3. jul 2008. Predlaganje, a zatim povlačenje<br />
predloga Čedomir Jovanović, šef poslaničke grupe Liberalno-demokratske partije,<br />
je nazvao neozbiljnim činom. On je izjavio da je njegova stranka od početka<br />
bila protiv takvog ministarstva, kao i ministarstva vera, dijaspore i Kosova i<br />
Metohije, jer ne vidi nikakve razloge za njihovo postojanje. Pomenuta ministarstva<br />
postoje, po njegovom mišljenju, samo u pogledu potreba vladajuće koalicije.
368 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
preko uredbi i predstavlja sve drugo nego institucionalnu izgradnju države<br />
u pravcu dobrog upravljanja javnim poslovima. 482<br />
Neophodnost zakona<br />
o nacionalnim savetima<br />
Negativne posledice sa kojima se suočavamo u oblasti manjinske zaštite<br />
rezultat su, po rečima Svetozara Čiplića, ministra za <strong>ljudska</strong> i manjinska<br />
<strong>prava</strong>, činjenice što nakon raspada državne zajednice SCG, na republičkom<br />
nivou nije <strong>for</strong>mirano nadležno ministarstvo: “Prirodno je da kada nemate<br />
ministarstvo kojem će određena oblast biti prva i jedina briga, onda ta<br />
oblast trpi”. Čiplić je naglasio da je, iz ugla njegovog ministarstva, u ovom<br />
trenutku ključno da se u skupštini što pre nađe predlog zakona o nacionalnim<br />
savetima (NS), 483 jer je nedopustivo da saveti funkcionišu u pravnoj<br />
praznini.<br />
Početkom novembra Ministarstvo za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong> je upoznalo<br />
javnost da je radna verzija nacrta zakona o NS gotova i da će biti<br />
upućena nacionalnim savetima na kritičko čitanje. Savetima su ostavljene<br />
četiri nedelje da prouče predlog i svoje sugestije, predloge i kritike upute<br />
na adresu Ministarstva koje će, nakon 28. novembra, uraditi konačnu<br />
verziju predloga zakona. 484 Sredinom decembra, na sednici skupštinskog<br />
Odbora za međunacionalne odnose, ministar Čiplić je najavio da će nacrt<br />
predloga zakona iduće nedelje biti poslat Vladi na usvajanje i da je jedna<br />
od ključnih stvari u nacrtu to što nacionalni saveti gube karakter nevladinih<br />
organizacija i postaju društvene organizacije sa javnim ovlašćenjima,<br />
odnosno deo državne strukture.<br />
482 Saopštenje CRCD od 1. jula 2008. godine.<br />
483 “Prioritet je zakon o nacinalnim savetima”, Dnevnik, 9. jul 2008.<br />
484 U eksperstkom timu nalaze se, pored ministra Čiplića, profesorka Marijana<br />
Pajvančić, profesor Tibor Varadi, pokrajinski sekretar za manjine Tamaš Korhec,<br />
državna sekretarka Ministarstva za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong> Aniko Hajnrih Muškinja,<br />
savetnica u istom ministarstvu Gordana Matajia i konsultant Žarko Marković.
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
369<br />
Najviše kritika koje su do sada upućivane na adresu nacionalnih saveta<br />
odnosila su se na način njihovog izbora. Posredan, elektorski način<br />
izbora je ocenjivan kao nedemokratski, a nekim od nacionalnih saveta<br />
(mađarskom, na primer) nije osporavana samo legitimnost, nego i legalnost.<br />
Ovakav, posredan način izbora zadržan je i u nacrtu zakona, a samim<br />
tim je manjinama prepušteno da odluče na koji će od ova dva načina birati<br />
svoje NS. Ukoliko se pripadnici pojedinih manjina odluče da savete biraju<br />
putem neposrednih izbora, onda je za takvu vrstu izbora neophodno<br />
<strong>for</strong>mirati poseban birački spisak. 485 Ukoliko se na poseban birački spisak<br />
upiše više od 5o odsto od ukupnog broja pripadnika nacionalne manjine<br />
prema poslednjem popisu stanovništva, umanjenog za 20 odsto, onda<br />
će se organizovati neposredni izbori. Odluku o raspisivanju izbora donosi<br />
Ministar za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong>, a neposredni izbori za sve članove<br />
NS održavaju se istovremeno, najkasnije 15 dana pre isteka mandata na<br />
koji su članovi NS izabrani. Sve poslove organizovanja i sprovođenja izbora<br />
obavlja Ministarstvo i organi za sprovođenje izbora, a finansijska sredstva<br />
potrebna za sprovođenje izbora obezbeđuju se iz republičkog budžeta.<br />
Predsednik NS bira se iz redova članova NS, čiji mandat traje četiri godine.<br />
Broj članova NS zavisi od brojnosti manjine i kreće se od 15 (u slučaju manjine<br />
čiji je broj, prema poslednjem popisu stanovništva manji od 10.000<br />
485 Koristeći javne evidencije građana Ministarstvo sačinjava inicijalnu osnovu<br />
posebnog biračkog spiska za nacionalne manjine koje su svoje NS <strong>for</strong>mirale<br />
pre donošenja ovog zakona. U slučaju da manjina nije <strong>for</strong>mirala svoj savet,<br />
Ministarstvo će pristupiti <strong>for</strong>miranju takvog spiska ako u roku od 15 dana od dana<br />
usvajanja ovog zakona primi zahtev podržan sudski overenim potpisima najmanje<br />
5 odsto pripadnika dotične manjine, prema poslednjem popisu stanovništva. Na<br />
inicijalnu osnovu posebnog biračkog spiska može se upisati svaki građanin ako<br />
je organu državne uprave koji vodi javne evidencije dao dobrovoljnu izjavu da<br />
pripada nekoj od nacionalnih manjina. Inače, organi državne uprave su dužni da<br />
Ministarstvu bez odlaganja dostave tražene podatke. Posle pripreme inicijalnog,<br />
Ministarstvo pristupa obrazovanju posebnog biračkog spiska nacionalnih<br />
manjina. Ministarstvo pismeno obaveštava svakog građanina da je privremeno<br />
upisan u inicijalnu osnovu posebnog biračkog spiska. Ukoliko se ne izjašnjava<br />
kao pripadnik nacionalne manjine ili ne želi da učestvuje u neposrednom izboru<br />
NS, građanin može zatražiti da se njegovo ime izbriše sa biračkog spiska. Ako to<br />
ne zatraži, smatra se da je pristao da u poseban birački spisak bude upisan.
370 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
lica ili nije posebno iskazan) do 35 članova (ako je broj pripadnika manjina<br />
veći od 100.000 lica).<br />
Nacionalni saveti se osnivaju radi ostvarivanja <strong>prava</strong> na samoupravu<br />
u kulturi, obrazovanju, in<strong>for</strong>misanju i službenoj upotrebi jezika. Savet<br />
predstavlja manjinu i učestvuje u procesu odlučivanja ili odlučuje o pitanjima<br />
iz tih oblasti i osniva ustanove, privredna društva i druge organizacije<br />
iz ovih oblasti. U oblastima od vitalnog interesa za očuvanje identiteta<br />
manjina NS su data znatna <strong>prava</strong>, a njihova je uloga ojačana odredbom<br />
prema kojoj su pojedinačni akti 486 doneti bez odgovarajućeg predloga ili<br />
mišljenja NS protivzakoniti, odnosno ništavni.<br />
Treba imati u vidu da će se Predlog zakona o nacionalnim savetima<br />
naći pred poslanicima republičke skupštine sedam godina nakon donošenja<br />
Zakona o manjinama. Ta činjenica govori da proces izgradnje manjinskog<br />
zakonodavstva u Srbiji teče veoma usporeno, da je opterećen<br />
sukobom političkih volja i različitim interesima, što, kada se pretoči u pojedina<br />
zakonska rešenja, pripadnike manjina dovodi u krajnje nezavidnu<br />
situaciju. Tako Zakon o radiodifuziji nalaže privatizaciju elektronskih medija,<br />
u Zakonu o javnom in<strong>for</strong>misanju piše da osnivači javnog glasila ne<br />
mogu biti država, teritorijalna autonomija, ustanova, preduzeće ili bilo<br />
koje pravno lice koje je u pretežnom delu u državnoj svojini ili se u celini<br />
ili pretežnim delom finansira iz javnih prihoda, dok se u dva zakona koje<br />
je republička skupština kasnije usvojila – zakoni o lokalnoj samoupravi i<br />
glavnom gradu – lokalnim samou<strong>prava</strong>ma i Beogradu omogućuje da osnivaju<br />
elektronske i štampane medije, što je od strane stručne javnosti ocenjeno<br />
kao direktan udar na medijske re<strong>for</strong>me.<br />
486 To se odnosi na pojedinačne akte iz čl 12 do 15 (učešće u upravljanju<br />
ustanovama obrazovanja i vaspitanja; nastavni planovi i programi;<br />
udžbenici i nastavna sredstva; druge nadležnosti o ublasti obrazovanja),<br />
17. (učešće u upravljanju ustanovama kulture), 18. (druge nadležnosti u<br />
ustanovama kulture) i članovi 20 do 22 .nacrta zakona (učešće u upravljanju<br />
ustanovama obaveštavanja i nadležnosti u službenoj upotrebi jezika).
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
371<br />
Privatizacija manjinskih medija<br />
Ne samo što se kasni sa donošenjem važnih zakona, nego se donose zakoni<br />
koji međusobno nisu usklađeni i sadrže protivrečne odredbe. Učestvujući<br />
na okruglom stolu “Mediji na manjinskim jezicima i privatizacija<br />
– dileme i rešenja”, Rade Veljanovski je poručio da se odredbe o medijima<br />
u poslednja dva gore pomenuta zakona moraju staviti van snage, jer su u<br />
suprotnosti sa zakonima o radiodifuziji i javnom in<strong>for</strong>misanju. Učesnici<br />
debate su upozorili da je privatizacija medija u Srbiji stopirana i da se Srbija<br />
polako udaljava od evropskih procesa. Država, po mišljenju učesnika, ne<br />
želi da se ovaj proces privede kraju, jer u suprotnom ne bi mogla da kontroliše<br />
(i manjinske) medije. 487 Zbog suprotstavljenih interesa privatizacija<br />
je u Srbiji postala “bojno polje” na kome se sukobljavaju različiti akteri i<br />
interesi. Po rečima Gorana Cetinića, političke partije niko ne sprečava da<br />
osnuju svoje medije, pod uslovom da ih finansiraju iz svog, a ne iz džepova<br />
poreskih obveznika. 488<br />
Otpori privatizaciji nisu dolazili samo od strane države i političkih elita,<br />
nego i od strane pripadnika manjina, odnosno novinara, koji su isticali<br />
da u oštrim tržišnim ulovima manjinski mediji teško mogu opstati i da će<br />
njihovim gašenjem doći do redukcije već stečenih manjinskih <strong>prava</strong>. 489 Pokrajinsko<br />
izvršno veće je uvažilo ova upozorenja i, sa Ministarstvom za državnu<br />
upravu i lokalnu samoupravu, obratilo se republičkoj Vladi koja je<br />
krajem 2007. godine donela zaključak da se obustavi postupak privatizacije<br />
elektronskih medija koji svoje programe emituju na manjinskim jezicima.<br />
Iako su zagovornici privatizacije medija svesni činjenice da će privatizacija<br />
dovesti do gašenja većine manjinskih medija, kao i da tržište neće<br />
rešiti sve probleme, oni insistiraju na privatizaciji kao boljem rešenju u<br />
487 “Država mora da se odrekne medija”, Danas, 9. jul 2008. Cilj<br />
privatizacije je, po rečima Gorana Cetinića, medijskog konsultanta,<br />
isključivanje države iz vlasništva nad medijima.<br />
488 “Stranački interesi iznad javnih”, Danas, 13/14. septembar 2008.<br />
489 U više navrata je istaknuto da novi vlasnici neće biti zainteresovani za<br />
unapređenje kvaliteta programa, nego da, koristeći sve mogućnosti i<br />
ne birajući sredstva, izvlače novac i dođu u posed nekretnina.
372 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
odnosu na državno vlasništvo nad medijima. To je jasno rečeno i na skupu<br />
koji su Misija OEBS i Nezavisno udruženje novinara Srbije organizovali<br />
polovinom novembra u Subotici. Na skupu je ponovljeno da je država<br />
najgori vlasnik medija, ali je i istaknuto da ni transfer osnivačkih <strong>prava</strong> na<br />
nacionalne savete nije najsrećnije rešenje, jer ograničava profesionalnu<br />
slobodu medija. 490 Predstavnici nekoliko manjinskih medija koji su učestvovali<br />
na ovom okruglom stolu mogli su samo rezignirano da zaključe<br />
kako im skup nije ponudio nikakva konkretna rešenja. “Preko projekata se<br />
ne možemo finansirati, jer su to sporadična sredstva”, upozorila je jasminka<br />
Dulić iz hrvatske riječi. “Naši mediji se ne mogu prepustiti tržištu zbog<br />
malog broja konzumenata. Čak i predlog da država finansira 30 odsto, a da<br />
70 odsto potrebnih sredstava zarade mediji, nije ostvariv”. 491<br />
Ne dovodeći u pitanje privatizaciju, kao koncepcijsku osnovu re<strong>for</strong>mi<br />
u oblasti medija, Ana Tomanova Makanova, pokrajinska sekretarka za in<strong>for</strong>macije,<br />
obustavljanje privatizacije medija je objasnila činjenicom da u<br />
državi niko nije imao tačan plan šta i kako treba da se radi, da se u privatizaciju<br />
krenulo nespremno, bez jasnih pravila i strategije. “Moramo pronaći<br />
efikasan i odgovarajući model privatizacije. Ne može se obrisati jednim<br />
potezom pera sve što je bilo, jer su to civilizacijske tekovine, to je naš socijalni<br />
kapital i razvojni resurs koji moramo da uvažavamo i da ga koristimo<br />
za dalji razvoj”. 492<br />
490 U jednom intervjuu Ana Tomanova Makanova, pokrajinska sekretarka za<br />
in<strong>for</strong>macije, rekla je da “nacionalni saveti imenuju samo upravne odbore i<br />
nadzorne odbore, raspisuju konkurs za glavnog i odgovornog urednika i direktora,<br />
ali se ne mešaju u uređivačku politiku. To se donekle ne odnosi na medije na<br />
jezicima etničkih zajednica koje imaju brojnije stanovništvo na teritoriji cele<br />
Srbije (ne samo Vojvodine) i koje su organizovane ne samo po etničkom već i po<br />
političkom principu”. “Klackalica od zakona ka praksi”, Link, novembar 2008.<br />
491 “Država je najgori vlasnik”, Danas, 17. novembar 2008. Jasminka Dulić,<br />
urednica Hrvatske riječi, istakla je da se “Mora imati u vidu da manjinski<br />
mediji imaju nešto drugačiju ulogu od ostalih medija. Oni treba i da<br />
in<strong>for</strong>mišu, i da edukuju, i da neguju, i da čuvaju kulturu, da se bave<br />
negovanjem jezika. Većina toga ne spada u komercijalne sadržaje”.<br />
492 “Klackalica od zakona ka praksi”, Link, novembar 2008. Ana Tomanova Makanova je<br />
rekla da je politika Pokrajinskog izvršnog veća da se pomaže rad medija na jezicima
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
373<br />
Dekada inkluzije Roma<br />
Kao i u slučaju privatizacije medija, primedbe sličnog karaktera mogle bi<br />
se izreći i kada je reč o Dekadi inkluzije Roma (2005 – 2015). Ovaj međunarodni<br />
projekat pokrenut je u februaru 2005. godine kada su premijeri<br />
devet zemalja centralne i istočne Evrope – Češke, Slovače, Mađarske, Hrvatske,<br />
Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bugarske i Rumunije potpisali deklaraciju<br />
o poduzimanju mera za poboljšanje položaja Roma.<br />
Srbija, od 1. jula 2008. do kraja juna 2009. godine, predsedava Dekadom<br />
Roma, kada od nje ulogu predsedavajućeg preuzima Slovačka. Na samitu<br />
Roma Evrope, samit je održan u septembru u Briselu, Božidar Đelić,<br />
potpredsednik Vlade Srbije, predstavio je četiri tačke na kojima će Srbija<br />
insistirati tokom svog desetomesečnog predsedavanja Dekadom – unapređenje<br />
stanovanja, suzbijanje diskriminacije, naročito u obrazovanju, izradu<br />
baze podataka i stvaranju panevropske politike o romskom pitanju.<br />
Otvarajući samit, Žoze Manuel Barozo, predsednik Evropske komisije, upozorio<br />
je da “dramatična situacija Roma ne može biti rešena iz Brisela. Instrumenti<br />
za promenu su u rukama zemalja članica”. 493<br />
Osman Balić, koordinator Lige za Dekadu Roma, u više je navrata izrazio<br />
nezadovoljstvo realizacijom ovog projekta u Srbiji. Balić je izjavio da su<br />
“naše vlade osetile novac koji stiže zahvaljujući Dekadi Roma, tako da je u<br />
ministarstvima zaživela takozvana ‘džipsi industrija’”. Srbija je od 2005 do<br />
2008. godine dobila više od dve milijarde evra za sprovođenje Strategije<br />
smanjenja siromaštva, taj novac je završio po ministarstvima, ali se ne zna<br />
pouzdano kako je potrošen. Takođe, nije transparentan ni način trošenja<br />
sredstava iz Fonda za Dekadu Roma, jer ne dobijamo nikakve zvanične inmanjina.<br />
Drugom prilikom ona je izjavila da se iz pokrajinskog budžeta izdvajaju<br />
sredstva za fi nansiranje 27 novina na 10 jezika – srpskom, mađarskom, slovačkom,<br />
rumunskom, rusinskom, hrvatskom, romskom, bunjevačkom, makedonskom i<br />
ukrajinskom jeziku. U pitanju su dnevni, nedeljni, mesečni, omladinski i dečiji<br />
listovi. Ona je dodala da se sa lokalnim samou<strong>prava</strong>ma i gradovima u Vojvodini<br />
traga za pravim modelom privatizacije medija, posebmo onih koji emituju<br />
višejezične programe. “In<strong>for</strong>misanje bez granica”, Dnevnik, 29. novembar 2008.<br />
493 “Sudbina Roma je u rukama država EU”, Dnevnik, 17. septembar 2008.
374 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
<strong>for</strong>macije o tome. Ne znamo da li je novac trošen na unapređenje života<br />
Roma, ili za seminare, kompjutere ili lične interese”. 494<br />
Balić se u septembru pismom obratio Borisu Tadiću, predsedniku Srbije<br />
i Slavici Đukić Dejanović, predsednici republičke Skupštine, u kojem<br />
ih upozorava da “u Srbiji od oko 29 hiljada zaposlenih u državnoj administraciji<br />
nema Roma. U Ministarstvu manjina, pravde, socijale, kulture,<br />
zdravstva i ekonomije nama zaposlenih Roma. To nije rezultat nedostatka<br />
obrazovanih Roma, to je rezultat diskriminacije koja se sprovodi u<br />
institucijama”.<br />
U istom pismu, Balić ističe da je do sada pokrenuto i nekoliko akcija<br />
koje su doprinele da se stanje u nekim oblastima popravi. To se naročito<br />
odnosi na stanje u obrazovanju, jer je višestruko povećan upis dece<br />
u osnovne škole, ali i studenata na fakultete. 495 Izražavajući nezadovoljstvo<br />
napretkom Dekade, Balić je zatražio od pomenutih državnih funkcionera<br />
da se pokrene akcija zapošljavanja Roma, pre svega u državnim<br />
institucijama.<br />
Jedan od velikih problema sa kojima se Srbija suočava su “pravno<br />
nevidljive osobe”. U Srbiji, po rečima ministra Čiplića, živi oko 600.000<br />
pravno nevidljivih ljudi, a među njima je najviše upravo Roma. “Poražavajuće<br />
je da toliki broj ljudi nema pravni subjektivitet, dakle ni <strong>ljudska</strong>, ni<br />
494 “Ne zna se kako je potrošen novac iz donacija”, Danas, 18. septembar 2008.<br />
495 Prilikom obeležavanja godišnjice rada Kancelarije za inkluziju Roma, Dušan<br />
Jovanović, direktor Kancelarije, je istakao da je prioritet njegove Kancelarije –<br />
obrazovanje, te da je u srednje škole upisano 156 učenika, a na fakultete 27 studenata.<br />
Svima njima je obezbeđen smeštaj u srednjoškolskim i studentskim domovima,<br />
kao i stipendije. Jovanović je podsetio da je sredstvima Pokrajine omogućeno<br />
samozapošljavanje Roma i da više od 60 njih učestvuje svojim projektima u ovom<br />
programu. Preko Fonda za kapitalna ulaganja izdvojeno je oko 300 miliona dinara<br />
za infrastrukturu u romskim naseljima, što je jedna od najvećih investicija u Srbiji<br />
vezana za rešavanje problema Roma. Kancelarija je, u cilju uključivanja Roma u<br />
državne institucije, uputila dopis svim lokalnim samou<strong>prava</strong>ma da obezbede mesta<br />
za koordinatora za romska pitanja koji bi trebalo da bude spona između vlasti i<br />
romske populacije. Pozitivan odgovor stigao je iz Sombora, Kule, Titela, Čoke,<br />
Zrenjanina i Bača, ali se, po Jovanovićevim rečima, očekuju pozitivni odgovori i<br />
iz drugih opština. “S Romima se lakše stiže u Evropu”, Dnevnik, 31. maj 2008.
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
375<br />
politička <strong>prava</strong>”. Čiplić je ukazao da je problem u “tome što nadležni državni<br />
organi odbijaju da u postupku koji je atipičan i nije posebno propisan<br />
nekome potvrde pravni subjektivitet... Posledica svega toga je da oni koji<br />
su socijalno najugroženiji ne mogu ostvariti ni jedno od svojih ustavnih<br />
<strong>prava</strong>... kao što su ona na socijalnu i zdravstvenu zaštitu”. 496<br />
Šta to konkretno znači i kakve sve probleme prouzrokuje pripadnicima<br />
romske manjine rečito govore napisi u štampi. Romi, pošto nemaju<br />
svoje, koriste tuđe zdravstvene knjižice. Tako se u Novom Sadu, za kratko<br />
vreme, čak 11 žena porodilo na jednu zdravstvenu knjižicu. Žena iz Knjaževca,<br />
na primer, porodila se na knjižicu svoje snaje, pa nije mogla da prizna<br />
svoje dete. Nacionalni savet Roma je platio DNK analizu kako bi se<br />
utvrdilo da je dete njeno. 497 Slučajevi poput ovog nisu usamljeni, jer se događaju<br />
i u drugim gradovima. U najtežoj situaciji, “devetom krugu pakla”,<br />
po rečima Rajka Đurića, predsednika Unije Roma Srbije, nalaze se, osim<br />
Roma raseljenih sa Kosova, Romi vraćeni iz Nemačke i drugih zemalja. Budući<br />
da se vraćaju bez ikakvih papira, nisu u stanju ni da ostvare bilo kakvu<br />
pomoć. 498<br />
Dve nevladine organizacije, Centar za unapređenje pravnih studija i<br />
Praxsis, izradile su model zakona o priznavanju pravnog subjektiviteta,<br />
koji je podržalo i Ministarstvo za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong>. Svetozar Čiplić<br />
je izjavio da će njegovo ministarstvo ovaj model zakona, kao svoj, uputiti<br />
Vladi, jer se njime otklanjaju nepravilnosti u pravnom poretku i poboljšava<br />
pravni status velikog broja ljudi. 499<br />
Ove, kao i neke druge akcije koje se poduzimaju da bi se popravio položaj<br />
Roma, nisu bile dovoljne za povoljniju ocenu od one koje je izrekao<br />
Sajmon Grej, šef Kancelarije Svetske banke za Srbiju. Po njegovim reči-<br />
496 “U Srbiji pola miliona pravno nevidljivih”, Dnevnik, 12. novembar 2008.<br />
497 “Jedanaest Romkinja porodilo se s istom zdravstvenom<br />
knjižicom”, Građanski list, 8. april 2008.<br />
498 isto<br />
499 “U Srbiji pola miliona pravno nevidljivih”, Dnevnik, 12. novembar 2008. Ekipa pravnika<br />
beogradske kancelarije Praxisa obišla je naselja Veliki rit i Adice pomažući stanovnicima<br />
ovih naselja u prikupljanju dokumenta i svega što je potrebno da bi se olakšao<br />
njihov upis u matične knjige rođenih. Ova akcija se sprovodi u 20 opština u Srbiji.
376 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
ma Srbija i dalje zaostaje u realizaciji Dekade za drugim zemljama u regionu.<br />
U izveštaju koji je sredinom godine usvojila Međunarodna radna<br />
grupa sa predsednikom Svetske banke na čelu, ocenjen je napredak ostvaren<br />
u nekoliko oblasti – obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj zaštiti i<br />
antidiskriminaciji Roma. Prema izveštaju, Mađarska je najdalje odmakla<br />
u većini prioriteta. Na izvesnom rastojanju iza nje se nalaze Češka i Makedonija.<br />
Bugarska, Rumunija, Hrvatska i Slovenija imaju slične rezultate,<br />
dok Srbija i Crna Gora nastavljaju da zaostaju, mada su smanjile jaz prema<br />
drugima. Srbija je, prema izveštaju, izvesni napredak postigla u zapošljavanju<br />
i zdravstvenoj zaštiti Roma, 500 ali je na samom dnu lestvice u oblasti<br />
institucionalnog uređenja, obrazovanja, suzbijanja diskriminacije 501 i rešavanja<br />
stambenih problema. 502<br />
Imajući u vidu gore izrečene ocene, već pomenuti Osman Balić je konstatovao<br />
da je Dekada za inkluziju Roma još uvek daleko od svog cilja – da<br />
stigne do svake romske kuće. Balić je najavu republičke Vlade da usvoji<br />
Strategiju za integraciju Roma okarakterisao kao dobar signal, kao i izbor<br />
Božidara Đelića za potpredsednika Saveta za unapređenje položaja Roma.<br />
Balić je, međutim, upozorio da nije dovoljno samo da se povećaju sredstva<br />
za rešavanje romskih problema, nego se mora znati kako se ta sredstva i<br />
500 Ministarstvo zdravlja je u aprilu raspisalo konkurs za primanje u radni odnos<br />
15 medijatora romske nacionalnosti. Medijatori će biti smešteni u domovima<br />
zdravlja, moraju imati završenu najmanje osnovnu školu i njihov zadatak<br />
će biti, po rečima Vitomira Mihajlovića, predsednika Nacionalnog saveta<br />
Roma, da Romima obezbeđuju dokumenta i brinu o njihovm zdravlju.<br />
501 Diskriminacija nad pripadnicima romske manjine primenjuje se na razne<br />
načine. Specijalne škole su, na primer, postale romske škole. Marija<br />
Kordić, zamenica pokrajinskog ombudsmana za <strong>prava</strong> dece, je izjavila da<br />
su romska deca najčešće vaspitno zapuštena i da se neopravdano upućuju<br />
u specijalne škole, čime im se uskraćuje adekvatno obrazovanje. “Kako su<br />
specijalne škole postale romske škole”, Građanski list, 14. april 2008.<br />
502 Protiv namera gradskih vlasti da rasele romske porodice ispod Gazele svojevremeno<br />
su protestvovali žitelji Kamendina, Velikog Mokrog Luga i ulice Dr Ivan Ribar<br />
na Novom Beogradu. Sada su se protestima pridružili i stanovnici Ovče.
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
377<br />
na šta troše. Jer, prošle godine je, po njegovim rečima, za Dekadu izdvojeno<br />
12 miliona dinara, ali su te pare ‘nestale’, ne znamo ni gde, ni kako. 503<br />
Upisivanje Roma u javne evidencije i donošenje odgovarajućih pravnih<br />
propisa spadaju u lakši deo posla. Mnogo teži i zahtevniji zadatak je<br />
otkloniti predrasude koje prate pripadnike ove manjine. “Ne biramo komšije<br />
i sigurno svako od nas ima komšiju koji mu ne odgovara, ali to nije<br />
razlog da se protestvuje”, izjavio je Živorad Mitrović, predsednik Koordinacionog<br />
centra za uključenje Roma, povodom protesta stanovnika Ovče<br />
zbog najavljenog raseljavanja 130 romskih porodica iz nehigijenskog naselja<br />
ispod Gazele u njihov komšiluk. Kovačević je ove proteste ocenio kao<br />
neprimerene, čak rasističke. S druge strane, Jon Čizmaš, predsednik Generalne<br />
direkcije Zajednice Rumuna u Srbiji je izjavio: “Mi ovih dana vodimo<br />
žestoku borbu da sprečimo izgradnju romskog naselja u Ovči, nadomak<br />
Beograda. Po Ustavu i međunarodnim dokumentima zabranjeno je menjati<br />
nacionalnu strukturu jednog naselja. Obratili smo se svim državnim<br />
institucijama i gradu Beogradu, ali niti jedan zvanični odgovor nismo dobili.<br />
Smatramo da je to nedopustivo. Naša filijala u Ovči je organizovana,<br />
meštani su <strong>for</strong>mirali komitet za odbranu, jer je samo Ovča sa većinskim<br />
rumunskim življem u toj sredini. Borča, Sebeš i Mirijevo su već asimilovani.<br />
Ukoliko romsko naselje bude u Ovči definitivno ćemo izgubiti naš identitet<br />
u opštini Palilula”. 504<br />
503 “Ocena čelnika Dekade ‘jedan plus’“, Danas, 30. oktobar 2008.<br />
504 “Neće Rome u Ovči”, Dnevnik, 18. oktobar 2008. Na položaj Rumuna u Srbiji<br />
osvrnuo se i Kristijan Dijakonesku, novi ministar spoljnih poslova u Vladi Rumunije.<br />
On je, obrazlažući svoj program pred Spoljnopilitičkom komisijom rumunskog<br />
parlamenta, rekao: “Prava koja se osiguravaju srpskoj manjini u Rumuniji treba da<br />
se promenjuju u koliko toliko sličnoj <strong>for</strong>mi i u Srbiji...Vrlo jasno ćemo precizirati<br />
Beogradu činjenicu da treba da se prizna potreba bilateralnog pravnog okvira u<br />
vezi sa zaštitom manjina u obe zemlje”. Dijakonesku je, prema napisu iz Dnevnika,<br />
položaj rumunske zajednice u Timočkoj krajini ocenio kao posebno zabrinjavajući:<br />
“neprihvatljivo je što ne mogu otvoriti jednu crkvu”, kao i to da su mogući akti<br />
vandalizma prema rumunskim elementima. To je neprihvatljivo, naglasio je rumunski<br />
ministar, jer je reč o zemlji koja želi da uđe u EU. Dnevnik, 21. decembar 2008.
378 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
Problemi bošnjačke zajednice<br />
Na ustav, zakone i <strong>prava</strong> manjina pozivali su se i pripadnici bošnjačke zajednice<br />
u Priboju. Odbornička većina u skupštini ove sandžačke opštine<br />
nije prihvatila predlog opozicije da se izmeni statut opštine, a bosanski jezik<br />
i latinično pismo uvede u službenu upotrebu, ravnopravno sa srpskim<br />
jezikom i ćiriličnim pismom. Problemi u vezi sa uvođenjem bosankog jezika<br />
u službenu upotrebu u ovoj opštini traju već godinama, od donošenja<br />
Zakona o manjinama (2002. godine). Skupštinska većina ovakvim stavovima,<br />
po rečima Šefka Polimca, predsednika OO Sandžačke demokratske<br />
partije (SDP), iritira Bošnjake. Polimac je za Danas izjavio da nije siguran<br />
da, kada se bosanski jezik usvoji kao službeni, Bošnjaci neće tražiti i dvojezična<br />
dokumenta. 505<br />
Vlast u opštini Priboj drže Demokratska stranka Srbije (DSS), Srpaska<br />
radikalna stranka (SRS), Socijalistička partija Srbije (SPS) i Nova Srbija<br />
(NS). U odnosu na prošle izbore, vladajuća koalicija je ovog puta proširena,<br />
pa u njoj sudeluju Stranka demokratske akcije (SDA) i grupa građana<br />
“Dr Dragan Ćetković”. Na sednici na kojoj se glasalo za predlog opozicije,<br />
odbornik SDA nije glasao za stav koalicije, ali je on, po mišljenju birača,<br />
izneverio Bošnjake ulaskom SDA u pomenutu koaliciju. Interesantno je da<br />
u drugoj sandžačkoj opštini, Novom Pazaru, vlast vrši koalicija u kojoj se,<br />
pored SDP, takođe, nalazi i SRS. 506 Pozivajući se na ovu činjenicu lider SDA<br />
i nosilac Bošnjačke liste za evropski Sandžak Selejman Ugljanin je upozorio<br />
da će Novi Pazar, zbog koalicije sa SRS biti osuđen na izolaciju, jer ni<br />
EU, ni SAD, neće ulagati tamo gde su Šešeljevi radikali na vlasti. 507 Drugom<br />
prilikom Ugljanin je izjavio da “nema nikakve političke logike da stranke<br />
Mlađana Dinkića, Borisa Tadića i Rasima Ljajića uđu u savez na lokalu<br />
sa SRS i DSS, da bi istisnuli nas koji smo presudno pomogli da se <strong>for</strong>mira<br />
parlamentarna većina u Srbiji”. Ocenivši da vladajuća većina u Novom Pa-<br />
505 “Prva tužba već otišla u Utavni sud”, Danas, 2. septembar 2008. Zahtevajući zaštitu<br />
<strong>prava</strong> Bošnjaka, Sandžačka demokratska partija je uputila tužbu Ustavnom sudu.<br />
506 Koaliciju Za evropski Novi Pazar – Boris Tadić i Rasim Ljajić,<br />
čini i Jedinstvena srpska lista – SRS, DSS, NS, SPS.<br />
507 “Ljajić: licemeran poziv”, Dnevnik, 19. august 2008.
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
379<br />
zaru ne može opstati, Ugljanin je kao jedino logično rešenje predložio da<br />
“dve bošnjačke liste <strong>for</strong>imraju vlast i podele funkcije na ravne časti. Ujedno<br />
da srpskoj listi i mi, i Ljajićeva stranka ponudimo 15 odsto mandata. To<br />
je recept za približavanje i politike i građana”. 508<br />
U SDP je Ugljaninov poziv ocenjen kao licemeran, jer im “smeta vlast<br />
sa radikalima u Novom Pazaru, a ne smeta im u Sjenici i Priboju”. Ponudu<br />
da se vlast u Novom Pazaru podeli na ravne časti Ljajić je ocenio kao preveliki<br />
rizik koji ne bi bilo moguće objasniti biračima. Podele u Sandžačkom<br />
regionu prisutne su u svim porama društva i moraju, po Ljajićevim rečima,<br />
prestati. Pomirenje između suprotstavljenih opcija je moguće, ali se mora<br />
odvijati postepeno, korak po korak. 509 “Samom činjenicom da je došlo do<br />
promene vlasti smanjene su tenzije, kao i činjenicom da se drugačije odnosimo<br />
prema političkim protivnicima”, naglasio je Ljajić i dodao da koalicija<br />
okupljena oko SDP-a u Novom Pazaru nije smenila neke direktore<br />
koje je imenovala bivša vlast Sulejmana Ugljanina, jer je građanima želela<br />
da pošalje poruku “da je važno kako ljudi rade, kakvi su njihovi rezultati,<br />
a manje kojoj političkoj stranci pripadaju i tako doprinose promeni klime<br />
u Sandžaku”. 510<br />
508 “Ugljanin: dve bošnjačke liste da <strong>for</strong>miraju vlast”, Dnevnik, 13. jul 2008.<br />
509 “Moguće postepeno pomirenje sa SDA”, Danas, 21. jul 2008. Na pitanje<br />
kako ove dve liste mogu da sarađuju na republičkoj ravni, Ljajić je<br />
odgovorio da se “za republičku vlast nisam pitao. Tamo gde sam se pitao,<br />
<strong>for</strong>mirali smo vlast onako kako je najbolje za građane Sandžaka”.<br />
510 “Ljajić: licemeran poziv”, Dnevnik, 19. august 2008. Mirsad Đerlek, novi gradonačelnik<br />
Novog Pazara, izjavio je, nakon stupanja na funkciju, da je stabilizacija političkih<br />
prilika prvo što mora da se uradi. Nakon toga treba dovesti strane investitore, jer je<br />
naš glavni cilj ekonomski prosperitet regije. Umesto likovanja zbog izborne pobede<br />
Đerlek je ponudio nešto drugo – poziv svim stručnim ljudima iz SDA Sandžaka da<br />
dođu da rade svoj posao i doprinesu da Novi Pazar bude ponovo ono što je nekada<br />
bio. Treba reći da prilikom primopredaje vlasti Ugljanin nije dočekao Mirsada<br />
Đerleka koji je prilikom ulaska u kabinet zatekao samo sto i stolicu. Osim toga,<br />
stara vlast je novoj u nasleđe ostavila dug u iznosu od 11 miliona eura – sedam<br />
miliona eura opštinskog i četiri miliona duga javnim preduzećima. Nova vlast je<br />
zatražila od odgovarajućih službi nadležnih ministarstava – fi nansija i državne uprave<br />
i lokalne samouprave – da ispitaju poslovanje prethodne vlasti sa Ugljaninom<br />
na čelu. “Novi Pazar: Šta je sve Ugljanin radio?”, Dnevnik, 22. august 2008.
380 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
Pacifikacija političkih tenzija i kooperativniji odnos političkih aktera u<br />
Sandžaku su neophodni kako ovaj region ne bi potonuo u pravo socijalno<br />
beznađe. Podaci socioekonomskog istraživanja koje je u maju prezentiralo<br />
Lokalno veće Evropskog pokreta (EP) u Novom Pazaru su alarmantni. Građani<br />
u opšinama Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Nova Varoš, Priboj, Prijepolje i<br />
Raška spadaju, po definiciji Svetske banke, u aktivno siromašno stanovništvo.<br />
Najviše siromašnih ima u Tutinskoj opštini 49,6 odsto i kada se uporedi<br />
sa podacima vezanim za Beograd dolazi se do sumorne konstatacije da<br />
je siromaštvo u Tutinu 11,5 puta veće. U Sandžaku više od 50.000 ljudi traži<br />
posao, socijalnu pomoć prima više od 12.000 osoba.U pet opština obrok<br />
iz narodne kuhije prima 3590 lica. a još 2600 čeka na pozitivno rešenje.<br />
Najgora situacija je u opštini Priboj gde 250 korisnika obeduje u narodnoj<br />
kuhinji, a još hiljadu lica je podnelo zahtev. U sandžačkim opštinama živi<br />
oko 9000 izbeglih i raseljenih lica, a do februara meseca iz zemalja EU vratilo<br />
se oko 38.000 ljudi. “U odnosu na period od pre devet meseci, kada<br />
smo mogli da govorimo o apelu za preživljavanje sada, po rečima Bisere<br />
Šećeragić, predsednice Lokalnog veća EP, možemo da govorimo o vapaju<br />
iz geta”. 511<br />
Albanci na jugu Srbije<br />
Na hitno rešavanje problema tokom godine ukazivali su i Albanci sa juga<br />
Srbije. “Zbog odnosa koji Vlada Srbije ima prema problemima Albanaca<br />
iz opština Medveđa, Bujanovac i Preševo, opravdano se postavlja pitanje<br />
da li ima smisla da ja budem samo dekor u Narodnoj skupštini, da budem<br />
fikus kojim će se aktualna vlast hvaliti u susretima s predstavnicima međunarodne<br />
zajednice”, izjavio je Riza Halimi, predsednik Partije za demokratsko<br />
delovanje. 512 Odmah nakon izbora Halimi je predsedniku Tadiću<br />
uputio pismo i predložio tri teme za razgovor: konstituisanje multietnickih<br />
opština u Bujanovcu, Medveđi i Preševu, reorganizaciju Koordinacionog<br />
tela (KT) i ekonomski razvoj regije. Halimi je podsetio da za sedam godi-<br />
511 Najviše siromšnh u Tutinu, najmanje u Novoj Varoši”, Danas, 3-4. maj 2008.<br />
512 “Neću da budem fi kus u srpskom parlamentu”, Dnevnik, 24. septembar 2008.
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
381<br />
na postojanja KT nijedan Albanac nije učestvovao u njegovom radu. “Sada<br />
imamo treću vladu u Beogradu koja na Albance gleda neozbiljno”. Jedan<br />
od problema koji je frustrirao Albance je bila i odluka Vlade da ne prizna<br />
diplome univerziteta u Prištini sa pečatom Unmika. Albanci sa juga Srbije<br />
školuju se na fakultetima na Kosovu, Makedoniji ili Albaniji. 513 Pošto zbog<br />
odluke Vlade oko 200 svršenih studenata koji su svoje školovanje okončali<br />
izvan Srbije nije u prilici da se zaposli, predstavnici Albanaca zahtevali su<br />
da se pomenuta odluka poništi: “Ukoliko se ne poništi jedan diskriminacioni<br />
akt koji je donela prethodna Vlada Vojislava Koštunice mi nemamo šta<br />
da tražimo u radu Koordinacionog tela”. 514 Kasnije je Vlada Srbije donela<br />
zaključak da se priznaju diplome Univerziteta u Prištini izdate na obrascu<br />
i sa pečatom Unmika, 515 čime su stvoreni uslovi da se Albanci sa juga Srbije<br />
uključe u rad KT. 516<br />
“Naša ideja je da Koordinaciono telo deluje kao operativno telo, uz<br />
zastupljenost predsednika opština Bujanovac i Preševo sa konkretnom<br />
odgovornošću i uz uvažavanje naših stavova”, 517 poručio je Halimi. Milan<br />
Marković, novi predsednik KT, očuvanje bezbednosti je definisao kao<br />
prioritet nove strategije za ovaj region, a potom i veću posvećenost ekonomskom<br />
razvoju i unapređenju integracije Albanaca u državne strukture.<br />
Najavljeno je i otvaranje prvih visokoškolskih ustanova za školovanje<br />
513 Prema napisu iz Danasa nijedan Albanac iz ove tri opštine ne studira na nekoj od<br />
visokoškolskih ustanova u Srbiji. “Otklonjeni nesporazumi”, Danas, 3. novembar 2008.<br />
514 “Sledi bojkot koordinacionog tela”, Danas, 15. septembar 2008. U dopisu ministra<br />
prosvete Žarka Obradovića, koji je prosleđen opštinama Bujanovac, Preševo i<br />
Medveđa i u kome se on poziva na mišljenje Ministarstva za Kosovu i Metohiju<br />
stoji da se javne isprave o stečenom obrazovanju smatraju ništavnim, imajući u<br />
vidu činjenicu da Unmik nema ovlašćenja za izdavanje takvih javnih is<strong>prava</strong>.<br />
515 “Halimi: Otklonjeni nesporazumi”, Danas, 3. novembar 2008. pomenuti<br />
se zaključak odnosi samo na diplome overene pečatom Unmika, ali ne i na<br />
diplome na kojima piše Republika Kosovo. Halimi je povodom toga rekao<br />
da će i u ovom slučaju “morati da se postigne kompromis, jer su diplome<br />
fakulteta u Prištini priznate u Evropi i svetu, pa zašto ne bi bile i u Srbiji”.<br />
516 Za prevazilaženje ovog problema i promeni odluke o nepriznavanju<br />
diploma založio se i Hans Ula Urstad, šef misije OEBS u Srbiji.<br />
517 “Halimi: Otklonjeni nesporazumi”, Danas, 3. novembar 2008.
382 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
Albanaca na maternjem jeziku. Marković je rekao: “Želimo da ohrabrimo i<br />
domaće i strane investitore da ulože u ovaj deo Srbije, jer je to jedini način<br />
da tri opštine ne zavise od jednokratnih donacija. Pomoći ćemo u razvoju<br />
stočarstva, kao jedne od najvažnijih delatnosti, ali apsolutni prioritet biće<br />
mladi i njihovo obrazovanje”. 518<br />
Međutim, prilikom skupštinske debate o budžetu potisnuti problemi<br />
ponovo su buknuli u veoma oštroj polemici između Halimija i Markovića.<br />
Halimi je za skupštinskom govornicom tvrdio da su budžetskim restrikcijama<br />
najviše pogođeni najnerazvijeniji, i to Preševo, Bujanovac i Medveđa.<br />
“Ne da tapkamo u mestu, nego idemo nazad, jer nemamo razvojnu politiku”,<br />
rekao je Halimi. Na ove tvrdnje oštro je reagovao ministar Marković,<br />
navodeći da u Srbiji postoji niz opština koje ne dobijaju ekstra novac, kao<br />
što ga dobijaju pomenute tri opštine. “Tim novcem ne upravlja Koordinaciono<br />
telo, već predsednici opština koje je sve postavio gospodin Halimi.<br />
Srbi, Romi i Albanci ne žive dole nikako, ali zašto sa 64 miliona evra<br />
žive kao da su u 19 veku? Sva odgovornost nije na Beogradu”, poručio je<br />
Marković i pitao da li dole iko odgovara u slučaju promašenih investicija?<br />
Zašto su vlasti u Preševu i Bujanovcu jednoetničke? Zašto nije napravljen<br />
nacionalni savet albanske manjine? Zašto nisu uključeni u rad KT? Šta je<br />
sa televizijom Preševo? “Od augusta mi postavljate uslove, jedan, drugi,<br />
treći kako bi ušli u Koordinaciono telo. Ne morate da uđete, ali neće samo<br />
Beograd biti odgovoran... Jednog dana ćete morati da istaknete državna<br />
obeležja. Ne možete dole živeti kao da niste u Republici Srbiji”! Uzvratio<br />
je Halimi rečima da “nije tačno da su Albanci odbili rad u Koordinacionom<br />
telu. To je taktiziranje da bi opravdali nerad i nemogućnost da rešite<br />
probleme”. 519<br />
518 “Eho nezavisnosti u prvom komšiluku”, Danas, 18. oktobar 2008. Po rečima Šaipa<br />
Kamberija, predsednika opštine Bujanovac, “sve dok se na ovo područje bude gledalo<br />
kao na region ‘zamrznutog konflikta’ mi nećemo moći da izađemo iz odrednice<br />
‘kriznog regiona’. Samo jačanjem razvojnih programa, kroz institucije države mogu<br />
se preduprediti bezbednosni rizici koji vrebaju sa Kosova ili Makedonije i koji mogu<br />
u jednom talasu porušiti međuetničko poverenje i stabilnost na ovim prostorima”.<br />
“Manje etničkih napetosti, manja i pomoć države”, Danas, 5-6. jul 2008.<br />
519 “Verbalni duel Markovića i Halimija”, Danas, 24. decembar 2008.
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
383<br />
Problemi oko dvojnog državljanstva<br />
Dok su Albanci ukazivali da ih država svojom politikom tera ka Prištini, 520<br />
Srbi u Crnoj Gori su zahtevali od crnogorske vlasti da im omogući sticanje<br />
državljanstva Srbije. Na ove zahteve vlast je odgovarala da su male države,<br />
poput Crne Gore, prinuđene da štite svoje državljanstvo i imaju, u tom<br />
pogledu, veoma restriktivne zakone. “Svi građani Crne Gore koji su, po rečima<br />
Jusufa Kalamperovića, ministra unutrašnjih poslova, “imali dvojno<br />
državljanstvo, dakle državljanstvo Crne Gore i bilo koje druge države na<br />
svijetu do 3. juna 2006. godine, tj. do dana proglašenja nezavisnosti, imaju<br />
<strong>prava</strong> da zadrže i crnogorsko i državljanstvo te druge države koja im ga je<br />
dala. Svi stanovnici Crne Gore koji su imali prebivalište u Crnoj Gori prije<br />
3. juna 2006, a porijeklom su iz bilo koje bivše jugoslovenske republike<br />
imaju pravo, bez obzira na dužinu boravka u Crnoj Gori, da apliciraju za<br />
crnogorsko državljanstvo, pod uslovom da donesu otpust iz državljanstva<br />
države kojoj su do tada pripadali”. 521<br />
Poput Srba iz Crne Gore, dvojno državljanstvo 522 zahtevali su i Crnogorci<br />
u Srbiji. “U Srbiji živi veliki broj ljudi koji su državljani Crne Gore,<br />
520 “Kada vas neko ignoriše, podršku morate tražiti na prvoj susednoj strani. Naš<br />
razgovor sa Ramušom Haradinajem nije vezan za bilo kakvu nestabilnost i eventualni<br />
ekstremizam Albanaca na jugu Srbije. To je loša poruke nekih medija” izjavio je Riza<br />
Halimi i dodao da je “Haradinaj sam predložio da se kancelarija za Preševsku dolinu<br />
otvori u Prištini. To je njegov predlog, a ne inicijativa nas s juga Srbije, kako su preneli<br />
neki mediji”. “Beograd gura Albance prema Prištini”, Danas, 23. septembar 2008.<br />
521 “Dva pasoša samo izuzetak”, Danas, 2. septembar 2008.<br />
522 Dvojno državljanstvo traže i pripadnici mađarske zajednice. Na svetskom<br />
kongresu Mađara, koji je u augustu održan u Budimpešti, pokrenuta je inicijativa<br />
za održavanje novog referenduma u Mađarskoj o davanju dvojnog državljanstva<br />
Mađarima izvan Mađarske. Sličan referendum održan je 2005. godine, ali tadašnji<br />
predlog građani Mađarske nisu podržali. Za razliku od Andraša Agoštona, lidera<br />
Demokraske stranke vojvođanskih Mađara, koji smatra da će Mađari, kad tad,<br />
dobiti dvojno državljanstvo, Ištvan Pastor, lider SVM, smatra da je “priča o<br />
dvojnom državljanstvu ispričana i uopšte nemam ambiciju da se bavim tim<br />
pitanjem”. Pastor je rekao da je mađarska zajednica životno zainteresovana da<br />
Srbija učini potrebne korake kako bi se što pre našla na beloj šengenskoj listi.
384 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
a koji, da bi ostvarili svoja <strong>prava</strong>, moraju da uzmu srpsko državljanstvo...<br />
Nakon uzimanja srpskog državljanstva, po automatizmu, gube crnogorsko,<br />
što oni ne žele”, izjavio je Nenad Stevović, predsednik novo<strong>for</strong>mirane<br />
Crnogorske partije. Po njegovim rečima, ukoliko Crnogorci ne prihvate<br />
srpsko državljanstvo neće moći da ostvare svoja <strong>prava</strong>, izvade ličnu kartu,<br />
upišu akcije ili obave druge administrativne poslove. 523 Stevović, koji je i<br />
predsednik Udruženja Crnogoraca “Krstaš”, zatražio je od predsednika pokrajinske<br />
Vlade Bojana Pajtića i pokrajinskog sekretara za manjine Tamaša<br />
Korheca da onemoguće diskriminaciju Crnogoraca u Vojvodini. Konkurs<br />
koji je u Vojvodini raspisan za dodelu dotacija etničkim zajednicama Stevović<br />
ocenio kao uvredljiv, 524 jer su Crnogorci svrstani u grupu “ostalih” i<br />
poručio da je udruženje, na čijem je čelu, prinuđeno da o svemu obavesti<br />
ambasadu Crne Gore u Beogradu, Vladu Crne Gore, kao i predstavnike<br />
OEBS, Saveta Evrope i Evropsku komisiju.<br />
523 “Dvojno državljanstvo Crnogorcima u Srbiji”, Dnevnik, 5. jun 2008.<br />
524 Konkursom su rezervisana sredstva za organizacije 15 etničkih zajednica u<br />
Vojvodini – mađarske, hrvatske, slovačke, rumunske, rusinske, romske, bunjevačke,<br />
makedonske, ukrajinske, nemačke, slovenačke, bugarske, češke, aškalijske,<br />
jevrejske i jedan deo za ostale, među koje su svrstani Crnogorci. Stevović je<br />
zatražio da se organizuje novi konkurs za dodelu sredstava, da se ona dodeljuju<br />
srazmerno broju pripadnika manjine, a Crnogorci u konkursu direktno imenuju.<br />
“Vojvođanski Crnogorci traže ravno<strong>prava</strong>n status”, Danas, 15. decembar 2008.
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
385<br />
Bunjevačka manjina<br />
na udaru asimilacije<br />
Na nejednak tretman, odnosno asimilaciju, žalili su se i predstavnici još<br />
jedne manjine – Bunjevci. Nikola Babić, predsednik Nacionalnog saveta<br />
Bunjevaca, javno je protestvovao što je u tekstu pozivnice gradonačelnika<br />
Subotice Saše Vučinića, Dužijanca označena kao običaj bunjevačkih Hrvata.<br />
U svom pismu on je naveo da u Subotici žive Bunjevci i Hrvati (i jedni<br />
i drugi u gotovo identičnom procentu – 11 odsto), a ne bunjevački Hrvati.<br />
Prigovarajući gradonačelniku da se ovakvom definicijom Bunjevaca<br />
stvrstava na stranu onih koji negiraju Bunjevcima pravo na samobitnost i<br />
otvoreno podstiču asimilaciju Bunjevaca u Hrvate, Babić je od gradonačelnika<br />
Subotice zatražio da se sporne pozivnice povuku, a Bunjevcima uputi<br />
javno izvinjenje. 525<br />
Položaj Mađara i Hrvata<br />
Tokom godine svoje nezadovoljstvo iskazali su i pripadnici hrvatske i mađarske<br />
manjine. Povodom pripajanja hrvatskog programa Rumunskoj redakciji,<br />
Branko Horvat, predsednik hrvatskog nacionalnog veća i Ljerka<br />
Alajbeg, generalna konzulka Republike Hrvatske, sastali su se sa rukovodstvom<br />
RTV Vojvodine, ali nisu uspeli da nađu zadovoljavajuće rešenje ni<br />
kada je reč o zastupljenosti programa namenjenog Hrvatima u Vojvodini,<br />
525 “Gradonačelnik zagovara asimilaciju Bunjevaca”, Danas, 8. august 2008. Dan<br />
Dužijance, 15. august, određen je kao nacionalni praznik Bunjevaca. Treba reći da<br />
problemi na relaciji Hrvati – Bunjevci – država nije novijeg datuma. Na pitanje<br />
jesu li Bunjevci zaseban etnicitet daju se posve oprečni odgovori. Bunjevci<br />
zahtevaju od države da ih zaštiti od asmilacije, dok predstavnici hrvatske zajednice<br />
prebacuju državi da podstiče cepanje njihove zajednice, otežava očuvanje njenog<br />
identiteta i tako omogućuje asimilaciju. Slični problemi postoje i kada je reč<br />
između Rumuna i Vlaha. Tako je od strane predstavnika rumunske zajednice<br />
kao jedan od gorućih problema navedeno priznavanje Vlaha kao zasebne<br />
nacionalne manjine. Kao i u slučaju Bunjevaca, tako se i u slučaju Vlaha daju<br />
posve oprečni odgovori na pitanje jesu li Vlasi distinktivna etnička zajednica.
