BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska
BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska
BOSNA. PODATCI O ZEMLJOPISU I POVIESTI ... - Matica hrvatska
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
USPOMENI<br />
I. FR. JUKIĆA<br />
PRVOGA BUDIOCA NARODNE SVIESTI<br />
u<br />
B O S N I.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
PREDGOVOR<br />
IVad mi je odbor „Matice Hrvatske" u srpnju ove godine<br />
povjerio, da napišem zemljopis i poviest Bosne za hrvatsko<br />
obćinstvo, najvećom se voljom prihvatili posla, i to tim<br />
radje, što je već punih sedam godina upravo Bosna bila<br />
najmilijim predmetom mojih privatnih studija. Naumili<br />
napisati djelo, gdje bi najveći trud uložio u samu poviest<br />
te liepe hrvatske zemlje, i to na temelju mnogobrojnih<br />
novijih izvora, što jih izdadoše Miklošić, Pucić, Šafafik,<br />
Theiner, Rački, Ljubić, Makušev i neki magjarski historici.<br />
Nadao sam se, da ću u ovom djelu koješta dopuniti, što<br />
bijaše nepoznato starijim piscem o Bosni, kanoti Schimeku,<br />
Engelu i Jukiću, a možda štogod i izpraviti, što su jednostrano<br />
shvatili neki noviji povjestnici, a napose Rus MajkoAL<br />
Ciela knjiga imala je iznositi 15 štampanih tabaka.<br />
Pišuć medjutim knjigu započeli geografijom, a ta se<br />
preko moje volje tako raztegnu, da mi napokon neostade<br />
ni vremena ni prostora za samu historiju. U toj me nevolji<br />
pomogne odbor „Matice Hrvatske" odredivši, da se<br />
za ovu godinu kano prvi svezak izdade samo zemljopis<br />
Bosne; a poviest Bosne da napišem nešto obsežnije za<br />
buduću godinu, te će se ovaj dio mojega rukopisa izdati<br />
kano drugi svezak djela o Bosni.<br />
Pri sastavljanju zemljopisa Bosne uzeli si za temelj<br />
slično djelce neumornoga franjevca I. Fr. Jukića, koje je<br />
doduše već pred četvrt stoljeća svj tlo ugledalo, ali ipak i<br />
danas još mnogo vriedi. Jukića izpravljah i dopunjivah
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
VIII -<br />
novijimi podatci stranih i domaćih putnika, te se tako moja<br />
knjiga može smatrati posve novim djelom, premda sam<br />
(ponajpače kod topografije) mnogo Jukićevih stvari upotriebio.<br />
Osobito nastojah, da fizikalni zemljopis i etnografiju<br />
sa statistikom nešto obsežnije razložim, ter si laskam, da<br />
je barem glede sistematike i točnosti moja knjiga nešto<br />
bolja od svih starijih i novih priručnih knjiga o Bosni.<br />
Kod fizikalnoga diela pomagala su mi ova gospoda: prof,<br />
dr. Bohuslav Jiruš, koj je napisao cielo poglavje o flori;<br />
profesor Spiro Brusina, koj je izpravio i znatno dopunio<br />
poglavje o fauni; zatim profesor Mijo Kišpatić, koj je<br />
sastavio geologijski pregled Bosne i Hercegovine. Znatno<br />
mi je pomogao takodjer g. podžupanijski tajnik Radoslav<br />
Lopašić, ustupivši mi iz svoje bogate sbirke mnogo<br />
podataka o Bihaću i Turskoj Hrvatskoj. Svoj ovoj velecienjenoj<br />
gospodi budi najsrdačnija hvala, što su svojim!<br />
liepimi prinosi vriednost moje knjige znatno podigli.<br />
Kad bih potanko razlagao, kako i što sam radio<br />
pišuć ovaj zemljopis, predgovor bi moj bio suviše omašan.<br />
Volim zato nabrojiti glavnije knjige i razprave, koje su<br />
pisane o geografiji Bosne, a od kojih je meni većina, u koliko<br />
sam ih mogao to iz javnih to iz privatnih ovdašnjih<br />
biblioteka dobiti, služila kao izvori za ovo djelo. Evo jih:<br />
Anonymus (Rodoljub): Iz „Opisa Rosne i Hercegovine". Glasnik srbskog<br />
učenog družtva XX. (1866) 265—404; XXI. (1867) 289-359;<br />
XXII. (1867) 1—47.<br />
Ascherson Paulus et Kanitz Augustus: Catalogus Cormophytorum<br />
et Anthophytorum Serbiae, Bosniae, Hercegovinae, Montis Scodri,<br />
Albaniae hucusque cognitorum. (Melleklet a Magyar Novenytani<br />
Lapokhoz). Claudiopoli 1877. 8°.<br />
Blau Otto: Politische Statistik Bosniens. (Preussisches Handelsarclriv<br />
1865. I. 486 ff.)<br />
Blau Otto: Handels - Verhaltnisse Rosniens im J. 1866. (Preussisches<br />
Handelsarchiv 1867. II. 159. ff.)<br />
Blau Otto: Berichte tiber romische Alterthiimer in Bosnien I. II. III.<br />
(Monatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften 1866 December,<br />
1867 November und 1870 Juli.)
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
- IX -<br />
Blau Otto: Jahresbericht iiber Bosnien. (Preussisches Handelsarchiv 1868.<br />
I. 611.)<br />
Blau Otto: Ueber den Handelsverkehr in der Possawina. (Preussisches<br />
Handelsarchiv 1869. II. 419 ff.)<br />
Blau Otto: Ueber den Ackerbau in Bosnien. (Annalen der Landwirthschaft<br />
1869. Heft 2, 3.)<br />
Blau Otto: Handel Bosniens iin Jahre 1869. (Preussisches Handelsarchiv<br />
1870. I. 259 & II. 382.)<br />
Blau Otto: Reisen in Bosnien und der Herzegowina. Topographische und<br />
pflanzen - geographische Aufzeichnungen. Berlin 1877. 8°. Mit einer<br />
Karte.<br />
Boue Ami: La Turquie d' Europe. Paris. 1840. 8°. 4 Vol.<br />
Boue A. : Recueil d' itineraires dans la Turquie d' Europe. Vienne 1854.<br />
8°. 2 Vol.<br />
Boue A. : Quelques mots sur 1' ethnographic de la Turquie d' Europe avec<br />
des notes sur la configuration et la delimitation de la Bosnie et de<br />
1' Herzegovine. Jedna karta. (Memoires de la Soc. de geogr. de Geneve<br />
II. Tom. pp. 85—137).<br />
Boue A.: Essai sur les limites des provinces de la Turquie d' Europe.<br />
(Memoires et Bulletin de la Soc. de Geogr. de Geneve, T. III. L. II.<br />
Geneve 1863.)<br />
Boue A.: Geologie der europ. Tiirkei, besonders des slavischen Theiles.<br />
Sitz.-Ber. der k. Akademie der Wissenschaften in Wien XLIX. 1864.<br />
Boue A.: Mineralogisch - geognostisches Detail iiber einige meiner Reiserouten<br />
in der europaischen Tiirkei. Mit drei Karten. Wien, Gerold<br />
1870. 8°. (Aus den Sitzungs-Berichten der k. Akademie der Wissenschaften.)<br />
Boue A.: Note sur les frontieres de la Bosnie, de 1' Herzegovine et du<br />
Montenegro. Excursion au Kom et au Dormitor. (Le Globe, journal<br />
geogr. XIII. 1874—5, livr 1 & 2, p. 17—22).<br />
Božić Kl.: Slike iz Bosne. (Vienac 1869., br. 26., 27. i 28.)<br />
Conrad A.: Bosnien mit Bezug auf seine Mineralschatze. (Mittheilungen<br />
der k. k. geogr. Gesellschaft in Wien N. F. 3. Nro. 5. SS. 219 — 228.)<br />
Dragančic A. v.: Banjaluka und Bihać in Bosnien. Skizze. (Mittheilungen<br />
der k. k. geographischen Gesellschaft. Wien. N. F. 3. 1870. Nro. 6.<br />
SS. 265—270).<br />
Evans A.: Through Bosnia and the Herzegovina on foot during the Insurrection,<br />
August and September 1875. London 1876. 8°.<br />
Geiger und Lebret: Studien iiber Bosnien und die bosnischen Bahnen.<br />
(Separatabdruck aus der „Wiener Allg. Bauzeitung" 1873), mit einer<br />
Karte 1 : 1,000.000.<br />
Hil fer ding A.: Bosnia, Hercegovina i staraja Serbija. St. Petersburg<br />
1859. 8 .<br />
Institut, k. k. mili tar- geographis ches, in Wien: Generalkarte von<br />
Bosnien, Hercegovina, Serbien und Montenegro. 12 Bl. 1 ; 300.000.<br />
Wien, Artaria, 1876.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
- X -<br />
Jaxa • Dembicki I. v.: Der westliche Theil von Bosni en, ethnographisehhandelspolitisclie<br />
Skizze. (Mittheilungen der k. k. geographisclien Gesellschaft<br />
in Wien. N. F. 3. Nro. 4. SS. 16 2—176).<br />
Jukić I. F.: Putovanje po Bosni g. 1843. Kolo, knjiga V., str. 3 — 23,<br />
Jukić I. Fr. Banjalučanin (Bošnjak Slavoljub) : Bosanski prijatelj. Četiri<br />
svezka. U Zagrebu 1850, 1851, 1861 i u vojn. Sisku 1870. 8°.<br />
Jukić I. Fr. (Bošnjak Slavoljub): Zemljopis i poviestniea Bosne, Zagreb<br />
1851. 8°.<br />
K : Ženitbeni običaji u Bosni. („Vienac" 1870 br. : 25, 26, 27).<br />
K....: Struk i haljine bosanske djevojke. („Vienac" 1870, br. 34).<br />
K....: Haljine seljanske djevojke u Bosni. („Vienac" 1870 br. 35.)<br />
K . . . . : Crtica iz života bosanskoga. („Vienac" 1871 br. 4.)<br />
K.... : „Otci" kraljevstva bosanskoga. (..Vienac" 1871 br. 22.)<br />
Kaznačić A.: Bosnia, Herzegovina e Croazia-turca. Žara 1862. 8°.<br />
Kiepert H. : Generalkarte der europaisehen Turkei. 4 Blatt.<br />
Kosanovie Sava: Srpske starine u Bosni. Glasnik srpskog učenog društva<br />
XXIX. (1871) p. 158 — 189; XXXVIII. (1873) p. 141—193.<br />
Kovačević T. : Opis Bosne i Hercegovine. Beograd 1865. 8°.<br />
Kukuljević-Sakcinski Ivan: Putovanje po Bosni. U Zagrebu 1858. 8".<br />
Lastrić (Pliilippus ab Occhievia). Epitome vetustatum Bosnensis provinciae.<br />
Anconae 1776. 4°.<br />
Matković Petar: Bosanske stupnjevine. (Rad jugoslavenske Akademije.<br />
XXIII. 1873, p. 43—74.).<br />
Maurer Fr.: Pflanzenbilder aus Bosnien. (Ausland 1869. Nr. 26.)<br />
Maurer Franz: Mittheilungen aus Bosnien. Die Zigeuner Bosniens. (Ausland<br />
1870, br. 2.)<br />
Maurer Fr. : Eine Reise dureb Bosnien, die Saveliinder und Ungarn. Mit<br />
einer Karte von H. Kiepert. Berlin 1870. 8".<br />
(Mažuranić Matija.) Pogled u Bosnu. U Zagrebu 1842. 8°.<br />
Mollendorf Otto: Beitrage zur Fauna Bosniens. Gorlitz 1873. 8°.<br />
Nedić Martin: Starine bosanske. Arkiv IV. 1857 p. 142—162.<br />
Novaković Stojan: Topografski rječnik uz „Opis Bosne i Hercegovine".<br />
Glasnik srpskog učenog društva XXII. (186 7) str. 47—67.<br />
Pantoczek Josip: Adnotationes ad floram et faunam Hercegovinae, Crnagorae<br />
et Dalmatiae. Posonii 1874. 8°.<br />
Petermann A.: Karte der europaisehen Turkei. Massstab 1 :2,500.000.<br />
Petranovie Bogoljub: Običaji srpskog naroda u Bosni. Glasnik srpskog<br />
učenog društva XXVIII. (1870), pag. 176 — 228; XXIX. (1871),<br />
pag. 237—256. XXX. (1871), pag. 313 — 361.<br />
Robert Cyprian: Die Slaven der Turkei, oder die Montenegriner, Serbier,<br />
Bosniaken, Albanesen und Bulgaren, ihre Krafte und Mittel, ihr<br />
Streben und ilir politischer Fortschritt. Dresden und Leipzig 1844.<br />
8". 2 Bande.<br />
Roskiewicz J.: Karte von Bosnien und Herzegovina. Wien 1865. Massstab<br />
: 1 : 400.000. 4. Blatt.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
XI -<br />
Roskiewicz J.: Studien uber Bosnien und Herzegovina. Mit eilf Abbildungen<br />
in Holzschnitt und einer lithographirten Karte. Leipzig und<br />
Wien 1868. 8°.<br />
Rousseau: Gćographie generale đe la Bosnie et de 1' Herzegovine. (Bulletin<br />
de la Societe de Geographie 1868.)<br />
Sainte Marie E. de: L' Herzegovine, etude geographique, historique<br />
et statistique. Paris 1875. 8°.<br />
Sainte Marie E. de: Description du cours de la Miliaska et de la vallee<br />
de Serajevo. (Bulletin de la Soc. de geogr. de Paris, August 1875,<br />
p. 184^-199).<br />
Sax Carl: Skizzen uber die Bewohner Bosniens. (Mittheilungen der geographischen<br />
Gesellschaft in Wien. Jahrgang VII. 1863, p. 93).<br />
Sax Carl: Reise von Serajevo nach dern Durmitor und durch die mittlere<br />
Herzegowina. Mit einer Karte. (Mittheilungen der k. k. geogr. Gesellschaft<br />
in Wien. N. F. 3. 1870. Nro. 3. SS. 97—115.)<br />
Sax Carl: Die Strassen Bosniens und der Herzegowina. (Mittheilungen der<br />
k. k. geographisehen Gesellschaft in Wien 1869, p. 352.)<br />
Scheda J. v.: Karte von Bosnien, Herzegowina und Albanien. Wien, Artaria.<br />
1875.<br />
Schematismus ahnae missionariae provinciae Bosnae Argentinac ordinis<br />
Fratrum minorum pro anno 1877.<br />
Schematismus topogratico - historicus custodiae provincialis et vicariatus<br />
apostolici in Hercegovina pro anno 1873.<br />
Schematismus Dioceseos Rachusinae pro anno 1878.<br />
(Sendtner): Reise nach Bosnien, von einem botanischen Reisenden. Ausland<br />
1848.<br />
Senđtner: Ueber die Natur-Verhaltnisse Bosniens. Ausland 1819, (Vidi<br />
Regensb. Flora 1849.)<br />
Srbsko-dalmatinski magazin: IT tečajih od g. 1841. —1850. članci<br />
i putopisi, sastavljeni I. Fr. Jukićem i I. Pamučinom.<br />
Sterneck H.: Geographische Verhaltnisse, Communicationen und das Reisen<br />
in Bosnien , Herzegowina und Nord-Montenegro. Mit einer Karte. Wien<br />
1877. 8°.<br />
Sestak J. F. u. Fr. v. Scherb: Militarische Beschreibung des Paschaliks<br />
Herzegowina und des Fiirstenthumes Crnagora. Mit einer Karte.<br />
Wien 1862. 8°.<br />
Thoemmel Gf.: Geschichtliche, politische und topographisch - statistische<br />
Beschreibung des Vilajet Bosnien, đ. i. das eigentliche Bosnien, nebst<br />
Tiirkisch-Kroatien, der Hercegowina und Rascien. Wien 1867. 8°.<br />
Thomson G.: L' Herzegovine. Geographie. Histoire politique et inilitaire<br />
des populations rćvoltees. Paris 1875. 8".<br />
Tomić* Eugen Josip: Ženitbeni običaji muhamedovskih Hrvata u Bosnoj.<br />
(„Vienac" 1870, br. 8 i 9.)<br />
Yriarte Ch.: Bosnie et Herzegovine, souvenirs de voyage pendant l' insurrection.<br />
Paris 1876. 8°.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
- XII —<br />
Na posljedku još mi je kazati, da je priložene dvie<br />
geografske karte nacrtao poznati kartograf, gosp. Karlo<br />
Herdliczka, c. k. kapetan kod krajiške uprave. Koliko<br />
ga je truda stalo , da sastavi ovako liepe i točne karte,<br />
moći će svatko prosuditi, koj znade, kako je Bosna dosele<br />
upravo u tom obziru slabo poznata.<br />
Još jedno. U ovoj knjizi rabim izključivo ime hrvatsko<br />
, i to s toga, što nevolim nazivu: hrvatsko-srbskomu.<br />
UzČita li ovu knjigu koj Hrvat, kojemu je milije<br />
ime srbsko, neka pomisli, da su Hrvat i Srbin dva imena<br />
za jedan te isti narod i neka nimalo nezazire, što je meni<br />
kano rodjenomu Hrvatu milije ime hrvatsko.<br />
U Zagrebu. 10. prosinca 1878.<br />
V. K.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
GDJE JE<br />
ŠTO?<br />
I. Fizikalni zemljopis.<br />
Strana<br />
I. Položaj, niedje, veličina i sastavine 3<br />
II. Gore, ravnice i nizine 6<br />
A. Planine i gore —<br />
1. Eazvodno gorje 8<br />
2. Sjeverne grane 11<br />
3. Jugo-zapadne grane 15<br />
4. Iztočne grane 17<br />
B. Doline i visoke ravnice 18<br />
C. Nizine 27<br />
III. G eo 1 ogi j s k i o d n o š aj i 28<br />
1. Azojska i paleozojska doba —<br />
2. Mezozojska doba 29<br />
3. Neozojska doba 32<br />
4. Eruptivno kamenje 33<br />
IV. Rudstvo 34<br />
V. Vod e 38<br />
A. Vrela<br />
B. Rieke 40<br />
B'eke područja crnomorskoga —<br />
1. Sava —<br />
2. Ibar 50<br />
Kieke područja jadranskoga mora 51<br />
Neretva —<br />
C. Jezera i močvare 53<br />
IV.Podnebje 55<br />
VII. Bilje Bosne i Hercegovi ne 58<br />
VIII. Životinje a Bosni i Hercegovini... 64<br />
II. Etnografija i statistika.<br />
I. Žitelji Bosne i Hercegovine u obee 71<br />
II. Hrvati 74<br />
1. Jezik, običaji i narodne, predaje —<br />
2. Obća karakteristika bosanskih Hrvata 78<br />
3. Vjerski odnošaji 84
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
- XIV —<br />
Strana<br />
A. Mubamedovski Hrvati ili Turci —<br />
B. Kršćanski Hrvati ili Vlasi 92<br />
a) Katolički Hrvati ili Latini 94<br />
b) Grčko-iztočni Hrvati ili pravoslavni 99<br />
4. Socijalno-politički odnošaji 104<br />
a) Gospodari — Turci 105<br />
b) Kmetovi — raja 107<br />
III. Arbanasi, Cigani, Zidovi, Osmanlije 111<br />
1. Arbanasi (Seipetari) —<br />
2. Cigani 114<br />
3. Zidovi (Jahudije) : ■—<br />
4. Osmanlije i stranci 115<br />
IV. F i z i cn a k u 11 ur a 117<br />
A. Sirovine (sirovi proizvodi) —<br />
1. Poljsko gospodarstvo i šumarstvo —<br />
2. Stočarstvo 121<br />
3 Eudarstvo 123<br />
B. Obrtnost 124<br />
1. Kovinske obrtnine —<br />
2. Kožarske obrtnine 125<br />
3. Tkanine i srodne obrtnine<br />
C. Trgovina 126<br />
1. Najglavnija tržišta i pregled bosanske trgovine —<br />
2. Izvozna trgovina 130<br />
3. Uvozna trgovina 231<br />
D. Prometala i pomagala trgovini —<br />
1. Željeznice 132<br />
2. Ceste i putevi —<br />
3. Novac, mjere i utezi 134<br />
4. Pošte i brzojavi —<br />
V. Duševna kultura 135<br />
A. Crkvena uprava —<br />
1. Muhamedovska crkva 136<br />
2. Katolička crkva 136<br />
3. Grčko-iztočna crkva 137<br />
B. Škole 138<br />
1. Muhamedovske škole —<br />
2. Katoličke škole 140<br />
3. Grčko-iztočne škole 141<br />
III. Topografija (mjestopis).<br />
I. Bosna 145<br />
1. Sarajevsko okružje —<br />
2. Travanjsko okružje 158<br />
3. Zvorničko okružje 172<br />
4. Banjalučko okružje 177
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
- XV -<br />
Strana<br />
II. Turska Hrvatska 184<br />
Bihaćko okružje —■<br />
III. H e r e e g o v i n a 193<br />
Mostarsko okružje • —<br />
IV. Stara Srbija 210<br />
Novopazarsko okružje —<br />
Popis imena 215<br />
Slike:<br />
1. Sarajevo —<br />
2. Travnik<br />
3. Jajce —<br />
4. Zvornik<br />
5. Mostar<br />
6. Most na Miljacki u Sarajevu • 147<br />
7. Ključ 189<br />
8. Most na Neretvi u Mostaru 195<br />
9. Varoš i tvrdja Nikšić 205<br />
"'W"
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
I.<br />
FIZIKALNI ZEMLJOPIS.<br />
V. K 1 a ii , Bo3na. 1
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
I. Položaj, medje, veličina i sastavine.<br />
JDosna i Hercegovina prostiru se na zapadnoj strani poluotoka balkanskoga,<br />
i to od 42° 40' do 45° 15' sjeverne širine, te od 33° 22'<br />
do 38° 45' iztočne dužine. Udaljenost od Mitrovice do Bihaća broji<br />
52 zemljopisne milje, a od Nikšića (Onogošta) do Broda 38 zem.<br />
milja. Bosna nedopire nigdje do mora; Hercegovinu naprotiv spajaju<br />
dva uzka komada zemlje sa jadranskim morem. Jesu to: dolina S u t o-<br />
r i n a i rt K1 e k u zalievu neretvanskom. Sutorina se pruža do Boke<br />
Kotorske i dieli kotorski kraj Dalmacije od dubrovačkoga. Rt Klek<br />
opet pružio se u zalievu Neretvanskom, izmedju drage Stonske i<br />
zatona Kleka," te tuj je hercegovačko primorje dugo 1 milju (7*4 JL).<br />
Bosnu i Hercegovinu okružuju na sjeveru Slavonija i Hrvatska,<br />
na zapadu Hrvatska i Dalmacija, na iztoku Srbija, a na jugu Stara<br />
Srbija, Arbanaska i Crnagora.<br />
Medje jesu ove. Na sjeveru: Glina od Maljevca do Kamena<br />
(Staro selo), zatim suha medja do Topole na Uni, iza toga Una do<br />
utoka u Savu kod Jasenovca, i napokon Sava do ulieva Drine u<br />
Savu (kod Rače). Na iztoku prema Srbiji: najprije rieka Drina<br />
do blizu Zvornika, zatim suha medja na desnoj strani Drine (okolica<br />
Sakara) i to od Crvenih stiena i Vlaške njive na Jezdinu, Batinske<br />
njive i Radalju kod Drine; ') odavle je opet medjom sama Drina do<br />
utoka Zepe (8 sati niže Višegrada), a zatim sliedi suha medja na<br />
desnoj obali Drine u duljini od 16 sati. Medjašnje točke označuju<br />
tuj karaule i čardaci na planinah (Stolac planina). Kasnije je opet<br />
medjom rieka Uvac i to jedan sat prije svoga utoka u Lim kod<br />
Prieboja počamši pa kroz 10 sati, a iza toga sliedi suha medja preko<br />
planina Murtenice, Mučnja, Javora i Golije sve do utoka Raške u<br />
Ibar. Sada je medjom rieka Ibar do mjesta Jarenje, zatim gorski<br />
obronci na desnoj strani doline Ibarske (prema vilajetu Kosovskom)<br />
sve do Sitnice, koja tuj dva sata na jugoiztoku od Mitrovice<br />
1) Mirom berlinskim pripađe Sakar i Mali Zvornik Srbiji, te je sada i<br />
tuj rieka Drina naravna medja Srbiji i Bosni.<br />
*
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
4<br />
u Bosnu ulazi. Na jugu prostire se od Sitnice suha medja 2 do 3<br />
sata Ibru na jugu, prelazi preko sljemena Mokre planine, zatim se<br />
hvata Kruševice planine, a odavle se stere do mjesta Bioci na rieci<br />
Limu. Zatim ide medja uz rieku Lim do utoka Vranjuštice u Lim<br />
kod mjesta Sekulare, koje čini tromedju (triplex confinium) izmedju<br />
Arbanaske, Crnegore i Bosne. Od Sekulara najprije se drži medja<br />
potoka Vranjuštice sve do njegova izvora, iza toga prostire se na<br />
desnoj obali potoka Bistrice i to do jezera Cičkoga (Siskoga). 1 ) Tuj<br />
kreće medja na jug, obuhvaća okoliš Kolašina, hvata se sljemena<br />
planina Sinjavine i Vojnika, a od Vojnika stere se ravno prema jugu<br />
sve do ponora Zete na Nikšićkom polju. Od ponora Zete pruža se<br />
istom riekom i pritokom joj Maticom do Slanskoga polja, zatim se<br />
hvata planina Kite, Pomeljenika, Ilinoga brda kod grada Klobuka,<br />
Jastrebice i svršuje se Vučjim zubom, koj je tromedjom (triplex confinium)<br />
Dalmaciji, Bosni (Hercegovini) i Crnoj gori. Iza Vučjega zuba<br />
stere se medja planinom Orjenom, a od Mokrina pruža se dolina<br />
Sutorina ća do Boke Kotorske. Na zapadu prema Dalmaciji i<br />
Hrvatskoj: ponajprije dubrovačke gore (Debeli brieg, Drien i t. d.)<br />
sve do Imotice, zatim jadransko more (Stonska draga) u duljini od<br />
jedne milje od Imotice do blizu Slivna, iza toga suha medja kraj<br />
Metkovića ter Vrgorcu i Imotskomu na iztoku, Dinarske planine (Prolog,<br />
vrh Dinara). Od vrha Dinare suha je medja do raštela Graba,<br />
koje je tromedjom Dalmaciji, Bosni i Hrvatskoj. Iza Graba hvata se<br />
1) Mirom berlinskim dobila je Crna gora dio južne Hercegovine, pa su se<br />
s toga i medje obijuh zemalja promienile.<br />
Nova medja Hercegovine prema Crnoj gori, i to od Ilinoga brda do<br />
jezera Cičkoga (Ciškoga, Siskoga), jest ova : „Crta, koja počima kod<br />
Ilinog brda na sjeveru Klobuka spušta se k Trebinjšćici kod Grančareva,<br />
koje ostaje Hercegovini, zatim ide uz Trebinjšćicu do točke, koja<br />
leži jedan kilometar izpod usca Cepelice, odatle se diže najkraćim pravcem<br />
do visina, koje omedjašuju Trebinjšćicu. Medja kreće se zatim<br />
prema Pilatovi, ostavljajuć to selo Crnoj gori, a onda ide uzduž visina<br />
pravcem sjevernim, — pri čem se, koliko je moguće, udaljuje 6 ^m.<br />
iztočno od ceste Bilek-Korito-Gačko, — sve do Keruuma, ležećeg medju<br />
Somine planinom i brdom Kurilo, odatle kreće se na iztok preko Vratkovića,<br />
koje selo ostaje Hercegovini, do brda Orline. Pdčimajuć opet<br />
od te točke i ostavljajuć Ravno Crnoj gori ide sjeveroiztočno, prelazi<br />
vrhunce Lebršnika i Volujaka, zatim silazi najkraćim putem k Pivu,<br />
koju presieca (izpod Huma), i đostigava medju Crkvicom i Nedvinom<br />
rieku Taru. Zatim ide medja uz Taru do Cičkoga jezera, gdje se sastaje<br />
sa starom medjom."