386 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
niti statusom urednika emisije na hrvatskom jeziku. Po rečima Dragana Jurakića,<br />
urednika programa, ponuđeno objašnjenje da je u pitanju “tehnička<br />
grešak” pada u vodu: “to je jasna poruka da rukovodstvo RTV namerava<br />
da nas ukloni sa programa”. Jurakić je poručio da je Zakon o radiodifuziji<br />
jasan, da Hrvati nemaju nikakvu hipoteku i ne zaslužuju polovična građanska<br />
<strong>prava</strong>, te da pokušaj gušenja hrvatskog in<strong>for</strong>mativnog programa<br />
neće ostati bez ođeka. 526<br />
Kada je o mađarskoj manjini reč, politički predstavnici ove manjine<br />
su izjavili da u Skupštini Srbije neće podržati predlog zakona o sedištima i<br />
područjima sudova i javnih tužilaštava 527 ukoliko ne budu prihvaćeni njihovi<br />
amandmani da se očuvaju osnovni sudovi u Bačkoj Topoli, Bečeju i<br />
Senti. Balint Pastor, šef poslaničkog kluba manjina, je zamerio Vladi što<br />
je ras<strong>prava</strong> o ovom predlogu zakona bila kratka i što SVM, kao koalicioni<br />
partner, nije bio konsultovan. Vladi je poručeno i da povuče zakon iz<br />
skupštinske procedure, jer poslanici iz redova SVM neće, prilikom glasanja,<br />
obezbediti potreban kvorum. “Smatramo da je predlog zakona štetan<br />
po interese onih koje zastupamo u ovoj skupštini... Tu mislim na vojvođanske<br />
Mađare, ali i na sve ostale građane u Vojvodini, pogotovo onih opština<br />
gde, po predlogu zakona, više ne bi postojali osnovni sudovi”. Pastor<br />
je naveo tri razloga u prilog postojanja sudova u gore pomenutim opštinama:<br />
prvi je činjenica da se radi o sudovima koji postoje više od 150 godina,<br />
drugi razlog je što na prostoru između Subotice i Novog Sada, kao i Kikinde<br />
i Sombora, ne bi bilo ni jednog osnovnog suda, što znači da bi na sredini<br />
Vojvodine postojala ogromna rupa, pogotovo u sredinama gde Mađari<br />
žive u većem broju, čime bi, po njegovim rečima, bilo otežano korišćenje<br />
jezika nacionalnih manjina u sudskim postupcima. Napokon, sredina bez<br />
suda ne bi se mogla nazvati gradskom sredinom, bez obzira na to koliko<br />
ima stanovnika. 528 Uprkos protivljenju, zakon je usvojen u Skupštini, a iz<br />
526 “Ko to davi program na hrvatskom”, Dnevnik, 20. novembar 2008.<br />
527 Predlog zakona predviđa postojanje sudova opšte nadležnosti: osnovnih,<br />
viših, apelacionih (biće ih 4 u najvećim gradovima), vrhovnog kasacionog<br />
suda (zameniće sadašnji Vrhovni sud) i sudove posebne nadležnosti<br />
(privredni, privredni apelacioni, prekršajni, viši prekršajni i upravni sud).<br />
528 “Bačka Topola, Senta i Bečej moraju imati osnovne sudove”, Danas, 22. decembar
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
387<br />
SVM je poručeno da će njegovi poslanici na proleće pokrenuti postupak<br />
izmene zakona.<br />
Nakon parlamentarnih izbora predstavnici Mađarske koalicije su poručili<br />
da nemaju ambiciju da personalno učestvuju u vlasti, ali da će biti<br />
pouzdan oslonac parlamentarne većine. 529 “Mi smo generalno bili protiv<br />
ulaska u vlast, kako u Srbiji, tako i u Vojvodini”, izjavio je Andraš Agošton,<br />
predsednik Demokratske stranke vojvođanskih Mađara (DSVM). “Na republičkom<br />
nivou to je i ostvareno i MK nije u Vladi, već će samo glasati za<br />
njene odluke za koje smatra da su u skladu sa našim programom... Za Pokrajinu<br />
je bilo različitih mišljenja, ali DSVM je ostao pri stavu da smrtni<br />
zagrljaj DS, u obliku učešća MK u pokrajinskoj vlasti može da nam nanese<br />
veliku štetu... Zato smo i odlučili da ne učestvujemo u tim pregovorima i<br />
njihovo vođenje prepustili smo SVM, pošto oni smatraju da je to celishodno”.<br />
Agošton je rekao da će se zalagati da MK opstane “kao jedino moguće<br />
rešenje, ako želimo da mađarska nacionalna manjina ima svoje mesto i težinu<br />
na političkoj pozornici”. 530<br />
Pa, ipak, odnosi u MK nisu bili lišeni izvesnih napetosti. Tako je Šandor<br />
Pal, lider Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, u jednom trenutku<br />
zamerio SVM da smatra “da svi glasovi koje je MK osvojila na izborima pripadaju<br />
samo njima”. Osim toga, Pal je Ištvanu Pastoru zamerio da je sam,<br />
bez partnera iz koalicije, ali i ikoga iz SVM, razgovarao sa Borisom Tadićem,<br />
te da niko ne zna šta se on dogovorio sa Tadićem i dokle će ići ustupci SVM<br />
prema DS. 531 Pastor je polovinom jula potpisao sporazum o međustranačkoj<br />
2008. Pošto je set pravodusnih zakona usvojen, Ištvan Pastor, lider SVM je rekao da<br />
je proevropska vlast uspela u onome što u proteklih 160 godina nije uspelo nijednom<br />
režimu. On je rekao da su regionalne interese izneverili i oni za koje smo mislili da<br />
ih zastupaju – LSV. LDP, G17 Plus i DS. Usvajanjem seta zakona samo dve opštine u<br />
kojima su manjine većinsko stanovništva imaju osnovne sudove – Subotica i Novi Pazar.<br />
529 Rekli smo da nemamo ambicije da učestvujemo u vlasti, ali smo rekli i<br />
da želimo da damo državne sekretare u različitim ministarstvima. Ištvan<br />
Pastor u “Mađarska koalicija stabilni deo većine”. Danas, 3. jul 2008.<br />
530 “Budućnost zavisi od ‘smrtnog zagrljaja’ DS-a”. Dnevnik, 21 jul 2008.<br />
531 “Lična korist ‘za dobrobit mađarske manjine’“, Dnevnik, 25. septembar 2008. Pal je bio<br />
vrlo oštar i kritikovao je SVM zato što saradnju u okviru koalicije shvata kao mogućnost<br />
istiskivanja partnera iz političkog života. “U SVM politiku shvataju kao mogućnost
388 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
saradnji sa DS, ali je demantovao spekulacije da je u tom sporazumu sadržan<br />
i zahtev za <strong>for</strong>miranje mađarske teritorijalne autonomije. 532<br />
Početkom septembra Andraš Agošton je svoje koalicione partnere<br />
podsetio na zajednički koncept autonomije i u pismu Ištvanu Pastoru,<br />
predsedniku SVM, zatražio da o tom konceptu inicira razgovor sa predstavnicima<br />
srpskih parlamentarnih stranaka. 533 Pastor je odgovorio da je takva<br />
inicijativa u ovom trenutku potpuno bespredmentna, jer nema novih povoda<br />
za nove strateške pregovore. 534<br />
Zahtev za teritorijalnom autonomijom po etničkom principu nije nov,<br />
kao ni oprečne reakcije koje izaziva u javnosti. 535 “Ako se u procesu impleda<br />
opelješe tajkunski kapital i ostvare ličnu korist, dok im mađarska manjina služi<br />
za tu svrhu, pri čemu ih još ubeđuju kako je to za njih veoma korisna stvar”.<br />
532 “Regionalizacija u sporazumu sa DS”, Dnevnik, 17. jul 2008. “Zahtev za teritorijalnu<br />
autonomiju nije deo sporazuma... ali je za nas veoma važno da je u sporazumu koji smo<br />
potpisali sa DS prihvaćeno naše viđenje pitanja regionalizacije Srbije”. Nekoliko dana<br />
pre potpisivanja sporazuma Balint Pastor je izjavio da ce njime biti određen i datum<br />
ispunjenja njihovog zahteva, čime će se Subotici, Bačkoj Topoli i Malom Iđošu u okviru<br />
severnobačkog okruga pripojiti Ada, Senta i Kanjiža. Balint Pastor je naglasio da su za<br />
vreme Slobodana Miloševića promenjene granice, a pomenute opštine prebačene u<br />
severnobanatski okrug sa sedištem u Kikindi. “To nije nikakvo mađarsko pitanje, niti<br />
je bitno samo za Mađare, već se radi o sasvim praktičnim i logičnim stvarima za sve<br />
koji žive na teritoriji tih opština, jer po sadašnjem stanju stvari žitelj Horgoša, umesto<br />
da putuje 20 km do Subotice, da bi rešio neke administrativne probleme, mora da<br />
ide mnogo dalje, do Kikinde. To je priča sasvim odvojena od multietničke regije na<br />
severu Vojvodine”. “Letnji šlagvort za teritorijalnu autonomiju”, Dnevnik, 2. jul 2008.<br />
533 “Zahtev za mađarsku regiju u Vojvodini”, Politika, 3. septembar 2008.<br />
534 “Pastor ne vidi povod za Agoštonovu inicijativu”, Dnevnik, 3. septembar<br />
2008. Pastor je izjavio da je za njega neprihvatljiv stil komuniciranje<br />
da se pismo njemu namenjeno najpre objavi u medijima.<br />
535 U Zajedničkom konceptu autonomije, koji su usvojili lideri tri mađarske stranke,<br />
predviđeno je <strong>for</strong>miranje Autonomne regije Mađara sa sedištem u Subotici. Osim<br />
Subotice, Autonomna regija Mađara bi obuhvatala opštine Ada, Čoka, Bačka Topola,<br />
Bečej, Kanjižu, Mali Iđoš, Novi Kneževac i Sentu. Autonomnoj regiji bi se, na osnovu<br />
mišljenja stanovništva izraženog na referendumu, mogla priključiti i naselja koja se<br />
graniče sa područjem regije. Nadležnosti regije bi se ustanovile putem decentralizacije<br />
poslova koje u ovom trenutku obavljaju državni i pokrajinski organi, čije bi vršenje na<br />
nivou regije bilo efi kasnije. U konceptu se ističe da nadležnosti regionalne samouprave
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
389<br />
mentacije manjinskih <strong>prava</strong> nađu viši standardi, a to je, recimo, etnička<br />
autonomija Srba na severu Kosova, onda, po logici stvari takva <strong>prava</strong> pripadaju<br />
i drugim manjinama. Mađari jedino tako, u autonomnoj regiji gde<br />
su većina mogu, po rečima Pal Šandora, da ostvare svoje nacionalne interese.<br />
U pitanju je demokratski princip i demokratski način rešavanja manjinskog<br />
pitanja”. 536<br />
Ocenivši da se radi o ekstremnom političkom stavu, Bojan Kostreš,<br />
predsednik Skupštine Vojvodine, je napomenuo da je tu ipak reč o stavu<br />
pojedinca, a ne Mađarske koalicije. Položaj Srba na Kosovu nikako ne<br />
može da se uporedi, po oceni Zorana Stojiljkovića, sa položajem Mađara u<br />
Vojvodini: “Reč je o dve potpuno neuporedive situacije”. 537 Po rečima Dejana<br />
Vuka Stankovića, Pal Šandor pokušava da okupi glasače koji su nacionalistički<br />
orijentisani, ističući da bi ovakav stav, na duže vreme, mogao<br />
izazvati ozbiljne probleme u Vojvodini. 538 “To je legitiman zahtev, ali ne<br />
vidim šta bi on mogao da donese Šandoru. Prilično sam skeptičan, rekao<br />
je Zoran Lučić, direktor CESID, jer se mađarska manjina razlikuje od ostalih<br />
po tome što ne glasa samo za svoje partije, već i za druge veće stranke,<br />
kao što su DS, G17 plus ili LDP”. 539<br />
Ideja manjinske teritorijalne autonomije, po mišljenju Miroslava Samardžića,<br />
politikologa, u suprotnosti je sa idejom građanske autonomije<br />
Vojvodine. “Stvaranjem etničkih autonomija postojanje pokrajinske autonomije<br />
bi bilo besmisleno”. Po njegovom mišljenju, ostvarivanje etničkih<br />
samou<strong>prava</strong> kroz proces regionalizacije je malo realno, “jer bi to onda vodilo<br />
i omogućavanju teritorijalne autonomije za Albance na jugu Srbije...<br />
S druge strane, to bi dovelo u neravno<strong>prava</strong>n položaj druge manjinske<br />
ne bi zadirale u ovlašćenja organa personalne autonomije. Regionalna samou<strong>prava</strong><br />
bi izrađivala regionalni razvojni plan, i usaglašavala planove razvoja jedinica lokalne<br />
samouprave, koordinirala razvoj infrastrukture od regionalnog značaja, obezbeđivala<br />
ravnopravnu upotrebu jezika i pisma koji su u službenoj upotrebi. Obezbeđivala<br />
funkcionisanje zdravstvenih, obrazovnih, kulturnih ustanova, vršila pojedina ovlašćenja<br />
iz oblasti šumarstva, vodoprivrede, upravljanja otpadom i zaštite životne sredine, itd.<br />
536 “Skandalozno pređenje”, Press, 10. april 2008.<br />
537 isto<br />
538 isto<br />
539 isto
390 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
zajednice u Vojvodini koje nisu skoncentrisane na jednom području. Ali,<br />
takvo rešenje ne bi bilo dobro ni za same Mađare koji bi ostali van te samouprave<br />
na severu Bačke”. 540 Tomislav Žigmanov, publicista, smatra da o<br />
“inicijativi političkih predstavnika vojvođanskih Mađara treba razgovarati,<br />
a ne stavljati je pod tepih”. Po njegovom mišljenju, ovakvim modelom se<br />
otvara i pitanje na koji način bi se rešavala pitanja drugih manjinskih zajednica<br />
i kako bi oni uticali na donošenje odluka ako bi se našli u okviru<br />
samouprave vojvođanskih Mađara. 541<br />
Ne bi bilo ničeg neprirodnog, ni spornog, izjavio je Šandor Pal, ukoliko<br />
bi i Budimpešta lobirala u Briselu, i to ne samo za personalnu autonomiju<br />
vojvođanskih Mađara, već uopšte za njihovu autonomiju. Mađarska<br />
se time, po njegovom mišljenju, ne bi mešala u unutrašnje stvari druge<br />
države, jer pitanje manjina više nije ekskluzivno unutrašnje pitanje neke<br />
države. Ako se Srbija zalaže za očuvanje Republike Srpske ili za <strong>prava</strong> Srba<br />
u Crnoj Gori, zašto se onda Mađarska, upitao se on, ne bi zalagala za <strong>prava</strong><br />
vojvođanskih Mađara. 542<br />
Intervju Kinge Genc, šefice mađarske diplomatije, koji je u decembru<br />
objavljen u novosadskom Dnevniku, iznenadio je političke predstavnike<br />
vojvođanskih Mađara, naročito njen stav u pogledu teritorijalne autonomije:<br />
“Mislim da nije realistično da pričamo o teritorijalnoj autonomiji za<br />
Mađare u Vojvodini. S jedne strane, opšte je poznato da u Vojvodini nema<br />
toliko mnogo Mađara i da su oni samo jedna od brojnih nacionalnih manjina<br />
u Pokrajini, s druge strane, Mađari ne žive u kompaktnom bloku gde<br />
bi, eventualno, mogli kreirati nekakvu teritorijalnu autonomiju koja bi<br />
obuhvatila sve Mađare i koja bi mogla biti odvojena od ostatka Vojvodine.<br />
U tom smislu, mnogo je bolje da svi vojvođanski Mađari, zajedno, kroz aktivno<br />
učešće u političkom životu, rade na poboljšanju svog položaja, ali i<br />
položaja cele Vojvodine i Srbije”. 543<br />
540 Dnevnik, 7. jul 2008.<br />
541 isto<br />
542 “Podrška matice manjinskoj autonomiji”, Dnevnik, 3. novembar 2008.<br />
543 “Mađarima u Vojvodini ne treba teritorijalna autonomija”, Dnevnik, 11.<br />
decembar 2008. U intervjuu Kinga Genc se osvrnula i na pitanje dvojnog<br />
državljanstva, rekavši da “nije realno pričati o dvojnom državljanstvu, već je bolje
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
391<br />
Ovakav stav šefice mađarske diplomatije nije prošao bez reakcija. 544<br />
Ištvan Pastor, lider SVM, je izjavio da je pomenuta ocena neprimerena i<br />
da predstavlja mešanje u unutrašnje stvari mađarske zajednice u Vojvodini.<br />
“Teritorijalna autonomija, uostalom, izjavio je Pastor, i nije predmet<br />
nikakvih pregovora, pošto nijedna stranka na srpskoj političkoj sceni nije<br />
pokazala spremnost da se o tom pitanju razgovara”. 545 “U poslednje vreme<br />
nije bilo političkog poteza koji je izazvao toliko interesovanje i revolt<br />
običnih ljudi”, ocenio je Andraš Agošton, dodajući da su se “vojvođanski<br />
Mađari već nekoliko puta suočili sa hladnim tušem koji dolazi iz Pešte”. 546<br />
U pomenutom intervjuu Kinge Genc je ocenila da manjine, ako se poštuju<br />
njihova <strong>prava</strong>, ako su zastupljene u izvršnim organima vlasti i utiču<br />
kako na sadržaj, tako i na donošenje odluka, postaju snažan faktor promocije<br />
države u kojoj žive. Ona je rekla da je mađarskoj strani objašnjeno<br />
da će zakonom o nacionalnim savetima svim manjinama, uključujući<br />
i mađarsku, biti garantovana <strong>prava</strong> da autonomno odlučuju, preko svojih<br />
predstavnika, u oblasti obrazovanja, očuvanja kulturne baštine i drugim<br />
područjima od značaja za očuvanje njihovog identiteta. Upravo je zakon<br />
o nacionalnim savetima, čije se usvajanje godinama iščekuje, bio jedan<br />
od razloga koji je Andraša Agoštona naveo da se obrati Katalin Sili, predsednici<br />
mađarskog parlamenta, i zatraži da se odloži potpisivanje mađarsko-srpskog<br />
sporazuma o saradnji. 547 Osim ovog, Agošton je naveo još dva<br />
što više raditi na viznoj liberalizaciji i približavanju Srbije članstvu u EU”.<br />
544 Povodom ovog intervjua regovalo je i mađarsko Ministarstvo inostranih poslova<br />
smatrajući da su pojedine konstatacije ministarke Genc pogrešno shvaćene. U<br />
saopštenju MIP se ističe da je Vlada Mađarske uvek podržavala oblike autonomije<br />
koje su tražile legalne organizacije Mađara van matice. “Nemamo razloga, a i<br />
ne želimo da stavimo pod znak pitanja zdravo rasuđivanje lokalne mađarske<br />
zajednice u vezi s procenom za koji oblik autonomije vide realne mogućnosti da<br />
bude ostvaren”. U saopštenju se dodaje da bi, na osnovu evropskih iskustava i u<br />
dogovoru sa većinskom zajednicom, teritorijalna autonomija mogla biti rešenje koje<br />
funkcioniše. “Teritorijalna autonomija ipak realna”, Dnevnik, 13. decembar 2008.<br />
545 “Neprimereni stavovi Kinge Genc”, Dnevnik, 12. decembar 2008.<br />
546 “Slučaj Kinge Genc sa autonomijom”, Vajdasag Ma, 15. decembar 2008.<br />
547 Sa Agoštonovim zahtevom nije se složio SVM koji smatra da<br />
svaki, korakom kojim se obogaćuje saradnja između dve zemlje
392 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
razlog zbog kojih pomenuti sporazum ne treba potpisati – nepostojanje<br />
instituta garantovanih mandata za pripadnike manjina i neplodnost preventivnih<br />
akcija u sprečavanju napada na pripadnike manjina. 548<br />
Neadekvatna reakcija države na<br />
incidente i netoleranciju<br />
Tokom godine zabeležen je niz incidenata koji su izazvali pažnju javnosti,<br />
ali i oprečna tumačenja o karakteru pojedinih incidenata.<br />
Slučaj Atila Komradi: 19. aprila nožem u stomak je uboden Atila Komradi.<br />
Incident se dogodio na Trgu cara Jovana Nenada u Subotici, a okružni<br />
javni tužilac je protiv dvojice mladića pokrenuo istragu zbog izazivanja<br />
nacionalne, rasne i verske netrpeljivosti i teškog ubistva u pokušaju. 549<br />
Porodica Konja: U centru Subotice napadnuta porodica Konja. Njih<br />
su, kada su se vraćali sa rođendanske proslave, napali nepoznati mladići i<br />
naneli im lakše telesne povrede. Prema rečima Roberta Konje nije postojao<br />
neposredan povod za napad. On je kao mogući povod za napad naveo<br />
činjenicu da je sa svojim sinovima razgovarao na mađarskom jeziku i da<br />
je to zasmetalo siležijama. Gradonačelnik Subotice Saša Vučinić je osudio<br />
ovaj incident i nakon razgovora sa policijom izjavio da je dobio in<strong>for</strong>maciju<br />
da incident nije bio etnički motivisan. 550 U želji da onemoguće ponavmađarska<br />
zajednica u Vojvodini može imati samo koristi.<br />
548 Dnevnik, 15. novembar 2008. Treba reći da je Andraš Agošton uputio i pismo liderima<br />
mađarskih stranaka predlažući im da zajednički upute dopis srbijanskom premijeru<br />
Cvetkoviću da Vlada Srbije zauzme zvaničan stav o pogromu koji je krajem Drugog<br />
svetskog rata počinjen u Bačkoj, pre svega. Šandor Pal je prihvatio inicijativu i<br />
predložio da 23. januar kao dan sećanja na pobijene Mađare. Po rečima Žolta Bečeija,<br />
poslanika u Evropskom parlamentu, rešenje ovog pitanje se može naći samo ako ga<br />
vojvođanski i Mađari u matici drže otvorenim i povezanim sa integracijom Srbije<br />
u EU. “Osovina Temerin – Segedin – Budimpešta”, Dnevnik, 15. decembar 2008.<br />
549 Jedan od napadača je sin Vojina Đorđevića, direktora “Si en Si” kompanije. Đorđević se<br />
povodom hapšenja svog sina obratio javnosti izražavajući žaljenje zbog ovog događaja<br />
i poželeo Komradiju brz oporavak. “Želim Atili brz oporavak”, Dnevnik, 23. april 2008.<br />
550 Iz policije su izjavili da ce protiv napadača biti podneta prekršajna prijava, a ako
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
393<br />
ljanje incidenata čelnici SVM su inicirali razgovor sa načelnikom subotičke<br />
policije Borivojem Mucaljem. U razgovoru je istaknuto da se etnička pozadina<br />
incidenata ne može isključiti i da je potrebna bolja saradnja mesnih<br />
zajednica i policije, kao i da je potrebno pronaći mere kako bi pripadnici<br />
manjina u većoj meri bili zastupljeni u policiji.<br />
Incidentima, u kojima učestvuju mladi ljudi, veoma pogoduju raširene<br />
predrasude. Pokrajinski pedagoški zavod već treću godinu za redom proučava<br />
međuetničke odnose mladih i poslednjim istraživanjem je utvrđeno<br />
da svaki treći učenik u Vojvodini smatra da ima bolju veru i kulturu od<br />
svojih komšija druge nacije, bezmalo polovina učenika je doživela nekakav<br />
međuetnički sukob sa svojim vršnjacima, trećina učenika misli da profesori<br />
ne uvažavaju jednako pripadnike raznih nacija, a svaki četvrti đak je<br />
uočio da njegovi predavači ističu nacionalne vrednosti svoje zajednice. 551<br />
Ovakvo stanje je posledica zbivanja na prostoru bivše Jugoslavije i poremećenog<br />
sistema vrednosti, ali i tendencioznog izveštavanja medija, 552 gose<br />
istragom utvrdi da je bilo elemenata krivičnog dela izazivanja rasne, verske<br />
i nacionalne mržnje, sledi i krivična prijava. Uz dva gore pomenuta bilo je još<br />
nekih incidenata uperenih protiv pripadnika mađarske nacionalnosti. U maju je<br />
batine u Subotici dobio Laslo Torockai, lider Omladinskog pokreta 64 županije.<br />
Njega su, kada se spremao za put u Mađarsku, napali nepoznati mladići i naneli<br />
mu lakše telesne povrede. Pored Torockaja povređena su još dva mladića, od koji<br />
je jedan mađarski državljanin. (Građanski list, 13. maj 2008). U julu odbornici<br />
mađarske nacionalnosti su u skupštini opštine Kikinda bili predmet izrugivanja<br />
i psovki. Na zahtev dvojice odbornika da govore na mađarskom jeziku, odnosno<br />
nemogućnosti prevodioca da odgovori svom zadatku, reagovali su odbornici Srpske<br />
radikalne stranke koji su negodovali zbog upotrebe mađarskog jezika, pravdajući<br />
to nepostojanjem tehničkih uslova, suvišnim trošenjem novca za opremanje sale<br />
za simultani prevod, odnosno opstrukcijom rada Skupštine. Stevan Grbić (SPS) je<br />
u jednom trenutku uputio Zoltanu Čemereu psovku na mađarskom. On je kasnije<br />
rekao da je taj izraz čuo od svog majstora i da nikoga nije hteo da uvredi: “Ako sam<br />
nekoga uvredio, želim da se izvinim”. “Rugali se Mađarima”, Dnevnik, 23. jul 2008.<br />
551 “Tuđa glava bolje misli”, Dnevnik, 24. april 2008. Istraživanjem je<br />
obuhvaćeno 4310 učenika osmog razreda 59 osnovnih, te drugog i<br />
četvrtog 60 srednjih škola. Istraživanje je sprovedeno u školama u kojima<br />
postoje odeljenja sa nastavom na jezicima nacionalnih manjina.<br />
552 Stanje u Staroj Moravici, selu na severozapadu Bačke, bilo je predmet napisa u
394 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
vora mržnje, 553 tolerisanja nacionalističkih grupacija i odsustva sankcija<br />
Politici i Večernjim novostima. U tekstu u Politici (“Mađarizacija Stare Moravice”) se<br />
konstatuje da bi putnik namernik, ako bi se kojim slučajem našao u selu, teško mogao<br />
odgonetnuti gde se nalazi – da li u Srbiji ili susednoj Mađarskoj. Na ulazu u selo<br />
dočekaće ga, pored srpskog, i mađarski naziv sela – Bacskossuthlava, za koji se kaže da<br />
potiče iz perioda mađarske okupacije tokom Drugog svetskog rata. U OŠ “Stari Kovač<br />
Đula” nastava se izvodi na mađarskom jeziku, pa je 30 učenika srpske nacionalnosti<br />
prinuđeno da putuje u šest km udaljenu školu u Pečiru. Putuju autobusima redovnog<br />
međumesnog saobraćaja, jer ni mesna zajednica, ni opština Bačka Topola, nisu u<br />
stanju da im omoguće namenski prevoz. U tekstu u Večernjim novostima (“Tenzije na<br />
severu Bačke”) se kaže da se, sem dvojezične table na ulazu u selo i zastave Srbije na<br />
policijskoj stanici, po malo čemu može zaključiti da se selo nalazi u Srbiji. Ni jedna<br />
ulica ne nosi ime ličnosti iz srpske istorije, jer su sve razgrabili mađarski kraljevi,<br />
grofovi i vojskovođe. Samo pojedini nazivi ulica su bili ispisani dvojezično, ali se<br />
očekuju nove table “na kojima neće biti srpskog jezika”. Za srpski jezik, kaže se, da<br />
nema mesta ni u OŠ. Nastava je na mađarskom, a onim mađarskim učenicima koji žele<br />
da nauče srpski jezik prilika se pruža na kursu koji se održava u prostorijama Crvenog<br />
krsta. Na ove napise reagovali su Nađ Tibor, direktor OŠ, kao i Centar za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong><br />
iz Srbobrana., ukazujući na niz netačnih i tendencioznih stvari. U odgovoru glavnom<br />
uredniku Večernjih novosti, Tibor Nađ je demantovao da se u školi ne uči srpski jezik,<br />
jer je to zakonska obaveza. Ističući da mađarska deca ostaju dva ili tri časa duže u<br />
školi nego srpski đaci, on je ukazao da su pečirska i staromoravička škola udaljene<br />
tri, a ne šest kilometara, te da besplatan đački autobus vozi đake u i iz škole. Nađ je<br />
istakao da se u školi ne organizuje nastava na srpskom jeziku iz tehničkih razloga,<br />
jer bi razredi bili malobrojni (po 4 đaka), da nastavnici ne bi mogli da putuju na dva<br />
mesta, niti bi mogao da se organizuje efektivan prateći rad. Budući da je profesor<br />
istorije, Tibor Nađ je podsetio da naziv sela potiče iz vremena Austro-Ugarske, iz 1907<br />
godine, a ne iz Drugog svetskog rata. U izveštaju Centra za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, čiji su članovi<br />
boravili u S. Moravici, se kaže da su u naselju, skoro bez izuzetka, svi napisi na dva<br />
jezika (ime jednog preduzeća je ispisano samo na srpskom jeziku). “Od 76 ulica obišli<br />
smo 40, a nismo našli ni jednu tablu ispisanu samo na mađarskom jeziku”. 28 ulica<br />
će dobiti nove nazive, a među njima su imena kralja Matijaša, Košuta Lajoša, Ištvana<br />
Sečenjija, Vuka Karadžića, Danila Kiša, Ivana Modričina i drugih. U izveštaju Centra se<br />
kaže da nekoliko zlonamernih tekstova ne <strong>for</strong>mira javno mnenje, ali da članci kakvi<br />
su objavljeni u pomenutim listovima ne doprinose mirnom i zajedničkom životu.<br />
553 Na Svetski dan Roma u blizini Filozofskog fakulteta pojavila se crna zastava sa<br />
kukastim krstom i parolom “Smrt Romima”. Kukasti krst iscrtan je i kod Spomenika<br />
žrtvama racije, a u blizini su ispisani i brojevi 18 i 88 (broj 18 predstavlja prvo i osmo
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
395<br />
i zabrana ekstremističkih organizacija. 554 Stoga i ne iznenađuje što su se,<br />
osim pripadnika manjina i čelnika/ca nevladinih organizacija, pre svega<br />
onih koje se zalažu za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, 555 na udaru našli i pojedini političari,<br />
a među njima, recimo, i predsednik Republike. 556<br />
slovo alfabeta, dakle inicijale Adolfa Hitleta, a drugi – 88 – predstavlja nacistički<br />
pozdrav Hajl Hitler, dakle dva slova H). Svastika je iscrtana i na vratima garderobe<br />
jedne srednje škole u Kikindi. Na katoličkoj crkvi u Pančevu ispisani su grafi ti “Smrt<br />
katolicima”, “Pravoslavlje ili smrt”, Osvetićemo Kosovo”. U Titelskoj ulici u Zrenjaninu<br />
na nekoliko kuća u kojima žive Romi ispisani su grafi ti “Marš” i “Odlazite Turci”.<br />
554 U junu, grupa nepoznatih neonacista napala je učesnike prvog zrenjaninskog<br />
antifašističkog festivala (ZAF). Ekstremne nacionalističke organizacije Nacionalni<br />
stroj i Divizija krv i čast najavile su za 11. oktobar u centru Beograda skup “Srpski<br />
marš”. Iz Antifašističke kampanje je poručeno da se njihovi aktivisti pojaviti istog<br />
dana, na istom mestu. Veliki broj NVO je zatražio da se skup neonacista zabrani.<br />
Istim povodom veliki broj intelektualaca obratio se pismom Borisu Tadiću, a apel je<br />
upućen i predsednicima Vlade, Skupštine i Vrhovnog suda, upozoravajući ih da je<br />
delatnost organizacija, poput pomenutih, uperena protiv države i da država mora<br />
da se brani. Ministarstvo unutrašnjih poslova je zabranilo oba skupa – i Marš za<br />
jedinstvo Srbije i protest Antifašističke kampanje. Liga socijaldemokrata je zatražila<br />
da se donese zakon kojim bi se zabranile neonacističke manifestacije i organizacije.<br />
555 Godišnji izveštaj “Samoizolacija – realnost i cilj”, poslužio je za još jedan u nizu<br />
napada na Sonju Biserko i Helsinški odbor. U jeku kampanje u jednim novinama<br />
objavljena je, po drugi put, njena privatna adresa, što je ocenjeno kao javni poziv<br />
na linč. Grupa koja sebe naziva “Pokret 1389” i koja je danima protestvovala<br />
zbog hapšenja Radovana Karadžića, svoje nezadovoljstvo je iskazala i ispred<br />
kancelarije HO, ostavivši na ulazu kukasti krst od kartona. Ista grupa je “posetila”<br />
i Centar za kulturnu dekontaminaciju i Komitet pravnika za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>,<br />
optužujući Biljanu Kovačević Vučo da podržava rasparčavanje srpske države.<br />
556 U Beogradu su se pojavili plakati na kojima je preko fotografi ja Borisa Tadića<br />
i Božidara Đelića, ispisano “državni neprijatelji”. Tadiću je upućeno i pismo u<br />
kome mu se poručuje da će kao “dokazani izdajnik srpskog naroda dobiti ono<br />
što mu sleduje – metak u čelo”. (Dnevnik, 6. maj 2008). Pretnje su upućene i<br />
Nenadu Čanku, lideru Lige socijaldemokrata Vojvodine. U video klipu se poziva<br />
na Čankovu likvidaciju, a klip se završava rečima “Doći ćemo Čanku na vrata i<br />
zaklati ga ko Miloš Murata” (Danas, 29. septembar 2008). Dragoslav Petrović,<br />
pokrajinski sekretar za nauku i tehnološki razvoj i šef poslaničke grupe DS u<br />
pokrajinskom parlamentu, brutalno je napadnut krajem augusta. Njemu je<br />
od udaraca metalnom šipkom slomljena desna lopatica, zadobio je frakturu
396 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
Odsustvo adekvatne reakcije države na izazove sa kojima je suočena,<br />
pristrasnost državnih organa u sukobima pojedinih frakcija (unutar,<br />
recimo, islamske zajednice), podložnost institucija uticaju nekih verskih<br />
korporacija (Srpske pravoslavne crkve, pre svega) ili, pak, uplitanje tih korporacija<br />
u politički život na strani konzervativnih i centralističkih snaga,<br />
deluju frustrirajuće i vode tihoj internacionalizaciji pitanja kojima manjine<br />
daju veliki značaj. Tako je na primer, povodom predloga novog statuta<br />
Vojvodine došlo do zaoštravanja retorike i ponovnog izricanja optužbi da<br />
se iza zahteva za većim stepenom autonomije kriju separatistički motivi i<br />
želja za stvaranjem države u državi.<br />
Zainteresovanost manjina za veći stepen autonomije je razumljiva,<br />
budući da Vojvodina, kao etnički najpluralniji deo Srbije, poseduje veći<br />
stepen osetljivosti u pogledu manjinskih zahteva. Pomenuta je osetljivost<br />
tokom godine došla do izražaja i u predlogu statuta pokrajine, ali i u<br />
praktičnoj politici vojvođanske skupštine. Predlogom statuta predviđeno<br />
je osnivanje Saveta nacionalnih zajednica. Savet predstavlja posebno telo<br />
Skupštine i broji 30 članova. Polovina članova bira se iz redova poslanika<br />
koji se izjašnjavaju kao pripadnici nacionalne zajednice 557 koja čini brojčanu<br />
većinu u ukupnom stanovništvu Vojvodine, a druga polovina iz redova<br />
poslanika koji se izjašnjavaju kao pripadnici nacionalnih zajednica koje<br />
čine brojčanu manjinu u ukupnom stanovništvu Vojvodine.<br />
Prilikom rešavanja pitanja koja su u vezi sa ostvarivanjem <strong>prava</strong> nacionalnih<br />
zajednica koje čine brojčanu manjinu u ukupnom stanovništvu<br />
Vojvodine, a naročito u oblasti kulture, obrazovanja, javnog in<strong>for</strong>misanja<br />
i službene upotrebe jezika i pisma, obavezno se pribavlja mišljenje Saveta,<br />
koji svoje odluke donosi većinom glasova od ukupnog broja članova. 558<br />
potkolenice i ozbiljne kontuzije od udaraca u leđa. Dnevnik, 1. septembar 2008.<br />
557 U Predlogu statuta su pripadnici brojnih etničkih zajednica u Vojvodine<br />
podvedeni pod generički pojam nacionalne zajednice.<br />
558 Statut nije bio predmet kritike samo srpske nacionalističke desnice, kritike su<br />
dolazile i od političkih predstavnika manjina. Za Demokratsku stranku vojvođanskih<br />
Mađara, na primer, Statut je u ponuđenoj <strong>for</strong>mi neprihvatljiv, jer ne sadrži princip<br />
srazmerne zastupljenosti, na osnovu čega bi vojvođanski Mađari u parlamentu<br />
dobili odgovarajući broj garantovanih poslaničkih mandata. Osim toga, Statut sadrži<br />
instituciju koja, po mišljenju DSVM, ima zadatak (misli se na Savet nacionalnih
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
397<br />
Napokon, treba reći da je Skupština Vojvodine u martu donela odluku da<br />
se <strong>for</strong>miraju zavodi za kulturu sa ciljem očuvanja, unapređenja i razvoja<br />
manjinskih kultura. Svoje zavode <strong>for</strong>mirali su tokom godine pripadnici<br />
mađarske, slovačke, rusinske, rumunske i hrvatske manjine, što je važan<br />
korak u izgradnji institucionalne infrastrukture manjinskih zajednica. 559<br />
zajednica) da nacionalne savete drži u okvirima koje kontroliše pokrajinska vlada.<br />
DSVM je u svom saopštenju postavio i pitanje dokle se može ići u traženju kompromisa<br />
sa srpskom vlašću i pozvao mađarske stranke da ustanove minimum ispod kojeg<br />
se ne sme ići. “Nema ključnog mađarskog zahteva”, Dnevnik, 14. august 2008.<br />
559 U Statutu, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata se defi niše kao ustanova za<br />
znanstvena, stručna, razvojna i primijenjena istraživanja u području kulture, zatim za<br />
menadžment u kulturi i za kulturnu produkciju hrvatske nacionalne zajednice u AP<br />
Vojvodini. Zavod će se baviti promidžbom, poticanjem, čuvanjem i razvijanjem kulture,<br />
znanosti i jezika hrvatske nacionalne zajednice u AP Vojvodini; multikulturalnosti i<br />
interkulturalnosti na području Vojvodine; suradnje s ustanovama i organizacijama<br />
u području kulture, znanosti i umjetnosti u Republici Srbiji; uspostavljanja veza i<br />
suradnje ustanova kulture, organizacija i pojedinaca u AP Vojvodini s međunarodnim<br />
ustanovama i organizacijama (Vijećem Europe, Europskom unijom, UNESKO-om, i<br />
dr.); normativne đelatnosti u području kulture, znanosti i umjetnosti i usklađivanje<br />
s europskim standardima; stručnim usavršavanjem i obrazovanjem, organiziranjem<br />
seminara, radionica i kampova;razvijanje turizma u kulturi; i in<strong>for</strong>macijskodokumentacijske<br />
đelatnosti u području kulture, znanosti i umjetnosti.
398 srbija 2008 : vii nacionalne manjine<br />
Zaključci i preporuke<br />
Tokom 2008. godine Srbija je propustila priliku da načini nekoliko značajnih<br />
koraka na poboljšanju položaja nacionalnih manjina. To se pre svega<br />
odnosi na unapređenje manjinskog zakonodavstva. Značajni institucionalni<br />
pomaci, poput <strong>for</strong>miranja Ministarstva za <strong>ljudska</strong> i manjinska <strong>prava</strong><br />
ili manjinskih zavoda za kulturu, ostali su u senci dugo isčekivanog zakona<br />
o nacionalnim savetima. U februaru Kosovo je proglasilo nezavisnost,<br />
što je frustriralo srpsku političku elitu i dodatno osnažilo nacionalističke<br />
sentimente.<br />
Nakon gubitka Kosova i u strahu od daljeg fragmentiranja Srbije i<br />
predlog novog vojvođanskog statuta pročitan je u ključu zahteva za “stvaranjem<br />
države u državi”. Optužbe za separatizam nisu mimoišle ni manjinske<br />
političke aktere koji su podržali statut. Te optužbe čine stanje<br />
međuetničkih odnosa vrlo rovitim, što, povezano sa snažnim osećajem<br />
pojedinih manjina (Vlaha, Makedonaca ili Crnogoraca) da su u verskom<br />
pogledu diskriminisane i ignorancije od strane političke klase, čini plodno<br />
tlo za internacionalizaciju.<br />
Neki od poteza novih vlasti u Novom Pazaru nagoveštavaju da bi se<br />
duboke podele u bošnjačkom društvu mogle prevazići. Te napore treba podržati<br />
i merama konkretne ekonomske politike, kako bi se sprečio potpuni<br />
kolaps sandžačke regije.<br />
Kao predsedavajuća Dekadom Roma, Srbija ima priliku da značajno<br />
doprinese poboljšanju položaja ove manjine, ali i da, smanjivanjem jaza u<br />
odnosu na druge zemlje Dekade, poboljša svoju poziciju.<br />
U približavanju Srbije evropskoj uniji, manjine i nevladine organizacije<br />
unutar manjina bi mogle odigrati iznimno važnu ulogu. Međutim,<br />
njihova uloga transmitera kulturnih obrazaca i akumuliranog eu-znanja<br />
u matičnim državama (Mađarskoj, na primer), potpuno je potcenjena.<br />
Budući da je u Srbiji civilni sektor najsnažniji promoter evropske ideje i<br />
evropskih vrednosti, potrebno je:
Nacionalne manjine mera demokratije<br />
399<br />
• stvoriti povoljne uslove za delovanje civilnog sektora preko poreskih<br />
olakšica i donošenja novog zakona o udruženjima građana;<br />
• nastaviti sa izgradnjom manjinskog zakonodavstva donošenjem<br />
zakona o nacionalnim savetima, zakona protiv diskriminacije, novog<br />
zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, izmenom zakona o<br />
izboru narodnih poslanika, usklađivanjem zakona koji sadrže međusobno<br />
isključive odredbe;<br />
• otklanjanje diskriminirajućijh odredbi iz pojedinih zakonskih rešenja<br />
(Zakon o verskim zajednicama, na primer);<br />
• pojačati preventivni rad na otklanjanju incidenata sa etničkom pozadinom,<br />
a rad tužilaštva i sudstva učiniti efikasnijim;<br />
• stvarati povoljnu političku klimu za ostvarivanje <strong>prava</strong> manjina;<br />
• onemogućiti delovanje neonacističkih organizacija
400
401<br />
VIII<br />
Mediji
402
403<br />
Istrajavanje na<br />
nacionalnom konceptu<br />
U pretpostavljenoj trans<strong>for</strong>maciji srbijanskog društva ka modernim, demokratskim,<br />
evropskim vrednostima – koja je na parlamentarnim izborima<br />
u proleće 2008. godine dobila prevagu nad izolacionističim, narodnjačkim<br />
društvenim konceptom – mediji predstavljaju jednu od najslabijih karika.<br />
Ideološki obrazac kreiran pre raspada SFRJ da bi opravdao potonje ratove,<br />
žilavo opstajava u javnom diskursu i sada, sa medijima kao najjačim saveznikom.<br />
Osim što bez izuzetka dominira tabloidima, na istu se matricu<br />
oslanjaju i, po uticaju i težini značajniji mediji, poput NIN, Večernjih novosti,<br />
RTS i dr.<br />
Pri tome, nije reč samo o nastojanju da se relativizuju i izjednače “ekstremisti”<br />
– neonacisti i antifašisti, nacionalisti i građanisti, radikali i liberali,<br />
unionisti (termin koji se koristi za one koji podržavaju put Srbije<br />
ka Evropskoj uniji) i izolacionisti itd – već o revitalizovanju poželjne interpretacije<br />
nedavne prošlosti sa jasnim ciljem oslobađanja od odgovornosti<br />
za nju.<br />
Utisku da je “govor medija” u mnogome nalik na onaj iz devedesetih<br />
godina prošlog veka doprinosi i činjenica da su i njegovi promoteri uglavnom<br />
isti: od Dobrice Ćosića, do Milorada Vučelića. Niz pripadnika tog intelektualnog,<br />
veoma uticajnog kruga istrajavajući na poznatim tezama (<br />
secesionizam zapadnih republika je doveo do raspada Jugoslavije, međunarodna<br />
zajednica je u tome odigrala nečasnu ulogu, nelegalno i nelegitimno<br />
bomardovanje Jugoslavije 1999, takođe nelegalno i nelegitimno<br />
otimanje dela teritorije Srbije, proglašenjem nezavisnosti Kosova i slično)<br />
drži Srbiju u predmodernom ključu teritorijalne ekspanzije na račun unutrašnje<br />
modernizacije.<br />
Podržan od političke klase, uticajan u medijskoj sferi, taj intelktualni<br />
diskurs blokira srbijansko društvo u svakom pokušaju da iskorači iz autoritarnog,<br />
centralizovanog modela. O njegovoj moći i uticaju na društvene
404 srbija 2008 : viii mediji<br />
tokove svedoči široka medijska kampanja vođena u poslednjem kvartalu<br />
2008. godine povodom usvajanja Statuta Vojvodine .<br />
Među pozitivne pomake u medijskoj sferi tokom 2008. godine može<br />
se svrstati smena uredničkog tima u Politici. Međutim, uredništvo tog lista<br />
izabrano nakon promene republičke vlade, još nije profilisalo uređivački<br />
koncept suštinski različit u odnosu na onaj koga je kreirala bivša glavna i<br />
odgovorna urednica Ljiljana Smajlović.<br />
Kao pažnje vredna medijska alternativa, krajem 2008. godine pojavila<br />
se Borba sa novim vlasnikom i kompletno novim uređivačkim timom. Raskrinkavanjem<br />
fetiša državne tajne Ministarstva spoljnih poslova ( u slučaju<br />
Miladina Kovačevića), Borba je već početkom 2009, dospela u neprilike<br />
sa vladajućim strukturama, što dovodi u pitanje i njen opstanak.<br />
Brojni problemi u medijima, o kojima se tokom poslednjih nekoliko<br />
godina mnogo govorilo, eskalirali su 2008, pre svega zahvaljujući političkim<br />
dešavanjima. Događaji koji su uzdrmali javnost Srbije zapravo su<br />
pokazali da domaći mediji nisu ništa drugo nego “ogledalo društva”. Tendencije<br />
koje su bile očigledne tokom predsedničkih i parlamentarnih izbora,<br />
proglašenja nezavisnosti Kosova ili hapšenja Radovana Karadžića<br />
preslikavale su se u medijima, ovaj put evidentno dokazujući da u medijima<br />
i dalje postoji politička i ideološka ostrašćenost, da su mediji podložni<br />
političkim i državnim institucijama, da su “otporni” na poštovanje etičkih<br />
kodeksa profesije i često nesvesni posledica svog delovanja.<br />
Istovremeno, državne institucije koje su nadležne za medije, pre svega<br />
Republička radiodifuzna agencija, pokazale su tokom 2008. da rade potpuno<br />
u skladu s političkim nalozima. Pokušaj političara da utiču na medije,<br />
koji je evidentan u svim državama na svetu, u Srbiji je dobio izvitoperenu<br />
<strong>for</strong>mu – domaći političari, pa i oni na najvišim državnim funkcijama, nastoje<br />
da kontrolu i uticaj na uređivačku politiku sprovedu bahatim nastupima,<br />
nevešto i grubo. To, s druge strane, izaziva sličnu reakciju medija: na<br />
bahate pokušaje kontrole, oni odgovaraju još bahatijim gestovima otpora.<br />
Mediji koji su u državnom ili delimično državnom vlasništvu nisu bili<br />
izuzetak od ovog pravila: Radio-televizija Srbije i “Politika” bili su redovna<br />
tema drugih medija i izvori brojnih skandala, što je takođe jedan od dobrih<br />
indikatora za konačnu ocenu medijske scene u Srbiji.