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
_ 5 —<br />
medja potoka Butišnice, a zatim rieke Une do razvaljenoga samostana<br />
Rmanje; poslije je opet suha medja do Zavalja, napokon je<br />
medjom Korana do Sturlića, a iza nje je opet suha medja do Maljevca.<br />
Bosna i Hercegovina nisu dosele nikako još izmjerene, s toga<br />
nemožemo pravo ni znati, koliko površine zapremaju; nu sravnivši<br />
podatke raznih pisaca o tih zemljan možemo kazati, da obie pokrajine<br />
broje po prilici 1130 □ milja ili 622 □ myriam.<br />
Današnja Bosna medjutim sastavljena je od više česti, koje nisu<br />
uvieke na nju spadale. Tako je sva sjevero-zapadna Bosna od hrvatskodalmatinske<br />
medje pa do Vrbasa cjeloviti dio stare kraljevine hrvatske,<br />
te se i danas još zove Turska Hrvatska ili Krajina bosanska.<br />
U ovom kraju bijahu nekoč župe hrvatske: hlievanjska (oko Lievna),<br />
vezentska i plivanjska (oko Jajca), dočim se u kasnije vrieme spominju<br />
tuj župe: sanska i vrbaška. Isto tako nije na Bosnu opadao<br />
prije onaj prediel, koji je stisnut medju Srbiju i Crnu goru, t. j.<br />
današnji sandžak Novopazarski. Ovaj dio bio je odvajkada dio Stare<br />
Srbije ili Raše, te je tek g. 1817. pridružen vilajetu bosanskomu.<br />
Prava ili historijska Bosna obsiže dakle samo onaj dio današnjega<br />
vilajeta bosanskoga, koj se prostire medju Vrbasom, Savom, Drinom<br />
i razvodnimi gorami na jugu.<br />
Da vidimo, koliko prostora zapremaju pojedine te sastavine Bosne:<br />
Prava Bosna broji oko<br />
550 Q zem. milja<br />
Turska Hrvatska 200 „ „ _<br />
Stara Srbija (Novi pazar) 140 „ „ „<br />
Hercegovina 240 „ „ „<br />
Ukupno... 1130 Q zem. milja<br />
U starih knjigah (a i u narodu još danas) zovu se pojedini<br />
predieli bosanski raznimi imeni. U poveljah spominje se banovina<br />
Soli (oko rieke Spreče u sjeveroiztočnoj Bosni), zatim banovina<br />
U šora (na istoimenoj rieci), nadalje Rani a, t. j. kraj oko rieke<br />
Rame izpod planine Raduše. U Hercegovini nalazimo u staro doba<br />
kneževine: Hum ili Zahumje (današnja sjeverna Hercegovina i<br />
dalmatinsko primorje od Neretve do Dubrovnika), Travunju (okoliš<br />
današnjega Trebinja) i zatim Podgorje (zemlja naokolo Nikšićkoga<br />
polja). U Staroj Srbiji zvao se je okoliš grada Sjenice Stari Vlah,<br />
te se je to ime sve do danas u narodu uzdržalo.<br />
U narodu čuju se još i ova imena: Posavina (zemlja nuz<br />
Savu), Podrinje (zemlja uz Drinu), zatim: Skoplje, Kupres,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 6 —<br />
Duvno, Glasinci i t. d. za omanje prediele. U južnoj Hercegovini<br />
napokon zovu pojedine prediele po plemenih, koja ondje prebivaju,<br />
n. pr. Banjani, Nikšići, Drobnjaci, Vasojevići i t. d.<br />
„Bosna i Hercegovina okružene su sa svih strana srodnimi plemeni:<br />
sa sjevera i zapada Hrvati, sa iztoka Srbi i Crnogorci. Osobito hrvatske<br />
zemlje: Slavonija, Hrvatska i Dalmacija zagrlile su Bosnu i Hercegovinu<br />
tako, da bez njih živjeti nemogu. Dalmacija jih spaja sa jadranskim morem,<br />
a Hrvatska i Slavonija sa srednjom Evropom (Podunavljem). Nasuprot<br />
opet treba hrvatskim zemljani Bosne i Hercegovine. Dalmacija može samo<br />
uz Bosnu procvasti, jer Bosna jest upravo „zagorje" za dalmatinsko primorje.<br />
Bez Bosne i Hercegovine bile bi nadalje hrvatske zemlje razdvojene i otudjene,<br />
kao sto su dosele bile. Preko Bosne vodili su već za Rimljana putevi,<br />
što su spajali Posavlje sa jadranskim morem; opet kroz istu Bosnu<br />
prolaziti će ceste i željeznice, koje će spojiti i ujediniti Hrvatsku i Slavoniju<br />
sa hrvatskom Dalmacijom. Već sam geografski položaj kaže, da Bosni i<br />
Hercegovini sviće budućnost na zapadu uz jednokrvnu braću hrvatsku."<br />
II. Gore, ravnice i nizine.<br />
Već prvi pogled na kartu kaže, da su Bosna i Hercegovina<br />
sasvim gorovite zemlje. Nizina ima u njih malo, i to samo u najdolnjem<br />
toku nekojih rieka. Najznatnija je nizina Posavina, koja<br />
se prostire na desnoj obali Save i kojom protiču rieke bosanske:<br />
Vrbas, Bosna i Drina. Osim Posavine i nizine oko dolnje Neretve sva<br />
je ostala zemlja izpunjena gorami i visokimi ravnicami. Govoreć dakle<br />
ob orografiji bosanskoj, razdieliti ćemo ovo poglavje na troje: najprije<br />
pregledat ćemo planine, zatim visoke ravnice, napokon nizine.<br />
A. Planine i gore.<br />
Motreć bosansko-hercegovačko goro vije, čini se nam u prvi<br />
mah, da je to gorje prilično ogromnoj mreži i da se neda sustavno<br />
poredati. Nu proučavajuć zemlju pobliže, razabiremo sred nebrojenih<br />
kosa i sklopova jedan središnji planinski pojas, koj priliči krtorovini,<br />
prostirućoj se preko poljskih brazda. Ovaj planinski pojas prostire<br />
se najprije od Dinarskih planina na iztok prema Sarajevu, tuj skreće<br />
tvoreć kut prema jugoiztoku, te se svršuje visokimi planinami na<br />
medji crnogorskoj (Vojnikom). Motreć dulje to gorje, vidimo, da<br />
na njem izviru sve veće bosanske i hercegovačke rieke, te da jedne<br />
struje prema sjeveru k Savi (dotično Dunavu), a druge prema jugozapadu<br />
u jadransko more. Nadalje vidimo, da se u tom gorskom<br />
lancu uzdižu najviši vrhunci Bosne i Hercegovine. Ovaj dakle planinski<br />
pojas jest razvodno gorje, jer razstavlja rieke crnomorske
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
_ 7 —<br />
od jadranskih; a i glavno gorje, jer se u njem uzdižu najviši<br />
vrhunci obih zemalja.<br />
Razvodno gorje bosansko-hercegovačko razstavlja takodjer pravu<br />
Bosnu od Hercegovine i Novopazarskoga pašaluka; ono je gorski<br />
bedem, koji dieli tri glavne česti prijašnjega vilajeta bosanskoga. Sto<br />
je god ovomu razvodju na sjeveru, spada na Bosnu i na crno more,<br />
a što je razvodnomu gorju na zapadu i na jugu, spada na Hercegovinu.<br />
Što je pako tomu gorju na iztoku, spada ponajvećim dielom<br />
na novopazarski pašaluk.<br />
Sa razvodnoga gorja pružaju se na sve strane pojedine grane,<br />
koje izpunjuju Bosnu i Hercegovinu. One grane, koje se odvajaju<br />
na sjeveru i stem se Bosnom, šire se pravcem sjevernim i donekle<br />
sjeveroiztočnim, izpunjuju prostor izmedju glavnih rieka: Une, Vrbasa,<br />
Bosne i Drine, postaju sve niže i niže, čim se više primiču Savi, te<br />
se napokon nizkim humljem gube u nizini Posavini. Grane opet,<br />
koje se odvajaju na jugu i zapadu, ter se steru Hercegovinom, imaju<br />
pravac različit: i to one grane, koje se odieljuju na jugu, šire se<br />
pravcem od sjevero-zapada prema jugo-iztoku i to smjerom obala, jadranskoga<br />
mora; a one grane, koje se odvajaju na zapadu, teku od<br />
jugo-iztoka prema sjevero-zapadu takodjer pravcem obala jadranskoga<br />
mora. Jedne i druge grane sastaju se kod rieke Neretve, ter ciela<br />
Hercegovina priliči po tom ogromnoj kotlini, a Bosna<br />
s t u p nj e v i n i. U novopazarskom pašaluku napokon prostiru se grane<br />
različitim smjerom.<br />
Grane dakle, što se sa razvodnoga gorja spuštaju u Bosnu i<br />
Hercegovinu, teku različitim pravcem; bosanske grane teku sjeverno<br />
i tvore stupnjevine, a hercegovačke prostiru se uzporedo sa obalami<br />
jadranskoga mora i zatvaraju kotlinu rieke Neretve. Nu i drugim<br />
razlikuju se bosanske grane od hercegovačkih. Bosanske grane priliče<br />
više kosam, a hercegovačke više gorskim gomilam, izmedju kojih se<br />
prostiru, kotline (ublovi) i visoke ravnice. I po geognostičkoj sastavini<br />
razlikuju se jedne i druge grane. Bosanske grane sastoje koje<br />
od najstarijih formacija, koje od tercijarne, u Hercegovini naprotiv<br />
razvila se tako zvana „kraška formacija." Po tom je Bosna u orografskom<br />
obziru slična susjednoj Hrvatskoj i Slavoniji, a Hercegovina<br />
kršnoj Dalmaciji.<br />
Bosna ima dakle sasvim različno tlo od Hercegovine. Prema<br />
tomu ima i različno podnebje, da i faunu i floru. Mnogi dapače tvrde,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
8 —<br />
da se upliv različitoga tla opaža na fiziognomiji žitelja, u običajih,<br />
pače u istoj nošnji narodnoj.<br />
1. Razvodno gorje.<br />
Razvodno gorje bosansko-hercegovačko nije drugo, van jedan<br />
dio velikoga razvodnoga gorja, koje se na zapadnoj strani balkanskoga<br />
poluotoka proteže od Velike Kapele u Hrvatskoj pa do ogromne<br />
Sare planine, te koje dieli crnomorske rieke od rieka jadranskoga<br />
mora. Bosansko-hercegovačko razvodno gorje hvata se na dalmatinskoj<br />
medji Dinarskih planina (Dinara 1811 '"/), stere se najprije šest sati<br />
iztočno i to pod raznimi imeni, zatim skreće prema jugo-iztoku i svršuje<br />
se na crnogorskoj medji visokom planinom Vojnikom, koju opet spajaju<br />
planine Stol, Kom, Visitor i Prokletija sa Šarom planinom.<br />
Bosansko-hercegovačko razvodno gorje nije jedna kosa, već je<br />
mreža mnogih ogromnih, medjusobno mnogostruko skopčanih i prepletenih<br />
planina, koje se zovu različitimi imeni. Duljina toga gorja<br />
broji do 70 sati, srednja mu je visina 1760'"/, a onizko sedlo u<br />
Ivan planini, brojeće samo 1010 w / abs. visine, ter preko kojega<br />
vodi put iz Sarajeva u Konjic i Mostar, dieli ovo gorje na dvie polovine<br />
: na zapadnu i na jugoiztočnu polovinu.<br />
a) Zapadna polovina ima ponajprije iztočni pravac, a sedlo<br />
Malovanovo (1203 '"/), preko kojega vodi put iz Kupresa (1214 '7)<br />
u Suicu i Livno (788 '7), luči ga opet na dvie hrpe.<br />
Prva hrpa izmedju Dinarskih planina (Dinara 1811 '7, Janski<br />
vrh 1772 '7) i Malovanova sedla sastoji od veoma raztrgane, kraške<br />
visoke ravnice, na kojoj se jedva razabira pojedine kose. Ponajprije<br />
se tuj stere od sjevero-zapada prema jugo-iztoku planina Šator i<br />
njezin nastavak Staretina planina. Obim planinam na iztoku<br />
puklo je Glamočko polje, a ovoga se polja hvata Crna gora (1740 '7).<br />
Dva sata izvoru Sane na jugu dieli se Crna gora na dva diela: sjevero-iztočni<br />
zove se Vitoroga (1580 '7), a jugo-zapadni Hrbine<br />
(1445'7). Oba ova ogranka zatvaraju kotlinu Pribeljsku, a njoj na<br />
jugu sastaju se oba ogranka u jednu kosu pod imenom Malo van a,<br />
koj se polagano spušta do sedla istoga imena. Osim malenoga diela<br />
Crne gore sve su spomenute planine kamenite, obronci su jim strmi,<br />
a mjestimice puni gudura i provala.<br />
Druga hrpa izmedju sedla Malovanova i sedla u Ivan planini<br />
ima već karakter prave kose. Sastoji od planina: Raduše, Zeca i<br />
Bitovnje.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 9 —<br />
Ova hrpa omedjašena je ovako: na sjeveru dolinom Vrbasa od izvora<br />
do gornjega Vakufa (687 '"/), zatim potokom Dragačom i cestom od varoši<br />
Fojnice (599 /) do Kiseljaka (488 f) ; — na iztoku cestom od Kiseljaka<br />
na Sarajevsko polje (529 ""/), i dolinom potoka Žujevine; — na jugu dolinom<br />
rieke Tiešanice od izvora do utoka u Neretvu kod Konjica (319 j); zatim<br />
riekom Neretvom do utoka Rame, i napokon dolinom Rame (394 "7) od<br />
utoka njezina u Neretvu do izvora njezina; — na zapadu spomenuti već<br />
put iz Kupresa u Šuicu i Livno.<br />
Raduša obrasla je šumom na vrhu i na obroncih, gdje ima<br />
mjestimice zbilja liepih šuma. Sedlo visoko 1148 /, preko kojega<br />
vodi put iz gornjega Vakufa (687 01 1) do Prozora (713 "7), dieli Radušu<br />
na dva diela: zapadni dio (P1 i še vi c a) prilično je nizak (1322 '7),<br />
dočim je iztočni (Sajina) visok preko 1700 '"1. Ovoga se diela hvata<br />
ogromna planina Zec, koj je glavni gorski čvor svim granam srednje<br />
Bosne. Zec je visok (2160 n 1) i širok. Na njemu je vrlo liepa poljana,<br />
puna pašnjaka, šumica, a mjestimice i samih njiva. Obronci su mu<br />
obično strmi, i manje više šumom okićeni, a često i kameniti. Najviši<br />
vrhunci Zeca jesu Drčenica i Marine stiene. Sedlo Pogorelica<br />
spaja iztočni dio Zeca sa planinom Bitovnjom. Ova je planina u<br />
obće stienovita, nu zato ipak ima na vrhu dobrih pašnjaka, a na<br />
obroncih liepih šuma. Najveći vrh Bitovnje jest Lisin ili Lisac<br />
(1700'"/), s kojega vidiš liepo grad Sarajevo i okolicu. Od Bitovnje<br />
se odvaja planina Inač (1264 '7), izpunjujući prostor medju Fojnicom<br />
i Lepenicom.<br />
b) Jugo-iztočiia polovina stere se u obće od sjevero-zapada<br />
prema jugo-iztoku. I ova se polovica dieli na dvie hrpe, a luči jih<br />
visoko Čemerno sedlo (1373"'/), preko kojega vodi put iz Foče<br />
na Gacko polje.<br />
Prva hrpa stere se od sedla u Ivan planini do Čemerna sedla,<br />
a sastavljaju ju planine : Rado bolje, Bjelašnica, Tre ska vica,<br />
Lelija i D u m 0 š - planina.<br />
Hrpa ta omedjašena je ovako: a) Bosnom od vrelista do utoka Zujevine,<br />
zatim dolinom Žujevine (Blažuj 529 mx j, Tarčin 659 '7), sedlom u<br />
Ivan planini, zatim potokom Tiešanicom od izvora do utoka u Neretvu kod<br />
Konjica; b) Dolinom Neretve od izvora do Konjica (Ulog 704 m f, Konjic<br />
319 ^/) 5 c) Dolinom Željeznice od utoka u Bosnu do izvora (Ilidža 519 W! /,<br />
Kijevo 601 ""f, sedlo medju Treskavicom i Golom Jahorinom 1215 ,m f), i<br />
dolinom rieke Bistrice ili Dobropoljske od izvora (Dobropolje 1003 ^7) do<br />
utoka u Drinu kod Broda (425 *7); d) Dolinom Drine od Broda do utoka<br />
potoka Sutjeske, zatim dolinom Sutjeske (593 **/) do sedla Čemerna,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 10 —<br />
Umah iza sedla Ivan-planine uzdiže se planina Radobolje<br />
(Hranicava), koja siže do 1960'"/ visine. Ove se planine hvata još<br />
viša Bjelašnica (2115 m 1) 1 od koje se prema Sarajevskomu polju odtiskuje<br />
planina Igman. Obie planine jesu kamenite, krševite i raztrgane,<br />
te se razabira iz velike daljine. Bjelašnicu opet spaja Visočica<br />
sa Treskavicom. Treskavica planina nadvisuje sve ostale<br />
planine ove hrpe; najviši joj vrh siže do 2128/ visine, docim ostali<br />
vrhunci njezini broje 1996, 1910, 1804 i 1764 "1.<br />
0 Treskavici piše 0. Blau po prilici ovako: „Od svih planina, koje<br />
zatvaraju obzor Sarajevski, nijedna se nedojimlje tebe toliko, koliko Treskavica<br />
ili kako ju narod zove Treskavica. Tuj vidiš, kako su se na<br />
golemu hrbtu podigla dva ramena, a medju njima visoka glavica, okrunjena<br />
krunom od pećina. Gora je ova prava divljač, nenaseljena, čista priroda<br />
u svojem djevičanstvu.<br />
Pošav iz Sarajeva, dodjoh jašeć 6 V 4 sata pred maleno seoce Dujmović,<br />
koje se prostire na podnožju ove planine. Ostavim u selu konja, pa neimajuć<br />
provodića, krenem u 3 sata po podne sam u goru, da ju razgledam, te se<br />
vratim tek iza pet sati natrag u selo. Put na goru ima samo jedan, po<br />
kojem ide stoka na pašu, pa taj put vodi kroz šumu. Iduć ovim putem<br />
uz goru, dospjeh za 2 sata do medje, gdje prestaje drveće rasti. Tuj mjesto<br />
šume nadjoh alpinske pašnjake sa raznimi alpinskimi travami, zatim koturinja<br />
i ruševina od pećina. Ovi alpinski pašnjaci jesu medjom vegetacije,<br />
te sižu u srednjo-bosanskih planinah do visine 1580 —1750 ^/, a poslije<br />
njih strše nad i uz putnika strme hridine i raztrgane stiene nebu pod oblake.<br />
Sva Treskavica obrasla je, izuzev samo južne obronke, prekrasnom šumom,<br />
koja sastoji više od bielogorice, nego li od crnogorice. Pojas šumski obrubljen<br />
je gori uzkim rubom kržljava rastlinja, a dolje bujnim grmikom, u kojem<br />
razabirah osobito vrst krkova, po imenu Rhamnus alpina.<br />
Sutradan (mjeseca srpnja) podjoh rano zorom u 5 sati po drugi put<br />
u planinu. Najprvo dospjeh do nekoga vrela, koje put jugo-iztoka u Neretvu<br />
pritiče, a zatim se uzpinjah u vis, da dodjem do najviših vrhunaca. Moj<br />
me provodić vodio nogostupom pastira, nu prolažasmo i stranputice krceć<br />
si put kroz pećine, gudure, sniežne poljane, koturinje i šikarje. Htjedosmo<br />
se uzpeti na južni vrh, izpođ kojega se dolje prostire provalija potoka Slimena,<br />
obrasla bujnom šumom crnogorice. Bijasmo već doprli do neke hridine, ali<br />
moradosmo se vratiti, ter se uzpinjati na okrugli i ogoljeni čunj, koj se je<br />
pred nami uzdizao. Pošto na toj stieni nebijaše mnogo trave, verasmo se<br />
sve četveronožke. Uz put ubih zmiju, za koju je kasnije moj prijatelj Mollendorf<br />
kazao, da se zove Coluber austriacus.<br />
Došavši na vrh cunja sterahu se pred nami sve više se uzdižuć zeleni<br />
i sočni pašnjaci, na kojih su se pasla goveda i ovce. Oko 12 l / 2 sata bijah<br />
neprestano uzlazeć na vrhuncu, koj mi se činjaše najvišim od sviju. Ovdje<br />
počivah gotovo sat usišući svježi zrak i nasladjujuć se prekrasnim vidikom,<br />
koj mi se raztvori osobito na sjevernoj strani. Na južnoj strani nevidjeh<br />
toliko, jer tuj nisu obronci toli strmi, već položiti, pa prieče vidik. Tres-
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 11 —<br />
kavica ima u obće strme i krševite glavice, te se nemože s toga uzporediti<br />
Zecu ili Vranići, kojim su vrhovi obli ter priliče valovom, nego više Durmitoru,<br />
koj ima takodjer šiljate kukove, a i sličnu floru. Treskavica sastoji<br />
od vapnjenaka, koji u viših predielih prelaze u dolomit, a flora te gore sastoji<br />
osobito od takova bilja, koje raste na vapnjenacih.<br />
Od Treskavice odvaja se više ogranaka. Jedan se stere prema jugu<br />
uz provaliju potok Slimena, drugi po imenu Zelen-gora, širi se na jugoiztok<br />
prema visokoj ravnici Zagorju. U gori Treskavici nalaze se i tri jezera."<br />
Treskavici na jugu prostire se ravnica Zagorje, visoka 1000<br />
do 1100 *7. Preko ove ravnice vodi put iz doline Drine (Brod 425 *7)<br />
u dolinu Neretve (Ulog 704*7). Zagorje je na jugu obrubljeno Vučji<br />
mi brdi (1264'7), a ovih se hvata Lelija (2070*7) i njezin iztočni<br />
nastavak Treskovac-planina (2027*7). Lelije se drži Dumoš-planina<br />
(1580*7) i njezin ogranak Jabuka-planina, koja<br />
siže do Čemerna sedla.<br />
Druga hrpa jugo-iztočne polovine stere se od Čemerna sedla<br />
do crnogorske medje. Sastoji pako ta hrpa od dviju česti, koje luči<br />
rieka Piva. Prvi dio izpunjuju planine Lebršnik, Volu jak i Vojnik,<br />
a drugi visoki Durmitor.<br />
Ovu hrpu omedjašuje na jednoj strani rieka Tara od Kolašina do sutoka<br />
s Pivom (Kula 639 *7) i Drina od Huma do utoka Sutjeske, a na drugoj<br />
strani Gacko polje, Dužki klanjac i Nikšićko polje.<br />
Čemerna sedla hvata se na jugu planina Lebršnik, visoka<br />
1580*"/; od nje se odvaja znatno viši Volu jak (2260*7), koj se<br />
prostire izmedju Sutjeske i Pive. Južno-iztočni ogranci Lebršnika<br />
drže se opet na crnogorskoj medji visokoga Vojnika (1989*7).<br />
Lebršnik ima pljosnato sljeme, pun je stiena i krševit, samo na<br />
obroncih njegovih prostiru se šume.<br />
Durmitor najviša je planina u svoj Bosni i Hercegovini. Najviši<br />
mu vrhunac siže do 2606 *7, a ostali vrhunci broje 2446 *7 i<br />
manje. Durmitor izpunjuje sav prostor izmedju Pive i Tare, te se<br />
drži crnogorske planine Sinj a vine. Vrhunci njegovi jesu kameni,<br />
goli i raztrgani, te dosele nije još nikomu uspjelo, da se uzpne na<br />
najviši vrhunac te planine.<br />
2. Sjeverne grane.<br />
Sjeverne grane netom opisanoga razvodnoga gorja izpunjuju svu<br />
pravu Bosnu, i steru se sjevernim pravcem do Posavine. Četiri oveće<br />
rieke bosanske, koje sa razvodnoga gorja teku prema Savi, diele te<br />
sjeverne grane na tri hrpe. Jedna hrpa stere se medjii Unom i
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 12 —<br />
Vrbasom, druga medju Vrbasom i Bosnom, treća medju Bosnom i<br />
Drinom. Svaka hrpa sastoji od više planina i gora, a svaka oveća<br />
gora ili planina ima po više ogranaka.<br />
a) Grana izmedju Une i Vrbasa. Ova grana sastoji od četiriju<br />
ogranaka, koji se svi drže razvodnoga gorja.<br />
Prvi ogranak hvata se planine Šator, ter se pod imeni Jadovnik,<br />
Bobara, Ilica (1654'7) i Kamenica prostire izmedju<br />
Une i Unca.<br />
Drugi ogranak izpunjuje prostor izmedju Unca, Une i Sane.<br />
Ponajprije se hvataju Crne gore Kosa javorova (1260*7) i Kosa<br />
tisova (1227/). Iza njih sliedi visoka Crvljivica (1971'7). Ova<br />
se planina dieli na dvoje: jedan dio prostire se pod imenom Osjecenica<br />
(1847'7) i Bilajsko brdo prema Uni, a drugi stere se<br />
ovomu uzporedo na iztočnoj strani. Ovaj drugi dio sastavljaju gore:<br />
Sajnovac, Prisjeka, Srnetica, Grmeč (1422'7) i napokon<br />
Risovac (1146 ? 7), koj se kod Bihaća svršava brdom Grabež. —<br />
Od Sajnovca pruža se prema Ključu gora Siš, Prisjeke se hvata<br />
Plamenica prostiruća se medju Prisjekom i Sankom, a grančice<br />
Grmeča jesu: K o r e n i c a medju Sanicom i Korenicom, M a j d a n s k o<br />
brdo medju Japrom i Sanom, ter Pa šino brdo medju Japrom i<br />
Unom.<br />
Treći ogranak hvata se planine Vitoroge i izpunjuje prostor<br />
medju Sanom, Unom, Vrbasom i Plivom. Ovaj ogranak počima sa<br />
Li sinom (1422 *7), koja se stere prema sjeveru i izpunjuje sav prostor<br />
do vrelišta Cadjavice i Crne rieke. Blizu Varcar - vakufa spaja<br />
ovu goru jedno nizko sedlo sa gorami Kragujevačom i Dobrinjom<br />
(1264'7), koja opet neke ogranke pruža sve do Sane i Gomionice.<br />
Kragujevače drži se Kuk, sterući se prema Ključu, zatim<br />
D i m i t o r, koj je grančica Lisine. Od Kragujevače stere se uz Vrbas<br />
prema sjeveru gora Kukavica (1264*7), a nju spaja opet nizko<br />
sedlo kod Ivanjske (273*7) sa nizkom gorom Kozarom (950'7).<br />
Grančice gore Kozare, poimence Pastirjevo, Prošara i Krnji<br />
izpunjuju sav preostali prostor medju Savom, Unom, Sanom i Gomionicom.<br />
Četvrti i najmanji ogranak napokon hvata se takodjer Vitoroge,<br />
te se prostire medju Plivom i Vrbasom pod imenom Grbavica, a<br />
svršuje se kod Jajca 01omalj skini brdom. Grbavicu vežu gore<br />
Koprivnica, Stolovac, Stožer i Poganac sa razvodnom planinom Iladušom.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
13<br />
b) Gfrana izmeđju Vrbasa i Bosne. Ova grana hvata se<br />
razvodnoga gorja kod planine Zeca. Tuj počimaju visoke planine<br />
Štit, Vranića i Radovan, koje teku pravcem sjevero-zapadnim<br />
te imaju visinu od 1400—1600'7. Radovan se na sjeveru spušta do<br />
sedla Karaule (1115 7 7) na vrelištu Lašve, a iza toga sedla uzdiže<br />
se Karaula planina i Suha planina. Ove potonje hvata se<br />
visoka Vlašić-planina (1923 T), koja je središte i sklop svih<br />
gorskih kosa na sjeveru.<br />
Od Vlašića se odvajaju ogranci: na sjevero-zapadu izmedju<br />
Vrbanje i Vrbasa planina Ornavica sa Tisovcem i Osmacom;<br />
na sjevero-iztoku izmedju Usore i Bosne preko Meokrina (1368 *7)<br />
planine : M a z u 1 j a (1450 *7), Vučja planina (1350 '"/), J a vo r j e,<br />
Trogir i Crni vrh (950/). Na sjeveru nastavlja planinu Vlašić<br />
oniža gora Oćeja, a iza ove gore dieli se ta grana na dva ogranka:<br />
jedan se stere na sjevero-iztok, a sastavljaju ga oniže gore izmedju<br />
Ukrine i Bosne, i to Borje (950*7), Krnin i nizko Vučjakb<br />
r d o. Drugi ogranak izpunjuje opet prostor izmedju Ukrine i Vrbasa,<br />
a sastavljaju ga gore Skatavica (950 7 7), Devetina, Careva<br />
gora i napokon Motaj i ca (640 7 7), koja se prostire ćak do Save.<br />
Štit, Vranića, Suha planina i Vlašić u istinu su visoke planine. Sve<br />
ostale gore znatno su niže, a osim Tisovea i Suhe planine zarasle većim<br />
đieloin gustom prašumom. Oćeja i Vučja planina jesu doduše u najviših predielih<br />
alpinskoga karaktera, ali obronci njihovi i ogranci pokriveni su gustom<br />
šumom. Na Radovanu ima najviše crnogorice, a na Mazulji i Trogiru prekrasnih,<br />
skoro neprohodnih bukovih šuma. I nizke gore Oćeji na sjeveru obrasle<br />
su sumarni razne vrsti.<br />
c) Cfrana izmeđju Bosne i Drine. Ova grana hvata se razvodnoga<br />
gorja kod planine Treskavice, gdjeno sedlo jedno, visoko<br />
1215 "7, luči Treskavicu od J ah or ine. Na ovom sedlu izviru potoci<br />
Željeznica i Bistrica, a sedlu na sjevero-iztoku počima Jahorina, visoka<br />
1700 "7. Prema sjeveru snizuje se Jahorina sve niže i niže do sedla<br />
u Vitez planini (1189 '7, po Geigeru i Lebretu samo 945 m 1).<br />
Ovo sedlo razstavlja Jahorinu od planine Romani je (1674 *7), koja<br />
se stere sjevero-iztočno kano nastavak Jahorine. Iza visoke Romanije<br />
sastavljaju ovu granu oniže gore Stubčanica, Ploča, Bor mača<br />
i Stoborje, a njih se hvata opet visoka planina Konj ili Ko nj uh<br />
(1896 *7), koj se može smatrati glavnim sklopom za sve gorske ogranke<br />
izmedju Krivaje, Bosne, Spreče, Drine i Drinače. Konju na iztoku<br />
uzdiže se planina Javornik (1580 *7), a iza njega se ta grana<br />
medju Zvornikom i izvorom Spreče snizuje sve do 800 rn l. Zvorniku
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 14 —<br />
na sje vero-zapadu počima opet planina Maje vic a (950 /), koja se<br />
prostire od jugo-iztoka prema sje vero-zapadu uz desnu obalu rieke<br />
Spreče. U Majevici ima na vrelištu Tinje veoma nizko, samo 315 v 1<br />
visoko sedlo, a posljednji ogranci Majevice, po imenu Betanj i Tribova<br />
kosa visoki su 500—640/ i svršuju se kod Kotorskoga.<br />
Opisana dakle grana planinska izmedju Drine i Bosne prostire<br />
se najprije od Jahorine do Zvornika pravcem sjevero-iztočnim, a od<br />
Zvornika pravcem sjeverozapadnim. Od planina, koje tu granu sastavljaju,<br />
iztiču se najviše Jahorina, Ro manija i Konj. One nisu<br />
samo najviše planine nego i planinski zglobovi, od kojih se odvajaju<br />
ogranci toli prema Bosni koli prema Drini.<br />
1. Od Jahorine odvaja se prema sjevero-zapadu planina Trebević<br />
(1610/), koja izpunjuje prostor medju Bosnom i Miljackom •<br />
prema jugoiztoku spušta se opet od Jahorine jedan ogranak, koj izpunjuje<br />
prostor medju Drinom i Praćom. Ovaj ogranak sastavljaju<br />
planine Korjen (1872 *7, Klek 1825 on i) i Ranjen.<br />
2. Od Romanije dieli se na sjevero-zapadu jedan ogranak, koj<br />
se prostire medju Krivajom i Bosnom, te se svršuje kod Žepča na<br />
Bosni. Ovaj ogranak sastavljaju planine: Vučja luka, Ozren<br />
(1516''"/), Čemerna planina, Zarudje i Rapte (Hrapavica?<br />
1422'"/), koja se potonja završuje Stogom (1580'"/). Od ovoga se<br />
ogranka diele opet manje grančice, kano Vepar, Red, Planinica<br />
i t. d.<br />
Romaniji na iztoku i jugo-iztoku, izmedju Praće, Žepe i Drine<br />
uzdiže se visoka ravnica, prozvana „bosanska poljana". Ova poljana<br />
sastoji od više manjih visokih ravnica (najznamenitija je Glasinačko<br />
polje), koju razstavljaju gorske kose, prostiruće se okolo<br />
poljane i posred nje. Najznatnije od tih gora jesu ove: Visočnik,<br />
Kula, Studena planina, K opita i Semeć-planina.<br />
3. Treći gorski zglob ove grane jest planina Konj. Na sjevero-zapadu<br />
odvaja se od njega ogranak, koj izpunjuje prostor medju<br />
Sprečom, Bosnom i Krivajom. Ponajprije se hvata Konja planina<br />
Vrana, iza ove sliede Kraljica i Ozren sve do Doboja, Ozren<br />
je visok 1264 /.<br />
Na jugo-iztoku spajaju gore Stoborje i Ploča planinu Konj sa<br />
jednim ogrankom, koj izpunjuje prostoriju medju Žepom i Drinom.<br />
Ovaj ogranak sastavljaju Kraljeva planina, Batura i Javorplanina<br />
(1580/).
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 15 —<br />
3. Jugozapadne grane.<br />
Jugo-zapadne grane izpunjuju Hercegovinu. Ova je zemlja prava<br />
visočina kraške tvorbe, te je sa svih strana okružena visokimi planinami:<br />
na sjeveru i iztoku razvodnim gorjem, na jugu planinami<br />
crnogorskima, a na zapadu medjašnimi gorami dalmatinskimi. Planine,<br />
što se sa razvodnoga gorja odtiskuju, ter hercegovačku visočinu izpunjuju,<br />
takodjer su kraške tvorbe, više su raztrgane i gole te netvore<br />
pravih kosa. Buduć da u Hercegovini ima malo riečnih dolina, već<br />
kotlina i visokih ravnica sa riekami ponornicami, to je veoma težko,<br />
te mnogobrojne planine, koje obrubljuju kotline i visoke ravnice,<br />
poredati po nekom sustavu.<br />
Rieka Neretva, koja si je jedina utrla put do mora, dieli Hercegovinu<br />
na dvie polovine: na sjevernu i južnu. Planine u sjevernoj<br />
polovici znatno se razlikuju od onih u južnoj polovini.<br />
a) Planine u sjevernoj Hercegovini prikazuju se kano veliko<br />
gromadno gorovlje, s kojega se iztiču samo nekoja krševita i gola sljemena.<br />
Pravac tih planina teče pretežno uzporedo sa obalom jadranskoga<br />
mora i to od sjevero-zapada prema jugo-iztoku do desnoga<br />
briega Neretve. Premda su te planine prilično prepletene, ipak se<br />
mogu razabrati tri glavne grane.<br />
Prva grana prostire se na medji dalmatinskoj. Počima kod<br />
Dinare, a sastavljaju ju gore: Mr a čaj, Prolog, Visibaba, Strmica<br />
i Kamenšnica. Ovoj grani na iztoku širi se Grahovo polje<br />
i Lievanjsko polje sa Ševarovim i Buškim blatom. Preko Prologa vodi<br />
put iz Dalmacije (Sinja) u Lievno.<br />
Druga grana hvata se razvodnoga gorja kod Vitoroge, te se<br />
prostire medju Lievanjskim poljem na zapadu, a Kupreskim i Duvanjskim<br />
poljem na iztoku. Umah iza Vitoroge pruža se planina<br />
Hrbine (1445 *7), a ove se drže na jugu C in cer i Krug. Veoma<br />
nizko sedlo spaja Krug sa planinom T u š n i c o m. Ove se opet hvata<br />
kasnije planina Midena, koju opet planina Zavedin spaja (kod<br />
Unice) sa prvom granom hercegovačke visočine.<br />
Treća grana napokon odvaja se od razvodnoga gorja kod Raduše,<br />
te izpunjuje prostoriju izmedju Rame, Neretve i Trebižata<br />
(Vrlike). Ova grana počima planinami: Ljubuša i Pakline, kojih<br />
se opet hvata visoki V r a n, poznat kao skrovište Mijata Tomića i<br />
njegovih drugova. Ogranci Vrana, po imenu Lib, Jaram, Konjsko,<br />
Orio kuk i Oluja okružuju visoku ravnicu Rakitno, a Konjskoga<br />
se drži visoka planina Gvozd. Gvozd je visok 1600—1900'7, te je
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 16<br />
zglobom svim planinam, koje se prostiru medju Drežnicom i Trebižatom.<br />
Ove se planine diele na tri ogranka. Jedan se ogranak pod<br />
imenom Čabulje-planine prostire izmedju Drežnice i Mostarskoga<br />
blata; drugi ogranak izpunjuje prostor izmedju Mostarskoga<br />
blata i Brotnjoga polja, a sastavljaju ga Varda-planina, Kočerin<br />
i visoka Trtla (1600—1900/), koja se tik Neretve svršava Njemačkim<br />
brdom. Treći ogranak napokon na iztoku medju Brotnjim<br />
poljem i Trebižatom sastavljen je od planina: Vranjic, Mamička<br />
brda i Crljenica. Spomenuti nam je još, da se od Vrana odvaja<br />
planina Čvrstnica, koja izpunjuje prostor medju Ramom i Drežnicom.<br />
Planine Cabulja, Čvrstnica, Gvozd i Trtla visoke su 1600 do<br />
1900 ''7, sve ostale broje samo 1000—1300 m \. Ošumljeni su samo<br />
obronci planina Cabulje, Gvozda, Vranjica i Trtle; druge gore i planine<br />
ili su obrasle šikarjem ili su puste, gole i hridovite. Jedino<br />
visoke ravnice medju timi gorami mogu se obradjivati, ter su u istinu<br />
velikim dielom obdjelane.<br />
b) Planine u južnoj Hercegovini mnogo su više od opisanih,<br />
ter se iztiču i tim, što tvore veoma izrazite i duge kose. Visočina<br />
naime u južnoj Hercegovini u obće je mnogo viša od one u sjevernoj<br />
polovini, a planine, koje se nad njom uzdižu, imaju relativnu visinu<br />
od 700—900 /. Ove planine hvataju se razvodnoga gorja na zapadu,<br />
protežu se pravcem od jugoiztoka prema sjevero-zapadu, takodjer<br />
uzporedo sa obalom jadranskoga mora, te se svršavaju kod Neretve<br />
visokim gromadnim pogorjem. Sve se ove planine mogu podieliti na<br />
četiri grane.<br />
Prva grana, izmedju Neretve na iztoku, a Nevesinjskoga polja<br />
i Zimskoga polja na zapadu, hvata se razvodnoga gorja kod Čemerna<br />
sedla. Ovdje počima planina Javor, koje se na zapadu hvata planina<br />
Morinje. Iza nje sliedi jedno sedlo (1238/), preko kojega<br />
vodi put iz Nevesinja u Ulog, a sedla se hvata visoki Crvanj,<br />
kojemu najviši vrh broji 2029 '7. (Ostali vrhunci imaju 1881, 1857<br />
j 1476 '7). Crvanj se na sjeveru snizuje opet do sedla (visoko 1246 /),<br />
koje ga razstavlja od susjedne Lipe te (1896/). Ove se planine<br />
hvata do 2000 m f visoki Pre nj, ter izpunjuje sa svojimi ogranci,<br />
poimence sa Vlahom, Vrabcem i P or im om svu prostoriju u<br />
kutu Neretve.<br />
Druga grana drži se razvodnoga gorja kod planine Vojnika, te<br />
je omedjašena na iztoku Gačkim i Nevesiiijskim poljem, a na zapadu<br />
gornjom Trebinjšćicom, Bileekim poljem, Koritom, Planom, Dabarskim
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
17 —<br />
poljem i dolinom rieke Bregave. Ovu granu sastavljaju planine : Duga,<br />
Utes, So min a planina sa Troglavom, Baba (1550 /), Trusi<br />
na (1137 m f) sa Hrgudom i Bukovica. Ova potonja gora spušta<br />
se do nizkoga sedla (927 "'/), a umab sedlu na sjeveru uzdiže se visoka<br />
planina Velež (1738*7) sa ogranci Dubravom i Podveležom<br />
kod Mostara. Planinu Velež razstavlja Porimovo sedlo (1158 m f) od<br />
Porima.<br />
Treća grana zaprema prostoriju medju Bregavom, Dabarskim<br />
poljem, Planom, Koritom, Bilećkim poljem i Trebinjšćicom. Ovu granu<br />
dieli Ljubinjsko polje na dva ogranka: iztočni ogranak sastavljaju<br />
planine Kubaš, Ljubomir-planina sa Vidušom (1422 ^) i<br />
Gljiva; a zapadni Gradina, Zavala i Ilija.<br />
Četvrtu granu napokon tvore medjašne gore prema Crnoj gori<br />
i Dalmaciji. Ovu granu sastavljaju planine Kita, Pomeljenik i<br />
Guber na medji crnogorskoj, a visoki Orjen (1898 m f) i Drien<br />
na medji dalmatinskoj. Kod Neretve svršava se ta grana nizkom<br />
gorom Žabom (780 7 "/).<br />
Visoke planine Morinje, Crvanj, Lipeta, Prenj, Porim i Velež,<br />
zatim niže gore Bukovica, Trusina, Kubaš, Zavala i Gljiva jesu više<br />
ili manje šumom zarasle; ostale planine ili nemaju nikakovih šuma<br />
ili su zarasle kukavnim šikarjem, te su većinom gole i stienovite.<br />
Poljodielstvo i stočarstvo uspieva samo na visokih ravnicah (poljih)<br />
i po dolinah.<br />
4. Iz točne grane.<br />
Iztočne grane izpunjuju pašaluk Novopazarski, te se steru razvodnomu<br />
gorju na iztoku. Nu ove planine nisu grane bosanskoga<br />
razvodnoga gorja, nego crnogorsko-arbanaskoga, i sačinjavaju samo<br />
jedan dio grana, što se sa tih planina (Koma, Mokre planine i t. d.)<br />
spuštaju prema Moravi. U Novopazarskom pašaluku razabireino dvie<br />
glavne planinske grane.<br />
Prva grana hvata se na crnogorskoj medji planine Bielaštice<br />
(2360 w /), ter se pod imeni Stožer, Kraljeva gora (1423/),<br />
Ljubičnj a-planina (1896/) i Vučjak pruža medju Tarom,<br />
Drinom i Čehotinom sve do Foče. Posljednji ogranci Vučjaka broje<br />
950'"/. Od Kraljeve gore odvaja se opet jedan ogranak, ter izpunjuje<br />
prostor medju Čehotinom, Drinom i Limom. Ovaj ogranak sastavljaju<br />
planine : Babina plani n a, P o b ij e n i k, G nj i 1 o brdo i<br />
K o v a č - p 1 a n i n a (1405 '"/). Sve spomenute planine prostiru se pravcem<br />
zapadnim ili sjevero-zapadnim.<br />
V. K! a i ć, Bosna. 2
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 18 —<br />
Druga grana poćima na vrelištu Ibra gorom Hailom (2180 *7).<br />
Ovoj se planini pridružuju na sjeveru Smiljevica (1526/"'/) i Kruže<br />
vic a (1422*7). Kruševici na sjeveru podigla se je visočina Sjenička<br />
(Stari Vlah), te siže do 1060 *7 (Sjenica 1069 *7). Visočina je<br />
ta obrubljena visokimi okrajnimi gorami, a ogranci tih gora jesu:<br />
a) na zapadu izmedju Uvea i Lima Jadovnik (1422 *7, sedlo u<br />
Jadovniku 1295 ^) i Zlatar (1327*7); b) na jugo-iztoku izmedju<br />
Raške i Ibra Rogoz na planina (1469/, han Rogozno 1394*7)<br />
i Biela planina, koje zaokružuju s juga i iztoka kotlinu Novopazarsku<br />
(544*7); c) na iztoku napokon sedlo, visoko 1297*"/, koje<br />
dieli poriecje Uvea od Raške i Sjeničku visočinu od kotline Novopazarske;<br />
zatim ovomu sedlu na sjeveru medjašne gore srbske, po<br />
imenu Golija (Jankov kamen 1819*"/). Goliju nastavlja Javor i<br />
druge planine, koje se svršuju kod bosanskoga Višegrada Stolcem<br />
(1400 *7), Rog ovom i Bi e lim brdom.<br />
B. Doline i visoke ravnice.<br />
Upoznavši planine i gore u Bosni i Hercegovini, govorit nam je<br />
sada o dolinah i visokih ravnicah, koje razstavljaju opisane gorske<br />
grane.<br />
Rieke izmedju sjevernih grana, poimence Una, Vrbas, Bosna i<br />
Drina sa svojimi pritoci imaju veoma uzke i tiesne doline, koje se<br />
mjestimice suzuju u sutjeske. Tek u dolnjem teku postaju te doline<br />
široke, nu tuj se naglo spuštaju u nizinu i sastaju sa Posavinom.<br />
Imade ipak u području tih rieka nekoliko mjesta, gdje se doline<br />
riečne razšire u sir na 1—2 sata, ter tvore liepe ravnice (niže i<br />
više), koje narod zove polji. Ova su polja sielom kulture u Bosni;<br />
obično su gusto naseljena i dosta pomno obradjena.<br />
U Hercegovini i u jednom dielu jugo-zapadne Bosne, gdje se<br />
je kraška formacija silno razvila, nalazimo samo jednu dolinu , i to<br />
dolinu rieke Neretve. Nu i ova dolina veoma je uzahna i tiesna, ter<br />
se samo niže Mostara razširuje u prostranu i liepu ravnicu. Nu mjesto<br />
dolina nalazimo u Hercegovini silesiju ublova, ponikava i kotlina.<br />
Ponikve i kotline osobitim su biljegom kraške formacije, ter se više<br />
puta razširuju i dulje na sve strane i tvore tada visoke ravnice.<br />
Visokih ravnica ima u jugo-zapadnoj Bosni i Hercegovini veoma mnogo;<br />
kadkada jih kvasi potočić, koj ponire, te su onda te ravnice u onih<br />
pustih i kršnih predielih veoma važne za kulturu. Nu ima i takovih<br />
visokih ravnica, na kojih nema nikakovih voda tekućica.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
19<br />
a) Ravnice ili polja, koja nastadoše od riečnih dolina:<br />
1. Ključko polje, prostire se uz lievu obalu Sane, Ključu na<br />
sjeveru, te je visoko oko 282 *7.<br />
2. Priedorsko polje (126 '7), puklo je Priedoru na jugu,<br />
širi se uz lievu obalu Sane, te je dugo do dva sata.<br />
3. Skoplje. Ovo krasno polje stere se s obih strana gornjega<br />
Vrbasa od gornjega Vakufa do dolnjega Vakufa. Srednja mu je visina<br />
oko 550 '7, dugo je 6 sati, a široko preko 1 sat. Skoplje je polje<br />
dobro težano i gusto naseljeno, te se broji medju najplodnije prediele<br />
ciele Bosne. Tuj se stere i varoš Bugojno, poznata radi živahne<br />
trgovine sa žitom.<br />
4. Banjalučko polje (176 '7), na srednjem Vrbasu, prostire<br />
se s obie strane te rieke i suzuje se ponešto pri utoku potoka Dragočaja.<br />
5. Sarajevsko polje. Ovo liepo polje prostire se gradu<br />
Sarajevu na zapadu. Dugo je 4 sata, široko isto toliko, a zaprema<br />
prostor od 2—3 Q milje (110—165 [)¾). Srednja mu visina broji<br />
520 7 7. Na zapadu polja uzdiže se strma planina Igman, na sjeveru<br />
i sjevero-zapadu dva pogorja, koja se oba zovu Kobilja glava, a na<br />
iztoku i jugu ogranci Trebevića (1740 m i) i Romanije. Sarajevskim<br />
poljem protiče rieka Bosna i njezini pritoci: Žujevina s lieva, a Željeznica<br />
i Miljacka s desna. Od Trebevića odvaja se jedna onizka<br />
kosa, visoka samo 150—160 m i nad ravnicom, prostire se od iztoka<br />
prema zapadu i dieli cielo polje na dvie polovine. Sjeverna se može<br />
smatrati dolinom Miljacke, a južna dolinom Željeznice.<br />
Sarajevsko je polje dobro obradjeno. Tuj raste pšenica, ječam, kukuruz,<br />
zob, proso, riedje raž i lan; blizu sela nalaziš i zelja, komušnica, a i luka.<br />
Imade ovdje livada, na kojih vidiš trave, šaša i drača, deteljine nema nigdje.<br />
Livade zamienjuju prostrani gljivici, uz to i pašnjaci, obrubljeni živicami,<br />
a riedje drvoredi. Brežuljci, Što no to polje okružuju, većinom su goli, jer su<br />
već pred više stoljeća sve šume posječene ; ovećih šumica nalaziš jedino na<br />
sljemenu Igmana, na iztočnom obronku Trebevića, na vrhu Gloga i Romanije.<br />
Osim Sarajeva ima na tom polju kupalište Ilidža, najpoznatije od<br />
svih bosanskih toplica.<br />
6. Dobojsko polje (389 m f), na srednjoj Bosni, dugo 1 sat,<br />
a široko 1 / 2 sata; obradjeno je veoma marljivo, te je navlastito u<br />
gornjem kraju veoma rodno.<br />
7. Zeničko polje, na srednjoj Bosni, Zenici na sjeveru, visoko<br />
je 315 "7, a široko */_ sata.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
20 —<br />
8. Žepačko polje na srednjoj Bosni izmedju Maglaja i Žepča,<br />
široko je 3 / 4 sata.<br />
9. Kotorsko polje (136/), na dolnjoj Bosni, Kotorskomu<br />
na jugu, odakle se stere malo ne do Doboja. Ovo je polje široko<br />
1—2 sata.<br />
10. Dugo polje, na dolnjoj Bosni, Dobom na jugu, dugo je<br />
l x / 2 sat, a široko 2000 koraka.<br />
11. Travanjsko polje, prostire se na rieci Lašvi od Travnika<br />
(516 7 7) na jugoiztok do Viteza (395 w /). Ovo je polje dugo do<br />
2 sata, prilično široko i dobro obradjeno.<br />
12. Sprečino polje, na dolnjoj Spreči, Gračanici na sjeverozapadu,<br />
prostire se od Gračanice (219 m l) do blizu ušća Spreče u<br />
Bosnu.<br />
13. Mostarsko polje, na dolnjoj Neretvi, izmedju Mostara<br />
i ušća Bune. Ovo je polje malo ne sasvim ravno, prilično široko, a<br />
i nizko (Mostar 72 ^, ušće Bune 24 m l).<br />
14. Trebinjsko polje i Popovo polje. Ova dva polja<br />
tvori dolina rieke Trebinjšćice.<br />
Kieka Trebinjšćica izvire na podnožju visoke ravnice Bilećke.<br />
Izvor joj je u nekoj guduri, pustoj i kamenoj, a sastoji od tri vrelašca,<br />
nalična zdencem. Već na izvoru obiluje rieka ta vodom. Ponajprije<br />
teče južnim pravcem, prima na desnoj strani Cepelicu,<br />
a na lievoj kod Grančareva Sušicu. Tuj zakreće prema jugo-zapadu,<br />
teče do Trebinja, gdje se ciepa na tri rukava. Kasnije teče pravcem<br />
sjevero-zapadnim, nakvašuje Trebinjsko polje i Popovo polje, ter se<br />
gubi u ponorih. Glavnoga rukava nestaje izpod nizkoga humlja kod<br />
Utovog blata. Trebinjšćica izprva je samo 20, nu kasnije niže Trebinja<br />
i 50—60 koraka široka, a srednja joj je dubina 0*6 do 1*3 m f.<br />
Dolina njezina od izvora do Grančareva jest uzka i stisnuta<br />
medju pećinami; nu primivši kod Trebinja pritok Mokro širi<br />
joj se dolina sve više, dok netvori dugo i do 1'/_ sat široko Trebinjsko<br />
polje (Trebinje 303 '"/, samostan Duži 283 m i) i nastavak<br />
ovoga, po imenu Popovo polje (266—246 7 7). Oba su polja obrubljena<br />
prilično pustimi brežuljci i gorami, ali sama polja dobro su obradjena<br />
i dosta gusto naseljena. Osobito je znamenit duhan, koj raste na<br />
Trebinjskom polju.<br />
Od spomenutih polja nekoja su prave visoke ravnice n. pr.<br />
Sarajevsko polje, Travanjsko polje i Skoplje; druga se mogu pribrojiti<br />
nizinam n. pr. Banjalučko polje, Priedorsko i Mostarsko polje. Ona
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
21<br />
napokon polja, koja se steru duž srednjega toka rieka, n. pr. Dobojsko,<br />
Zeničko i Žepačko polje, imaju karakter pravih dolina.<br />
b) Visoke ravnice i kotline u kraškoj visočini. Visoke<br />
su ravnice obično dobro naseljene i dostatno obradjene. U obće vriedi<br />
pravilo, da su bosansko-hercegovačke ravnice tim bolje napučene i<br />
obradjene, čim su bliže južnim krajevom. Tako nisu bosanske vispoljane<br />
ni iz daleka tako naseljene, kao što one u južnoj Hercegovini.<br />
Uzrok je tomu, što Bošnjaci imaju dosta riečnih dolina, pa nevole<br />
prebivati na tih prilično pustih poljih; dočim su u kršnoj Hercegovini<br />
upravo visoke ravnice jedina pristaništa za kulturu i čovječji rad.<br />
Najznatnije visoke ravnice jesu:<br />
1. Bilajsko-Petrovačko polje. Ova visoka ravnica prostire<br />
se od sjevero-zapada prema jugo-iztoku. Dužina joj je 5—6 sati,<br />
a širina 1V 2 —2 sata. Omedjašuju ju na sjevero-iztoku planine Grmeč<br />
i Srnetica, na iztoku Sajnovac, na jugo-zapadu Crvljivica, a na zapadu<br />
Bilajsko brdo. Dieli se na više polja, koja se steru od sjevero-zapada<br />
prema jugo-iztoku pod imeni: Dugo ili Lipovo polje, Bi 1 ajsko<br />
polje, Medeno polje, Petrovačko polje i Vedro polje.<br />
Srednja visina te ravnice broji 751 '7 (Bilaj 800 /, Vedropolje 747 '7,<br />
Petrovac 705 '"/). Sjevero-zapadni dio kod Vrtovače i Bilaja je ravan<br />
i samo na podnožju visokih gora obradjen, srednji dio oko Petrovca<br />
je stienovit, a jugo-iztočni kod Bukovice i Drenića opet je plodan.<br />
Vode ima na ovoj ravnici malo, osobito izmedju Petrovca i Bilaja,<br />
samo na jugo-iztočnoj strani kod Bukovice ima na podnožju Crvljivice<br />
neznatan potok C o v k a.<br />
2. Bravsko polje, posljednjemu na iztoku, okruženo je Grmečem,<br />
Prisjekom i Srneticom, dugo je i široko 1—l 1 /. sat, a vodom<br />
je veoma siromašno. Bravsko je polje bilo pašnjak, pak i sad još<br />
pokazuju mjesta kraljevskih ovčara.<br />
3. D o b r i n j s k o polje, izmedju planine Kukavice i Dobrinje.<br />
Ovo je polje slabo naseljeno, te služi samo stoki za pašu. Srednja<br />
mu je visina oko 520 "7. Preko njega vodi put iz Banjaluke u Sitnicu.<br />
Vode ime na polju malo (potoci Dobrinja i Plazaj). Na<br />
polju ima starinsko kršćansko groblje s velikimi kamenimi pločami,<br />
i opet drugo jedno groblje, prozvano Mramorje.<br />
4. Podražnica. Ova visoka ravnica prostire se Dobrinjskomu<br />
polju na jugu. Priliči trokutu, duga je 1 V a sat, a široka do jedan<br />
sat. Okružena je s juga Lisinom, sa zapada Dimitorom, na sjeveru<br />
Kukom, a na iztoku šumovitom Kragujevačom. Ravnicu ovu natapa
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 22 —<br />
potok Čadjavica, koj izvire u Lisini, teče sjeverno i ponire na<br />
podnožju Kuka. Ravnica je močvarna, pa zato malo obradjena i slabo<br />
naseljena.<br />
5. Grahovo.polje, na dalmatinsko-hrvatskoj medji, prostire<br />
se od sjevero-zapada prema jugo-iztoku, dugo je 4 sata, a široko 1 sat.<br />
Okružuje ga na zapadu Mračaj, Gnjat i Dinara, a na iztoku planine<br />
Jadovnik i Šator. Ova je ravnica dobro naseljena i obradjena. Natapa<br />
ju potok Z viz da.<br />
6. Pribeljska kotlina, malena je i slabo poznata. Okružuje<br />
ju na iztoku Vitoroga, a na zapadu Crna gora i Hrbine.<br />
7. Lie vanjsko (Livanjsko) polje. Ova prostrana visoka<br />
ravnica okružena je ovimi planinami: na sjeveru Šatorom, na iztoku<br />
Staretinom, Golijom, Krugom, Vrhovnikom i Borovom glavom, na<br />
zapadu Dinarskimi planinami (Prolog, Sanci brdo, Janski vrh), a<br />
na jugu onižimi gorami. Lievanjsko polje dugo je 12 sati, široko<br />
2—4 sata, a srednja mu je visina 750 '7. (Lievno 788 ''7).<br />
Lievanjskim poljem teče Bistrica (Duman), valjda nastavak<br />
kupreskih voda. Bistrica izvire iz pećine kod Lievna, izvor joj se<br />
zove Duman, teče pravcem sjevero-zapadnim, prima pritoke: Žabi jak<br />
(sa Begovačom), Studbu, Brinu i Opat čiču, te se zatim gubi<br />
u ponoru izpod planine Prologa. Čini se, da na dalmatinskoj strani<br />
Prologa opet izvire i u Cetinu pritiče. Bistrica je do 40 koraka<br />
široka, 0*6—DO'7 duboka, ima močvarne obale, a u proljeću i za<br />
velike vode razlieva se i tvori močvarine. Preko Bistrice vodi više<br />
mostova.<br />
Premda je Lievanjsko polje prostrano, ter vodom obiluje, ipak<br />
nije toli plodno, da bi žiteljstvo moglo prehraniti. Kriva je tomu<br />
nemarnost žitelja, koji se više stokom i vadjenjem pakline bave, a<br />
zatim česte poplave rieke Bistrice. Velik dio polja vječna je močvara<br />
(Ševarovo blato na sjeveru, aBuškoblato na jugu). Preko<br />
Lievanjskoga polja vodi put iz Sinja (preko Prologa) u Lievno i dalje<br />
u Bosnu.<br />
8. Glamočko polje, dugo G sati, a široko l / 2 do 2 sata,<br />
okruženo je ovimi gorami: Crnom gorom i Hrbinom na iztoku, Cincerom<br />
i Krugom na jugu, a Golijom, Staretinom i Šatorom na zapadu.<br />
Ovo je polje veoma visoko (Glamoč 1059 '7, Han Vrba 931 '7), a<br />
nakvašuje ga više omanjih potoka, koji svi poniru (Vrba, Jaruga,<br />
Medvidji potok). Glamočko je polje daleko čuveno radi dobrih<br />
konja, te je prilično gusto naseljeno (Muhamedovci).
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 23<br />
9. Kupresko polje, proteže se od sjevero-zapada prema<br />
jugo-iztoku, i to od Vitoroge k Ljubuši 10 sati, na sjevero-zapadu<br />
široko je do 4 sata, a južno-iztočno kod Ravnoga jedan sat. Visina<br />
mu je znatna, sam Kupres broji 1214 j. Tu visoku ravnicu okružuju<br />
gore: Vitoroga, Stožer, Crni vrh, Bukva, Šuljaga, Raduša, Malovan,<br />
Cincer, Jaram, Klopotnik i Kurljaj.<br />
Kupres se dieli na dvoje, na visoku ravnicu Kupresku, i na<br />
visočinu Ravno. Kupresku ravnicu nakvašuju dva ovelika potoka:<br />
Milač ili Mi laj, koj izvire pod Stožerom, uvire pod Malovanom,<br />
a kasnije opet izilazi kod Stržanja, i to pod imenom Suice; zatim<br />
Mrtvica, koja uvire pod planinom Kurljajem, a izvire kod grada<br />
Lievna pod imenom Bistrice.<br />
Kupresko polje plodno je sienom i nešto žitom, a žitelji su<br />
prije gojili osobito ovce, kojih bi do 10.000 svake godine prodali.<br />
Žitelja ima tuj preko 6000, većinom kršćana«<br />
10. Duvanjsko polje. Ova liepa visoka ravnica nije drugo,<br />
nego nastavak Kupresa, kojemu se stere na jugu, te je odieljena<br />
od njega onizkim sedlom Malovanovim (1203 *7). I ovo polje prostire<br />
se od sjeverozapada prema jugoiztoku, dugo je 4 sata, široko<br />
2-—3 sata , a srednja mu visina broji 915 mx i (Županjac 927 '"/,<br />
sredina polja 909, Seonica 913*"/). Okruženo je planinami: Ljubušom<br />
na sjeveru, Vranom i Orlokukom na iztoku, Midenom na jugu,<br />
a Tušnicom i Borovom glavom na zapadu.<br />
Ovu visoku ravnicu natapa Šuica, koja izvire kod Stržanja,<br />
teče južno (široka 25—30 koraka i duboka 0*3 /), ter na jugu<br />
pod imenom Drine ponire kod Seonice. Ona prima pritoke Milj acku,<br />
Brežnik i No z drač. Preko Šuice ima južnoiztočno od Županjca<br />
nov kameni most. Okolica Duvanjskoga polja prilično je pusta i<br />
krševita; sama visoka ravnica radja ponešto strvnim žitom, dočim<br />
voća nema nikakova. Planine naokolo većinom su gole bez šume,<br />
ali pri tom dosta su travne, te seljaci goje mnogo sitnoga blaga.<br />
Ipak se u narodnih pjesmah pjeva:<br />
„Liepo ti je Duvno polje ravno:<br />
Po njem raste bjelica pšenica,<br />
Konjska hrana zelena travica."<br />
Duvanjsko je polje poznato kao domovina glasovitoga hajduka<br />
Mijata Tomića.<br />
11. Rakitno, Roško polje, Posušje i Broćno ili<br />
Brotnjo polje, četiri su manje visoke ravnice, koje se prostiru
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
24 —<br />
sjevernom Hercegovinom izmedju Duvanjskoga polja i Neretve, te<br />
su puste i slabo naseljene.<br />
Rakitno (867 7 7) široko je pol sata, te je omedjašeno gorami:<br />
Jarmom, Gvozdom i Konjskim. Nataplja ju potok Zmijanje.<br />
Roško polje prostire se Duvanjskomu polju na jugu, a Raki<br />
tnu na zapadu. Posušje je Imotskomu na iztoku, visoko je oko<br />
653 ''7, a natapa ga potok Grabovica sa više pritoka. Broćno ili<br />
Brotnjo polje napokon više se primiče nizkoj ravnici (225 do<br />
450 'T), te se prostire izmedju Mostarskoga blata i rieke Trebižata.<br />
12. Zimsko polje (oko 889 '7), jest visoka ravnica od 300<br />
koraka, okruženo je planinami Batijevicom, Porimom i Lipetom.<br />
Zimsko je polje pusto, krševito i razrovano, puno pećina i gudura,<br />
samo iztočni rub obiluje liepimi šumami bukovimi. Ovomu polju na<br />
jugu puklo je veliko<br />
13. Nevesinjsko polje, koje je najveće i najprostranije u<br />
svoj Bosni i Hercegovini. Ova visoka ravnica pruža se takodjer od<br />
sjeverozapada prema južnomu jugoiztoku, duga je 12 sati, a široka<br />
poprieko 2 sata, Srednja joj je visina 900 m j (Nevesinje 927 '"1).<br />
Okružena je ovimi planinami: Veležom, Podveležom, Bišinom, Trusinom,<br />
Šnježinom, Zalomskimi brdi i Crvnjem. Sve ove planine, kad<br />
jih sa polja gledaš, prikazuju ti svojinu raznimi oblici i bojami prekrasnu<br />
sliku.<br />
Nevesinjsku ravnicu nakvašuje K o 1 e č k a ili Žalo m ska rieka.<br />
Ona izvire 7_ sa ta od Fojnice izmedju planina Bjelasice i Javora,<br />
teče sjeverozapadno, prima više pritoka, teče zatim južno i ponire<br />
izpod gore Bukovice.<br />
Nevesinjsko polje veoma je plodno i gusto naseljeno. Na njemu<br />
prebiva do 1500 obitelji.<br />
14. Gacko (Gacko) ili Gadsko polje, može se donekle<br />
smatrati iztočnim nastavkom Nevesinjskoga polja, te je od njega<br />
odieljeno samo nizkim sedlom, koje spaja planinu Bjelasicu sa Babom.<br />
Ova je ravnica duga 4—5 sati, široka iy 2 sat, a visoka do 1000 "7.<br />
(Gacko ili Metohija 1015 ""/). Okružuju ju ove planine: Lebršnik<br />
i Ponikve sa sjevera, Bjelasica i Baba sa zapada, Somina s juga, a<br />
ogranci Lebršnika s iztoka. Obronci tih planina, osim maloga diela<br />
Ponikava, vrlo su strmi.<br />
Gačkim poljem teče vodom obilna Mušica, koja izvire u Čemernoj<br />
planini i kod Lipnika u polje ulazi. Ona teče zatim zapadno,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 25 —<br />
prima pritok Gračanicu, te se zove izpod Metohije istim imenom,<br />
prima opet na desnoj strani Lješnicu i uvire izpod Bjelasice u ponor.<br />
Ova rieka tvori sa svojimi pritoci više močvara, pa zato je Gacko<br />
polje dosta slabo obradjeno. Na Gackom polju živi u Lipniku poznata<br />
porodica Čengića. — Iz Gačkoga polja vodi put kroz glasoviti<br />
Dužki klanjac na<br />
15. Nikšićko polje. Ova ravnica duga je 2—3 sata, a široka<br />
jedan sat i više. Dieli se na gornje po 1 je i na pravo Nikšićko<br />
polje. Srednja visina broji 640 "7 (sam Nikšić 650""/).<br />
Okruženo je to polje koje hercegovačkimi koje crnogorskimi planinami,<br />
koje potonje sižu i do 1990 n 1 absol. visine.<br />
Najglavniji potok na ovom polju jest Zeta. Ona izvire Nikšićkomu<br />
polju na sjeveru izpod planine Vojnika, i teče pravcem od<br />
sjevera k jugu, dok prošav poljem nedospije do visokih i strmih<br />
planina na medji crnogorskoj. Tuj tvori kuk, skreće prema iztoku,<br />
te se kod klanjca Slivja ruši u ponor izpod crnogorske planine Kape<br />
(Kabao). U Crnoj gori izvire na novo kod samostana Oštroga. Pritoci<br />
Zete na Mkšićkom polju jesu: na desnoj strani <strong>Matica</strong>, zatim<br />
Mostanica, dolazeća iz jezera Krupačkoga, a na lievoj strani<br />
Gračanica i Studenac.<br />
Nikšieko polje dobro je naseljeno i dosta plodno; zajedno sa<br />
gradom Mkšićem (Onogošt) broji ta ravnica do 10.000 žitelja.<br />
16. Crničko polje, prostire se Gačkonm polju na jugozapadu<br />
izmedju planine Babe i Somine. Visoko je 856 "7, a protiče<br />
ga ponornica Crnica.<br />
17. Dabar sko polje ili Dabar ska visočina, prostire<br />
se Nevesinjskomu polju na jugu, te je omedjašena planinami: Trusinom,<br />
Hrgudom i Kubašem. Široka je dobra pol sata. Ovim poljem<br />
teče potok O p a t č i c a, koja se u kasnu jesen razlieva, ter močvare<br />
tvori. Nastavkom Dabarskoga polja mogu se smatrati tri omanje<br />
kotline (ublovi), koji se od Dabarskoga polja stem prema jugoiztoku,<br />
i to Fatnica, Plana i Korito. Ovo su malene i vodom<br />
siromašne kotline ili ponikve, nimalo obradjene i slabo naseljene.<br />
18. Ljubi nj sko polje, tri sata Stolcu na jugoiztoku i 2<br />
sata Dabru na jugozapadu, prostire se izmedju planina Kubaša i<br />
Viduše s jedne, a Gradine s druge strane. Priliči trokutu, dugo je<br />
pol drugi sat, a visina mu broji 386 /. Sred polja teče potok B u-<br />
kovštak, koj domala ponire. Ovo je polje dobrano plodno.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 26 —<br />
19. Bilećko polje, dugo jedan sat, široko pol sata, a visoko<br />
480 "1 (Bilek 482 '"/). Ovo je polje malo obradjeno i slabo<br />
naseljeno, a gore, što ga okružuju, relativno su nizke.<br />
20. Zagorje. Ova se visoka ravnica uzdiže na desnoj obali<br />
gornje Neretve, 4 sata Ulogu na sjeveroiztoku, i to kao čest razvodnoga<br />
gorja. Prema zapadu i iztoku je otvorena, te pada toli<br />
prema Neretvi, koli prema Drini, gdje ju omedjašuju goli i hridoviti<br />
obronci Treskavice, a na jugu Vučja brda. Zagorje je široko<br />
17a— 2 sata, dugo 4—5 sati, a srednja mu je visina 1000—1100'"/.<br />
Ova je ravnica kamenita, dosta slabo naseljena i samo čestimice<br />
obradjena; nu važna je ipak s toga, što služi za promet izmedju<br />
Poneretavja i Podrinja. Proljeće sa ljetom zajedno traje tuj<br />
samo od svibnja do rujna, dočim zima traje punih 8 mjeseci. Vode,<br />
izuzev nešto ponornica, ima na toj ravnici malo.<br />
21. Krbljina. Ovo je malena kotlina (Han Krbljina 1245 /)<br />
prostiruća se Zagorju na sjeveru izpod iztočnih glavica Treskavice.<br />