Istrajavanje na nacionalnom konceptu<br />
405<br />
Prilozi o “drugima”<br />
Uprkos brojnim apelima nevladinog sektora, profesionalnih udruženja<br />
i medijskih eksperata, mediji su i tokom 2008. nastavili s uobičajenom<br />
praksom direktnog ili indirektnog širenja nacionalne netrpeljivosti i mizantropije.<br />
Političke prilike pogodovale su toj praksi, posebno imajući u<br />
vidu proglašenje nezavisnosti Kosova, hapšenje Radovana Karadžića i tužbu<br />
Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Bez obzira na<br />
konkretnu temu o kojoj se radi, mediji su već u naslovu ili “između redova”<br />
primenjivali već tradicionalni obrazac označavanja onih “drugih”<br />
(ljudi drugačije nacionalnosti, seksualnog ili političkog opredeljenja) uobičajenim<br />
stereotipnim odrednicama. U tom smislu, prednjačili su tabloidi,<br />
pre svega izveštavajući o događajima koji suštinski nemaju nikakve<br />
veze s etničkom pripadnošću glavnih aktera. Kada je u julu 2008. Hrvatska<br />
ukinula bilateralne dozvole za međunarodni transport kroz tu zemlju<br />
određenom broju prevoznika, tekst u “Kuriru” uglavnom je bio u skladu<br />
s etičkim kodeksima i zakonima, ali naslov je glasio: “Hrvati ucenjuju” 560 .<br />
Tabloid “Press” u decembru piše o poreklu igračaka koje kupuju domaća<br />
preduzeća i u naslovu navodi kako su nam “Hrvati uzeli Deda Mraza” 561 , a<br />
samo dan kasnije objavljuju i tekst “Hrvati nam uzeli tržište igračaka” 562 .<br />
Što se tiče kosovskih Albanaca, glavni problem je i dalje njihovo imenovanje<br />
– tabloidi, ali i nešto “ozbiljniji” mediji uobičajeno su ih oslovljavali<br />
kao “Šiptare”, uz uobičajeni repertoar stereotipa i nacionalističkih <strong>for</strong>mulacija<br />
i teorija.<br />
Naravno, problem nisu bili samo naslovi i samo imenovanje. Česti<br />
su bili i prilozi u kojima se otvoreno pozivalo na međunacionalne sukobe.<br />
Jedan od primera jeste tekst iz “Glasa javnosti” o najavi sukoba ruskih,<br />
srpskih i hrvatskih navijača povodom utakmice u okviru lige UEFA kupa u<br />
Zagrebu. Kako izveštava “Glas”, ruski navijači najavili su da će se sukobiti<br />
s hrvatskim, u čemu će im pomoći navijači klubova iz Srbije. “Navijačke<br />
grupe vežu iste boje crveno-bele i ista pravoslavna vera”, navodi se u tekstu<br />
560 www.kurir-info.rs/clanak/vesti/kurir-21-07-2008/hrvati-ucenjuju<br />
561 www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?id=52964§ionId=33&view=story<br />
562 www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?id=53030§ionId=33&view=story
406 srbija 2008 : viii mediji<br />
naslovljenom sa “Hrvate na ferku” 563 Najzlokobniji primeri su oni u kojima<br />
se, u okviru navodno ozbiljnih tema, analiziraju već poznate teorije o<br />
supremaciji srpskog naroda, pisma ili tradicije u odnosu na druge narode,<br />
kao i ugroženosti “svega što je srpsko” uticajima “sa strane”. U tabloidu<br />
“Press”, na primer, objavljen je tekst o ćirilici i latinici u kojem se navodi:<br />
“Dok su srpska deca u Titovoj Jugoslaviji naizmenično pisala pismene zadatke<br />
na oba pisma, Hrvati su se mudro držali samo latinice. Za njih, realno,<br />
nikada nisu ni postojala dva pisma, već samo za Srbe, koji su na taj<br />
način ćirilicu sami potisnuli. Rezultat toga je opasnost da će Hrvati uskoro<br />
moći da nas optuže da se koristimo njihovim jezikom i pismom” 564<br />
Slična pojava primetna je i u medijima koji decenijama nose epitet<br />
“ozbiljnih”, a koji, u okviru analiza koje pretenduju da budu ozbiljne i<br />
koje su prezentovane na akademski način, zapravo promovišu modele koji<br />
su na mnogo prizemniji način zastupljeni u tabloidima. U uvodnom komentaru<br />
nedeljnika NIN od 20. novembra, navodi se: “Gledajući jadnu<br />
hrvatsku propagandu i sasvim ogoljeni govor mržnje, čak i najveći jugonostalgičari<br />
u Srbiji bi mogli da zaključe kako u tom raspadu Jugoslavije<br />
ipak ima nečeg dobrog” 565 . Na istom mestu, u istom nedeljniku, analizirane<br />
su i demonstracije povodom proglašenja nezavisnosti Kosova, u kojima<br />
su mladi huligani divljali po ulicama Beograda. Tim povodom, u NIN-u od<br />
21. februara navodi se kako je “na scenu izašla generacija koja menja stereotip<br />
po kome u Srbiji raste generacija anacionalnih, apolitičnih devojaka<br />
i momaka koje samo zanimaju šengenske vize, avganistanski prah i hongkonški<br />
plazma ekrani”: “To je samosvest bez kompleksa koja na mufljuski<br />
krik Dimitrija Rupela odgovara SMS-kampanjom: ‘Srbi i svi ostali građani<br />
Srbije, stupite u trenutni bojkot slovenačkih i hrvatskih proizvoda…Prosledi!’.<br />
To je psihologija koja ne namerava da čeka da uđe u Evropsku uniju<br />
da bi počela da nešto radi za sebe i svoj narod. Poniženi su nula i u Uniji<br />
i pred vratima Unije. Nula ne učestvuje ni u sabiranju, ni u množenju.<br />
Samo društvenu grupu svesnu svog značenja će ceniti i druge grupe” 566<br />
563 www.glas-javnosti.rs/clanak/sport/glas-javnosti-26-11-2008/hrvate-na-ferku<br />
564 www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?id=36067§ionId=63&view=story<br />
565 http://217.26.213.177/prenosimo/balkanska-paranoja.html<br />
566 NIN, 21. februar 2008
Istrajavanje na nacionalnom konceptu<br />
407<br />
Primetno je takođe da novinari ni tokom 2008. nisu odustali od „poetskog“<br />
pristupa temama koje se tiču međunacionalnih odnosa. Posle pogibije<br />
Zorana Vujovića na mitingu „Kosovo je Srbija“, novinar „Večernjih<br />
novosti“ piše reportažu o njegovom domu: „Prisustvo veličanstvenom skupu<br />
srpske sloge u četvrtak u Beogradu, za Vujoviće je bilo iskazivanje nacionalnog<br />
ponosa. Kosovo je u pitanju, a oni su tamo ostavili svoju mladost,<br />
pretke, grob bake Ljubice (90), koju su Šiptari, 2. avgusta 1999, zadavili u<br />
kadi, u njenom stanu u prištinskom naselju Sunčani breg” 567 .<br />
Istovremeno sa svim ovim pojavama, tokom 2008. doneta je prva presuda<br />
za govor mržnje u medijima: 7. novembra usvojen je tužbeni zahtev<br />
Inicijative mladih za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, odnosno utvrđeno je da tekst “Bojkot”<br />
objavljen u “Glasu javnosti” 16. marta 2006. predstavlja govor mržnje.<br />
Slučaj doktora Dabića<br />
Hapšenje Radovana Karadžića, odnosno otkrivanje njegovog “drugog<br />
identiteta” inspirisalo je medije da se uglavnom posvete analizi njegovog<br />
života u liku dr Dragana Dabića. Baš kao i tabloidi, takozvani “ozbiljni mediji”<br />
bili su prepuni napisa i reportaža o njegovom stanu, njegovoj navodnoj<br />
ljubavnici, mestima na kojima je kupovao hranu, mestima na kojima<br />
je držao predavanja, njegovim saradnicima i stručnim tekstovima. Jedna<br />
od glavnih tema svih domaćih medija bila je priča o kafani “Luda kuća” u<br />
kojoj je Karadžić, opet navodno, rado sedeo i slušao gusle. Hiperprodukcija<br />
takvih priloga učinila je da se na trenutak zaborave činjenice zbog kojih<br />
se Karadžić skrivao, odnosno da u prvi plan dođu izrazi divljenja spram<br />
načina na koji se skrivao.<br />
Medijski analitičari ocenili su da je u pitanju prirodna posledica<br />
“estradizacije medija” 568 , a čak ni prvo pojavljivanje Karadžića pred Haškim<br />
tribunalom nije doprinelo da se ton te estradizacije donekle promeni<br />
i usmeri na analizu zločina zbog kojih je on i optužen.<br />
567 www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=9&status=jedna&vest=116701&search=Šiptari<br />
568 www.nuns.org.yu/dosije/25/02.jsp
408 srbija 2008 : viii mediji<br />
Duša i Kosovo<br />
Proglašenje nezavisnosti Kosova 17. februara 2008, bila je prilika za medijski<br />
“povratak u prošlost”: retki su bili mediji koji su u danima posle 17.<br />
februara uspeli da se odupru stilskim figurama, govoru mržnje i šovinističkom<br />
diskursu koji je dominirao medijima tokom devedesetih. Iako još<br />
nisu obavljena validna istraživanja medijskog izveštavanja o nezavisnosti<br />
Kosova, vrlo je verovatno da bi i statistika pokazala da su domaći mediji<br />
uglavnom prenosili izuzetno “emotivne” nastupe ovdašnjih političara i<br />
reakcije “običnih ljudi” koji su takođe emotivno reagovali na događanja u<br />
Prištini. U tom smislu, prednjačili su tabloidi, ali tim povodom nije bilo<br />
većih protesta novinarskih udruženja ili nadležnih organa.<br />
Iako je način izveštavanja o nezavisnosti Kosova bio u suprotnosti<br />
sa medijskim zakonima i profesionalnim etičkim kodeksima, reakcija<br />
je izostala čak i u slučajevima indirektnog poziva na linč onih koji misle<br />
drugačije.<br />
Na naslovnoj stranici “Kurira” od 18. februara objavljena je fotografija<br />
deteta sa svećama u ruci, uz naslov “Ko da mi otme iz moje duše Kosovo”.<br />
Istovremeno, “Kurir” je “između redova” pozvao i na linč predsednice<br />
Fonda za humanitarno pravo Nataše Kandić: u tekstu naslovljenom “Kandićka<br />
na šiptarskoj proslavi”, navodi se da je prisustvom na svečanoj sednici<br />
proglašenja nezavisnosti Nataša Kandić “definitivno pokazala svoje<br />
pravo lice – osvedočenog srbomrsca” 569 . Već sledećeg dana, ovaj put pod naslovom<br />
“Izdajnik”, objavljene su reakcije domaćih političara na “izdajnički<br />
potez” Nataše Kandić, koje su bile sasvim u skladu s naslovom teksta 570 .<br />
569 www.kurir-info.rs/izdanje/20080218<br />
570 www.kurir-info.rs/clanak/kurir-19-02-2008/izdajnik
Istrajavanje na nacionalnom konceptu<br />
409<br />
Prebijanje, lomljenje, paljenje<br />
Predstavnici medija su tokom 2008. bili više puta napadnuti prilikom<br />
obavljanja svog posla, a neki od njih dobili su i teže telesne povrede. Tokom<br />
protesta povodom proglašenja nezavisnosti Kosova, 17. februara, porvređeno<br />
je nekoliko snimatelja, novinara i fotoreportera agencije Fonet,<br />
TV B92, Studija B, RTS-a i lista “Večernje novosti”. Nekoliko dana kasnije,<br />
21. februara, posle mitinga “Kosovo je Srbija”, demonstranti su pokušali<br />
fizički da napadnu izveštače RTV B92, dok su holandskom fotoreporteru<br />
Handelsblad Dirk Jan Viseru polomljena tri rebra. Povređeni su takođe<br />
i novinari ruske televizije Russia Today Andrej Todorov i Andrej Pavlov.<br />
Istovremeno, grupa demonstranata opkolila je zgradu RTV B92 i pokušale<br />
da je napadnu, ali su ih policijske snage u tome sprečile. Na popularnom<br />
sajtu “Facebook” osnovana je grupa “Zapalimo B92”, a slični sadržaji<br />
pojavili su se i na drugim internet <strong>for</strong>umima. Čelnici ove kuće podneli su<br />
25. februara krivičnu prijavu protiv nepoznatih osoba i obavestili policiju<br />
o brojnim pretnjama likvidacijom upućenim novinarima i urednicima.<br />
Nasuprot većini drugih političara i zvaničnika, koji su osudili napade na<br />
novinare, portparol Demokratske stranke Srbije optužio je RTV B92 da je<br />
napade sama izazvala: “Zašto su na zvaničnom sajtu B92 emitovane zvanične<br />
izjave Kondolize Rajs i Nikoklasa Bernsa, a nisu emitovane zvanične<br />
izjave zvaničnika u srpkoj vladi….Pitam glavnog i odgovornog urednika<br />
B92 Verana Matića da li su oni registrovani u SAD kao američki medij ili su<br />
registrovani u državi Srbiji. S obzirom na to da koriste nacionalnu frekvenciju<br />
kao nacionalni resurs, postavljamo pitanje i Radiodifuznoj agenciji da<br />
li saglasno zakonu B92 objektivno in<strong>for</strong>miše ili vrši cenzuru”, rekao je Mladenović<br />
agenciji Tanjug 571 .<br />
Slična situacija ponovila se i tokom svakodnevnih protesta povodom<br />
hapšenja Radovana Karadžića u julu 2008. Na protestu održanom 23. jula<br />
napadnuti su snimatelji Foneta, TV B92 i novosadske TV Apolo, kao i novinari<br />
agencije Srna i RTV BN iz Banjaluke. Već sledećeg dana, snimatelju<br />
571 B92, 23. februar 2008 www.b92.net/info/vesti/index.<br />
php?yyyy=2008&mm=02&dd=23&nav_category=11&nav_id=286179
410 srbija 2008 : viii mediji<br />
TV B92 Bošku Brankoviću polomljena je noga i razbijena kamera, a policija<br />
nije reagovala. Nekoliko dana kasnije, 29. jula, saopšteno je da su<br />
uhapšena trojica napadača na Brankovića, a TV B92 angažovala je privatno<br />
obezbeđenje koje je predstavnike te medijske kuće ubuduće pratilo na<br />
mitinzima visokog rizika.<br />
Zbog svih tih događaja, 28. jula održan je sastanak urednika i predstavnika<br />
novinarskih udruženja, na kojem je od državnih organa zatraženo<br />
da preduzmu sve, kako bi se obezbedili uslovi za nesmetani rad medija 572 .<br />
Istovremeno, međutim, urednici i drugi predstavnici medija nisu se saglasili<br />
u vezi s predlogom da novinari budu tretirani kao službena lica, kao ni<br />
s predlogom da se bojkotuju skupovi desničarskih organizacija 573 .<br />
Hapšenje Radovana Karadžića i događaji koji su usledili bili su razlog<br />
i sukoba političara s medijima. Tadašnji zamenik predsednika Srpske radikalne<br />
stranke Tomislav Nikolić optužio je 22. jula Radio-televiziju Srbije<br />
da nekorektno izveštava o hapšenju Karadžića i da bi zbog toga mogla da<br />
bude zapaljena, odnosno da završi kao Bastilja. Na ovu izjavu reagovao je<br />
jedino kolegijum RTS-a 574 .<br />
U toku protesta na beogradskim ulicama, pristalice Radovana Karadžića<br />
i članovi organizacija “Obraz” i “1389” u više su navrata ulazili u<br />
prostorije agencije Beta zahtevajući da se objavljuju njihova saopštenja i<br />
optužujući novinare agencije da doprinose “medijskom mraku”.<br />
572 www.nuns.org.yu/vesti/view.jsp?articleId=9544<br />
573 www.nuns.org.yu/vesti/view.jsp?articleId=9586<br />
574 B92, 25. jul 2008. www.b92.net/info/vesti/index.<br />
php?yyyy=2008&mm=07&dd=25&nav_category=11&nav_id=310093
Istrajavanje na nacionalnom konceptu<br />
411<br />
Izbori jedni, izbori drugi<br />
Ukoliko je uopšte postojala, svaka iluzija o političkoj neopredeljenosti medija<br />
nestala je u vreme predizbornih kampanja najpre za predsedničke, a<br />
zatim i za parlamentarne izbore. Prema istraživanju Nezavisnog udruženja<br />
novinara i beogradskog Medija centra, urađenog na reprezentativnom<br />
uzorku, “televizije su se trudile da u in<strong>for</strong>mativnim programa kandidati<br />
budu ravnomerno zastupljeni, ali je zato Boris Tadić dobio puno medijske<br />
pažnje u svojim predsedničkim pojavljivanjima. Tomislav Nikolić je to nadoknađivao<br />
iznajmljivanjem terminina pa je, na primer na TV Košava, bio dva<br />
puta više nego Boris Tadić, dok je na TV B92 Boris Tadić bio zastupljeniji za<br />
oko trećinu vremena” 575 . Prema istom istraživanju, štampani mediji bili su<br />
još pristrasniji, podele još očiglednije, “pa se recimo afirmativni tretman<br />
Borisa Tadića u jednim, gotovo potpuno podudarao sa pozitivnim tretmanom<br />
Tomislava Nikolića u drugim novinama”.<br />
Sličan trend zabeležen je i tokom kampanje za parlamentarne izbore.<br />
Istraživači NUNS-a i Medija centra utvrdili su da u dnevniku “Pravda”<br />
primat ima Srpska radikalna stranka, da u tom listu nije bilo priloga o aktivnostima<br />
Liberalno demokratske partije, da je “Kurir” pokrenuo najviše<br />
afera usmerenih na listu Za evropsku Srbiju,... 576 Jedino odstupanje u ovoj<br />
“ravnoteži pristrasnosti” i ono što je predizbornu kampanju označilo kao<br />
“prljavu” bilo je izveštavanje o potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju<br />
29. aprila. U delu medija, taj čin bio je označen kao “predaja<br />
Kosova” i “izdaja” koju su sproveli predstavnici liste Za evropsku Srbiju 577 .<br />
575 Istraživanje je dostupno na www.mediacenter.org.yu/<br />
576 Isto<br />
577 www.kurir-info.rs/izdanje/20080430
412 srbija 2008 : viii mediji<br />
Tabloidizacija “Politike”<br />
Već poslovična konstatacija o “tabloidizaciji medija” vrlo je konkretno dokazana<br />
u martu 2008. Pošto je desničarski orijentisan dnevnik “Pravda”<br />
objavio da se imovina pokojnog gradonačelnika Beograda Nenada Bogdanovića<br />
procenjuje na više miliona evra, tabloid “Kurir” nastavio je i dodatno<br />
hiperbolisao tu priču, da bi je do kraja razradila “Politika” – dnevnik<br />
koji se ponosi svojom ozbiljnošću i odgovornošću. Dok je “Pravda” Bogdanovićevu<br />
imovinu procenila na približno dvadeset miliona evra, “Kurir”<br />
je povećao na 42 miliona, ali se istovremeno i ogradio: “Da li je imovina<br />
koju je iza sebe ostavio gradonačelnik zaista tolika, nemoguće je zaključiti<br />
iz dokumenata koje objavljujemo...Da bi se otkrila istina i razvejale sumnje<br />
i kontroverze koje su pratile karijeru pokojnog gradonačelnika, apelujemo<br />
na državne organe da u interesu javnosti obelodane kolika je imovina ostala<br />
iza Nenada Bogdanovića“ 578 . “Politika”, međutim, nije učinila ni toliko.<br />
Iako nije bilo nikakvih konkretnih dokaza za navode koje objavljuje, ona<br />
se uglavnom bavila spekulacijama i onim što su tabloidi prethodno već<br />
objavili.<br />
Usledio je sukob između predsednika Srbije i uredništva “Politike”<br />
koji će tokom godine samo eskalirati. Posle objavljivanja teksta o Bogdanoviću,<br />
“Politici” se otvorenim pismom obratio Boris Tadić koji je zatražio<br />
da se “nadležnim organima hitno dostave sva saznanja na osnovu<br />
kojih je pisan tekst” 579 . To pismo objavljeno je na naslovnoj strani, uz odgovor<br />
glavne i odgovorne urednice Ljiljane Smajlović. Smajlović je u svom<br />
tekstu ocenila da je reč o “pokušaju mešanja vlasti u uređivačku politiku”<br />
i izrazila nadu da novinare “intervencija s vrha državne i političke vlasti<br />
neće zaplašiti” 580 . Prepiska se nastavila u sličnom tonu, tvrdnje o Bogdanovićevoj<br />
imovini nikada nisu dokazane, ali je “tajming” objavljenog teksta<br />
upućivao na zaključke o pravim motivima za “tabloidizaciju”. Naime,<br />
priča o navodnoj imovini bivšeg gradonačelnika (inače člana Demokrat-<br />
578 www.kurir-info.rs/clanak/kurir-24-03-2008/gde-su-milioni<br />
579 www.politika.rs/rubrike/Politika/Pismo-Borisa-Tadica-<br />
Politici-i-odgovor-glavnog-urednika.sr.html<br />
580 isto
Istrajavanje na nacionalnom konceptu<br />
413<br />
ske stranke) pojavila se u jeku kampanje za lokalne izbore, a samim tim i<br />
za novog beogradskog gradonačelnika. U tom smislu, ona je protumačena<br />
kao otvoreni rat “Politike” protiv Demokratske stranke i njenog kandidata.<br />
Međutim, tim tumačenjem pomenuti rat nije završen. U intervjuu s<br />
Borisom Tadićem objavljenim 14. aprila čitaoci su imali priliku da pročitaju<br />
ne samo Tadićeve odgovore na postavljena pitanja, već i upadice<br />
njegovog medijskog savetnika Nebojše Krstića 581 . Otvoreni sukob između<br />
novinara, predsednika Srbije i Krtića, počeo je u delu intervjua posvećenom<br />
prepisci povodom teksta o Bogdanoviću, a među medijskim analitičarima<br />
ocenjen je kao svojevrsna “osveta” rukovodstva “Politike” zbog<br />
Tadićevog navodnog “pritiska na medije” 582<br />
Odbor i politika<br />
Iako Zakon o javnom in<strong>for</strong>misanju propisuje da svi štampani mediji moraju<br />
da budu privatizovani, Vlada Srbije nije odustala od svog vlasničkog<br />
i upravljačkog udela u „Politici“. Nezadovoljstvo vladajućih stranaka izveštavanjem<br />
„Politike“, kao i namera da se politički utiče na taj problem, postali<br />
su očigledni 1. jula 2008, kada je Skupština akcionara izabrala nove<br />
članove Upravnog odbora „Politike“ A.D. Upravni odbor ima 15 mesta, ali<br />
ih je od 2007. bilo svega devet: Vlada nije žurila da imenuje preostalih šest.<br />
Malo posle okončanja izbora za republički parlament, već tokom juna<br />
2008, počele su nezvanične najave da će UO uskoro biti popunjen ljudima<br />
koji su bliski Demokratskoj stranci kao stranci pobednici izbora 583 To<br />
se zapravo i dogodilo kada je na predlog Vlade prihvaćeno da novi članovi<br />
UO budu Sonja Liht, Goran Marković, Slobodan Marković, Branimir Dimitrijević,<br />
Slobodan Bogunović i Zoran Stojiljković. Dotadašnji članovi UO,<br />
inače ljudi uglavnom bliski Demokratskoj stranci Srbije i drugim desničarski<br />
orijentisanim partijama, zadržali su svoje pozicije u UO. U pitanju su<br />
581 http://www.mc.rs/code/navigate.asp?Id=6&eventId=40631<br />
582 Vreme broj 902, 17. april 2008. www.vreme.com/cms/view.php?id=617092<br />
583 http://www.alo.co.yu/vesti/3920/Demokratska_stranka_preuzima_medije
414 srbija 2008 : viii mediji<br />
Emir Kusturica, Matija Bećković, Predrag Mihajlović, Miroslav Pešić, Mladen<br />
Serventi, Vladislav Cvetković i Zoran Vacić 584 .<br />
Iako UO ne može direktno da utiče na uređivačku politiku najuticajnijeg<br />
domaćeg dnevnog lista, njegovi članovi indirektno ipak donose odluku<br />
o imenovanju glavnog i odgovornog urednika. Naime, UO postavlja<br />
generalnog direktora „Politike“ A.D, koji onda predlaže generalnog direktora<br />
preduzeća „Politika Novine i magazini“, a ovaj zatim predlaže glavnog<br />
i odgovornog urednika „Politike“. Zbog svega toga, najava imenovanja preostalih<br />
šest članova UO protumačena je kao pokušaj DS da promeni dotadašnji<br />
način izveštavanja „Politike“, odnosno smeni glavnu i odgovornu<br />
urednicu Ljiljanu Smajlović koja je u javnosti ranije označena kao „kadar“<br />
Demokratske stranke Srbije 585 .<br />
Ovakvo tumačenje potvrđeno je 23. septembra, kada je UO, pozivajući<br />
se na odluku rukovodstva preduzeća „Politika Novine i magazini“, pokrenuo<br />
mehanizme za smenu glavnog i odgovornog urednika. Tom prilikom,<br />
saopšteno je da će se, pre donošenja konačne odluke o kandidatima, uzeti<br />
u obzir i stav redakcije. Istovremeno, međutim, naglašeno je da završnu<br />
reč imaju rukovodstvo „Politika Novine i magazini“, odnosno generalni<br />
direktor Srđan Janićijević. Pošto su neki članovi UO istakli da o inicijativi<br />
za smenu urednika ništa nisu znali, a direktor Janićijević nije eksplicitno<br />
potvrdio da će se novi urednik birati putem konkursa, u javnosti je<br />
ostao utisak da čitava procedura nije onoliko transparentna koliko bi trebalo<br />
da bude 586 . Napetoj atmosferi doprinelo je i medijsko prepucavanje<br />
između glavnih aktera. Glavna i odgovorna urednica Ljiljana Smajlović je<br />
na stranicama „Politike“ 26. septembra objavila pismo u kojem navodi da<br />
„redakcija...nije uspela da otkrije ko je, i kada, pokrenuo sada već famoznu<br />
inicijativu za smenu glavnog urednika“, indirektno optužujući vladajuće<br />
stranke za pokušaj preuzimanje kontrole u „Politici“ 587 .<br />
584 http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Izabran-Upravni-odbor-Politike.sr.html<br />
585 www.danas.rs/vesti/hronika/mediji_na_udaru_<br />
demokratske_politike.3.html?news_id=95960<br />
586 www.naslovi.net/2008-09-23/mondo/konkurs-za-glodura-politike/833582<br />
http://www.politika.rs/rubrike/tema-dana/Pod-tachkom-razno.sr.html<br />
587 www.danas.rs/vesti/hronika/janicijevic_ostavljam_pozitivne_rezultate_
Istrajavanje na nacionalnom konceptu<br />
415<br />
Pošto je na sednici održanoj 30. septembra Smajlovićeva smenjena, a<br />
Srđan Janićijević podneo ostavku, međusobne optužbe još su se više zaoštrile<br />
588 , a predsednik Aktiva novinara Ljubodrag Stojadinović je dobio i otkaz<br />
zbog in<strong>for</strong>macija koje je tom prilikom saopštio medijima.<br />
Pošto je raspisan konkurs i odlučeno da 16 kandidata ispunjava uslove<br />
za mesto glavnog i odgovornog urednika, ali i pošto je redakcija dala<br />
svoje mišljenje, na telefonskoj sednici Skupštine osnivača „Politika Novine<br />
i magazini“ održanoj 7. novembra odlučeno je da novi urednik bude Dragan<br />
Bujošević.<br />
Direktorov servis<br />
Uprkos brojnih primedbi nevladinog sektora i novinarskih udruženja na<br />
rad Radio-televizije Srbije i njegovog direktora Aleksandra Tijanića, tokom<br />
2008. nije došlo do promena u strukturi i uređivačkoj politici javnog servisa.<br />
Izveštavanje RTS-a o bitnim političkim događajima nije okarakterisano<br />
kao bitno objektivnije od izveštavanja drugih medija, na programu RTS-a<br />
i dalje su zastupljeni sadržaji nedopustivi za javni servis, a rekordnu gledanost<br />
ova televizija beleži uglavnom zahvaljujući emitovanju domaćih TV<br />
serija spornog kvaliteta.<br />
Kao i tokom prethodne godine, najviše je primedbi bilo na ponašanje<br />
direktora Aleksandra Tijanića. Prvi veći skandal u kojem je bio akter dogodio<br />
se posle emitovanja dokumentarnog filma “Atentat na Đinđića – medijska<br />
pozadina”, 12. marta 2008. Pozivajući se na izjave sagovornika u tom<br />
filmu, Tijanić je 16. marta podneo zahtev za pokretanje postupka protiv<br />
Vladimira Bebe Popovića i NN ministara koji su 2003. bili članovi Vlade,<br />
funkcionera tadašnjeg MUP-a i DB-a zbog “neprijavljivanja pripremanja i<br />
nesprečavanja krivičnog dela organizovanja ubistva, višestrukih pokušaja<br />
ubistva i ubistva dr Zorana Đinđića” 589 . Dva dana kasnije, 13 nevladismajlovic_smena_politicka_bez_obrazlozenja_.3.html?news_id=141104<br />
588 www.danas.rs/vesti/hronika/krsenje_pravila_ili_osveta_<br />
neprijatelju.3.html?news_id=141236<br />
589 Blic, 17. mart 2008 www.blic.rs/politika.php?id=34255
416 srbija 2008 : viii mediji<br />
nih organizacija uputilo je RRA pritužbu na rad in<strong>for</strong>mativnog programa<br />
RTS-a, sa zahtevom za razrešenje Aleksandra Tijanića: u tom dokumentu<br />
navedeno je da Tijanić zloupotrebljava svoju funkciju kako bi “promovisao<br />
argumente osuđenih za ubistvo premijera Srbije” 590 . Tijanić im odgovara<br />
otvorenim pismom, a priča se nastavlja optužbama i kontraoptužbama i u<br />
sledećih nekoliko dana 591 . Konačno, 24. marta, UO RTS odbacuje zahtev za<br />
smenu, ističući da on ni na koji način nije zloupotrebio službeni položaj 592<br />
Novi zahtev za smenu Tijanića podnet je već 29. aprila, pošto je član<br />
LDP-a Robert Tomaš posvedočio da ga je Tijanić fizički napao posle kraćeg<br />
verbalnog duela u blizini beogradske Autokomande, a Tijanić rekao da je<br />
Tamaš prvi nasrnuo na njega i da je morao da se brani. Nevladine organizacije<br />
reagovale su pošto je to bio drugi sličan nastup Aleksandra Tijanića<br />
u svega mesec dana (27. marta takođe je udario jednog člana LDP-a). U<br />
saopštenju koje je potpisalo 16 organizacija navedeno je da je Tijanićevo<br />
“siledžijsko ponašanje postalo deo njegovih dnevnih aktivnosti”, da on “zloupotrebljava<br />
instituciju javnog servisa koju finansiraju građani” i da je od<br />
te medijske kuće napravio “partijski bilten i vernog poslušnika premijera<br />
Vojislava Koštunice” 593 . Međutim, umesto smene, ili bar rasprave o smeni,<br />
stigla je pohvala. Tadašnji premijer Vojislav Koštunica stao je u Tijanićevu<br />
zaštitu i konstatovao: “Tijanić je, pored toga što je direktor RTS, i novinar,<br />
a novinari se u obavljanju svoje profesije po pravilu štite. Ne vidim zašto taj<br />
princip, koji važi za sve druge, ne bi važio i za Tijanića. Mora da važi i za<br />
njega” 594<br />
Ni posle smene vlasti pozicija Aleksandra Tijanića nije se promenila.<br />
590 www.danas.co.yu/20080319/hronika1.html#3<br />
591 www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?view=story&id=32445<br />
592 http://www.mtsmondo.com/news/world/text.php?vest=91313<br />
593 www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=04&dd=29&nav_id=296294<br />
594 Blic, 29. april 2008 www.blic.rs/politika.php?id=39770
Istrajavanje na nacionalnom konceptu<br />
417<br />
Od oglasa, do smene<br />
Neposredno pošto je <strong>for</strong>mirana nova republička Vlada, 3. jula 2008, u<br />
dnevnom listu “Politika” objavljen je javni poziv Saveta Republičke radiodifuzne<br />
agencije (RRA) za predlaganje kandidata za nove članove UO<br />
Radio-televizije Srbije. Pošto je članovima UO RTS-a preostalo još tri godine<br />
do kraja mandata, ovaj poziv (baš kao i popunjavanje UO “Politike”)<br />
protumačen je različitim političkim interesima 595 . U međuvremenu, ustanovljeno<br />
je da je prilikom raspisivanja javnog poziva bilo proceduralnih<br />
grešaka, odnosno da su za poziv, od ukupno 9 članova Saveta RRA, znali<br />
samo jedan ili dvojica . Usledila je krivična prijava RTS protiv lica koja su<br />
objavila javni poziv, kao i najava prijave RRA protiv RTS zbog navodnog<br />
“nesavesnog rada” i “60 miliona evra štete nanete RTS-u nastale zbog nenaplaćivanja<br />
pretplate” 596 .<br />
Zahvaljujući hiperprodukciji saopštenja s obe strane i medijskih spekulacija<br />
o odnosima između RRA i RTS, javnost je ostala uskraćena za pravu<br />
istinu o ovom problemu. Umesto toga, glavna tema postali su odnosi<br />
unutar Saveta RRA, što je eksaliralo intervjuom člana Saveta Svetozara Stojanovića<br />
objavljenom u “Politici”, u kojem je pozvao predsednika Saveta<br />
Nenada Cekića, ali i predsednika UO RTS, da se “malo odmore” 597 . Bez<br />
ikakvog objašnjenja, javni poziv za nove članove UO RTS povučen je 13.<br />
jula, da bi već 29. jula, opet bez ikakvog objašnjenja, bilo saopšteno da su<br />
Nenad Cekić i Aleksandar Vasić smenjeni s pozicija predsednika i zamenika<br />
predsednika Saveta. Za novog predsednika izabran je episkop jegarski<br />
Porfirije. Iako je 5. avgusta član Saveta Goran Karadžić izjavio da su Cekić i<br />
Vasić smenjeni upravo zbog javnog poziva 598 , sve ostalo i dalje je nejasno,<br />
a otvorena su pitanja o političkim uticajima na RRA, pravoj moći rukovodstva<br />
RTS-a, kao i (imajući u vidu izbor episkopa Porfirija na mesto predsed-<br />
595 www.naslovi.net/2008-07-10/rts/javni-servis-ali-ciji/737874<br />
596 “Vreme” broj 914, 10. jul 2008 www.vreme.com/cms/view.php?id=648720<br />
597 www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Stojanovic-Neka-se-odmore-i-Cekic-i-Stipchevic.sr.html<br />
598 RTV B92, 5. avgust 2008. www.b92.net/info/vesti/index.<br />
php?yyyy=2008&mm=08&dd=05&nav_category=11&nav_id=311819
418 srbija 2008 : viii mediji<br />
nika tela koje upravlja elektronskim medijima) povećanom uticaju crkve<br />
na medijsku sferu.<br />
Vlasništvo i vlasnici<br />
Iako je još 2007. <strong>for</strong>mirana radna grupa za izradu zakona o sprečavanju<br />
medijske koncentracije i transparentnosti medijskog vlasništva, takav dokument<br />
još nije usvojen, a nacrti zakona izazvali su burne rasprave između<br />
medijskih eksperata i vlasnika 599 . U međuvremenu, prisutne su spekulacije<br />
o pravim vlasnicima različitih medija, koje zbog netransparentnosti medijskog<br />
vlasništva nikako ne mogu biti dokazane – iz istih razloga, ni novinari<br />
tim problemom ne mogu da se bave na pravi način, zato što bi svako<br />
istraživanje u tom pravcu dovelo do tužbi i krivičnih prijava.<br />
Analiza vlasništva koju je sprovelo Nezavisno udruženje novinara Srbije<br />
pokazalo je, međutim, da je “od ukupno dvadeset posmatranih medija<br />
u Srbiji (radio i TV stanice s nacionalnim pokrivanjem, dnevni listovi),<br />
čak njih 12 je u vlasništvu domaćih biznismena, od kojih se za većinu njih<br />
može tvrditi da su u pitanju srpski tajkuni, tj. ljudi koji su do “prvog miliona”<br />
došli zahvaljujući bliskosti s Miloševićevim režimom” 600 . Slična vlasnička<br />
struktura verovatno nije zastupljena samo u ispitanim medijima,<br />
ali to je, kao što je već navedeno, praktično nemoguće utvrditi. Zakonom<br />
o radiodifuziji i Zakonom o javnom in<strong>for</strong>misanju predviđeno je da mediji<br />
istaknu osnovne podatke o osnivačima, ali ne postoje odredbe koje bi ih<br />
obavezale da istovremeno navedu precizno poreklo i vlasništvo kapitala<br />
koji stoji iza njih. Podaci Agencije za privredne registre upućuju zainteresovane<br />
na imena vlasnika ili pravnih lica – osnivača medija, ali se iza tih<br />
osoba ili kompanija često nalazi kapital čije pravo poreklo i pravi vlasnici<br />
nisu poznati.<br />
599 www.anem.rs/admin/article/download/files/Zakon%20o%20<br />
medijskoj%20koncentraciji%20SR.pdf?id=92<br />
600 www.nuns.org.yu/dosije/22/03.jsp
Istrajavanje na nacionalnom konceptu<br />
419<br />
(Ne)poverenje i novi mediji<br />
Prema istraživanju koje je sprovela agencija Stratedžik marketing za potrebe<br />
IREX Pro Media i USAID-a, više od trećine građana nema poverenja u<br />
medije, a 73 odsto punoletnih građana veruje da su mediji u Srbiji izloženi<br />
nekoj vrsti cenzure 601 . U nezavisnost medija veruje 18 odsto ispitanika, a<br />
većina onih koji su uvereni u postojanje kontrole medija, smatra da je najveći<br />
uticaj političkih stranaka i ljudi koji finansiraju medije. Isto istraživanje<br />
pokazuje da se građani najčešće in<strong>for</strong>mišu putem RTS-a (65 odsto), TV<br />
B92 (59 odsto) i TV Pink (51 odsto). Što se štampanih medija tiče, ispitanici<br />
se najčešće in<strong>for</strong>mišu čitajući dnevnik “Blic” (36 odsto) i “Večernje novosti”<br />
(26 odsto). Iako se, prema ovom istraživanju, građani najčešće in<strong>for</strong>mišu<br />
gledajući programe RTS-a, javni servis nije istovremeno i medijska kuća<br />
kojoj se najviše veruje: najveći stepen poverenja uživa TV B92 (75 odsto) i<br />
TV Pink (74 odsto), dok je RTS tek na trećem mestu (54 odsto). Iako spadaju<br />
u najtiražnija domaća izdanja, tabloidi “Press” i “Kurir”, sudeći po ovoj<br />
analizi, istovremeno su i izdanja kojima se malo veruje: čak 19 odsto ispitanika<br />
smatra da “Kurir” namerno dezin<strong>for</strong>miše javnost (na toj listi, slede<br />
ga B92, RTS, TV Pink i “Press”).<br />
Uprkos činjenici da građani ne veruju medijima i da su mnogi od njih<br />
na rubu opstanka, tokom 2008. osnovano je i nekoliko novih, koji su u<br />
delu javnosti protumačeni kao otvoreni povratak u prošlost. Najtiražniji<br />
i najuticajniji među njima svakako je nedeljnik “Pečat”. Iako se zvanično<br />
navodi kako je u pitanju “levo orijentisan” nedeljnik 602 , “Pečat” je postao<br />
glasilo “tvrde struje” socijalista iz devedesetih, Srpske radikalne stranke i<br />
svih desničarski i nacionalistički orijentisanih političkih faktora. Inače, direktor<br />
ovog izdanja je Milorad Vučelić (jedan od najbližih saradnika Slobodana<br />
Miloševića), a glavni i odgovorni urednik je Aleksandar Vulin (jedan<br />
od najbližih saradnika Mirjane Marković).<br />
601 www.nuns.org.yu/dosije/25/03.jpg<br />
602 www.pecatmagazin.com
420 srbija 2008 : viii mediji<br />
Zaključci i preporuke<br />
Uticaj državnih institucija na medije trebalo bi da bude rezultat zakona i<br />
pravila rada tih institucija, a ne aktuelne političke situacije i odnosa političkih<br />
snaga. Samovolja čelnika Saveta Republičke radiodifuzne agencije<br />
trebalo bi da bude kontrolisana od strane drugih članova RRA. Nadležni<br />
organi trebalo bi da ispitaju mogućnost većeg uticaja crkvenih krugova na<br />
odluke Saveta, imajući u vidu da se na čelu tog tela trenutno nalazi sveštenik,<br />
odnosno lice koje je delegirala Srpska pravoslavna crkva.<br />
Kao i tokom prethodnih godina, evidentna je potreba za <strong>for</strong>miranjem<br />
Saveta za štampu, odnosno tela koje bi trebalo da nadgleda poštovanje<br />
medijskih zakona i etičkih standarda profesije. Postojanje Kodeksa novinara<br />
Srbije, kao i preporuka i smernica Kodeksa novinara Srbije (koje su<br />
objavljene tokom 2008) pomoglo bi uspešnom radu Saveta i na taj način<br />
doprinelo uređenju domaće medijske scene. Savet za štampu, kad i ako<br />
bude <strong>for</strong>miran, trebalo bi da primenjuje određene kaznene mere protiv<br />
onih koji ne poštuju zakone i etičke standarde.<br />
Set medijskih zakona i zakona koji indirektno utiču na medije, trebalo<br />
bi uskladiti s praksom, doraditi i (u slučaju nekih zakona) konačno usvojiti.<br />
Zakoni o koncentraciji medijskog vlasništva i transparentnosti medijskog<br />
vlasništva, na primer, neophodni su za svakodnevno funkcionisanje<br />
medija, ali je isto tako neophodna izmena dokumenata koji uređuju funkcionisanje<br />
javnog servisa i medija u kojima država (i dalje) ima određeni<br />
procenat vlasništva.<br />
Novinarska udruženja trebalo bi da svoje članove aktivnije štite od<br />
mogućih političkih i ekonomskih uticaja. Takođe, udruženja bi trebalo da<br />
dodatno edukuje svoje članove o njihovim pravima i obavezama.<br />
Ministarstvo unutrašnjih poslova trebalo bi da aktivnije učestvuje u<br />
zaštiti novinara koji su, u situaciji visoke političke napetosti, često ugroženi<br />
tokom obavljanja svojih redovnih zaduženja. Istovremeno, političke<br />
stranke koje organizuju različite demonstracije, trebalo bi da se smatraju<br />
zakonski odgovornim ukoliko novinari budu fizički napadnuti od strane<br />
njihovih pristalica.
Istrajavanje na nacionalnom konceptu<br />
421<br />
Nevladine i druge organizacije koje se bave zaštitom ljudskih <strong>prava</strong><br />
trebalo bi da aktivnije reaguju na prisustvo govora mržnje i na diskriminaciju<br />
različitih manjinskih grupa u medijima. Prva presuda za govor mržnje<br />
govori u prilog tezi da je neophodno podnositi krivične prijave protiv onih<br />
medija koji se tom praksom svakodnevno bave. Veći broj sličnih presuda<br />
doprinele bi većoj disciplini medija i poštovanju etičkih kodeksa profesije.
422
423<br />
IX<br />
Odnos sa<br />
susedima
424
425<br />
Srbija i susedi<br />
Dobrosusedski odnosi su jedan od glavnih uslova Evropske unije za članstvo<br />
u njoj. Tako je EU postala glavni promoter dobrosusedskih odnosa I na<br />
Balkanu, pogotovo kada je reč o standardima u odnosu na manjine. S obzirom<br />
na iskustvo iz poslednje decenije XX veka, regionalna dinamika bi bila<br />
mnogo usporenija bez aktivne uloge EU. Osim toga, perspektiva članstva u<br />
EU važan je motivacioni faktor za sve zemlje u regionu. Jedino je Srbija, zbog<br />
nedostatka političkog konsenzusa, sporije reagovala na evropski izazov.<br />
Srbija još nije definisala granice sa gotovo nijednim susedom, bivšim<br />
republikama Jugoslavije: na primer, sa Hrvatskom na Dunavu, kao i više<br />
spornih tačaka sa BiH. Sa Makedonijom je potpisan sporazum o graničnoj<br />
liniji (2001), ali do demarkacije nikada nije došlo. Kosovo se tretira kao Srbija,<br />
a gubitak Crne Gore još uvek predstavlja veliku frustraciju.<br />
Srpska pravoslavna crkva ima veliki uticaj na odnose među državama<br />
u regionu, jer faktički deluje u sadejstvu sa državom. SPC ne priznaje autokefalnost<br />
Crnogorske pravoslavne crkve, kao što de facto ne priznaje ni<br />
postojanje crnogorske države. Beograd je razbio Islamsku zajednicu u Srbiji<br />
kako bi onemogućio njeno vezivanje za Sarajevo. Odnosi SPC sa Katoličkom<br />
crkvom takođe deluju na međudržavne odnose. SPC katoličanstvo<br />
tretira kao otpadničkom, odnosno jeretičkom crkvom. Animozitet prema<br />
katoličanstvu oduvek je bio jak i prelamao se preko odnosa prema Vatikanu<br />
koji se permanentno percipira kao antisrpki.<br />
Etnonacionalizam i nerešena pitanja granica svedoče o tome da su novonastale<br />
države još u fazi izgradnje nacionalnih država (nationbuilding<br />
process). Srbija je u tom smislu na začelju. Sve dok se ti procesi ne završe i<br />
dok se ne definiše kohezivna politika Zapada, pre svega, EU, ali i SAD, koja<br />
bi se suprotstavila negativnim trendovima, stabilnost i integracija regiona<br />
nije moguća.<br />
Globalna kriza je približila zemlje u regionu zbog suočavanja sa sličnim<br />
problemima i sve češće se mogu čuti konstruktivniji tonovi. Negativni<br />
stereotipi jednih o drugima mnogu se prevaziđi samo kroz obrazovanje i<br />
menjanje kulturne matrice.
426 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Hrvatska: partner ili konkurent<br />
Odnosi Srbije i Hrvatski verovatno imaju najkompleksniju dinamiku u regionu.<br />
Iako su tokom mandata Vojislava Koštunice i naročito, tokom 2008,<br />
odnosi dve zemlje dospeli na najniži nivo od vremena demokratskih promena<br />
u Srbiji, stvari se polako pomeraju sa mrtve tačke, što poseta hrvatskog<br />
premijera Ive Sanadera Beogradu u martu 2009, možda najbolje<br />
potvrđuje.<br />
Ipak, stoji ocena, koju je izneo hrvatski predsenik Stjepan Mesić, da su<br />
odnosi dve države prazni, bez suštinskog dijaloga, i to posebno na njavišem<br />
državnom nivou. Mesić je na regionalnoj konferenciji Igmanske inicijative<br />
u Zagrebu reako: „Ne mogu poreći da su svi kanali komunikacije i<br />
dalje otvoreni, ali oni su prazni” 603 .<br />
Prema njegovim rečima, istina je da se održavaju redovni, rutinski<br />
kontakti između Zagreba i Beograda, ali nedostaje diskusija o međusobnim<br />
odnosima i o situaciji u regionu „A to je više nego potrebno, pogotovo<br />
danas, kada atmosfera u regionu podseća na rane devedesete godine prošlog<br />
stoljeća...ne mogu zatvarati oči prema onome što se dešava u našem<br />
neposrednom susjedstvu, niti mogu umanjivati značaj tih događanja. Ono<br />
što čujem i što vidim nije dobro ni za Bosnu i Hercegovinu ni za regiju”. 604<br />
Hronološki posmatrano, 2008. ostaće upamćena kao najveći izazov u<br />
odnosima dve zemlje u poslednjih osam godina i to iz više razloga. Najpre,<br />
proglašenje nezavisnosti Kosova u februaru 2008, a potom i priznanje<br />
hrvatske vlade Republike Kosovo, nekoliko nedelja kasnije opteretili su i<br />
ovako teške međusobne odnose. Drugi kamen spoticanja u 2008. godini<br />
bila je u tužba koju je Hrvatska 1999. godine podnela protiv Srbije zbog<br />
povrede Konvencije iz 1948. o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida<br />
počinjenih na području Hrvatske od 1991. do 1995. godine.<br />
Neposredno pre izjašnjavanja Međunarodnog suda pravde u Hagu o<br />
nadležnosti, u Srbiji je vođena ozbiljna kampanja koja je imala za cilj još<br />
jednom da podseti građane Srbije na rat u kome “Srbija nije učestvovala”.<br />
603 Konferencija je održana 8. novembar 2008.<br />
604 Isto.
Hrvatska: partner ili konkurent<br />
427<br />
Nažalost, u dobrom delu medija u Srbiji nastavljeno je sa objavljivanjem<br />
tekstova koji imaju za cilj proizvodnju emocija koje doprinose jačanju etničke<br />
distance prema građanima Hrvatske. Reč je o velikom broju tekstova<br />
koji su nabijeni nacionalističkom agresijom, a čiji naslovi možda najbolje<br />
govore o negativnoj konotaciji na kojoj se uporno insistira 605 . Povratak<br />
tužbe Hrvatske protiv Srbije u javni život obe zemlje imala je za posledicu<br />
podgrevanje atmosfere kako Srbiji, tako i u Hrvatskoj. U Srbiji se insistiralo<br />
na pitanju, od odgovornosti režima Ante Pavelića za sve srpske žrtve za<br />
vreme Drugog svetskog rata, sve do novije istorije, a u Hrvatskoj na odgovornosti<br />
Slobodana Miloševića.<br />
605 “Nastavak rata drugim sredstvima”, Pečat, 4. decembra 2008.<br />
“Tko je ambasador Korać ili Tonči”, Grom, 18. februara 2008.<br />
“Sprečiti ulazak Hrvatske u EU”, Pravda, 13. januar 2008.<br />
“Neistine HDZ-og podrepaša Puhovskog”, Pravda, 12. decembra 2008.<br />
“Genocid ne zastareva”, Pravda, 16. decembra 2008.<br />
“Za 50 godina nestalo čak 1.500.000 Srba”, Pravda, 13.decembar 2008.<br />
“Pakleni plan neofašista iz HDZ”, Pravda, 11. decembar 2008.<br />
“Sprdnja sa genocidom”, Pravda, 8.decembar 2008.<br />
“Hrvati nam uzeli tržište igračaka”, Press, 8.decembar 2008.<br />
“Milanović se poklonio ustašama”, Pečat, 30-2008.<br />
“Zabranjena ćirilica”, Pravda, 6. decembar 2008.<br />
“Rukomet na srpskim leševima”, Press, 7. decembar 2008.<br />
“Ubićemo Vučića”, Pravda, 6. decembar 2008.<br />
“Hrvati hteli da javno priznamo genocid”, Pravda, 3.decembar 2008.<br />
“Zatiranje Srba u Hrvatskoj”, Glas javnosti, 22. novembar 2008.<br />
“Tužbe protiv Hrvatske zbog genocida nas Srbima”, Danas, 23. novembar 2008.<br />
“Genocid Hrvata uz pomoć Vatikana, Nemačke i SAD”, Glas javnosti, 21. novembar<br />
2008.<br />
“U Hag i Pavelića”, Glas javnosti, 21. novembar 2008.<br />
“Srbima prete smrću”, Novosti, 11.novembar 2008.<br />
“Pola Hrvata hvali ustaše”, Press, 16. juli 2008.<br />
“Ubij Srbina”, Kurir, 2. juni 2008.<br />
“Linč povratnika”, Kurir, 2. juni 2008.<br />
“Jeremić: opet bih rekao da je to etničko čišćenje”, Blic, 29.maj 2008.<br />
“Srbija za pomirenje, Hrvati zaoštravaju”, Glas javnosti, 29. maj 2008.
428 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Uzavrela medijska kampanja<br />
Posebno se opasnom po odnose dve zemlje pokazala agresivna spoljna politika<br />
Beograda 606 . Srbija je 19. marta, neposredno nakon što je Sanaderova<br />
vlada priznala Kosovo, povukla ambasadora Srbije u Zagrebu, Radivoja<br />
Cvetićanina. Srbija je sedam meseci bila bez ambasadora u Zagrebu da bi<br />
ga, konačno, 5. novembra 2008. godine Vuk Jeremić posalo nazad.5<br />
U centru Beograda, pod pokroviteljstvom Vlade Srbije, održan je 21.<br />
februara koncert pod nazivom “Kosovo je Srbija”. Jedan deo učesnika nakon<br />
mitinga organizovano je napao nekolicinu diplomatskih predstavništava<br />
u Beogradu (ali i veći broj radnji i drugih objekata u samom centru ),<br />
među kojima i ambasadu Hrvatske. Najviše je stradalo konzularno odeljenje<br />
američke ambasade koje je potpuno demolirano, a zatim i zapaljeno.<br />
Hrvatsku, slovenačku i američku ambasadu predstavnici MUP Srbije nisu<br />
zaštitili prilikom napada ‘huligana’ što je predstavljalo akt teške povrede<br />
Bečke konvencije.<br />
Napad na hrvatsku ambasadu u Beogradu bio je posledica uzavrele<br />
medijske kampanje, na čijoj su meti posebno bile bivše jugoslovenske<br />
republike. Medijska kampanja nije vođena samo protiv Hrvatske ili Slovenije.<br />
Iz Beograda su u jednom delu medija napadani čak i Srbi u Hrvatskoj,<br />
konkretno njihovi politički predstavnici, zbog toga što su i nakon<br />
priznanja nezavisnosti Kosova od strane Zagreba, ostali u izvršnoj vlasti<br />
Hrvatske. Tako je dnevni list Kurir u izdanju od 28. marta u članku pod naslovom<br />
“Ustaša 607 ” doneo i in<strong>for</strong>maciju da je Milorad Pupovac ustaša, koji<br />
je plaćen od strane kosovskih Albanaca za svoj “antisrpski angažman”. U<br />
istom članku koji potpisuje J. Jovanović prenosi se i stav Marka Jakšića, visokog<br />
funkcionera DSS da je Pupovac na platnom spisku Agima Čekua 608 .<br />
U istom članku Kurir prenosi i stav Dragana Todorovića iz SRS: “Milorad<br />
606 Ministar spoljnih poslava Srbije Vuk Jeremić u periodu uoči proglašenja<br />
nezavisnosti Kosova posebno agresivne poruke slao je zemljama regiona.<br />
Jermić je u više navrata „obećao“ loše odnose zemljama u okruženju.<br />
„Upozorenje susedima“, Večerenje novosti, 20.mart, 28. avgust 2008.<br />
607 “Ustaša“, Kurir, 28. marta 2008.<br />
608 Ibid.
Hrvatska: partner ili konkurent<br />
429<br />
Pupovac je politička prostitutka i izdajnik u službi ustaške vlasti...” 609 . SSDS<br />
je, inače, ponudio ostavku Slobodana Uzelca premijeru Hrvatske u znak<br />
protesta zbog priznanja nezavisnosti Kosova, ali je Sanader ostavku istog<br />
dana odbio.<br />
Samo dva meseca kasnije, čim su se strasti u medijma i na političkoj<br />
sceni smirile, Vuk Jeremić, ministar spoljnih poslova Srbije, pravi još jedan<br />
u nizu diplomatskih incidenata, ovog puta u Zagrebu 610 . Naime, Jeremić<br />
je na sastanku u Zagrebu u okviru Jadransko-jonske inicijative optužio<br />
Hrvatsku za etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj 1995. godine. Ova izjava,<br />
koja ni za trenutak nije dotakla kontekst sukoba u Hrvatskoj, izazvala je<br />
pravu lavinu reakcija u Zagrebu, i dodatno zakomplikovala i onako oštećene<br />
odnose Zagreba i Beograda. Nediplomatsko ponašanje prvog čoveka<br />
srpske diplomatije, osim što šteti odnosima dve zemlje, otežava i položaj<br />
Srba u Hrvatskoj, i to posebno položaj njihovih političkih predstavnika.<br />
Nekoliko dana nakon Jeremićevog izleta u istoriju i nacionalizam, na Hrvatskoj<br />
televizji u emisiji “Otvoreno 611 ” Milorad Pupovac, jedan od lidera<br />
SSDS, potpuno se distancirao od Jermićevog ponašanja na Jadransko-jonskoj<br />
konferenciji: “Nekome je odgovaralo da ekumenske poruke izaslanika<br />
Svetog sinoda SPC vladike Lavrentija, da reči predsednika Mesića, da reči<br />
izaslanika predsednika Tadića gospodina Pajtića, ne dobiju prostora. Nekome<br />
je trebalo da ono što je rečeno kasnije bude pretvoreno i povezano<br />
sa tim skupom. To što je rečeno kasnije, međutim, ne pripada nama, to<br />
nisu naše reči” 612 .<br />
Samo nekoliko dana kasnije Jeremićevoj inicijativi, praktično sinhronizovano,<br />
pridružio se i premijer Republike Srpske Milorad Dodik. Naime,<br />
i on je u Zagrebu optužio Hrvatsku za etničko čišćenje Srba, pozivajući je<br />
da povuče tužbu protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.<br />
Na ovom mestu treba ukazati na posebno emotivan pristup Vuka Jeremića<br />
u odnosu na Hrvatsku, ali i na druge zemlje regiona. U političkoj<br />
igri dobar/loš policajac, Jeremić je, očito, zadužen da umesto predsednika<br />
609 Ibid.<br />
610 Konferencija je održana 27. maja 2008.<br />
611 Otvoreno, HTV, 3. juna 2008.<br />
612 „Pupopvac: nekome je odgovaralo da napravi incident“, Politika, 4. april 2008.
430 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Republike Srbije projektuje najtvrđe nacionalističke stavove, pre svega, u<br />
srbijanskoj, ali i međunarodnoj javnosti. I ma da bi regionalna saradnja<br />
morala biti kamen temeljac spoljne politike zemlje koja se nada članstvu<br />
u EU, Jeremić je u poslednje dve godine uradio sve što je bilo moguće (pa<br />
i više) da regionalnu saradnju Srbije potpuno obesmisli.<br />
U većini dnevnih tabloida ministar Jeremić (u poslednjih 18 meseci)<br />
slavi se kao nova, perspektivna zvezda srbijanskog političkog univerzuma.<br />
Njegovo ponašanje ima i simpatije “oca nacije” Dobrice Ćosića koji ga je u<br />
nekoliko navrata javno pohvalio. 613 Neke agencije za proučavanje javnog<br />
mnjenja konstatovale su astronomski uspon V. Jeremića u poslednje dve<br />
godine, pa se tako on smatra drugim političarem u Srbiji po popularnosti.<br />
Jeremić je u poslednjih godinu dana, po procenama nekih domaćih<br />
(pa čak i onih koju su najblaže rečeno naklonjeni DS 614 ), ali i stranih medija<br />
615 odigrao izuzetno destruktivnu ulogu u regionu, ali i u odnosima Srbije<br />
sa EU 616 . Osim poslovične fiksacije na pitanje Kosova, Jeremić je posebnu<br />
pažnju posvetio odnosima sa Hrvatskom. U periodu januar – septembar<br />
2008. godine slao je agresivne poruke, što u velikoj meri odražava stanje<br />
duha jednog dela političke elite, kao i nekih ne<strong>for</strong>malnih krugova. Osim<br />
toga, Jeremić nastoji da na novom talasu nacionalizma (uslovljenog proglašenjem<br />
nezavisnosti Kosova) osvoji simpatije u javnosti Srbije.<br />
613 Poslednja Ćosićeva javna podrška Jeremiću stigla je 24. marta 2009. godine<br />
tokom promocije knjige „Vreme zmija“. Tokom promocije knjige od učesnika<br />
skupa mogla se čuti tvrda antievropska pozicija. Videti u: Borba, 25. mart 2009.<br />
614 „Jeremić nervira Evropu“, Blic, 11.novembar 2008.<br />
615 „Srbija se svađa sa ostatkom sveta“, DPA, 9. novembar 2008.<br />
616 Prema pisanju nekih medija, o neozbiljnosti ministra spoljnih poslova bilo je i govora<br />
na nekim ne<strong>for</strong>malnim sastancima u Briselu. Jeremić je u tako uspeo ne samo da<br />
izazove polemiku u Briselu, već se neretko dešava i to da predstavnici diplomatskog<br />
kora u Beogradu nailaze na ozbiljne probleme u saradnji sa MIP Srbije. Reč je o tome<br />
da su oštre primedbe na rad Jeremića imale i Srbiji tradicionalno naklonjene zemlje.
Hrvatska: partner ili konkurent<br />
431<br />
Aleksandar Vučić, drugi put<br />
među Srbima u Hrvatskoj<br />
Jedan od posebno indikativnih događaja u prošloj godini jeste i poseta zamenika<br />
Predsednika Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića nekim<br />
delovima Hrvatske početkom decembra meseca 2008. (u toku samo jednog<br />
dana posetio je nekoliko mesta u Severnoj Dalmaciji i Lici). Vučićeva<br />
poseta Hrvatskoj predstavlja borbu za uticaj nad Srbima u Hrvatskoj, ali<br />
je to ujedno i dobra prilika da se položaj Srba, kao i njihovim političkim<br />
predstavnicima dodatno oteža. Tako se Šešelj i Nikolić, odnosno, Vučić u<br />
danima raspada SRS bore za uticaj nad ljudima čiji su život uništili svojom<br />
politikom devedesetih godina. Ljudi koje su srpski radikali (između ostalih)<br />
početkom devedesetih podigli na ustanak, poslali u rat i konsekvetno<br />
učestvovali u njihovom etničkom čišćenju morali su na nekoliko sati gledati<br />
čoveka (koga “niti je ko zvao niti je ko dočekao” 617 ) tokom njegove sramotne<br />
posete Srbima u Hrvatskoj. Vučić je na pitanje o zločinu 618 u mestu<br />
Škabrnja koji se odigrao 18 novembra 1991. godine odgovorio: “Mislim da<br />
je Škabrnja mjesto pokraj Benkovca. Već su me pitali za nekakve zločine<br />
tamo. Nikad za to nisam čuo” 619 .<br />
Osim ove posete, koja je na kratko podsetila na događanja iz devedesetih,<br />
u javnosti se ponovo pojavio nekadašnji lider Republike Srpske<br />
Krajine, Borislav Mikelić, bliski saradnik Slobodana Miloševića, jedan od<br />
najodgovornijih ljudi za ratna dejstva na teritoriji Hrvatske, ali i jednan<br />
od najvećih švercera tokom ratova devedesetih. Mikelić se preko tabloida<br />
javio sa svojom “istinom” o događajima devedesetih godina (jedna od<br />
Mikelićevih tvrdnji je da je za samo pedeset godina iz Hrvatske “nestalo”<br />
čak 1.500.000 Srba, što je nastavak “rata brojkama” u javnosti u Srbiji). Mikelić,<br />
kao i Dobrica Ćosić, percipira Vuka Jeremića kao jedinu svetlu tač-<br />
617 „Monopol na „nejač“, Vreme, 4.decembar 2008.<br />
618 Jedan od najvećih ratnih zločina u ratu u Hrvatskoj. U zajedničkoj akciji JNA i<br />
paravojnih jedinica ubijeno je na desetine civila u tom malom mestu u blizini Zadra.<br />
619 “Vučić je čuo za Škabrnju, ali ne i za zločine u njoj”, Zadarski list, 29.mart .2009.