Krbljina je okrugla kotlina, kojoj promjer broji samo 1 sat, priliči<br />
kamenomu polju, a živu u njoj samo pastiri pasuć ovce, koje slabu<br />
hranu nalaze. Na najnižih je mjestih Krbljina močvarna.<br />
22. Ram ska kotlina (ubao). Ovaj kotao okružuje južno<br />
Maglenica, zapadno Dašnik, sjeverno Raduša, a iztočno Kolivrat, kojega<br />
su obronci strmi i vrlo stienoviti. Kotlinom teče potok Kama,<br />
koja jugoiztočno kod stienovite provale izinedju Kolivrata i Maglenice<br />
izilazi iz te kotline i hrli prema Neretvi. Ciela kotlina ramska<br />
slična je četverokutu, velika je jedva jedan sat, a prizora je divna<br />
i uzhitljiva.<br />
23. Bosanska poljana, prostire se planini Romaniji na iztoku<br />
izmedju rieka: Praće, Drine i Žepe. Ova poljana jest visočina,<br />
sastojeća od visokih ravnica i planina, koje te visoke ravnice obrubljuju.<br />
Najglavnije visoke ravnice jesu: a) Glasi nsko polje,<br />
prostire se Romaniji na jugoiztoku, dugo je 1 x / 2 — 2 sata, a isto toliko<br />
široko. Srednja mu visina broji 900 Tf (han Glasinac 926 '"/).<br />
Poljem teče potok Rešetnica. Samo je polje dobrahno naseljeno,<br />
a znamenito je s toga, što se na njemu križaju glavne ceste, koje<br />
vode iz Sarajeva put Zvornika i Višegrada. — b) Ivan-polje<br />
(1020/), i Semeć-polje omanje su visoke ravnice na putu iz<br />
Rogatice u Višegrad. — c) Košutica, malena je kotlina Glasinskomu<br />
polju na sjeveru, a d) Kr alj e vo po 1 j e prostire se već na
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 27 —<br />
sjeveru Žepi izmedju Kraljeve planine i Lisine. Osim nabrojenih ima<br />
na bosanskoj poljani još više omanjih kotlina (ublova).<br />
24. Novopazarska kotlina, obrubljena je sa svih strana<br />
visokimi planinami, na jugu Rogoznom planinom, na iztoku Bielom<br />
planinom, na sjeveru Golijom, a na zapadu rubnimi gorami Sjeničke<br />
visočine. Sred kotline teče rieka Raška, koja otvara kotlinu na sjeveru<br />
i utiče u Ibar.<br />
G. Nizine.<br />
Najveća i najznatnija nizina u Bosni jest Posavina, t, j.<br />
nizina s desne strane Save od utoka Une do utoka Drine. Bosanska<br />
Posavina sastavlja sa hrvatsko-slavonskom Posavinom jednu cjelinu.<br />
Nu ipak se razlikuje bosanska Posavina od hrvatsko-slavonske koječim.<br />
Ponajprije nam je spomenuti, da je bosanska Posavina uzka,<br />
jer posljednji ogranci gorski dopiru više puta tik do briega savskoga.<br />
Bosanskom Posavinom struje nadalje oveće rieke, dočim su<br />
rieke hrvatsko-slavonske Posavine malene i neznatne, te tvore množinu<br />
močvara. Upravo s toga razloga ima u bosanskoj Posavini mnogo<br />
manje močvarina, nego li u hrvatsko-slavonskoj. Ovećih močvara ima<br />
u Posavini bosanskoj samo u kutu medju Drinom i Savom.<br />
Gore Prošara, Motajica, i brdo Vučjak, koje dopiru sa svojim<br />
humljem tik do briežja savskoga, diele bosansku Posavinu na četiri,<br />
vrlo nejednake česti.<br />
1. Brezovo polje, prostire se izmedju Une, Save i gore<br />
Prosare, veoma je malena i neznatna nizina, kojom teku neznatni<br />
potoci.<br />
2. Lievčanice polje ili Lievča polje. Ovim se imenom<br />
zove onaj dio Posavine bosanske, koj se stere medju gorom Prosarom,<br />
i Motajicom. To je prilično prostrana nizina, slična trokutu. Najšira<br />
je izmedju Gradiške i Vrbasa, na jugu se prema Banjaluci sve više<br />
suzuje, te se blizu toga grada svršuje Sla tin skini poljem, Ovom<br />
nizinom teče Vrbaska i dolnji Vrbas; a visina bit će joj 100—140 ''"/.<br />
Pojedini dielovi ove nizine zovu se još Lipče polj e, Vrbaško<br />
polje i t. d.<br />
3. Ivanjsko polje širi se Brodu na jugu izmedju Motajice<br />
i Vučjaka. Ovom malenom nizinom teče Ukrina. I ovo se polje suzuje<br />
na jugu prema Derventi. Visina ovoga polja mienja se izmedju 94<br />
i 157 "1.<br />
4. Posavina u užem smislu zaprema svu veliku prostoriju,<br />
koja je omedjašena brdom Vučjakom, Savom i Drinom, ter se na
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 28 —<br />
jug širi do obronaka gore Majevice. Ova je nizina prostrana, duga je<br />
po prilici 12—13 milja, a širina joj se mienja izmedju 3 i 6 sati.<br />
Njom pro tiču Bosna, Tolisa, Tinja i Brka, a visina joj se mienja izmedju<br />
83 i 140'7. Pojedine česti njezine zovu se Borovo polje,<br />
Zabarsko polje i t. d. U iztočnom kraju medju Drinom i Savom<br />
ima prostranih močvara. Posavina je nekoč bila sva obrasla gustimi<br />
sumarni, nu ovih je kasnije nestalo, a sad se samo još u okolici<br />
Bjeline nalazi nešto šuma različitoga drveća. Mjestimice imade još i<br />
pomanjih šuma, kao u okolišu Žabra, Markovića polja, Porebrice i<br />
Dubrave.<br />
III. Geologijski odnošaji.<br />
0 geologijskih odnošajih nemamo dosele dostatnih ni temeljitih<br />
opažanja. Pokušati ćemo ipak, da po podatcih A. Boue-a, Sendtnera,<br />
Blau-a i drugih sastavimo ma i pregledno geologijsku sliku<br />
Bosne i Hercegovine.<br />
1. Azojska i paleozojska doba.<br />
Glavna trupina višega gorja bosanskoga sastoji od raznovrstnoga<br />
škriljavoga kamenja, koje se dielom u azojsku, dielom u paleozojsku<br />
dobu ubrajati mora. Kamenje azojskoga odsjeka tvore ponajviše<br />
bliestnici (Glimmerschiefer), rulje (Gneiss) i kristalinički brusilovci, a<br />
uz to se gdjegdje pridružuje kloritni, milovkin i amfibolni škriljavac.<br />
Medju paleozojskini kamenjem opažamo ovdje mladje brusilovce, glinene<br />
škriljavce i drobnjake. Kamenje ovo spadati će po svoj prilici,<br />
kao i slične naslage u Alpah i u Hrvatskoj, u silursku formaciju.<br />
Da li su i ostale formacije paleozojske dobe (devonska, kamenougljena<br />
i perniska formacija) u Bosni razvijene, to se nezna.<br />
Najveća množina ovoga starijega kamenja razvila se je u Zecu i njegovih<br />
ograncih, koji tvore razvodje izmedju Vrbasa, Bosne i Neretve, te koji<br />
se sjevero-zapadno i jugo-iztočno prostiru. Vrhunci visokili planma od Zeca<br />
do Vraniće sastoje od azojskih kristaliničkih škriljavaca i to poglavito od<br />
bliestnika, kojemu se gdjegdje pridružuje rulja. Na jugo-iztoku u Bitovnji<br />
i Liscu šire se ponajviše brusilovci, a ovim se u Ivan-planini pridružuju<br />
kloritni škriljavci, koji imadu mnogo maguetovca. Ogranci ove trupine imadu<br />
na sjeveru i na jugu poglavito brusilovca, kojemu se kod samostana Fojnice<br />
pridružuje drobnjak (Grauwacke) i drobnjački vapnenjak. Od Fojnice do<br />
Crne rieke prostire se sivi, zelenkasti i modričasti brusilovac, a izpod<br />
njega proviruju kod Štita i Zeca stariji kristalinički škriljavci; u dolu kod<br />
Prokosa razabire se rulja, drobnjak i milovkin škriljavac.<br />
Razglašeno bogatstvo ruda u Bosni imade svoje sielo upravo u ovom<br />
škriljavom kamenju. Škriljavci ovi izprepleteni su žicami težca (Schwerspath),
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
29 —<br />
koje* su veće sada manje debljine. Uz težac razvile su se razne rudače,<br />
a poglavito željezne, bakrene i srebrene ruđače. Najbogatija ovimi<br />
rudami je okolica Pojnice. Željezna pakovina (sumporna pakovina, Schwefelkies)<br />
takodjer je dosta obična u ovih škriljavcih. Trošenjem pakovine nastala<br />
je na mnogih mjestih gnjeđa željezne rudače (Brauneisenstein), a čini se, da<br />
samorodno zlato, sto su ga za rimsko doba jošte izmedju Gornjega Vakufa<br />
i Fojnice, te Vraniće i Rosinja kopali, ima svoj postanak zahvaliti raztrošenju<br />
pakovine. U gori Radovanu i u dolini Vrbasa, vele, da je zlato<br />
priraslo uz žice bielutka, kako to nalazimo u svih važnijih svjetskih nalazištih<br />
zlata.<br />
2. Mezozojska doba.<br />
Najveći dio uslojena kamenja, koje se je u Bosni razvilo, spada<br />
na mezozojsku dobu. Sve tri formacije, od kojih ovaj odsjek sastoji,<br />
naime trijaška, jurska i kredina formacija jesu ovdje zastupane. Trijaška<br />
se je formacija razvila u najvećem obsegu i raznolikosti, dočim<br />
jura i kreda zapremaju mnogo manji prostor.<br />
Trijaška stvorba. Alpinski trijas, kako se je u Hrvatskoj, a<br />
osobito u Dalmaciji razvio, dade se razdieliti na tri odsjeka: na dolnji,<br />
srednji i gornji trijas.<br />
Dolnji trijas<br />
sačinjavaju:<br />
werfenske naslage i<br />
guttensteinsko vapno; —<br />
u srednjem trijasu je:<br />
virglorijsko vapno; —<br />
u gornjem trijasu nalazimo:<br />
kasijanske naslage,<br />
hallstatsko vapno,<br />
rabelske naslage,<br />
dachsteinsko vapno i<br />
koesenske naslage.<br />
U bosankom trijasu poznate su do danas werfenske naslage,<br />
guttensteinsko vapno, dachsteinsko vapno i koesenske naslage. Werfenske<br />
naslage sastoje ovdje od škriljavih pješčenika i bojadisanih<br />
škriljavaca, medju kojimi ima kadšto i crvenih vapnenjaka. Dachsteinsko<br />
vapno sastoji od vapnenjaka i dolomita, a koesenske naslage<br />
sastoje od laporasta kamenja. Koesenske naslage nalaze se samo na<br />
nekoliko mjesta, dočim werfensko i dachsteinsko kamenje zaprema<br />
najveći dio trijaškoga gorja. Guttensteinski vapnenjaci i dolomiti, koji<br />
su se u susjednoj Kapeli i Pliešivici razvili, protežu se daleko i u Bosnu.<br />
Najvažnije poznate trijaške naslage jesu u glavnom ove:<br />
Sjevero-zapadno od Plievlja šire se crveni i sivi trijaški vapnenjaci.<br />
Nešto dalje pridružuju se njim crvenkasti škriljavci, a još dalje sivi pješ-
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 30 —<br />
čenici. Kod Čajnice vide se pješčenici i sivi, ernkasti i modrušasti škriljavci,<br />
koji naliče brusilovcu. Uz Goraždku rieku, u dolini Praće vide se sivi werfenski<br />
škriljavci, a u Grabovici još i vapnenjaci, te crveni i bieli pješčenici.<br />
Dalje prema sjevero-zapadu razvili su se pješčenici i škriljavci, a zatim sve<br />
do Sarajeva šire se bielkasti i crvenkasti pješčenici. Od Čajnice do Foče<br />
uz Slatinsku rieku i Čehotinu nalaze se crveni i sivi škriljavci, i sivi vapnenjaci,<br />
a na rubu gorja još i pješčenici. Oko Foče šire se isti škriljavci, a<br />
gora Klisovac sastoji od vapnenjaka. Uz Sutjesku (Sućesu) do njena ušća<br />
vide se crveni škriljavci i pješčenici sa nešto vapna i lapora. To isto nalazimo<br />
kod Pive, a kod klanjca Sutjeske (Sućese) razvio se je đachsteinski<br />
vapnenjak i dolomit.<br />
Treskovac i Sutjeska planina sa svojimi visokimi vrhunci sastoje od<br />
dachsteinskoga vapna i dolomita. Nešto dalje od tvrdjice Pirlitora razvio se<br />
je koesenski lapor i laporni pješčenik. Čemerno sedlo ima pješčenike i škriljavce.<br />
Volujak sastoji od dachsteinskoga dolomita, đočim je obližnji Lebršnik sagrađjen<br />
od pješčenika, lapora i škriljave gline.<br />
Planina Porim sastoji od werfenskih škriljavaca i dachsteinskoga vapnenjaka<br />
i dolomita. U Konjicu vidi se pod dachsteinskim vapnom škriljavi<br />
lapor i crveni škriljavac. Od Konjica i Neretve preko Tmora do doline<br />
Korče nalaze se poglavito trijaški pješčenici i škriljavci. U dolini Korče kod<br />
Tarčina vidi se isto kamenje. U dolini Lepenice nalaze se glineni škriljavci<br />
i bjelutkaste gromače. Uz Žujevinu (pritok Bosne) razvili su se crveni svjetli<br />
škriljavci i gusti vapnenjaci sve do Sarajevskoga polja, a na ulazu u to<br />
polje nalaze se samo pješčenici. Samo Sarajevsko polje obkoljeno je trijaškimi<br />
naslaganu, u kojih se kod Kreševa nalazi rutuenica. Na zapadu i<br />
jugu Sarajeva diže se veliko vapnerto gorje, koje sastoji od dachsteinskoga<br />
vapnenjaka. Sjeverno od Sarajeva na putu prama Mokrom vide se zelenkasti,<br />
crvenkasti i sivi pješčenici , izmjenično sa škriljavom glinom. Planine iza<br />
Mokroga: Bukova glava, Ploča i Kraljeva planina, sastoje od trijaškoga<br />
vapna, a oko Podgore pojavljuju se opet pješčenici i škriljavci. Uz Drinu<br />
od Jadra a i sjeverno sve do Zvornika šire se glavice gusta vapnenjaka, a<br />
mjestimice se pokazuju još i škriljavci. Oko Zvornika nalazimo pješčenike,<br />
škriljavce i vapnenjake. Uz Vrbas do Banjaluke šire se sivi i crveni vapnenjaci.<br />
Kod Broncenog Majdana šire se sivi i crveni pješčenici i đolomitični<br />
vapnenjaci, koji po svoj prilici spadaju u trijas. Za slane izvore kod Tuzle<br />
(Soli) tvrde, da iztiču iz werfenskih naslaga, a to je veoma vjerojatno, jer<br />
ovi trijaški slojevi obiluju na mnogih mjestih sadrom i kamenom solju. Trijašku<br />
formaciju nazivlju mnogi geolozi solnom formacijom. Kako naslućuju,<br />
biti će u trijaškoj for-maciji u Bosni na više mjesta naslaga kamene soli.<br />
Lipeta, Vrabac i Prenj sastoje od dachsteinskih vapnjenaka i dolomita,<br />
a isto tako i gorje zapadno od Novoga pazara. Napokon sastavljene su od<br />
dachsteinskih vapnenjaka još i ove planine: Hranicava, Bjelašnica i Treskavica<br />
(Sarajevu na jugu), Jahorina i Trebević, Vlašić kod Travnika, Romanija<br />
i t. d.<br />
Jurska stvorba. Kao što u Hrvatskoj, tako i u Bosni nije se<br />
jurska formacija u veliko razvila. Od raznovrstnih odsjeka alpinske
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 31<br />
jurske formacije ustanoviše u Bosni samo hirlacke naslage, koje sastoje<br />
od bielkastih i crvenkastih naslaga, ter od dolomita dolnjega Jure.<br />
Južno od doline potoka Mileševa i onda blizu Hisardžika nalaze<br />
se bielkasti vapnjenaci sa brachiopodi i drugimi jurskimi okaminami.<br />
Naslage ove stavljaju u hirlacki odsjek. Od dolomita dolnjega Jure<br />
sastoje sve one ogromne, raztrgane i divlje-romantične planine, što<br />
se od Treskavice počam steru iztočnom Hercegovinom, te tvore razvodje<br />
medju Drinom i Neretvom. Ove visoke planine sa vrhunci od<br />
2000—2600 m f prostiru se sve do oštrih i iglastih vrhunaca planine<br />
Koma (2650 '"/), kojega kamenje A. Boue takodjer pribraja dolnjojurskoj<br />
stvorbi. Na Gackom polju leže numulitni vapnenjaci (Eocen)<br />
na jurskih naslagah. U planini Porimu leže mladje jurske naslage na<br />
dachsteinskom vapnu, a povrh svega toga razvila se je kredina formacija.<br />
Kredina stvorba. U mnogo većem obsegu od jurske formacije<br />
razvile su se u Bosni naslage kredine formacije. Kreda se je razvila<br />
poglavito kao hipuritovo vapno, u čem mnogo naliči dalmatinskoj<br />
kredi; zatim kao pješčenici, koji se kalaju poput bečkih pješčenika,<br />
te će jim valjda geologijski srodni biti.<br />
U sjevernoj Bosni nalazimo kredu skoro posvuda, a u južnoj<br />
ima je oko Sarajeva; u Hercegovini opet tvori kreda čitave nizove<br />
gorja, kao izmedju Blagaja, Bune i Nevesinja. To u glavnom.<br />
Oko Novoga pazara šire se prema Praći, Foči i Peći vapnenjaci, u<br />
kojih ima hipurita, a to isto nalazimo i kod Cajnice. Kod Novoga pazara<br />
jesu se uz kredine vapnenjake razvili još i pješčenici (na lievoj obali Raške).<br />
Oni su ovdje glinena zamaza, te se kalaju u ploče kao i bečki pješčenici,<br />
a nalaziš u njih i bilinskih otisaka. Istoga pješčenika nalaze u Crnom Vrhu<br />
kod Majdana, zatim kod Bielopolja. Na desnoj obali Raške leže bečki pješčenici,<br />
a povrh njih nalazimo vapnenjaka, koji po svojih okaminah spadaju<br />
u gosauski odsjek, koji se je u sjevernih Alpah Često razvio. Kod Sjenice<br />
je dolina Prekostavlja obkoljena hipuritnim vapnom. Izmedju Prieboja, Priepolja<br />
i Plievlja diže se planina Pobijenik, u kojem nalazimo poglavito hipuritnoga<br />
vapna. Hipuritno se vapno odavle širi daleko medju Plievljem i<br />
samostanom Banjom. Čemerno sedlo ima hipuritnoga vapna. Od Lebršnika<br />
prama Lipniku na Gackom polju vide se kredini vapnjenaci sa okamenjenimi<br />
koralji. Kreda se širi odavle u planini Babu, Sominu i Goliju, dakle od<br />
Gačkoga prama Nikšiću kroz klanjac Duga. Oko 100 ,M / povrh Nevesinja<br />
pojavljuje se hipuritno vapno, te isto tvori ovdje čitav plateau planine Veleža<br />
i njezin najviši vrh. Čitav ovaj kraj skoro sve do Blagaja pokazuje u svojoj<br />
kredi sličan karakter, koj vidjamo u pustom Krasu. Izmedju Blagaja i<br />
Mostara dižu se iztočno i zapadno usred mladjega kamenja brežuljci sa
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 32 —<br />
hipuritnim vapnom. Na Porimu nadjoše osim trijasa i jure, još i krede. U<br />
Suhoj planini dižu se kredini vapnenjaci u visoki Vlašie; kod Vitolja nalazimo<br />
u vapnu mnogo okamina, a medju njirni i liipurita. Kredine naslage<br />
šire se dalje od Vitolja do Ugra, onda izmedju Skender-vakufa i Tisovca,<br />
te od Tisovca do Vrbasa, pa i u jednom dielu doline Ukrine. Svuda je<br />
ovdje kredino vapno sa svojom golotinjom, sa svojimi izpranimi dolinami i<br />
svrtci slično hrvatskomu „Krasu". Vapnenjaci kredine formacije šire se još<br />
od Sinja preko Prologa u zatvoreno Lievanjsko polje. Dalje se diže ovo<br />
vapno u planinu Cincer.<br />
Kredina formacija pojavljuje se takodjer od Sarajeva do Mokroga.<br />
Izmedju Travnika, Broda i Novoga napokon šire se na daleko hipuritni<br />
vapnenjaci, kojim se pridružuju glineni škriljavci, pješčenici i gromače.<br />
3. Neozojska doba.<br />
Veći dio nižega gorja bosansko-hercegovačkoga, pa onda. doline,<br />
koje se uz rieke protežu, izpunjene su kamenjem, koje spada u neozojsku<br />
dobu. Formacije neozojske dobe, naime tercijarna i kvarterna,<br />
iztiču se velikim brojem raznovrstnoga kamenja.<br />
Iz tercijarne formacije nalazimo ovdje eocenske i<br />
neogenske tvorine, i to poglavito: numulitno vapno, laporne škriljavce,<br />
litavsko vapno, krupno vapno, koraljno vapno, ilovinu, pješčenike,<br />
lapore, ilovaču, šljunak i piesak. Iz kvarterne formacije<br />
ili naplavine nalazimo diluvijalni šljunak i piesak, brusnicu (Loss),<br />
te aluvijalne najnovije naplavine šljunka, pieska i mulja.<br />
Tercijarno kamenje razvilo se je u nizini Save, zatim u dolinah<br />
Sane, Une (pa i Kolubare i Morave u Srbiji), jer ovi krajevi sačinjavaju<br />
dio velikoga zalieva od tercijarnoga mora, koje je pokrivalo bečku, ugarsku<br />
i hrvatsku (slavonsku) ravnicu, te sastoji poglavito od glinena, laporna<br />
i pješčena kamenja. Od Novoga pa do srbske medje obrubljuje Bosnu<br />
oširoka ravnica, napunjena tercijarnim, ilovastim i lapornim kamenjem,<br />
te mladjom naplavinom. Od Dervente pa do Save dižu se maleni tercijarni<br />
brežuljci, u kojih se vidi samo lapor. Dolina Ukrine, osobito kod<br />
Dervente, pokrivena je brusnicom. Slično kamenje razvilo se je oko ušča<br />
rieka Sane, Vrbasa, Ukrine, Bosne, Siboštice i Drine. U dolini Bosne pod<br />
Gradištem nalaze se pješčenici, a pred i za Vrandukom škriljavi lapor i<br />
glina. Pred Zepčem leži tercijarno kamenje pod naplavljenim šljunkom<br />
od vapna, škriljave gline i pješčenika. Od Foče pa do Gradačca jest tercijarno<br />
kamenje. Kod Srebrenika ima jedan konički brieg, u kom leži pod<br />
naplavinom tercijarni pješčenik i koraljno vapno. Izmedju Tuzle, Gradačca<br />
i Dervente šire se tercijarni pješčenici i gromače. Od Banjaluke pa kroz<br />
Tursku Hrvatsku šire se tercijarni brežuljci; a po ravnicah store se naplavina<br />
: od Une i Save prama Kozarcu, zatim izpod Kozarca dolinom Sane<br />
preko Trnave i dolinom Gomionice sve do Broncenog Majdana. Tri sata od<br />
Zvornika prama sjeveru vidiš samo niže brežuljke, koji sastoje od kamenja,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
33 —<br />
V<br />
sto no odgovara bečkoj ilovini i litavskom vapnu (neogen). Pod vapnom<br />
leži pjeskovita glina i modrušasti lapor. Izmedju Berbira, Banjaluke i Vrbasa<br />
širi se velik trokut, pokriven naplavinom. Na iztoku dižu se brežuljci Motajice<br />
sve do obale Save i Ukrine. Tu se vidi poglavito piesak i glina. Od<br />
Broda nedaleko Save Šire se opet tercijarni brežuljci Vučjaka i Majevice.<br />
Oni tvore malen luk, koji ide preko Modrice, Dubrave, Mateškovca i Kostura<br />
do u Srbiju. Bujno obrasli ovi brežuljci sastoje od laporaste gline, pjeskovitoga<br />
lapora, pješčenika i krupnoga vapna. Vapno ovo ima iste okamine<br />
kao i ono kod Beča. Tercijarne naslage neidu u glavne doline Bosne, ovdje<br />
vidimo samo diluvij i aluvij. Velika množina vapnenoga mačika nastala je<br />
od izvora kod Cajnice, Travnika i t. d. Guste naslage kršnika i gromača —<br />
osobito vapnenih — nalazimo uz Drinu od Foče pa sve do Sutjeske i do<br />
sutoka Pive sa Tarom. Iste se gromače nalaze uz Bosnu, uz Lašvu blizu<br />
Travnika i uz Vrbas izmedju Banjaluke i gore OsmaČe. Doline ovih rieka<br />
pokrivene su brusnicom.<br />
Na obalah Neretve po Hercegovini vide se samo điluvijalne naslage<br />
bielutka i gromača. Ove se naslage protežu uz obalu Neretve od podnožja<br />
Porima sve do vapnenoga klanjca Mostarskoga, pa onda od Mostara sve do<br />
zavoja gore, gdje se spaja sa Bunom. Neznatna množina vapnene gromače<br />
vidi se u prodoru kod tvrdjice Blagaj, zatim oko Velež-planine , odkle se<br />
vrača k Nevesinju. Gromače ima još na polju Nevesinjskom i Gackom, a na<br />
Gackom ima i numulitnoga vapnenjaka. Uz dolnji tek Neretve vuče se diluvijalna<br />
glina sve do mora; u njoj ima velika množina školjka (helix i t. d.).<br />
Sitnija bielutkasta gromača sa vapnenim zamazom nalazi se na pojedinih<br />
mjestih u planinah oko Konjica.<br />
Povrh Dugog polja na putu u Novi pazar leže horizontalne naslage<br />
bieloga vapnenastoga lapora, bielutkastoga vapna i pješčenika sa bilinskimi<br />
okaminami, koje nam kažu, da imamo pred sobom sladkovodne naslage<br />
tercijarne formacije. Iste naslage pokrivaju ravnicu izmedju Dugog polja i<br />
Prekostavlja na putu u Sjenicu. Slično bjelutkasto kamenje vidja se i kod<br />
Novoga pazara. Neima dvojbe, da su one naslage nastale od toplih kiselih<br />
vrela, koja su bila napunjena kremenom kiselinom i ugljično-kiselim vapnom.<br />
Kamenje ovo nalazi se posred starijih naslaga (krede), kod Dugog polja<br />
n. pr. u visini od 800 *y. Obližnje trahiticke erupcije stajale su sigurno<br />
u kauzalnom savezu sa ovimi vrueimi vreli.<br />
Oko Mitro vice nalazimo molasnoga pješčenika sa bilinskimi otisci. Sjeverno<br />
Ibru ovo je kamenje pokriveno sivim glinenim laporom, a nešto dalje<br />
vide se traliitne gromače. Od doline Banjske rieke prama Rogozni planini<br />
i u samoj planini nalazimo tercijarne pješčenike i lapore.<br />
4. Eruptivno kamenje.<br />
Već cielokupan pregled uslojenoga kamenja veoma je netočan<br />
i manjkav, a nalazišta eruptivnoga kamenja jošte su manje točno<br />
pobilježena i ustanovljena. Što je u tom pogledu nešto sigurnije poznato,<br />
to evo ovdje u kratko navadjamo.<br />
V. Kl a i ć, Bosna. 3
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
__ 34 ~<br />
Granit se vidja kao krš i šljunak u vodah, što dolaze sa<br />
Zeca; po tom moramo suditi, da na sjevero-zapadnoj strani te planine<br />
mora biti granitnih pećina.<br />
Sije nit. U vodah oko Zepča i na Zecu vidja se sijenitni<br />
šljunak, što je dokazom, da u blizini mora biti sijenita.<br />
Dior it se pojavljuje u planini Koprivnici, onda na zapadnoj<br />
strani Travnika, a zatim u potoku kod Zepča vidi se dioritno kršje.<br />
Gabro ili dialagovac nalazi se kod Vranduka i onda u<br />
potocih kod Zepča.<br />
Porfiri se pojavljuju kao felsitni i sijenitni porfiri. Felsitnoga<br />
portira ima kod Mitro vice, gdje ga u visini od 300—350/ kopaju<br />
za mlinsko kamenje. Zelenkastoga portira ima kod Cajnice. Portira<br />
ima nadalje u dolini Vrbasa, zatim uz Kasku u novopazarskom pašaluku<br />
(sijenitni p.), nadalje u okolici Srebrenice i Cajnice.<br />
Trahit se je razvio u čitavom nizu malenih brežuljaka kod<br />
Mitrovice (Zvečan leži na najvišem takvom briegu). Uz Ibar kao i<br />
u Rogoznoj planini ima više trahitnih brežuljaka. Kod Novoga pazara<br />
je brežuljak od trahita, na kojem se nalazi samostan Gjurgjevi stupovi.<br />
Ima ga još kod Dugog polja i pri izvorih Raške, zatim izmedju<br />
Kupresa i Bugojna, te kod Srebrenice.<br />
Serpen tin se je u veliko po Bosni razvio. Ima ga na obali<br />
Baške izmedju Novog pazara i Budnice, onda 1 sat od Mitrovice uz<br />
Ibar, prama Banjskoj rieci, u Rogoznoj planini, u južnih ograncih<br />
Jadovnika, sjeverno Zvorniku, oko Vranduka, kod Zepča, u dolini<br />
Bosne kod Maglaja, na obali Spreče izmedju Gračanice i Doboja,<br />
kod Višegrada uz Drinu, kod Komušine uz Usoru, kod Viake i Olova<br />
(uz Krivaju) i kod Prieboja (uz Lim). Svigdje sastavlja oniže gore,<br />
koje imaju obično slabu vegetaciju, ali se odlikuju nekojiini bilinami,<br />
koje vole rasti, gdje ima serpentina (Notochlaena Marantae).<br />
IV. Rudstvo.<br />
Proučivši geologijske odnošaje Bosne i Hercegovine, lahko<br />
nam je već unapried kazati, da u Hercegovini neima dragocienih<br />
ruda. Nu tim više i vriednijih nalazimo u samoj Bosni. Bosna bijaše<br />
već za Rimljana tražena zemlja radi svoga zlata; a u srednjem vieku<br />
dao je Kulin ban Dubrovčanom Jagodinu (planinu) medju Sarajevom i<br />
Varešom, odakle su oni veliko blago kući nosili. Da su se u prijašnje<br />
vrieme na više mjesta rude kopale i obradjivale, svjedoče i
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 35 —<br />
danas još ostanci od majdana i pravaca (orta), kojih ima u obilju.<br />
Prvi su rudari bili Niemci, te se je do danas u Bosni uzdržalo mnogo<br />
njemačkih rieči, tičućih se rudarstva. Najviše ruda ima u gorah i<br />
planinah oko Fojnice, Kreševa, Busovače, Vareša, Banjaluke, Srebrenice,<br />
Zvornika, Tuzle, Staroga majdana i t. d. Da nabrojimo najznatnije<br />
rude i njihova nahodišta.<br />
Zlato. Zlata ima u Bosni toli čista, koli pomiešana sa drugimi<br />
rudami, kanoti srebrom i mnogimi sumpornjačami, u kojih ga dakako<br />
imade veoma malo. U planini Radovanu nalazimo nekoliko žica bielutka,<br />
a u njih zlata; nu tuj nije nitko još kopao. Radovanu na jugu,<br />
medju gornjim Vakufom i Fojnicom, nalazimo u planini Vranići i na<br />
briegu Rosinju (nad selom Dobrošinom, 1 sat od gornjega Vakufa)<br />
ostanaka od znamenitih majdana, gdje su još Rimljani pred 1500<br />
do 1600 godina zlato vadili. Osobito kod Crvene zemlje i kod Zlatnoga<br />
guvna ima mnogo raznih rupa i starih zidina. Brdo Rosinj sastoji<br />
od brusilovca, te mu slojevi na sljemenu brda stoje malo ne<br />
osovno. Na brusilovac naslagao se je gust vapnenjak, a tamo, gdje<br />
ima zlatnih žica, probija ga zelenjak i žice od bielutka. I na vrelištu<br />
Lašve blizu Travnika bij ase za Rimljana majdan zlata („Zlatnica"). Tu<br />
sastoji gorje takodjer od brusilovca i obilnih slojeva vapnenjaka, a uz<br />
to ima žica diorita i bielutka zajedno s vrlo liepom crvenom željeznom<br />
rudačom. Pa upravo ovi pojasi kriju mnoga zlata.<br />
Čista zlata sadržaje piesak u riekah: Bosni, Vrbasu i Lašvi,<br />
te su ga prije Epiroćani izpirali. Koliko li ima zlata u obće i da li<br />
bi ga vriedno bilo tražiti, neznamo. Nu to je poznato, da su stari<br />
Rimljani namjestili u Solinu posebnoga činovnika (Praepositus thesaurorum<br />
Dalmatinorum), koji je svaki dan šiljao iz Bosne u Rim<br />
do 28 k fa zlata, da se ovdje tali.<br />
Srebro. Dosele nije se našlo čistoga srebra niti čistih 'srebrenih<br />
rudača, ali zato imade obilno srebra u olovu i u bakrenih rudaČah.<br />
Neima medjutim dvojbe, da na onih mjestih, gdje nalaze silesiju<br />
olovnih i bakrenih rudača, takodjer imade u većih dubinah i čistoga<br />
srebra. Pričaju, da se je nekoč u iztočnoj Bosni, napose u gorah<br />
oko Podrinja kopalo još prije Osmanlija mnogo srebra, a to svjedoče<br />
donekle i imena mjesta: Srebrenica i Srebrenik. Pače i ime franjevačke<br />
pokrajine u Bosni: „Provincia fratrum minorum Bosnae Argentinae"<br />
dovoljno pokazuje, da je tuj bilo srebra u obilju. Tvrde,<br />
da su kod varoši Srebrenice imali kraljevi bosanski majdane srebra<br />
i zlata, a tu da je bio i samostan franjevački, po kojem je sva
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 36<br />
pokrajina dobila svoj pridjevak. Koncem 12. vieka dozvoli ban Kulin<br />
Dubrovcanom, da kopaju srebro izpod planine Nabožić na sutoku<br />
rieke Misoče i Ženika kod Našica (i sad još ima tuj podor grada<br />
Dubrovnika).<br />
Jukić pripovieda, da je god. 1841—1842 vezir Huref-paša dozvao u<br />
Bosnu rudara Sulca, koji je kod sela Borovice (blizu Vareša i Bobovca)<br />
izkopao do 10.000 tovara ruda. Po lučbenoj analizi našlo se je, da u 100.000<br />
drahma Borovičke rude imade: 9 zlata, 85 srebra i 30.000 drahraa čista<br />
olova. Godine 1863. poslali su opet Fojničkih ruda u Sčavnicu i Hrvatsku,<br />
i tuj se je našlo srebra. Rudarski mjernik A. Conrad tvrdi, da bi se u<br />
Bosni uz umno kopanje i dostatna sredstva mogla sila srebra izvoditi.<br />
Bakar. Bosna obiluje bakrenimi rudačami, u kojih ima dosta<br />
srebra. Jesu to azuriti (modri bakrenjak), malahiti i srebronosni<br />
tetraediti (gmižinac). Najviše nalaze bakra u okolišu Fojnice, Kreševa,<br />
u kotlini Rame i t. d. U okolici Fojnice i Kreševa našao je A. Conrad<br />
na malenu prostoru do 42 veoma prostrana ležišta bakra. Po njegovih<br />
pokusih ima u malahitu oko 50°/ o bakra, a u tetraeditu u<br />
100 oka do 112 drahma srebra i 30 oka bakra.<br />
Olovo. Olova ima u Bosni na više mjesta, ali samo kao galenit<br />
(olovni sjajnik). U bosanskom galenitu našao je Conrad 80°/ 0 olova<br />
i nešto srebra, a gdjegdje i malo zlata. Olovo se je nekoč vadilo<br />
kod Olova izpod planine Stoborja (na vrelu rieke Krivaje), a ima ga<br />
još i kod Kreševa, Borovice, Fojnice, Gornjega Vakufa, Priedora,<br />
Tuzle i Vareša.<br />
Živa. Živa nalazi se samo kao rumenica (Zinnober), koja sastoji<br />
od žive i sumpora. U okolišu Kreševa našli su na više mjesta rumenice,<br />
pa su ju i vadili. Ima je u vapnenjaku, često zajedno sa limonitom,<br />
bakrenimi rudačami, pyritom i zlatom. Ležaji rumenice (dotično<br />
žive) steru se od Kreševa preko Kiseljaka ća do Vareša, zatim je ima<br />
kod Fojnice, izpod planine Štita i kod Kostajnice.<br />
Željezo. Željezom obiluje Bosna, kako malo koja zemlja na<br />
svietu, te je jedina ruda, koju su u novije vrieme u Bosni kopali. Po<br />
G. Thoemmelu bijaše god. 1867 u Bosni 36 željeznih rudnika (majdana)<br />
i 127 talionica, koje su godimice izvodile 40—50.000 metr.<br />
centi i hranile 700 radnika.<br />
Limonita (gnjede željezne rudače) ima po svoj Bosni i to čista, kako<br />
no riedko gdje u drugih zemljah. On sadržaje poprieko 45% željeza. Imade<br />
ga u raznih oblicih i sastavili kod Bihaća, kod Busovače, Gornjega Vakufa,<br />
Zlatnice, blizu Banjaluke, kod Staroga Majdana; nu najboljega i najobilnijega<br />
nalaze i vade kod Fojnice i Kreševa, a napose u okolišu Vareša.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 37 —<br />
Majdan u Kamenici kod Fojnice pruža za sve susjedne talionice dosta<br />
limonita, u kojem ima poprieko do 35% željeza. Limonit u Dusini i Zlati<br />
kod Kreševa osobito je čist, te od njega prave izvrstne željezne motke (Stabeisen),<br />
koje se mogu natjecati sa švedskimi. Osobito je limonitom bogata okolica<br />
Vareša, gdjeno ciela brda do 130/ visine (dubljina, dužina i širina<br />
jest nepoznata) sastoje od najljepše rudace ove vrsti.<br />
U okolici Gornjega Vakufa, Zlatnice i Sebežića (na vrh planine Štita)<br />
nalaze se takodjer osobito dobri limoniti. Tuj se prije vadilo i radilo u veliko,<br />
kako svjedoče mnogi preostavši rudokopi i sila varenica. — Seder it (ociljevac)<br />
sastoji ponajpače od ugljično-kiseloga željezunca, zatim od manje ili<br />
više mangana, vapna i magnesije, te sadržaje poprieko 35% željeza. U okolici<br />
Sebežića imade ga veoma mnogo u vapnenjaku, te je žutkaste boje i dielomice<br />
kristalizovan. Rudokopja u Sebežiću nestalo je po prilici pred 60 godina.<br />
U dolini Ukos bijaše 18 gvoždjara, te se je tuj izvodilo najbolje željezo,<br />
koje bijaše osobito dobro za kose i plugove. Ondješnji žitelji tvrde, da su<br />
Ijemeši od toga željeza trajali po 9 i više godina, dočim su se od drugoga<br />
željeza već za dvie godine iztrošili.<br />
Haematita (sjajne željezne rudačej ima ponajpače u planinah kod<br />
Kreševa, Fojnice i Travnika.<br />
Magnetita napokon ima zajedno sa haematitom kod Kreševa, te sadržaje<br />
do 65% željeza. Sada ga u Bosni netale, nu podje li rudarstvo u toj<br />
zemlji na bolje, to će i magnetit biti dobar materijal.<br />
Kameni ugljen. Kamenoga ugljena ima Bosna svu silu, te će<br />
ga tek tada pravo cieniti, kad će nestati toli prostranih šuma. Najbolji<br />
i najljepši ugljen nalazi se u Lukavcu, 1 sat Sarajevu na zapadu.<br />
U okolici Banjaluke, Travnika, Visokoga, Tuzle, Konjica, Stolca, Lievna<br />
i t. d. ima moćnih slojeva ugljena, koji bi se lasno izkopati mogli.<br />
U dolini Bosne i po drugih dolinah obilno se je razvila formacija<br />
smedjega ugljena, ter po tom sudeć, biti će te koristne rude u neznatnoj<br />
dubini veoma mnogo. Asfalta nalaze kod Metkovića i Draževa<br />
na dalmatinskoj medji.<br />
Sol. Kamene soli nije se dosele u Bosni našlo. Neki misle, da<br />
je ima u planini Majevici, a po geologijskih iztraživanjih sudi A. Conrad,<br />
da će je biti na tri mjesta. Dosada poznati su samo slanici t. j.<br />
slana vrela, i to u sjevero-iztočnoj Bosni kod varoših Soli (Tuzla)<br />
do Inje i Soli (Tuzla) gornje. Kod Soli dolnje ima tri vrela, gdjeno<br />
vare sol nazvanu „šapulja", a kod Soli gornje ima takodjer više<br />
slanika. Prije je bio slanik i kod sela Drienča, ali su ga zatrpali.<br />
Varenje soli na ovih mjestih jest u rukuh turske vlade, pa makar<br />
je turska vlada udarila na tudju sol namet od 20%, ipak se nemože<br />
ta sol sa stranom natjecati, niti se je izvodi dosta za svu zemlju.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
- 38 —<br />
Izvodi se godimice 3—4000 metr. centi soli, a to vriedi kakovih<br />
30.000 forinti.<br />
Osim spomenutih ruda ima u Bosni još i ovih: stive kod<br />
Ljubica i Reljevca u okolici Derventskoj; sumpora kod Srebrenice i<br />
u kotlini Rame; biela mramora kod Sarajeva, u Bielom brdu južno<br />
Višegrada i u planini Semeću na sjeveru Višegrada. Mramor sa planine<br />
Semeća ravan je malo ne mramoru Carrarskomu, te je biel<br />
poput alabastra (ubiela).<br />
V. Vode.<br />
A. Vrela.<br />
Rudnih vrela i toplica broji Bosna veoma mnogo, docim ih<br />
Hercegovina već po svojem geologijskom sastavu nemože imati. Osobito<br />
iztočna Bosna medju Vrbasom i Drinom, i Novopazarski pašaluk<br />
obiluju toliko raznimi rudnimi vreli i toplicami, da n. pr. u poriečju<br />
Lima nalaze svaki čas koje novo, nepoznato vrelo. U Bosni ima<br />
mnogo slanika (slanih voda), kiseljaka (kiselih voda), što već svjedoče<br />
mnogobrojna imena „Slatina" i „Kiseljak" ; zatim sumpornih vrela<br />
i indiferentnih toplica. A. Boue tvrdi dapače, da kod Busovače<br />
ima i željeznih vrela.<br />
Bosanska rudna vrela slabo su dosele izpitana, za nekoja se<br />
znade tek po imenu; nu ipak ćemo pokušati, da po A. Boue-u i<br />
drugih piscih označimo i opišemo nekoja tih vrela.<br />
a) Slana vrela:<br />
1. Gornje i do Inje Soli (Tuzla). Kod Dolnje Soli ima<br />
tri vrela ili slanika, a kod Gornje Soli takodjer više njih.<br />
2. Slatina na zapadu Gradačcu u sjevernoj Bosni.<br />
3. Jedan je slanik kod Jošavice blizu Odžaka (izpod Vučjega<br />
brda).<br />
b) Kiseljaci ili kisela vrela:<br />
1. Slatina. Slatina leži tri sata Banjaluki na sjevero-iztoku u<br />
prekrasnoj okolici, te je poznata ne samo poradi svoje kisele vode,<br />
nego i poradi sumpornih toplica.<br />
2. Kiseljak blizu ušća Fojnice u Lepenicu. Ova je najbolja<br />
i najpoznatija kisela voda u svoj Bosni. Izvire na ravnici samo 15<br />
koraka daleko od Lepenice, te je veoma obilna. U njoj ima sumpornokisele<br />
vode, ugljično-kiseloga vapna i željeza. Ukusom svojim i vrstnoćom<br />
ravna je Rogatačkoj kiselici. Toplota vrela broji 8°R. Voda
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 39 —<br />
se ta pije lahko, te zato polazi u Kiseljak sila svieta, da se lieči od<br />
raznih bolesti, osobito od boli jetara. Nu buduć da tu nema pristaništa,<br />
to živu gosti ili pod šatori ili pod vedrim nebom.<br />
3. Kiseljak kod hana Bretalovića, dva sata Busovači na<br />
jugo-iztoku. Ovo je vrelo srodno jur opisanomu; čini se ipak, da u<br />
njem ima više željeza.<br />
4. Neprotražena su još vrela: Krapina izmedju Sarajeva i<br />
Zvornika; Han Kiseljak Tuzli na zapadu, i kisela voda kod Rudnice<br />
u okolici Novopazarskoj.<br />
c) Sumporna vrela:<br />
1. Banjalučke toplice. U gornjoj varoši Banjalučkoj ima<br />
još od prastarih vremena (valjda iz VI. stoljeća po Is.) kupalište<br />
s toplom sumpornom vodom. Tuj stoji okrugla, od kamena sagradjena<br />
zgrada s kulom, koja ima odozgo okrugle rupe; te neki misle, da ta<br />
zgrada potiče još od Rimljana. Voda je tu vrlo čista i ugodno mlačna,<br />
te 1*3 '"1 duboka. Tlo je posuto malim kamenjem i prudjem. Klupa<br />
nema u vodi nikakovih. Drvena kućarica, što je skopčana s kupalištem,<br />
služi za stan turskomu najamniku. Tri sata Banjaluci na<br />
sjevero-iztoku druge su sumporne toplice, po imenu<br />
2. Slatina, u kojoj ima i spomenuti već kiseljak. Slatinske<br />
toplice uzdižu se na visokoj ravnici. Po analizi S. Lozanića ima u slatinskoj<br />
vodi sumporne kiseline i ugljične kiseline, zatim kalcijum-oxyda<br />
i natrijum-oxyda. Toplota tih toplica broji 30 °R.<br />
3. Ilidža (turska rieč, znači „Toplice") na Sarajevskom polju.<br />
Ovo su najglasovitije toplice u svoj Bosni, te se polaze tim više, što<br />
su blizu glavnomu gradu (samo 2 sata daleko). Toplice su na lievoj<br />
obali Željeznice; samo vrelo ima mnogo sumpora te je veoma toplo.<br />
Omer-paša sagradi tuj han za obitavanje odličnih gosti.<br />
4. Novopazarske toplice, pol sata od varoši udaljene.<br />
Ove sumporne toplice bijahu još starim Rimljanom poznate, ter i<br />
sada stoji osmerostrani basen, što ga oni sagradiše. Basen taj ima u<br />
promjeru 7*6 '"I. Toplota vode broji 34—35°R.<br />
d) Indiferentne toplice:<br />
1. Banja, nedaleko Prieboja. Tuj su tri topla vrela, izviruća<br />
izpod stiena mnogo niže od površja rieke Lima. Sada se rabe samo<br />
dva vrela. Voda tih vrela topla je 25—30°R, osobito je čista i prozirna,<br />
te nema nikakva mirisa ni teka. Od ruda biti će u njoj samo
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 40 —<br />
nešto malo sumpora i željeza. Blizu toplica ima stari samostan sv.<br />
Nikole, što ga je po narodnoj tradiciji sagradio srbski kralj Uroš L,<br />
kad bje izbečen od neke bolesti.<br />
B. Rieke.<br />
Rieke u Bosni i Hercegovini spadaju na dva pomorja. Jedne<br />
teku u Savu, te Savom i Dunavom u crno more; a druge uviru<br />
u jadransko more. Razstavlja pako jedne od drugih opisano već<br />
razvodno gorje. Rieke crnomorske teku Bosnom prema Posavini, struje<br />
sjevernim pravcem u dubokih doimah, medju sumarni zaraslimi obronci,<br />
te tvore stupnjevine. Rieke naprotiv pomorja jadranskoga, dolazeće<br />
s gorskih obronaka, prosiecaju razrovanu i krševitu visočinu hercegovačku<br />
i hrle prema moru. Nu od svih tih rieka prokrčila si je<br />
jedina Neretva put do mora; sve ostale jesu rieke ponornice, koje<br />
se gube u podzemnih špiljah, te se često na kojem bližem polju<br />
pomole, da jih opet iza kratka toka u kojem ponoru nestane. Ove<br />
ponornice narastu često s proljeća veoma naglo, poplave svu okolicu<br />
i tvore močvare i kaljuže, koje često ni u ljetu nepresahnu.<br />
Rieke područja crnomorskoga.<br />
Najznamenitija rieka bosanska jest Sava, koja je ujedno medjom<br />
izmedju Bosne i Hrvatske (Slavonije), i to od ušća Une kod Jasenovca<br />
pa do ušća Drine kod Rače. Sava je široka: od Jasenovca<br />
do Stare Gradiške 138—-163 /, od Stare Gradiške do utoka Vrbasa<br />
151—190 '"/, od Vrbasa do Bosne 170—246 /, od utoka Bosne do<br />
Županje 208—281 *7, a od Županje do Rače 265—341 T Izprvice<br />
ima Sava brzinu od 0*64—0'95 "1 za sekunde, kasnije samo 0'42 do<br />
0'75 n 1; mjestimice je vrlo duboka (n. pr. medju Svinjarom i Pričcem,<br />
gdje su god. 1875 za najpliće vode izmjerili dubinu od 20—25 **/),<br />
premda joj srednja dubina za najmanje vode broji samo 3" 16—6*32 "1<br />
Duž ciele bosanske medje plove po Savi parobrodi i velike ladje sa<br />
tovarom od 1500—2000 metr. centi.<br />
Sava je po Bosnu veoma znamenita, jer ju spaja sa susjednom<br />
Hrvatskom, ter preko Hrvatske sa srednjom Evropom. Iz Posavja<br />
vode doline bosanskih rieka i pritoka savskih (Vrbasa, Bosne) u srdce<br />
Bosne i do najglavnijih gradova bosanskih (Sarajeva, Banjaluke i t. d.)<br />
Premda je Sava tako znamenita sa trgovačkoga i strategijskoga gledišta,<br />
to neima medju Jasenovcem i Racom ipak nijednoga mosta
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
preko rieke, koj bi olakšao prelaJUš&=Arvatske (slavonske) na bosansku<br />
obalu. Promet medju obiema obalama posreduju samol;ameT<br />
i skele.<br />
Posavina bosanska nije toliko izvrgnuta savskim poplavam, koliko<br />
<strong>hrvatska</strong> (slavonska obala). Prvi je razlog tomu, što je bosanski brieg<br />
4—6/ visok, a drugi, što se bosanske planine mnogo bolje približuju<br />
Savi, nego li hrvatske (slavonske) planine. Samo na dva mjesta,<br />
i to medju Starom Gradiškom i utokom Vrbasa (Lievčanice polje<br />
ili Lievča polje), zatim medju utokom Bosne i Drine, gdje su<br />
planine 3—6 sati udaljene, traju poplave duže vremena. Osobito<br />
vriedi to za kut medju Savom i Drinom, gdje ima vječnih močvara<br />
(Brodača).<br />
Od ovećih bosanskih rieka utiču u Savu ove: Una, Vrbas,<br />
Ukrina, Bosna i Drina.<br />
1. Una. Ova 182 %i duga rieka izvire izpod gore Cemernice<br />
blizu Srba u ličkom okružju (u Hrvatskoj), teče najprije na medji<br />
hrvatsko-bosanskoj sve do razvalina staroga samostana Rmanje, prelazi<br />
zatim na bosansko zemljište, teče tuj izprva tiesnom i krševitom<br />
dolinom, od Bišća (gdje se prema sjevero-iztoku kreće) do Krupe u<br />
otvorenoj dolini, dalje do Novoga šumovitom gorom, a odavle do<br />
Dubice u širokoj dolini, koju zapremaju nizke gore. Kraj posljednjega<br />
mjesta ulazi Una u nizinu i utiče kod Jasenovca u Savu. — Dolina<br />
je visoka: kod Bišća 247
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 42 —<br />
timi gorami, od Ribnika do Ključa plodnom, a odavle do Sanskoga<br />
mosta otvorenom dolinom. Pred Priedorom urve se po sata dugim,<br />
krševitim klanjcem, a iza Priedora ulazi u nizinu i nosi tuj plitke<br />
ladje sa 100—200 metr. centi tovara. Dolina Sane je visoka: kod<br />
Ribnika 329 f, kod Ključa 282
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
43 —<br />
prima pritok J o š a v u, tvori krasno jezero, te utiče izpod zidina<br />
Jajca u Vrbas, u koji se urve izmedju svojih visokih i krševitih briegova<br />
divnim i visokim slapom.<br />
Krasni slap, kojim se Pliva iz jezera ruši u Vrbas, sastoji od 9<br />
trakova. Glavni trak širok je 12—13/, a visok 28—-29""/; ostali su<br />
traci manji i ruše se niz pećine, koje većinom sastoje od mačika. Sam je Vrbas<br />
na o vom mjestu, gdje se Pliva unj ruši, veoma dubok i okružen visokimi<br />
pećinami; a u dubokoj kotlini, kamo se Pliva obara, šumi i pjeni se voda,<br />
ter sitni vodeni mjehurčići padaju na desnu obalu Vrbasa, gdjeno se prostiru<br />
zeleni vrtovi kršćanskoga predgradja Kozluka. O tom slapu Plive ima<br />
u Bošnjaka nešto čudnovata poslovica:<br />
„Gdje pada Pliva u Vrbas,<br />
Ondje ona gubi svoj glas."<br />
c) Nekoji omanji potoci: Crna rieka (Varcar Vakuf 611 '7),<br />
Crkvina kod Banjaluke, zatim izmedju Banjaluke i Maglaja Drago<br />
čaj i Bukovica.<br />
Na desnoj strani:<br />
a) Krezluk, izvire u gori Karauli, utiče u Vrbas kod Jajca.<br />
b) Ugar, izvire u Vlašić-planini, prima potoke U g r i ć e i<br />
Kozicu, te utiče u Vrbas kod razvalina grada Komotina.<br />
c) Vrbanja, izvire u Vlašić-planini, prima Jošavku na desnoj<br />
strani i utiče medju Banjalukom i Slatinom u Vrbas.<br />
3. Ukrina. Ukrina izvire na planini Borju, te nastaje od dviju<br />
izvor-rieka: od Velike i Male Ukrine. U Veliku Ukrinu utiču potoci<br />
Lukavac i Šnjegotina. Kad se Mala i Velika Ukrina sastanu,<br />
(189*7 visine), teku pravcem sjevero-iztočnim; sjedinjena Ukrina<br />
prima na lievoj strani pritok Vajačku, teče kraj Dervente i utiče<br />
Brodu na zapadu u Savu.<br />
4. Bosna. Ova rieka (duga 223 7ž L) izvire na podnožju gore<br />
Igmana, 3 sata Sarajevu na zapadu. Obilno vrelo njezino jest u prostranoj<br />
pećini, u kojoj se stiču mnogobrojni potočići i izvori, koji<br />
kroz vapnenu goru Igman prolaze i ovdje se sabiru. Upravo s ovoga<br />
razloga jest Bosna već na izvoru prilično jaka i široka rieka. Ponajprije<br />
teče ona zapadnim krajem Sarajevskoga polja, zatim izmedju<br />
šumovitih gora pokraj Visokoga, Kaknja i Zenice, iza toga prolazi<br />
medju šumovitimi gudurami od Gradišta do Orahovice, a napokon<br />
teče do Modrice više ili manje otvorenom dolinom, iza koje prelazi<br />
u nizinu. Bosna pravi u obće velike zakuke (serpentine), ali glavni<br />
joj je pravac prema sjeveru, malo ne sasvim uzporedo s Vrbasom.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
__ 44 —<br />
Bosna utiče pokraj Samca u Savu. Širina joj broji: od izvora do<br />
ušća Miljaeke poprieko 23 '7, od ušća Miljacke do Visokoga 47 do<br />
57 Tf, kod Visokoga 87 '7, a medju Dobojem i Kaknjem 45-5—53 «7,<br />
u Zeničkoj ravnici korito joj je 160 ''7 široko, iza toga se suzuje,<br />
te se širina mienja sve do ušća izmedju 57 i 95 *7. Samo kod Kotorskoga<br />
opet se nešto više razširuje.<br />
Dolina Bosne neprestance se širi i opet suzuje, te je izmjena<br />
sntjesaka i razširina najglavniji biljeg te doline. Dolina Bosne jest<br />
visoka: na južnoj strani Sarajevskoga polja 150 "V, kod Dvora 502 '7,<br />
kod Visokoga 448 '7, kod Kaknja 386 1\ kod Zenice 315 "7, kod<br />
Vranduka 313 7 7, kod Golubinja 288 *7, kod Žepča 266 •*/, kod Maglaja<br />
193 *7, kod Doboja 172 '7, kod Modrice 148 "1.<br />
Bosna nije kao Vrbas rieka plahovita, već je pada srednjega<br />
i umjerene brzine. Duboka je izmjenice 0 - 6-—1*5*7; od Maglaja je<br />
brodiva za plitke ladje, a od Golubinja nosi splavi. Preko Bosne<br />
vodi: kameni most kod Ilidže, i drveni mostovi kod Dvora (Reljeva),<br />
Visokoga i Zenice. U Bosnu utiču ovi pritoci:<br />
Na lievoj strani:<br />
a) Zuje vina (Blažuj), izvire izpod Bjelašnice blizu Tarčina,<br />
ter primiv potok Rakovicu, utiče kod Osieka u Bosnu (Tarčin<br />
659 *y, Blažuj 529
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
45<br />
iztočno i utiče u Bosnu kod Janjića izmedju Zenice i Kaknja. Lašva<br />
je mala riečica i može se za male vode svuda pregaziti. Kod Travnika<br />
ima preko nje dva mosta: jedan drven, a drugi kamenit, a isto<br />
tako i niže u polju kod ulieva Grmavice. Dolina Lašve je visoka: kod<br />
Travnika 516 *7, kod Viteza 395 «7, a kod utoka Kozice 383 *7. —<br />
Pritoci njezini jesu ovi: na desnoj strani Komarnica, Grovnica,<br />
Grmavica i Kozica (sa potokom Klokotom); na lievoj strani pako<br />
Mrkvi na i Biela (Bila).<br />
d) Lješnica (Lisnica). Ona nastaje od više potoka blizu palanke<br />
Novi-šeher i teče liepom dolinom sjevero-iztočno, te utiče 3 / 4 sata<br />
više Maglaja u Bosnu. Baš pred njenim utokom sužava se dolina i<br />
ima preko nje most, jer obično brzo naraste, kad je kišovito.<br />
e) Us or a, nastaje od više potoka, koji izviru na gorah Borju<br />
i Oćeji. Ojačana potokom Zivanjskom teče izmedju visokih i šumovitih<br />
briegova prema sjeveru, te se kraj Tezlića sastaje sa Malom<br />
U šorom, koja takodjer izvire na planini Borju (južno od Klupe).<br />
Odavle teče sjevero-iztočno i utiče iznad Doboja u Bosnu. Usora je<br />
gorska brzica, tekuća 2 sata izpred ušća tiesnom i vrlo riedko<br />
naseljenom gorskom dolinom, koja se poslije tako razprostranjuje, da<br />
se rieka izmedju nizkih briegova za velikih kiša razlije i dolinu na<br />
daleko poplavi. Širina joj je u gornjem toku 19 w /, a niže 38 /; za<br />
normalne je visine malo ne svigdje pregaziva, dočim je za visoke<br />
vode komunikacija zatvorena na više dana, jer je prevoz svagdje<br />
težak i pogibeljan. Dolina Usore je visoka: kod mjesta Usore 391 '7,<br />
kod Žabljaka 203 /, kod ušća 168*/.<br />
f) Omanji potoci Foča, Veličanka i Plavuša.<br />
Na desnoj strani:<br />
a) Željeznica, izvire na visokoj i krševitoj planini Treskavici,<br />
8 sati Sarajevu na jugu. Urvajuć se tiesnom gorskom dolinom<br />
prelazi u Sarajevsko polje, gdje je 18—20/ široka i 0 - 3—0*7*7<br />
duboka, te utiče kod Ilidže u Bosnu (tuj ima i most preko nje).<br />
Prolazeć od izvora do Kieva medju okomitimi briegovi tvori nekoliko<br />
malih slapova i to najviše medju Crvenim klanjcem i Kievom. Dolina<br />
Željeznica je visoka: umah izpod izvora 928 7 7, kod Medjustiena<br />
806 /, kod Kieva 601 *7, na ušću 519 7 7.<br />
b) Dobra, postaje iz više potoka, medju kojimi je Lukavac<br />
ponajveći. Oni iztiču na podnožju zapadnoga obronka Trebevića. Dobra<br />
ide izprvice zapadno, a kasnije sjevero-zapadno.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
46<br />
c) Miljacka. Miljacka nastaje od dvaju izvor-potoka: od Paoštice<br />
(južne Miljacke) i Mokranjčice (sjeverne Miljacke). Paoštica<br />
izvire izmedju Viteza i Romanije, do šest sati hoda od Sarajeva<br />
i spušta se blizu sela Bare u neku guduru, koja je strmimi obronci<br />
Jahorine s jedne strane, a s druge strane opet obronci Kalovitog<br />
brda i Klokočevnika omedjašena, iz koje se tek kod Starog grada,<br />
2 V 2 sata jugo-iztočno od Sarajeva opet pokazuje i tu se sa Mokranjčicom<br />
sastaje.<br />
Mokra nj cica ili sjeverna (prava) Miljacka izvire kod Kadinog<br />
sela u gori Stubčanici. Prošav šumovitom ravnicom, a kasnije ravnom<br />
livadom ulazi u stienovitu guduru izmedju Ljadogoština i Sokolina<br />
i južno izlazi opet iz nje i svrće na podnožju Sokolina zapadno, pa<br />
teče kano nekim kanalom izmedju Odagjede i Klokočevnika, a najposlije<br />
pada u provale izmedju obronaka Klokočevnika i Buloga na<br />
95 '"/ u dubljinu u Paošticu ili južnu Miljacku.<br />
Obadvie idu sada slivene kao Miljacka nekom uzahnom dubokom<br />
dolinom zapadno, koja je vrlo strmimi obronci opasana, izlazi zatim<br />
u ravno polje Sarajevsko, dieli Sarajevo na dva nejednaka diela,<br />
nastavlja svoj zapadni tok još čitav sat k Bosni, te utiče, 60 koraka<br />
široka,<br />
3 / 4 sata izpod Ilidže u Bosnu. Preko Miljacke ima kamenit<br />
most na pol puta izmedju Staroga grada i Sarajeva, i zove se Kozja<br />
ćuprija. U samom Sarajevu ima tri kamenita mosta i jedan drveni<br />
most na Sarajevskom polju. Pritoci Miljacke jesu: na desnoj strani<br />
B i o š k a i Koševa, a na lievoj strani D o b r i n j a.<br />
d) Vogača, Ljubišnja i Misoča omanji su potoci.<br />
e) Stabnja, izvire na planini Zarudju, teče prema jugu zatvorenom<br />
dolinom, prima Crnu rieku, skreće zatim prema zapadu i utiče<br />
kod hana Stabnje u Bosnu.<br />
f) Omanji potoci Trstivnica (Trstionica), RibnicaiBabina<br />
rieka veoma su neznatni.<br />
g) Kriva ja. Ova rieka nastaje od dvaju izvor-potoka, od Bioštice<br />
i Olovnice. Bioštica ili Biostrica izvire na Visočniku, ter<br />
prima tekuć prema zapadu više pritoka, od kojih je Stubčanica najznamenitija.<br />
Kod Olova (635 f) sastaje se sa Olovnicom i tuj dobiva<br />
ime Krivaja. Odavle teče Krivaja sjevero-zapadno ponajprije po visokimi<br />
i krsevitimi stienami zatvorenoj dolini, koju na daljem toku<br />
obrubljuju visoki i šumoviti obronci. Krivaja ima kamenito korito,<br />
obiluje vodom, te je brzica. Kraj Careva hana je 50, dolje niže 60
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
47<br />
do 80 koraka široka, a 0*3—1 n 1 duboka; na ušću kod Zavidovića<br />
(niže Žepča) široka je 80 koraka, a duboka 1'3 /. Od pritoka njezinih<br />
vriedno je spomenuti Dubošticu na lievoj, a Grabovac i R i b-<br />
nicu na desnoj strani.<br />
h) Spreča, izvire Zvorniku na zapadu, teče sjevero-zapadno<br />
širokom, liepom i vrlo plodnom dolinom, koju okružuje na sjeveru<br />
Majevica, a na jugu Konj i njegovi ogranci. Samo na dva mjesta suzuje<br />
se ta krasna dolina, prije utoka Jale i prije utoka same Spreče u<br />
Bosnu. Dolina je visoka: blizu utoka (roštilja 250 ^/, blizu utoka<br />
Jale 231 ^/, kod Gracanice 219 /.<br />
U dolnjem toku obiluje Spreča vodom, postaje do 70 koraka<br />
široka i 1—1*3/ duboka, te se nasuprot Doboju ulieva u Bosnu.<br />
Od mnogobrojnih pritoka njezinih najznamenitiji su Jala i Gostilj.<br />
Jala izvire u Majevici jedan sat sjeverno od Soli gornje, a teče južno<br />
kroz to mjesto i poslije tri četvrta sata prieko u neku dolinu, svrće<br />
na podnožju Banovačkih brda zapadno i ide tako krivudajući malo<br />
oko južnoga kraja Dolnje Soli k Spreči, koju poslije tri sata niže<br />
spomenutoga sela dostiže. Zapadna dolina Jale široka je 400 do<br />
1000 koraka, sama rieka dade se malo ne svigdje pregaziti. Jala<br />
dobiva pritok Solinu.<br />
Preko Spreče ima drveni most više utoka Gostilja i drugi opet<br />
zapadno od Gracanice.<br />
5. Drina. Drina postaje sutokom Tare i Pive kraj sela Huma,<br />
4 ure Foči na jugo-zapadu.<br />
Tara, koja se smatra glavnom riekom, izvire izpod visoke gore<br />
Koma (Visitora), te postaje od potoka Verušnice, Magarice i drugih;<br />
teče najprije sjevernim pravcem okolicom Kolašina i to tiesnom od<br />
gorskih obronaka zatvorenom dolinom, koja se iza utoka Kapitanove<br />
rieke u pitomu dolinu razprostranjuje, a poslije opet suzuje. Popriečna<br />
širina Tare broji 25—36 /, korito joj je krševito, a pad jak.<br />
Piva nastaje opet od potoka Tušine, Komarnice i Bukovice,<br />
teče izmedju strmih i visokih obronaka Durmitora s desne, a Vojnika<br />
Volujaka s lieve strane, i to ponajprije sjevero-zapadno, a od samostana<br />
Pive sjeverno sve do Huma, gdje se sa Tarom sastaje. Korito<br />
Pive je kamenito, pad jak, a za normalne visine je na više mjesta<br />
pregaziva.<br />
Sastavši se obie ove rieke zovu se Drina. Drina teče od Huma<br />
do Broda sjeverno, tuj skreće sjevero-iztočno vijugajući se velikimi<br />
zakukami izmedju visokih krševitih i šumovitih gora do Višegrada
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 48 —•<br />
a odavle teče više ili manje sjeverno. Od ušća Žepe medjom je<br />
Srbiji i Bosni, kraj Janje prelazi u ravnicu, a naprotiv Raci izlieva<br />
se u Savu. Dolina Drine je visoka: kod Foče 446 w /, kod Goražde<br />
350 *y, kod Višegrada 331 /, kod Ljubovije 206 /, kod Zvornika<br />
179 *y, kod Janje 127 "7, kod ušća 81 "7.<br />
Korito Drine pada strmo, zato struji rieka veoma brzo, mjestirnici<br />
toli plahovito, da postaje brzicom, navlastito prema ušću. Rieka<br />
nosi u obilju šljunka i krši, koj se slaže na više mjesta u ogromne<br />
prudove, koje su plovitbi na uštrb. Dubljina joj je do ušća lima odsjekom<br />
0*95—1*3 "7, a kasnije raste sve više, te iznosi mjestimice i<br />
6—7 m j. Široka je napokon do ušća Lima 75—95 /, do Lješnice<br />
104—150 /, a izpod ovoga mjesta 190—380 m !. Od Lješnice počam<br />
ciepa se Drina na trakove, koji se iza svake poplave promiene. Proljećem<br />
i jeseni nastaju tuj velike poplave, da kod istoga Zvornika<br />
sav promet obustave.<br />
Plovitba po Drini je neznatna, ona nosi od Ljubovije samo splavi,<br />
4 ure iznad Zvornika nosi već plitke ladje, a tek niže Zvornika je<br />
plovitba nešto sigurnija i slobodnija,<br />
Na Drini ima više prevoza, i to kod Huma, Broda (više Foče),<br />
Goražde, Ustukolina, Ljubovije, kod Loznice i na Raci. Most ima<br />
samo jedan i to kameni kod V i š e g r a d a, a sagradio ga je glasoviti<br />
vezir Mehmed Sokolović za cara Sulejmana. Od toga mosta postade<br />
poslovica: „Ostade ko na Drini ćuprija."<br />
Drinski most kod Višegrada pravo je vještačko djelo , s toga zaslužuje,<br />
da ga malo pobliže promotrimo. On je, kako ljudi pričaju, još pred<br />
300 godina troškom Mehmed-paše Sokolovića (1577) sazidan. Dugačak je<br />
220 koračaja, širok je 4"6 *7, a na sredini do 9 5 m j visok. Sedam ga<br />
godina zidahu. Prije zidanja podigoše vrlo liep han, 80 koračaja dugačak,<br />
a 30 širok. Šest kamenitih jednostavnih stupova držahu krov. Naokolo na<br />
zidovih idjaše hodnik od velikih kamenih ploča do 2 koraka nad zemljom<br />
uzdignut, a na svakom manjem zidu bijaše po jedna kamina, u kojih su<br />
radnici živjeli. Produžujući se jugo-zapadno stoji opet jedna zgrada iste veličine,<br />
to je kuhinja i magazin.<br />
Nu sad su to sve razvaline. Samo je most ostao u cielosti (odatle i<br />
poslovica). On leži na jedanaest svodova, koji su od samih i-ezanih kocaka,<br />
a gdje se sastavljaju, jesu olovom zaliveni. Na sred mosta diže se više<br />
stuba kao neka kula.<br />
Pritoci Drine, i to na lievoj strani:<br />
a) Sutjeska (Sućesa), izvire na Sutjeskoj planini (ogranak<br />
Lebršnika), lomi si put izmedju visokih i krševitih klisurina i to<br />
jednu uru dugim klanjcem, koj priliči tiesnim, ogromnim vratam
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 49<br />
(Prosječenica); iza toga teče pravcem sjevero-iztočnim 3 sata i utiče<br />
u Drinu izpod Huma. Dolina Sutjeske znatna je s toga, što njom vodi<br />
najkraći put iz Gačkoga u Foču, i što se može klanjac lahko braniti.<br />
b) Bistrica (Dobropoljska rieka), nastaje na sedlu, koje spaja<br />
Treskavicu sa Golom Jahorinom. Ona je gorska brzica, dolina joj je<br />
veoma uzka; neko vrieme teče dapače do 100'7 dugom pećinom i<br />
tvori tako naravan tunnel, kojim se može prolaziti. Utiče u Drinu<br />
kod Broda.<br />
c) Praća, izvire na sedlu Vitezu (1189 *7) izmedju Gole Jahorine<br />
i Romanije, teče brzo smjerom iztočno-južno-iztočnim i utiče<br />
40 koraka široka niže Goražde u Drinu. Tik pred ušćem vodi preko<br />
nje kukavan drven most. Dolina Praće od istoimenoga sela do utoka<br />
u Drinu duboko je u pećine usječena, tako da jedva sama rieka protiče.<br />
Praća tvori mnogo zakuka, a i slapova i katarakta. Najznatniji<br />
pritok njezin je Rak i t ni c a, koja teče kraj Rogatice (558 */).<br />
đ) Ž e p a, postaje na brdu Žepu, Vlasenici na jugu, teče izprvice<br />
ravnom dolinom, te ima mjestimice močvarnu obalu, nu u srednjem<br />
toku zatvaraju njezinu dolinu koje krševiti, koje šumoviti gorski<br />
obronci, a izpred utoka teče medju krševitimi stienami i utiče u Drinu<br />
kraj Vratara, gdje je široka 30 koraka.<br />
e) D r i n a č a izvire na planini Stoborju, 2 sata Kladnju na zapadu<br />
i zove se tuj Kladina. Prošav kraj Kladnja (593 *7), teče do<br />
Grabovice, tuj se zove već Drinača, teče odsele uzkom, visokimi<br />