432 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
ku 620 . Pohvale Jeremiću su brojne ali suština, po Mikelićevim rečima, je u<br />
tome što je: “...Vuk Jeremić tako hrabar i diplomatski odgovoran u odbrani<br />
dostojanstva krajiških Srba i odbrani interesa naše matične države” 621 .<br />
(Op)tužbom na tužbu<br />
Prihvatanje Međunarodnog suda pravde u Hagu (MSP) hrvatske tužbe protiv<br />
Srbije za agresiju i genocid, ponovo je uzburkalo antihrvatske strasti.<br />
Nakon što je iste večeri (8. novembra) ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić<br />
obznanio da će Srbija uzvratiti istom merom – kontratužbom protiv<br />
Hrvatske za genocid (tokom vojnih operacija “Bljesak” i “Oluja”, 1995.<br />
godine), usledila je medijska kampanja koja je u mnogome podsećala na<br />
sopstvene uzore iz devedesetih godina prošlog veka. Utisak je da se samo<br />
čekalo na povod kako bi se srpskoj javnosti ponovo nametnula percepcija<br />
Hrvatske kao arhineprijatelja srpskog naroda, koja je “de iure antifašistička<br />
a de facto obnovljena NDH” 622 , sa obnavljanjem poznatih stereotipa<br />
i predrasuda sa kojima se vešto manipulisao u pripremanju rata i tokom<br />
njegovog trajanja.<br />
Bez obzira na to što je šef srpske diplomatije prilikom najave kontratužbe<br />
posredstvom RTS, tvrdio da je Hrvatska uzvratila tužbom na “ruku<br />
pomirenja koju joj je Srbija pružila u više navrata”, u analizi aktuelnih srpsko-hrvatskih<br />
odnosa teško bi se pronašli dokazi za to.<br />
Takođe, na “ruku pomirenja” nije ličio ni nastup Vuka Jeremića u Zagrebu<br />
početkom juna 2008. godine, kada je na skupštini Srpskog nacionalnog<br />
vijeća izjavio da je “hrvatska država nastala kao posledica etničkog<br />
čišćenja nad Srbima.” (Podržavajući taj stav srpskog šefa diplomatije, premijer<br />
Republike Srpske Milorad Dodik je istom prilikom pozvao Srbe iz<br />
Hrvatske da se “presele u Srpsku kako bi rešili probleme koje ne mogu u<br />
Hrvatskoj”).<br />
620 „Neistine HDZ-ovog podrepaša Puhovskog“, Pravda, 12. decembar<br />
2008; „Genocid ne zastareva“, Pravda, 16.decembar 2008.<br />
621 Ibid.<br />
622 Svetozar Livada, Pečat, 5. decembar 2008.
Hrvatska: partner ili konkurent<br />
433<br />
Uslovno rečeno, Jeremićeva “ruka pomirenja” mogla bi da se odnosi<br />
na predlog Beograda Zagrebu da odustane od tužbe pred Međunarodnim<br />
sudom pravde i pristane na vansudsko poravnanje. Iako se o toj ponudi i<br />
naročito, njenom sadržaju koji je išao diskretnim diplomatskim kanalima<br />
u javnosti malo zna, može se pretpostaviti da je Srbija na taj način želela<br />
da izbegne ponovno otvaranje pred međunarodnom pravnom instancom<br />
hronologije zbivanja od pre 20 godina, njihovih ključnih aktera, kao i konkretnih<br />
drastičnih slučajeva ratnog pohoda na Hrvatsku, poput Vukovara,<br />
Ovčare, Dubrovnika, Zadra...<br />
Međutim, kad se to nije dogodilo i kontratužba je spremna. Kako tvrdi<br />
glavni pravni zastpnik Srbije Tibor Varadi “naš tim je osam godina radio<br />
i na pripremi odgovora na hrvatsku tužbu i na protivtužbi” 623 . Tu svojevrsnu<br />
spremnost pokazao je i šef diplomatije Vuk Jeremić, obznanjujući kontratužbu<br />
na RTS: “... Možda je ovo i najbolji način. Neka se utvrdi istina.<br />
Neka se konačno pred sudom pravde i pred sudom istorije uspostavi istina.<br />
Šta se događalo u toku operacije ‘’Oluja’’. Učinićemo sve da naš slučaj<br />
bude adekvatno predstavljen i predstavićemo ga u kontekstu celog istorijskog<br />
događanja na ovim prostorima. Sagledaćemo sva događanja u toku<br />
20. veka, događanja u toku Drugog svetskog rata, u toku Nezavisne države<br />
Hrvatske” – rekao je Jeremić 624 , da bi, gostujući na TV Pink dan kasnije<br />
dodao i da je “Srbija umorna od izvinjavanja i od toga da se samo u nju<br />
upire prstom”. 625<br />
Hrvatski premijer Ivo Sanader je na to izjavio: “Nemamo razloga da se<br />
bojimo protivtužbe, jer rat se nije vodio u Srbiji nego u Hrvatskoj”, dodajući<br />
da: “nisu hrvatski vojnici išli u Srbiju, nego su srpski vojnici dolazili u<br />
Hrvatsku i nije razoren Novi Sad, nego Vukovar”. “Bilo bi dobro da se Srbija<br />
suoči s prošlošću, za koju nije odgovorna sadašnja vlada nego Miloševićeva<br />
velikosrpska politika”. (citat)<br />
Srpski nacionalisti svaku državu Hrvatsku, pa i današnju, doživljavaju<br />
isključivo kao ustašku. To je stereotip o Hrvatskoj sa kojima je i počeo<br />
rat devedesetih. U srbijanskoj javnosti se minimizira činjenica da hrvatska<br />
623 Press, 19. novembar 2008.<br />
624 Politika,19. novembar 2008.<br />
625 Danas, 20. novembar 2008.
434 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
država ne propušta priliku da se javno distancira od NDH i zločina nad Srbima,<br />
Jevrejima i Romima., te da insistira na antifašizmu kao vrednosti na<br />
koju se oslanja moderna Hrvatska. Iako je u hrvatskom društvu i u 2008.<br />
godini zabeležena ozbiljna unutrašnja tenzija kada je reč o odnosu 626 prema<br />
Drugom svetskom ratu u , neupitna je činjenica da na nivou najvažnijih<br />
institucija u Hrvatskoj postoji konsenzus oko antifašističkih temelja<br />
moderne države Hrvatske.<br />
Odnos prema bivšoj<br />
zajedničkoj državi<br />
Aktuelna medijska kampanja temelji se na dva ključna elementa koja inače,<br />
sa jedne strane, kristališu odnos prema hrvatskoj državi i, “izvorni greh”<br />
(Hrvatske) prema srpskom narodu, sa druge. Drugim rečima, na delu je, u<br />
poslednje vreme naglašeno nastojanje dela srpske akademske elite da se<br />
interpretacija događaja koji su doveli do raspada Jugoslavije cementira na<br />
stavu da su do njega doveli separatizmi drugih naroda, podržani od strane<br />
ključnih evropskih aktera (Nemačke, Vatikana, EU...) i Amerike. Status<br />
stalne žrtve Srbije i srpskog naroda u političkim odnosima sa susednom<br />
zemljom i narodom dodatno je pojačan ustaškim zločinima i genocidom<br />
tokom Drugog svetskog rata.<br />
Nedeljnik Pečat , čiji je glavni urednik Milorad Vučelić, glavni i odgovorni<br />
urednik Televizije Srbije u vreme Slobodana Miloševića i ratova u<br />
Hrvatskoj i Bosni, u broju od 28. novembra srpsko-hrvatskim odnosima<br />
posvećuje blok-temu (na ukupno 20 stranica) pod zajedničkim naslovom<br />
“Balkan ponovo bure baruta”. Blok otvara tekst pod naslovom “Hrvatska<br />
je nelegalna država”, kojim je naslovljen opširan intervjua sa italijanskim<br />
profesorom međunarodnog <strong>prava</strong> Aldom Bernardijem. Istini za volju treba<br />
626 U 2008. godini najozbiljniji problem za evropsku Hrvatsku ostaje pevač<br />
Marko Perković – Tompson. Na žalost koncerti ovog ultradesničara ostaju<br />
izuzetno posećeni. Tokom ovih koncerta vrlo česta pojava ostaje pojavljivanje,<br />
pre svega, mladih ljudi sa simbolima ustaške NDH. Takođe, u Hrvatskoj<br />
odnos prema Perkoviću predmet je stalne polemike u javnosti.
Hrvatska: partner ili konkurent<br />
435<br />
reći da prof. Baldini nigde eksplicitno ne spominje Hrvatsku kao “nelegalnu<br />
državu”, iako u svojoj interpretaciji polazi od teza da “ako su <strong>prava</strong> svih<br />
delova jednaka, pravo na secesiju ne postoji”, a, po njemu, “u bivšoj Jugoslaviji<br />
bilo je jednakosti u pravima svih njenih naroda”, pa iz toga sledi<br />
obaveza federalnih vlasti da brane integritet i jedinstvo zemlje: “Kad jedna<br />
država na kraju zakorači putem raslojavanja, uništenja, prestanka postojanja,<br />
i kada vaskrsnu nove države, tada ne postoji nikakvo pravo za održavanjem<br />
unutrašnjih granica. Ne postoji bilo kakav generalni princip u<br />
kojem novi entiteti imaju pravo na stare unutrašnje granice... “ tvrdi takođe,<br />
prof. Bernardi. 627<br />
Aktuelnu raspravu nije propustio ni akademik Dobrica Ćosić. Po njemu,<br />
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (stvorena 1918), nije imala integracijsku<br />
energiju da trajno reši nacionalno i državno pitanje srpskog i<br />
nijednog jugoslovenskog naroda. “Takva Jugoslavija bila je temeljna pretpostavka<br />
za stvaranje samostalnih država Hrvata, Slovenaca, Makedonaca,<br />
Crnogoraca, a uslovila je velike, egzistencijalne nesreće srpskog naroda na<br />
kraju 20. veka”, konstatuje Ćosić i zaključuje da je Jugoslavija trajala dok su<br />
za njeno postojanje bile zainteresovane velike sile. Odnosno, Ćosićeva teza<br />
je da su im ( za razgradnju zajedničke države) jugoslovenski separatizmi<br />
bili samo izgovor, a srpski režim ideološki razlog za novu prekompoziciju<br />
Balkana i uslov za zalet američkog imperijalizma u evro-azijske prostore,<br />
zalet omogućen ishodom hladnog rata i propašću Sovjetskog Saveza. 628<br />
Obnavljanju rasprave o Jugoslaviji kao “istorijskom promašaju” srpskog<br />
naroda, a na kome je Hrvatska profitirala, pogodovala je i činjenica<br />
da se početkom decembra navršilo 90 godina od <strong>for</strong>miranja Kraljevine<br />
SHS. Takođe i objavljivanje spomenute knjige istoričara D. Živojinovića,<br />
“Nevoljni ratnici”, što je bio povod za razgovore i intervjue sa njim. U opširnom<br />
intervjuu za nedeljnik Standard, od 5. decembra 2008, i akademik<br />
Živojinović poseže za istim ključem koga inače koristi deo uticajne intelektualne<br />
elite u Beogradu, po kome, ta država nije bila u interesu srpskog<br />
naroda, već na njegovu štetu: “... ta ideja i ta politika bila (je) krajnje ne-<br />
627 Pečat, 28. novembar 2008.<br />
628 Reč na promociji knjige akademika Dragoljuba Živojinovića<br />
“Nevoljni ratnici”, Večernje novosti, 26. novembar 2008.
436 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
osnovana. Jer, srpski narod i srpska vojska nisu bili za taj <strong>prava</strong>c vođenja<br />
politike. Njih je interesovao njihov narod, a ne Hrvati i Slovenci”. Istom<br />
prilikom Živojinović tvrdi da je kralj Aleksandar “radio u korist Hrvata”,<br />
čija je želja uvek bila da imaju svoju sopstvenu državu. Osvrćući se na jugoslovensku<br />
državu i njeno postojanje akademik na kraju zaključuje da se<br />
nakon svega pokazalo, “... da su svi oni koji su tvrdili da će ta zajednička<br />
jugoslovenska država biti nešto bolje, bili zapravo u zabludi. Te katastrofalne<br />
posledice je platila Srbija, u prvom ratu, između dva rata, u Drugom<br />
svetskom ratu i sad, devedesetih godina. Što znači da je rađena greška za<br />
greškom i da je račun stizao jedan za drugim na tu osnovnu pogrešku.” 629<br />
Jubileju bivše države temu broja posvetila je i Politika (30. novembra<br />
2008), kroz čije se tekstove više autora prepoznaje ista matrica tumačenja<br />
stvaranja i raspada Jugoslavije, uz dodatak još nekih “aktera”. Na primer,<br />
publicista Aleksa Đilas (u tekstu “Kominterna i Kraljevina Srba, Hrvata<br />
i Slovenaca”), poziva se na Kominternu koja je, po njemu, novu državu<br />
smatrala naslednicom Austrougarske, odnosno, novom “tamnicom naroda”,<br />
i takođe, nekom vrstom srpske “mini imperije”. Zbog toga je Kominterna<br />
prirodno tražila saveznike među nesrpskim nacijama koje se osećaju<br />
ugnjentenim i podržavala ostvarenje njihovih nacionalnih <strong>prava</strong>, uključujući<br />
i pravo na otcepljenje i stvaranje samostalnih država. Po Đilasu, zbog<br />
svoje masovne baze i revolucionarno-separatističkog potencijala, hrvatski<br />
nacionalizam je u tom kontekstu bio veoma važan saveznik.<br />
Priznajući da je u okviru nove države Srbija okupila najveći deo Srba<br />
i teritorijalno se proširila (Vojvodina), Svetlana Vasović Mekina (tekst “Od<br />
Države Slovenaca, Hrvata i Srba do ujedinjenja”), podseća da prilikom njenog<br />
osnivanja, nije završila mučno razgraničenje sa “bratskim narodima”<br />
na severu i zapadu. Što će reći, da je proširenje zemlje bilo skromnije od<br />
onoga koje bi Srbija postigla da je ostala samostalna država, “dok su Slovenci<br />
i Hrvati, čiji su se pripadnici borili na strani pobeđenog carstva, dobili<br />
šansu da uđu u novu državu na štitu pobednika”. Sve u svemu, te<br />
“neodređene unutrašnje međe” postale su izvor novih sukoba sve do raspada<br />
SFRJ, kada Srbija ostaje i “bez bezbednog pristupa moru”, zaključuje<br />
Vasović Mekina.<br />
629 Standard, 5. decembar 2008.
Hrvatska: partner ili konkurent<br />
437<br />
Istoričarka Mira Radojević ( tekst “Vreme kad su nam granice bile<br />
tesne”) u relativno objektivnijem vrednovanju istorijskog značaja Jugoslavije,<br />
na kraju ipak zastupa široko prihvaćenu tezu da su Hrvati još u<br />
“nacionalnom zanosu”, a Srbi tek treba da traže snagu da i “pored bolnih<br />
poraza iz bliske prošlosti” izvrše duhovnu i političku obnovu. Po njoj,<br />
to otežava normalizaciju srpsko-hrvatskih odnosa, pogotovo kada je reč o<br />
“nacionalnoj nivelaciji i integraciji”.<br />
Tužba je dobrodošla<br />
Bez obzira na činjenicu da je prihvatanje Međunarodnog suda pravde<br />
(MSP) hrvatske tužbe dočekano kao svojevrsni šok (srpska strana je osporavala<br />
nadležnost Suda jer 1999. godine, kada je tužba podignuta Srbija,<br />
odnosno Savezna Republika Jugoslavija nije bila članica OUN), utisak je da<br />
je neprijatno iznenađenje brzo ustupilo mesto entuzijazmu sa posve drugačijim<br />
predznakom. Naime, sudski proces u Hagu i naročito, kontratužba<br />
Srbije vide se kao idealna prilika da se pred najvišom međunarodnom<br />
pravnom instancom (konačno) prezentiraju dokazi, ne samo o nedavnim<br />
vojnim operacijama “Bljesak” i “Oluja” (1995) već i o “prapočetku zločina”,<br />
čiji su vinovnici Hrvati koji su “nad Srbima vršili genocid u 19. veku, u Prvom<br />
i Drugom svetskom ratu kao i u ratu 1991. do 1995. godine”. 630<br />
“Genocid nad Srbima u Hrvatskoj traje tokom čitavog 20. veka, a mržnja<br />
inicirana iz Vatikana, izbila je na ‘površinu’‚ još 1895. godine u Zagrebu,<br />
samo zato što su Srbi istakli svoju crvenu zastavu u čast dočeka cara<br />
Franje Josifa”, ističe istoričar dr Nikola Žutić. Još dodaje: “Zahvalni smo<br />
Hrvatskoj na njenoj nebuloznoj tužbi Međunarodnom sudu pravde, jer je<br />
time omogućila da istina o srpskim stradanjima tokom 20. veka postane<br />
poznata u širokim evropskim razmerama. Dakle, danke Kroacija” 631 .<br />
“Tvrdim da su u Hrvatskoj molili boga da se Sud oglasi nenadležnim,<br />
jer nemaju nikakve dokaze protiv Srbije, jer nemaju nikakv dokaz protiv<br />
630 Milorad Buha, predsednik vlade Republike Srpske<br />
Krajine u egzilu, Kurir, 26. novembar 2008.<br />
631 Večernje novosti, 23. novembar 2008.
438 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Srbije ...I zbog toga smatram da Srbija ne bi trebala da ide ni na kakvo<br />
sudsko poravnanje, već da pusti da proces teče, da se dokaže da Hrvatska<br />
nije u pravu, a da Srbija koja nije kriva, kao lažno optužena, oklevetana<br />
država, jednog dana traži neku satisfakciju. Verujte, Hrvatsko je ova odluka<br />
u Hagu pala teže nego nama, jer oni ne znaju šta će sada” – izjavio je<br />
Branislav Ristivojević, profesor međunarodnog <strong>prava</strong> Pravnog fakulteta u<br />
Novom Sadu. 632<br />
Uz napomenu da su u Srbiji stvorene “čitave ekipe srbomrzaca koji iz<br />
dana u dan defiluju našim medijima i pričaju nam samo o našim krivicama”,<br />
najutijacjniji autoritet za srpsko-hrvatske odnose Srpske akademije<br />
nauka i umetnosti Vasilije Krestić takođe žali što se Srbija nija prva setila:<br />
“Umesto da smo mi ranije podneli tužbu protiv države koja je na ovim našim<br />
prostorima počinila najstravičniji genocid i najveće etničko čišćenje,<br />
dočekali smo da nas tuže oni koji nikad neće moći da operu ruke od nedužnih<br />
srpskih žrtava”. 633<br />
Poplava slično intoniranih tekstova i komentara poznatih intelektualaca<br />
i pravnih stručnjaka nije ostala bez ođeka među medijskim konzumentima.<br />
Ras<strong>prava</strong> na aktuelnu temu srpsko-hrvatskih odnosa gostovala<br />
je i u rubrikama pisama čitalaca dnevnih i nedeljnih novina, čija se suština<br />
može rezimirati stavom jednog od njih, objavljenog u NIN, 4. decembra<br />
2008: “Hrvatska je tužbom za genocid Međunarodnom sudu pravde pružila<br />
šansu Srbiji da više ne ćuti o zločinima nad srpskim narodom. Prestankom<br />
ove tišine, otvoreno je pitanje jednog od najvećih zločina 20. veka.<br />
Treba očekivati da će se više uvažavati pravna merila i moralne vrednosti i<br />
da će nestati hipokrizija, cinizam i manipulisanje srpskim žrtvama. Srpsko<br />
ćutanje nema sumnje nanaelo je velik štetu ugledu Srbije...”<br />
632 Press, 19. novembar 2008.<br />
633 Pečat, 28. novembar 2008.
Hrvatska: partner ili konkurent<br />
439<br />
Može li drugačije<br />
Zaoštravanje odnosa Srbije i Hrvatske koje je eskaliralo krajem 2008. godine<br />
samo je indikator više da i aktuelna, proevropska vlada <strong>for</strong>mirana<br />
nakon majskih izbora pokazuje nedostatak kapaciteta i potencijala da na<br />
drugačijim osnovama uspostavlja odnose poverenja u najbližem okruženju.<br />
To prvenstveno važi za zemlje sa kojima je Srbija do pre dvadesetak<br />
godina činila zajedničku državu (Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna<br />
Gora). Kada je reč o Hrvatskoj svako zatezanje odnosa na relaciji Beograd-<br />
Zagreb, osim odraza na regionalnu stabilnost, najviše šteti srpskoj manjinskoj<br />
zajednici u Hrvatskoj. Uz malobrojne racionalne apele koji su tokom<br />
kampanje dolazili iz nevladinog sektora (Helsinški odbor), na toj liniji je<br />
i inicijativa Milorada Pupovca predsednika Srpskog nacionalnog vijeća u<br />
Hrvatskoj, koji je u jeku verbalnog rata između zvaničnika, predložio osnivanje<br />
saveta pomirenja između Srbije i Hrvatske. Prema njegovim rečima,<br />
Savet bi poslužio kao podloga racionalizaciji i rukovođen činjenicama i<br />
neusmeravan političkim ograničenjima pristupio bi događajima iz devedesetih<br />
godina. Pupovčeva zamisao je da bi takav savet činili ugledni pojedinci<br />
iz obe zemlje, predstavnici parlamenata i obe crkve, Rimokatoličke<br />
i Pravoslavne. 634<br />
Ova inicijativa o kojoj je nekoliko dana u medijima bilo dosta reči, kao<br />
da je nakon toga i zaboravljena. Gotovo sasvim bez ođeka ostala je i izjava<br />
hrvatskog premijera Ive Sanadara da je voljan da dođe u Beograd, kako bi<br />
se na taj način nesporazumi između Hrvatske i Srbije počeli prevazilaziti.<br />
Ma da je inicijativa dobila deklarativnu podršku, nije ostvariva, jer u<br />
Srbiji 635 , ali i u Hrvatskoj 636 nije bilo dovoljno jasne političke podrške.<br />
634 Politika, 25. novembar 2008.<br />
635 DS je ovu inicijativno javno podržao. Ostatak vladajuće koalicije<br />
nije se posebno izjašnjavao o ovom predlogu. Opozicija u sastavu:<br />
NS, DSS i SRS blanko je odbila ovu inicijativu kao lažnu.<br />
636 Tako je Vladimir Šeks, potpredsednik Hrvatskoj sabora izjavio da<br />
je posredi „zanimljiva ali teško ostvariva ideja, jer su međusobni<br />
odnosi dve zemlje zahladneli“, Jutarnji list, 25.11.2008.
440 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Umesto ozbiljne podrške <strong>for</strong>miranju saveta, Srbija je poslala drugačiju<br />
vrstu poruke Hrvatskoj. Naime u decembru 2008. godine Srbiju je u redovnom<br />
postupku, nakon isteka mandata napustio Hrvatski ambasador<br />
Tonči Stančić. I pored konstruktivne uloge ovog ambasadora u poslenjih<br />
nekoliko godina, nekolicina visokih funkcionera Srbije odbilo je da primi<br />
ambasadora Tončića u oproštajnu posetu. Posebno zanimljivo, ali i nerazumljivo<br />
bilo je odbijanje gradonačelnika Beograda Dragan Đilasa da primi<br />
odlazećeg ambasadora.<br />
Iako se i u političkom korpusu Srbije mogu zapaziti znaci nastojanja<br />
da se “lopta spusti na zemlju”, za sada se ne ide dalje od apela da se, kada<br />
je reč o interpretaciji rata devedesetih godina prošlog veka – što je zapravo<br />
suština spora – to jednostavno “ostavi istoriji i istraživačima”. Kako<br />
još dodaje predsednik Političkog saveta Demokratske stranke D. Mićunović<br />
“Problem svake nacije je što umanjuje greške koje su počinili njeni predstavnici<br />
ili ih relativizira u smislu – to su činili i drugi, prema tome svi<br />
smo u tome jednaki”. 637 Srpaka politička elita „ostavljajući rat devedesetih<br />
istoriji“ manifestuje nespremnsot ne samo da prihvati odgovornost, nego<br />
i novu realnost na Balkanu.<br />
Srbi u Hrvatskoj<br />
Jedan od ključnih elemenata odnosa Srbije i Hrvatske jeste i položaj srpske<br />
zajednice u Hrvatskoj. Trinaest godina nakon završetka oružanih sukoba<br />
Srbi se, konačno, u potpunosti vraćaju u politički život Hrvatske.<br />
Nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj u decembru 2007. godine,<br />
i nakon okončanja pregovora o <strong>for</strong>miranju nove-stare vlade Ive Sanadera,<br />
srpska zajednica u Hrvatskoj dobija i potpredsedničko mesto u novo<strong>for</strong>miranoj<br />
vladi. Potpredsedničko mesto u novom kabinetu Ive Sanadera dobija<br />
i dr Slobodan Uzelac iz Samostalne srpske demokratske stranke. SSDS time<br />
postaje deo parlamentarne većine, a Uzelac koji je odavno u politici 638 po-<br />
637 Dragoljub Mićunović u Mostu Radija Slobodna Evropa, Danas, 29-30. novembar 2008.<br />
638 Slobodana Uzelca, psihologa, pamte po obavljanju funkcije<br />
poslednjeg predsednika Gradskog komiteta SK Hrvatske.
Hrvatska: partner ili konkurent<br />
441<br />
staje zadužen za oblasti regionalnog razvoja, obnovu i povratak. Ovim je<br />
postupkom priznata realnost života u Hrvatskoj. Dok za najveći deo elite<br />
u Hrvatskoj ovakav razvoj događaja predstavlja logičnu posledicu normalizacije<br />
odnosa, ulazak Srba u izvršnu vlast u Hrvatskoj, u Srbiji se ova<br />
činjenica ili prećutkuje ili direktno osuđuje. Hrvatski predsednik je povodom<br />
ulaska Uzelca u vladu konstatovao da je: “Srbima mesto u Hrvatskoj<br />
vlasti. I u zakodonavnoj i u izvršnoj i u sudskoj. Srbi su pridoneli izgradnji<br />
hrvatske kulture i nauke, pa i hrvatske političke misli. Zapravo šteta je što<br />
nijedna vlada do ove nije pozvala srpske predstavnike da uđu u vlast 639 ”.<br />
Uprkos navdenim faktima koji ilustruju anemičnost odnosa dve zemlje<br />
na najvišem nivou, 2008. godina beleži nekoliko dodatnih pomaka<br />
na drugim nivoima saradnje, pre svega u ekonomiji i kulturi. Kada je reč o<br />
ekonomiji treća poseta premijera Hrvatske, Ive Sanadera Beogradu, svedoči<br />
o tome da je globalna finansijska i ekonomska, a možda i socijalna kriza<br />
stigla i do Srbije i Hrvatske, te da u uslovima svetske krize postoji velika<br />
potreba da se ekonomije dve zemlje dodatno približe.<br />
U 2008. godini turisti iz Srbije beleže prvi veliki povratak od 1991. godine.<br />
Prema zvaničnim podacima u 2008. godini Hrvatsku je posetilo oko<br />
27.000 turista. Od tog broja 10.000 turista posetilo je Dalmaciju, a ostatak<br />
od 17.000 Istru. Prema proceni Poslovnog udruženje turističkih agencija u<br />
2009. godini turisti iz Srbije mogli bi ozbiljno da se vrate na hrvatsko primorije.<br />
Povratak srpskih turista beleži rast od 14 odsto, što predstavlja izuzetno<br />
visoku stopu rasta udela srpskih turista u Hrvatskoj.<br />
Kultura je, naročito pozorište, bila je prva linija saradnje Hrvatske i Srbije<br />
nakon rata. U toku 2008. godine pokazalo se da oblast kulture ostaje,<br />
pored ekonomije, jedna od retkih oblasti u kojoj je saradnja između dve<br />
zemlje svakodnevna. Samo u prošloj godini prikazana su dva filma u hrvatsko-srpskoj<br />
koprodukciji. Filmovi “Nije kraj” Vinka Brešana i “Turneja”<br />
Gorana Markovića su filmovi u kojima igraju srpski i hrvatski umetnici, a<br />
oba govore o ratovima devedesetih. Samo u novembru 2008. u Beogradu<br />
su gostovali teatri “Gavela” i “Kerempuh”, dok je najavljeno da će na sceni<br />
JDP uskoro gostovati i glumci Zagrebačkog kazališta mladih.<br />
639 “Srbi na svome“, Večernje novosti. 20. februar 2008.
442 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Zaključci i preporuke<br />
Po svemu sudeći i u političkim elitama polako dolazi do saznanja da je<br />
evropsku budućnost dve zemlje nemoguće zaokružiti bez dobre regionalne<br />
saradnje. Srbija i Hrvatska u tom smislu imaju posebnu odgovornosti<br />
pre svega zbog njihove važne uloge u Bosni i Hercegovini. Očito je da su<br />
Hrvatska i Srbija, posle svih godina haosa i rata prirodno okrenute jedna<br />
prema drugoj i da će saradnja, pre svega, na kulturnom i ekonomskom<br />
planu biti u stalnom usponu.
443<br />
Bosna i Hercegovina:<br />
stalne pretnzije na RS<br />
Bosna i Hercegovina u poslednjih 18 meseci prolazi kroz najteži i najnesigurniji<br />
period od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i, po oceni mnogih<br />
analitičara, 640 na ivici je kolapsa. Nefunkcionalnost BiH kao države je, nakon<br />
nezavisnosti Kosova, ponovo u fokusu SAD i EU. Profesor Ivo Banac<br />
upozorava da BiH polako, ali ustrajno klizi u nove pođele i sukobe, jer se,<br />
kada nema političkih i diplomatskih rješenja, nude ona nasilna. 641<br />
Nezavisnost Kosova je označila kraj druge Jugoslavije, a Bosna je poslednja<br />
tačka koju treba stabilizovati, kako bi se balkansko pitanje napokon<br />
zatvorilo. To podrazumeva reviziju Dejtonskog sporazuma i, shodno<br />
tome, drugačije unutrašnje uređenje Bosne. Nakon dolaska nove administracije,<br />
Bosna je neočekivano stavljena na listu prioriteta nove američke<br />
administracije, mada ne među prvima. Brojni eksperti su početkom 2009.<br />
godine u svojim izveštajima počeli da ukazuju na neodrživost situacije u<br />
Bosni i mogućnost obnavljanja sukoba.<br />
Samo u SAD je doneta rezolucija “o duhu razmišljanja u Kongresu”, u<br />
Predstavničkom domu; objavljeno je niz članaka i komentara u vodećim<br />
američkim medijima; bošnjačka dijaspora u SAD pojačala je aktivnosti u<br />
Kongresu i Stejt departmentu, a došlo je i do niza poseta bošnjačkih političara<br />
SAD. Sve to je prethodilo dolasku nove administracije. U Kongresu<br />
je odžan i hearing 2. aprila 2009. godine, kojom je prilikom skrenuta pažnja<br />
da je Milorad Dodik „iskoristio činjenicu da je međunarodna zajedniuca<br />
zanemarila Bosnu i nedostatke Dejtonskog sporazuma da što više<br />
osmaostalio RS“. Isto tako je skrenuta pažnja na to da je Dodik „eksploatisao<br />
strah Evrope od muslimanskog terorizma kako bi izbegao bilo kakav<br />
640 Alen Little, novinar, tvrdi da „kriza ključa u Bosni, nakon što međunarodna zajednica<br />
nije uspjela da rekonstruiše Bosnu i Hercegovinu tako da ona obavi re<strong>for</strong>me koje se<br />
traže, bilo da je riječ o ekonomiji koja je devastirana ili o demokratskim procesima<br />
koji su blokirani.“ On tvrdi da je to „rezultat pođele koja postoji između dva u<br />
velikoj mjeri nezavisna entiteta.“, Radio Slobodna Evropa, 23. oktobar 2008.<br />
641 Dnevni avaz, 1. februar 2009.
444 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
napor na konstitucionalnoj re<strong>for</strong>mi BiH”. Istaknuto je takođe, da je neophodna<br />
nova američka inicijativa radi stabilizacije celog regiona, posebno<br />
Bosne, Kosova i Srbije. Prednost je data Bosni, s time da američka administracija<br />
treba da završi dejtonski proces tako što će pokrenuti novi plan<br />
reintegracije BiH, ali ne na etničkom principu. Podvučeno je da etnička teritorijalizacija<br />
deluje protiv jedinstva kompleksnih društava. 642<br />
Tako je Danijel Server, direktor Balkanskog programa Amričkog instituta<br />
za mir, za Avaz izjavio: „Ako promene Ustava Bosne i Hercegovine ne<br />
budu ozbiljno pokrenute, međunarodna zajednica mora razmotriti održavanje<br />
novog Dejtona. Jedina tema tog skupa treba biti upravo ovo pitanje.<br />
Nikakve pođele, otcjepljenja i slične gluposti“. 643 Morton Abramovic i<br />
Server, u zajedničkom članku predlažu obnovu i evropskog posredovanja<br />
i američke inicijativnosti na provođenju ustavnih re<strong>for</strong>mi. Za početak EU<br />
i Sjedinjene Države Amerike treba jasno da kažu da trenutna ustavna situacija<br />
u BiH nije prihvatljiva i da se mora mijenjati. Ukoliko to ne dadne<br />
rezultata, treba sazvati novu Dejtonsku konferenciju, sa originalnim<br />
učesnicima, Hrvatskom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i njena dva entiteta,<br />
kao i sa EU, Britanijom, Francuskom, Njemačkom i Rusijom. Nakon<br />
konsultacija sa svim učesnicima Sjedinjene Države i EU bi trebale pripremiti<br />
nacrt novog ustava koji bi udovoljavao evropskim standardima. 644<br />
Ponašanje Milorada Dodika<br />
Milorad Dodik, premijer RS, je svojom radikalnom retorikom skrenuo pažnju<br />
međunarodne zajednice na stanje u BiH. On je konačno otvoreno pokazao<br />
svoje prave namere − Republiku Srpsku treba izdvojiti iz državnog<br />
uređenja BiH, a RS mora imati pravo na samoopredeljenje, referendum<br />
i otcepljenje. Iza Dodikove radikalizacije krije se dugogodišnja strategija<br />
Beograda. Bio je podržan od strane političara, medija i akademske elite.<br />
642 http://www.rferl.org/content/<strong>Helsinki</strong>_Commission_Urged_To_<br />
Renew_US_Engagement_In_Western_Balkans/1602962.html.<br />
643 Dnevni avaz, 13. mart 2009.<br />
644 Wall Street Journal Europe, 7. januar 2009.
Bosna i Hercegovina: stalne pretnzije na RS<br />
445<br />
(Ovde dati neke njegove karakteristične izjave) Dodikova pozicija učvršćena<br />
je i ekonomskim povezivanjem Srbije sa RS 645 . Zapravo, jedan od većih<br />
investitora u privredi BiH jeste Srbija, koja je najveći deo uloženog kapitala<br />
u BiH usmerila na Republiku Srpsku. Kupovina telekomunikacionog<br />
sistema RS od strane Telekoma Srbije predstavlja ne samo akt netržišnog<br />
poslovanja, već i proširenje sfere uticaja Srbije u RS. Beograd strateški već<br />
godinama RS potpuno ekonomski i kulturno integriše u Srbiju. Najnoviji<br />
u nizu poteza je najava <strong>for</strong>miranja zajedničkog preduzeća iz oblasti energetike<br />
– elektroprivrede Srbije i Republike Srpske. Njegov prioritet bio bi<br />
izgradnja hidrocentrale na Drini. Prema prvim proračunima, u ovaj projeklat<br />
Srbija treba da uloži oko 200 miliona eura. Međutim, ekonomska kriza<br />
trenutno zaustavlja ovakve projekte u oblasti ekonomije i to na duže vreme.<br />
Treba dodati da je i Rusija ušla u RS preko energije i da zajedno sa Srbijom<br />
taj prostor drži za eventualno konfrontiranje sa EU.<br />
Prvi put nakon rata, neki analitičari ali i strani mediji 646 , počeli su diskretno<br />
da govore i o novom naoružavanju etničkih grupa u Bosni i Hercegovini.<br />
Dodatnim istraživanjem, ispostavilo se da ovo znači naoružavanje<br />
raznih privatnih agencija za obezbeđivanje, lovačkih društava i sličnih<br />
delatnosti.<br />
Tokom 2008. godine, u Bosni i Hercegovini su se odigrala tri događaja<br />
koja za ovu zemlju imaju istorijski značaj. Prvi u nizu je hapšenje Radovana<br />
Kradžića u Beogradu u julu. Iako se odigralo na teritoriji Srbije, njegovo<br />
hapšenje je posebno važan događaj za BiH iz najmanje dva razloga.<br />
Najpre, Karadžiću se trenutno sudi u Hagu za ratne zločine i genocid i to<br />
ne samo u Srebrenici nego i u još 11 opština u Bosni. Osim toga, u Hagu<br />
se sudi i generalu Momčilu Perišiću, koji je, prema optužnici, kao načelnik<br />
Generalštaba Vojske Jugoslavije, osnovao takozvani kadrovski centar, koji<br />
je bio zadužen za finansijsku i logističku pomoć Vojsci Republike Srpske i<br />
645 Prema podacima Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Srbija<br />
je do sada u BiH uložila nešto više od 782 miliona eura. Kapital iz Srbije učestvuje<br />
sa 23,8odsto u ukupnom stranom kapitalu u BiH. Sve velike srpske kompanije,<br />
verovatno po nalogu/pritisku vlade, otvaraju svoja ekonomska predstavništva, ali i<br />
fabrike u RS. Tako se kao vrlo značajno ulaganje tretira i ulaganje Hemofarma.<br />
646 “A tearing sound”, The Econmist, 4. april 2009.
446 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
upotpunjavanje njihove komande visokim oficirima. Time je, stoji u optužnici,<br />
Perišić od sredine 1993, do kraja 1995. godine doprinosio počinjenju<br />
zločina u opsadi Sarajeva, raketiranju Zagreba i padu Srebrenice. Oba suđenja<br />
(Karadžiću i Perišiću) imaju važnu ulogu u rasvetljavanju uloge Beograda<br />
u planiranju i sprovođenju genocida u Bosni.<br />
Drugi događaj jeste potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju<br />
između EU i BiH. Sporazum je potpisan 16. juna 2008. godine u<br />
Luksembergu, a paralelno sa SSP, potpisan je i Privremeni trgovinski sporazum,<br />
čime je − kako se navodi u zaključcima šefova država i vlada EU<br />
− “učinjen važan korak BiH na putu ka EU” 647 . Potpisivanje ovog sporazuma<br />
omogućeno je nakon re<strong>for</strong>me nekih segmenata zajedničke države:<br />
“re<strong>for</strong>me” 648 policije, javne uprave i javnog RTV servisa.<br />
Treći događaj je odlazak Miroslava Lajčeka sa mesta šefa Kancalarije<br />
visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR 649 ). Lajček nije uspeo da<br />
nametne neka rešenja i nije koristio Bonske ovlašćenja koja su mu bila na<br />
raspolaganju. Novi visoki predstavnik Valentin Incko izabran je uz punu<br />
podršku SAD, čiji je uslov bio korišćenje Bonskih ovlašćenja, što podrazumeva<br />
nametanje određenih rešenja, ukoliko se lokalni akteri ne mogu dogovoriti.<br />
On je poslednji visoki predstavnik, jer će biti zamenjen novom<br />
institucijom, po ovlašćenjima znatno slabijom, a to je kancelarija predstavnika<br />
Evropske unije.<br />
647 http://www.voanews.com/Serbian/archive/2008-06/2008-<br />
06-16-voa9.cfm?moddate=2008-06-16.<br />
648 Re<strong>for</strong>ma policije pretvorila se u farsu, jer bi nakon njenog završetka, BiH imala<br />
verovatno najkomplikovaniju bezbednosnu strukturu u Evropi. Ovim će, pored<br />
postojeće tri, biti osnovane još četiri paralalne bezbednosne ustanove na državnom<br />
nivou, sa posebnim ovlašćenjima, komandom i budžetom. Posebno je zanimljivo<br />
da ovom re<strong>for</strong>mom policija RS ni u jednom segmentu nije dovedena u pitanje,<br />
čime se BiH još više udaljava od države sa zajedničkim instrumentima vlasti.<br />
649 Od potpisivanja Dejtonskog sporazuma u BiH je boravilo ukupno<br />
šest visokih predstavnika: Karl Bilt, Karlos Vestendorf, Volfgan<br />
Petrič, Pedi Ešdaun, Kristijan Švarc Šiling i Miroslav Lajček.
Bosna i Hercegovina: stalne pretnzije na RS<br />
447<br />
Srbija i BiH<br />
Bosna je talac beogradske politike, jer se preko RS još uvek opstruiše integracija<br />
Bosne kao funkcionalne države. Iako Bosna 650 nije priznala Kosovo,<br />
što su inače, učinile sve ostale susedne zemlje, odnosi između Sarajeva i<br />
Beogradu su u stalnoj napetosti. Proglašenje nezavisnosti Kosova radikalizovalo<br />
je ponašanje Milorada Dodika i otvorilo pitanje statusa RS. Dodik<br />
je, naime, u jednom trenutku izašao sa zahtevom da se i RS dozvoli referendum<br />
o samoopredeljenju, što implicira da će elite u Srbiji i RS intezivirati<br />
pitanje samoopredeljenja Republike Srpske. Rezolucija Skupštine RS<br />
iz februara 2008. godine, u kojoj se prvi put eksplicitno navodi mogućnost<br />
referenduma 651 , najavljuje početak nove ozbiljne krize u BiH, ali i u regionu.<br />
Reakcije na stav političara RS bile su oštre, kako među drugim političarima<br />
u BiH, tako i u međunarodnoj zajednici. Dodiku je jasno stavljeno do<br />
znanja da samoopredeljenje RS, nije opcija o kojoj se može razgovarati 652 .<br />
Ratno nasleđe i interpretacija rata opterećuje odnose dva važna suseda,<br />
zvanični Beograd i Sarajevo održavaju samo <strong>for</strong>malne odnose. Međutim,<br />
odnosi Srbije i RS su na sasvim drugom koloseku i više liče na odnose<br />
dve suverene države, što je omogućeno Sporazumom o specijalnim vezama<br />
(ali i njegovim mnogobrojnim modifikacijama, kroz set posebnih ugovora<br />
653 između dve zemlj/entiteta).<br />
Pokušaj da se nađe rešenje unutar Bosne kao što je Prudski sporazum<br />
između vodećih političkih stranaka (Milorada Dodika, Sulejmana Tihića i<br />
650 Političari u Federaciji BiH u periodu proglašenja nezavisnosti trudili su<br />
se da održe stabilnost u zemlji, odnosno da ne dozvole da se kriza prelije<br />
na BiH. Tako je Haris Silajdžić rekao: “Očigledno je da ceo region ulazi u<br />
osetljivo razdoblje i postoje političke grupe i pojedinci koji su spremni<br />
da atmosferu napetosti prenesu i u BiH”, Detaljnije u: http://www.b92.net/<br />
info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=02&dd=15&nav_id=285020.<br />
651 “Nezavisnost Kosova dodatno jača RS”, Danas, 21. februar 2008, “Pominjanje<br />
referenduma razlog za zabrinutost”, Danas, 25. februar 2008.<br />
652 “Pominjanje referenduma razlog za zabrinutost?”; Danas, 25. februar 2008.<br />
653 U poslednjih nekoliko godina Srbija i RS potpisali su nekoliko ugovora, koji<br />
dodatno osnažuju Sporazum o specijalnim vezama. Reč je o ugovorima/protokolima<br />
o robnim rezervarama, sporazum o razumevanju u oblasti energetike.
448 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Dragana Čovića) nije naišao na punu podršku bosanske javnosti. U suštini,<br />
pravi sadržaj prudskog sporazuma nikada i nije obelodanjen, a iz izjava<br />
trojice lidera moglo se zaključiti da je, između ostalog, bilo govora i o stvaranju<br />
trećeg entiteta sa sedištem u Mostaru, te podeli državne imovine čiji<br />
bi nosiociu bili entiteti. Upravo je zbog toga bilo i najviše negativnih komentara.<br />
Nastavak tzv. prudskog procesa je brzo doveden u pitanje nakon<br />
što je premijer RS Milorad Dodik odbio da dođe na sastanak sa čelnicima<br />
SDA i HDZ, u Mostaru. Još uvek je upitno da li će ovaj sporazum biti samo<br />
jedan u nizu propalih dogovora lidera parlamentarnih stranaka. Istovremeno,<br />
taj proces je dobio podršku međunarodne zajednice. Visoki predstavnik,<br />
Valentin Inzko je takođe, potvrdio da:<br />
„Ja isto podržavam sve što ova tri naroda dobrovoljno učine, kao što<br />
je prudski proces. Bilo bi dobro da se druge stranke pridruže. Nije to jedan<br />
uslov za zatvaranje OHR-a ili za trans<strong>for</strong>maciju OHR-a, međutim bio bi<br />
znak zrelosti.“ 654<br />
Evropski parlament je doneo rezoluciju o BiH kojom se traži stvaranje<br />
funkcionalne države i institucija, kako bi se ubrzao proces integracije u EU.<br />
Očigledno je da je i neuspeh ovih pregovora takođe uticao da se problem<br />
Bosne ponovo internacionalizuje.<br />
Lokalni izbori u BiH<br />
Na lokalnim izborima u BiH u oktobru 2008, ponovo je dominirala nacionalistička<br />
retorika, što je posledica još uvek nedovršenog procesa stvaranja<br />
bosanske države, kao i otpora RS i Beograda da suštinski priznaju Bosnu<br />
kao jedinstvenu državu. Srbi u Bosni u poziciji su da bez ikakvih prepreka<br />
grade paralelnu državu. Dodikova strategija, prema mišljenju Ričarda<br />
Holbruka i Pedija Ešdauna, dugoročno posmatrano vrlo je jasna: „dovesti<br />
svoj srpski entitet – Republiku Srpsku – u poziciju da se otcepi čim se ukažu<br />
takve mogućnosti“ 655 . U zajedničkom tekstu, Ešdaun i Holbruk ističu da<br />
je EU napravila ozbiljan propust, jer nije na vreme podržala svog predstav-<br />
654 http://www.slobodnaevropa.org/content/dodik/1565408.html.<br />
655 Detaljnije u: „Silajdžić i Dodik u srcu krize“, Danas, 23. oktobar 2008.
Bosna i Hercegovina: stalne pretnzije na RS<br />
449<br />
nika u BiH, kao i da je u ključnim momentima po BiH umanjila i narušila<br />
ovlašćenja svog predstavnika. Oni su istakli da se međunarodna zajednica<br />
hitno mora umešati u porbleme u BiH, ako ne želi da “svi zajedno budemo<br />
vraćeni u još jednu bosansku krizu”. Oni podsećaju da je Milorad Dodik,<br />
nekadašni miljenik međunarodne zajednice, jednostavno usvojio plan i<br />
program SDS u RS, što je u njegovom slučaju bilo lako, jer Dodik nije opterećen<br />
nasleđem devedesetih.<br />
Još uvek nije moguć dogovor oko najvažnijih pitanja značajnih za budućnost<br />
države, od ekonomije i privatizacije, preko ključnih zakona, do<br />
popisa stanovništva 656 . Republika Srpska je organizovana kao veoma centralizovan<br />
entitet, dok je federacija koja obuhvata Bošnjake i Hrvate visoko<br />
decentralizovana i kantonizovana, što blokira funkcionisanje čitavog sistema.<br />
Sistem je inače, opterećen ogromnom birokratijom, jer kada se saberu<br />
funkcioneri na svim nivoima vlasti, može se zaključiti da BiH ima najveću<br />
klasu profesionalnih birokrata/političara u Evropi 657 .<br />
656 Oko sprovođenja popisa pregovori traju gotovo deset godina. Dogvor<br />
je nemoguć jer RS insitira da se u popisu ispitanici izjasne i o etničkoj i<br />
religijskoj pripadnosti. Rezultati popisa bili bi važni jer se u ovom trenutku<br />
funkcionisanje države vrši po etničkom ključu, i to po popisu uz 1991. godine,<br />
čiji se rezultati, zbog posledica rata, smatraju savim nepouzdanim.<br />
657 Bosna i Hercegovina ima nekoliko nivoa političkih struktura ispod državnog nivoa.<br />
Najvažnija od ovih podela je organizacija države po entitetima (Republika Srpska (RS)<br />
i Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH)). Federacija Bosne i Hercegovine raspolaže<br />
sa 51 odsto površine Bosne i Hercegovine, a Republika Srpska sa 49 odsto. Entiteti su<br />
nastali Dejtonskim sporazumom 1995. godine, kao rezultat kompromisa predstavnika<br />
tri konstitutivna naroda. Ratna razaranja (1992—1995) su dovela do velikih promena<br />
u etničkoj strukturi zemlje, najviše zbog etničkog čišćenja lokalnog stanovništva (u RS<br />
bošnjačkog i hrvatskog, a u FBiH srpskog).<br />
Od 1996. godine ovlašćenja vlada oba entiteta se u odnosu na državni nivo značajno<br />
smanjuju. Treći nivo političke podele u Federaciji BiH su kantoni. Federacija Bosne i<br />
Hercegovine se sastoji od deset kantona. Svi oni imaju svoju kantonalnu vladu, koja<br />
se nalazi pod zakonom Federacije. Neki kantoni su etnički mešoviti i imaju specijalne<br />
sisteme, kako bi se očuvala <strong>prava</strong> svih naroda.<br />
Zadnji nivo političke podele Bosne i Hercegovine su opštine. Zemlja se sastoji od 141<br />
opštine, od kojih su 79 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 62 u Republici Srpskoj,<br />
dok je grad Brčko zasebna administrativna jedinica – distrikt. I opštine takođe imaju
450 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Proces trans<strong>for</strong>macije Kancelarije specijalnog predstavnika se odigrava<br />
prerano i prebrzo. U RS se smatra da ova promena ide u prilog Republike<br />
Srpske, jer se od Kancelarije specijalnog predstavnika Evropske unije<br />
očekuju manje intervencije u političkom životu u BiH. Ovu promenu posebno<br />
pozdravlja premijer RS Milorad Dodik, koji smatra da će Kancelarija<br />
specijalnog predstavnika EU omogućiti entitetima da preuzmu punu vlast<br />
u svoje ruke 658 .<br />
Republika Srpska, između genocida,<br />
organizovanog kriminala i samoopredeljenja<br />
U prošloj godini in<strong>for</strong>macije o organizovanom kriminalu u Republici Srpskoj<br />
ponovo postaju aktualne. Tako, nakon mnogo godina povezivanja RS<br />
sa ratnim zločinima i genocidom u Srebrenici, mediji i javnost u regionu<br />
ovog puta stavljaju akcenat na RS kao centar organizovanog kriminala<br />
na teritoriji bivše Jugoslavije. Mnogi mediji i analitičari povezuju neka<br />
od najvećih krivičnih dela iz oblasti privrednog kriminala sa imenom premijera<br />
Republike Srpske. Optužbe 659 : od asfaltiranja puteva u Srebrenici<br />
svoju vladu i službe, i uglavnom su obrazovane oko najznačajnijeg grada ili mesta<br />
u području. Svaki kanton sastoji se od nekoliko opština. Opštine se dele na mesne<br />
zajednice.<br />
Osim entiteta, kantona i opština, Bosna i Hercegovina takođe ima i svoja<br />
četiri tzv. službena grada. To su: Banja Luka, Mostar, Sarajevo, i Istočno<br />
Sarajevo. Grad Banja Luka i grad Mostar se nalaze u opštinama istog imena,<br />
dok se Sarajevo i Sarajevo Republike Srpske (Istočno Sarajevo) sastoje od<br />
nekoliko opština. Gradovi takođe imaju svoju vladu, čija moć je između<br />
vlade opština i vlade kantona (ili vlade entiteta u Republici Srpskoj).<br />
658 Detaljnije u: „Podrška novoj strategiji Evropske unije<br />
u BiH“, Politika, 12. novembar 2008.<br />
659 Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) podnela je prijavu protiv premijera RS Milorada<br />
Dodika i još nekoliko osoba zbog sumnje da su oštetili budžete RS i BiH za 145 miliona<br />
konvertibilnih maraka (KM) u februaru 2009. Isti izvor je naveo da je SIPA sprovela<br />
istragu u vezi sa određenim građevinskim projektima u RS i utvrdila da su Vlada i<br />
određene entitetske institucije počinile nezakonite radnje u realizaciji tih projekata.<br />
U krivičnoj prijavi dostavljenoj Tužilaštvu BiH se navodi da je “učinjeno više krivičnih
Bosna i Hercegovina: stalne pretnzije na RS<br />
451<br />
i kupovine vile u Beogradu, do raznih spornih privatizacija vođenih pod<br />
njegovom vlašću 660 . Međutim, jedna od najozbiljnijih optužbi došla je od<br />
strane američkog diplomate, zamenika šefa OHR – Rafija Gregorijana 661 .<br />
On je optužio Dodika da se u njegovom neposrednom okruženju nalaze<br />
ljudi koji su poznati kriminalci i organizatori mreže sakrivanja haškog optuženika<br />
Ratka Mladića. Rafi Gregorijan je izjavio da je reč o ljudima koji<br />
su bliski 410. Obaveštajnom centru RS, koji je 2003. godine tras<strong>for</strong>miran<br />
zbog nelegalnog prisluškivanja 662 . Uz sve ove indicije koje se povezuju sa<br />
imenom Milorada Dodika, premijer RS je 2008. godinu obeležio jednom<br />
od najozbiljnihih šovinističkih izjava u Bosni u poslednjih deset godina.<br />
On je u decembru 2008. godine rekao da je za RS neprihvatljivo da joj sude<br />
sudije muslimani, čime je počinio jedan od najprimitivnijih napada na<br />
celu jednu etničku zajednicu u BiH 663 .<br />
Neadekvatno tretiranje nedavne prošlosti i izostanak napora lokalnih<br />
i međunarodnih aktera u izgradnji bosanskog identiteta, Bosna de facto<br />
ima tri slabo povezana entiteta bez vezivnog tkiva na ekonomskom i kulturnom<br />
planu.<br />
dela organizovanog kriminala, pranja novca, kao i zloupotreba službenog položaja i<br />
ovlašćenja”, čime su budžeti RS i BiH oštećeni za 145 miliona KM. SIPA je pre nekoliko<br />
meseci, po nalogu Suda BiH, od Vlade RS zatržila dokumentaciju koja s odnosi na<br />
izgradnju nove vladine zgrade, autoputa Banjaluka-Gradiška i još nekih građevinskih<br />
projekata.<br />
660 „Dodikove malverzacije“, Pečat, 5. septembar 2008.<br />
661 Protiv R. Gregorijana permijer RS podneo je tužbu<br />
za „zaločinačko udruživanje“ protiv RS.<br />
662 „Gregorian optužio Dodika“, Dnevni avaz“, 25. novembar 2008.<br />
663 Detaljnije u: „Novi ispad Milorada Dodika“, www.b92.net/info/vesti/index.php.
452 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Zaključak/preporuke<br />
Nakon 13-godišnjeg napora, zbog slabe ustavne strukture države, zamora i<br />
zasićenosti međunarodne zajednice u BiH, ali i nesposobnosti EU da insistira<br />
na uslovima koje je sama postavila, u poslednje dve godine u BiH su<br />
poništeni napor i rezultati da se stvori funkcionalna država. Međunarodna<br />
zajednica dopustila je Dodiku da nastavi sa procesom slabljenja zajedničke<br />
države, što BiH dodatno udaljava od evropske perspektive. Jedina ispravna<br />
srednjoročna strategija za BiH je primena Bonskih ovlašćenja u dužem<br />
periodu, ali i redefinisanje položaja RS u BiH. Dugoročno, biće neophodna<br />
ozbiljna revizija Dejtonskog sporazuma, koji predstavlja kamen spoticanja<br />
za proces zaokruživanja zajedničke države.<br />
Rešavanje problema BiH zavisi i od konstruktive uloge Srbije. Uticaj<br />
koji Srbija ima na političare u Bosni može biti od presudnog značaja na razvoj<br />
događaja. Posebno, ako Srbija želi da ubrza svoj put u Evropsku uniju,<br />
biće veoma važno kako se ponaša u odnosu na Bosnu.