gorami zatvorenom dolinom i utiče kod Kosijereva u Drinu. Najznat- #<br />
niji pritok njezin jest Ja dar, koj protiče sjevernim pravcem pitomu<br />
gorsku dolinu i utiče kraj Kuzlara. Pad Drinače u obće je srednji,<br />
širina njezina broji 32—40 *"f, a dubina 0*6—1 "1.<br />
f) Niže Drinače utiču u Drinu neki manji potoci, nu od svih<br />
je najznatnija Janja. Ona izvire u gori Maje vi ci, teče pravcem<br />
sjevero-iztočnim i ulieva se kod mjesta Janje u Drinu.<br />
Na desnoj strani:<br />
a) Cehotina, izvire 3 sata Plievlju na jugu u Kraljevoj gori,<br />
provaljuje iz tiesne gudure u ravnu Plievaljsku dolinu, koju nataplja<br />
i oplodjuje, dalje teče sjevero-zapadnim pravcem šumovitom i slabo<br />
napučenom sredogorskom dolinom, te utiče 30 koraka široka kod<br />
Foče u Drinu.<br />
b) Omanji potok Jani na.<br />
c) Lim, ima svoje vrelište na obroncih visokih planina Koma<br />
Žlieba (Glieba). Više naime omanjih potoka stiče se u Plavskom<br />
V. Klaić, Bosna. 4
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 50 —<br />
jezeru, a iz istoga jezera iztiče rieka, koja dobiva ime Lim, ter prelazi<br />
u Bosnu. Lim teče u Bosni tiesnom, od šumovitih gora zatvorenom<br />
dolinom pokraj Bielopolja, Brdareva, Priepolja i Prieboja<br />
pravcem sjevero-zapadnim, a uvire dvie ure iznad Višegrada. Dolina<br />
mu je visoka kod Priepolja 446 *7, a kod Prieboja 437 "7.<br />
Lim u obće jako pada i brzo struji, briegovi su mu visoki i<br />
krševiti, dubljina mu je 0 - 6—1*5 *"/, a širina najprije 57 /, a onda<br />
do 100 *"/. Most preko njega ima samo kod Priepolja i to loš.<br />
Najznamenitiji pritok Lima s desne strane jest U vac, koj postaje<br />
na gori Jadovniku, 2 sata Sjenici na jugo-zapadu; protičući<br />
zapadni kraj visoke ravnine Sjeničke (Sjenica 1069 *"/), prolazi krševitom<br />
dolinom, a ojačan Vapom, koja mu s jugo-iztoka pritiče,<br />
skreće na sjevero-zapad, pa prelazi na bosansko-srbsku medju i približuje<br />
se pomalo k Limu, te se izlieva unj kraj Prieboja.<br />
d) Ržava, dolazi sa iztočnog jugo-iztoka iz uzke, krševitimi<br />
obronci ogradjene doline i utiče kod Višegrada u Drinu. U Višegradu<br />
je duboka, i 30 do 40 koraka široka. Preko Ržave ima most kod<br />
Jagodine.<br />
6. Omanji pritoci savski: a) izmedjuDrine i Bosne: Siboštica,<br />
izvire u Majevici; Brka, utiče kod Brčkoga; Tinj a, nastaje od Male<br />
i Velike Tinje u gori Majevici, utiče u Savu nasuprot Rajevom selu;<br />
To li sa, izvire u Majevici, ulieva se u Savu kodTolise; b) izmedju<br />
Vrbasa i Une: V r b a s k a, izvire u planini Kozari, a utiče u Savu<br />
kod turske Gradiške; i Rakovica, izvire u Kozari, utiče u Savu<br />
niže Jasenovca.<br />
_-.. ITosur.<br />
Rieka Ibar, koji teče Novopazarskim sandžakom, jest pritok<br />
Morave, dotično Dunava. Ibar izvire izpod planine Haile. Samo mjesto,<br />
gdje izvire, zove se Ibrovo vrelo. Prvi su mu pritoci: Košutina,<br />
Lokva, koja dolazi izpod Smiljevice, iBandjovlaska rieka. Kasnije<br />
se unj stiču Crnja, Ibarac i Bukeška rieka s desne strane,<br />
a s lieve Gjurenovićska rieka, Baščanska rieka i Vidrenjak.<br />
Primivši sve ove potoke teče Ibar najprije sjevero-iztočno, prolazi<br />
kroz varoš Rožaj, zatim skreće pravcem iztočnim do Mitrovice,<br />
odavle teče prema sjeveru, od Jarinske kose do varoši Raške<br />
čini medju Srbiji i Bosni, te kod Raške ulazi u kneževinu Srbiju i<br />
pada jedan sat izpod Karanovca u Moravu. Dolina Ibrova je visoka:<br />
kod Rožaja 716
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 51 —<br />
Od pritoka Ibrovih znatniji su ovi: Sitnica,, koja dolazi sa<br />
Kosovog polja i utiče kod Mitrovice, te Bistrica na desnoj strani;<br />
na lievoj strani najvažniji je pritok Baška. Baška izvire u Suhoj<br />
gori, teče sjevero-iztočno kraj Novog pazara (544 /) i utiče kod<br />
Baške u Ibar.<br />
Bieke područja jadranskoga (mora).<br />
IŠTeretva.<br />
Ova rieka (duga 178 ^L), izvire na visinah Jabuke i Čemerna<br />
sedla, 4 sata Gačkomu na sjeveru. U gornjem toku, malo ne do Konjica,<br />
lomi si put pravcem sjevero-zapadnim, do ušća Bame teče onda<br />
zapadno, a zatim skreće na jug, kano da ju sila vode Bamine na to<br />
tjera. Tekuć južno dieli grad Mostar na dvie polovine, a kasnije od<br />
utoka Bune teče opet jugo-zapadno. Izpod Metkovića (kod Opuzena)<br />
dieli se na dva rukava i raztače se u ogromne kaljužine u dvanaest<br />
trakova, od kojih pripada 9 jih velikomu, a 3 malomu rukavu. Ušće<br />
Neretve je deltasto i močvarno, te je okoliš ušća veoma nezdrav,<br />
tako da je narod stvorio poslovicu: „Neretva je od Boga prokleta."<br />
Neretva je u obće, navlastito do ušća Bune, brzica, koja za velike<br />
vode jako dere; korito joj je puno stiena i gudura, a briegovi su joj<br />
visoki i ponajviše krševiti. Širina joj je od Konjica do Bune 47 do<br />
do 60 *y, dubljina pako različita, te broji za normalne visine 0 - 6—2 /.<br />
Od ušća Bune raste joj dubljina i širina, te nigdje nije više pregaziva;<br />
niže Počitelja je 100—120 /, a od Metkovića niže 140—170 mx i<br />
široka, nepravilna je korita, a neznatne dubine (4—5 *"/).<br />
Dolina Neretve do Konjica tiesna je i divlja, visoke ju i vrlo<br />
strme stiene gorskih obronaka zatvaraju; do Jablanice teče nešto<br />
otvorenijom, koje pitomom, koje šumovitom dolinom; iza ušća Perutca<br />
stežava joj se dolina poput gudure: to je Neretvin klanjac (9 sati<br />
od Mostara), u kojem ju s obie strane zatvaraju okomite 630—950 ""/<br />
visoke gorske stiene, a ona se izmedju njih vere i put si utire. Iza<br />
ušća divlje Grabovice razprostranjuje se dolina Neretve, te je kraj<br />
Vojna do l 1 /. ure široka; gore pako, sve dovle gustom šumom zarasle,<br />
postaju sve to više gole i krševite. Kraj Mostara otvara se<br />
dolina u plodnu i dobro obradjenu ravnicu. Od Bune pa do izpod<br />
Počitelja i Gabele prate rieku podanci srednjih gora, a ušćem Bregave<br />
s lieve i Trebižata s desne strane opet joj se dolina razširuje.<br />
Dolina Neretve je visoka: kod Uloga 704 /, kod Glavatičeva 328 *y,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 52 —<br />
Konjica 319 *?, kod Jablanice 224 *7, kod ušća Drežnice 145 *7, kod<br />
Mostara 72 f, kod Bune 24 1<br />
Neretva je od Gabele, pače od Čapljine, plovna za manje brodove,<br />
a od Metkovića do ušća za brodove od 100—150 bačava i za<br />
omanje parobrode, dočim jur od ušća Bune nosi splavi. Mostovi vode<br />
preko nje: drven most kod Glavatičeva i dva kamena mosta: kod<br />
Konjica i u Mostaru. Pritoci Neretve jesu:<br />
Na lievoj strani:<br />
a) Vlah, izvire u istoimenoj gori, tvori na putu, koj vodi iz<br />
Konjica u Mostar, duboko jezero Borci, teče pravcem iztočnim i<br />
ulieva se izpod Glavatičeva u Neretvu.<br />
b) Buna (Bunjevci), s najveće strane ponornica, provaljuje kraj<br />
Blagaja uz obilnu vodu izpod visoke stiene (valjda je odtok voda<br />
Nevesinjskoga polja), teče južno-zapadno pitomom dolinom i utiče<br />
kod Bune u Neretvu. Široka je 40—50 *1, a duboka 0-7—1'5 T<br />
c) Bregava, izvire u gori Trusini, 2—3 sata Stolcu na sjeveroiztoku;<br />
do Stolca teče tiesnom i divljom dolinom, kod Stolca (56 '"/)<br />
ulazi u ravnicu (Stolačko polje), po kojoj se za velike vode razlije.<br />
Bregava je do Stolca plahovita, plitka i krševita korita, a visokih<br />
briegova; dalje pako teče mirno, široka je 14—30""/, a duboka<br />
0"6—1.5 /. Utiče kod Čapljine u Neretvu. Na Bregavi ima dva kamena<br />
mosta kod Stolca.<br />
cl) Krupa, postaje od Utovog blata, teče zapadno i ulieva se<br />
kod Doljana u Neretvu.<br />
Na desnoj strani:<br />
a) Tiešanica, izvire u Ivan-planini, teče jugo-zapadno i uvire<br />
u Neretvu kod Konjica.<br />
b) Neretvica (Mala Neretva), izvire izmedju Zeca i Bitovnje,<br />
teče liepom, širokom i dobro obradjenom dolinom, i utiče 3 sata<br />
izpod Konjica u Neretvu.<br />
c) Rama, vodom obilna ponornica, izvire na podanku Raduše<br />
planine kraj Kopčića-odžaka. Teče ponajprije tiesnim koritom do<br />
Duge, gdje s lieva prima Dusnicu; zatim protiče plodnu i gusto<br />
naseljenu Ramsku kotlinu (391—394/), prima Bajnu Lučicu,<br />
ulazi iza toga u uzku visokimi gorami zatvorenu dolinu i uvire (30<br />
koraka široka) izpod Slatine, ondje, gdje Neretva skreće sa zapadnoga<br />
na južni pravac.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
53 —<br />
d) Drežnica, izvire na planini Vranu, teče šest sati uzporedo<br />
sa Ramom po uzkoj, golimi stienami zatvorenoj dolini, široka<br />
je 25 koraka, i utiče 4 sata izpod Jablanice u Neretvu.<br />
e) Listića ili Jasenica. Listića izvire na planini Cabulji,<br />
a kod samostana Širokog briega utiče u nju drugi izvor, koj provaljuje<br />
iz pećine gore Crnica. Listića teče najprije južno, zatim iztočno,<br />
protiče Mostarsko blato u duljini od 2% sata, te ponire u zemlju<br />
izmedju Huma i Njemačkoga brda. Kod Milkovića izvire na novo pod<br />
imenom Jasenice, teče Mostarskim poljem u pravcu jugo-iztočnom<br />
i utiče (40 koraka široka) nedaleko Bune u Neretvu. Mostova ima<br />
kod Širokog briega i Bune. Pritoci Jasenice jesu: Crnašnica i<br />
Žvatić na lievoj, a Ugrovača na desnoj strani.<br />
f) Trebižat, nastaje od više kraških potoka kraj Vrgorca i<br />
Imotskoga (valjda je nastavak Vrlike), teče brzo pravcem jugo-iztočnim<br />
po širokoj i dobro obradjenoj dolini, prolazi Ljubuškim poljem (239 "V),<br />
i utiče izmedju Čapljine i Gabele u Neretvu.<br />
Opisavši ovako riečje Neretvino bilo bi nam štogod kazati i o<br />
riekah ponomicah. Ove rieke neimaju pravih izvora, ili se barem<br />
za nje nezna. Nastaju pako većinom u šupljih pećinah, gdje se voda<br />
sabire, ter onda riekom odtiče. Rieke ponornice (izuzev Trebinjšćicu)<br />
obično su malene, neznatne i kratka toka, ter se napokon gube u<br />
u zemlji propadajuć u ponore. Cesto se na drugom mjestu opet ukazu,<br />
nu vazda pod drugim imenom, tako da jedna te ista rieka nosi po<br />
više imena n. pr. Mrt vic a — Bistrica. Ponajglavnije rieke ponornice<br />
spomenuli smo već prije opisujuć visoke ravnice u Bosni i<br />
Hercegovini.<br />
G. Jezera i močvare,<br />
Jezera. U Bosni [i Hercegovini nema prostranih jezera. Sva<br />
malena jezera jesu gorska jezera, iz kojih rieke neke ili izviru ili<br />
pako njimi protiču. Najpoznatija jezera jesu:<br />
1. Jezero Plive. Ovo jezero (visoko nad morem 431 1 1) tvori<br />
rieka Pliva gradu Jajcu na zapadu. Dugo je 1 l j 2 sat, a široko 7_ sa^a<br />
(po nekih 1000—2000 jkoraka), te se prostire od zapada prema<br />
iztoku. Na zapadnoj mu strani leži na Plivi grad Jezero ili Gjolhisar,<br />
koj je doduše zapušten do zla boga, ali ga Bošnjaci ipak vole<br />
zvati bosanskom Venecijom (tobože što je poput Mletaka na vodi<br />
sagradjen.) Na iztočnoj strani jezera nastaje opet rieka Pliva, nu
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 54 —<br />
malo zatim tvori ona prekrasan slap (visok 28 f), te se pod zidinami<br />
Jajca ruši strmo u Vrbas.<br />
Južna obala „Jezera" veoma je krasna. Tuj se nižu poput čunova<br />
okrugli brežuljci, od kojih su najljepši Otomaljsko brdo i Oštro brdo,<br />
ter obrubljuju svojimi harmonijskimi konturami bistru, poput zrcala jasnu<br />
i modru površinu vodenu. Ova su brdašca od vrha do podanka sva zelenom<br />
šumom obrasla, ter tvore prigorje neke kose, po imenu Gorice, koje se<br />
stere uzporedo sa jezerom, te se nad površje njegovo uzdiže kakovih 570 """j,<br />
Po jezeru plove male i priproste korablje, na kojih se možeš provesti cielim<br />
jezerom. Sjeverna obala jezera jest plitka i glibovita, ter zarasla nizkimi<br />
vodenimi biljkami. Na jugo-iztoku jezera uzdiže se na visokoj stieni Zaslapje,<br />
ljetni dvorac posljednjih potomaka iz porodice Kulenovića, s kojega vidiš<br />
krasno po svem jezeru. „Krasan položaj", veli I. Kukuljević, „ali tužan pogled,<br />
jer je na okolo sve pusto i mrtvo. Sve sami briegovi bez kuće i stana,<br />
bez polja i vrtova, a onaj bieli dvor čini se da nesluži za stan mirnih i<br />
prirodu ljubećih ljudi, već za gniezdo grabežljivih ptica."<br />
2. Jezero Borci. Ovo se jezero prostire u prekrasnoj, divlje<br />
romantičkoj okolici izmedju gore Vrabca i Lipete, i to na vispoljani<br />
Borci, preko koje vodi put iz Konjica u Mostar. Na okolo jezera ima<br />
močvarnih livada, a ovim na zapadu puklo je ravno i liepo obradjeno<br />
polje, na kojem raste kukuruz. Obseg toga jezera broji za cielo<br />
1 V_ uru hoda, a nadmorska mu visina broji po prilici 500 "V. Iz<br />
jezera iztiče rieka Vlah, koja kasnije utiče u Neretvu. Neki hoće 5<br />
da je nekoč jezero bilo mnogo više i prostranije, pa da se je razlievalo<br />
po sadanjih livadah; nu da je sadanja rieka Vlah pećine na<br />
iztoku prorovala i put si do Neretve utrla.<br />
3. Posve su neznatna ova jezera: Kr u packo jezero na<br />
Nikšićkom polju, i jezero Prokos blizu Fojnice, iz kojega teče potok<br />
Dra saća (inače Jezernica).<br />
4. Na sjevernom podnožju, Durmitora u predielu „Jezero" imade<br />
do 15 većih i manjih gorskih jezera. Najglavnije je Kiblje jezero,<br />
zatim Crno jezero. Isto je tako poznato Čičko (Čiško ili Šiško)<br />
jezero na medji hercegovačko-crnogorskoj.<br />
Močvare. Močvara i blata, nalazimo u Bosni koje u Posavini<br />
i okolišu rieke Neretve, koje opet uz dalmatinsku medju. Uza to ima<br />
i omanjih močvara na visokih ravnicah, gdjeno se u proljeću, kad snieg<br />
kopni, rieke ponornice razliju i tvore močvare, koje medjutim za<br />
ljetne žege presahnu. Takovih povremenih močvarina ima na Glamočkom,<br />
Kupreskom, Duvanjskom, Gackom i Trebinjskom polju. I u<br />
Posavini, kad se Sava razlije, velik se dio nizine pretvori u blato.<br />
Nu i to netraje dugo, veći se dio obično izsuši, samo medju Drinom
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 55 —<br />
i Savom ostaju prave močvare. Da nabrojimo sada neke oveće i<br />
stalne močvare:<br />
1. Brodača. Ova se močvara prostire Bjelini na sjeveru u<br />
kutu medju Savom i Drinom, prilično je prostrana i nepresahne nikada.<br />
2. Sevarovo blato, zaprema sjeverni dio Lievanjskoga polja<br />
izmedju dalmatinske medje i planine Staretine.<br />
3. B u š k o blato, na južnoj strani Lievanjskoga polja izmedju<br />
dalmatinske medje i planine Tušnice, prostrano je jedan sat.<br />
4. Mostarsko blato, izmedju Širokog briega i Mostara.<br />
Ovo je blato dugo 2 sata, a široko 1 sat. Iz toga blata teče Jasenica<br />
u Neretvu. Nekoč je ta močvara kao što i sva dolina Neretve<br />
oko Mostara tvorila veliko jezero, za koje stari pisac Skylax pripovieda,<br />
da je u sredini svojoj imalo otok, dug 120 stadija.<br />
5. Utovo blato, prostire se na lievoj obali rieke Neretve<br />
izmedju te iste rieke i pritoka joj Krupe.<br />
VI. Podnebje.<br />
Glavno razvodno gorje, koje Bosnu i Hercegovinu luči na dva<br />
pomorja, dieli obie zemlje i u klimatskom obziru na dva posve različita<br />
podnebna prediela. Onaj dio Bosne, kojega rieke utiču u Savu,<br />
možemo ubrojiti u tako zvanu pontsku pokrajinu (kao što Slavoniju<br />
i Ugarsku), a preostavšu čest Bosne i malo ne svu Hercegovinu<br />
uvrstit nam je u sredozemnu pokrajinu. Prema tomu<br />
dielimo Bosnu i Hercegovinu na dva podnebna prediela: na sjeveroiztočni<br />
prediel, kamo spada Turska Hrvatska osim južnoga diela,<br />
zatim prava Bosna i pašaluk Novopazarski, te jedna čest iztočne<br />
Hercegovine; — zatim na jugo-zapadni prediel, kamo ubrajamo<br />
južni dio turske Hrvatske (Glamočko, Lievanjsko i Kupresko<br />
polje) i svu zapadnu Hercegovinu.<br />
1. U sjevero-iztočnom predielu jest podnebje u obće prilično<br />
oštro, nu i zdravo. Najveća toplota u ljetu broji jedva 25—28°R.,<br />
dočim zima dostizava u gorskih dolinah —12 do —16°R., a u gorah<br />
još i više. Po visokih planinah traje zima do 8 mjeseci, snieg zapane<br />
tuj mjeseca studenoga te neokopni do konca svibnja. Po dolinah i u<br />
Posavini zima je blaža, ter sniega ima samo 2—3 mjeseca. Rieke se<br />
malo kad smrzavaju i to samo na kratko vrieme. Najljepša je godišnja<br />
doba upravo jesen. Vjetrova ima malo i to slabih, najviše duva<br />
vjetar s morske strane, po imenu Scirocco. U riečnih dolinah imade
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
56 —<br />
jutrom veoma često gustih magla. Ljetni usjevi siju se obično u prvoj<br />
polovici mjeseca travnja, žanje se pako u srpnju i kolovozu, u gorskih<br />
krajevih kadikad i u listopadu, pače kad i snieg već zapane. Vino<br />
neuspieva baš dobro u tih krajevih.<br />
Osobiti bilježi ovoga podnebnoga prediela jesu, što ima u njem<br />
mnogo oborine (kiše i sniega), i što se temperatura naglo<br />
mien ja. Kiša pada obilno, ter traje i ljeti kadkada po više nedjelja.<br />
Temperatura mienja se naglo toli u ljetu koli u zimi, ter po dolinah<br />
ima kadkada mraza i sred kolovoza, makar je dan prije veoma vruće<br />
bilo. Dne 25. prosinca 1870. bijaše u Sarajevu n. pr. veoma zima<br />
(u jutro —14'5°R, u podne —8"5 0 R, na večer —9°R), a snieg<br />
bijaše zapao do 1*5 n 1 visoko; noćju medjutim ugrije topli Scirocco<br />
uz kišu zrak tako, da je sutradan 26. prosinca bilo toplije za 18 stupnjeva<br />
(u jutro -j- 7-3°R, o podne -\- 10'1 U R, pod večer + 9°R).<br />
Već A. Boue pokušao je, da po toploti vrela opredieli srednju godišnju<br />
toplotu za neke krajeve ovoga prediela. On označi toplotu pojedinih pojasa<br />
ovako:<br />
Za nizine oko Save<br />
6-4°R.<br />
Za dulibu medju Sarajevom i Travnikom 4-8 — 5'2°R.<br />
Za visoke gorske doline 4 — 4'4°R.<br />
Za visoke planine medju Bosnom i Arbanaskom<br />
2*4°R.<br />
Nu već 0. Sendtner pokaza, da su računi Boueovi netočni i preobćeniti,<br />
pače nevaljani ; jer da se po stalnoj toploti vrela može doduše opredieliti<br />
srednja toplota tla, nu nikako toplota zraka. Po njegovih računih<br />
jest srednja godišnja toplota:<br />
a) za nizine oko Save<br />
6-54 — 6-90°R.<br />
b) za dulibu medju Sarajevom i Travnikom<br />
4.94 _ 5-13°R.<br />
c) za visoke doline u gorah<br />
3-92 — 4-19°R.<br />
d) za visoke planine medju Bosnom i Arbanaskom 1-81 p- 061°R.<br />
Kraj ovako nedostatnih računa vrieđno je, da ovdje pobilježimo meteoroložka<br />
opažanja dra. Mollendorfa, koj je 1870—1872. tečajem 20 mjeseci<br />
bilježio meteoroložke pojave u Sarajevu.<br />
Tem per a tur a°R<br />
Broj dana s oborinom<br />
Mjesec i godina<br />
Srednja<br />
toplota<br />
Maxim.<br />
Minim.<br />
O<br />
Kišom<br />
Sniegom<br />
Gradom<br />
Grmljavinom<br />
i<br />
olujom<br />
1870. studeni<br />
„ prosinac... .<br />
1871. sieeanj<br />
i „ veljača<br />
841<br />
052<br />
0 —<br />
0-71<br />
17<br />
11<br />
11<br />
133<br />
05<br />
- 145<br />
— 9-8<br />
101<br />
16<br />
16<br />
13<br />
5<br />
16<br />
9<br />
6<br />
1<br />
8<br />
10<br />
5<br />
1<br />
1
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
57<br />
Temperatura°R<br />
Broj dana s oborinom<br />
Mjesec i godina<br />
Srednja<br />
toplota<br />
Maxim.<br />
Minim.<br />
OJ<br />
o<br />
Kišom<br />
Sniegom<br />
Gradom<br />
Grmljavinom<br />
i<br />
olujom<br />
1871. ožujak<br />
„ travanj<br />
„ lipanj<br />
» srpanj<br />
„ kolovoz.....<br />
„ rujan<br />
„ listopad ....<br />
„ prosinac.. . .<br />
1872. sieeanj .....<br />
„ veljača<br />
„ travanj<br />
„ lipanj<br />
402<br />
8-70<br />
969<br />
14-09<br />
16-68<br />
1504<br />
1365<br />
7-29<br />
4-97<br />
- 4-72<br />
026<br />
352<br />
6-02<br />
9-74<br />
1076<br />
15-84<br />
141<br />
195<br />
19-6<br />
231<br />
25-6<br />
21<br />
205<br />
17-8<br />
145<br />
99<br />
8'5<br />
101<br />
14<br />
176<br />
21-2<br />
22-1<br />
— 5-5<br />
— 0'5<br />
45<br />
8-7<br />
11<br />
83<br />
7-5<br />
2<br />
— 15<br />
-14-7<br />
— 5 9<br />
— 19<br />
09<br />
39<br />
7-8<br />
8-9<br />
13<br />
12<br />
17<br />
15<br />
12<br />
14<br />
4<br />
15<br />
19<br />
8<br />
6<br />
6<br />
11<br />
12<br />
11<br />
13<br />
8<br />
12<br />
17<br />
15<br />
12<br />
14<br />
4<br />
15<br />
15<br />
4<br />
6<br />
10<br />
12<br />
11<br />
13<br />
7<br />
3<br />
5<br />
8<br />
4<br />
1<br />
1<br />
2<br />
1<br />
2<br />
1<br />
5<br />
2<br />
1<br />
2<br />
1<br />
2<br />
3<br />
5<br />
Po ovih opažanjih lahko nam je opredieliti srednju toplotu<br />
doba, i to za:<br />
zimu 70/71<br />
proljeće 71<br />
ljeto 71<br />
jesen 71<br />
zimu 71/72<br />
proljeće 72<br />
0 41°E.<br />
7 47°E.<br />
15 27°E.<br />
8 64°E.<br />
- 0 31°E.<br />
84°E.<br />
godišnjih<br />
Srednja godišnja toplota godine 1870/71 brojila je dakle 7-95°E. ili<br />
9-9"C. (isto toliko, kolika je godišnja temperatura Vinkovaca ili Zavalja).<br />
U jednoj godini, t. j. od prosinca 1870 do studenoga 1871 padalo<br />
je u Sarajevu kiše, sniega i grada 155 dana. Uzmemo li na um, da je<br />
Sendtner za 108-dnevnoga boravka u Bosni nabrojio 50 kišnih dana, to se<br />
oba ova podatka dobro sudaraju.<br />
2. U jugo-zapadnom predielu srodno je podnebje dalmatinskomu<br />
podnebju. Tuj je zima kratka i veoma blaga, sniega ima malo i brzo<br />
okopni, isto tako ima po visokih ravnicah i dolinah malo kad mraza.<br />
Nu zato duvaju zimi jaki vjetrovi, od kojih se osobito iztiče bura<br />
(sjevero-iztočnjak ili iztočnjak), zatim Scirocco (vjetar s mora),
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
58 —<br />
koj donosi sobom kišu. Bura duva gdjegdje strašno, osobito po Kupresu,<br />
Duvnu i Lievnu, gdje se često ciela stada ovaca zametu, a i<br />
mnogi putnik glavom plati. Ljeti je vrućina u tom predielu upravo<br />
nesnosna, što je tuj tlo vapneno i kršno, koje se jako ugrije, ter što<br />
mnogo manje pada kiše, nego li u sjevernom predielu. K tomu imade<br />
u ovom predielu u obće malo vođe, pa zato je zapadna Hercegovina<br />
prilično pusta i neplodna. Velika vrućina zavlada već u svibnju, te<br />
dostigne kasnije i 33°R. Usjevi se siju već u polovini ožujka, a žetva<br />
se obavlja koncem lipnja ili početkom srpnja.<br />
VII. Bilje Bosne i Hercegovine.<br />
Flora Bosne i Hercegovine dosta je slabo poznata. Sve, što u<br />
tom obziru znademo, zahvaljujemo iztraživanju Sencltnera, Knappa,<br />
Panto čeka, Blaua, Mollendorfa i drugih, koji su ovimi zemljami<br />
u različitih pravcih putovali. Nu ipak ima dosele velikih prediela,<br />
koji su sasvim botanički nepoznati, a takodjer i proputovane<br />
krajeve nemožemo smatrati dostatno protraženimi, jer jedan ili više<br />
izleta nije dostatno, da se koji prediel dovoljno iztraži.<br />
Nu ipak nam pružaju podatci ovih botanika dovoljan materijal,<br />
ter si možemo barem po prilici stvoriti sliku flore bosanske i hercegovačke.<br />
Već a priori možemo poslutiti, da će flora ovih zemalja biti<br />
veoma bogata; ima tuj najrazličitijih oblika zemaljske površine: ravnica,<br />
dolina, srednjih gora i briegova, pa i planina; ima takodjer<br />
veoma različnih geologijskih formacija, dakle svi su uvjeti tuj, da<br />
bude flora čim bogatija.<br />
Osim toga leži Bosna i Hercegovina na medji dvajuh velikih<br />
odjela evropske flore, a to je uviek uzrok većemu bogatstvu flore.<br />
Kao što je poznato, razlikujemo u Evropi četiri glavne pokrajine<br />
(Gebiet) florine, a to jesu:<br />
1. Arktička ili alpinska flora, koja samo na sjeveru Evrope pokriva<br />
neprekinuto zemlju. Dalje prema jugu dolazi samo u slici otoka na onih.<br />
mjestih, koja se dižu preko stanovite visine, u srednjoj Evropi preko 1260<br />
do 1900 *"/.<br />
2. Flora šumskoga prediela iztočnoga kontinenta (kako ju Grisebach<br />
zove) zauzima cielu sjevernu i srednju Evropu.<br />
3. Flora prediela sredozemnoga mora, koja zaprema tri južna poluotoka<br />
: pyrenejski, apeninski i balkanski.<br />
4. Flora stepna, koja zauzimlje ogromni prostor južne Rusije, te osim<br />
toga kao malen otok dolazi u nizini ugarskoj medju Dunavom i Tisom.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 59 —<br />
Razdioba ovilTpokrajina ovisi glavno o podnebju; nu pošto i ovo<br />
prelazi polagano iz jednoga typusa u drugi i pošto sve biline jedne flore<br />
nepodnose jednako isto podnebje, to nemožemo očekivati, da bi se<br />
medju pojedinimi florinimi pokrajinami mogle točno opredieliti granice.<br />
Medju njimi ima uvjek širi ili uži pojas, kojega podnebje zadovoljava<br />
zahtjevom mnogih bilina jedne kao što i druge flore. Na takvom<br />
pojasu nalazimo dakle veoma zanimivu floru, koja sastoji od smjese<br />
bilinstva susjednih pokrajina; čim dalje idemo prema sredini jedne<br />
od ovih pokrajina, tim manje nalazimo bilina iz druge flore, dok<br />
konačno nestaje svih, te je flora samo typicki razvijena.<br />
Zemlje, koje barem čestimice spadaju u takav pojas, gdje prelazi<br />
jedna florina pokrajina u drugu, uvjek su najbogatije, te su<br />
sa botaničkoga gledišta najzanimivije.<br />
Bosna pako i Hercegovina leže upravo na medji izmedju flore<br />
srednjo-evropejske i flore prediela sredo-zemnoga mora ili da ju kraće<br />
zovemo, mediterranskom.<br />
Akoprem je miešanje bilina mjestimice znatno, ipak možemo<br />
reći, da u glavnom pripada Bosna srednjo-evropejskoj, Hercegovina<br />
pako mediterranskoj flori.<br />
Na viših planinah dolaze napokon jošte otoci arktičke ili alpinske<br />
flore, stepna flora pako manjka sasvim.<br />
Pošto se bosanska flora znatno razlikuje od hercegovačke, biti<br />
će dobro, ako progovorimo o svakoj napose.<br />
I. Bosna je većinom pokrita šumom, više nego ikoja druga<br />
zemlja Evrope, osim nekojih prediela Rusije. Od ukupne površine<br />
zauzimlju šume preko polovine (52*6%). Šume, a s njimi i cielu<br />
floru možemo najbolje po drveću, od kojega sastoje, razdieliti na<br />
ove pojase:<br />
1. Suma sastoji ponajglavnije od hrasta (Quercus sessiliflora), i<br />
lješnjaka (Corylus Avellana).<br />
Taj pojas zauzimlje najniže i najtoplije prediele Bosne: Posavinu,<br />
dolinu Vrbasa, Une, Bosne i Drine, te siže do visine od 1200<br />
stopa (380 *"/). Starih hrastovih šuma nema skoro nikakvih, te stari<br />
hrastovi veoma su riedki; sve je posječeno i poharano, te hrast dolazi<br />
samo kao grm, tjerajuć iz korjena. Velika stabla dolaze samo amo<br />
tamo u skupinah, tako jih ima po Maureru kod Repinog brda izmedju<br />
Brke i Siboštice u Posavini i još na drugih mjestih.<br />
Osim hrasta tvori veoma razširene šume lješnjak, Corylus Avellana,<br />
koji dobiva stablastu sliku.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 60 —<br />
Flora je veoma bogata, mi u svem flori hrvatskoj dosta slična.<br />
U šumah i na manje obraslih brežuljcih nalazimo n. pr. Silene<br />
italica , Dictamnus Fraxinella, Veronica latifolia, Lycopus exaltatus,<br />
Chrysanthemum macrophyllum, Telekia speciosa, Genista scariosa,<br />
Ophrys apifera, Himantoglossum hircinum, Xeranthemum annuum,<br />
Iris variegata.')<br />
Na livadah rastu skoro iste orchidaee kao kod nas, naime Orchis<br />
Morio, mascula, Simia, incarnata i druge.<br />
Veoma guste su živice (plotovi), koje sastoje od drienka — Cornus<br />
mas, ruže — Rosa, kupina — Rubus, bazga — Sambucus nigra, te<br />
su prepletene lozom, debeljačom — Bryonia alba, pavitinom — Clematis<br />
Vitalba, a i drugimi povijušami.<br />
Neobradjena mjesta pokrivaju borovice — Juniperus communis,<br />
trn — Prunus spinosa, kupine — Rubus. Ovdje rastu Alyssum calycinum,<br />
Orlaya grandiflora, Scrophularia canina, Calamintha rotundifolia<br />
i dr.<br />
Na močvarastih livadah nadje se Epipactis palustris, Gnaphalium<br />
uliginosum, Cyperus flavescens, Eriophorum latifolium, Bidens tripartita,<br />
Nasturtium lippicense, u vodah različite vrsti od Potamogeton,<br />
Nuphar luteum, Hippuris i t, d.<br />
Na pećinah rastu Asplenium viride, Hypericum montanum, Sedum<br />
Fabaria, Carpesium annuum, Saxifraga rotundifolia, Valeriana sambucina<br />
i liepa i riedka Symphyandra Wanneri.<br />
Osim hrasta i lješnjaka raste u šumah još gdjekoje drugo<br />
drveće, ali uvjek više osamljeno i razštrkano; to su osobite lipe —<br />
Tilia argentea i ulmifolia, Acer Pseudoplatanus, različite vrsti Populus,<br />
Sambucus, Viburnum, Fraxinus i dr.<br />
Osobiti je pojav, da na nekojih veoma prikladnih mjestih dolaze<br />
biline, koje spadaju u područje flore mediterranske, te koje možemo<br />
kao prednje straže ove flore smatrati.<br />
Tako raste n. pr. na Grdolju kod Sarajeva Calamintha thymifolia,<br />
Ononis Columnae, Ruta patavina; kod Blažuja Scilla pratensis<br />
i Ranunculus millefoliatus.<br />
2. Drugi pojas jest pojas bukve, koji ide od 1200—3000' (380<br />
do 950 '*/). Do visine od 2300' (725 "1) jest bukva, Fagus silvatica,<br />
1) Navodeći imena bilina nećemo podati podpun katalog; nego smo iz<br />
pristupnih nam podataka izabrali samo ono bilje, koje nam se čini<br />
osobito karakterističkim, te koje pokazuje, koliko se opisana Flora slaže<br />
s hrvatskom i dalmatinskom, a u koliko ne.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 61 —<br />
sama prevladala, nad 2300' (725 n 1) počima rasti i jela, s kojom se,<br />
nu ne uvijek uspješno, bori bukva za obstanak. Osobito na viših<br />
mjestih može se dobro vidjeti, kako jela vremenom iztiskuje bukvu.<br />
U taj pojas spada većina bosanskih šuma i te šume još su prave prašume.<br />
Ovdje nalazimo takodjer primiešanih lipa, javora, jasena i t. d.<br />
Šumska flora slična je šumskoj flori južnih krajeva srednje<br />
Evrope; ovdje rastu na primjer Dentaria bulbifera, trifoliata, Stellaria<br />
nemorum, Luzula silvatica, Asperula odorata, Mercurialis perennis,<br />
Actea spicata, Allium ursinum, Spiraea Aruncus, Vicia oroboides,<br />
Astrantia major. Napokon rastu ovdje mnoge biline, koje su osobito<br />
karakterističke za šume na podnožju Alpa ili u obće visokih planina;<br />
te se radi toga naznačuju imenom: flora subalpinska. Ovaj subalpinski<br />
karakter ima takodjer šumska flora oko Zagreba, te mi nalazimo<br />
u Bosni isto tako Epimedium alpinum, Gentiana asclepiadea,<br />
Cyclamen alpinum, Salvia glutinosa i drugo bilje, kao što u Tuškancu<br />
i na Medvedgradu u gori zagrebačkoj.<br />
3) Nad bukvom počima pojas češernjača (Coniferae) od 3000<br />
do 5000' (950—1580 '"/). Ima dva glavna drveta: jelu — Pinus Abies,<br />
koja već kod 2300' (725 ,m f) skupa sa bukvom raste, te siže do visine<br />
od 3500' (1100 /); ovdje napokon počima bor — Pinus silvestris,<br />
koji ide do visine od 4500' (1422 '% takodjer i do 5000' (1580 n 1).<br />
Osim ovoga glavnoga drveća dolazi u ovom pojasu još i drugo,<br />
n. pr. borovica, Juniperus communis, i tisovina — Taxus baccata.<br />
U taj pojas ide još i javor i kadkada breza, koju u Bosni samo<br />
mjestimice nalazimo; tako n. pr. na Suhoj planini, zatim oko Travnika,<br />
Lipnika, na planini Stubčanici, kod Busovače i t, d.<br />
4. Nad pojasom češernjača počima u visini od 4000—5000'<br />
(1264—1580 ,m j) pojas alpinski (planinski).<br />
Prelaz s jednoga na drugi pojas čini veoma često gusta šuma<br />
od kosodrvine, bora, kojeg glavno stablo po zemlji puzi, te samo pokrajne<br />
grane okomito tjera, tako da nastaju grmovi, 4—8' (1*4—2 - 8 '"/)<br />
visoki. Ova kosodrvina (Pinus Mughus) dosta je razširena, te stvara<br />
pojas od 300—500' (95—158 '"/) visine; nad ovim pojasom nalazimo<br />
ili alpinske pašnjake ili gole pećine, a mjestimice i sniega. Alpinska<br />
flora, koja pokriva pašnjake i koja raste na pećinah, ima u svem<br />
značaj one flore, koju nalazimo na južnih vapnenili Alpah ili na<br />
Velebitu, te se još bitno razlikuje ocl one alpinske flore, što no pokriva<br />
vrhunce grčkih briegova n. pr. Olimpa ili Pinda. Prelazak s ove<br />
sjeverne alpinske flore u južnu zbiva se po našem sudu tek iztočno
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
62 —<br />
i južno Crnoj Gori u arbanaskih planinah, koje su botanički još<br />
sasvim nepoznate.<br />
Da to pođkriepimo i protumačimo, neka služe ovi primjeri. Na Volujaku<br />
n. pr. raste: Alsine falcata, Silene acaulis, Saxifraga aizoides, Erigeron<br />
glabratus, Salix retuss, Gnaphalium aupinum.<br />
Na Treskavici: Linum capitatum, Thlaspi alpestre, Pedicularis leucodon,<br />
Silene Sendtneri, Homogyne alpina, Gnaphalium norvegicum, Alyssum Wulfenianum,<br />
Bellidiastrum Miehelii, Aleliemilla alpina, Gentiana verna, lutea,<br />
Soldanella alpina, Viola biflora, calcarata, Primula acaulis, Crocus banaticus,<br />
Dryas octopetala, Cerastium Moesiacum, Alsine Arduini, Anemone narcissiflora,<br />
Plantago montana, Ajuga pyramidalis, Trollius europaeus.<br />
Ova je flora dosta bogata, ali pokazuje ipak malo posebnosti.<br />
II. Flora Hercegovine spada, kao što već rekosmo, više u<br />
područje mediterranske flore, te ima u obće najveću sličnost sa dalmatinskom<br />
florom, ili je, bolje rekavši, jedna te ista.<br />
Hercegovačku floru, kao što i floru dalmatinskoga kopna možemo<br />
podieliti na dva glavna pojasa.<br />
1. Prvi pojas jest pojas podpuno i sasvim razvijene mediterranske<br />
flore; te se osobito iztiče maslinom. Taj pojas dolazi na dalmatinskom<br />
kopnu kao manje ili više široka pruga do visine od 1000—1500' (316<br />
do 474 '"I). U Hercegovini nalazimo mediterransku floru razvijenu samo<br />
u dolini Neretve do Mostara, gdje rastu još sve one biline, koje su<br />
za tu floru karakteristične. Tako nalazimo u okolici Mostara n. pr.<br />
Clematis Flamula, Asparagus acutifolius, Inula candidissima, Carlina<br />
corymbosa, Ruta divaricata, Vitex Agnus castus, Plumbago europaea,<br />
Ruscus aculeatus, Punica Granatum, uza to se sadi loza, maslina i<br />
smokva. U mediterranskoj flori ima jedna veoma karakteristička formacija<br />
bilja, koja se zove „maquis ili tomillares"; to su predieli<br />
pokriti različitim, većinom zimzelenim grmljem (Arbutus, Erica, Myrtus,<br />
Cistus, Juniperus, Pistacia i t. d.<br />
Ovakovih zemljišta ima u Dalmaciji ponajglavnije na južnih<br />
otocih, na Hvaru, Korčuli, Visu, Mljetu i t. d., dočim na kopnu jih<br />
nema; samo Dubrovniku na sjeveru prema Stonu jesu nekoja mjesta<br />
ovim grmljem pokrita. Da li se je ova formacija razprostrla takodjer<br />
i do susjedne Hercegovine, nije nam poznato, ali je vjerojatno; nu<br />
veoma razširena neće biti.<br />
2. Nad ovim pojasom mediterranske flore dolazi drugi, gdje se<br />
mieša mediterranska flora sa srednjoevropskom.<br />
Krševito tlo Hercegovine prouzrokuje, te je vegetacija veoma<br />
nejednako razdieljena; mjestimice je veoma spora, a mjestimice, u<br />
dolinah, dosta bujna.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 63 —<br />
Šuma ima takodjer ovdje i to više nego li u susjednoj Dalmaciji,<br />
manje pako nego li u Bosni.<br />
Od ukupne površine Hercegovine pokrita je šumom samo jedna<br />
petina (20°/ 0 ).<br />
Sume imaju već više južni karakter, te sastoje većinom od<br />
hrastova, Quercus sessiliflora, Cerris i pubescens, od kestena, Castanea<br />
vesca, onda bukava, Fagus silvatica, Carpinus Betulus, Ostrya carpinifolia,<br />
Acer monspessulanum; osim toga nalazi se amo tamo po<br />
šumah Corylus Colurna, Prunus Padus, Celtis australis i t. d.<br />
Flora na ravnicah i na pećinah ima više karakter srednjo-evropejske<br />
flore; tuj ima bilja, koje smo naveli u bosanskoj flori i koje<br />
raste na sličnih mjestih takodjer u Hrvatskoj, medju ovim pako ima<br />
i bilja iz mediterranske flore, koje može manje toplo podnebje podnositi.<br />
Ovamo pribrajamo n. pr. Hyssopus officinalis, Onosma stellulatum,<br />
Globularia cordifolia, Scabiosa graminifolia, Jurinea mollis,<br />
Convolvulus cantabrica, Eryngium amethystinum, Asphodelus albus,<br />
Cyclamen repandum, Chrysanthemum cinerariaefolium, Euphorbia<br />
spinosa, Salvia officinalis i t. d.<br />
Da li ima u Bosni i Hercegovini monotypickih bilina, to jest<br />
takovih, koje rastu samo ovdje, a nigdje drugdje, nemože se po<br />
današnjem stanju znanosti odlučiti. Do sada je doduše opisan veći<br />
broj vrsti, koje su izključivo iz Bosne ili Hercegovine poznate, te<br />
koje nisu našli u susjednih zemljan; nu, negledeć na to, da li su sve<br />
opisane vrsti takodjer dobro opisane i prozvane, moguće je još uviek<br />
i to, da rastu takodjer u Srbiji, Crnoj Gori i t. d, isto tako, kao što<br />
je nadjeno više bilina u Bosni i Hercegovini, za koje su prije mislili,<br />
da su to posebne vrsti iz Srbije ili Crne gore. Od redjih bilina<br />
Bosne i Hercegovine navesti ćemo samo nekoliko primjera.<br />
Razmjerno razširena jest u ostalom riedka Campanulacea Symphyandra<br />
Wanneri na pećinah. uz Vrbas i Bosnu; Campanula tricliocalyx na Treskavici;<br />
Heliosperma Tomassini kod Fojnice (prije samo poznata iz Crne Gore),<br />
Stachys anisochyla kod Goracke, Dianthus Knappii kod Gačkoga, Pančicia<br />
serbica na više mjesta, Crepis Blavii kod Mostara, Eryngium palmatum na<br />
vrhuncu Igmana, Veronica satureoides na planini Hranicavoj, Tulipa Griesebachiana<br />
kod Trebinja, Pinguicula laeta kod Vučja u Bieloj gori i dr.<br />
Dade se očekivati, da će se naći još liepi broj riedkih bilina,<br />
osobito u kutu prema Novopazarskomu pašaluku, kad budu vremena<br />
dopustila točnije i sistematični]'e iztraživanje zemlje.<br />
Kulturne biline zauzimaju u Bosni i Hercegovini razmjerno malo<br />
prostora.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 64 —<br />
U Bosni ima obradjene zemlje od ukupne površine 27%, a sjenokoša<br />
16%, ukupno dakle 43%.<br />
U Hercegovini jesu odnošaji još lošiji. Tuj ima od ukupne površine<br />
obradjene zemlje samo 18%, a livada 19%, ukupno samo 37%.<br />
Sto se tiče kulturnih bilina, to stoji u prvom redu kukuruz, Zea Mays,<br />
koj po prilici sačinjava polovicu svega žita. Osim toga sije se u Bosni jošte<br />
pšenica, ječam, zob, proso; redje raž i pir, Triticum Spelta.<br />
Raž i pšenica sije se osobito u Posavini.<br />
Krumpir i sočivo (Hiilsenfruchte) dolaze riedko i to samo iznimice.<br />
Riža se sadi samo u Hercegovini oko Ljubuške, akoprem bi i na drugih<br />
mjestih uspievala; g. 1867. dobili su je 40.000, a g. 1868. 150.000%.<br />
Veoma bogata je Bosna osobito voćem. Najvažnija vrst voda su šljive ;<br />
ovih rodi toliko, da se svake godine velika množina, sigurno u vriednosti<br />
od 800.000 for. izvozi; osim toga preostane ih još toliko, da se stanovnici<br />
njimi hrane po više nedjelja i da peku od njih šljivovicu (rakiju).<br />
Osim šljiva sade se jošte jabuke, kruške, dudovi; u Hercegovini<br />
smokve i t. d.<br />
Duhan se u Bosni razmjerno malo sadi, nu tim više u Hercegovini,<br />
gdje skoro svuda dobro rodi; osobito je glasovit duhan Trebinjski.<br />
U vrtovih pako nalazimo : zelja, luka, dinja i dr. skoro svuda u Bosni<br />
i Hercegovini.<br />
VIII. Životinje u Bosni i Hercegovini.<br />
Obzirom na životinje upravo je najmanje poznata Bosna sa<br />
Hercegovinom. Može se doduše slutiti, da je fauna ovih zemalja<br />
srodna fauni susjedne Hrvatske i Dalmacije; nu biti će za cielo i<br />
dosta razlike. Pisac Fr. Maurer, proputovavši Bosnom, karakteriše<br />
životinjstvo bosansko po prilici ovako: „Ljuto li se prevarili, kada<br />
očekivah, da ću u bosanskih šumah i na planinskih pašnjacih naći<br />
obilje raznih životinja! Šume su u obće više mrtve nego li žive;<br />
ptica pjevačica čuješ riedko kada. Osobito ti udara u oči znatna<br />
množina svraka, zatim silesija malih i velikih divljih goluba, koji<br />
imaju popriečne pruge na krilima. Glasove tih ptica čuješ često, a<br />
malo ne vazda slušaš još i dosadno kuktanje kukavice. Lastavice<br />
naprotiv nespazih za cielo vrieme svoga boravka u Bosni. Komaraca<br />
bijaše samo u Brčkom; obična kućna muha dosta je riedka, dočim<br />
su mi kosmate konjske muhe ljuto dosadile. Kažu, da u Bosni nema<br />
hrušta (Melolontha vulgaris); nu zato ima tim više ugarnjaka ili<br />
lipanjskih korjenarka (Rhizotrogns solstitialis), koji su mi u okolišu<br />
Priedorskom upravo dozlogrdili, leteć mi neprestance prema glavi.<br />
U šumah, rekoše mi, da sve vrve vukovi, tako da se godimice do
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
600 vučjih koža izvozi; im ja nevidjeh nijednoga, kao što nespazih<br />
ni drugih šumskih životinja, kojih za cielo ima u obilju. Životinje su<br />
preplahe, pa se danju skrivaju po najsamotnijem šikarju. Jastrebova<br />
vidjeli jednom do 40 komada na okupu. Domaće životinje veoma su<br />
kukavne radi slabe paše i još slabije njege po zimi. Goveda su okržljavila<br />
i patuljkasta, ovce su prilično velike, ali mršave, ter imaju<br />
zlu vunu; konji su slični ponijem, jedine koze kano da bolje uspievaju.<br />
U Bosni uvidjeli, da je nekultura štetna bilju i životinjam, i da<br />
životinje mogu samo onda uspievati, rasti, ter se oplemeniti, ako jih<br />
ljudi njeguju i pomažu."<br />
Ova slika bosanskoga životinjstva prilično je nepodpuna, mjestimice<br />
možda i neistinita; zato je dobro, ako ju popunimo podatci iz<br />
Mollendorfa i drugih pisaca.<br />
Glede sisavaca u obće težko je nešta podpuna kazati, zato ćemo<br />
samo gdjekoju opazku spomenuti. Ponajprije iztičemo, da se u Bosni nalaze<br />
po šumah divlje mačke (Felis Catus) i risovi (Felis lynx). Vukova<br />
(Canis lupus) ima svigdje u obilju, što svjedoči znatni broj vučjih koža,<br />
koje svake godine izvoze. Me djed (Ursus arctos) živi takodjer pojedince<br />
po planinari bosanskih, a nalaze ga često u planinah: Zecu, Bjelašnici i<br />
Treskavici. Još češće ga imade u planinah na medji crnogorskoj i u jugoiztočnih<br />
predielih. Od miševa poznate su osim domaćega još dvie vrsti:<br />
crni štakor (Mus rattus), i veoma škodljivi crveni štakor (Mus decumanus),<br />
koj se je tek u novije vrieme trgovinom i prometom u EA r ropu<br />
doselio, ter se silno razprostranio. U Bosni ima crnih štakora, ako ne više,<br />
a to za cielo isto toliko, koliko crvenih štakora, to pako svjedoči jasno, da<br />
Bosna razmjerno malo obći i trguje sa kulturnimi zemljami, jer inače bi<br />
se tuj crveni štakor udomaćio i iztisnuo crnoga štakora isto tako, kako i<br />
po ostaloj Evropi. Zanimivo je nadalje, da u gorah oko gornje Neretve živu<br />
mnoge đivokoze (Capella rupicapra), i to osobito u planinah Leliji, Vučjih<br />
brdih i na visokoj ravnici Zagorju. Iz ovih krajeva dolaze đivokoze često<br />
puta i u Dalmaciju.<br />
Glede ptica udara veoma u oči, da nema u Bosni i Hercegovini<br />
manjih ptica, a napose ptica pjevica; dočim se ptice grabilice sviju rodova<br />
nalaze svigdje u velikom obilju. Osobito se još iztiće rod gavrana (Corvidae),<br />
kojega ima mnogo vrsti i sva sila. Oko Sarajeva nalazi se obično glavati<br />
jastreb (Gyps fulvus); on si pravi gniezdo na strmih, težko pristupnih<br />
hridinah, koje se 200—-300 m j visoko uzdižu iznad brdinah okolo<br />
grada, doliće jatomice u grad i tuj zajedno sa psi ždere strvine, koje po<br />
ulicah leže. Riedje već nalazi se gologlavi jastreb (Vultur monachus).<br />
Kod Mostara vidio je Mollendorf pače i vrst, nazvanu Neophron perenopterus.<br />
— Gavrana ima osobito mnogo, napose galovrana ili krurapača<br />
(Corvus corax), koj pobire ostanke Iješinara i pasa, ter se zato desi<br />
uz velike gradove. Osim toga nalaze se još sve tri vrsti kreja, naime obična<br />
vrana (Corvus frugilegus), galić (Corvus corone) i pepeljugasta vrana<br />
V. Klaić, Bosna. 5
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
06<br />
(Corvus cornix); napokon ima u gorah i alpinskih čavka (Pyrrliocorax<br />
alpinus), koje se po zimi sabiru u velikih jatili po gradovih. U obće se može<br />
reći, da je bosanska ornis jednaka ornidi iztočno-alpinskih zemalja, premda<br />
broji više južnih vrsti. Po močvarab živu ptice močvarice, kojih ima i u<br />
susjednoj Slavoniji i Dalmaciji, tako se n. pr. iztiče velika biela čaplja<br />
(Egretta alba) i mala biela čaplja (Egretta garzetta); zatim noćni<br />
bukač (Nycticorax griseus). 1 )<br />
Plazavaca ili gmazova broji najviše krševita Hercegovina, koja je<br />
i u tom obziru srodna susjednoj Dalmaciji. Dosele je poznato u Bosni i<br />
Hercegovini 17 vrsti plazavaca, a od tih živi G vrsti samo u Hercegovini.<br />
Zanimivo je, da se Muhamedovci u Bosni boje gmazova, a osobito kornjača,<br />
koje nebi podnipošto okusili. U samoj Hercegovini živi od zmija kravar i ca<br />
ili kravosac (Elaphis quaterradiatus), nadjena kod Blagaja blizu Mostara,<br />
liepa je i velika; zatim crvena krpa (Callopeltis leoparđina), nadjena dosele<br />
na planini Porim; napokon još dvie zmije, po imenu Zamenis vi rid i-<br />
flavus (atrovirens) i Coelopeltis lacertina; od guštera Lacerta muralis<br />
var. Meremmii; a od kornjača grčka čančara (Testuđo Graeca),<br />
koju su dosele našli u Mostarskoj okolici, osobito u vinogradih. U Bosni i<br />
Hercegovini živu ovi plazavci: od zmija Coronella Austriaca, (veoma<br />
česta zmija, nadjena na Treskavici i na Zecu), T r opi do notu s natrix<br />
(u Bosni veoma razgranjena, u Hercegovini samo njezina odlika var. murorum,<br />
koja je osobito liepa), Tropidonotus tesselatus (nadjena oko<br />
Sarajeva i u dolini Bosne), Callopeltis Aesculapii (dosta riedka u Bosni<br />
te vazda tamno-crnkaste masti), poskok (Vipera ammodytes), razgranjen po<br />
svoj Bosni, pače i po planinah (Trebeviću) u visini od 1300 w /, ridjovka<br />
ili šarunica (Pelias berus = Vipera berus), razgranjena samo u sjevernoj<br />
Bosni, po prilici do 44° sjeverne širine; od guštera: zelenbača (Lacerta<br />
viridis), osobito je liepe masti i dobrahno velika, napose u Hercegovini,<br />
siva gušterica (Lacerta agilis), veoma česta u sjevernoj i srednjoj Bosni,<br />
Lacerta (Po dare is) muralis, nadjena kod Sarajeva, Travnika i na drugih<br />
mjestih; napokon si i ep i ć (Anguis fragilis), dosta čest u pravoj Bosni; od<br />
kornjača: želva ili koritnjača (Cistudo Europaea = Emys E.), koje ima<br />
mnogo u jezeru Plive kod Jajca, kod Busovače i po ostaloj Bosni.<br />
Dvoježivaoa ili vodozemaca našli su u Bosni i Hercegovini takodjer<br />
više vrsti, nu samo običnih. Tuj živi gatalinka (Hyla viridis ili arborea),<br />
zelena žaba ili kreketuša (Rana esculenta), hrženica (Rana temporaria),<br />
gubavica (Bufo vulgaris), Bufo variabilis, i kučić ili mukač<br />
(Bombinator igneus), kod kojega prevladjuje crno-modra mast, dočim je<br />
kod naših mukača ponajglavnija žuta boja. U Bosni i Hercegovini ima i šturova<br />
i to veliki štur (Triton cristatus), Triton taeniatus, Triton<br />
1) Po Sendtneru živu u Bosni osim gore naveđenib ptica još i ove, većinom obične vrsti : Aquila<br />
naevia, Tinnunculus cenehris (vrst karakteristična u južnoj Evropi), Milvus regalis,<br />
Coracias garrula, Turdus f.orquatus, Petrocincla cyanea, Nucifraga earyocatactas, Caprimulgus<br />
Europaens , Columba palumbus , oenas , livia, Turtur auritus, Tetrao (neopređieljene vrsti<br />
tetrieba), Francolinus vulgaris (vrst koja inače živi u južno] Turskoj, na otoeih Siciliji,<br />
Malti, Cypru i u sjevernoj Africi), Orthygometra crex, Aetitis ]).ypoleucos, Ciconia alba, Arđea<br />
cinerea i Anas boschas.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 67 —<br />
alpestris, napokon daždevnjak ili magjaron (Salamanđra maculosa).<br />
Ima li u Bosni i Hercegovini još i močarile (Proteus anguinus), nije još<br />
poznato.<br />
Glede riba kazati nam je, da su ribe crno-morskih rieka dosele sasvim<br />
nepoznate, nu sudimo, da će u tih riekah biti iste ribe, što jili nalazimo u<br />
Savi. Bit će tu somova (Silurus glanis), šarana (Cyprinus carpio), smudja<br />
(Lucioperca Sandra), pastrva (Trutta Fario) i t. d. Nešto su poznatije<br />
ribe jadranskih rieka, i to ribe rieke Neretve, nu i tu samo nedaleko ušća.<br />
Ponešto su poznate i ribe u vodah Lievanjskoga polja. Da nabrojimo sada<br />
poznate ribe jadranskih rieka i potoka: Cottus ferrugineus, razširen<br />
takodjer po Srbiji i Dalmaciji, oštrulj ili uklja ostrulja (Aulopyge Hiigelii),<br />
nadjena u potocih Lievanjskoga polja, prodaje se u Lievnu na trgu,<br />
ukljiva (Alburnus Alborella), iz Neretve, inače nadjena u južnoj Tirolskoj,<br />
u Gardskom jezeru, u Soči, kod Imotskoga i Vrgorca, Scardinius erythrophthalmus<br />
(jedna odlika te vrsti, koju su Heckel i Kner nazvali Scardinius<br />
scardafa u Neretvi i Scardinius plotizza opet na Lievanjskom<br />
polju); Leuciscus aula (Leuciscus rubella) iz Neretve, Squalius caveđanus<br />
(jednu odliku te vrsti, koju su Heckel i Kner nazvali Squalius<br />
svallizze našli su u Neretvi), makli (Squalius microlepis) iz Neretve i forma<br />
Squallius tenellus iz Lievna, napokon još i ove vrsti: uklja mečica<br />
(Phoxinellus alepiđotus) iz Neretve i Lievna, Chondrostoma Knerii iz<br />
Neretve, Chondrostoma Phoxinus iz Lievna, Trutta dentex ijegulja<br />
(Anguilla vulgaris) iz Neretve.<br />
Niže vrsti životinjske i to mekušci i sglavčari vrlo su slabo pretraženi,<br />
a i to trudom Sendtnerovim, Mollenđorffovim i Pantoczekovim. Već<br />
Sendtner pobilježio je nešto sglavčara, a to je popunio Mollendorff priličnim<br />
brojem sastavivši uza to još pregled bosanskih mekušaca. Pantoczek opet<br />
izdao je popis hercegovačkih sglavčara. Medju mekušci našao je Mollendorff više<br />
novih vrsti i to : Helix Mollendorff i Kob., Clausilia (Delima) Blau i<br />
Mollen., Pomatias Martensianus Moli., Bi thy ni a Mosta rensis<br />
Mollen., Hydrobia valvataeformis Mollen., Lithoglyphus pyramidatus<br />
Moll., Unio Bosnensis Moll. Osim ovih novih našao je Mollendorff<br />
mnoge vrsti, koje, premda su od prije poznate, ipak su veoma zanimive<br />
n. pr.: Helix (Fr u ti ci cola) Erjaveci Brusina, dosele poznata<br />
iz Hrvatske i Slavonije; Helix (Fruticicola) Bielzi Pfeiffer, koja je<br />
dosada nadjena samo u Seđraogradskoj; Helix (Campylaea) Pouzoizi<br />
Mich., najveća vrst ovog skupa, koja prebiva u Dalmaciji i Crnojgori,<br />
Helix (Xerocampylaea) Zelebori Pfr., poznata dosada jedino iz Srbije;<br />
nadalje Clausilia Bosniensis Zel., već prije nadjena u hrvatskoj krajini;<br />
od poznate dalmatinske vrsti Clausilia binotata Ziegler, našao je novu<br />
odliku, možda novu vrst, koju je nazvao var. Hercegovinae; Acme<br />
Banatica Dup. , koja je, kako joj ime kaže, nadjena dosada samo u<br />
Banatu i t. d.<br />
Glede sglavčara opaža Mollendorff, da su u Bosni velikom većinom<br />
one iste vrsti, koje prebivaju po srednjoj Evropi. Predaleko bi zašli, kad<br />
bi naveli sve vrsti kornjaša, što su dosele opažene; spomenuti ćemo neke<br />
znamenitije, n. pr. : Procerus gigas, poznat inače iz Slavonije, Hrvatske,<br />
*
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
Kranjske i Tirolske, Procerus scabrosus Oliv., poznat samo iz Turske,<br />
Canabns Croaticus Dejean, koji bje nadjen samo na Velebitu i u Hrvatskoj,<br />
Cryptotrichus Dalmatinus Dej., poznat iz Dalmacije, Antisphodrus<br />
elegans Dej., dosele poznat samo iz Kranjske, Pristonychus punctatus<br />
Dej. i Luciola Mehadicnsis, koje su vrsti nadjene ponajprije u Ugarskoj,<br />
Enoplopus caraboides Petagna, koji bje nadjen samo u južnoj Italiji.<br />
Od roda Otiorrliynclms navesti ćemo bosansku vrst O. obsitus Gyll., poznata<br />
inače iz Kranjske, zatim liercegovačke vrsti, 0. consentaneus Boh., za koju<br />
smo prije znali, da živi u Italiji, zatim O. Ragusensis Germ., već prije<br />
poznat, ali samo iz Dalmacije. Španjolski kornjaš nazvan Cy rt on us montanus<br />
Fairm., nadjen je takođjer u Bosni; napokon spomenuti nam je još<br />
vrst nazvanu Timar eha a ere a H. Schaff., poznatu dosele samo iz Dalmacije.<br />
Netreba nam istom kazati, da ima i zanimivih odlika, n. pr. od obične<br />
evropske vrsti nazvane Geotrypes vernalis, nadjene su odlike nazvane<br />
autumnalis Er. i alpinus Hagenb., a poznate su dosele samo iz Alpa;<br />
isto tako od ugarske vrsti Homaloplia erythroptera Friv., nadjena je<br />
odlika (nazvana) carbonaria Blauch, inače poznata iz Dalmacije.<br />
Mollendorff je sakupio preko 50 vrsti pauka, medju kojimi su neke<br />
nove vrsti rodova Zilla, Amaurobius, Lycos a, Xysticus; osim toga<br />
novu vrst štipavca, po imenu Scorpius Bosnensis Moli., koji je sličan<br />
tirolskoj vrsti Scorpius Germanus. Našao je nadalje nekoliko Aa-sti stonoga, medju<br />
kojimi nam je spomenuti već poznate: Glome ris Klugii i G. hexasticha<br />
Brdt. i G. Dal ma ti na Stein., osim toga još neopisanu vrst stonoge, koja<br />
se nalazi u berlinskom muzeju pod imenom Julus Hungaricus.<br />
Mollendorff je nadalje opazio desetak vrsti kopnenih korepnjaka reda<br />
babura (Isopoda), medju kojimi je vriedno spomenuti vrst Poncellio Ratkei<br />
Brdt,, zatim Armadill idiurn vulgare, affine, decipiens i commu-<br />
, atum Brdt.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
II.<br />
ETNOGRAFIJA I STATISTIKA.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
I. Žitelji Bosne i Hercegovine u obće.<br />
iodatci o žiteljstvu ovih zemalja veoma su netočni i neskladni. Pučki<br />
popisi, što jih je turska vlada poduzimala, prvo bijahu pristrani, a<br />
drugo nedostatni s toga, što su se izprva brojile kuće (ognjišta),<br />
a kasnije opet samo mužkarci. Po tom su svi pisci o žiteljstvu najprvo<br />
tako pučanstvo izračunali, da su za svaku kuću uzimali po<br />
7—10 duša, a kasnije bi broj mužkih glava podvostručili, nemareći,<br />
da li je u tih zemljah ženska čeljad mnogobrojnija ili neznatnija od<br />
mužkih žitelja. K tomu je napokon žiteljstvo za posljednjih triju<br />
godina ljuto stradalo, ter poginulo koje u domaćoj borbi, koje pako<br />
u turskoj vojsci, ili se je opet razbjeglo po susjednih zemljah. Sravnivši<br />
medjutim starije i novije podatke, možemo po prilici označiti,<br />
da je Bosna sa Hercegovinom godine 1875. t. j. prije ustanka brojila<br />
1,337.393 žitelja, i to sama Bosna 1,151.972, a Hercegovina<br />
185.421 duša.<br />
Uzmemo li na um, da Bosna sa Hercegovinom zaprema 1130<br />
četv. milja, to je broj žitelja prema veličini zemlje malen. U Bosni i<br />
Hercegovini stanuju po tom na četv. milji samo 1183 duše, dakle za<br />
818 duša manje, nego li u inače slabo napučenoj Dalmaciji. Osobito<br />
je kukavno naseljena Hercegovina; tuj broji pučanstvo na četv. milji<br />
samo 770 duša. Uzrok je tomu koje kršno tlo te zemlje, koje opet ta<br />
okolnost, što je Hercegovina bila vazda leglom narodnih bojeva od<br />
koljena do koljena i što je mnogo naroda svoju nesretnu domovinu<br />
ostavljalo. Ta poznata je ona stara poslovica : „Hercegovina sve zemlje<br />
naseli, a sebe nerazseli."<br />
Žitelji Bosne i Hercegovine, izuzev nešto malo drugih plemena,<br />
sami su Hrvati. Ovo se ime doduše malo čuje, jer je narodna sviest<br />
u narodu zamrla, pa se više spominju ili pokrajinska (Bošnjak, Hercegovac)<br />
ili vjerska imena (Turčin, Srbin, Latin); nu jezik narodni,<br />
taj jedini biljeg narodnosti, pokazuje i svjedoči, da je taj narod hrvatskoga<br />
poriekla. Uz Hrvate prebivaju u Bosni još Arbanasi, Cigani, Zidovi<br />
i Osmanlije; nu broj tih inorodnih plemena sasvim je neznatan prema
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 72 —<br />
ogromnoj većini Hrvata. Da vidimo, kako se diele bosanski i hercegovački<br />
žitelji po narodnosti:<br />
1. Hrvata ima 1,291.393 duša<br />
2. Arbanasa ima 30.000 „<br />
3. Cigana ima 11.000 _<br />
4. Židova ima 3.000 „<br />
5. Osmanlija ili Turaka ima 2.000 „<br />
Ukupno.... 1,337.393 duše<br />
Po tom vidimo, da hrvatsko žiteljstvo samo broji 96*7% ukupnoga<br />
pučanstva, dočim sva ostala plemena zajedno sačinjavaju tek<br />
3"3°/ 0 , a to je za cielo toli malo, da je jedva spomena vriedno.<br />
Mnogo važnija od narodne jest u Bosni i Hercegovini vjerska<br />
razlika, koja je dubok korjen uhvatila medju pučanstvom, tako da se<br />
u zemlji dieli narod po vjeri ili po zakonu, a ne po narodnosti. Uz<br />
gospodujuću vjeru muhamedovsku vlada tuj i vjera kršćanska obojega<br />
obreda, dočim se Zidovi drže, ko svigdje, svoje vjere. Po zakonu<br />
dieli se žiteljstvo bosansko-hercegovačko ovako:<br />
1. Pravoslavnih ili grčko-iztočnjaka ima. , . . 646.678 duša<br />
2. Muhamedovaca ima 480.596 „<br />
3. Katolika ima 207.119 ,,<br />
4. Židova ima 3.000 ;,<br />
Ukupno. . . . 1,337.393 duše<br />
Prema ovim brojevom ide grčko-iztočnjake 48'4 () / 0 , muhamedovce<br />
35*9%, katolike 15'5%, a Židove 0-2°/ 0 od ukupnoga žiteljstva. 1 )<br />
Žitelji muhamedove vjere zovu se „Turci" ili „Bošnjaci", te<br />
imenuju kršćane jednoga i drugoga zakona posprdno „Vlasi"; Vlasi<br />
se opet diele na kršćane (katolike) i na hrišćane (grčko-iztočnjake).<br />
Premda su svi sinovi jednoga naroda, ipak se mrze medjusobno<br />
radi zakona; i to nepreziru samo muhamedovci „Vlahe", nego<br />
i ovi mrze jedni druge, te se medjusobno ruglu izvrgavaju. Tako<br />
n. pr. nazivaju grčko-iztočnjaci katolike posprdno Šokci, a ovi opet<br />
zovu nje na nekojih mjestih Šija ci, u Hercegovini još i K u dro vi.<br />
Sami pako zovu se mnogi grčko-iztočnjaci Srbi, jer su istoga zakona<br />
sa susjednimi Srbi; a katolici Latini, buduć da sliede latinske<br />
(rimske) obrede. Koliko li je to imena za jedan te isti hrvatski narod!<br />
1) Službena izvješća turska, dakako nepouzdana (Salname), broje u Bosni<br />
1,263.700 žitelja, i to 619.044 muhamedovaca (!) i samo 644.656<br />
inovjernika! — Broj katoličkih žitelja (207.119 duša) sasvim je točan,<br />
jer je sastavljen po šematizmih bosanskih i hercegovačkih fratara.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 73 —<br />
Zanimivo je jošte pitanje, kako su pojedine vjeroizpoviesti po<br />
Bosni i Hercegovini razširene. Muhamedovski Hrvati zapremili su<br />
sve gradove i oveća mjesta, zatim su po svoj zemlji razgranjeni.<br />
Najviše jih ima u iztočnoj Bosni u sandžaku Sarajevskom i Zvorničkom,<br />
dosta mnogo u sandžaku Novopazarskom (Staroj Srbiji) i u sjeverozapadnom<br />
clielu sandžaka Bihaćkoga; a najmanje jih ima u južnoj<br />
Hercegovini medju Neretvom i crnogorskom medjom, u sandžaku<br />
Banjalučkom i uz hrvatsko-dalmatinsku medju u prostoru izmedju<br />
Skoplja, Jajca i Bihaća s jedne, a hrvatske meclje s druge strane.<br />
Grčko-iztočnih Hrvata nalazimo najviše u južnoj Hercegovini, u sandžaku<br />
Banjalučkom, u predielu medju Skopljem, Jajcem i Bihaćem<br />
s jedne, a hrvatske medje s druge strane, zatim u sandžaku Novopazarskom<br />
, a najmanje jih ima razmjerno u sandžaku Travničkom,<br />
Sarajevskom i u sjevernoj Hercegovini. Katolici napokon razšireni<br />
su najviše u sandžaku Travničkom (Jajce), u sjevernoj Hercegovini<br />