453<br />
Kosovo – država u nastajanju<br />
Vlada Vojislava Koštunice nije očekivala da će do priznanja Kosova doći<br />
tako brzo. Srpski pregovarački tim koji je učestvovao na bečkim pregovorima<br />
o kosovskom statusu nije se ozbiljno angažovao, niti je izlazio sa ozbiljnim<br />
predlozima sa nadom da će održati status quo. Neuspeh ove strategije<br />
završio se sazivanjem prevremenih izbora. Vojislav Koštunica je procenio<br />
da na gubljenju Kosova može mobilisati emocije građana Srbije i tako, zajedno<br />
sa radikalima, pobediti na vanrednim izborima. Međutim, građani<br />
Srbije većinski su glasali za koaliciju okupljenu oko Demokratske stranke,<br />
Za evropsku Srbiju. Kosovo kao tema je za Koštunicu bila važna, jer je i preko<br />
nje artikulisao pretenzije prema Republici Srpskoj. Indikativno je da su<br />
građani i ovaj put pokazali daleko veće razumevanje za političku realnost<br />
u poređenju sa najvišim državnim funkcionerima.<br />
Proglašenje nezavisnosti Srbija je dočekala u dubokoj unutrašnjoj političkoj<br />
krizi. Vladajuća koalicija je već bila podeljena oko nekih ključnih<br />
pitanja, kao što je, na primer, Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa<br />
EU, koga je Koštunica odbio da potpiše krajem 2007, ali i odnos prema Kosovu.<br />
Postalo je jasno da druga vlada Vojislava Koštunice neće opstati do<br />
kraja mandata. Već tada se javila ideja o pravnom izlasku iz postojeće situacije<br />
obraćanjem Međunarodnom sudu pravde u Hagu 664 . Predsednik<br />
Republike Boris Tadić na kraju se i odlučio za ovakav način “borbe” za<br />
Kosovo, koji su mnogi protumačili kao izlaznu strategiju DS sa Kosova. Sa<br />
druge strane, narodnjački blok imao je sasvim drugi pristup pitanju Kosova.<br />
Tako je Andreja Mladenović, portparol DSS naglasio je da će Srbija<br />
664 Među prvima u srpsku javnost ovu ideju iznosi Tomas Flajner, pravni savetnik<br />
srpskog državnog tima u pregovorima o budućem statusu Kosova i Metohije. On je<br />
izneo stanovište da je uveren “da je jednostrano proglašenje i priznanje nezavisnosti<br />
Kosova pravno <strong>nasilje</strong> nad Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti” i da je, s njegove<br />
tačke gledišta, najbolje da Beograd podnese tužbu Sudu u Hagu. Prema njegovom<br />
mišljenju, “postoje tri mogućnosti pred Srbijom u slučaju da neke države jednostrano<br />
priznaju nezavisnost Kosova – tužba Međunarodnim sudu pravde, arbitraža i pregovori”.<br />
“Znam stručnjake koji tvrde da bi Srbija u tom procesu pobedila, kao i one koji<br />
tvrde da bi mogla samo da izgubi, a ja verujem da su joj šanse za uspeh 80 odsto”.
454 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
u slučaju proglašenja nezavisnosti Kosova “sigurno reagovati kao što bi i<br />
svaka država reagovala kada bi joj se oduzimao deo teritorije” 665 . Dalje, on<br />
je istakao da “je to pravo koje nam omogućava povelja UN kao i Rezolucija<br />
1244 i mi ćemo sigurno reagovati u skladu sa tim, kao svaka međunarodno<br />
priznata država poštujući svoj integritet i suverenitet” 666 . Poručio je da<br />
će institucije Srbije reagovati u skladu sa Akcionim planom. Lider DSS u<br />
tom periodu počeo je češće da se pojavljuje u javnom životu Srbije, najčešće<br />
bombastičnim, besmislenim izjavama (o Kosovu kao delu DNK srpskog<br />
naroda, ili o Kosovu kao duši Srbije). Tako je neposredno pre proglašenja<br />
nezavisnosti rekao: “Svi, međutim, moraju znati da ta lažna država za Srbiju<br />
nikada neće postojati i da će Kosovo i Metohija uvek biti Srbija. Kosovo<br />
nema cenu i Srbija ne prihvata nikakve ponude za nadoknadu” 667 .<br />
Međutim, čak i u periodu neposredno pre i nakon proglašenja nezavisnosti<br />
Kosova, najuži krug oko Vojislava Koštunice ozbiljno je razmatrao<br />
ideju funkcionalne podele Kosova. Ova ideja najpreciznije je razrađena u<br />
Akcionom planu Vlade Republike Srbije. Vladin akcioni plan dugo je vremena<br />
smatran za najstrože čuvanu tajnu u Srbiji. Tako je tadašnji ministar<br />
za Kosovo i Metohiju, Slobodan Samardžić povodom optužbi da drži u tajnosti<br />
dokument o funkcionalnoj podeli Kosova izjavio: “Ne možemo ovakvu<br />
operativnu politiku države oko Kosova i Metohije, konkretno oko ovog<br />
sporazuma koji smo dali kao inicijativu, voditi na trgu sa velikim brojem<br />
ljudi ili stalno za svaki korak pitati sve članove Vlade da li se s tim slažu” 668 .<br />
Samardžić je dodao, “vlada će svakako biti upoznata sa njim u hodu” 669 .<br />
Istakao je i da “ stalno iznošenje pitanja sporazuma u javnosti deluje kao<br />
da ga neko minira, i kao da neko iznutra želi zapravo da omalovaži i trivijalizuje<br />
značaj ovakvog jednog sporazuma” 670 .<br />
Problem predstavlja činjenica da sa dokumentom koji je Samardžić<br />
predao Ujedinjenim nacijama u Njujorku nije bila upoznata ni Vlada Sr-<br />
665 “Kosovo: Pripreme za nezavisnost”, B92, 11. februar 2008.<br />
666 Ibid.<br />
667 “Srbija neće priznati nezavisnost”, B92, 9. februar 2008.<br />
668 “Sam svoj majstor”, Gazeta, 25. mart 2008.<br />
669 ibid.<br />
670 ibid.
Kosovo – država u nastajanju<br />
455<br />
bije niti Srbi sa Kosova, odnosno da ni na jednoj sednici Vlade nije bilo<br />
rasprave o tome 671 . Sa druge strane Samardžić u tom periodu uporno tvrdi<br />
da je sporni dokument deo Akcionog plana, a može se naslutiti da su jedino<br />
Vuk Jeremić i ministar za Kosovo bili upoznati sa planom 672 .<br />
Držanje Akcionog plana Vlade Srbije u tajnosti izazvalo je negodovanje<br />
članova vlade – Dragana Šutanovca i Mlađana Dinkića, kao i Gorana<br />
Bogdanovića, tadašnjeg predsednika pokrajinskog odbora DS i ministra za<br />
KiM koji “ne vide razlog da se taj plan ne obelodani” 673 . Ni predsednik Srbije<br />
Boris Tadić nije bio upoznat sa predlogom pre nego što ga je Samardžić<br />
predstavio UN 674 .<br />
Nakon što su objavljeni obrisi Samardžićeve ideje, bilo je više različitih<br />
tumačenja, od kojih je Goran Svilanović, funkcioner Saveta za regionalnu<br />
saradnju, rekao da se “zaista otvara tema podele, ali podele koja<br />
nije teritorijalizovana nego personalizovana” 675 . Svilanović je Samardžićevu<br />
ideju uporedio sa idejom “neteritorijalne federacije” i naveo primer<br />
Makedonije 676 . Sa druge strane, Oliver Ivanović je naveo da se Samardžićev<br />
plan značajno razlikuje od onoga što je on prelagao u Koordinacionom<br />
telu za Kosovo 677 .<br />
Sukobi unutar vladajuće koalicije su nastavili da se produbljuju. Predsednik<br />
Tadić je ocenio da je u zemlji nastao “opasan politički momenat”<br />
koji je posledica iznošenja Samardžićevog plana u UN o “funkcionalnom<br />
razdvajanju Srba i Albanaca” 678 na Kosovu. Tadić je ocenio da ovaj predlog<br />
de facto “vodi podeli Kosova” 679 , a da o tome mogu samo da odluče građa-<br />
671 “ Mogu da potvrdim da na zasedanjima Vlade nije bilo rasprave o predlogu<br />
sporazuma sa Unmik-om, ali ne znam je li van sednica bilo razgovora o toj<br />
temi”, izjavio je šef vladine Kancelarije za saradnju sa medijima Milivoje<br />
Mihajlović, “Predlog Samardžića, Koštunice ili vlade”, Glas, 26. mart 2008.<br />
672 “Predlog Samardžića, Koštunice ili vlade”, Glas, 26. mart 2008.<br />
673 “Gde je Akcioni plan?”, Kurir, 26. mart 2008.<br />
674 “Beograd optužen da deli Kosovo”, Politika, 26. mart 2008.<br />
675 Ibid.<br />
676 Ibid.<br />
677 “Srbi neće iz enklava”, Gazeta, 27. mart 2008.<br />
678 “Tadić: Samardžić deli Kosovo”, Politika, 31. mart 2008.<br />
679 Ibid.
456 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
ni Srbije. Demanti je stigao sa druge strane, budući da je ministar Samardžić<br />
izjavio da se nikada nije zalagao za podelu Kosova, te da mu se takav<br />
stav “podmeću” 680 . Optužio je Borisa Tadića: “To što Boris Tadić ne poznaje<br />
razliku između funkcionalnog odvajanja Srba i Albanaca, s jedne, i podele<br />
Kosova, s druge strane, njegov je lični problem. Ali ne treba zbog toga da<br />
unosi smutnju u državnu politiku Srbije na KiM, niti da obmanjuje javnost<br />
o onome što kao ministar za KiM radim poslednjih dana i nedelja” 681 .<br />
Goran Bogdanović, predsednik pokrajinskog odbora DS, kritikovao je<br />
ponašanje ministra Samardžića rekavši da je sadržaj njegovog predloga saznao<br />
iz medija i dodao: “Nisam imao prilike da vidim taj dokument, niti<br />
da mi ga Samardžić objasni. Ministar nije konsultovao ni Vladu, ni predsednika,<br />
ni Srbe na Kosmetu. Sa ljudima iz DS ne sastaje se ni kada dođe<br />
u pokrajinu, tako da je izbegao i sastanak s predsednikom opštine u Kosovskoj<br />
Mitrovici” 682 . Bogdanović je, takođe, okarakterisao politiku koju<br />
vodi Samardžić kao “jednopartijsku”, kao i da ona vodi trvenju u srpskoj<br />
zajednici 683 .<br />
Ovo je ilustrativan opis odnosa u vladajućoj koaliciju u periodu pre<br />
proglašenja nezavisnosti. Odsustvo zajedničke strategije, otvorene partijske<br />
podele, ali i nedostatak zajedničke izlazne strategije, doveli su do nepoželjnog<br />
razvoja događaja u Srbiji na sam dan proglašenja nezavisnosti,<br />
kao i nekoliko dana kasnije. Rušenje glavnog grada Srbije od strane DSS,<br />
Nove Srbije, SRS, ultradesničara i profašitičkih organizacija, napadi na diplomatska<br />
predstavništva u Beogradu bili su logični razvoj događaja u sveopštem<br />
metežu i opštoj društvenoj psihozi tih dana. Sledeći korak bio je<br />
pad Vlade Vojislava Koštunice, do čega je došlo samo dve nedelje kasnije,<br />
kada je Koštunica podneo ostavku.<br />
Međutim, kada je reč o funkcionalnoj podeli i nakon odlaska Vojislava<br />
Koštunice sa vlasti, ova strategija ostaje u igri. Zapravo, podela Kosova<br />
ostaje trajno opredeljenje Beograda. Dogovorom sa međunarodnom zajednicom<br />
oko plana of šest tačaka, predsednik Republike Boris Tadić je<br />
680 Ibid.<br />
681 ibid.<br />
682 “Razdvojeni a nepodeljeni”, Novosti, 1. april 2008.<br />
683 “Goran Bogdanović optužuje Samardžića”, Glas, 1. april 2008.
Kosovo – država u nastajanju<br />
457<br />
postigao veći “uspeh” oko podele Kosova u odnosu na Koštunicu. Demokratska<br />
stranka i njen lider na ovaj način održavaju stratergiju Srbije prema<br />
Kosovu na sličan način kao i Koštunica, ali uz jasno distanciranje od<br />
politike produbljivanja sukoba i primene sile. Na duže staze ovakva politika<br />
neće biti uspešna, jer su prilike na Kosovu i dalje nestabilne, pa u<br />
takvom političkom i društvenom okruženju može dovesti samo do novih<br />
neizvesnosti za sve građane na Kosovu.<br />
Proglašenje nezavisnosti<br />
Na vanrednoj svečanoj sednici kosovskog parlamenta u Prištini, 17. februara<br />
2008, usvojena je Deklaracija o nezavisnosti Kosova. Za Deklaraciju o<br />
samoproglašenju izjasnilo se svih 109 poslanika parlamenta. Sednicu kosovskog<br />
parlamenta koja je počela u 15 časova, direktno su prenosile globalne<br />
tv mreže CNN i BBC.<br />
Poslanicima se prvi obratio kosovski premijer Hašim Tači, koji je u<br />
svom govoru istakao da će Kosovo biti država svih naroda sa jednakim pravima<br />
684 . Sednica je imala dve tačke dnevnog reda – proglašenje nezavisnosti<br />
i usvajanje državnih simbola.<br />
Članovi ustavne komisije potpisali su Predlog ustava Kosova u kome<br />
se ono određuje kao nezavisna i suverena država. “Ustav Kosova se sastoji<br />
iz 40 poglavlja i 160 članova i kao takav određuje Kosovo kao parlamentarnu<br />
republiku, osnažuje ulogu predsednika Kosova, koji će biti i vrhovni<br />
komandant bezbednosnih snaga Kosova. U tekstu predloga navodi se da<br />
predsednik Republike Kosovo predstavlja jedinstvo naroda” 685 . Ustav Koso-<br />
684 U svom govoru, on je izjavio: “Ovaj dan smo dugo čekali. Mnogi ljudi su dugo<br />
čekali da nezavisnost postane realnost. Sećamo se i poštujemo imena svih koji su<br />
dali svoj život za ostvarenje ovog sna i njhihova dela i sećanja na njih uvek će živeti<br />
u našim srcima. Pozdravljam sve one koji su s nama, kao i sve koji nas gledaju.<br />
Bićemo ujedinjena nacija s veoma jasnom evropskom vizijom. Naša nada i vera<br />
nikad nisu bili jači, stanovnici Kosova nikada nisu bili više ujedinjeni, naši snovi su<br />
bezgranični. Danas je ceo svet s nama i postaćemo ravnopravni članovi demokratskog<br />
sveta”, rekao je Tači. Izvor: “Kosovo proglasilo nezavisnost”. B92, 17. februar 2008.<br />
685 “Potpisan predlog ustava Kosova”, Politika, 8. april 2008.
458 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
vo definiše kao sekularnu državu, neutralnu prema verskim uverenjima<br />
svojih građana. Ustav kao zvanične jezike navodi srpski i albanski, i predviđa<br />
jedinstvenu valutu na Kosovu, ali nije navedeno koju.<br />
Ustav definiše da je u Skupštini, koja ima 120 mesta, 10 rezervisano<br />
za Srbe nezavisno od rezultata na izborima, a dodatnih 10 je predviđeno<br />
za predstavnike ostalih zajednica. Predviđeno je da u vladi Srbi imaju<br />
najmanje jedno ministarsko mesto kao i najmanje dva mesta zamenika<br />
ministara 686 .<br />
Predlog ustava, kao što je predviđeno Ahtisarijevim planom, odobrio<br />
je međunarodni civilni predstavnik na Kosovu Piter Fejt 687 . Ustav je u<br />
Skupštini Kosova usvojen 9. aprila 2008, glasovima 103 prisutna poslanika<br />
od ukupno 120 688 .<br />
Nezavisnosno Kosovo, odmah je priznalo nekoliko desetina najmoćnijih<br />
zemalja na svetu predvođenih SAD, Nemačkom, Francuskom i Velikom<br />
Britanijom. U periodu neposredno nakon proglašenja nezavisnosti,<br />
zemlje koje su priznale nezavisnost poslale su svoje ambasadore u Prištinu,<br />
čime je Kosovo, uz Ustav, prateće zakone i institucije dobilo konture<br />
nezavisnosti.<br />
Reakcije na nezavisnost<br />
Reakcije na proglašenje nezavisnoti kretale su se od ozbiljnih incidenata<br />
na granici sa Kosovom, preko robusne diplomatske akcije (povlačenje<br />
ambasadora iz zemalja koje su priznale Kosovo, oštre diplomatske note ka<br />
EU i SAD, potpuni prekid komunikacije sa EU), do administrativnih mera<br />
koje su praktično, protiv intersa Srba na Kosovu. Takođe, u Skupštini Srbije<br />
usvojena je Deklaracija kojom se poništava nezavisnost Kosova 689 .<br />
686 “Prištini vojska, policija i obaveštajna služba”, Blic, 10. april 2008.<br />
687 “Zvanični su albanski i srpski”, Danas, 10. april 2008.<br />
688 Ibid.<br />
689 Za prihvatanje predloga Vlade Srbije, na vanrednoj sednici 18. februara 2008,<br />
glasalo je 225 poslanika. Nije bilo bilo uzdržanih ni poslanika koji su glasali<br />
protiv, ali su poslanici LDP odbili da uzmu učešće u glasanju. Skupština Srbije<br />
potvrdila je da je Kosovo neotuđivi deo jedinstvenog i nedeljivog ustavnog
Kosovo – država u nastajanju<br />
459<br />
Osim toga, vladajuća struktura organizovala je „miran“ protest na ulicama<br />
Beograda pod nazivom „Kosovo je Srbija“ koji se nekoliko sati nakon<br />
„inspirativnog govora“ nekih značajnih „kulturnih poslenika” i političara<br />
pretvorio u divljanje 690 na ulicama Beograda.<br />
Skupu se prvi obratio Vojislav Koštunica 691 , a nakon njega govorili su<br />
i Milorad Dodik 692 , i rektori Prištinskog i Beogradskog univerziteta Zdravko<br />
Vitošević i Branko Kovačević, kao i predsednici srpskih stranaka u Crnoj<br />
Gori – Andrija Mandić i Predrag Popović. Domaćoj i svetskoj javnosti obratili<br />
su se i režiser Emir Kusturica, košarkaš Dejan Bodiroga, a video-linkom<br />
se obratio i teniser Novak Đoković, koji se nalazio van zemlje.<br />
Mimo nekih očekivanja reakcija Rusije je bila slaba čak i na deklarativnoj<br />
ravni, jer se Rusija, kao i uvek, bavila svojim regionalnim kalkulacijama<br />
(Gruzija), a ne svojom slovenskom braćom udaljenom 1710.99<br />
km. Vašington post je takođe komentarisao da je ruska reakcija mlaka u<br />
i državnopravnog poretka Srbije na osnovu Ustava Srbije i Povelje UN.<br />
690 Na Terazijama i na Slaviji demolirani su restorani MekDonaldsa, demonstranti<br />
su napali policiju na najmanje deset lokacija u Beogradu. Napadnuto je sedište<br />
LDP. Napadnute su novinarske ekipe B92, Studia B, FoNeta, hrvatskog RTL,<br />
Palme plus i RTS. Povređeno je najmanje 50 osoba, i policajaca i civila. Oko<br />
30 demonstranata je provalilo u ambasadu Slovenije i demoliralo je i spalilo<br />
zastave. Celom događaju je prisustvovala policija, koja nije reagovala. Policija<br />
je, pred američkom ambasadom, potiskivala demonstrante duž Ulice kneza<br />
Miloša, ali tek nakon što su demonstranti, bez otpora policije, uspeli da potpuno<br />
demoliraju konzularno odeljenje američke ambasade. Tokom demoliranja i<br />
paljenja američkog konzulata život je izgubio i jedan mladić – učesnik protesta.<br />
691 “Ima li nekog među nama ko nije sa Kosova? Ima li nekog među nama ko<br />
misli da Kosovo nije njegovo?”, počeo je svoj govor Koštunica. Premijer Srbije<br />
je rekao da “silnici žele da se odreknemo srpstva, porekla, Kosova, predaka<br />
i istorije.” “Ako priznamo da nismo Srbi, obećavaju da će nam, kao narodu<br />
bez pamćenja i bez porekla, biti bolje“. “Koji smo to Božji, ljudski ili evropski<br />
zakon prekršili? Koji to dogovor nismo poštovali?”, zapitao se Koštunica.<br />
692 On je na mitingu ispred Doma Narodne skupštine u Beogradu poručio “da voli Srbiju<br />
koja je dostojanstvena i koja zna šta hoće”. “A ova Srbija želi da Kosovo ostane u Srbiji”.<br />
“Republika Srpska zna svoj put. Ona voli Srbiju. Samo stabilna i jaka Srbija<br />
pomaže Republici Srpskoj i samo jaka Republika Srpska pomaže Srbiji. Srbija<br />
je naša otadžbina, iako živimo u Bosni i Hercegovini”, naglasio je Dodik.
460 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
odnosu na proglašenje nezavisnosti Kosova: “I Putinova relativno mlaka<br />
javna reakcija na proglašenje nezavisnosti Kosova 17. februara, kao i momentalno<br />
priznavanje od strane Zapada” tumači se težnjom Rusije da se<br />
vrati na svetsku političku scenu kao globalni partner 693 .<br />
Napad kao najbolja odbrana<br />
Nekoliko hiljada osoba u organizovanoj akciji, uz blagoslov Ministarstva<br />
za KiM 694 , napalo je 19. februara dva granična prelaza sa Kosovom, odnosno<br />
dva administrativna punkta – Jarinje i Brnjak (kod Zubinog Potoka).<br />
Tokom ove akcije, prelaz Jarinje je zapaljen, a prelaz Brnjak je miniran vojnim<br />
eksplozivom i dignut u vazduh. Tom prilikom zapaljeno je nekoliko<br />
vozila Unmik i kosovske policije. Takođe, građani su prilikom „mirnog protesta“<br />
napali i nekoliko novinara beogradskih redakcija, kom prilikom su<br />
neki novinari i pretučeni.<br />
Diplomatija<br />
Vuk Jeremić, ministar inostranih poslova Srbije, je aktivirao brojne resurse<br />
kada je reč o spoljnjoj politici. Od lobiranja među nesvrstanima, preko<br />
ucenjivanja zemalja u regionu (posebno Makedonije i Crne Gore), do<br />
oštrih protesta u UN i u drugim međunarodnim organizacijama. Pojedinačno<br />
najveći uspeh srpske diplomatije jeste “pobeda” u Generalnoj<br />
skupštini UN. Naime, nakon intezivne diplomatske akcije, Srbija je dobila<br />
svojih pet minuta pred Međunarodnim sudom pravde, od koga će se dobiti<br />
693 “Putin će ipak prihvatiti Kosovo”, B92, 24. februar 2008.<br />
694 Ministar za Kosovo i Metohiju Slobodan Samardžić izjavio je da akcija Srba<br />
na dva kontrolna punkta na administrativnim prelazima Jarinje i Brnjak nije<br />
bila inicirana iz Beograda, ali da je ona u skladu sa politikom Vlade Srbije o<br />
preuzimanju carinske politike. Samardžić je, za Poligraf TV B92, rekao da je<br />
uništvanje policijskih punktova direktna reakcija stanovništva severno od Ibra<br />
koje ne priznaje jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova. Dodao je “Mislim<br />
da je to legitmno. Možda nije lepo, ali jeste legitimno”. Izvor: www.b92.net
Kosovo – država u nastajanju<br />
461<br />
neobavezujuće mišljenje o tome da li je jednostrano proglašenje nezavisnosti<br />
Kosova u skladu sa međunarodnim pravom. Ovakav razvoj događaja<br />
predstavlja nešto konstruktivniji odnos Borisa Tadića prema Kosovu<br />
u odnosu na Vojislava Koštunicu. Mnogi su prebacivanje problema nezavisnosti<br />
na pravni teren videli kao izlaz za Tadića i Srbiju iz ove situacije.<br />
Prebacivanje Kosova na pravni teren neće uticati na novostvorenu realnost<br />
na Kosovu, ali može značiti odlaganje priznanja nekih zemalja. Očekuje se<br />
da će to trajati dve do tri godine, što će omogućiti i Srbiji i Kosovu da na<br />
miru sprovode re<strong>for</strong>me.<br />
Bojkot institucija<br />
Nakon proglašenja nezavisnosti, neuravnoteženost politike prema Kosovu<br />
vlade u Beogradu dobila je puni zamah. Još jedna u nizu mera vlasti u Beogradu<br />
(definisana u akcionom planu za KiM) jeste i naredba kosovskim<br />
Srbima da napuste radna mesta u kosovskim institucijama. Slobodan Samardžić<br />
je više puta istakao da će svi kosovski Srbi, lojalni državi dobijati<br />
nadoknadu od po 200 eura, ili u iznosu plate koju su primali u kosovskim<br />
institucijama, ističući da ove garancije posebno važe za zaposlene u kosovskoj<br />
policiji i za čuvare zatvora 695 . U svetlu izbora koji su tek predstojali,<br />
ovakav predlog Ministarstva za KiM izazvao je strepnju i nesigurnost kod<br />
onih kojima se savetovalo da se stave na raspolaganje ovom ministarstvu.<br />
Posebno su bili uplašeni Srbi u enklavama, jer su se u tom periodu, nakon<br />
nekoliko godina mirne integracije u kosovsko društvo, našli na udaru<br />
srpskih institucija na Kosovu. Od njih se očekivalo da napuste svoja radna<br />
mesta po svaku cenu 696 . Ovakvo ponašanje dovelo je i do spontanog protesta<br />
lokalnih Srba na Kosovu. Tako Slađan Milenković, stanovnik Lapljeg<br />
695 “Za 25.000 Srba po 200 evra iz Beograda?”, Blic, 30. mart 2008.<br />
696 Tokom boravka na Kosovu u maju 2008. godine predstavnici Helsinškog<br />
odbora otrkrili su da je u jednoj enklavi u blizini Prištine, Srbima zaposlenim<br />
u lokalnoj vatrogasnoj jedinici naređeno od strane Ministarstva za KiM da<br />
odbiju donaciju goriva koju im je nudila vlada u Prištini. Na ovaj način<br />
besmislenim naredbama profesor evropskih integracija na Fakultetu političkih<br />
nauka Samardžić ugrozio je bezbednost oko 5.000 ljudi na Kosovu.
462 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Sela kod Prištine navodi: “Plašim se da će poziv na bojkot kosovskih institucija<br />
stvoriti nesagledive posledice po sve nas. Šta ukoliko nova vlada odbije<br />
da sprovodi oluku Koštuničinog kabineta”? 697<br />
Ishod ove štetne politike koju je Vlada Srbije sprovodila na Kosovu<br />
jesu krajnje zaoštrene socijalne razlike između tamošnjih stanovnika. Sa<br />
jedne strane, oni koji su pristali da bojkotuju institucije u kojima su radili<br />
oslanjaju se na pomoć Beograda, dok istovremeno ima mnogo onih koji<br />
nemaju gotovo nikakva primanja. Predlog o bojkotu predstavlja kratkovidu<br />
i sebičnu politiku koju ne interesuje održivo rešenje za ekonomski opstanak<br />
Srba na Kosovu.<br />
Ministar Dinkić je, komentarišući isplaćivanje po 200 eura za bojkot<br />
kosovskih institucija, izjavio da takva davanja nisu moguća bez rebalansa<br />
budžeta, do kog može doći tek nakon <strong>for</strong>miranja nove vlade 698 .<br />
U Gračanici su suspendovani radnici KPD Lipljan blokirali zgradu Koordinacionog<br />
centra, zahtevajući od Srbije da reši njihove socijalne probleme<br />
do kojih je došlo zbog napuštanja kosovskih institucija po nalogu<br />
srpskih vlasti nakon proglašenja nezavisnosti Kosova 699 . Boban Petrović,<br />
predstavnika radnika KDP i član kriznog štaba izjavio je da “svi zaposleni<br />
koji su nakon proglašenja nezavisnosti napustili kosovske institucije ostaju<br />
zaboravljeni” 700 . Radnicima je ministar Samardžić obećao nadoknadu u<br />
iznosu plate koju su imali u KPD, kao i uplatu socijalnog i penzionog osiguranja<br />
701 . Nakon napuštanja radnih mesta, radnici su suspendovani, a<br />
ministar je opovrgao svoja ranija obećanja i najavio jednokratnu pomoć u<br />
iznosu od 11.000 dinara i to samo za radnike KPD Lipljan 702 .<br />
Tadašnji ministar finansija Srbije, aktuelni premijer Mirko Cvetković,<br />
izjavio je da će, na osnovu odluke Vlade Srbije, zaposleni u kosovskim institucijama<br />
koji su nakon proglašenja nezavisnosti dali otkaz dobiti za-<br />
697 Ibid.<br />
698 “Nema isplate bez nove vlade”, Blic, 30. mart 2008.<br />
699 “Zahtev da ih preuzme Srbija”, Danas, 2. april 2008.<br />
700 “Čuvari iz Lipljana prozivaju Slobodana Samardžića”, Kurir, 2. april 2008.<br />
701 Ibid.<br />
702 Ibid.
Kosovo – država u nastajanju<br />
463<br />
poslenje u odgovarajućim državnim organima u Srbiji 703 . Cvetković je, pominjući<br />
i takozvane “duple plate” za deo onih koji žive na Kosovu naveo<br />
da će budžet od pola milijarde eura biti dovoljan za srpsko i drugo nealbansko<br />
stanovništvo na Kosovu 704 .<br />
Srbi na Kosovu još uvek se plaše da će biti šikanirani od svojih sunarodnika<br />
ako ne napuste radna mesta. Pošto naknade ni dva meseca kasnije<br />
nisu bile isplaćene, ljudi su bili zbunjeni, uplašeni i besni zbog situacije u<br />
koju ih je zvanični Beograd doveo. Naime, deo njih bi se mogao vratiti na<br />
posao, ali se boji da bi taj čin predstavljao priznavanje nezavisnosti. Ministar<br />
Samardžić optužen je i da “deli narod. Gordana Arsić, načelnik Kosovskog<br />
okruga tvrdi da su na „severu Kosova policajci dobili plate i iz Prištine<br />
i iz Srbije, a južno od Ibra, gde je narod najugroženiji, niko ništa” 705 .<br />
U ovom trenutku procenjuje se da je broj onih koji su napustili institucije<br />
oko 2000 706 ljudi, a njihova budućnost (posebno u kontekstu novonastale<br />
ekonomske krize) sasvim je neizvesna i godinu dana nakon<br />
proglašenja nezavisnosti.<br />
Osim dodatnog raslojavanja kosovskih Srba na one koji nemaju izvore<br />
prihoda i na one koji imaju duple plate, javlja se problem zloupotrebe,<br />
budući da među onima koji su na platnom spisku Republike Srbije ima<br />
ljudi koji su prijavljeni da žive na Kosovu, a tamo, zapravo, idu samo da bi<br />
pokupili novac. Trn u oku mnogim Srbima na Kosovu je oko 3500 lica zaposlenih<br />
u opštinama i njihova prosečna zarada od 75.000 dinara. Samo<br />
u opštini Priština na platnim spiskovima se nalazi pedesetak lica koja ne<br />
žive na Kosovu 707 .<br />
Goran Rakić, bivši radnik Ministarstva za povratak u Vladi Kosova dodaje:<br />
“Dobili smo spiskove radnika. Njihove plate kreću se od 85.000 do<br />
135.000 dinara, u zavisnosti od izmišljenih funkcija savetnika za politička<br />
pitanja, zaštitu čovekove okoline, sport i omladinu ili savetnika i načelnika<br />
703 “Očekuju ispunjenje obećanja”, Danas, 3. april 2008.<br />
704 Ibid.<br />
705 “Srbi dali otkaze, Beograd oteže sa isplatom zarada”, Blic, 10. april 2008.<br />
706 “Cvetković: Budžet dovoljan za kosmetske Srbe”, 3. april 2008.<br />
707 “Odselili se sa Kosova, zadržali plate”, Blic, 6. april 2008.
464 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
za in<strong>for</strong>misanje, zaštitu spomenika kulture, pa do konzervatora” 708 .Mirko<br />
Cvetković, tadašnji ministar finansija protivio se tome da oni iz severnog<br />
dela Kosova primaju dvostruke plate, jer je smatrao da su tamo uslovi života<br />
kao u Srbiji 709 , ali ni tada, ali ni danas kao premijer, nije bio u stanju<br />
da reši ovu vrstu socijalnih problema između Srba na Kosovu. SLS – Srpska<br />
liberalna stranka je jedina politička grupacija Srba koja učestvuje u radu<br />
kosovskih institucija nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, ali, bez obzira<br />
na dobre odnose sa međunarodnom zajednicom SLS ostaje i dalje prilično<br />
udaljena od Srba na Kosovu.<br />
Izbori na Kosovu – izazov<br />
Prvi test za stbilnost na Kosovu bili su izbori u maju 2008. godine. Srbija<br />
je odlučila da po svaku cenu sprovede lokalne i parlamentarne izbore, na<br />
sada već, teritoriji suverene države.<br />
Predsednik Srbije Boris Tadić je izjavio: “Prvi je princip da se održe<br />
izbori na celoj teritoriji Srbije, a to znači i na teritoriji Kosova, i da održavanje<br />
izbora ne dovede u pitanje Rezoluciju 1244 i naš odnos sa međunarodnim<br />
institucijama Unmik-om i KFOR-om, jer je on presudno važan za<br />
postojanje države Srbije na Kosovu” 710 .<br />
Međutim, održavanje izbora bilo je povod i za nesuglasice unutar<br />
same Demokratske stranke. Naime, ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić<br />
je izjavio da “ne vidi razlog zašto se izbori ne bi održali na celoj teritoriji<br />
Srbije” 711 , te da je “od vrhunske važnosti da se demokratski proces ispoštuje<br />
do kraja i da se izbori odviju na celoj teritoriji naše zemlje” 712 . Sa druge<br />
strane, njegov stranački kolega Dragan Šutanovac rekao je: “Ako neko misli<br />
da može da sprovodi izbore tako što će se glasati po kućama, to neće biti<br />
izbori kakve želi DS, jer to nije demokratski način” 713 . Republička izborna<br />
708 Ibid.<br />
709 Ibid.<br />
710 “Tadić: Izbori i na Kosovu”, Politika, 2. april 2008.<br />
711 Ibid.<br />
712 Ibid.<br />
713 “Samo Beograd može da spreči lokalne izbore na Kosovu”, Gazeta, 2. april 2008.
Kosovo – država u nastajanju<br />
465<br />
komisija donela je odluku o sprovođenju spornih lokalnih izbora na Kosovu<br />
i Metohiji, dok je, prema Unmik, održavanje lokalnih izbora Srbije na<br />
Kosovu u suprotnosti sa Rezolucijom 1244, te da bi se rezultati ovih izbora<br />
mogli smatrati nelegitimnim 714 . Joakim Riker, šef Unmik, izjavio je: “Samo<br />
Unmik može da održava izbore na Kosovu i drugi izbori neće imati nikakvu<br />
vrednost” 715 . Sa druge strane, stav Unmik stav povodom parlamentarnih<br />
izbora bio je da ih neće niti podržavati niti ometati 716 .<br />
Lokalni izbori na Kosovu ipak su održani, ali se postavlja pitanje šta je<br />
njima postignuto. Naime, šef Unmik Joakim Riker izjavio je da su “srpski<br />
lokalni izbori koji su održani na Kosovu istovremeno sa parlamentarnim<br />
izborima, nelegalni i bez vrednosti” 717 , te da nelegalni izbori ne mogu da<br />
imaju legalne posledice” 718 . “Njihovi rezultati neće biti priznati. Unmik će<br />
nastaviti da sarađuje isključivo s legalnim opštinskim vlastima na celokupnom<br />
Kosovu i legitimnim predstavnicima tih opština” 719 . Problem je nastao<br />
nakon održavanja izbora, kada je u Beogradu počelo previranje oko<br />
<strong>for</strong>miranje koalicija, pa razmatranje <strong>for</strong>miranja paralelnih institucija na<br />
Kosovu jednostavno nije došlo na red 720 .<br />
Samardžić je održavanje lokalnih izbora na Kosovu okarakterisao<br />
na sledeći način: “...lokalni izbori na Kosovu održani su na demokratski,<br />
miran i uzoran način. Srbi s Kosova će konačno dobiti svoju lokalnu<br />
samoupravu” 721 . Kako je on naveo, prema nezvaničnim rezultatima RIK,<br />
lokalni izbori održani su u 25 opština, glasalo je 57 odsto birača na području<br />
KiM, dok je u Srbiji glasalo 35 odsto birača na 141 biračkom mestu.<br />
U 15 opština većinu su osvojili radikali, u šest opština DSS, dok su u dvema<br />
opštinama jednak broj glasova imali radikali i SPS 722 .<br />
714 “Prištini vojska, policija i obaveštajna služba”, Blic, 10. april 2008.<br />
715 “Riker: Srbija ne može da organizuje lokalne izbore na Kosovu”, Politika, 11. april 2008.<br />
716 “Unmik ne da lokalne izbore na Kosovu i Metohiji”, Glas, 10. april 2008.<br />
717 “Veliki broj raseljenih nije glasao”, Danas, 12. maj 2008.<br />
718 Ibid.<br />
719 Ibid.<br />
720 “Unmik-ovi i srpski Srbi”, Glas, 16. maj 2008.<br />
721 “Samardžić: Srbi se neće deliti”, Danas, 20. maj 2008.<br />
722 Ibid.
466 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Godinu dana kasnije<br />
Rukovodstvo Srbije je nastavilo da deklarativno ponavlja da Srbija nikada<br />
neće priznati nezavisnost Kosova, kao i da se za Kosovo unutar granica Srbije<br />
bori diplomatskim i mirnim sredstvima 723 .<br />
Na inicijativu Srbije, Generalna skupština Ujedinjenih nacija zatražila<br />
je u oktobru 2008. godine od Međunarodnog suda pravde savetodavno<br />
mišljenje o pravnoj osnovanosti proglašenja nezavisnosti Kosova. Boris<br />
Tadić, predsednik Srbije je, u razgovoru sa predstavnicima pravnog tima<br />
koji Srbiju zastupa pred tim sudom, istakao da “Kosovo nije država, godinu<br />
dana posle jednostrano nelegalno proglašene nezavisnosti, i da Srbija<br />
nikada neće priznati nezavisnost Pokrajine” 724 . Istakao je: “Mi ostajemo<br />
čvrsto opredeljeni da svoja legitimna <strong>prava</strong>, na svojoj teritoriji, branimo<br />
pravnim i diplomatskim sredstvima, a ne silom. Poštujući međunarodno<br />
pravo, vlastite legitimne interese, svoj integritet na Kosovu, Srbija će braniti<br />
na pravnom terenu, pred Međunarodnim sudom pravde” 725 .<br />
Premijer Mirko Cvetković naveo je, u pisanoj izjavi, da Vlada nikada<br />
neće priznati protivpravne akte privremenog rukovodstva kosovskih Albanaca,<br />
niti njihove namere stvaranja virtuelne države na teritoriji Srbije 726 .<br />
Dodao je i da se dijalog sa Albancima mora voditi u skladu sa Ustavom<br />
Srbije i u interesu dugoročnog mira i stabilnosti i boljeg života građana<br />
Kosova 727 . Oslanjanje Srbije na odluku Međunarodnog suda pravde predstavlja<br />
mač sa dve oštrice, prema oceni Stivena Majera, profesora na Nacionalnom<br />
univerzitetu odbrane u Vašingtonu: “Ako Srbija izgubi taj proces,<br />
723 “Iskoristićemo sva legalna i diplomatska sredstva u smislu odbrane teritorijalnog<br />
integriteta i suvereniteta naše zemlje. Nastavićemo našu borbu za teritorijalni<br />
integritet i suverenitet, ali bez pribegavanja nasilju, kao i sve evropske demokratije”<br />
izjavio je Boris Tadić u razgovoru sa nemačkim ministrom spoljnih poslova Frank-<br />
Valterom Štajnmajerom. Izvor: “Srbija neće priznati nezavisnost”, B92, 9. februar 2008.<br />
724 “Tadić: Polažemo nade u sud”, B92, 17. februar 2009.<br />
725 Ibid.<br />
726 Ibid.<br />
727 Ibid.
Kosovo – država u nastajanju<br />
467<br />
neće imati izbora osim da prizna Kosovo. Ako se sud izjasni u korist Srbije,<br />
Albanci će jednostavno ignorisati takvu odluku” 728 .<br />
Godinu dana nakon proglašenja nezavisnosti nešto je lakše analizirati<br />
neke od “argumenata” koje je politička elita u Srbiji koristila kada je reč o<br />
Kosovu. Jedan od takvih argumenata bio je onaj o nestabilnosti u regionu.<br />
Ovde sa na prvom mestu mislilo na Makedoniju, ali i na Bosnu i Hercegovinu.<br />
Godinu dana kasnije, Makedonija je uspešno sprovela parlamentarne i<br />
predsedničke izbore, i time dodatno učvrstila svoj kurs ka EU. Bosna i Hercegovina,<br />
sa druge strane, zaista jeste u 2008. godini ušla u fazu ozbiljne nestabilnosti,<br />
ali se takav razvoj događaja svakako može pripisati, pre svega, ulozi<br />
zvaničnog Beograda u BiH. Reč je o strateškom opredeljenju da se preko Republike<br />
Srpske napravi neka vrste kompenzacije za Kosovo 729 .<br />
Eulex i plan od šest tačaka<br />
Raspoređivanje Eulex na teritoriji Kosova zvanično je počelo 9. decembra<br />
2008. Misija je počela sa manje od 1500 pripadnika, dok pun angažman<br />
obuhvata oko 2000 policajaca, carinika, istražitelja i sudija, koji imaju za<br />
cilj osnaživanje policije, carinske službe i sudstva Kosova.<br />
“Ključni elemenat naše misije je jačanje kosovske policije – nadgledanje,<br />
podrška i saveti, sve do nivoa lokalnih policijskih stanica” 730 . Eulex 731<br />
je najveća civilna misija u okviru Evropske bezbednosti i odbrane. Osnovni<br />
cilj ove misije jeste pružanje pomoći kosovskim vlastima u sferi <strong>prava</strong>, a<br />
posebno u oblasti policije, pravosuđa i carine. Reč je o tehničkoj misiji koja<br />
728 “Tadić: Polažemo nade u sud”, www.vesti.rs 17. februar 2009.<br />
729 Ovu ideju politički je aktivirao krug oko SANU predvođen Dobricom<br />
Ćosićem. Ćosićeva strategija se u poslednjih nekoliko godina u nekim se<br />
tehničkim elementima izmenila. Reč je o priznanju realnosti da je, pre<br />
svega, politika Vojislava Koštinice postala neodrživa, te da se moraju tražiti<br />
nove strategije u rešavanju srpskog nacionalnog pitanja. Rešavanje srpskog<br />
pitanja uvek je bilo rešavanje pitanja teritorija, odnosno crtanja mapa.<br />
730 “Kosovo: Počelo raspoređivanje Euleksa“, Glas Amerike na<br />
srpskom (www.voanews.com), 9. decembar 2008.<br />
731 The European Union Rule of Law Mission in Kosovo (Misija<br />
vladavine <strong>prava</strong> Evropske unije koja deluje na Kosovu).
468 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
bi trebalo da nadgleda i savetuje, zadržavajući ograničenu izvršnu vlast.<br />
Eulex je po komandnoj odgovornosti pod upravom Brisela, a potpada pod<br />
opšta pravila Rezolucije 1244 Ujedinjenih nacija 732 .<br />
Unmik 733 je pod pokroviteljstvom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija<br />
raspoređen na teritoriji Kosova prema Rezoluciji 1244, koja je doneta<br />
10. juna 1999. Osnovna misija Unmik podrazumeva izgradnju mira, demokratije,<br />
stabilnosti i samoupravljanja 734 .<br />
Unmik je jedinstvena operacija koja obuhvata četiri principa pod pokroviteljstvom<br />
Ujedinjenih nacija. Prvi princip, čije odredbe je sprovodio<br />
UNHCR (Kancelarija visokog predstavnika za izbeglice) obuhvatao je humanitarnu<br />
pomoć i njegovo dejstvo okončano je krajem juna 2000. godine.<br />
Ostali principi su: civilna administracija, pod pokroviteljstvom Ujedinjenih<br />
nacija, demokratizacija i izgradnja institucija, koju je vodila OEBS (Organizacija<br />
za evropsku bezbednost i saradnju), rekonstrukcija i ekonomski<br />
razvoj, kojim upravlja Evropska unija.<br />
Pored ovih dveju institucija, na Kosovu postoji i treći međunarodni<br />
subjekt – Međunarodna kancelarija (International Civilian Office – ICO) ,<br />
koju podržavaju najznačajnije zemlje Zapada koje su priznale nezavisnost<br />
Kosova i koja radi na osnovu plana Martija Ahtisarija.<br />
Funkciju Unmik preuzima Eulex, a jedno od osnovnih pitanja jeste<br />
da li se to čini na osnovu Plana od šest tačaka za Kosovo i Metohiju, ili na<br />
osnovu zakona koji su donele prištinske vlasti. Srpska strana prihvata dolazak<br />
EulexA uz uslov da se primeni pomenuti plan. Prve tri tačke plana –<br />
pravosuđe, policija i carine – prebačene su u nadležnost Eulex. Ostale tri<br />
tačke su saobraćaj, obezbeđivanje granica i zaštita kulturne baštine.<br />
Princip šest tačaka, očito je <strong>for</strong>ma rđavog kompromisa između Srbije<br />
i međunarodne zajednice. Razlozi zbog kojih nikome na Kosovu ovakvo<br />
“rešenje” ne odgovara su brojni. Princip/plan od šest tačaka pre svega<br />
predstavlja osnovu za neku vrstu podele Kosova, što je rešenje od kojeg<br />
se međunarodna zajednica do poslednjeg trenutka uspešno distancirala.<br />
732 www.eulex-kosovo.eu<br />
733 United Nations Interim Administration Mission in Kosovo (Misija<br />
prelazne administracije Ujedinjenih nacija koja deluje na Kosovu).<br />
734 www.un.org.
Kosovo – država u nastajanju<br />
469<br />
Podela sama po sebi predstavlja bi izvor novih nestabilnosti, kako na kratak<br />
rok, tako i na duže staze. Albanska većina ostvarila je konsenzus u<br />
pogledu jedinstvenosti Kosova i tog će se stava, i to po svaku cenu, svakako<br />
držati. Srbima na Kosovu, sa druge strane, (kojih na Kosovu ima<br />
oko120.000) ovaj kompromis takođe ne odgovara. Preciznije, jedini akteri<br />
među Srbima koji će imati koristi od policijske i carniske nezavisnosti jeste<br />
mali broj Srba i to onaj naradikalniji deo okupljen oko Zajednice srpskih<br />
opština Kosova i Metohije, ali i kriminalci koji preko severnog dela Kosova<br />
svaki dan švercuju velike količine akcizne robe. Plan od šest tačaka može se<br />
pokazati najopasnijim za većinu Srba na Kosovu koji žive u velikom broju<br />
enklava južno od reke Ibar. Da bi Beograd prihvatio prenos ovlašćenja sa<br />
Unmik na Eulex, potrebno je da se prenesu i ovlašćenja u oblasti policije,<br />
carina i pravosuđa, a upravo je to tačka kojoj se protive kosovski Albanci,<br />
jer to potpuno zadire u nezavisnost Kosova.<br />
Ban Ki Mun, generalni sekretar UN, je u svom izveštaju u novembru<br />
2008, potvrdio neophodnost sprovođenja Plana od šest tačaka za Kosovo<br />
i Metohiju. Beograd se zalaže za sprovođenje tog plana koji bi trebalo da<br />
“poboljša uslove života za Srbe na Kosovu”. Ovaj plan predviđa veća ovlašćenja<br />
za Srbe u sredinama u kojima su oni većina, dok Priština kaže da je<br />
taj „dokument mrtav”, jer se njime narušava suverenitet Kosova 735 .<br />
Dok se zvanični Beograd zalaže za sprovođenje Ban Ki Munovog plana,<br />
prištinske vlasti ovaj plan odbacuju, uz obrazloženje da nije usvojen.<br />
Prema rečima Memljija Krasnićija, portparola vlade Kosova, “plan od šest<br />
tačaka ne postoji i ne može imati nikakvu budućnost”.<br />
Slobodan Samardžić, ministar za Kosovo, rekao je da “ne postoji pravni<br />
osnov da dođe do zamene Unmik bilo kime i čime, a EU misija je nelegalna.<br />
Zbog toga UN imaju veliki problem, jer bi njihova misija propala i to bi bila<br />
veoma teska situacija, ne samo za tu misiju UN, već za ideju i praksu međunarodnih<br />
mirovnih misija širom sveta, što bi legitimitet UN dovelo u pitanje” 736 .<br />
On je ocenio da je Međunarodna upravljačka grupa “pravno nepostojeća” i<br />
da ne može da odlučuje o bitnim pitanjima za srpsku pokrajinu 737 .<br />
735 “Teme vezane za plan od šest tačaka”, www.vesti.rs 15. mart 2009.<br />
736 „Samardžić: Nema pravnog osnova da Euleks zameni Unmik”, Press, 19. april 2008.<br />
737 Ibid.
470 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Srbija–Crna Gora:<br />
stare pretenzije<br />
Srbija i dalje u potpunosti ne prihvata crnogorsku nezavisnost. Na delu su<br />
stare pretenzije prema susednoj državi i stalni pokušaji da se iz Beograda<br />
odredi šta crnogorska država (ne)sme da uradi. Priznavanje Kosova poslužilo<br />
je za novi talas kampanje protiv Crtne Gore. Nakon što je vlada u<br />
Podgorici priznala Kosovo ambasadorka Crne Gore u Beogradu Anka Vojvodić<br />
je proterana, a tom činu sledila je žestoka anticrnogorska kampanja.<br />
Najpre u parlamentu, gde su poslanici opozicionih stranaka (izuzev Liberalno-demokratske<br />
partije). tražili da se Crnoj Gori uvedu sankcije, zabrani<br />
ulazak crnogorskim funkcionerima u Srbiju i zapleni njihova navodna<br />
imovina. Vladajuća koalicija, a prvenstveno Demokratska stranka na ove<br />
apsurdne zahteve nije reagovala.<br />
U anticrnogorskoj kampanji prednjačili su i beogradski mediji koji su<br />
na udarnim mestima i u udarnim terminima objavljivali nacionalističke<br />
poruke crnogorske opozicije i srpskih političara. Posebno je praćen miting<br />
koji su u Podgorici organizovale prosrpske stranke protiv priznanja Kosova.<br />
Ovaj protest, kao i slični skupovi u drugim gradovima, su u osnovi bili<br />
pokušaj destabilizacije Crne Gore. Pretekst tih napisa bilo je očekivanje da<br />
će opozicija izdejstvovati smenu vlasti u Crnoj Gori što srpski nacionalistički<br />
krugovi stalno priželjkuju.<br />
Pogoršanje odnosa sa Crnom Gorom, osim proterivanja ambasadora,<br />
ogleda se i u bezuspešnom pokušaju da se Crnoj Gori nametnu rešenja za<br />
određivanju dvojnog državljanstva. U pregovorima koje dve države vode<br />
mesecima o dvojnom državljanstvu, Srbija ne poštuje osnovni stav Crne<br />
Gore da je to „mala populacija koja se mora čuvati“, te da se sporazumom<br />
regulišu samo posledice postojećeg dvojnog državljanstva.<br />
Prema crnogorskom Ustavu, dvojno državljanstvo biće izuzetak i moći<br />
će da ga zadrže samo oni koji su ga imali do 3. juna 2006, kada je proglašena<br />
nezavisnost Crne Gore. Prema Ustavu Crne Gore, svi građani koji imaju<br />
prebivalište i glasali su u Crnoj Gori, a nemaju crnogorsko državljantsvo,
471<br />
moraće da se opredele da li će uzeti crnogorsko državljanstvo ili će ostati<br />
bez biračkog <strong>prava</strong>.<br />
Srbija insistira na tome da je za veliki broj crnogorskih državljana,<br />
koji žive u Srbiji, pitanje dvojnog državljanstva od vitalnog interesa. Insistiranje<br />
na ovom pristupu datira još iz vremena Vojislava Koštunice, odnosno<br />
vremena pre referenduma o nezavisnosti kada je Beograd pokušao da<br />
crnogorske državljane koji žive u Srbiji „ubaci“ u crnogorske biračke spiskove.<br />
Taj pokušaj nije, a male su šanse da uspe i sada. Crna Gora je inače<br />
postigla sporazum o dvojnom državljanstvu sa Bosnom i Hercegovinom, a<br />
uskoro će i sa Hrvatskom.<br />
Srpski nacionalistički krugovi i dalje ne priznaju crnogorsku državu ni<br />
crnogorski narod. Oni ne samo da direktno podržavaju prosrpsku opoziciju<br />
u Crnoj Gori, već je i instruišu i logistički pom<br />
ažu. SPC i dalje ima primat u negiranju crnogorske nezavisnosti. U<br />
tom pogledu najaktivniji je mitropolit Amfilohije, koji je učestvovao na<br />
protestu u Podgorici protiv priznanja Kosova. Pretenzije srpskih kleronacionalističkih<br />
snaga ogledaju se i u <strong>for</strong>miranju Srpskog narodnog veća u<br />
Crnoj Gori. Veće je osnovano kako bi se i na taj način „dokazala“ i učvrstila<br />
teza o ugroženosti Srba i srpstva u Crnoj Gori koje treba „braniti od aktuelnog<br />
režima“.<br />
Priznanje nezavisnosti Kosova<br />
Crna Gora je priznala nezavisno Kosovo 8. oktobra 2008, kada i Makedonija.<br />
Crnogorska vlada je taj čin obrazložila uvažavanjem sopstvenih državnih<br />
interesa, kao i činjenicom da je Kosovo priznala većina zemalja EU,<br />
SAD i druge države. Ranko Krivokapić, predsednik crnogorskog parlamenta,<br />
je izjavio da je iluzija da je moguće Kosovo vratiti u sastav Srbije: “Zašto<br />
ne završiti statusna pitanja, zašto Srbiju držati u poziciji 19.veka? Nezavisnost<br />
Kosova je realnost a priznavanje je interes Crne Gore što je dobro za<br />
Srbiju koja živi u zabludi da se tu nešto može izmeniti“. Milan Roćen, ministar<br />
inostranih poslova Crne Gore, je konstatovao: “Ako želimo u društvo<br />
EU i NATO, logično je da poštujemo njihove odluke i stavove“.
472 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Srbija je proglasila je crnogorsku ambasadorku Anku Vojvodić za personu<br />
non grata i proterala je iz Beograda. Tim povodom šef srpske diplomatije<br />
Vuk Jeremić je naglasio da su to mere „protiv režima u Podgorici a<br />
ne protiv građana Crne Gore“. On je ranije izjavio da bi crnogorsko priznanje<br />
Kosova predstavljalo „zabijanje noža u leđa ne samo Srbiji već i njenim<br />
diplomatskim naporima da mirnim i pravnim putem razreši dileme oko<br />
budućeg statusa južne srpske pokrajine“. Nakon priznanja Jeremić je tvrdio<br />
da je Crna Gora pokazala da nije u punom smislu suverena država jer<br />
ne vodi samostalnu spoljnu politiku, te da je zvanična Podgorica povukla<br />
potez priznanja Kosova pod pritiskom EU i SAD. Tu tezu je oberučke prihvatila<br />
crnogorska opozicija.<br />
Tvrdnju o pritiscima na Crnu Goru da prizna Kosovo izneo je i predsednik<br />
Srbije Boris Tadić, jer je, po njemu, ovim potezom vlada Crne Gore<br />
dovela u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet Srbije. Tadić je rekao<br />
da je time učinjena „velika šteta i za građane Srbije i za građane Crne Gore<br />
koji imaju toliko toga zajedničkog“ i izrazio uverenje da se „građani Crne<br />
Gore ne slažu sa odlukom vlade“. U intervjuu za TV Crne Gore predsednik<br />
Srbije je otišao korak dalje sledećim rečima: “Crna Gora se direktno umešala<br />
u unutrašnje stvari Srbije. To je isto kao kad bi Srbija sada priznala<br />
nezavisnost Boke Kotorske i to bi bilo mešanje u unutrašnje stvari druge<br />
države relativizujući njene granice“. 738<br />
Crnogorski premijer Milo Đukanović je odgovorio na optužbe da „niko<br />
nije vršio pritisak na Crnu Goru da prizna Kosovo, već je njena odluka motivisana<br />
učvršćenjem partnerskih odnosa sa EU i NATO“.<br />
U srpskom parlamentu, Vjerica Radeta (SRS) je predložila uvođenje<br />
sankcija protiv Crne Gore, dok je Dragan Đormaz (DSS) zatražio zabranu<br />
dolaska crnogorskih funkcionera u Srbiju i prekid svih odnosa sa Crnom<br />
Gorom. Zatraženo je i da se zabrani Crnogorcima da kupuju imovinu u Srbiji.<br />
Portparol DSS Andrija Mladenović optužio je Crnu Goru da radi na<br />
razbijanju Srbije. Zatraženo je i ukidanje aviosaobraćaja sa Crnom Gorom<br />
kao i bojkot letovanja na crnogorsakom primorju. Vojislav Koštunica je<br />
izjavio da Crnu Goru treba tužiti Međunarodnom sudu pravde.<br />
738 Izjava za RTCG, Politika, 23. novembar 2008.
Srbija–Crna Gora: stare pretenzije<br />
473<br />
U anticrnogorskoj kampanji su učestvovali beogradski mediji koji su<br />
davali veliki prostor crnogorskim opozicionim političarima, naročito Nebojši<br />
Medojeviću čelniku Pokreta za promene. On tvrdi za Politiku da „Đukanović<br />
otplaćuje dugove albanskoj mafiji“. Večernje novosti su objavile<br />
tekst u kome se tvrdi da će se Pljevlja otcepiti ako Đukanović ne povuče<br />
odluku o priznanju. Glas javnosti objavljuje da je šest većinskih srpskih<br />
opština izrazilo neslaganje sa odlukom vlade da prizna lažnu „državu<br />
Kosovo“ (Herceg Novi, Andrijevica, Pljevlja, Plužine, Mojkovac i Žabljak).<br />
Ovaj list objavio je i anketu prema kojoj gotovo polovina građana smatra<br />
da je „sramni čin priznanja normalan potez marionetske vlade koja ispunjava<br />
sve zahteve Brisela i Vašingtona“.<br />
I naslovi sličnih tekstova u Kuriru, Pravdi, Presu, Nedeljnom telegrafu<br />
su indikativni: “Izdaja“; „Sramota“; „A zemljotres, luka, pruga...“; “Prvi crnogorski<br />
šamar Srbiji“; „Kako kazniti Crnu Goru“; „Ujeli nas oni koje smo<br />
hranili“; “Milo gori i od Turaka!“; „Heroinska nezavisnost“. List Pečat otvara<br />
pitanje vojne imovine uz tvrdnju da, nakon raspada SCG i stvaranja nezavisne<br />
Crne Gore Srbiji nikada nije vraćena njena vojna imovina. Veliki<br />
publicitet u beogradskoj štampi dobio je protest u Podgorici protiv priznanja<br />
Kosova koji su organizovali Srpska lista, Socijalistička narodna partija,<br />
Narodna stranka i Demokratska srpska stranka. Na protestu su učestvovali<br />
i Nebojša Medojević, čelnik Pokreta za promene i mitropolit Amfilohije.<br />
Politika izveštaj o protestu najavljuje na prvoj strani kao temu dana uz naslov:<br />
“Policija i vojska nadziru proteste.” 739 Večernje novosti posebno ističu<br />
zahteve demonstranata – da vlada povuče odluku o priznanju, da raspiše<br />
referendum o tom pitanju, ili da vrati mandat i raspiše vanredne parlamentarne<br />
izbore. 740 List Pravda je objavio intervju sa Simom Spasićem,<br />
predsednikom Udruženja porodica ubijenih i kidnapovanih Srba na KiM<br />
u kome on, uz ostalo, tvrdi da će tužiti crnogorsku policiju zbog maltretiranja<br />
na mitingu. 741<br />
Mitropolit Amfilohije je na protestu rekao da priznanje Kosova nije<br />
pitanje politike nego obraza: “Da li je nacionalni interes Crne Gore da za-<br />
739 Politika, 14. oktobar 2008.<br />
740 Večernje novosti, 14. oktobar 2008.<br />
741 Pravda, 15. oktobar 2008.
474 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
rije nož u leđa svoga brata? Nije bilo sramnijeg čina u istoriji Crne Gore“.<br />
Beogradska štampa je objavila seriju intervjua sa Andrijom Mandićem,<br />
čelnikom Srpske liste, grupacije koja okuplja najradikalnije srpske stranke,<br />
koji je štrajkovao glađu u znak protesta protiv odluke vlade.<br />
Osim Mandića, čest gost u beogradskim medijima je i Nebojša Medojević.<br />
To je naročito bio slučaj tokom predsedničke izborne kampanje u<br />
martu 2008, kada su se obojica kandidovali. U Medojevićevoj kampanji je<br />
sve vreme učestvovao Zoran Lutovac, srpski ambasador u Podgorici što je<br />
izazvalo oštre reakcije u tamošnjoj javnosti.<br />
Srpska pravoslavna crkva<br />
Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori stalno se upliće u državne poslove<br />
i politiku. Mitropolit Amfilohije ne propušta priliku da kaže kako u Srbiji i<br />
Crnoj Gori živi jedan narod, srpski. On ne priznaje crnogorski narod, jezik<br />
i kulturu, ni Crnogorsku pravoslavnu crkvu. U antireferendumskoj kampanji<br />
okupio je sve srpske stranke koje su bile, a i danas su protiv crnogorske<br />
nezavisnosti.<br />
U pismu predsedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću i premijeru Milu<br />
Đukanoviću Amfilohije je zatražio da ne priznaju nezavisno Kosovo: “Užasnuti<br />
smo dugoročnim <strong>nasilje</strong>m, nepravdama i zločinima, pitamo se da li<br />
je moguće da Crna Gora prizna jednu takvu fantomsku državu na kostima,<br />
nesreći, izgonu, zločinu vršenim nad našim narodom“. On takođe piše da<br />
je Crna Gora od svojih istorijskih početaka „bila i ostala organski vezana za<br />
prostor Kosova i Metohije“. 742<br />
Srpska pravoslavna crkva ne priznaje Crnogorsku pravoslavnu crkvu<br />
koja ima sve više vernika i pristalica u Crnoj Gori. Crnogorsku pravoslavnu<br />
crkvu ne priznaje ni država Srbija, jer je Ministarstvo vera Srbije odbilo da<br />
upiše Crnogorsku pravoslavnu crkvu u registar crkava. Tim povodom predsednik<br />
Odbora za afirmaciju Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić je<br />
izjavio da će Crnogorska pravoslavna crkva zatražiti od predsednika Crne<br />
Gore Filipa Vujanovića i vlade kao i od međunarodnih organizacija za ljud-<br />
742 Politika, 3. oktobar 2008.
Srbija–Crna Gora: stare pretenzije<br />
475<br />
ska i verska <strong>prava</strong> pomoć u obezbeđivanju <strong>prava</strong> na slobodu veroispovesti<br />
Crnogoraca u Srbiji. Vučinić kaže da je odluka Ministarstva utemeljena na<br />
“falsifikatu”, jer Crnogorska pravoslavna crkva nije nevladina organizacija,<br />
već crkva koja je priložila svoj ustav i statut o crkvenom odnosno religioznom<br />
delovanju. Prema njegovim rečima, povedena je kampanja kojom je<br />
stvorena pogrešna slika o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi u koju su uključene<br />
i neke crnogorske partije koje tvrde da je Crnogorska pravoslavna<br />
crkva nevladina organizacija. Vučinić tvrdi da protiv Crnogorske pravoslavne<br />
crkve rat vodi i predsednik Srbije koji se smatra predsednikom svih<br />
građana. 743<br />
Podeljena opozicija<br />
Prosrpske stranke u Crnoj Gori doživele su trostruki poraz – na referendumu<br />
na kome je izglasana nezavisnost 21. maja 2006, potom na parlamentarnim<br />
izborima kada ih je vladajuća koalicija ubedljivo pobedila 10.<br />
septembra iste godine, kao i na predsedničkim izborima 2008, na kojima<br />
je pobedio kandidat vladajuće koalicije Filip Vujanović. Uprkos direktnoj<br />
podršci SPC i zvaničnog Beograda poraz opozicije je bio dramatičan. Crnogorska<br />
opozicija je svojevrsni presedan, jer ne priznaje državu Crnu Goru.<br />
Ona koristi svaku priliku da pokrenu pitanje navodne neravnopravnosti<br />
srpskog naroda.<br />
Osnivanje Srpskog narodnog veća u Crnoj Gori, koje treba da „zaštiti<br />
Srbe i srpski narod “pokazatelj je još jedne u nizu aktivnosti kleronacionalističkih<br />
snaga u Crnoj Gori i Srbiji. Veće je, međutim, podelilo opoziciju<br />
na one koji smatraju da se Srbi najuspešnije mogu braniti kao nacionalna<br />
manjina, i druge koji misle da Srbi ne mogu biti nacionalna manjina,<br />
jer su konstitutivni narod u Crnoj Gori pa se jedino tako „sprečava asimilacija<br />
Srba u Crnoj Gori“. Momčilo Vuksanović, predsednik Srpskog narodnog<br />
veća, tvrdi da status manjine Srbima omogućava vraćanje srpskog<br />
jezika u škole (srpski jezik niko nije „proterao“ iz škola, samo je podveden<br />
pod maternji jezik, a uveden je crnogorski), vraćanje srpskih programa<br />
743 Danas, 11. januar 2008.
476 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
istorije i zastupljenost u državnim institucijama. On traži i da Srbi osnuju<br />
svoje medije, jer se u protivnom “nastavlja agonija srpskog naroda u<br />
Crnoj Gori, njegova asimilacija i nestajanje pred agresivnim crnogorskim<br />
nacionalizmom“.<br />
Nasuprot ovome, Predrag Popović, predsednik Narodne stranke smatra<br />
da se ne sme pristati na status nacionalne manjine jer bi to značilo da<br />
su Srbi došljaci i da imaju maticu negde drugo. On kaže da, kada je stvarana<br />
Crna Gora, osim Srba nije ni bilo drugog konstitutivnog naroda, a tek<br />
u komunističko vreme otvorene su tobožnje dileme. Popović ističe da svoj<br />
konstitutivni status Srbi moraju da brane odbranom sopstvenih institucija,<br />
srpskog jezika, Mitropolije crnogorsko-primorske i očuvanjem bratskih<br />
veza sa Srbijom. 744<br />
Zaključak<br />
Stavljanjem Kosova u vrh spoljnopolitičkih prioriteta, Srbija je pogoršala<br />
svoje odnose sa svim susedima pa i sa Crnom Gorom, ali je usporila i dalju<br />
evropeizaciju, modernizaciju i demokratizaciju društva.<br />
Ukoliko s opredeli za evropsku opciju, Srbija će morati popraviti svoje<br />
odnopse sa regionom jer je to preduslov za kandidaturu za članstvu u EU.<br />
744 Večernje novosti, 18. februar 2008.
477<br />
Makedonija: u senci<br />
velikih suseda<br />
Od proglašenja nezavisnosti 1991. godine do danas Makedonija je imala<br />
komplikovane odnose sa svim svojim susedima. Pitanje imena države,<br />
uticaja Srpske pravoslavne crkve, ali i međuetničke tenzije u samoj Makedoniji,<br />
uslovili su da se Makedonija i dalje bori za definisanje osnovnih državnih<br />
pitanja. Opterećena dešavanjima u regionu, konkretno na Kosovu,<br />
Makedonija je u prilici da joj se problemi u okruženju neprekidno prelivaju<br />
unutar granica zemlje, što proces evropskih integracija čini dodatno<br />
otežanim.<br />
Makedonsko-srpski odnosi u 2008. godini opterećeni su uglavnom pitanjem<br />
nezavisnosti Kosova. Prošle godine Srbija je Makedoniji, kao i Crnoj<br />
Gori, kroz diplomatske kanale slala preteće tonove, i to pre svega kroz<br />
izjave i javna upozorenja ministra spoljnih poslova Jeremića 745 . Po proglašenju<br />
nezavisnosti Kosova, Makedonija se najpre uzdržala od reakcija u<br />
strahu od nove destabilizacije, i to posebno u svojoj vladi. Nikola Gruevski,<br />
premijer i lider vladajućeg VMRO-DPMNE, izjavio je: “Makedonija će biti<br />
pažljiva u donošenju odluka posle proglašenja kosovske nezavisnosti. Pažljivo<br />
pratimo stanje na Kosovu, kao i stanje u Srbiji. Imamo multietničko<br />
stanovništvo u Makedoniji i, saglasno s državnim i nacionalnim interesima<br />
zemlje, donosićemo sve buduće odluke”. Makedonija se našla između<br />
težnji da prizna nezavisnost, što bi bilo u skladu sa očekivanjima Evopske<br />
unije i SAD, i želje da održi dobre odnose sa zvaničnim Beogradom.<br />
I konačno, Makedonija je osam meseci nakon proglašenja nezavisnosti<br />
priznala Republiku Kosovo, što je, zapravo, dovelo do velikog olakšanja<br />
i u Makedoniji i na Kosovu.<br />
Tako je Makedonija je postala 50. zemlja u svetu koja je priznala Kosovo.<br />
Parlament je 9. oktobra 2008. doneo odluku o priznanju. Samo<br />
dan kasnije, Srbija je proglasila makedonskog ambasadora u Beogradu<br />
za personu non gratu, a srpski ambasador u Skoplju uputio je protestnu<br />
745 “Jeremić upozorava Makedoniju”, www.b92.net, 27. septembar 2008.
478 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
notu makedonskom ministarstvu inostranih poslova. I, mada Makedonija<br />
željno iščekuje prijem u NATO i otpočinjanje pregovora o pristupanju<br />
Evropskoj uniji, na ovom polju u 2008. godini nije bilo mnogo uspeha.<br />
Negativna ocena u EU komisije u godišnjem izveštaju, trajna blokada integracija<br />
Makedonije od strane Grčke, ali i odsustvo suštinske podrške EU,<br />
dovelo je do toga da Makedonija izgubi još jednu važnu godinu.<br />
Kriza<br />
U već nestabilnoj poziciji, Makedonija je utonula u još dublju krizu kada<br />
je ključni partner vladajuće koalicije i lider Demokratske partije Albanaca<br />
(DPA) Menduh Tači najavio da će napustiti tu koaliciju, i to u trenutku<br />
kada je premijer Gruevski bio u poseti Briselu. Tačijev komentar bio je da<br />
on ne želi da bude učesnik “opasne političke igre koja može naštetiti državi<br />
Makedoniji u ovim, za nju istorijskim trenucima” 746 . Tači je od Gruevskog<br />
zatražio hitno usvajanje zakona o resocijalizaciji boraca paravojne<br />
organizacije ONA, ozvaničenje službenog statusa albanskog jezika, hitno<br />
priznavanje Kosova, veću zastupljenost Albanaca u državnoj administraciji,<br />
jednak tretman albanske i makedonske zastave i obustavljanje sudskih<br />
procesa za četiri haška slučaja u kojima su optuženi Albanci. Pre nego što<br />
će saopštiti da napušta koaliciju, Tači je razgovarao sa američkim diplomatama<br />
i sa predstavnicima EU, što se pokazalo kao praksa u slučajevima velikih<br />
političkih zaokreta 747 . Tači je od Džilijan Milovanović, ambasadorke<br />
SAD u Makedoniji dobio podršku za zahteve u pogledu donošenja zakona<br />
za socijalno zbrinjavanje boraca paravojne ONA i ozvaničenje albanskog<br />
jezika na celoj teritoriji Republike Makedonije. Ovo unutrašnje političko<br />
razjedinjavanje stavilo je dodatni pritisak na premijera, budući da su Tačijevi<br />
zahtevi upućeni uoči sastanka NATO u Bukureštu od kog Makedonija<br />
ima velika očekivanja.<br />
U prvoj polovini marta 2008. godine Demokratska partija Albanaca<br />
istupila je iz vladajuće koalicije. Izlazak iz koalicije praćen je zahtevom<br />
746 “Albanci izazvali krizu u Makedoniji”, Politika, 14. mart, 2008.<br />
747 Ibid.
Makedonija: u senci velikih suseda<br />
479<br />
DPA da svi Albanci napuste institucije kojima rukovodi premijer Gruevski.<br />
S druge strane, portparol makedonske vlade izjavio je da Vlada normalno<br />
funkcioniše nakon istupanja ministara iz DPA-a.<br />
Zaokret je usledio kada je, dve nedelje nakon istupanja iz Vlade, predstavnik<br />
DPA Menduh Tači doneo odluku o povratku u Vladu Makedonije.<br />
Ova odluka je rezultat sastanka Tačija i Gruevskog, na kome je dogovoreno<br />
<strong>for</strong>miranje radnih grupa koje će se pobrinuti za donošenje novog zakona<br />
o upotrebi jezika. Premijer je takođe obećao socijalno zbrinjavanje boraca<br />
ONA, odustajanje od haškog procesa i veću zastupljenost Albanaca u državnim<br />
institucijama.<br />
Ime<br />
Pitanje <strong>prava</strong> Makedonije na to ime i dalje predstavlja spornu tačku u<br />
njenim odnosima sa susednom Grčkom. U Ohridu su, uz posredovanje<br />
izaslanika Ujedinjenih nacija Metjua Nimica, 21. januara počeli pregovori<br />
između Skoplja i Atine o nazivu. Makedonski ministar spoljnih poslova<br />
Antonio Milošoski je na početku pregovora izneo predlog o potpisivanju<br />
deklaracije o prijateljstvu i dobrosusedstvu. Deklaracija predviđa “<strong>for</strong>miranje<br />
zajedničke obrazovno-istorijske komisije u kojoj bi članovi bili istoričari,<br />
eksperti, predstavnici nevladinih organizacija, gde bi se razmenjivala<br />
mišljenja, te bi se dve susedne zemlje upoznale sa činjenicama koje smatraju<br />
problematičnim” 748 . Međutim, kako prenosi makedonska štampa, državni<br />
vrh je izjavio da “nema odstupanja od ustavnog imena zemlje” 749 .<br />
Metju Nimic je na sastanku u Njujorku dao predlog imena za Republiku<br />
Makedoniju, što je proces koji traje već 17 godina praktično vratio na<br />
početak. Naime, Nimic je, među mnogim predloženim nazivima, odabrao<br />
Republika Makedonija – Skoplje, naziv koji je bio u opticaju još 1992. godine<br />
kada je spor oko imena počeo. Nimicov predlog podrazumeva da se u<br />
komunikaciji može upotrebljavati isto ime napisano ćirilicom.<br />
748 “Milošoski predložio potpisivanje deklaracije o<br />
dobrosusedstvu”, Danas, 22. januar 2008.<br />
749 Ibid.
480 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Prva reakcija Dore Bakojani, šefa grčke diplomatije, je bila da je novi<br />
predlog Nimica “daleko od ciljeva Grčke” 750 .<br />
Problem imena Makedoniju je ozbiljno potresao uoči samita NATO u<br />
Bukureštu. Oko ovog pitanja postoji veliko neslaganje između predsednika<br />
Branka Crvenkovskog i premijera Nikole Gruevskog. Naime, Crvenkovski<br />
se izjasnio za kompromisno ime zarad stupanja u NATO, dok Gruevski<br />
smatra da o tom pitanju moraju odlučiti građani na referendumu.<br />
Grčka je na samitu NATO u Bukureštu ostala pri odluci da vetom spreči<br />
ulazak Makedonije. Negativan ishod samo je doveo do produživanja političke<br />
nestabilnosti u Makedoniji, praćene međusobnim optuživanjem između<br />
vodećih političkih partija.<br />
Pritisci oko priznavanja nezavisnosti Kosova, izostanak kompromisnog<br />
rešenja o imenu zemlje i neuspeh Makedonije da stupi u NATO slomili<br />
su ionako nestabilnu Vladu, što je dovelo do raspisivanja vanrednih<br />
izbora u Makedoniji.<br />
Početak kampanje za prevremene parlamentarne izbore obeležili su<br />
oružani sukobi. Najpre je ubijen član Demokratske partije Albanaca (DPA),<br />
a dva dana kasnije pucano je u konvoj opozicionog lidera Unije za integraciju<br />
(DUI) Alija Ahmetija 751 , što je pokazalo da na unutrašnjem planu u<br />
Makedoniji i dalje vlada prilična nestabilnost.<br />
Ni sami izbori nisu protekli mirno – na glasačkim mestima u Skoplju i<br />
u njegovoj okolini jedno lice je poginulo, a 15 osoba je povređeno u obračunima<br />
između pristalica zavađenih albanskih partija. Ovi incidenti predstavljaju<br />
veliki korak unazad za demokratske procese u Makedoniji, kao i<br />
za njeno približavanje Evropskoj uniji.<br />
Na izborima je pobedila koalicija “Za bolju Makedoniju”, na čelu sa<br />
strankom VMRO-DPMNE koju predvodi Nikola Gruevski, osvojivši 48,21 752<br />
odsto glasova.<br />
750 “Konačan predlog: Republika Makedonija – Skoplje”, Politika, 28. mart 2008.<br />
751 “Krvavi start kampanje”, Press, 16. maj, 2008.<br />
752 “Gruevski će zvati Albance da uđu u vladu”, Blic, 4. jun, 2008.
Makedonija: u senci velikih suseda<br />
481<br />
Evropski put u senci političkih zbivanja<br />
Makedonija se u 2008. godini suočila sa još jednim razočaranjem kada je<br />
dobila negativnu ocenu od Evropske komisije. U izveštaju komisije navodi<br />
se da Makedonija ne ispunjava političke kriterijume za početak pregovora<br />
o članstvu u Evropskoj uniji. Dva osnovna razloga za negativnu ocenu jesu<br />
loše organizovani vanredni parlamentarni izbori i činjenica da političari<br />
ne razumeju “suštinu političkog dijaloga i konsenzusa bez odijuma na ideološke<br />
različitosti” 753 . Prilagođavanje zakonskih normi evropskim standardima<br />
ostalo je u senci burnih političkih zbivanja.<br />
I pored negativne opšte ocene, komisija je navela da je Makedonija u<br />
prethodnoj godini postigla napredak u ekonomiji, kao i u borbi protiv korupcije<br />
i kriminala. Uočljiv je i napredak u re<strong>for</strong>mi pravosuđa, policije i u<br />
viznoj liberalizaciji. U izveštaju se takođe navodi da, uprkos svetskoj krizi,<br />
makedonska privreda beleži solidan rast, kao i da postoje konkretne naznake<br />
o uspostavljanju tržišne ekonomije.<br />
Uprkos tome što Makedonija već četiri godine ne uspeva da otpočne<br />
pregovore za prijem u članstvo EU, komesar Evropske unije za proširenje<br />
Oli Ren najavio je mogućnost ukidanja viza za građane Makedonije do kraja<br />
2009. godine.<br />
I konačno, Makedonija je početkom aprila 2009. godine uspela da održi<br />
predsedničke izbore bez incidenata. Na izborima je ubedljivo pobedio<br />
kandidat VMRO-DPMNE Đorđe Ivanovo.<br />
Uprkos postojanju vidljive političke nestabilnosti, Makedonija će imati<br />
otvorenu podršku EU, kako za re<strong>for</strong>me države i društva, tako i za članstvo<br />
u EU. U narednim godinama Makedoniji predstoji rešavanje nekoliko<br />
pitanja, od kojih je najveće pitanje naziva države, ali se od EU očekuje daleko<br />
veći angažman u procesu pronalaženja suštinskog rešenja i to pre<br />
svega kroz pritisak na Grčku. Srbija i Makedonija vrlo lako mogu izgraditi<br />
dugoročno stabilne odnose, ali će to zavisti od Srbije i Srpske pravoslavne<br />
crkve. Dokle god SPC bude imala značajan uticaj na političke strukture u<br />
Beogradu, odnosi dveju zemalja neće moći značajno da se poprave.<br />
753 “Do viđenja dogodine”, Danas, 10. novembar, 2008.
482 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Slovenija: teret otvorenih pitanja<br />
U poređenju sa drugim republikama bivše SFRJ, Republika Slovenija je<br />
primer zemlje koja je u procesu evroatlantskih integracija imala ubedljivo<br />
najviše uspeha.<br />
Punopravno članstvo u NATO i EU, stabilna tržišna privreda, odnosno,<br />
potpuna demokratska konsolidacija zemlje posle raspada SFRJ čini Sloveniju<br />
uspelim primerom postkomunističke tranzicije, na Balkanu posebno. 754<br />
Štaviše, u poređenju sa drugim novopridošlim članicama EU iz istočnog bloka,<br />
Slovenija beleži još jedan uspeh – ulazak u evro zonu 1. januara 2007.<br />
godine. To potvrđuje da je ova država, prva među članicama EU 755 iz istočnog<br />
bloka dovoljno konsolidovala svoju ekonomiju, pa je bila u stanju da<br />
„izdrži“ taj zahtevni proces uvođenja eura umesto nacionalne valute. Slovenija<br />
je uspešno predsedavala EU tokom prvih šest meseci 2008. godine, što<br />
je za nju takođe bio veliki test, i to iz dva razloga. Najpre, praksa je pokazala<br />
da je predsedavanje EU uvek veliki izazov za one članice EU koje se smatraju<br />
malim i manje uticajnim. Dodatno, u slučaju slovenačkog predsedavanja,<br />
poseban izazov bilo je proglašenje nezavisnosti Kosova u februaru 2008. godine.<br />
Proglašenje nezavisnosti Kosova stavilo je na veliko iskušenje odnose<br />
Srbije i Slovenije, što je kulminiralo i napadom na diplomatsko predstavništvo<br />
Slovenije u Beogradu 17. februara 2008. godine. Zapravo obračun sa<br />
Slovenijom započet je deset dana pre proglašenja nezavisnosti Kosova kada<br />
je bačena bomba 756 na trgovinski centar Merkator na Novom Beogradu 757 .<br />
Odnosi sa Slovenijom posle proglašenja nezavisnosti Kosova, odnosno,<br />
nakon slovenačkog priznavanja Republike Kosovo, zaoštreni su na<br />
isti način kao i sa svim zemljama u regionu: povlačenjem ambasadora iz<br />
754 Naravno, uprkos geografi ji, država Slovenija i njeni predstavnici<br />
smatraju (kao i Rumunija!?) da oni ne pripadaju Balkanskom<br />
poluostrvu, preciznije, oni smatraju da nisu Balkanci.<br />
755 U međuvremenu je još samo Slovačka zamenila svoju nacionalnu<br />
valutu eurom.Trenutno 16 članica EU koristi euro.<br />
756 Eksplozivna na<strong>prava</strong> sastojala se od 200 grama plastičnog ekploziva. www.b92.net.<br />
757 Trgovinski centar nalazi se na 100 metara od policijske stanice Novi Beograd.
Slovenija: teret otvorenih pitanja<br />
483<br />
Srbije, upućivanjem protestne note zvaničnoj Ljubljani i „upozorenja“ ministra<br />
spoljnih poslova Jeremića.<br />
Nažalost, opštoj histeriji protiv zemalja u okruženju priključila se i Politika,<br />
pod uređivačkom kontrolom DSS i Vojislava Koštunice. Istražne radnje 758<br />
dopisnice tog lista iz Ljubljane – Svetlane Vasović Mekine 759 dovele su do neverovatnog<br />
otkrića: da je Slovenija, kao predsedavajuća EU, sa SAD, odnosno<br />
zemljama EU dogovarala strategiju oko proglašenja nezavisnosti Kosova 760 .<br />
Odnose Srbije i Slovenije opterećuje nekoliko otvorenih pitanja. Na<br />
prvom mestu je pitanje „izbrisanih“, koji od raspada SFRJ predstavlja priličan<br />
problem i za Sloveniju i za Srbiju. Ovaj problem se bliži rešenju, jer<br />
je posle <strong>for</strong>miranja nove vlade Slovenije u više navrata jasno stavljeno do<br />
znanja da će nova vlada poštovati odluku Ustavnog suda Slovenije, što će<br />
omogućiti rešenje problema građana Slovenije kojima je zbog nacionalne<br />
pripadnosti uskrćeno pravo na normalnan život i rad u toj državi.<br />
Sledeći problem koji se pojavio tokom 2008. godine jeste odluka Vlade<br />
Srbije, tačnije Agencije za privatizaciju, o prodaji nekoliko slovenačkih preduzeća<br />
u Srbiji, odnosno imovine tih preduzeća (reč je o pravu na imovinu<br />
iz perioda SFRJ, koja je inače predmet dogovora o sukcesiji). Da bi sporna<br />
odluka Agencije za privatizaciju bila povučena bila je neophodna diplomatska<br />
ofanziva Slovenije. Usledile su četiri protesne note MIP Slovenije,<br />
758 Naravno, „ekskluzivna“ vest S. Vasović-Mekine iz Ljubljane<br />
je in<strong>for</strong>macija slovenačkog dnevnog lista Dnevnik .<br />
759 Posle promena u uređivačkoj koncepciji dnevnih novina Politika (nakon<br />
smene Lj. Smajlović), Mekina, više ne šalje svoje „analitičke“ komentare iz<br />
Ljubljane. U ovom trenutku Mekina je u u statusu običnog dopisnika.<br />
760 Podsetimo, iz dokumenta do kojeg je došla dopisnica Politike iz Ljubljane Svetlana<br />
Vasović-Mekina, vidi se da se Mitja Drobnič, u prisustvu slovenačkog ambasadora<br />
u SAD, sreo s predstavnicima Američkog saveta za nacionalnu bezbednost<br />
Danijelom Fridom, pomoćnikom američke ministarke spoljnih poslova Kondolize<br />
Rajs, njegovom zamenicom Rozmari di Karlo i zamenicom direktora Američke<br />
bezbedonosne agencije Džudit Ensli. Ovaj dokument svedoči o tome kako američki<br />
Stejt department <strong>for</strong>sira evropske zemlje da što pre priznaju nezavisnost Kosova i<br />
podstiče Sloveniju da to prva učini. Uoči slovenačkog preuzimanja predsedavanja<br />
Evropskom unijom, Bušova administracija je vrhu slovenačke diplomatije predstavila<br />
taktiku i dala uputstva o koracima potrebnim za proglašenje nezavisnosti Kosova.
484 srbija 2008 : ix odnos sa susedima<br />
Samuel Žbogar, kao i nekoliko poziva najvišim funkcionerima Srbije, što je<br />
na kraju dovelo do obustavljanja spornih privatizacija.<br />
Međutim, uprkos navedenim problemima, u 2008. godini, Slovenija<br />
ostaje solidan partner Srbije kada je reč o evropskim integracijama. Tako je<br />
novi slovenački ministar spoljnih poslova u decembru 2008. godine izjavio<br />
da će Slovenija biti jedna od zemalja koja će lobirati za odmrzavanje Sporazuma<br />
o stabilizaciji i pridruživanju 761 koji je parafiran između Srbije i EU.<br />
Slovenija je zapadni Balkan uvrstila u najviše prioritete tokom svog predsedavanja<br />
i čini se da je zaista i prethodna i nova vlada u Ljubljani uradila<br />
veliki posao za ovaj deo regiona.<br />
Međutim, 2008. godina ostaće upamćena po kulminaciji sukoba Slovenije<br />
i Hrvatske oko pograničnih pitanja. Spor između dve zemalje traje<br />
već duže vreme 762 . I mada ovaj sukob nije nov, ponašanje Slovenije u<br />
2008. godini predstavlja posebno neprijatno iznenađenje u regionu. Reč je<br />
o tome da je blokada Hrvatske u jednom delu pregovora za članstvo u EU<br />
od strane Slovenije, predstavlja loš signal za region u celini. Slovenija je<br />
iskoristila svoje pravo da blokira otvaranje tj. zatvaranje nekoliko poglavlja<br />
koje je Hrvatska otvorila ili je trebalo da otvori. Iskoristivši svoje pravo<br />
blokade pregovora Hrvatske, Slovenija je pokazala da joj je balkanizacija 763<br />
odnosa itekako bliska, i time je poslala negativan signal Zapadnom Balkanu.<br />
Sukob Slovenije i Hrvatske, odnosno prelivanje pograničnih problema<br />
na polje evropskih integracija, može postati princip za rešavanje svih otvorenih<br />
pitanja u regionu. Ponašanje Slovenije očito je postalo „problem“<br />
Brisela, pa se očekuje da se sukob Slovenije i Hrvatske nekako reši, a da to<br />
ne uslovi hrvatsko članstvo u EU.<br />
Slovenija i Srbija u narednom periodu razvijaće odnose pre svega, u<br />
oblasti ekonomije. Strateška saradnja dve zemlje je moguća, a Slovenija se<br />
može pokazati kao dodatno važan saveznik Srbije kada je reč o evro-atlantskim<br />
integracijama.<br />
761 “Intervencija kod Holandije“, Blic, 11. decembar 2008.<br />
762 Detaljnije u „Samoizolacija realnost i cilj“, Izveštaj HO za 2007. godinu.<br />
763 Ovde se blakanizacija shvata u širem smislu: kao stanje<br />
rascepkanosti i zaoštrenosti sukoba interesa u jednom regionu<br />
sa slabim izgledom da dođe do sporazumnog rešenja.
485<br />
X<br />
Odnosi<br />
sa svetom
486
487<br />
Sporna evropska orijentacija<br />
Vadajuća politička klasa Srbije je tokom 2008. godine pokazala nesposobnost<br />
da proevropsku orijentaciju učini dominatnom spoljnopolitičkom<br />
opcijom. U tom smislu, može se reći da je izneverila podršku i očekivanja<br />
građana koji su joj upravo zbog tog kursa, kako na predsedničkim, tako i<br />
na vanrednim parlamentarnim izborima u prvim mesecima 2008. godine<br />
dali prednost u odnosu na narodnjačko-konzervativni blok. Koaliciona<br />
vlada (grupacija Za evropsku Srbiju okupljena oko Demokratske stranke<br />
i koalcija okupljena oko SPS), <strong>for</strong>mirana nakon izbora nekonzistentnom<br />
spoljnopolitičkom orijentacijom, uprkos malim pomacima, nije učinila suštinski<br />
iskorak prema evroatlanskim integracijama. Pre bi se moglo govoriti<br />
o blokadi ovog procesa.<br />
Zapostavljanje evropskog puta povratno je delovalo na raspoloženje<br />
građana i dovelo do drastičnog opadanja evroentuzijazma među njima. U<br />
drugoj polovini 2009. za nepunih šest meseci broj građana Srbije koji podržavaju<br />
priključivaje Srbije Evropskoj uniji (EU) opao je za šest procenata<br />
– sa 67 odsto u maju, na 61 odsto u decembru; na osnovu istih istraživanja<br />
pokazuje se da bi 13 odsto građana glasalo protiv priključenja EU. Milica<br />
Delević, šefica Kancelarije za evropske integracije Vlade Srbije, je prilikom<br />
predstavljanja rezultata ovog istraživanja iyjavila: “Pad podrške izražava<br />
razočarenje, jer su građani mislili da ćemo ići brže ka EU”. Prema njenim<br />
rečima istom prilikom, odgovornost za to što se u maju činilo da će putovanje<br />
u Evropu biti brže, a što se nije ostvarilo, građani “raspoređuju između<br />
nas i EU” 764 .<br />
Činjenica da građani za zastoj pođednaki deo krivice pripisuju Evropskoj<br />
uniji, prvenstveno je posledica indukovanih poruka predstavnika<br />
vlasti, opozicionih čelnika i širokog kruga analitičara i komentatora, zasnovanih<br />
na tezi da “Brisel prema Srbiji vodi ucenjivačku politiku”, stalnim<br />
ispostavljanjem “novih uslova”. Naime, aktuelno usporavanje Srbije<br />
na evropskom putu mnogo je više rezultat spleta kontroverzi unutrašnjeg<br />
razvoja i posledično, spoljnopolitičkog delovanja. Ravnopravnost dva<br />
764 “Opada podrška evropskim integracijama”, Politika, 22. januar 2009.
488 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
prioritetna cilja na međunarodnom planu, “očuvanje ustavnog poretka”<br />
(eufemizam za osporavanje proglašene nezavisnosti Kosova) i “evropske<br />
integracije”, koja je u praksi, nesporno dinamičnu aktivnost Ministarstva<br />
spoljnih poslova svelo na lobiranje protiv nezavisnosti Kosova. U krajnjem<br />
ishodu to je dovelo do toga da su “i Kosovo i Evropa dalje nego prethodne<br />
godine”. 765<br />
Oslanjanje na Rusiju kao glavnog partnera, kada je reč o Srbiji, u međuvremenu<br />
je pretrpelo značajna osporavanja. Naime, Rusiju je, kao i ceo<br />
svet, ozbiljno pogodila globalna ekonomska kriza. To je i osnovni razlog za<br />
balansiraniji nastup Moskve prema zapadnim partnerima u odnosu na robusno<br />
diplomatsko delovanje na međunarodnoj sceni tokom 2007, i prve<br />
polovine 2008. godine, u čemu je “zaštitnička” pozicija prema Srbiji imala<br />
značajno mesto. Vredi svakako zabeležiti i izjavu predsednika Rusije Dimitirja<br />
Medvedeva koji je, nakon ruske vojne intervencije u Gruziji, precizirao<br />
tezu o “privilegovanim interesima” Rusije u drugim zemljama. Po svemu<br />
sudeći, on je među te zemlje svrstao i Srbiju, jer, po njemu, privilegovani<br />
interes važi za “države s kojima nas tradicionalno povezuju prijateljski srdačni<br />
odnosi, istorijski posebni odnosi”, dodajući da se to odnosi na “one<br />
koje se graniče sa Rusijom, ali ne samo one.” 766<br />
Poražavajući rezultat spoljnopolitičke orijentacije Srbije tokom 2008.<br />
godine je pogoršavanje odnosa praktično sa svim susedima, a naročito<br />
sa bivšim republikama jugoslovenske federacije. Zbog tužbe i kontratužbe<br />
pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, gotovo do pucanja zaoštreni<br />
su odnosi sa Hrvatskom, dok su sa Makedonijom i Crnom Gorom, nakon<br />
što su u oktobru 2008, priznale Republiku Kosovo, proterivanjem njihovih<br />
ambasadora iz Beograda, odnosi dovedeni u ozbiljnu krizu.<br />
Kao legat vlade Vojislava Koštunice, na čiji je predlog Skupština Srbije<br />
usvojila rezoluciju o (vojnoj) neutralnosti, saradnja sa NATO je marginalizovana.<br />
Članstvo u Partnerstvu za mir nije osporeno, ali se u javnom<br />
diskursu više uopšte ne govori o “evroatlanskim”, već samo o “evropskim”<br />
integracijama, kada je reč o strateškoj orijentaciji Srbije. Jasno je da to nije<br />
samo terminološka, već suštinska razlika u odnosu na opredeljenje koje<br />
765 Nikola Samardžić, “Dno ispod dna”, Danas, 3. mart 2009.<br />
766 “Srbija u ruskoj sferi uticaja”, Politika, 2. septembar 2008.
Sporna evropska orijentacija<br />
489<br />
su zagovarale prve dve demokratske vlade u Srbiji – Zorana Đinđića i Zorana<br />
Živkovića.<br />
Odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama, iako se u zvaničnim izjavama<br />
ističe potreba njihovog svestranijeg poboljšanja i uspona, dva ozbiljna<br />
incidenta tokom 2008. godine dodatno su ih opteretila. To najpre važi<br />
za demoliranje i paljenje Američke ambasade u Beogradu tokom februarskih<br />
(21. februara) demonstracija zbog nezavisnosti Kosova. Drugi incident,<br />
koji se preneo i u 2009. godinu, odnosi se na nezakonito izdavanje<br />
dokumenata Konzulata Srbije u Njujorku studentu Miladinu Kovačeviću 767<br />
koji je sa njima napustio SAD. To je urađeno iako su se pred sudskim organima<br />
te zemlje i Kovačević i država Srbija obavezali da će se Kovačević pojaviti<br />
pred američkim sudom.<br />
Ipak, strah od društveno-ekonomskih posledica svetske krize delovao<br />
je otrežnjujuće i na političku klasu Srbije. Krajem 2008, i početkom 2009.<br />
godine primetno je postepeno reafirmisanje evropske opcije. Taj evrozaokret<br />
ne bi trebalo dovoditi u pitanje, bez obzira što sama njegova iskrenost<br />
može biti upitna. Srbija je od Evropske unije od 2000. godine dobila, bilo<br />
kao bespovratna sredstva, bilo kao povoljne kredite sredstva u ukupnom<br />
iznosu od nešto više od 3,6 milijarde eura. Takvu pomoć i podršku Srbija i<br />
u budućnosti može očekivati samo od Brisela. 768 Tome u prilog govori i činjenica<br />
da je krajem 2008. godine (u novembru) reaktiviran vladin Savet<br />
za evropske integracije koji je <strong>for</strong>miran pre pet godina, ali u međuvremenu<br />
nije održao nijednu sednicu.<br />
767 Miladin Kovačević je u tuči američkog studenta bacio u komu<br />
768 Podaci Kancelarije za evropske integracije i Ministarstva za<br />
fi nansije Vlade Srbije, prema Danasu, 4-5 oktobar 2008.
490 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
Srbija i Evropska unija<br />
Nakon pobede lidera Demokratske stranke Borisa Tadića nad predsednikom<br />
Srpske radikalne stranke Tomislavom Nikolićem na izborima za<br />
predsednika Republike (januar-februar 2008), antizapadna kampanja nastavljena<br />
je nesmanjenom žestinom. Vlada Vojislava Koštunice, predvodnika<br />
nacionalističko-konzervativnog bloka, pod čijom su kontrolom bili<br />
najuticajniji mediji (Politika i RTS) je, raspisivanjem vanrednih parlamentarnih<br />
izbora za 11. maj učinila očajnički napor da, manipulišući sa “otimanjem<br />
Kosova” diskredituje proevropsku orientaciju i Srbiju dodatno<br />
pomeri prema Rusiji i Istoku. 769 Konzervativno-narodnjački blok je proglašenje<br />
nezavisnosti “lažne”, odnosno “NATO države” Kosova, koristio kao<br />
glavni argument u kampanji za predsedničke i parlamentarne izbore nadajuči<br />
se da će ta naglašena “patriotska “ retorika dovesti do “patriotske<br />
renesanse” (Slobodan Antonić) biračkog tela.<br />
Međutim, u predizbornoj kampanji dominirala je još jedna tema na<br />
kojoj se lomila spoljnopolitička (i ukupna) budućnost Srbije, a to je (ne)<br />
potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom<br />
unijom. Lobiranje funkcionera EU, u prvom redu Havijera Solane, među<br />
zemljama članicama da se SSP potpiše pre izbora, srbijanski vodeći mediji<br />
su, osim kritičkih zamerki zbog “mešanja u unutrašnje stvari”, taj predlog<br />
komentarisali sa nipodaštavanjem i sarkazmom. Posebno se špekuliše da<br />
li bi potpisivanje pomoglo pobedi Tadića, pa se ističe: “...Pokušavajući da<br />
dešifruje mehanizam rasuđivanja prosečnog srpskog birača, strane diplomate<br />
u Beogradu raspituju se na sve strane da li bi potpisivanje Sporazuma<br />
o stabilizaciji i pridruživanju sa EU pomoglo pobedi Tadićevog bloka i<br />
da li je kasno da se ta šargarepa još jednom okači na štap...” 770 . Kroz medije<br />
se takođe stalno provlačila i teza da otvorena podrška Brisela koaliciji<br />
769 Ozbiljni incidenti u Beogradu, demoliranje ambasada, povlačenje ambasadora<br />
Srbije iz zemalja koje su priznale Kosovo i dr. obuhvaćeno je godišnjim<br />
Izveštajem Helsinškog odbora za <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u Srbiji za 2007.<br />
770 Dragana Matović, “Kako Brisel voli Srbe”, Politika, 10. april, 2008.
Sporna evropska orijentacija<br />
491<br />
za Evropsku Srbiju koju je predvodila Demokratska stranka, zapravo jača<br />
konzervativni blok na čelu sa Srpskom radikalnom strankom.<br />
U završnici predizborne kampanje briselski zvaničnici su ipak uspeli<br />
da smekšaju stav najtvrđeg oponenta potpisivanja SSP pre izručenja Hagu<br />
Ratka Mladića, Holandije. Predsednik Srbije Boris Tadić je, nakon toga, u<br />
Luksemburgu 29. aprila stavio potpis na taj važan dokument (u prvomajskom<br />
trobroju Politika je izveštaj sa tog događaja naslovila sa “Sporazum<br />
sa EU potpisan, Srbija podeljena”).<br />
Potpisivanje SSP, bez obzira na to što je odmah “zamrznut” do ispunjenja<br />
pune saradnje sa Hagom, kao i obećavajući poslovni aranžman za<br />
kragujevačku “Zastavu” sa torinskim Fijatom, takođe sklopljen neposredno<br />
uoči izbora, ključno su doprineli uspehu proevropskog bloka. U atmosferi<br />
koja je u mnogome podsećala na referendumsku, koalicija Za evropsku<br />
Srbiju ubedljivo je porazila najozbiljnijeg konkurenta, Srpsku radikalnu<br />
stranku, a Demokratska stranka je prvi put od osnivanja postala pojedinačno<br />
najjača stranka u Srbiji. Nakon što je i Socijalistička partija Srbije<br />
odlučila da se, bar <strong>for</strong>malno distancira od sopstvene prošlosti, u junu je<br />
<strong>for</strong>mirana proevropska vlada na čelu sa Mirkom Cvetkovićem kao premijerom.<br />
Prvi potezi njegovog kabineta delovali su ohrabrujuće. U nastupnom<br />
govoru pred novoizabranim sastavom Skupštine Srbije, 7. jula 2008. godine,<br />
Cvetković je rangirajući prioritete svog kabineta na prvo mesto stavio<br />
približavanje Evropskoj uniji. Indikativno je da je u tom ekspozeu “nepriznavanje<br />
nezavisnosti Kosova”, nevedeno na trećem mestu prioritetne liste,<br />
jer su se na drugom mestu našle “ekonomske i druge re<strong>for</strong>me”. 771<br />
Nova Vlada je tokom leta donela nekoliko odluka koje su joj u svetu<br />
donele poene kao stvarno proevropskoj vladi. Donela je odluku o vraćanju<br />
ambasadora u prestonice iz kojih su bili povučeni nakon priznavanja<br />
Kosova od strane tih zemalja. Zatim, 21. jula objavljeno je i senzacionalno<br />
hapšenje Radovana Karadžića, ratnog predsednika Republike Srpske i, uz<br />
Ratka Mladića najtraženijeg haškog begunca.<br />
Međutim, ubrzo zatim došlo je do oseke početnog poleta, a proevropski<br />
kurs zbog koga je aktuelna vlada dobila mandat postajao je sve<br />
amorfniji. Pod očiglednim pritiskom još uvek jakog konzervativnog bloka,<br />
771 Večernje novosti, “Evropa pre svega”, 8. juli 2008.
492 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
uticajnog u značajnim segmentima društva i naročito, u medijima, kao i<br />
zbog kolebljivosti da istraje na sopstvenim prioritetima, na izborima jasno<br />
profilisana orijentacija prema što bržem prikljućivanju evropskim tokovima,<br />
zapala je u ozbiljnu krizu. Na spoljnopolitičkom planu to se prvenstveno<br />
ogledalo kroz diplomatsku aktivnost koja se isključivo fokusirala na<br />
“odbranu Kosova” kroz inicijativu da se u Ujedinjenim nacijama obezbedi<br />
podrška za deklaraciju kojom će se od Međunarodnog suda pravde tražiti<br />
(neobavezujuće) mišljenje o legalnosti proglašenja nezavisnosti Kosova.<br />
Ta akcija koja je na redovnom jesenskom zasedanju Generalne skupštine<br />
UN završila kao uspešna, jer je većinom glasova zemalja – članica dobijena<br />
podrška za ovu inicijativu, objektivno je Srbiju konfrontiralo se većinom<br />
zemalja članica Evropske unije. Kako je tim povodom rekao bivši šef<br />
jugoslovenske diplomatije Goran Svilanović došlo je do toga da “evropska<br />
vlada počne da vodi antievropsku politiku i.... da u Evropi bude lider antievropske<br />
i antiameričke politike”. 772<br />
U međuvremenu se na unutrašnjepolitičkom terenu sve izrazitije ispoljavala<br />
institucionalna kriza. Ona se najočiglednije prelamala kroz blokadu<br />
rada Skupštine Srbije, za šta je vlast optušivala opoziciju, a opozicija,<br />
Vladu i vladajuću koaliciju. Takođe, diplomatska akcija početkom septembra,<br />
kada su srpski zvaničnici u Briselu lobirali za odmrzavanje SSP, računajući<br />
da je hapšenje Radovana Karadžića dovoljan argument za pozitivnu<br />
ocenu o saradnji sa Hagom, do toga nije došlo zbog protivljenja Holandije<br />
i Belgije. To, kao i permanentno diskreditovanje SSP od konzervativnog<br />
bloka (u toj kampanji nisu prednjačili, tada još uvek jedinstveni<br />
radikali, već narodnjaci okupljeni oko Vojislava Koštunice) dovelo je do<br />
toga da je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom u<br />
Skupštini Srbije bude usvojen 9. septembra sa skromnom većinom glasova<br />
– 140 od ukupno 250 poslanika. Osim parlamentarne većine koju čine<br />
poslanici Koalicije Za evropsku Srbiju, za SSP glasali su i poslanici opozicione<br />
LDP. Naglašavajući istorijski značaj tog trenutka, potpredsednik Vlade<br />
zadužen za evopske integracije, Božidar Đelić, je tom prilikom izrazio<br />
i žaljenje zbog toga “što nismo uspeli da postignemo konsenzus o evrop-<br />
772 Emisija “Prelistavanje”, Radio B92, 3. avgust 2008.
Sporna evropska orijentacija<br />
493<br />
skim pitanjima” 773 .Odsustvo konsenzusa “o evropskim pitanjima” delovalo<br />
je još drastičnije u poređenju sa glasanjem za energetski sporazum sa<br />
Rusijom, istog dana u Skupštini, koji je usvojen sa 74 glasa više (214) od<br />
broja glasova za evropski dokument.<br />
I u poslednjem tromesečju diplomatska aktivnost je bila fokusirana<br />
na “odbranu Kosova”, što je volens-nolens podrazumevalo zapravo svojevrsni<br />
tihi rat sa Evropskom unijom. Srbijanski zvaničnici, uz bezrezervnu<br />
podršku opozicije (sa izuzetkom LDP) protivili su se raspoređivanju Misije<br />
Evropske unije na Kosovu, Eulex, predviđene inače, Planom Martija Ahtisarija.<br />
Kompromisno rešenje, kome se protive zvaničnici Kosova, pronađeno<br />
je krajem godine, kada je pod okriljem UN usaglašen Sporazum od 6<br />
tačaka. Iako je na osnovu njega Misija Eulex raspoređena na teritoriji celog<br />
Kosova, mnogi detalji tog dokumenta, ne samo da su ostali nepoznati,<br />
nego, kako izgleda, još uvek nisu ni razrađeni.<br />
Institucionalna blokada, prvenstveno na relaciji Vlada – Skupština<br />
dovela je do poražavajućeg ishoda kada je reč o usvajanju zakonskih propisa<br />
neophodnih za uspešnu realizaciju “mape puta” prema EU. Dugotrajna<br />
blokada Skupštine Srbije, najpre zbog hapšenja i izručenja Radovana<br />
Karadžića Haškom tribunalu, a potom još izrazitija nakon rascepa u najvećoj<br />
opozicionoj stranci, Srpskoj radikalnoj, ostavljala je utisak da odgovornost<br />
za to prvenststveno snose poslanici republičkog parlamenta, u prvom<br />
redu, opozicioni (tu je ocenu prihvatila i Komisija EU u redovnom godišnjem<br />
izveštaju o Srbiji). Međutim, imajući u vidu činjenicu da je za rad i<br />
vlade i parlamenta najodgovornija vladajuća većina, može se zakljućiti da<br />
je za zastoju u izradi “evropske” legislative, odgovornost ravnomernije raspoređena,<br />
odnosno da za to najveću odgovornost ipak snosi kabinet Mirka<br />
Cvetkovića.<br />
U verbalnom međusobnom optuživanju za sporost u donošenju zakona<br />
i propisa u skladu sa evropskom agendom gotovo je nemoguće utvrditi<br />
tačan broj usvojenih, predloženih i nepripremljenih zakona, inače, planiranih<br />
da prođu parlamentarnu proceduru tokom 2008. godine. Na primer,<br />
potpredsednik Vlade Božidar Đelić je, podnoseći (u februaru 2009) resornom<br />
skupštinskom odboru izveštaj o sprovođenju Nacionalnog programa<br />
773 Večernje novosti, 10. septembar 2008.
494 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
integracija od jula do decembra 2008, naveo da je taj plan predviđao usvajanje<br />
64 zakona sa evropske agende; prema njegovim rečima, Vlada je od<br />
tog broja utvrdila 49 predloga, a Narodna skupština Srbije usvojila samo<br />
17, što znači da je plan usklađivanja sa evropskim zakonodavstvom realizovan<br />
sa samo 29 odsto. 774 Istom prilikom Đelić je izrazio uverenje da će<br />
izmenjeni Poslovnik u radu Skupštine doprineti njenom “kapacitetu za ispunjavanje<br />
evropske zakonodavne agende”. Međutim, poslanik LDP Ivan<br />
Andrić je na toj sednici rekao da se ne slaže sa navodima “da je parlament<br />
mesto gde stvari stoje, to je vladina manipulacija, kojom skida odgovornost<br />
sa sebe.” Dodao je takođe, da “ako je prosek usvajanja zakona 29 odsto<br />
godišnje, nema ni govora da svi evropski zakoni budu doneti do 2012,<br />
po mojoj računici to će se desiti 2020.” 775 Uzimajući tu situaciju u obzir, optimizam<br />
vicepremijera Đelića da će republički parlament tokom 2009. godine<br />
usvojiti 155 evropskih zakona, 12, deluje nerealno i voluntaristički.<br />
Sam Božidar Đelić je nedugo pre toga izjavio da je Srbija u 2009, trebalo<br />
da usvoji 57 zakona, da je Vlada izradila 43 predloga, a da je skupština<br />
usvojila 17. Validnost podataka sa kojima vlada barata u javnosti može<br />
se dovesti u sumnju i na osnovu drugih kotradiktornosti. U opširnoj analizi<br />
koju je u avgustu sačinila i objavila Politika precizirano je da je od 13<br />
zakona koji su trebali biti usvojeni tokom jula, Vlada dostavila samo 6<br />
predloga, da su od 19 zakona, planiranih da budu usvojeni u septembru,<br />
parlamentu upućena samo dva, a od najavljenih 17 koji su trebali da budu<br />
usvojeni u decembru u tom trenutku nije bio upućen nijedan, a 11 ih je<br />
bilo tek u početnoj fazi izrade. 776 (Uzgred rečeno, prema ovim podacima<br />
Srbija je tokom 2008, trebalo da dobije ukupno 49 evropskih zakona, čiji<br />
se broj naknadno “peo” najpre na 57, a onda na 64).<br />
Slična konfuzija postoji i kada je reč o zakonima, pratećim propisima<br />
i konkretnim radnjama neophodnim da Srbija dođe na šengensku “belu<br />
listu”. Iako je (kao i sve prethodne) i aktuelna vlada građanima Srbije obećavala<br />
ukidanje viza za putovanja u inostranstvo, najpre do kraja 2008,<br />
pa onda do polovine, pa kraja 2009, svi su izgledi da će i to obećanje biti<br />
774 “Za evropsku agendu jedan zakon dnevno”, Politika, 26. februar 2009.<br />
775 Isto<br />
776 Isto
Sporna evropska orijentacija<br />
495<br />
preneto kao cilj za 2010. godinu. U javnosti se najviše govorilo o uvođenju<br />
novih pasoša, kao da je samo od toga zavisilo ukidanje vize. A, da je i<br />
to bilo tačno, građani Srbije bi ipak ostalni na “crnoj listi”. Naime, umesto<br />
u proleće zamena “starih” pasoša za “nove” počela je tek u avgstu 2008,<br />
sa mnogo problema, prvenstveno zbog tehničko-tehnološke nestručnosti<br />
operativnih službenika. To je u policijskim stanicama stvaralo ogromne<br />
gužve, a na nove putne dokumente čekalo se mesecima. Krajem decembra<br />
Skupština je usvojila propis kojim je produžen rok važnosti starim pasošima<br />
do kraja 2009. godine.<br />
Tek početkom 2009. godine u Beogradu je boravila prva ekspertska misija<br />
Evropske komisije sa zadatkom da detaljnije analizira proces stupanja<br />
Srbije na belu šengensku listu. Tada je, zahvaljujući većoj zainteresovanosti<br />
medija za ovu temu, postalo znatno transparentnije sve ono što Srbija<br />
mora još da uradi (zakoni, strategije, ratifikacija mrđunarodnih konvencija)<br />
na “šengenskoj mapi puta”. Naime, iako su u oktobru 2008, u republičkom<br />
parlamentu izglasani propisi o zaštiti podataka o ličnosti, o zaštiti<br />
državne granice, o strancima, o oduzimanju imovine stečene kriminalom<br />
i o osnivanju agencije za borbu protiv korupcije još uvek nisu doneta tri<br />
važna zakonska propisa – o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma,<br />
o sprečavanju diskiminacije (predlog ovog zakona, Vlada Srbije je<br />
početkom marta 2009, povukla iz skupštinske procedure samo nekoliko<br />
dana uoči usvajanja i to na zahtev predstavnika verskih zajednica, što je u<br />
javnosti podiglo veliku prašinu) i o međunarodnoj pravnoj pomoći; takođe,<br />
i četiri neophodne strategije – za reintegraciju povratnika po osnovu<br />
sporazuma o readmisiji, za borbu protiv organizovanog kriminala, za borbu<br />
protiv droga i za suzbijanje ilegalnih migracija (prema navodima medija,<br />
za neke od ovih strategija još nisu urađeni ni nacrti); konačno, treba<br />
ratifikovati i konvencije Saveta Evrope sa odgovarajućim protokolima koje<br />
se odnose na sprečavanje i suzbijanje terorizma, trgovinu ljudima, visokotehnološki<br />
kriminal i zaplenu imovine i – naravno – završiti proces zamene<br />
putnih is<strong>prava</strong> novim biometrijskim. 777<br />
Odlazeći iz Beograda, članovi ekspertskog tima Evropske komisije protokolarno<br />
su izjavili da je Srbija napredovala na putu ka “belom šenge-<br />
777 “Zakone nema ko ni da usvoji ni da predloži”, Politika, 6. avgust 2008
496 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
nu”, ali da je ostalo da se još dosta uradi. 778 Uprkos optimizmu državnog<br />
sekretara Ministarstva pravde, Slobodana Homena istom prilikom, da je<br />
Srbija ispunila 90 odsto obaveza iz mape puta 779 , izjave drugih zvaničnika<br />
i upućenih, zvuče znatno realnije. Tako, savetnica vicepremijera za evropske<br />
integracije, Ksenija Milivojević tvrdi da Srbija na belu šengensku listu<br />
neće stići pre početka 2010. godine; prema rečima Sanje Mrvaljević iz Kancelarije<br />
za evropske integracije Vlade Srbije “na političku odluku Saveta<br />
ministara EU o liberalizaciji viznog režima uticaće i izgradnja institucija u<br />
našoj zemlji” (agencije za borbu protiv korupcije, direkcije za upravljanje<br />
imovinom i niza drugih) 780 .<br />
Kao gest dobre volje prema EU, Skupština Srbije je sa svije strane,<br />
krajem 2008. godine donela odluku o jednostranoj primeni Sporazuma o<br />
stabilizaciji i pridruživanju, odnosno prelaznom trgovinskom sporazumu,<br />
koji je 1. februara 2009. godine stupio na snagu. Odluka je doneta uprkos<br />
žestokom otporu opozicije, jer će zbog njegove primene budžet Srbije imati<br />
manje prihode (prema proceni, između 150 i 200 miliona eura na godišnjem<br />
nivou ).<br />
Evropska unija i Srbija<br />
U 2008. godini Evropska unija se suočila sa više izazova koji su na ozbiljan<br />
test stavili njenu sopstvenu organizaciju i način funkcionisanja. Među<br />
njima se po značaju izdvajaju fijasko sa planiranim potpisivanjem Lisabonskog<br />
ugovora i, možda još više, globalna ekonomska kriza. Iako će, po<br />
svemu sudeći, kriza sa “evropskim ustavom”, nastala nakon referendumskog<br />
odbijanja Irske da ga prihvati, biti prevaziđena u 2009, (ponavljanjem<br />
referenduma u Irskoj), nepopravljiva šteta je već, kako se čini, učinjena.<br />
Jer, u globalnu ekonomsku krizu EU je ušla bez efikasnih mehanizama zaštite<br />
od nepredvidivih potresa. Joška Fišer, bivši čef nemačke diplomatije,<br />
situaciju vidi veoma pesimistično: “Situacija... u Evropi... izaziva sve veće<br />
778 Prema Danasu, 22. januara 2009.<br />
779 Politika, 7. februara 2009.<br />
780 Isto
Sporna evropska orijentacija<br />
497<br />
bojazni, budući da globalna ekonosma kriza nemilosrdno razotkriva mane<br />
i ograničenja Evropske unije. Nesumnjivo, ono što je Evropa izgubila, u<br />
mnogome zahvaljujući odbacivanju re<strong>for</strong>mskog sporazuma, sada je očigledno:<br />
izgubila je veru u sebe i svoju budućnost”. 781<br />
Ekonomske teškoće sa kojima su se krajem 2008. godine suočile sve<br />
zemlje EU pojedinačno, kao i najznačajnija evropska organizacija kao celina<br />
mogu imati dalekosežne “unutrašnje” i “spoljne” efekte. Pokazalo se<br />
naime, da se novoprimljene članice EU, poput baltičkih zemalja, Bugarske<br />
i Mađarske, na primer, mnogo teže nose sa rastućim ekonomskim i finansijskim<br />
problemima, u odnosu na razvijenije, tradicionalne članice, poput<br />
Nemačke, Francuske, ili Velike Britanije. Uz neke ranije nesporazume<br />
koji su proizlazili iz činjenice da su u poslednjem talasu proširenja, kada<br />
su primljene Rumunija i Bugarska, iako one nisu zadovoljavale sve neophodne<br />
institucionalne i druge standarde, nošenje sa teretom globalne krize<br />
proizvodi dodatne unutrašnje tenzije. Nekadašnje komunističke zemlje<br />
iz sovjetske sfere uticaja u prevazilaženju aktuelnih teškoća očekuju veću<br />
solidarnost i razumevanje od “starih” članice i u tom smislu, ako pomoć i<br />
podrška izostanu, iskazuju strahovanje od moguće nove “gvozdene zavese”,<br />
koja bi u ovom slučaju bila spuštena sa zapadne strane.<br />
U toj složenoj situaciji, zemljama koje pretenduju na članstvo kao da<br />
je postavljena još jedna prepreka. Sada to najkonkretnije oseća Hrvatska<br />
koja je među zemljama Zapadnog Balkana objektivno najbliža prijemu<br />
(prema prethodnoj agendi mogla je da računa na članstvo već 2010. godine),<br />
ali će to, kako izgleda, svaka na svoj način osetiti i ostali potencijalni<br />
kandidati.<br />
Primerice, prema tvrdnjama upućenih u procese evropskih integracija,<br />
“raspoloženje prema Srbiji poslednjih meseci unutar EU se iz nekog razloga<br />
promenilo” 782 . To je u izvesnom smislu postalo i očigledno povodom<br />
kandidature za članstvo koju bi Srbija u određenom trenutku trebalo da<br />
podnese. Tokom 2008. godine u više navrata se činilo da Brisel ohrabruje<br />
Beograd na taj korak. Tako je i prilikom predstavljanja Izveštaja Evropske<br />
komisije, početkom novembra, komesar za proširenje Oli Ren najavio da<br />
781 Danas, 3. mart 2009.<br />
782 Blic, 25. januara 2009.
498 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
Srbija “može dobiti status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji u 2009.<br />
godini”. 783 , što se moglo naslutiti i iz samog izveštaja.<br />
Međutim, kada su krajem godine ovdašnji zvaničnici ( Božidar Đelić,<br />
Vuk Jeremić, Ivica Dčić) javnosti počeli da upućuju optimističke poruke da<br />
će već u prvom kvartalu 2009. godine Srbija Briselu podneti kandidaturu<br />
za članstvo, iz evropske prestonice stigao je savet da se to ne čini. Komesar<br />
za proširenje Oli Ren koji je početkom februara izjavio da Srbija ne<br />
bi trebalo da podnosi kandidaturu pre nego što i EU odmrzne SSP, nije<br />
promenio mišljenje tokom boravka u Beogradu, 12. februara, sugerišući<br />
predsedniku Srbije Borisu Tadiću uzdržavanje od prijavljivanja na briselski<br />
šalter. Tadić je na to uzvratio: “Za Srbiju je najvažnije da proces integracija<br />
traje što kraće. Nas ne zanimaju uvek brzi prolazni ciljevi, nas zanima konačni<br />
cilj i zato ćemo uzeti u razmatranje ovu realističnu analizu komesara<br />
Rena i doneti odliku o datumu podnošenja kandidature” 784 .<br />
Odnosi na relaciji Brisel – Beograd su i inače, tokom 2008. godine išli<br />
uzlazno-silaznom, krivudavom linijom. Nakon neočekivanog uzleta uoči<br />
parlamentarnih izbora i spektakularnog potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji<br />
i pridruživanju u Luksemburgu, kao i <strong>for</strong>miranja proevropske vlade,<br />
što je EU podržala i pozdravila, sledilo je prvo razočarenje. Šef diplomatije<br />
Vuk Jeremić počeo je sa lobiranjem za prikupljanje dovoljnog broja glasova<br />
za Generalnu skupštinu UN, kako bi Međunarodni sud pravde u Hagu<br />
bio obavezan na razmatranje (ne)legalnosti nezavisnosti Kosova. Šef francuske<br />
diplomatije, koja je u drugoj polovini 2008. godine predsedavala EU,<br />
Bernar Kušner je početkom avugusta zatražio da Srbija odustane od te inicijative.<br />
Iako kasnije Evropska unija nije javno komentarisala diplomatsku<br />
akciju Srbije, nije teško pretpostaviti da njome nije bila zadovoljna, jer su<br />
22, od 27 članica Unije Kosovo priznale već u prvoj polovini 2008. Mada<br />
Srbija nije ispunila ni glavni “haški uslov”, izručenje Ratka Mladića Haškom<br />
tribunalu, verovatno je jedan od razloga što u septembru, uprkos velikim<br />
očekivanjima Beograda, Evropska unija nije odmrzla primenu SSP i<br />
takva nekooperativnost ovdašnjih vlasti.<br />
783 “Evropa gubi samopouzdanje”, Danas, 3. mart 2009.<br />
784 Danas, 5. mart 2009.
Sporna evropska orijentacija<br />
499<br />
Za sve zemlje potencijalne kandidate za pridruživanje EU, pa tako<br />
i za Srbiju, najznačajnije ocene briselskih zvaničnika o uspehu na tom<br />
putu tradicionalno se izriču početkom novembra, kada Evropska komisija<br />
objavljuje redovni godišnji izveštaj. Još pre nego što je 5. novembra 2008,<br />
zvanično predstavljen u Briselu u srbijanskim medijima se špekulisalo da<br />
će izveštaj po Srbiju biti negativan. U osnovi, to se pokazalo tačnim, iako<br />
su diplomatskim umećem <strong>for</strong>mulacije u njemu balansirane. Svejedno, nije<br />
se moglo prikriti da je Srbija na evropskom putu tokom 2008. godine učinila<br />
veoma mali napredak, pogotovo u ključnim sektorima koji se “boduju”<br />
kada je reč o ispunjavanju neophodnih standarda – razvoj demokratije,<br />
vladavina <strong>prava</strong>, korupcija, borba protiv organizovanog kriminala. Jedine<br />
iskrene pohvale upućene su institucijama koje su praktično tek na početku<br />
i koje se izgrađuju uz velike otpore i objektivne prepreke, kao što su zaštitnik<br />
<strong>prava</strong> građana (ombudsman), poverenik za in<strong>for</strong>macije, Savet za borbu<br />
protiv korupcije.<br />
Konstatuje se da su odnosi EU i Srbije poremećeni priznavanjem nezavisnosti<br />
Kosova. EU osuđuje nerede i napade do kojih je u Beogradu došlo<br />
u februaru, i traži se da se slični incidenti u budućnosti spreče. Problemi u<br />
vezi sa Kosovom često se spominju u izveštaju. Pozitivno je ocenjeno to što<br />
će se Srbija protiv nezavisnosti boriti isključivo nenasilnim sredstvima, ali<br />
joj se zamera što obeshrabruje kosovske Srbe da participiraju u tamošnjim<br />
organima vlasti i drugim institucijama.<br />
Ozbiljna zamerka izrečena je i na račun Ustava, posebno zbog toga što<br />
što nije uvaženo mišljenje Venecijanske komisije. Reč je u prvom redu o<br />
regulativi po kojoj su poslanički mandati vlasništvo političkih partija, što<br />
je u suprotnosti sa evropskim kriterijumima. Iako se na pozitivan način<br />
vrednuje dobar ukupni administrativni kapacitet, primetno je razočarenje<br />
što upravo zbog toga, Srbija nije učinila više.<br />
Izveštaj Evropske komisije irazito je loše ocenio suzbijanje korupcije i<br />
organizovanog kriminala. Konkretno, konstatuje se da je, kada je o organizovanom<br />
kriminalu reč, pravni okvir nedovršen zbog odlaganja primene<br />
Zakonika o krivičnom postupku i odsustva nacionalne strategije i akcionog<br />
plana. Zbog kratkotrajnog mandata tužioca bitno je umanjena efikasnost<br />
Specijalnog suda za organizovani kriminal; takođe, Srbija na tom polju
500 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
nedovoljno sarađuje sa inostranim službama, pogotovo kada je reč o finasijskom<br />
kriminalu i pranju novca.<br />
U izveštaju je takođe, registrovan i povećan broj pretnji i napada na<br />
nevladine organizacije, naročito na branioce ljudskih <strong>prava</strong> zbog njihovog<br />
različitog viđenja nekih problema, na primer, kada je reč o Kosovu. Ti incidenti,<br />
konstatuje se, nisu do kraja i potpuno istraženi.<br />
Ministar spoljnih poslova<br />
Ministarstvo spoljnih poslova Srbije dostavilo je medijima, u oktobru<br />
2008. listing putovanja šefa diplomatije Vuka Jeremića iz koga se vidi da je<br />
za nepuna tri meseca Jeremić prešao 96.299 kilometara. 785 Tokom tih gotovo<br />
100.000 kilometara dugih putovanja širom planete ministar se sastao sa<br />
više od 90 državnih delegacija. Impresivna “mapa putovanja” prvog čoveka<br />
spoljne politike, zavidne lične enrgije, svedoči ipak, najviše o jednostranosti<br />
diplomatske orijentacije na koju je Jeremić fokusiran. Praktično od<br />
prvog dana ponovnog imenovanja na funkciju šefa diplomatije (na istom<br />
mestu je bio i u drugoj vladi Vojislava Koštunice), njegova osnovna preokupacija<br />
bilo je dokazivanje “nelegalnosti” osamostaljivanja Kosova i blokiranje<br />
njegovog priznavanja od što većeg broja zemalja.<br />
Mada je jedan od prvih poteza novo<strong>for</strong>mirane vlade bio vraćanje ambasadora<br />
u zemlje iz koji su bili povučeni zbog priznavanja Kosova, Jeremić<br />
je i tu odluku prokomentarisao kao dokaz lojalnosti “južnoj srpskoj<br />
pokrajini”: “Razlog što smo odlučili da vratimo ambsadore u zemlje članice<br />
EU... jeste upravo taj da ne pošaljemo svetu signal da odustajemo od<br />
borbe za Kosovo”. 786<br />
Koliko je sa tom izjavom bio iskren pokazalo se ubrzo potom, kada je<br />
odlučeno da se od Međunarodnog suda pravde zatraži mišljenje o usklađenosti<br />
odluke kosovskog parlamenta o nezavisnosti sa međunarodnim<br />
pravom. Kako je za to bila neophodna rezolucija UN, Jeremić je svetskom<br />
turnejom, uglavnom po zemljama Azije i Afrike, sa kojima je nekadašnja<br />
785 Politika, 6. novembra 2008.<br />
786 Politika, 13. februar 2009.
Sporna evropska orijentacija<br />
501<br />
SFRJ kroz pokret nesvtrstanosti negovala bliske odnose, dobio ono što je<br />
želeo: većinom glasova – 77 za, 6 protiv i 74 uzdržanih – Generalna skupština<br />
UN je 8. oktobra 2008, zatražila od Međunarodnog suda pravde da<br />
razmotri kosovski presedan. Nije poznato na koje je eventualne kompromise<br />
morao da pristane, iako se može naslutiti na osnovu jednog, koji je<br />
obelodanjen posredstvom novosadskog “Dnevnika”. List je, naime, saznao<br />
da je 21. novembra, Srbija u Ujedinjenim nacijama glasala protiv rezolucije<br />
o stanju ljudskih <strong>prava</strong> u Iranu (u Iranu se primenjuje šerijatsko pravo,<br />
surovo čak i prema maloletnicima – od 32 smrtne kazne koliko je u svetu<br />
izvršeno 2005. godine, 26 ih je izvršeno u Iranu). Funkcioner EU, koji je<br />
želeo da ostane anoniman, rekao je: “... ne možemo da pređemo tek tako<br />
preko činjenice da Srbija u UN glasa o jednoj tako važnoj stvari kao što je<br />
pitanje ljudskih <strong>prava</strong>, protiv EU. Za nas je jedino objašnjenje da je Srbija<br />
svojim glasom vraćala dug Iranu zbog glasanja prilikom odlučivanja ...o<br />
zahtevu za savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde o legalnosti...<br />
nezavisnosti Kosova. Ali ako je Beograd spreman da zbog Kosova bude<br />
na strani onih koji gaze <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, onda ne vidimo kako Srbija može<br />
da pomiri takvu politiku sa proklamovanim evropskim težnjama...” 787 .<br />
Samouveren i arogantan u nastupima na domaćoj sceni, zbog “uspeha”<br />
koje u “odbrani ustavnog poretka” postiže na strani – zbog čega istina,<br />
ima veoma visok rejting među ovdašnjim političarima (na drugom mestu,<br />
iza Borisa Tadića) – takav je i u razgovorima sa stranim partnerima. Posredstvom<br />
medija saznalo se u više navrata za nezadovoljstvo evropskih<br />
zvaničnika njegovim ponašanjem, ponekad na ivici diplomatskog incidenta<br />
i skandala.<br />
Jedan od takvih dogodio se prilikom boravka šefa misije Unmik Lamberta<br />
Canijerija Beogradu, 19. februara 2009. Na sastanak na kome se trebalo<br />
razgovarati o misiji EULEKS na Kosovu došao je i zvaničnik EU Peter<br />
Serensen, koji je samo nekoliko dana kasnije postavljen za šefa kancelarije<br />
EU u Beogradu. Prema pisanju Politike, 788 Jeremić se Serensenu obratio<br />
pitanjem – “Šta ćete vi ovde”, odbijajući da uopšte razgovara sa njim.<br />
Ministarstvo spoljnih poslova je zbog toga uputilo izvinjenje Canijeriju,<br />
787 Danas, 22. oktobar 2008.<br />
788 Politika, 22. juli 2008.
502 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
a Evropska unija je “nesporazum”, kako ga je nazvala, pristala da izgladi,<br />
nakon što se navodno Vuk Jeremić lično, telefonom izvinio nekolicini<br />
evropskih ministara. 789<br />
S “pogledom s visoka” Vuk Jeremić se obratio i Stalnom savetu OEBS<br />
na sastanku u Beču, početkom septembra prilikom rasprave o ruskoj agresiji<br />
na Gruziju i potonjem ruskom priznavanju otcepljenih Abhazije i Južne<br />
Osetije (u avgustu):”Nije mi drago što moram da zaključim da se već dogodilo<br />
nešto od onoga što sam vam u februaru predstavio kao verovatne posledice<br />
jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova”. Jeremić je još dodao<br />
da je i ranije govorio o “presedanu koji bi mogao da nastane iz toga što su<br />
kosovski Albanci na bedan način odbacili evropske principe 21. veka...” Politika<br />
je ovaj izveštaj iz Beča naslovila sa “Jeremić: Lepo sam vam rekao” 790 .<br />
Zbog kontroverznog, često nediplomatskog ponašanja Vuka Jeremića,<br />
fokusiranog na ostavljanje utiska u domaćoj javnosti o odlučnoj i principijelnoj<br />
spoljnoj politici, koja navodno donosi rezultat – upečatljivo je reprezentuje<br />
njegova čuvena izjava “što je dosta – dosta je” (izgovorena i na<br />
Jeremićevom omiljenoj jeziku komunikacije, engleskom, “enough is enough”),<br />
kojom je evropskim zvaničnicima “poručio” da se Srbija više ne može<br />
ucenjivati, nagađa se o njegovoj poziciji u Vladi, i generalno, na političkoj<br />
sceni Srbije. Dok ga neki smatraju “najsnažnijom paradigmom Tadićeve<br />
politike” 791 , mnogo je raširenije uverenje da Jeremić uživa podršku <strong>for</strong>malnog<br />
i, još uticajnijeg ne<strong>for</strong>malnog nacionalističko-konzervativnog bloka,<br />
čiji je miljenik. Sa ovim delom srpske elite Jeremić deli bliskost osećanja<br />
prema Rusiji, nepoverenja prema NATO i mrzovolju prema Evropskoj uniji.<br />
Jeremić je više puta izjavljhivao svoju odanost Moskvi, kao, na primer,<br />
“Bez obzira ko dođe na vlast, u Srbiji će uvek postojati kontinuitet kada je<br />
reč o dva prioriteta – jedan je Kosovo, a drugi je Rusija” 792 , ili, “ odnosi Srbije<br />
sa Ruskom Federacijom su odnosi koji traju vekovima, oni su izuzetno<br />
789 Politka, 24. februar 2009.<br />
790 Vreme, 26. februara 2009.<br />
791 Željko Cvijanović, Standard, 12. decembar 2008.<br />
792 Vuk Jeremić, na novogodišnjem prijemu u Ruskoj<br />
ambasadi, prema RTS, 22. decembra 2009.
Sporna evropska orijentacija<br />
503<br />
bliski, partnerski i bratski, imaju dimenziju koju neki drugi nemaju, kao<br />
što je na primer, duhovna veza” 793 .<br />
Odgovarajući na pitanje zbog čega Srbija nema dobru komunikaciju<br />
sa NATO kao što ju je imala pre godinu dana, šef diplomatije kaže: “Ono<br />
što je za posledicu imalo gubitak našeg poverenja je uloga koju je NATO<br />
odigrao u stvaranju, obučavanju i <strong>for</strong>miranju takozvanih Kosovskih bezbednosnih<br />
snaga”. 794 Svojevrsni evroskepticizam Vuk Jeremić je izrazio i u<br />
intervjuu nemačkom “Šternu” tvrdnjom da je “članstvo Srbije stavljeno na<br />
led”, uz zamerku da “od hapšenja Radovana Karadžića nije Srbiji upućen<br />
apsolutno nikakav pozitivan signal”. 795<br />
Antievropski lobi<br />
Narasli evroentuzijazam do koga je došlo nakon majskih izbora i <strong>for</strong>miranja<br />
proevropskog kabineta Mirka Cvetkovića brzo je poćeo da se topi.<br />
Kolebljivost vladajuće većine da raspoloženje građana kanališe u smeru<br />
postizanja širokog društveno-političkog konsenzusa na evropskom kursu<br />
(Srbija je jedina zemlje u Istočnoj Evropi gde takav konsenzus nije postignut)<br />
prepustila je, već osvojeni prostor javnog delovanja evroskepticima i<br />
otvorenim protivnicima evroatlanske integracije Srbije.<br />
Tokom godina dok je Vojislav Koštunica sa premijerskog mesta dominirao<br />
javnom scenom, trudeći se da Srbiju što dublje ukopa u njene<br />
“istočne korene”, konstituisala se komentatorsko-analitička grupa, okupljena<br />
prvenstveno oko Nove srpske političke misli, koja se samoprofilisala<br />
u nezaobilaznog tumača srpskog nacionalnog interesa, kako na unutrašnjem<br />
tako i na međunarodnom planu. Predstavnici ovog kruga kao samostalni<br />
autori, ili kao sagovornici medijskih poslenika u širokom rasponu<br />
od radija, preko praktično svih televizija, do štampanih medija, sa aurom<br />
sveznajućih autoriteta, u mnogome doprinose stvaranju antievropskog<br />
raspoloženja. Uz medije gde su se već davno etablirali, kao “provereni<br />
793 NIN, 18. decembra 2008.<br />
794 Blic, 8. februara 2009.<br />
795 Prema Danasu, 5. decembra 2008.
504 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
kolumnisti”, pripadnici ovog kruga dobili su 2008. godine još jedan reprezentativan<br />
nedeljnik antievrospke, odnosno, naglašeno proruske orijentacije,<br />
Pečat. Glavni i odgovorni urednik Pečata, u kome se zagovornici<br />
evropske opcije nazivaju evroulizicama, je dugogodišnji prijatelj i saradnik<br />
Slobodana Miloševića Milorad Vučelić, koji je u Miloševićevo vreme, tokom<br />
ratnih godina bio prvi čovek Radio televizije Srbije.<br />
Osim “evroulizica”, pripadnici ovog ne<strong>for</strong>malnog kruga imaju čitav<br />
arsenal omalovažavajućih termina za svoje “evropske protivnike”, koje<br />
prvenstveno nalaze u redovima nevladinih organizacija; nazivaju ih “unionistima”,<br />
“evrore<strong>for</strong>mistima”, “evronacionalistima”, „građanistima”. U<br />
brojnim člancima u svojim glasilima „evroulizice“ predstavljaju kao “veliki<br />
društveni problem”. Kaše se da: “Postoji jedna glasna grupa ljudi koja<br />
misli da budućnost Srbije jedino može da se izgradi u Evropskoj uniji, pa<br />
makar ta unija bila nedemokratska i nasilnička. Uz to, ti ljudi smatraju da<br />
Srbija, pa čak i pojedinci, ne bi trebalo da ljute one zemlje Evropske unije<br />
koje arogantno misle da im je sve dopušteno; čak i to da gaze međunarodno<br />
pravo (reč je o Kosovu), pokazujući tako da ‘sila Boga ne moli’” 796<br />
U jednoj od svojih nebrojenih kolumni prvo “žensko pero” ovog bloka<br />
Mirjana Bobić Mojsilović piše:”...Danas se ovde smatra neviđenom hrabrošću<br />
– misliti svojom glavom i misliti glasno. Zar smo se za to borili – šerpama,<br />
loncima, pištaljkama, zar posle komunizma, pa onda Miloševića i<br />
dvadeset godina agonije stižemo u tačku u kojoj svako od nas može biti<br />
proglašen desničarom i srpskim nacionalistom ako sa oduševljenjem ne<br />
pristane da bude u stadu koje je žigosano žutim zvezdicama i koje čuvaju i<br />
vode samozvani tumači evrpskih vrednosti”. 797<br />
Teze i analize kojima se poštapaju, kao što se vidi, retko kad imaju<br />
novi prizvuk, čak i onda kad bi ih neki događaj mogao posebno inspirisati.<br />
Jedan od takvih svakako je referendum u Irskoj (12. juna 2008), kada su<br />
Irci odbili da prihvate “evropski ustav”. Osim jednodušne podrške irskoj<br />
“hrabrosti”, među sledbenicima antievropske škole mišljenja, to je samo<br />
obnovilo njihovu izlizanu tezu o raspadu najznačajnije evropske nadnacionalne<br />
organizacije pre nego što Srbija dopre do nje što i, u svakom sluča-<br />
796 Obrad Kesić, “Prijatelji nepravde”, Politika 7. april 2008.<br />
797 Mirjana Bobić Mojsilović, “Zona sumraka”, Politika, 1. oktobra 2008.
Sporna evropska orijentacija<br />
505<br />
ju, kao trenutak kada srpsku (proevropsku) elitu treba ozbiljno priupitati<br />
“kuda nas vodi i šta nas tamo čeka. I nije li njen zadatak da kaže tačnu<br />
cenu koju Srbija mora da plati kako bi ostavrila svoj san o boljem životu...<br />
“ Sve to sa naglaskom na pitanju – “ako su se Francuzi, Holanđani i Irci<br />
uplašili evrobirokratije, da li je moguće da Srbi nemaju baš nikakav razlog<br />
za strah.” 798<br />
Kriza u kojoj su se krajem 2008, našle evropske zemlje na talasu nepovoljnih<br />
globalnih ekonomskih tokova, dodatno su osnažili njihovu<br />
poznatu “argumentaciju” o (bliskoj) propasti novog svetskog poretka utemeljenog<br />
na liberalizmu, a time i za izlišnost same težnje da se Srbija nađe<br />
“u tom društvu”. Osim što je i tako tamo ne žele, pogotovo zato što “... će<br />
ova ekonomska kriza... dati konačan odgovor na dilemu o stvarnim kapacitetima<br />
Evropske unije, to jest videće se da li njena sadašnja organizacija<br />
predstavlja adekvatnu <strong>for</strong>mu za odgovor na krupne ekonomske izazove (za<br />
političke očigledno nije) ili su nacionalne države još uvek najbolja i najvitalnija<br />
struktura za suočavanje sa izazovima savremenosti” 799 . Odnosno,<br />
kako isti autor samog sebe pita, “... da li će i kada jednom Srbi shvatiti da<br />
im je gruba srpska košulja ipak bliža od evropskog kaputa”? 800<br />
Odnosi Srbije i SAD<br />
Odnose Srbije sa SAD permanentno opterećjuje njena pogrešna percepcija<br />
američke uloge u vezi sa raspadom Jugoslavije. Beograd optužuje SAD za<br />
pristrasnost u tumačnju uzroka ratova na teriotoriji bivše Jugoslavije. To<br />
prvenstveno važi za navodno uzimanje strane islamskih nacija, Bošnjaka i<br />
Albanaca, koje je “krunisano” očuvanjem jedinstvene države Bosne i Hercegovine<br />
i nezavisnošću Kosova.<br />
Kao najznačajniju članicu NATO, Srbija SAD smatra odgovornom za<br />
NATO intervenciju 1999. godine. Takva interpretacija Beograda američkog<br />
798 Llobodan Antonić, “Pouke irskog ‘ne’, 19. juni 2008.<br />
799 Đorđe Vukadinović, “Oskudacija”, Politika 12. januara 2009.<br />
800 Đorđe Vukadinović, “Pometnja u čokoladnom carstvu”, Politika 3. mart 2009.
506 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
učešća u jugoslovenskoj krizi, instrumentalizovana od strane političke klase<br />
i elite, što je rezultiralo frustracijom koja se ispoljava kroz stalno denunciranje<br />
američke politike kao neprijateljske prema Srbima.<br />
Demoliranje američke ambasade povodom nezavisnosti Kosova u februaru<br />
2008. godine ionako loše odnose Beograda i Vašingtona spustila na najnižu<br />
tačku. Takođe, nedugo zatim i bekstvo studenta Miladina Kovačevića<br />
optuženog pred američkim pravosudnim organima za tešku telesnu povredu<br />
američkog studenta, u Srbiji je dodatno podiglo tenziju između dve zemlje.<br />
Globalna kriza i teškoće sa kojima se Srbija dramatično suočava iznuđuju<br />
pragmatičnije ponašanje političke klase. Tako se zagovara poboljšanje<br />
odnosa poboljšanje odnosa sa SAD. Ilustracije radi, zbog očekivane pomoći<br />
od 60 miliona dolara (od američke vlade) Srbija je se nagodila oko slučaja<br />
Kovačević sa američkim pravosudnim organima i porodicom pretučenog<br />
studenta, plativši million dolara za odštetu.<br />
Po svemu sudeći, nova američka administracija vodiće aktivniju politiku<br />
i prema Zapadnom Balkanu. Apelujući na EU da ne zaboravi Zapadni<br />
Balkan, ameriočki predsednik Barak Obama je prilikom svoje evropske<br />
turneje, rekao sledeće: “SAD su i dalje čvrsto rešene da proces uključivanja<br />
Balkana u transatlantske integracije privedu uspešnom kraju. Mi sasvim<br />
sigurno ne želimo da odustanemo od svojih ciljeva u tom regionu“. 801 U<br />
tom smislu biće fokusirana na očuvanje BiH kao jedinstvene i funkcionalne<br />
države (revizija Dejtonskog sporazuma) i konsolidaciju Kosova države u<br />
nastajanju. U nastojanju da zatvori balansku krizu, Amerika će imati istu<br />
strategiju, što za političku klasu u Srbiji biti izazov. Međutim, zbog sopstvene<br />
ekonomske i bezbednosne stabilnosti (vojna saradnja sa SAD je ionako<br />
već dinamična), Srbija je u velikoj meri je upućena na konstruktivne odnose<br />
sa SAD i evroatlantskim integracijama.<br />
801 Politika, 6. april 2009.
Sporna evropska orijentacija<br />
507<br />
Zaključci i preporuke<br />
Nakon šest godina (od ubistva premijera Zorana Đinđića) lutanja na evropskom<br />
putu, tokom kojih je bilo više koraka koji su vukli nazad od onih koji<br />
su išli napred, nije pesimistički zaključiti da je Srbija propustila momentum<br />
za približavanje EU. Objektivno, pre pet godina taj proces bi bio mnogo<br />
lakši. Pogotovo će 2009. godina u tom smislu, biti složena i teška za<br />
samu Uniju. Polovinom godine održavaju se izbori za Evropski parlament<br />
što podrazumeva i smenu briselske administracije; u novembru će u Irskoj<br />
biti ponovljen referendum o Lisabonskom ugovoru; u međuvremenu<br />
mnogo će energije biti angažovano na kratkoročnom i dugoročnom saniranju<br />
posledica globalne ekonomske krize.<br />
Uprkos svemu bilo bi važno da Evropska unija ne zapostavi, ekonomski<br />
i politički fragilan prostor Balkana i naročito Srbiju kao ključni faktor<br />
regionalne (ne)stabilnosti. Evropska politika treba da uvažava tu kompleksnost<br />
i da, shodno tome, što pre suoči Srbiju sa činjenicom da njene teritorijalne<br />
aspiracije više nisu moguće.<br />
EU u sadašnjoj situaciji treba bez uslovljavanja da omogući Srbiji, kao<br />
i i Bosni i Hercegovini i Kosovu što brži prijem u EU. Pri tome, kada je o<br />
Srbiji reč, EU se osim na vladu, mora što više oslanjati i na građane koji su<br />
jasno pokazali da svoju budućnost vide u Evropi.<br />
Nesposobnost Srbije da proevropsku orijentaciju učini dominantnom<br />
neminovno vodi do zaključka da je Srbiji potrebna pomoć EU. Sadašnja<br />
materijalna pomoć iz Brisela održava Srbiju na egzistencijalnom minimumu<br />
i pothranjuje njene regionalne pretenzije.<br />
Status kandidata zaustavio bi u Srbiji negativne trendove. U postizanju<br />
unutrašnjeg konsenzusa, neophodno je da, osim političke elite učestvuju<br />
i lokalne samouprave i građani.
508 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
NATO da ili ne<br />
Početkom aprila u Srbiji je (ne)očekivano otvorena ras<strong>prava</strong> o odnosima<br />
sa najznačajnijom vojno – političkom alijansom, NATO paktom. Praktično,<br />
samo nekoliko dana nakon što je antikampanja protiv te organizacije<br />
bila na vrhuncu – povodom 10-godišnjice NATO operacije “Udružena<br />
moć” (Allied <strong>for</strong>ce),u tadašnjoj SR Jugoslaviji, za koju se u Srbiji patetično<br />
i, u svakom slučaju, netačno tvrdi da je nosila kodno ime “Milosrdni anđeo”,<br />
u javnosti su počeli dobijati prostor razumniji tonovi koji apeluju na<br />
preispitivanje samoproklamovane vojne neutralnosti zemlje. Indikativan<br />
pomak u racionalizaciji debate o jednom od najvažnijih strateških opredeljenja<br />
Srbije treba posmatrati u kontekstu aktuelnih zbivanja u samoj zemlji<br />
i, možda još više, u bližem i širem okruženju.<br />
Najpre, globalna ekonomsko-finansijska kriza koja je ključnim akterima<br />
na međunarodnoj sceni nametnula potrebu da zajedničkim naporom<br />
traže izlaz, po svemu sudeći, uticaće na redefinisanje ukupnih odnosa<br />
među njima. Male zemlje, poput Srbije i njoj slične i same pogođene krizom,<br />
takođe će biti prinuđene da strateško pozicioniranje prilagode novim<br />
okolnostima. Ono će u mnogome biti podređeno novoj dinamici koja<br />
se upravo uspostavlja (samit G20 u Londonu) na globalnoj sceni. Takođe,<br />
početkom aprila severnoatlanskoj alijansi pridružile su se kao punopravne<br />
članice Hrvatska i Albanija. Odnosno, Srbija se sada nalazi u gotovo<br />
potpunom okruženju NATO zemalja, što njenu poziciju neutralnosti “bez<br />
sadržaja” čini anahronom i besmislenom. Konačno, na talasu svetske ekonomske<br />
krize u potpunosti je ogoljena neuspešna ekonomska i društvena<br />
tranzicija u Srbiji. U realnom strahu od potencijalnog bankrota, Beograd je<br />
prinuđen da se ponovo okrene evropskim i američkim fondovima. To podrazumeva<br />
i promenu retorike prema Briselu, ne samo kao središtu Evropske<br />
unije već i kao glavne NATO kancelarije.
NATO da ili ne<br />
509<br />
Antikampanja<br />
Još tokom drugog mandata premijera Vojislava Koštunice, primetna distanca<br />
prema evropskim integracijama, očitovala su u naglašenom zahlađenju<br />
prema severnoatlanskom vojnom savezu. Iz vokabulara je neosetno<br />
eliminisano opredeljenje za “evroatlanske”, nadomešteno sa “evropske”,<br />
integracije, u Skupštini Srbije usvojena je rezolucija o vojnoj neutralnosti<br />
(u decembru 2007), a iako je zemlja još u decembru 2006. godine, na<br />
predlog tadašnjeg američkog predsednika Džordža Buša primljena u Partnerstvo<br />
za mir, kancelarija Srbije u briselskom sedištu organizacije još<br />
nije otvorena. 802 1 U međuvremenu je permanentno alijansa diskreditovana<br />
kao lider antisrpskog raspoloženja na Zapadu. Osim što je to uvek bilo<br />
povezivano sa intervencijom iz 1999. godine, NATO i zemlje članice saveza<br />
pojedinačno našle su se na meti srpske političke klase i intelektualne elite<br />
povodom proglašenja nezavisnosti Kosova i naročito, nakon što su se<br />
pojedine armije NATO zemalja uključile u pružanje pomoći povodom <strong>for</strong>miranja<br />
Kosovskih bezbednosnih snaga. Vuk Jeremić, ministar inostranih<br />
poslova, nedavno je konstatova: “Ono što je za posledicu imalo gubitak<br />
našeg poverenja je uloga koju je NATO odigrao u stvaranju, obučavanju i<br />
<strong>for</strong>miranju takozvanih Kosovskih bezbednosnih snaga”. 803<br />
Takođe, u poslednjih nešto više od godinu dana Srbija se, ne samo<br />
na ekonomskom planu, primetno nagnula prema Istoku, odnosno prema<br />
Rusiji. U taj, po nekima veoma važan odnos, nikako se ne bi uklopilo<br />
učlanjenje Srbije u NATO: “Članstvo u NATO-u jeste obaveza da se stupi<br />
u rat ako je napadnuta bilo koja država ćlanica. Hoće li neko u Srbiji da<br />
ide u rat protiv Rusije ako, ne daj bože, Rusija napadne Litvaniju (...) Niko<br />
ne kaže da bi ulazak Srbije u NATO u Moskvi bio prepoznat kao ‘neprija-<br />
802 Iako je primljena u Partnerstvo za mir pre više od dve godine, Srbija se još nije uselila<br />
u zgradu NATO u Briselu. Zvanično obrazloženje za to je da je reč o nedostajućim<br />
sredstvima, a sa tim u vezi predsednik Atlanskog saveza Vladan Živulović u autorskom<br />
tekstu u Danasu, 4-5. april, 2009, iznosi sledeći bizaran detalj: navodno se čeka<br />
da nam se ustupe hrvatske ili albanske prostorije, pošto se one sele u deo zgrade<br />
gde su članice, a mi čemo ostvariti želju da budemo pored ruske kancelarije.<br />
803 “NATO je izgubio naše poverenje, Blic, 8. februar 2009.
510 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
teljski korak’. Ili je to poslednja srpska tajna”, piše jedan od najvatrenijih<br />
medijskih protivnika pridruživanja Srbije evroatlanskih integracijama, Miroslav<br />
Lazanski. 804<br />
Paralelno – antinato, a proruski – raspoloženje kulminiralo je u povodom<br />
10. godišnjice 24. marta 1999. godine, dana kada je počela NATO<br />
intervencija. Obeležavanju tog datuma prisustvovala je brojna svita iz Moskve,<br />
raznorodnog sastava, od penzionisanih generala i takođe, penzionisanih<br />
poslanika Dume, preko aktivnih predstavnika Putinove “Jedinstvene<br />
Rusije” u ruskom parlamentu, poput predsednika Spoljnopolitičkog komiteta<br />
Dume, Konstantina Kosačova, do istaknutih umetnika, poput reditelja<br />
Nikite Mihalkova. “Na mitingu na Trgu Republike puštane su rodoljubive<br />
i ruske pesme”, egzaltirano izveštava Kurir, sa protestnog skupa održanog<br />
24. marta u centru Beograda 805 . U detaljnom opisu tog događaja list navodi<br />
da su mitingu prisustvovali i na njemu govorili brojni gosti iz Rusije, a<br />
da je bilo i slogana poput “Srbija, Rusija, ne treba nam Unija. General Leonid<br />
Ivašov odao je priznanje srpskom narodu za borbu “borbu protiv zapadnog<br />
fašizma” i poručio da su “Srbi i Rusi kad su zajedno nepobedivi”. 806<br />
Maksim Miščenko, poslanik Jedinstvene Rusije u Dumi koji je takođe,<br />
bio među gosima na obeležavanju 10-godišnjice intervencije, u opširnom<br />
intervjuu koga je dao Pravdi iznosi uverenje da “srpski narod nikad neće<br />
da oprosti i zaboravi zločine koje je NATO počinio Srbiji”. “Bombardovanje<br />
Srbije je bio pritisak na sve slovenske zemlje i taj se pritisak, nažalost, nastavlja<br />
i danas. Srbija je trn u oku Zapadu, jer ne želi da se pokori novom<br />
svetskom poretku i tako izgubi svoju veru i identitet. On takođe, tvrdi da je<br />
Rusija najveća prepreka američkom ekspanzionizmu i njenom geopolitičkom<br />
pokoravanju planete: “Rusija je Zapadu i Americi potrebna zbog rasursa<br />
koje imamo i zato oko nas učlanjuje zemlje u NATO... Dobrim delom<br />
ste upravo zbog toga bombardovani, a vaše odbijanje da pristupite NATO<br />
paktu kažnjava se otimanjem Kosova”. 807<br />
804 “Poslednja srpska tajna”, Politika, 1. novembar 2008.<br />
805 Kurir, 25. mart 2009.<br />
806 Isto<br />
807 Pravda, 26. mart 2009.
NATO da ili ne<br />
511<br />
U opširnom tekstu “Država ili marionetska tvorevina”, Pečat, između<br />
ostalog, komentariše najavu predsednika Republike Borisa Tadića da<br />
će Srbija razmotriti učlanjenje u NATO i tim povodom piše: “Pošto je kroz<br />
potpisivanje SSP i legalizaciju Eulex od strane sadašnje vlasti amnestirana<br />
uloga EU u razbijanju Srbije, sada polako na dnevni red dolazi opravdanje<br />
agresije NATO na Srbiju i svega što je proizašlo iz agresije. Jer, ako<br />
bi Srbija postala članica NATO to bi faktički značilo da je Srbija samu sebe<br />
bombardovala. Ima li uopšte bolje i originalnije amnestije za izvršeni zločin<br />
nad Srbijom!”. 808<br />
Na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji “Da se ne zaboravi” kojoj<br />
je, među ostalima prisustvovao i brat Slobodana Miloševića, Borislav, koji<br />
živi u Moskvi, govorio je i potpredsednik vlade i ministar policije Ivica Dačić,<br />
koji je tom prilikom rekao:” Jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova<br />
i priznanje takvog proglašenja je nastavak bombardovanja, pritisaka<br />
i agresije mirnim putem”. 809<br />
Obeležavanje 10-godišnjice “rata protiv NATO”, bilo je i povod za brojne<br />
medijske ankete na temu potencijalnog članstva Srbije u alijansi. Odazivajući<br />
se pozivu Pravde da iznese svoje mišljenje, nekadašnji ideolog<br />
Socijalističke partije Srbije, sada član Srpske napredne stranke, Mihailo<br />
Marković kaže da je on “protiv svake saradnje s NATO”. Isto mišljenje deli i<br />
njegov novi partijski šef Tomislav Nikolić koji je i protiv NATO i protiv bilo<br />
kog vojnog saveza. U istoj anketi i Dragan Šormaz iz DSS je rekao: “Srbija<br />
treba da bude vojno neutralna ne samo zbog toga što su nas bombardovali,<br />
za šta se nisu pokajali niti nam nadoknadili štetu, nego nam novu štetu<br />
nanose nasilnim otimanjem Kosova”. 810<br />
U anketi na istu temu u Kuriru, zamenik predsednika Srpske radikalne<br />
stranke Dragan Todorović kaže: “Ulazak u NATO je za nas nezamisliv.<br />
Sve žrtve koje su pale u odbrani od NATO agresije bi takvim postupkom<br />
bile obesmišljene i poražene”. 811<br />
808 Pečat, 3. april 2009.<br />
809 Pravda, 24. mart 2009.<br />
810 Isto<br />
811 Kurir, 25. mart 2009.
512 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
Racionalniji tonovi<br />
U spomenutim anketama, osim političara mediji su se obraćali i običnim<br />
građanima. Iako većina deli stavove elite, ipak su se neki među njima izjsnili<br />
za članstvo u NATO, kao racionalnu opciju. Rezerve prema “vojnoj<br />
neutralnosti” smelije su počeli da iznose i pojedini vojni stučnjaci i analitičari.<br />
Komentarišući obeležavanje 10-godišnjice NATO intervencije, vojni<br />
analitičar Aleksandar Radić kaže da 10 godina nakon rata Srbija u odnosima<br />
sa NATO “zna šta neće, ali ne i šta hoće, zbog čega istovremeno ‘koketira’<br />
sa tim savezom i proglašava vojnu neutralnost”. Po njegovom mišljenju<br />
politika mora da “prelomi da li želi da ide ka Zapadu i da onda to učini punom<br />
voljom a ne u ovim polukoracima. Trenutno stanje je konfuzno, bez<br />
jasne strateške vizije i neodrživo”. 812<br />
Predsednik relevantne nevladine organizacije Atlanski savet Srbije<br />
Vladimir Živulović se početkom aprila oglasio u više medija. Uz tvrdnju<br />
da je nakon prijema u NATO Hrvatske i Albanije, neutralna Srbija postaje<br />
vojna “crna rupa” na Balkanu, pošto su i Makedonija, Crna Gora i BiH “na<br />
pragu” Alijanse: “Hrvatska je pre EU morala prvo u NATO, baš kao i Bugari,<br />
Rumuni, Mađari, Litvanci, Estonci”, naglašava Živulović i tvrdi da je vojna<br />
neutralnost Srbije neostvariva, naročito pošto je “za ozbiljno sprovođenje<br />
spoljne politike potrebna i ozbiljna i moćna vojska”. 813 U autorskom tekstu<br />
za list Danas, pod naslovom “Srbija šalje različite signale koji zbunjuju<br />
strance”, Živulović podseća da “sem Načertanija nismo imali pokušaj <strong>for</strong>mulisanja<br />
nacionalnih interesa, a da oni budu isključivo u korist Srbije, a<br />
nikako da služe ruskim ili zapadnim interesima. Upravo iz sukoba ove dve<br />
strujesrpska spoljna politika deluje pomalo smušeno. U poslednje vreme,<br />
ne samo iz ove vlade, šalju se različiti signali koji samo zbunjuju strance”,<br />
piše između ostalog Živulović i to ilustruje na sledeći način: “Srbija je ušla<br />
u NATO program Partnerstvo za mir ali je odmah zatim stala sa svim aktivnostima.<br />
Posle toga je proglasila vojnu neutralnost. Zatim je na sav glas<br />
krenula ka Evropskoj uniji stavljajući potpuno po strani NATO i Partner-<br />
812 Pravda, 24. mart 2009.<br />
813 “Srbija u NATO obruču”, Press, 6. april 2009.
NATO da ili ne<br />
513<br />
stvo za mir. Potom je zaključila ugovor sa Rusijom o gasovodu koji treba da<br />
prođe preko njene teritorije ka EU kojim je (jedino u Srbiji) data koncesija<br />
Rusima da na našoj teritoriji upravlja gasovodom. Kako EU ovo da tumači,<br />
kako NATO da nam uputi poziv jednog dana za članstvo, kada mi kalkulišemo<br />
i sa Partnerstvom za mir”. 814<br />
Vojni komentator Politike, Ljubodrag Stojadinović, u tekstui „Rovita<br />
neutralnost Srbije“ tvrdi da je „Srbija proglasila vojnu neutralnost u času<br />
kada nema dobro definisane granice, ni teritoriju, kada se prostor kida<br />
kao posledica preventivne upotrebe koalicione sile. I kada se na delu države<br />
koji smatramo svojim ne nalazi nijedan element te države. U takvim<br />
okolnostima status neutralnosti jeste vojno-politički protivrečan, u sukobu<br />
je sa svakom logikom i ne moće se održati bez dobre definicije stanja<br />
stvari”. 815<br />
Predsednik Foruma za demokratiju, general Ninoslav Krsitić rezonuje<br />
na sličan način: “Ne znam kako mislimo u EU ako se deklarišemo kao<br />
neutralni. Sve države članice EU su prvo ušle u NATO, pa tek onda u Uniju.<br />
Ionako je naša neutralnost mrtvo slovo na papiru. Kako smo neutralni<br />
kada ‘u srcu’ Srbije imate Bondstil? Kako smo neutralni, a potpisnici smo<br />
programa Partnerstva za mir? Potpisali smo i sporazume o NATO letovima<br />
nad SCG i o prelasku NATO trupa kopnenim koridorom?!” 816<br />
Ministar odbrane Dragan Šutanovac, sa pozicije na kojoj se nalazi u<br />
javnost plasira veoma balansirane i vešto nijansirane <strong>for</strong>mulacije. Braneći<br />
“neutralnost”, on je ipak u intervjuu za Danas, diskretno podsetio da se “hrvatski<br />
kreditni rejting povećao ja jedan stepen kada su dobili poziv za pridruživanje<br />
Alijansi”. 817 U emisiji “Kažiprst” Radija B92 nekoliko dana kasnije,<br />
izjavio je da je kreditni rejting Hrvatske, stalnim članstvom u NATO, povećan<br />
za tri stepena. Istom prilikom je nagovestio da i “ljutnja” na NATO, zbog<br />
bombardovanja pre 10 godina ne može da traje beskrajno, pitajući se figurativno,<br />
koliko treba da se “vraćamo unazad – možda do 1941, ili 1389...” 818<br />
814 Danas, 4-5. april 2009.<br />
815 Politika, 3. april 2009.<br />
816 Press, 6. april 2009.<br />
817 Danas, 4-5. april 2009.<br />
818 “Kažiprst”, Radio B92, 6. april 2009.
514 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
Očigledno je da u aktuelnoj vladi ne misle svi isto o neutralnosti Srbije.<br />
To pokazuje i izjava ministra za dijasporu Srđana Srećkovića (SPO)<br />
kojom se založio za inteziviranje saradnje u okviru Partnerstva za mir, tvrdeći<br />
da je ulaskom Hrvatske i Albanije u NATO, Srbija “došla u opasnost da<br />
izgubi liderski potencijal u regionu. Ne smemo biti zarobljenici prošlosti,<br />
bez obzira na to koliko je ona teška i na nepravde koje su nam učinjene”.<br />
Osvrćući se na pozitivnu poruku sa samita NATO u Strazburu odakle je Srbiji<br />
poručeno da je dobrodošla kada se na to odluči, Srećković je rekao da<br />
je “poruka sa NATO samita ohrabrujuća”. 819<br />
Zaključak<br />
Nakon naglašenog oponiranja i opstruiranja približavanja Srbije severnoatlanskom<br />
paktu, koje je trajalo više od dve godine, prisustvo drugačijih<br />
glasova na javnoj sceni, značajni su indikator. Iako je možda prerano<br />
za definitivnije zaključke, utisak je, da je na ovaj način otvoren još jedan<br />
tabu, kada je reč o geopolitičkoj i strateškoj orijentaciji Srbije. Osim što je<br />
ova ras<strong>prava</strong> do sada bila “zatvorena”, treba podsetiti na činjenicu da je otklon<br />
prema evroatlanskim integracijama imao i konkretne posledice. Najznačajnija<br />
među njima je svakako smenjivanje, u decembru 2008. godine,<br />
načelnika Generalštaba Vojske Srbije, generala Zdravka Ponoša, koji je slovio<br />
za zagovornika bliskijih odnosa sa NATO. Takođe, u međuvremenu je<br />
podrška građana članstvu Srbije u severnoatlanskom savezu, koja je uvek<br />
bila niža nego članstvu u EU, drastično opala: sa 38 odsto u 2007, na 29,32,<br />
početkom 2009 (prema istraživanju Stratedžik marketinga). 820 19 Prema nekim<br />
drugim anketama procenat građana Srbije koji je za članstvo u NATO<br />
je još niži. Na primer, u anketi sajta lista Danas koja je trajala od 9. do 25.<br />
marta 2009, ubedljiva većina posetilaca izjasnila se protiv – od 2773 posetilaca<br />
sajta njih 2252, ili 81,21 odsto je bilo protiv, dok se za pridruživanje<br />
savezu izjasnio samo 521 posetilac, ili 18,79 odsto. 821<br />
819 Večernje novosti, 6. april 2009.<br />
820 Blic, 7. april 2009.<br />
821 Danas, 4-5. april 2009.
515<br />
Sve bliže orbiti Moskve<br />
Tokom 2008, Rusija je na neugodan način testirala NATO i Evropsku uniju.<br />
Najpre u aprilu, u Bukureštu, na samitu lidera pakta uoči jubilarnog<br />
(2009.), gde Ukrajina i Gruzija, inicijativom Nemačke i Francuske nisu propuštene<br />
na stepenik bliže članstvu u paktu (MAP), na čemu se insistiralo iz<br />
Vašingtona. A onda i u avgustu, kratkotrajnim ratom Gruzije i Rusije povodom<br />
gruzijskih Abhazije i Južne Osetije, poraznim za Tbilisi, koji se uzdao<br />
u značaj sopstvenog političkog savezništva sa SAD.<br />
Prvi događaj je ukazao da NATO pakt, u jednom važnom pitanju kao<br />
što je dalje proširivanje te organizacije na istok – nije više jedinstven. Osim<br />
toga, i da na zapadu Evrope postoje članice (Nemačka, Francuska, Italija...),<br />
koje nisu spremne da svoje vrlo značajne ekonomske poslove i sve bolje<br />
političke veze s Rusijom podrede ekspanziji alijanse prema ruskim granicama.<br />
Izražena je bojazan da bi to moglo iritirati Rusiju i time ugroziti<br />
njihove važnije nacionalne interese. 822 Drugim događajem, ratom u Južnoj<br />
Abhaziji, utisak o teškoćama NATO da o ovim stvarima ubuduće govori<br />
jednim složnim glasom, samo je potvrđen.<br />
Nesumnjivo, zanemarivanje prethodno podstaknutih očekivanja<br />
Ukrajine i Gruzije da će stvar njihovog priključenja NATO paktu odmicati<br />
brže (na šta su obe zemlje ohrabrivane samo godinu dana ranije), ukazalo<br />
je na uspeh ruske politike prema tzv. staroj Evropi, pozivanoj iz Moskve<br />
da raspozna separatni značaj sopstvenih ekskluzivno dobrih odnosa s Rusijom,<br />
na račun solidarnosti s novoprispelim članicama NATO pakta i EU<br />
na istoku.<br />
Glavna preokupacija Evrope je i dalje ruski gas. Prva je za njim posegnula<br />
Nemačka, dogovorom o gasovodu dnom Baltika. Međutim, preostali<br />
deo vodećih Evropljana nije zaostajao, neraspoložen da gubi vreme<br />
čekanjem na <strong>for</strong>mulisanje neke prethodno usaglašene zajedničke politike<br />
o energetskoj saradnji s Rusijom. Pomisao na sporazum o energiji sa EU,<br />
kao celinom, iritirala je Moskvu. Sporazum da – ali sa svakim pojedinačno<br />
822 German vested interests rankled by US view on european<br />
energy security, Eurasia Daily Monitor, Sept. 24, 2008.
516 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
i pre svega sa zemljama “stare Evrope”, sugerisao je svojim opštim političkim<br />
ponašanjem Putin. Kremlj je od početka kritikovao zapadnu eventualnu<br />
osetljivost na prigovore Poljske i drugih “antiruskih ksenofoba” (kako<br />
se o njima izražavao Sergej Jastrežembski, Putinov predstavnik u EU).<br />
U takvim okolnostima, rat Rusije i Gruzije zatekao je Evropu “ošamućenu<br />
gasom”. Naknadna, de facto aneksija Abhazije i Južne Osetije, ruskim<br />
priznavanjem njihove “nezavisnosti”, “pasošizacijom” građanstva i ubrzanim<br />
vojnim utvrđivanjem u otcepljenim autonomijama, uplašila je Baltik i<br />
Poljsku. Čula se primedba da je njima potreban NATO koji će priskočiti “na<br />
prvi poziv”, umesto da okleva i iščekuje. Poljska je već pre krize na Kavkazu<br />
primetila da njen status u EU i NATO paktu “nije ravno<strong>prava</strong>n”, tvrdeći<br />
da ga “Rusija dovodi u pitanje” još od dana pridruživanja, a i drugi, uključujući<br />
Nemačku! 823 Međutim, posle kratkog protestnog zastoja, Brisel se u<br />
odnosima s Moskvom relativno brzo vratio “poslovima kao i obično”, zaokupljen<br />
(već početkom 2009) širom rehabilitacijom veza s Rusijom.<br />
Naspram ovako promenjenog raspoloženja, ili možda naprslina na fasadi<br />
deklarisane interesne sprege članica EU, Moskva je odlučnije nego<br />
prethodnih godina podsetila da se Rusija nije odrekla <strong>prava</strong> da interveniše<br />
“u zoni ruskih bezbednosnih interesa”. U slučaju potrebe i vojnom silom,<br />
ako je to uslov da bi se “zaštitili njeni građani i saveznici”. 824<br />
Razume se, već i pominjanjem sfere uticaja, aktuelizovano je pitanje<br />
pripadnosti “zoni ruskih interesa”. Pogotovo što je novi predsednik RF<br />
Medvedev, već juna 2008. zatražio da Rusija, SAD, EU i nečlanice EU, dođu<br />
za pregovarački sto i dogovore se o novoj arhitekturi evropske bezbednosti<br />
– čime je jasno račeno da Moskva više ne pristaje na poredak stvari, uspostavljen<br />
okončanjem hladnog rata. 825 Postavlja se pitanje da li je “zona ruskih<br />
interesa” sav bivši SSSR i da li su to samo bivše sovjetske republike u<br />
centralnoj Aziji. Ili, pak, Rusija možda planira i još ambicioznije, uzimajući<br />
u obzir i Balkan. Recimo Srbiju?<br />
823 Poland’s status still “not equal,” <strong>for</strong>eign minister says, IHT, August 14, 2007<br />
824 Jurij Balujevski, načelnik Generalštaba ruske vojske otvoreno je zapretio<br />
da bi Moskva mogla da upotrebi nuklearno oružje kao preventivni udar u<br />
slučaju velike opasnosti za nju i njene saveznike. Pres, 20. januar 2008.<br />
825 Medvedev Opts <strong>for</strong> Soft Sell In Berlin, Moscow Times, June 6. 2008
Sve bliže orbiti Moskve<br />
517<br />
Neodlučnost Srbije<br />
Ovaj delikatan trenutak Evrope zatekao je Srbiju neopredeljenu, raspolućenog<br />
političkog stremljenja u pravcima i “za” i “protiv” pripadnosti EU –<br />
te tako i u opasnosti da je bilo kakvi eventualni pregovori o nekoj novoj<br />
arhitekturi bezbednosti Evrope zateknu sa statusom “još definitivno neo<strong>for</strong>mljene<br />
teritorije”. Uz rizik i da se nađe “u paketu” na diplomatskom<br />
stolu, eventualno spremljenom za neko međusobno interesno poravnavanje<br />
onih koji odlučuju. Razume se, ukoliko dijalog EU, SAD i Rusije, zaista<br />
pođe prethodno neočekivanim smerom.<br />
Stanje ovako produžene srpske neizvesnosti u odnosu na sopstvenu<br />
budućnost odstupa od izborno izražene volje velike većine građana Srbije<br />
– ako bi se o tome rasuđivalo na osnovu poverenja birača poklonjenog Borisu<br />
Tadiću, a kasnije i Demokratskoj stranci, s obzirom da su i predsednička<br />
i skupštinska izborna kampanja (na početku i sredinom 2008) vođene<br />
uz slogan o “Srbiji, čvrsto unutar EU”. Međutim, nedostaju učinci. Ono što<br />
bi moglo opravdavati zaključak da je put zemlje ka zapadnim integracijama,<br />
Evropskoj uniji i NATO paktu utrt koracima Beograda da se ostvari deklarisani<br />
cilj. Naprotiv, u javnosti je tokom čitave 2008. potenciran utisak<br />
produžene neopredeljenosti, ili čak, opredeljenosti protiv EU – ukoliko bi<br />
“cena za članstvo bila Kosovo”. Njegova nezavisnost od Srbije.<br />
“Ministar Vuk Jeremić je potpuno preusmerio Srbiju ka Rusiji i izneverio<br />
sve birače koji su glasali za demokratski program”, izjavila je Rada<br />
Trajković, srpska politička ličnost u pokrajini – govoreći da bi “ministar<br />
spoljnih poslova trebalo da prikazuje Srbiju kao faktor stabilnosti u regionu,<br />
a on, naprotiv, kandiduje teme koje nas vuku ka izolaciji i praktično ne<br />
potencira vrednosti koje ceni EU”. 826<br />
Srpska “evropska tema” zapostavljala bi se brzo posle glasanja, potisnuta<br />
prečim pitanjima integriteta države, što je podrazumevalo poziv da<br />
se pažnja društva usredsredi i zadrži pre svega na “borbi za Kosovo” – ili,<br />
drugim rečima, da se pretoči u pokušaj aktivnog produženog osporavanja<br />
tada već predstojeće nezavisnosti te pokrajine. Takva konfiguracija poli-<br />
826 Ruža Ćirković: Marketing je go, NIN, 18. decembar 2008.
518 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
tičkih prioriteta utvrđena je još prethodne 2007, tokom mandata koalicione<br />
vlade Vojislava Koštunice (DSS-DS), ali pokazalo se, nova vlada tzv.<br />
proevropskih snaga uz DS, ili nije imala volje ili se nije osećala dovoljno<br />
snažnom, da bi u preuzetom rasporedu ciljeva izmenila redosled.<br />
Sam ministar Vuk Jeremić je podsetio da su “prioriteti Srbije jasno<br />
definisani”, navodeći ih po važnosti i ne dovodeći u pitanje redosled: “odbrana<br />
ustavnog poretka, ubrazanje evropskih integracija i postizanje harmoničnih<br />
odnosa u regionu”. Govoreći o procesima ostvarivanja svakog od<br />
tih prioriteta pojedinačno, on je brigu o tome da se procesi “ne ukrste” i<br />
eventualno ugroze srpski evropski cilj prebacio na svoje međunarodne sagovornike<br />
– međutim, podsetivši da je “prvi (prioritet) čak zacrtan i u ustavu”.<br />
Govoreći o Srbiji i NATO paktu, šef diplomatije Beograda je izjavio da<br />
je “politika ove zemlje vojna neutralnost, što ne znači da nismo spremni<br />
da sarađujemo...”. 827<br />
Na ovako izabranom političkom frontu ( s “Kosovom” kao prioritetom<br />
svih prioriteta ), EU nije mogla biti Srbiji saveznik – imajući na umu da je<br />
najveći broj njenih članica (i to, najuticajnijih), već bio nagovestio, a posle<br />
samoproglašenja Kosova nezavisnim, ubrzo i priznao novu državu. Taj<br />
saveznik mogla je biti Rusija. Beograd je Moskvi nudio priliku za “povratak<br />
Rusije uticajem na Balkan”, i ona nije to previdela, obećavajući da će<br />
nastojati da se proces priznavanja nezavisnosti Kosova bar oteža ako ne i<br />
spreči, ruskim diplomatskim aktivnostima unutar UN. Ruski ambasador<br />
u Beogradu je izjavio:”Mi apsolutno polazimo od toga da je pitanje Kosova,<br />
pitanje koje treba da rešava Savet bezbednosti. Mi smatramo da bi u<br />
slučaju jednostranog proglašenja i priznanja nezavisnosti Kosova, trebalo<br />
sazvati sednicu Saveta bezbednosti i poništiti tu odluku. Mi radimo na<br />
tome da se pregovarački proces nastavi”. 828<br />
Poziv Srbije Rusiji da joj pomogne kroz SB UN doneo je Moskvi priliku<br />
za sopstvenu međunarodnu satisfakciju, posle njenog gorkog osećaja<br />
da je devedesetih godina nepravedno istisnuta s terena odlučivanja o Balkanu.<br />
U tadašnjoj kritičnoj fazi, Zapad bi, kako ističe Jonatan Ajl, “pridobi-<br />
827 I Evropa se približava Rusiji,NIN, intervju, 18.decembar 2008.<br />
828 Rusija bi tražila poništenje nezavisnosti, Politika, 16. januar 2008.
Sve bliže orbiti Moskve<br />
519<br />
jao Ruse da se slože sa zajedničkom pozicijom, a onda bi smesta posle toga<br />
preskako Moskvu, držeći da će se Rusija jednostavno prikloniti zahtevima<br />
NATO”. 829 U odnosu na Jeljcina, Putin je sada u Kremlju bio u povoljnijoj<br />
poziciji. Opskrbljen prihodima od nafte, on je objavio da se, “Rusija ustala<br />
s kolena”, vraća na scenu kao faktor “koji se mora pitati” u odlučivanju, jer<br />
vreme unipolarnog sveta je isteklo.<br />
Apeli Beograda Rusiji, ponudili su Moskvi mogućnost da javno ospori<br />
Vašingtonu pravo da odluke kao što je ta o Kosovu donosi mimo mehanizma<br />
Ujedinjenih nacija. Boreći se za srpski teritorijalni integritet, Moskva je<br />
pribavila potencijalno popularan slučaj, oko kojeg je mogla bez prepreka<br />
tražiti i okupljati širi krug svetskih istomišljenika, a da iza sebe uvek ima<br />
čvrst oslonac UN. Nije se činilo verovatnim da će Rusija sprečiti Zapad u<br />
već obelodanjenoj nameri, ali široko otvorena vrata Beograda jesu je propuštala<br />
nazad na Balkan, u jednom već izgubljen prostor interesa negiran<br />
evropskim opcijama Bugarske, Albanije i većine jugoslovenskih bivših<br />
subjekata.<br />
Vladimir Putin je podsetio da su “Balkan i Crno more uvek bili zona<br />
naših posebnih interesa” i “prirodno je da se ponovo rastuća Rusija tu<br />
vraća”. 830 U pismu predsedniku Srbije Borisu Tadiću povodom Tadićevog<br />
rođendana, u vrlo važnom trenutku uoči srpskih predsedničkih izbora,<br />
Putin precizira da je Srbija čak glavna stanica tog obećanog povratka: “...<br />
Srbija je bila i jeste ključni partner Rusije na Balkanu”. Putin u tom pismu<br />
hvali “vidljivo povećani intenzitet našeg političkog dijaloga, koji za osobinu<br />
ima visok stepen poverenja i podudaranje pristupa ključnim pitanjima<br />
međunarodnog dnevnog reda”. 831<br />
Putinov navod je tačan. Tokom 2008, Srbija je punim diplomatskim<br />
kapacitetom podvukla svoj ključni spoljno-politički oslonac na Rusiju, a<br />
ako je reč i o raspoloženju značajnog dela <strong>for</strong>malno opozicionih političkih<br />
snaga – još je i poručila da bi sebe rado videla pod “kišobranom Moskve”.<br />
Tomislav Nikolić, predsednik SNS je tada izjavio: “Rusija je Srbiji potrebna<br />
i kao garant i kao zaštitnik i kao glavni izvor sirovina, energenata, ruda i<br />
829 Jonathan Eyal: Russia in the Balkans, Gardian, June 15, 1999<br />
830 Moscow Turns Its Attention To The Balkans, RFE/RL, June 27, 2007<br />
831 Politika, Tanjug, 15. januar 2008.
520 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
kao glavno tržište”. Nikolićev stav je da bi Srbija “u spoljnoj politici trebalo<br />
da bude okrenuta Ruskoj Federaciji, Kini, Indiji, Brazilu i arapskim zemljama,<br />
ali i prema Evropskoj uniji”. 832<br />
Šta više, bivši vodeći lider Šešeljevih radikala (SRS), hrabro je tvrdio<br />
da to što on govori nije daleko od pameti ni predsedniku Tadiću, kod koga<br />
Nikolić zapaža “javnu evuluciju” u stavovima. “Trenutno on je više na strani<br />
EU, ali će ga život naučiti da treba više da se okrene Rusiji. Vidi se već<br />
Tadićeva javna evolucija” (... ) “u smislu da je prešao put od slogana ‘Evropa<br />
nema alternativu’ do nastupa Vuka Jeremića, koji čak naiđu i na osudu<br />
zapadnih diplomata”( ... ) “To je Tadićeva evolucija, od čoveka koji prihvata<br />
sve što se traži da bi Srbija ušla u EU ( ... ) do čoveka koji kaže da o nezavisnosti<br />
Kosova i Metohije nema razgovora.” 833<br />
Vuk Jeremić, ministar spoljnih polsova je takođe potvrdio da “bez obzira<br />
ko dođe na vlast, u Srbiji će uvek postojati kontinuitet kada je reč o dva<br />
prioriteta – jedan je Kosovo i drugi Rusija”. 834<br />
Rusija: Balkan u funkciji<br />
konfrontacije sa EU i SAD<br />
U postkomunističkoj Rusiji je došlo do ideološke praznine koja zjapi snagom<br />
kosmičke crne rupe, i nastoji se popuniti zakrpama pravoslavlja i ksenofobičnog<br />
nacionalizma 835 . “Kosovo” je objašnjeno dužnošću priskakanja<br />
Rusije u pomoć pravoslavnoj braći Srbima, koji su tobože zbog slovenskog<br />
porekla i vere pod pritiskom Zapada. Dele sudbinu s kojom se hrve sama<br />
Rusija.<br />
Uz pomoć “Kosova”, Rusija je u trenutku najveće ratne raspetosti Amerike<br />
ulučila priliku da, kao advokat “pogažene međunarodne pravde” negira<br />
vodeću poziciju SAD u svetu, a da joj se ne može argumentima lako<br />
protivurečiti, s obzirom da sebe afirmiše kao zaštitnika, a ne narušitelja<br />
832 Nikolić: Okrenuti se i Rusiji i Evropi, Politika, 17. decembar. 2008.<br />
833 Isto<br />
834 Izjava na prijemu u ruskoj ambasadi u Beogradu, RTS, 22. decembra 2008.<br />
835 The Orthodox Church And The Kremlin’s New Mission, RFERL, April 10. 2006
Sve bliže orbiti Moskve<br />
521<br />
zakona. Ali, Beograd se obreo u krajnje protivurečnoj situaciji. Doveo je<br />
sebe uz bok Moskvi – a to znači, de facto, obreo se politički sučeljen sa<br />
Evropskom unijom, bez ozbira što je Srbija kod nje kandidovana za jednu<br />
od EU članica.<br />
U pismu Tadiću, Putin je nabrojaomnogo više od same teme Kosova.<br />
Na primer, “podudaranje (ruskog i srpskog) pristupa ključnim pitanjima<br />
međunarodnog dnevnog reda”. U Beogradu nije bilo energije za insistiranje<br />
da se iz te i sličnih novoproizašlih dilema eventualno izađe na čistac<br />
pravim odgovorima. Naprotiv, u javnosti je s punim uverenja ukazivano<br />
na skoro presudan značaj “Putinove podrške” pojedinim političarima, uz<br />
otvorenu sugestiju da u Srbiji “Putinova podrška” itekako donosi poene u<br />
međupartijskom ringu. Bez obzira što bi to moglo asocirati i na nešto drugo<br />
– da Srbija klizi ka okolnostima kada će se možda sve manje moći računati<br />
s nekom vlašću otvoreno protiv volje Moskve.<br />
Putinovo pismo Tadiću imalo je veliki ođek u javnosti, visoko “rusificiranoj”<br />
tokom Koštuničinog premijerskog mandata, kada su premijer i tadašnja<br />
opozicija SRS i SPS odnose Srbije sa Evropskom unijom i Rusijom,<br />
suprostavili jedne drugima, svodeći ih na “prijateljstvo ili-ili”. Iz Moskve,<br />
ovoj ne<strong>for</strong>malnoj koaliciji političkih modifikatora srpskog “oktobra 2000.”,<br />
itekako je uzvraćano vrlo podsticajnom ruskom pažnjom. No, utoliko je<br />
više “rođendansko pismo” Kremlja tobožnjem zapadnjaku Tadiću (na samom<br />
početku 2008) iznenadilo aktere domaće politike, motivišući nagađanja<br />
da Moskva možda nije više zadovoljna nečim ili nekim u Beogradu.<br />
Dnevi list Glas javnosti je postavio pitanje šta predstavlja čestitka Putina<br />
Tadiću, “podršku kandidatu ili poruku Srbiji?” 836 . Beogradski dnevni list<br />
Pravda špekuliše pak da je čestitka Tadiću “upozorenje” da je “Putin izgubio<br />
strpljenje u ‘saradnji’ sa (Koštuničinom) vladom Srbije” i najava promene<br />
“partnera u srpskoj režimskoj koaliciji”. Tumačila je takođe, da je to<br />
upozorenje Koštunici “zbog otezanja s prodajom NIS” Gaspromu. 837 .<br />
Tako, pominjanjem NIS, u javnosti je još početkom 2008, ukazano na<br />
“eksplozivni potencijal” tzv. gasnog aranžmana s Rusijom. Punom snagom,<br />
taj potencijal će se izraziti u poslednjem kvartalu, još jednom ini-<br />
836 Glas javnosti, 16. januar 2008.<br />
837 Pravda, 16. januar 2008.
522 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
cirajući pitanje “s kim je Srbija”, uz koju stranu projektuje viziju svoje budućnosti,<br />
uz EU ili uz Rusiju!? Govorilo se o gasu, ali mislilo se šire, na bliskost<br />
kojoj je “gas” simbol.<br />
Svojversna potka ovakvom zaključku su primeri pisanja nacionalistički<br />
inspirisane štampe, inače generatora srpske društvene atmosfere sa<br />
obeležjem poznate “miloševićevske”. Rusko verbalno zaoštravanje odnosa<br />
sa SAD, ođekivalo je s njenih stranica glasnije nego s ruskih. “Ruski brodovi<br />
konkurišu Šestoj floti” (Glas, povodom nekoliko lađa Severne flote,<br />
odaslatih na kratko u Atlantik pa u Mediteran). “Rusi dolaze!” (Nedeljni<br />
telegraf). “Rusija kroji mapu” (Politika, u najavi sednice SB UN povodom<br />
Kosova ). “Rusi prete nuklearnom” (Globus, o tobožnjem nuklearnom<br />
odgovoru Moskve “ukoliko se ugrozi interes Rusije i njenih saveznika”).<br />
“Atomska bomba zbog Kosova” (Press). “Nuklearni udar u slučaju velike<br />
pretnje” (Glas). “Treći svetski rat?!”(Kurir, povodom upozorenja predstavnika<br />
Moskve pri NATO paktu, da NATO i ne pokuša da se na Kosovu “bavi<br />
politikom”)...<br />
Događaji ili izjave, koje nije propustila da zapazi ni sva ostala svetska<br />
štampa, ne bi se više ni prepoznavali, kada bi ih se na ovaj način dokopala<br />
srpska. Razlog je to što su takvi događaji pribavljali povod starom, dobro<br />
poznatom i posle 2000. godine ponovo osnaženom nacionalističkom političkom<br />
segmentu, da propagandnom dogradnjom pokuša i uveri javnost<br />
da na sceni nije usamljen – da na svojoj strani, protiv Zapada ima i “ponovo<br />
probuđenu veliku Rusiju”.
Sve bliže orbiti Moskve<br />
523<br />
Rusija bez obećanja<br />
Moskva se držala <strong>for</strong>malno neutralno u odnosu na pitanje pristupa Srbije<br />
EU, praveći se da poštuje opredeljenost biračkog tela zemlje 838 . Kada je to<br />
bilo potrebno, Rusija nije propuštala da kaže da je evropski izbor stvar srpskih<br />
građana. Na isti način, kao što je i, govoreći o Kosovu uvek ponavljala<br />
da je njena pomoć Srbiji, isključivo u meri i u granicama o kojima odlučuje<br />
sama Srbija: “Rusi ne mogu biti veći Srbi od Srba”). 839 Kremlj je bio svestan<br />
proevropskog raspoloženja većine Srba, nije želeo, a nije bilo ni potrebe<br />
da, nečim što bi ličilo na pritisak rizikuje gubitak simpatija. Nije bilo opasnosti<br />
da će Srbija brzo i lako preći evropski prag, s obzirom da su u procesu<br />
priključivanja, Beograd i Brisel obostrano sebi postavili dve vrlo teško<br />
savladive prepreke. Beograd – svojim ozvaničenim stavom da je u slučaju<br />
bilo kakve dileme: Kosovo ili članstvo u EU, srpski izbor Kosovo. A EU –<br />
uslovljavanjem srpskog pristupa hapšenjem i izručenjem Ratka Mladića.<br />
Pitanje Ratka Mladića je zastor od “evropskog materijala”, dobrodošao<br />
da se pred srpskim EU pristalicama prekrije otpor elite takvom konačnom<br />
opredeljenju. Reč je o ponavljanom insistiranju Brisela da se, pre nego što<br />
bi se u procesu srpskog pridruživanja krenulo napred, prvo “do kraja izvrše<br />
obaveze Srbije prema Haškom tribunalu” – da se uhvate i privedu sudu<br />
“preostali optuženi”, pre svega Ratko Mladić. Insistiranje na isporučivanju<br />
Ratka Mladića u <strong>for</strong>mi preduslova pridruživanju, omogućilo je dve stvari.<br />
Prvo, da se “nemogućnošću” da se on pronađe i uhapsi vrlo lako prikrije<br />
tapkanje u mestu na proevropskom pravcu. I, drugo, da Ratko Mladić sve<br />
vreme ostane neuhvatljiv, pošto je generalova “neuhvatlhjivost” najbolja<br />
garancija da se Srbija neće pridružiti.<br />
Ipak, na nivou nižih ovlašćenja, ili pak, posredstvom ličnosti koje su<br />
bile na državnim funkcijama, a sada su angažovane u različitim institutima<br />
i institucijama, Moskva nije škrtarila u ohrabrivanju srpskih nacionalističkih<br />
opredeljenja. Evo, na primer, radikalno drugačijeg jezika kojim Balkan,<br />
Srbiju i srpsko opredeljenje za EU, “bez dlake na jeziku” objašnjava Dmitri<br />
838 Poštujemo odluke Srbije, A.Aleksejev, Pravda, 5. februar 2008.<br />
839 Rampa za Kosovo, A. Aleksejev, Večernje novosti, 8. februar 2008.
524 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
Rogozin, predstavnik Rusije pri NATO paktu, u Briselu:”(Dakle), čokolada<br />
po imenu Evropska unija je u rukama Zapada samo mamac, u zamenu<br />
za koji se Srbima nudi beščašće. Zapad traži od Srba u Srbiji i u BiH da se<br />
pre svega odreknu svojih večitih vrednosti.”(..) Zapad “se plaši naglog jačanja<br />
Rusije”. Moskva se vraća na Balkan, jer je to “prirodna potreba Rusije”,<br />
i u tome ima “i dve olakšavajuće okolnosti”, od kojih je najvažnija da<br />
su “znatno poboljšani odnosi Beograda i Moskve”, čemu je “doprinela čvrsta<br />
pozicija Rusije u SB UN po pitanju statusa Kosova i Metohije.” Moskva<br />
“otvoreno naziva sebe saveznikom Beograda, kojih i nema baš puno”, “a<br />
takva pozicija vuče za sobom i određene mogućnosti za rusku ekonomiju<br />
na Balkanu, pre svega – u Srbiji.” Dalje, “visoko pozicionirani diplomata<br />
u ruskom Ministrstvu spoljnih poslova” razjašnjava šta bi takve “određene<br />
mogućnosti” eventualno podrazumevale:”...Očekujemo da srpske vlasti<br />
omoguće poslovanje našim poslovnim ljudima pod uslovima koji važe za<br />
vaše biznismene. Takođe, mislimo da bi ruski investitori uz vašu pomoć<br />
mogli da učestvuju i u privatizaciji kompanija u pokrajini Kosovo...Sve su<br />
to konkretne mere kojima se jača srpska pozicija, a jaka Srbija je naš strateški<br />
interes...” 840<br />
Rogozin kaže – njegovi “sagovornici sa Zapada” su sada “svedoci kako<br />
ruski meda sa urlanjem izlazi iz svog brloga, i to sve njih jako disciplinuje<br />
(... ) Zato oni i pokušavaju što pre da uvedu preostale države u svoju ‘štalu”.<br />
Upitan, da li bi Srbija mogla računati “na realnu pomoć od Rusije, a ne<br />
samo na diplomatsku retoriku”, Rogozin kaže: “Pre svega nas još niko nije<br />
molio ni za jednu drugu vrstu pomoći, osim one koju mi sada pružamo<br />
Srbiji. Oni koji su od nas tražili diplomatsku podršku, radili su to maltene<br />
krišom. Interesantno je i ponašanje aktuelnih srpskih političara koji redovno<br />
idu u Vašington i Brisel sa rečima ‘pa mi želimo biti deo slobodnog<br />
zapadnog sveta, mi ne smemo da prihvatimo nezavisnost Kosova jer će nas<br />
to koštati glave, u dvorištu su nam radikali sa zastavom Šešelja, koji će nas<br />
onda oterati sa vlasti’. Političari na Zapadu polako su počeli da shvataju da<br />
će se već u naredno vreme suočiti sa sasvim drugom realnošću, kada će se<br />
sa srpske strane pregovaračkog stola nalaziti politička snaga, koja će uživati<br />
realnu podršku srpskog društva i birača. U tom slučaju takozvane ‘demo-<br />
840 Nova ruska ponuda Srbiji, Pres, 8. mart 2008.
Sve bliže orbiti Moskve<br />
525<br />
kratske snage’ Srbije polako će se pretvoriti u svojevrsni politički ‘džet-set’,<br />
čiji će glavni zadatak biti kafenisanje po ambasadama, ali bez ikakvog političkog<br />
uticaja u zemlji (...) ...Nacionalna srpska opozicija ima ozbiljnu šansu<br />
da već u naredno vreme postane glavni politički igrač u Srbiji.” 841<br />
Predstavnik Rusije pri NATO stvara utisak da je njegova glavna misija<br />
dejstvo prema Srbiji, bezmalo više nego zamrli kontakt sa zapadnim paktom.<br />
Rogozin jednostavno vrca stimulativnim idejama: “Pošto je Zapad<br />
priznao Kosovo, onda Republika Srpska, ali i bilo ko drugi u sličnoj situaciji,<br />
može da iskoristi to pravo koje je stvoreno presedanom oko Kosova.<br />
To što u Briselu pričaju da je Kosovo jedinstven slučaj i da nije presedan<br />
ne vredi ništa, to je prazna priča. Kosovo je sada model za bosanske Srbe.”<br />
O Srbiji i NATO, izjavio je: “Posle bombardovanja Srbije ne vidim kako bi<br />
ona mogla da postane član NATO. Poznajem Srbe i to ne može da bude<br />
njihov cilj.” 842<br />
Kontrastno u odnosu na taktičnu suzdžanost šefa diplomatije Rusije<br />
Lavrova, određeniji je i u kritici srpskog stremljenja članstvu u EU: “Što se<br />
tiče EU, ona vodi ciničnu politiku prema Srbiji. Istina je da Srbija ima ekonomske<br />
probleme, ali uz pomoć Rusije to bi moglo da se sredi. Ima mnogo<br />
prednosti u neutralnosti zemlje, ili ako je ona izvan EU i NATO. Primer<br />
Švajcarske je dobar, ali i drugih zemalja koje nisu članice NATO, poput Austrije,<br />
Finske, Švedske.” Neverovatna podudarnost sa “neutralnošću”, koju<br />
će kasnije hvaliti i srpska spoljna politika ( ministar Jeremić )!<br />
Ne, Rogozin nije bio sam i jedini s takvim ruskim porukama, u kojima<br />
je Srbima objašnjavano ko je ko u njihovoj zemlji. “Nema sumnje, Tadić<br />
nije Đinđić, on nije izdajnik”, saopštio je Srbima Mihajil Leontjev. 843 Dok<br />
Aleksandar Bocan-Harčenko, ruski predstavnik za Balkan ima već i ideju<br />
više. Ruski diplomata nije isključio “mogućnost da Srbi, nakon eventualnog<br />
priznanja nezavisnosti Kosova, otkažu gostoprimstvo snagama NATO i<br />
EU, navodeći da može doći do novog talasa izbeglica, i novih ekcesa, kako<br />
na jugu Srbije gde žive Albanci, tako i u Makedoniji”. 844 Valerij Aleksejev,<br />
841 Srbima nude beščašće, Pravda, intervju D. Rogozina, 14.januar, 2008.<br />
842 Srbima nude beščašće, Pravda, 14. januar 2008.<br />
843 “Rusija da podrži Tomislava Nikolića, Glas javnosti, 27. januar 2008.<br />
844 Danas, Beta, 29. januar, 2008.
526 srbija 2008 : x odnosi sa svetom<br />
predsednik Međunarodnog fonda jedinstva pravoslavnih naroda, hrabrio<br />
je podsećanjem da su se “Jevreji dve hiljade godina spremali za povratak<br />
u Jerusalim. I vratili su se. Ako nacija uzme na sebe jedan takav zadatak,<br />
onda ga je moguće postići”. 845<br />
Uprkos trudu srpske nacionalističke štampe, koja je prenosila slična<br />
ohrabrenja, njen učinak nije uvek dobijao pohvale ovakvih ruskih saveznika:<br />
“U nekim situacijama, ruski mediji daleko su radikalniji od srpskih<br />
i nije im baš najjasnije zašto se Srbija unapred odrekla vojnog rešenja kosovskog<br />
problema”. 846 Zamerka je i šira: “...Na pitanje da li treba pomoći<br />
Srbiji da zadrži Kosovo, 80 posto građana Rusije odgovorilo je potvrdno. U<br />
Srbiji verovatno isto takvo istraživanje ne bi dalo sličan rezultat.” 847 Srbiji<br />
se sugeriše da diplomatska borba za Kosovo ne mora biti kraj njenog napora.<br />
O tome, šta bi se sve pod tim moglo podrazumevati, najodređenije se<br />
(u većem broju izjava štampi) izjasnio general Leonid Ivašov, bivši načelnik<br />
ruskog Generalštaba, od nedavno ruski akademski geostrateg. Upitan, šta<br />
Srbima preostaje, Ivašov poručuje: “Uporna i duga borba, sve dok Evropa<br />
ne spozna da je sama ušla u istorijsku i geopolitičku zamku, zbog toga što<br />
je bila tupa, plašljiva i bezvoljna. Neka braća Srbi sačuvaju duh, gordosot i<br />
nadu. Rusija već dobija na snazi, na braniku stoji Belorusija, progledavaju<br />
Bugari, a izgleda da će doći i kraj Americi.” 848<br />
Ipak, instruktorski jasan bio je tek jedan drugi ruski geostrateg – Aleksandar<br />
Dugin, pozvan da kao predavač gostuje na Pravnom fakultetu u Beogradu.<br />
On je izjavio: “Došlo je vreme da Srbija treći put istorijski istupi.<br />
Da pozove rusku armiju da dođe u Srbiju za odbranu srpskog naroda (...)<br />
Srbi sada imaju mogućnost da istupe kao okidač u evroazijskom procesu<br />
(...) Ako sada dignete ruke od Rusije i pokorite se pred EU, kako predlaže<br />
Tadić, ove sve strašne žrtve i stradanja velikog srpskog naroda, sve će to<br />
biti precrtano”. Dugin dalje ističe: “Na jednoj strani je evroatlantizam, a na<br />
drugoj evroazijska Rusija sa Srbijom, kao najavangardnijom zemljom na<br />
845 Intervju posle konferencije u Banjaluci, NIN, 6. mart, 2008.<br />
846 Lj. Milinčić: “Kosovo važnije od predsedničkih izbora”, Pečat , januar, 2008.<br />
847 Isto<br />
848 General Leonid Ivašov, predsednik Ruske akademije geopolitičkih problema<br />
“Sudar dva sveta”, Večernje novosti, intervju, 24. februar, 2008.
Sve bliže orbiti Moskve<br />
527<br />
pravoslavnom Zapadu (... ) Ključevi ruske politike su u Srbiji, i mi moramo<br />
da stvorimo alternativu evroatlanstkoj Evropi”(... ) “Rusija je spremna<br />
na svaki način da pomogne Srbiji. I politički i diplomatski i ekonomski, pa<br />
ako treba i vojno! Međutim, preduslov za tu našu pomoć jeste odluka vaših<br />
vlasti i jedinstven poziv upućen Moskvi (...) Nelogično je očekivati od Rusije<br />
da brani Kosovo konkretnije i odlučnije od Srbije.”, rekao je u nekoliko<br />
izjava različitim srpskim listovima. 849<br />
Zaključno pitanje nije da li je Srbija danas bliže Evropi ili bliže Rusiji.<br />
Pitanje je – zbog čega Srbija, uprkos svim svojim prošlim tragičnim iskustvima,<br />
još jedanput sebe nudi za teren sređivanja računa velikih sila? Na<br />
primer, time što će dopustiti da eventualno posluži kao balkanska Južna<br />
Osetija, kojom bi Rusija u nekom trenutku svojih spoljnopolitičkih potreba<br />
iskušavala čvrstinu Evrope, u čije jedinstvo ne veruje? Međutim, to nije<br />
pitanje Srbiji. Srbija se već osam godina izjašnjava, i posle svih izbornih<br />
proba i isprobanih koalicija, deluje nemoćno i paralisano. Ne prvi put u<br />
istoriji, više je svedok nego akter opredeljenja koje u ime naroda čini “dosuđena<br />
mu” nacionalna elita.<br />
849 Aleksandar Dugin na skupu na Pravnom fakultetu “Rusija i Balkan –<br />
pitanje saradnje i bezbednosti”, Glas javnosti,19. marta 2008
528
529<br />
Dodatak<br />
Helsinški Odbor u 2008.
530
531<br />
Šta smo ostvarili<br />
u 2008. godini<br />
U postavljanju prioriteta za 2008. godinu pošli smo od činjenice da svako<br />
ozbiljno bavljenje ljudskim pravima u Srbiji podrazumeva kontinuirano<br />
praćenje i analiziranje događaja, tendencija i faktora koji određuju<br />
re<strong>for</strong>mski potencijal zemlje, mogućnosti za njenu demokratsku tranziciju<br />
i “standardizaciju” javnog života, domete tranzicione pravde, spremnost<br />
političke elite da zemlju povede putem evroatlantskih integracija, i dominantnu<br />
klimu u društvu, uključujući tu i odnos prema svemu što je “drugo<br />
i drugačije” (u nacionalnom, političkom, verskom, itd. smislu). U tom kontekstu<br />
je naš Odbor tokom 2008. godine sarađivao sa raznim donatorskim<br />
organizacijama na tematskim projektima koji su odražavali našu ukupnu<br />
misiju i strategiju.<br />
Kao prvo – logički, mada ne i hronološki – napisali smo godišnji<br />
izveštaj za prethodnu godinu, koji je objavljen pod nazivom “Srbija u<br />
2007 – Samoizolacija: i realnost i cilj”. Uz podršku Švedskog helsinškog<br />
komiteta, u izveštaju smo, na preko 500 strana, dali prikaz sveukupne<br />
političke, društvene i ekonomske scene Srbije u 2007. U tom kontekstu<br />
smo istakli da poruke poput one da Srbija može biti partner EU “samo kao<br />
cela” ozbiljno dovode u pitanje opredeljenost elite za evropske integracije,<br />
dok optužbe protiv SAD i NATO da rade na fragmentaciji Srbije i stvaraju<br />
“lažnu državu”, protivljenje misiji EU na Kosovu, povlačenje ambasadora<br />
iz zemalja koje su priznale nezavisnost Kosova, pohvale upućene policiji<br />
nakon skandaloznog mitinga u Beogradu bez snažne i jasne osude nasilja<br />
i plačke na beogradskim ulicama opasno prete da polarizuju društvo. Tek<br />
nakon više meseci, u jesen 2008, ovaj je izveštaj – uobičajen već osam godina<br />
– poslužio kao izgovor za nezapamćenu, gotovo dvomesečnu kampanju<br />
diskreditacije Helsinškog odbora za njegove predsednice Sonje Biserko.<br />
Ova kampanja govora mržnje imala je i svoj “fizički” epilog 30. septembra<br />
2008. kada je grupa od stotinak ljudi – mahom sledbenika organizacije
532 srbija 2008 : dodatak helsinški odbor u 2008.<br />
pod nazivom 1389 – pokušala da upadne u kancelariju Helsinškog odbora,<br />
ali i simboličku kulminaciju 6. oktobra kada je u tabloidu Kurir osvanulo<br />
“otvoreno pismo” Milorada Ulemeka Legije, osuđenog za ubistvo premijera<br />
Zorana Đinđića i druge zločine, koji se time “uključio u polemiku” i<br />
stao u odbranu svoje “Crkve, vojske i svega što voli, ceni i poštuje…svega<br />
za šta je spreman da položi i svoj život”.<br />
U 2008. okončali smo osamnaestomesečni projekat “Jačanje multietničkog<br />
identiteta Vojvodine” koji je realizovan uz podršku EU – Delegacije<br />
Evropske komisije u Srbiji. Prilagođen potrebama mlađih generacija,<br />
projekat je imao za cilj da promoviše interkulturalno i međuetničko razumevanje,<br />
ojača ulogu civilnog društva u sprečavanju konflikata i afirmiše<br />
proaktivnu manjinsku politiku u izrazito etnički mešovitoj pokrajini kakva<br />
je Vojvodina. Takođe, želeli smo da ovaj projekat na najbolji mogući način<br />
iskoristi potencijal Vojvodine kao “najviše evropski orijentisanog” dela Srbije<br />
i multietničke ljudske resurse pokrajine radi bržeg uključivanja zemlje<br />
u Evropu. U tom kontekstu pomogli smo da se o<strong>for</strong>mi prvi multietnički<br />
“think tank” koji je – na četiri okrugla stola – pokušao da sugeriše jedan<br />
novi etno-kulturalni pristup različitosti, odnosno da predloži adekvatnija<br />
politička rešenja i re<strong>for</strong>mske strategije za pokrajinu. Ovo nastojanje rezultiralo<br />
je i edicijom pod nazivom “Multietnički identitet Vojvodine: izazovi u<br />
2007-2008”.<br />
Od februara 2008. i uz podršku Instituta za otvoreno društvo angažovani<br />
smo na osamnaestomesečnom projektu koji se realizuje pod zajedničkim<br />
nazivom “Institucije socijalne zaštite u Srbiji: podrška re<strong>for</strong>mskoj<br />
strategiji”. Ovaj složeni projekat obuhvata istraživanje i monitoring 15 institucija<br />
socijalne zaštite za smeštaj lica sa potrebama dugotrajne zaštite<br />
i nege: odraslih i dece sa raznim oblicima mentalnih poremećaja, dece<br />
bez roditeljskog staranja i/ili sa poremećajima u socijalnom ponašanju,<br />
osoba sa invaliditetom i starijih lica/gerijatrijskih pacijenata. Ovakva vrsta<br />
obuhvatnog terenskog rada – koju po prvi put sprovode timovi nezavisnih<br />
stručnjaka – trebalo bi istovremeno da odigra ulogu glasa civilnog<br />
društva protiv prekomerne ili neadekvatne institucionalizacije i nepoštovanja<br />
međunarodnih standarda u oblasti institucionalizacije sa jedne, a za<br />
veće oslanjanje na razne vrste pomoći ovim licima, koje se mogu pružiti u
Šta smo ostvarili u 2008. godini<br />
533<br />
okviru društvene zajednice sa druge. Projekat se realizuje u tri faze od kojih<br />
se svaka bavi jednom od pomenutih grupa institucionalizovanih lica i<br />
rezultira faktografskim, komparativnim izveštajima sa detaljnim preporukama<br />
nadležnim organima i odgovarajućim institucijama. Ovi izveštaji će<br />
biti prezentovani javnosti na tri konferencije za novinare, odnosno panel<br />
diskusije.<br />
Naša višegodišnja preokupacija položajem srpske zajednice na Kosovu,<br />
posebno srpskog stanovništva južno od Ibra, uobličena je i kroz<br />
osmomesečni projekat “Srpsko-srpski dijalog u srpskim enklavama na<br />
Kosovu”, koji je pomogao Fond Rockefeller Brothers. Naši timovi u kojima<br />
su bile i istaknute javne ličnosti boravili su u gotovo svim srpskim enklavama<br />
na Kosovu, razgovarali sa stanovništvom i nastojali da ohrabre<br />
lokalne Srbe da svoja <strong>ljudska</strong>, socijalno-ekonomska i politička <strong>prava</strong> ostvaruju<br />
kroz kosovske institucije umesto da ostaju na marginama kosovskog<br />
društva i budu instrumentalizovani za teritorijalne pretenzije zvaničnog<br />
Beograda. Sa druge strane, projekat je nastojao da senzibiliše kosovsku<br />
javnost o stvarnim problemima i strahovima sa kojima se suočava srpsko<br />
stanovništvo u enklavama, kao i o potrebi uspostavljanja najviših standarda<br />
zaštite manjina kao preduslova održivog društva. Rezultate projekta<br />
smo predstavili javnosti 15. septembra 2008. u Prištini i zabeležili u ediciji<br />
“Zaboravljeni svet: enklave na Kosovu”.<br />
“Omladinski” projekat “Priprema budućih lidera” koji je realizovan<br />
uz podršku Balkanskog fonda za demokratiju bio je logičan nastavak sličnog<br />
programa obuke za grupe mladih iz različitih etničkih zajedinica u<br />
Vojvodini. Projekat je rezultirao još jednim nukleusom od 57 potencijalnih,<br />
re<strong>for</strong>mskih lidera u izrazito višenacionalnoj sredini kakva je Vojvodina,<br />
mladih ljudi koji su savladali veštine mirnog prevladavanja sukoba,<br />
naučili kako da prepoznaju prepreke na putu Srbije ka EU i modernizaciji,<br />
razgovarali o karakteristikama “vizionarskog” liderstva, istorijskoj pozadini<br />
kosovskog pitanja i činjenicama vezanim za genocid u Srebrenici 1995<br />
i – konačno, ali ne najmanje važno – učvrstili saradnju sa vršnjacima u<br />
Srebrenici i time stvorili pretpostavke za širenje regionalne dimenzije ovakvih<br />
programa.
534 srbija 2008 : dodatak helsinški odbor u 2008.<br />
U 2008. smo uz podršku Ambasade Savezne Republike Nemačke u Beogradu<br />
započeli i rad na izdavačkom projektu pod zajedničkim naslovom<br />
“Otpor evropskoj opciji”. Nadamo se da će ovih sedam izdanja, koliko<br />
je planirano projektom, poslužiti kao korisan izvor istorijskih podataka<br />
i faktografske građe istraživačima ovdašnje scene, mlađoj generaciji građana<br />
Srbije i političarima koji treba zemlju da uvedu u Evropu. Dugoročni<br />
cilj projekta jeste da podstakne kritičko preispitivanje i javnu debatu o<br />
korenima politike Srbije u poslednje dve decenije i doprinese <strong>for</strong>mulisanju<br />
novog načina razmišljanja o budućnosti zemlje. Do sada smo javnosti<br />
predstavili “Etiku feminizma” Ksenije Anastasijević, “Čaršiju” Tomislava<br />
Ognjenovića, “Srpsku seljanku u prvoj polovini 20. veka” Momčila Isića i,<br />
sasvim nedavno, knjigu “Kakva ili kolika država” Olge Popović-Obradović.<br />
Povodom životnog i radnog jubileja dugodogišnjeg prijatelja i saradnika<br />
našeg Odbora, istoričarke dr Latinke Perović, objavili smo knjigu<br />
“Snaga lične odgovornosti”. Zahvaljujući podršci Fondacije “Heinrich Boell”<br />
štampali smo i drugo izdanje ove knjige koja je izazvala veliko interesovanje<br />
javnosti, kao i drugo izdanje dela Tomislava Ognjenovića.<br />
Ono što smo pre svega želeli da postignemo projektom “Jačanje identiteta<br />
Sandžaka” koji je realizovan uz podršku Ambasade SAD u Beogradu<br />
bilo je da pomognemo da se pokrene proces prevazilaženja animoziteta i<br />
nepoverenja u okviru same bošnjačke zajednice u Sandžaku, kao i između<br />
dve najveće etničke zajednice (Srba i Bošnjaka), koji će istovremeno osnažiti<br />
multietnički identitet regiona i njegovo oslanjanje na sopstvene snage,<br />
i potstaći ukupan potencijal za napredak. U tom cilju organizovali smo<br />
dvodnevnu konferenciju u Novom Pazaru (20-21. juni 2008) koja se, kroz<br />
sedam sesija, bavila specifičnim i urgentnim problemima regiona, okupila<br />
oko 60 ličnosti iz političkog, verskog i intelektualnog života Sandžaka, kao<br />
i predstavnike nevladinog sektora i mlade ljude. Transkript konferencije,<br />
zajedno sa osnovnim zaključcima i preporukama – sadržanim u uvodnoj<br />
analizi – objavljen je u knjizi “Sandžak: identitet u procepu starog i novog”.<br />
Kao što to već ukazuje sam naziv – “Uloga mađarske zajednice u Srbiji”<br />
– osnovni cilj projekta bio je da ukaže na ulogu i preokupacije najveće<br />
i najbolje organizavane manjinske zajednice u zemlji, kao i da mobiliše<br />
političke lidere, inteligenciju i druge istaknute ličnosti iz mađarske i srpske
Šta smo ostvarili u 2008. godini<br />
535<br />
zajednice u Vojvodini da udruže napore, znanje i ideje radi što bržeg uključenja<br />
Srbije u evropske integracije. Uz pomoć Ambasade Republike Mađarske<br />
u Beogradu, organizovali smo tri panela u Novom Sadu. Razgovori su,<br />
sa jedne strane, pokazali da i u okviru same mađarske zajednice postoje<br />
različita mišljenja o pitanju autonomije i mogućnosti zajednice da ubrza<br />
integraciju Srbije u EU. Sa druge strane, još jednom su potvrdili potrebu za<br />
većom komunikacijom dveju zajednica – srpske i mađarske – u oblastima<br />
preduzetništva i kulture, a ne samo na nivou političkih saveza.<br />
Od sredine 2008. godine naš Odbor ostvaruje aktivnosti i putem svoje<br />
kancelarije na Kosovu, i to zahvaljujući podršci Fonda za otvoreno društvo,<br />
Kosovo, i ambasada Norveške i Nemačke u Prištini. Od tada pa do kraja godine<br />
mahom smo bili angažovani na programu čiji bi naziv u slobodnom<br />
prevodu mogao glasiti “Lobiranje i pomoć za stanovništvo u enklavama”.<br />
Slično prethodnom projektu rada sa Srbima u enklavama na Kosovu,<br />
i ovaj program je koncipiran tako da im pomogne u prevazilaženju strahova<br />
od “spoljnog sveta”, komunikaciji i saradnji sa albanskim susedima i<br />
rešavanju neodložnih, životnih problema (povratak imovine, sloboda kretanja,<br />
bezbednost, nezaposlenost, zdravstvena zaštita, pristup fondovima,<br />
itd) kroz kosovske i međunarodne institucije. Program istovremeno treba<br />
da senzibiliše kosovske vlasti, Unmik i Eulex o koracima koji se moraju<br />
preduzeti u cilju funkcionisanja manjinske politike prema srpskim zajednicama<br />
u enklavama. Program se realizuje kroz terenski rad, ne<strong>for</strong>malne<br />
razgovore sa Srbima u enklavama, javne debate u Prištini, eksurzije koje<br />
se mahom organizuju za decu i žene iz enklava, aktivnosti za jačanje kapaciteta<br />
civilnog sektora, itd.<br />
Tokom cele 2008. godine radili smo na dugoročnom, regionalnom<br />
programu “Škole ljudskih <strong>prava</strong> za mlade”, koji se već tradicionalno realizuje<br />
uz podršku Norveškog helsinškog komiteta. Naš Odbor već godinama<br />
nastoji da osposobi što je moguće više mladih ljudi da prevladaju<br />
prošlost, prevaziđu etničke stereotipe i izrastu u moderne lidere. Program<br />
treninga za mlade u 2008 – kao i prethodnih godina – obuhvatao je, stoga,<br />
ne samo racionalno preispitivanje politika koje su dovele do rata i ratnih<br />
zločina počinjenih “u ime nacije” i koncepata koji još uvek stoje na putu<br />
demokratske legitimacije Srbije, već obuku o tranzicionim politikama i
536 srbija 2008 : dodatak helsinški odbor u 2008.<br />
savremenim međunarodnim normama i tendencijama. Samo tokom 2008.<br />
organizavali smo 4 desetodnevne “škole” za 160 mladih polaznika iz svih<br />
krajeva Srbije.<br />
Na kraju, ali ne najmanje važno, u 2008. smo nastavili sa izdavanjem<br />
našeg dvomesečnika “Helsinška povelja”, takođe zahvaljući podršci Norveškog<br />
helsinškog komiteta. U broju 115-116 (januar-februar 2008) Povelja<br />
je tematizovala proglašenja nezavisnosti Kosova i reakciju zvaničnog<br />
Beograda, dok je naredni dvobroj (117-118) koji je koincidirao sa 5. godišnjicom<br />
ubistva premijera Zorana Đinđića uglavom bio posvećen sećanju<br />
na njega i njegovo delo. Broj 119-120 Povelje (maj-juni 2008) pod nazivom<br />
“Građani porazili elitu” se logično fokusirao na ishod majskih parlamentarnih<br />
izbora, broj 121-122 (juli-avgust 2008) na hapšenje Radovana<br />
Karadžića, jednog od dvojice najozloglašenijih begunaca od haške pravde,<br />
peti dvobroj u 2008. (123-124, septembar-oktobar) izašao je iz štampe<br />
pod naslovom “U senci svetske finansijske krize” baveći se najaktuelnijom<br />
međunarodnom temom, ali i specifičnim problemima Srbije, dok je<br />
poslednji broj u prošloj kalendarskoj godini, br. 125-126 (novembar-decembar),<br />
objavio više tekstova sa referencama na događaj od globalnog<br />
značaja, kakav je bio izbor američkog predsednika Baraka Obame. Svi dvobroji<br />
Helsinške povelje integralno su dostupni na našem veb sajtu, zajedno<br />
sa prosečno 7 tekstova po svakom dvobroju na engleskom jeziku.