uz dalmatinsku medju sve do Neretve; sve manje jih ima u sandžaku<br />
Zvorničkom (u Posavini od Broda do Breke), u sandžaku Bihaćkom<br />
(Kozarac, Priedor), a u sandžaku Novo-pazarskom nema jih upravo<br />
nimalo. Kako stoje pojedine vjeroizpoviesti jedna prema drugoj u<br />
pojedinih sandžacih, vidi se najbolje po skrižaljci, koja pokazuje u<br />
postotcih, koliko ima u svakom sandžaku žitelja koje vjere:<br />
U<br />
U sandžaku<br />
Girčko-izt.<br />
Muham.<br />
Katolika<br />
Židova<br />
Sarajevskom<br />
255<br />
57-6<br />
15-6<br />
13<br />
B o s n i<br />
Zvorničkom<br />
Banjalučkom<br />
Bihaćkom<br />
393<br />
71-5<br />
51-7<br />
450<br />
171<br />
440<br />
157<br />
11-4<br />
4-3<br />
—<br />
—<br />
—<br />
Travanjskom<br />
32-6<br />
34-4<br />
328<br />
0-2<br />
Staroj<br />
Srbiji<br />
Novopazarskom<br />
564<br />
436<br />
—<br />
—<br />
Hercegovini<br />
Mostarskom<br />
48-9<br />
27'5<br />
23'6<br />
—
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
74 —<br />
Vriedno bi bilo, da se pučanstvo bosansko i hercegovačko promotri<br />
još prema prebivalištom, u kojih stanuje, nu za to su podatci<br />
veoma manjkavi. Može se u obće reći, da po prilici V 5 žitelja stanuje<br />
u gradovih, a ostalo pučanstvo prebiva po selih, koja su veoma<br />
razsijana. Osobito kršćani zalaze rado u nepristupne prediele, da<br />
budu sigurni pred zulumcari. S toga ima u Bosni i Hercegovini<br />
mnogo sela i omanjih mjesta, ali su obično veoma neznatna i malo<br />
napučena.<br />
Obje zemlje imaju samo pet gradova, koji broje 10.000 ili više<br />
stanovnika. Gradovi ti jesu: Sarajevo, Mostar,<br />
Banjaluka,<br />
Travnik i Foča. Izmedju 5000—10.000 žitelja broje opet ovi<br />
gradovi: Novi pazar, Zvornik, Plievlje, Dol nj a Tuzla i<br />
Lievno.<br />
II. Hrvati.<br />
1. Jezik, običaji i narodne predaje.<br />
Premda u Bosni i Hercegovini živi najvećim dielom samo jedan<br />
te isti, i to hrvatski narod, to su ipak vjerski, zatim politički<br />
i socijalni odnošaji raztrojili ovaj jedini narod na tri naroda:<br />
na Turke, Bišćane (Vlahe) i Kršćane (Latine). Ovi se luče jedni od<br />
drugih i sand i od službenih ljudi. U istinu medjutim jesu sva tri<br />
tobožnja naroda samo jedan narod, a to svjedoči jezik, mnogi običaji<br />
i narodne predaje (tradicije.)<br />
Svi žitelji slovjenski u Bosni i Hercegovini, bili ma koje vjere,<br />
govore jednini jezikom, i to hrvatskim. Nariečje bosansko-hercegovačko<br />
najkrasnije je i najobilnije od sviju nariečja hrvatskih, pa<br />
su ga upravo zato svi Hrvati uveli u knjigu kao književni jezik.<br />
Bosansko-hercegovački jezik ili ijekavsko nariečje postalo je,<br />
kako V. Jagić historijski dokazuje, miešanjem starijega ikavskoga<br />
sa ekavskim izgovorom i to upravo u sredini medju oba nariečja<br />
kao „symbolon" združenja i pomirenja.<br />
Premda se danas najveći dio Bošnjaka i Hercegovaca služi ij e-<br />
kavskim govorom, to se ipak na mnogih mjestih čuje još ikavski<br />
izgovor. Čini se dapače, da se je veći dio Bosne još u 14. i 15. vieku<br />
služio ikavštinom. To svjedoče stare povelje, a i mnoga mjestna<br />
imena, kojih se i dan danas još stari oblici rabe. Tako se n. pr. i<br />
dan danas čuje Bila stina i Biela stiena, Bili brig i Bieli brieg, Brizovo<br />
polje i Brezovo polje, Livno i Lievno, Medvidgrad i Medjedgrad,<br />
Priboj i Prieboj, Pridor i Priedor, Sutiska i Sutjeska, Susid i
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 75 —<br />
Susjed, Vinac i Vienac i t. d. Najviše ikavaca ima upravo u pravoj<br />
historijskoj Bosni i u sjevernoj Hercegovini, te se ikavština i danas<br />
čuje po Lievnu, Duvnu, Ljubuškom, Rami, Skuplju, Fojnici, Travniku<br />
i Jajcu.<br />
Po svoj ostaloj Bosni i Hercegovini prevladala je već svuda<br />
ljekavština. Neki tvrde, da se ikavštinom služe katolici i muhamedovci,<br />
a ijekavštinom pravoslavni hrišćani. Nu to nestoji obćeiiito?<br />
premda se obseg ikavštine prilično sudara sa prostranstvom katoličke<br />
vjere.<br />
Kao što se na mnogih mjestilr ekavci posprđavaju ijekavcem, tako<br />
se u Bosni rugaju ijekavci ikavcem i obratno. Kaže li koj ikavac „lipo",<br />
ijekavac uštipnut će ga umah riecmi: „li psa oko pas"; — rekne li ijekavac<br />
„liepo", dodat će ikavac posprdno: „zaliepio se blatom". Sarajlije<br />
rabe ie i ondje, gdje bi i po ijekavskom izgovoru moralo biti i; tako n. pr.<br />
vele oni Vjesoko (!) mjesto Visoko i t. d.<br />
Bosanski Hrvati zovu sami svoj jezik „bošnjačkim" ili<br />
„naškim", riedje pako hrvatskim ili srbskim. Ne samo kršćani,<br />
nego i muhamedovci ljube svoj jezik materinji nada sve, ter smatraju<br />
ga najljepšim i najrazširenijim po svem carstvu turskom. Pače i<br />
begovi, ta bosanska vlastela, premda znadu turski jezik i Turci se<br />
zovu, ipak vole svojemu narodnjemu govoru. Kad jim tko po turski<br />
što kaže, to oni uviek bošnjački odgovaraju, te dodavaju, da je „bošnjački<br />
jezik od svih najljepši na svietu." Kako u obće bosanski begovi<br />
ljube svoj jezik, pripovieda nam neki pisac, koj je dugo medju njimi<br />
živio. On veli: Begovi, premda su veliki zlikovci i kršćanluk progone<br />
, no opet narodnost bosansku sveto čuvaju. Promjena haljina,<br />
to je kod njih čelna opačina. Malo ne svi znaju turski govoriti, no<br />
to neće bez velike potrebe, dapače kad jih i ova usiluje, ter turski<br />
progovore, onda se opet okrenu Bošnjakom, pa će bosanski: „A jeli<br />
tako, vjere ti?!" Jedan Kulenović beg reče: „Kad sam bio u Carigradu<br />
, u nedjelji dana da ja nebi našim jezikom progovorio, ja<br />
bi crknuo; zato kad nebi imao ni s kim govoriti, išao bi na ladju,<br />
da bar ondje nadjeni kakova Dalmatinca i da se naški izgovorim;<br />
nema bo sladkosti bez materinskoga jezika."<br />
Nu upravo nmhamedovski Bošnjaci izgrdili su to krasno nariečje<br />
silesijom turskih rieči. Kad hoće naime, da nešto ljepše kažu, a oni<br />
se služe turskom riečju, misleći, da je to plemenitije i finije. Uslied<br />
toga obiluje bosanski govor silesijom turskih izraza, koji su se uvukli<br />
i u narodni govor, pače i u narodne pjesme i pripovjedke. Liepo li<br />
karakteriše to prenavljanje muhamedovskih Hrvata naš pisac Mate
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 76 —<br />
Mažuranić. On veli: „U Bosni se govori ilirski (hrvatski) s turskim<br />
riečima, to jest, tamo se „eglendiše Bošnjački". U jutro kad<br />
se sastanu, kažu „Saba hajrosum" odgovor: „Alah razosum!";<br />
uvečer: „Akšam hajrosum" odgovor opet: „Alah razosum!".<br />
Kad bi litjeo sve rieči turske popisati, koje Bošnjaci miešaju, bila bi<br />
jih čitava knjižica. I oni svi znadu kazati ove misli u čistom ilirskom<br />
(hrvatskom) jeziku; ali jim to nikako čovjek nemože dokazati, da to<br />
nije naški, nego osmanlijski. Oni odmah kažu: „He, pak ti neznaš<br />
još ni Bošnjački, to nije osmanlijski, nego Bošnjački; helbetum (na<br />
primjer), kad ja reknem, saba hajrosum, to jest toliko kao: dobro<br />
jutro; a ti ćeš kazati: Alah razosum, to jest toliko, kao da Bog da." 1 )<br />
Jezik dakle sam, taj jedini biljeg narodnosti, pokazuje, da su<br />
svi Bošnjaci, premda vjerom i kulturom raztrojeni, ipak jedan te isti<br />
narod hrvatski. Nu i drugi su bilježi, po kojih se vidi, da tuj živi<br />
jedan narod. Tako n. pr. isti miihamedovski Bošnjaci preziru prave<br />
Osmanlije, smatrajuć sebe nešto boljimi i odličnijimi od njih. Svi<br />
Bošnjaci bez razlike vjere pjevaju narodne pjesme, osobito ženske<br />
1)0 govoru bosansko-hercegovačkom piše Jukić ovako: Nariečje, koje<br />
se u Bosni govori, od svih ilirskih (hrvatskih) najčišće se je sačuvalo ;<br />
njegovu izvrstnost još davno pripoznali su učeni ljudi. Osobito što se<br />
tiče čistog izgovora, glasoudaranja i obilnosti rieči; istina bo po varošima<br />
ima dosta turskih rieči, al ove većinom iz samog prenavljanja<br />
t. j. pohlepnosti, u govor uzimaju, koje se lasno sa ilirskim (hrvatskim)<br />
zamieniti mogu, n. pr. toplice — ilidža; most — ćuprija; ugalj —<br />
ćumur; stolac — skemlia; verige — sindžir; skorup — kajmak it. đ.<br />
Premda u cieloj Bosni pazeći na sprezanje, pregibanje i druge gramatičke<br />
forme jesu većinom jednake, to ipak neke rieči gdje gdje se<br />
drugčije izgovaraju: tako ovi glas „ie" po Lievnu, Duvnu, Ljubuškom,<br />
Rami, Skoplju, Fojnici, Travniku i Jajcu izgovaraju kao „i" n. pr.<br />
divojka lipo pismu piva; po gornjoj Bosni, oko i preko Drine, kao<br />
«J e " : „djevojka ljepo pjesmu pjeva" ; po Krajini, Posavini, Visočkoj,<br />
Tuzlanskoj i Kladanjskoj nahiji kao „ie" : „dievojka liepo piesmu pieva".<br />
Nemože se pako za obćenito upravo ovo uzeti, buduć da hercegovačkih<br />
naselbina po cieloj Bosni imade, a tako isto i dalmatinskih,<br />
već ovo govorim o starosjediocih; tako isto nemože se obćenito reći, da<br />
sljedbenici zapadne crkve i Turci govore „i", iztočne „je" ol „ie" ?<br />
Glas „h" najbolje izgovaraju Turci, a hrišćani izgovaraju ga riedko<br />
ol ga u „v" prekreću, n. pr. muha — muva, marha — marva i t. d.<br />
Uz Neretvu neka sela mjesto leđja, medja, predja, ljubav izgovaraju: leja,<br />
meja, preja, jubav i t. d. Oko Novog pazara, zatim tako zvani Šokci<br />
neki podmukli akcent imadu na način Bugara, tako isto i oko Kreševa<br />
pa do Doljana čuje se ostanak tog akcenta.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 77<br />
pjesme, prićaju iste pripoviesti i služe se istimi poslovicarni. Pače i<br />
narodni običaji jesu isti, u koliko jih nije vjera promienila. To pokazuju<br />
n. pr. ženitbeni običaji, koji se kod muhamedovaca prilično<br />
sudaraju sa kršćanskmri (ašikovanje, obilježje, pir, trka i t. cl.) Svi<br />
Bošnjaci napokon sjećaju se svoje prošlosti, spominju se krasnih vremena<br />
Kulinovih, ter zovu svoju domovinu „Bosnom ponosnom". Najodličniji<br />
begovi pako čuvaju svoje stare povelje od domaćih kraljeva,<br />
pisane bosanicom; mnogi dapače misle, da je i dan danas stara<br />
bosanica skrovito pismo, kojim se begovi medju sobom služe.<br />
Najbolje medjutim pokazuju svi Bošnjaci, da su sinovi jednoga<br />
naroda tim, što štuju i slave iste narodne svetce, a osobito Iliju<br />
i Gjurgja (Juraja). Još prije provale Turaka, za samostalnosti<br />
bosanske, imali su Bošnjaci više svetaca, koji su bili njihovi zaštitnici<br />
ili „otci". Tako su imali i „otca ili majku" za cieli narod, i njegovu<br />
bi svetkovinu cieli narod slavio; zatim otca za kraljevinu, za obitelj<br />
kraljevsku, pače i za glasovitije plemićke porodice. Najznamenitiji<br />
otci bijahu: sv. Juraj i prorok Ilija. Ovim su u slavu gradili crkve<br />
i oltare, a svetkovine njihove postale su upravo gradjanske, te jih<br />
i dan danas bez razlike vjere slave svi Bošnjaci. Neki putnik, putujuć<br />
pred više godina Bosnom, sretnu na Jurjev dan više pjevajućih Turaka<br />
i kršćana, koji bijahu svi svečano obučeni. Došav do jedne turske<br />
čete mladića i djevojaka upita jih za uzrok toga obćega veselja. Oni<br />
mu odvrate: „Danas je Jurjev dan." „Dobro," nastavi putnik, „ali<br />
je Jurjev dan svetkovina kršćanska; što će dakle Turci i Turkinje?"<br />
„,,E,"" prihvatiše upitani, „,,al je Juraj naš obći svetac, te ga<br />
svi svetkujemo."<br />
I Ilm-đan je Turkom velik svetac. Razlika je jedina, što Turci obćenito<br />
slave „Ali-gun" (Ilin-đan) od poludana. Ovo čine, da sakriju narodnu<br />
svečanost, čemu daju ovaj razlog.<br />
„Čuvši Ilija", vele oni, „da je došao Muhamed kao veliki pengaber<br />
(prorok božji), doleti k njemu i zamoli ga, da ga primi pod svoj barjak i<br />
medju svoje sljedbenike. Muhamed mu odbije molbu iz uzroka, što on kao<br />
židov nevjeruje u Isa pengabera (Isusa proroka), a da je to dužan svaki<br />
Turčin vjerovati, jer premda je on (Muhamed) najveći prorok božji, nu da<br />
je Isus bio pravi prorok ; pače da je on (Muhamed) baš zato od Boga<br />
poslan, da popuni ono, što Isus nije mogao učiniti. Misli li zato medju<br />
njegove sljedbenike stupiti, da se mora najprije pokrstiti i tako Isusa pripoznati,<br />
pa se onda poturčiti. Ilija, želeći se spasiti, ode k jednomu fratru<br />
i pokrsti se, te je kao pravi kršćanin bio do polu dana; a u podne poturči<br />
se i postane pravi svetac. Zato ga Turci od polu dana slave i svetkuju.<br />
Odatle i ona izieka: „Do podne Ilija kršćanin, a od podne Alija Turčin."
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 78 —<br />
Sarajevski Turci drugcije se vladaju. Na Ilin-đan ranim jutrom podigne<br />
se iz Sarajeva malo i veliko, te idu na Trebević-planinu, gdje đo<br />
mrkoga mraka piju, jedu, pjevaju, pucaju, kolo vode, kamena se bacaju i<br />
svakovrstno veselje provode. Da ukriju pravu narodnu, a opravdaju svoju<br />
svečanost, navode razlog ovaj : „Usvojitelj Bosne car Muhamed II.", vele<br />
oni, „na ovaj se je dan penjao na Trebević visoku planinu, ter je motrio,<br />
kako bi lakše mogao posvojiti obližnje tvrđjave i gradove, te zato slavimo<br />
mi taj dan kao spomen toga carskoga čina."<br />
2. Oboa karakteristika bosanskih Hrvata.<br />
Kao što Bošnjaci i Hercegovci govore istim jezikom hrvatskim,<br />
poput ostalih Hrvata, tako su u obče i svojimi tjelesnim i i duševnimi<br />
svojstvi srodni jednokrvnoj braći hrvatskoj, koja živu po Hrvatskoj,<br />
Slavoniji i Dalmaciji. Nu ima i nekih razlika, koje su proizveli podnebni,<br />
politički i vjerski odnošaji. Da prikažemo sada sliku bosanskih<br />
i hercegovačkih Hrvata.<br />
Bošnjake i Hercegovce nadarila je majka priroda preobilno svakim<br />
darom. Jesu to krepki i krasni ljudi. Mužkarci obično su veliki, visoki<br />
1*7 m \ i više; a i žene su ovisoke, jaka uzrasta i veoma rano razvijene.<br />
Prevelikih ljudi ni patuljaka nema medju njimi, isto tako<br />
nećeš naći ni kržljavaca od poroda. Sto se typa tiče, srodni su ponajviše<br />
zagorskim Hrvatom iz Dalmacije. Bošnjaci imaju većinom sive<br />
oči, kosu smedju, koja prelazi češće u plavu, a riedje u crnu boju.<br />
Koža je na tielu više smedjasta, Muhamedovci nose duge brade, do čim<br />
su kršćani golobradi. Mnogi su putnici opazili, da su u Bosni muževi<br />
mnogo ljepši i pristaliji od žena. I žene da su za djetinstva liepa<br />
uzrasta i pristale, nu pošto se rano udavaju, ter težke radnje na<br />
polju obavljaju, to za rana ostare i ljepotu izgube.<br />
Tielo je u Bošnjaka čvrsto, ter lako podnosi svaku nevolju, a<br />
i glad i žedju. Hrane se Bošnjaci i Hercegovci vele priprosto i umjereno,<br />
ponajviše mliekom i lukom, zatim bundevami i pečenim brašnom<br />
od kukuruza. „Obična hrana Bošnjaka", veli Cyprian Robert, Jest<br />
ista, koja i u Malorusa i Poljaka. Nešto kukuruza ih hajdine samlije<br />
se u ručnom mlinu, pa umiesiv to brašno niliekom, načini se neka čorba<br />
po imenu kulija, koja medjutim nije drugo van prosta kaša. Osim<br />
toga prave se maleni, okrugli kolačići, nazvani pita ili tanka, koji<br />
se tik pred ručkom meću u zemljane posudice, ter se u pepelu peku.<br />
Pravih peći ima samo po gradovih. Meso se peče pod vedrim nebom<br />
na ražnjih, koji su od drva, kao što i sve ostalo kućno posudje. Zimi<br />
se hrane samo suhim mesom i kupusom. Krumpira neće muhamedovci
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
__ 79 ~<br />
jesti, već ga preziru, jer je to „švabsko" jelo. Dočim se po zimi<br />
hrane vazda toplimi jeli, to po ljetu jedu skoro same lubenice, bundeve,<br />
krastavce, zatim repu i slične stvari. Manje su umjereni Bošnjaci<br />
u pilu. Turci i kršćani piju obično mnogo šljivovice, koja<br />
jim služi mjesto vina. U svakom selu i uz svaku kuću ima šljivika,<br />
u kojih rodi preobilje šljiva."<br />
Bošnjaci i Hercegovci nose se ljeti i zimi malo ne sasvim jednako.<br />
Lahko podnose zimu i druge nepogode: gradski i seoski žitelji<br />
idu sred zime razgaljenih prsiju poput naših Ličana, djeca gaze bosonoga<br />
po sniegu. Turci vole obično svietle boje: zelenu i crvenu,<br />
kršćani i hrišćani nose naprotiv odielo od tamnijih boja, da bi se<br />
od Turaka razlikovali. Osim toga nose Turci kićeno oružje, dočim<br />
ga kršćani nesmiju imati.<br />
Glede stanova kazati nam je, da su u Bošnjaka priprosti.<br />
Na selu i po nekih omanjih gradovih nalaziš, osobito u kršćanskih<br />
porodica, same „košare" t. j. malene kuće, koje su spletene od<br />
pruća kao i košare, pak zaliepljene blatom: a krov jim je načinjen<br />
od kore, slame ili siena. Takova košara sastoji od jedne glavne sobe,<br />
gdjeno je ognjište, i od više omanjih sobica. Na ognjištu pripravlja<br />
se ručak, tuj sjedi na klupah sva porodica, ter u večer priča stari<br />
kuće domaćina djeci i unučadi svojoj razne priče i poviesti. Imućniji<br />
Bošnjaci, osobito Turci, imaju kuće na jedan sprat, i tuj u prvom<br />
spratu imaju glavnu sobu sa divanom i sa visokom pećju, tako zvanom<br />
baburom. Bošnjaci živu u košarah i kucah samo po zimi; ljeti i<br />
i jeseni prebivaju po sjenicah, gdjeno kuhaju i spavaju.<br />
M. Mažuranić opisuje bosanske kuće ovako: Po većih vai - oših<br />
sve bolje kxice obzidane su same za se kao jedan grad: a u onom zidu<br />
od dvorišta načinjene su mazgale (puškarice). Vrata od dvora ponajviše su<br />
malena; a gdjegod se može i to vidjeti, da ako su na dvoru velika vrata,<br />
tako stoje uviek zamandaljena. Kod vrata (kapije) načinjen je kapidžik<br />
(vrataca), a opet sam vidio na jednom mjestu, gdje izvan zida prizivaju<br />
zubi kameni, po kojih se penje preko zida u dvor i izvan dvora. U nutri<br />
bude najviša kuća, u kojoj sjedi saibija (gospodar), do nje se drži harem<br />
(ženski stan), kraj njih je mutfak (kuhinja) i ahar (konjušnica); po dvorištu<br />
rastu ruže i cvieće, i ako mu je zgodno, dovede česmu (vodovod). U sobah<br />
neima nikakova pokućtva, nego pod zastrt ćilimi (sagi); pod ćilimi su muntavi<br />
(mutapi , pokrovci od strune), a pod muntavi hasure (rogoznice): uz<br />
đuvar (zid) izpod ćilima su dušeci i na đuvar naslonjeni jastuci. Ovdje danju<br />
sjede, a noćju spavaju. Noćna odiela stoje danju u dolapu (ormaru), da<br />
nepače. Sobe su nizke, koliko velik čovjek može glavom dokučiti. Nebo u<br />
sobah (plafonđ)je od dasaka, koje jim degramađžije (stolari) liepo izrežu.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
80<br />
TJ okolo sobe po duvaru načinjena je rafa (polica). A s ove strane od vrata,<br />
koliko je široka soba, tolik je dolap (ormar); rekao bi, da iz dolapa i peć<br />
prizira, a gdje su vrata od sobe, ondje je dolap načinjen kao jedan svod,<br />
pa se krozanj prolazi. U dolapu za pećju je amandžik (kupelj), a s ove<br />
strane peći stoji odora. Pendžeri (prozori) stoje nizko i riedko su stakleni;<br />
najviše su papirom zaliepljeni; pendžeri od barema imaju drvene rešetke<br />
izvana. U prostili sobah peći se lože iznutra poradi kave, koju svaki čas<br />
peku, i radi čibuka: a u peći je zazidan lonac, u kom se voda grije za abdes<br />
(pranje) uzimati. U gospodskih kucah ima jedna soba, gdje se peče kava<br />
za domaće i za svakoga, koj dodje i zove se kavana ili kafeodžak. Ima<br />
jedna soba, gdje stoje sedla i različno oružje, te se zove saračana. Dolje na<br />
zemlji ima jedna shrana od različnih potrebnih stvari, i zove se magaza.<br />
Siromašnije kuće jesu plotom ogradjene naokolo; posred dvorišta je<br />
kućica, i u njoj ima po dvie sobice, jedna se zove ženska a druga mužka<br />
soba. Po dvorištu jim obično raste kukuruz, bundeve, lubenice i dinje. Kuće<br />
nisu ni po varošu jedna do druge, nego su svaka napose na sred dvorišta<br />
tako sagradjene, da se po dvorištu sa svih strana okolo njih hođiti može;<br />
a i ako se nadje gdjekoja kuća, da je radi tiesnoće dvorišta na jednom<br />
kraju do ulice sagradjena, to neima ipak nigdje nikakova prozora na ulicu,<br />
nego samo navadne puškarice, i samo dvorišta od različnih kuća mogu se<br />
medju sobom ticati. Ulice su svakako izkrivudane i najviše tiesne."<br />
Premda su Bošnjaci tielom snažni i jaki, a uz to privikli jednostavnu<br />
životu i svakoj nezgodi; to su ipak tromi i nerad i ni.<br />
Turci neće da rade, jer netrebaju, već provode vrieme u dangubi;<br />
kršćani pako rade samo toliko, koliko jim treba, da namire svoje<br />
gospodare i vlastite svoje potrebe. Kraj toga ima Bošnjak mnogo još<br />
drugih mana, ali i vrlina. Od mana se njihovih osobito iztiče, da su<br />
lukavi, 1 ) krvoločni i vjerolomni. Osobito Turci, premda su<br />
1) I. Kukuljević spominje u svojem putopisu ovaj karakteristični primjer o<br />
bosanskoj lukavosti: Prije nego odosmo iz Banjaluke na put u Travnik,<br />
piše on, dodje jedno jutro pred austrijskoga konzula Lazo Šobata iz<br />
Trešelja sa svojom domaćicom t. j. ženom Stoj om, te stavi sliedeću<br />
tužbu: „Evo mene i moje žene, koja mi je doniela u kuću kao udovica<br />
svoje petero djece, a imao sam s prvom i ja svoje petero djece.<br />
Dvoje nam je umrlo i ostade jih svega osam. Jučer (5. svibnja) slavili<br />
smo kod kuće hrišćanski Jurjev dan, pa pošto blagovasmo odu djeca<br />
na polje i š njima pastorka Tri vuna, stara 15 godina. Kad eto ti<br />
dodje iznenada Gjuraj Balaban, bećar i lopov, s Gjurgjem Šobatom i<br />
Damjanom Dukićem, te oteše na silu djevojku Trivunu, odvedoše ju u<br />
šumu i povedoše ju sve do Maglaja. Donle joj se znade trag, a dalje<br />
nikako. Sad, nastavi Laži, pomagaj ti gospodine, pomagaj ti od neba<br />
do zemlje, u te ja gledam, kako me ti naučiš, tako da bude." Konzulu<br />
i svim nam bijaše žao Laze, a još više njegove žene, koja je<br />
svedj plakala za svojom otetom kćerju. Konzul posla odmah Lazu sa
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 81 —<br />
u trgovačkih poslovih pošteni, u drugih javnih poslovih nedrže svoje<br />
rieči. Njihova zakletva, koja se na buduće vrieme proteže, lahko se<br />
dade prelomiti, samo ako oni pri tom svoju korist vide: oni bo mogu<br />
kazati, da su se prevarili, jer da nisu znali, kako će Bog dati. Na<br />
onu prisegu, koja se na prošasto vrieme proteže, može se čovjek<br />
već bolje osloniti, jerbo neimaju nikakove iznimke, koja bi jih izključavala,<br />
da nije grieh. Bošnjaci su takodjer pohlepni za blagom<br />
i novcem. Da tudje blago uzme i za to si dragocienoga oružja kupi,<br />
poslužiti će se Bošnjak lukavštinom, junačtvom ili ubojstvom. Često<br />
se dogodi, da jedan drugoga na samoći ubije, pak uzme njegovo<br />
blago, nasiplje svoj ćemer i opaše ga okolo sebe. Na pohvalu medjutim<br />
Bošnjaka budi rečeno, da u njih ima u obće mnogo manje tatova<br />
i palikuća, nego li kod drugih naroda.<br />
Bošnjaci su većinom mirne, flegmatičke ćudi, ter malo kada<br />
planu gnievom. Hercegovci nasuprot žestoke su i prkosne ćudi, a<br />
osobito oni uz medju crnogorsku. Nu zato su ipak jedni i drugi<br />
hrabri u boju i veoma ponosni. Kao osobiti biljeg značaja bosanskoga<br />
iztiču neki stranci to, što se Bošnjaci rado drže svojih starih<br />
o b i č a j a, ter veoma nerado pristaju uz novotarije. Um je u Bošnjaka<br />
bistar, nu ipak zaostaje on za sada daleko za svojom ostalom braćom<br />
hrvatskom. Uza to su još puni raznih predsuda, ter vjeruju u vještice<br />
, vampire, vukodlake, vidovine x ) i u djavole i t. d. Od vrlina<br />
bosanskoga naroda iztiču neki još i njegovo go stolj ubije, premda<br />
ima pisaca, koji to niječu.<br />
svojim momkom k muđiru, da mu pomogne, a mudir zapovjedi jednomu<br />
zaptiji, da otide u potjeru za Balabanom i da dovede natrag otetu<br />
djevojku. Lazo ode takodjer u potjeru, ali drugim putem, pa ostavi<br />
svoju ženu kod konzula, da čeka, dok se vrati djevojka. Mi odosmo<br />
na put, neznajući što će biti 5 nu vrativši se u Banjaluku umah popitasmo,<br />
kako je s otetom djevojkom? Sad smo tek saznali, da je sam<br />
Lazo bio sporazuman sa otmičari, a da je došao tužiti samo s toga,<br />
što je htio ženu prevariti i od kuće ju za neko vrieme odpraviti, jer<br />
ona nije nikako htjela privoliti na udaju svoje kćeri. Kad je Lazo<br />
svoju ženu ostavio samu u Banjaluci, ode potajno za otmičari, bijaše<br />
na svatbi svoje pastorke, dade pri popu dozvolu za vjenčanje, a kad<br />
bješe sve svršeno, dođje po svoju ženu i reče, da je sad kasno plakati<br />
i uzalud tužiti se pred Turci, jer se je kći već udala, a on je morao<br />
dati svoj blagoslov.<br />
1) Vidovine su živi ljudi, kao što su n. pr. bili despot Vuk Jajčanin<br />
i aga Djerzelez, koji su se medju sobom dugo vremena borili.<br />
V. Klaić, Bosna. Q
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
82 —<br />
0 ćudorednosti Bošnjaka piše Cyprian Robert ovako: Ćudoredni<br />
je život Bošnjaka veoma strog. Svigdje se luči ženski spol od<br />
mužkoga; pače i u crkvi dieli poseban zid prostoriju za žene od<br />
prostorije za mužku čeljad. Za svečanosti i slave brine se kuće domaćina<br />
samo za svoje mužke goste, dočim žena njegova prima i gosti<br />
ženskadiju, koja obično sjedi na dobijem kraju stola. Djevojka kad<br />
se udaje, nedobiva zemalja ni kućišta u ime miraza, nego tek nekoliko<br />
neznatnih darova. Kršćani bosanski postupaju sa svojimi ženami<br />
nemilo i 'strogo; nadju li, da je nevjerna, a oni se svete onomu,<br />
koji ju je zaveo. Ipak se dogadja po gradovih, da gdjekoji kršćanin<br />
na svoju sramotu dopušta turskomu begu, da mu bračnu postelju<br />
oskvrne. Premda begovi malo mare za poštenje kršćanskih žena, to<br />
su prema svojim ženam, ako jim vjerom krenu, osobito strogi i<br />
nemilosrdni. Preljubnika kazne uraah, te ga ili objese ili kamenuju,<br />
a nevjernu ženu muče groznimi mukami, dok neizdahne. Nevjernu<br />
ženu tursku nemože ni vlastiti muž njezin spasiti. Medjutim takovih<br />
slučajeva ima malo, jer se muhamedovski Bošnjaci žene obično iz<br />
ljubavi.<br />
Ovo su ponajglavnije crte bosanskoga karaktera. Narod je bosanski,<br />
da završimo sa I. Kukuljevićem, krjepka i čvrsta tiela, blage<br />
ćudi, bistra uma, a vješt od naravi za svaki mehanički posao. Najglavnije<br />
pako mane njegove jesu: nehajnost, lukavost prema strancem<br />
i poglavarom, mržnja na napredak i sve, što je tudje i novo, napokon<br />
vjera u udes. Bosanski narod ima dakle u obće same takove krieposti<br />
i mane, koje imaju i drugi neuljudjeni narodi. K tomu ima Bošnjak<br />
još dvie slovjenske vrline, naime junačku ćud i dar za pjesmu.<br />
Boj i pjesma izpunjuju malo ne sav život Bošnjaka i Hercegovca,<br />
bio on ma koje vjere. Muhamedovski Hrvati tražili su i našli<br />
oduška od vajkada junačkoj ćudi svojoj, boreć se u turskoj vojsci<br />
kao janjičari, a u novije vrieme opiruć se oružanom rukom osmanlijskim<br />
reformam. Bosna je od turskoga gospodstva počam davala<br />
turskoj vojsci najhrabrijih i najoduševljenijih borilaca, a i vrstnih<br />
vojevoda. I kršćani, osobito hercegovački, nezaostaju junačtvom za<br />
muhamedovci. To svjedoče nebrojeni ustanci i silesija kršćanskih<br />
hajduka, koje su kršćanske majke odgojile.<br />
Uz topuzinu (šestoperac) i handžar ljubio je Bošnjak sa Hercegovcem<br />
vazda i pjesmu. Što je junačka ruka uradila, to je sliepčevo<br />
grlo proslavilo. Mi se doduše na prvi mah čudimo, kako može uz<br />
bojnu jeku uspievati miloduha pjesma; mi veliki naš pjesnik dobro veli:
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
8H<br />
Neboje se Slovinkinje vile<br />
Uz šestoper da će poginuti;<br />
Pače znadi, da gdje njega nije,<br />
Tu ni pjesan slovinska nezrije.<br />
Bošnjaci i Hercegovci nadareni su u istinu pjesničkim darom<br />
bolje od svih ostalih Hrvata. To svjedoči vrstni poznavalac narodnoga<br />
blaga, Vuk Vrčević, koj kaže: „Kad sam od g. 1835 do 1860. sakupljao<br />
množtvo svakojakih pjesama i sve drugo, što je narodnje, za Vuka<br />
Karadžića po Boki Kotorskoj i po Dalmaciji, čudio sam se, odkuda<br />
ona sila raznijeli pjesama; ali kad sam u martu g. 1861. došao kao<br />
agent-konzul austrijski u Trebinje, upazih čudo nad čudima i uvjerih<br />
se, da je ovdje pravi razsadnik srbskih (hrvatskih) narodnih pjesama.<br />
Čudo velim zato, što u Hercegovini od Kosova nijesu smjeli od polumjeseca<br />
ni popovi u crkvi pojati božje pjesme, a kamo li narod najnesretniji<br />
pod božjom kapom. Otci su dakle sinovima po planinama<br />
junačke pjesme uz gusle pjevali, a majke kćerima manje ljubavne<br />
na prelu i na sielu na izust pričale." Uzmemo li još na um, da u<br />
Vukovoj zbirci ima veoma mnogo preliepih pjesama iz Bosne i Hercegovine,<br />
zatim da je najobilniji pjevač Vukov, po imenu Filip Višnjić<br />
1 ) („bosanski Homer"), bio rodjen Bošnjak; napokon da je već<br />
više svezaka bosansko-hercegovačkih pjesama svjetlo ugledalo, to će<br />
svatko dopustiti, da naša tvrdnja nije onako naprečac izrečena.<br />
Bosanske pjesme pjevaju osim Kraljevića Marka, Ive Senjanina,<br />
Ilije Smiljanića i drugih poznatih junaka napose još djela i slavu<br />
domaćih hajduka i borilaca za slobodu. U bosanskih i hercegovačkih<br />
junačkih pjesmah starije dobe slavi se osobito hajduk Nikola Bajo<br />
Pivljanin, koji je pod konac 16. i na početku 17. stoljeća sa svojim<br />
hrabrim pobratimom, harambašom Limom strah i trepet zadavao bosanskim<br />
i hercegovačkim pašam. Od novijih hajduka spominju se često<br />
Novak sa sinovi Grujom i Uadivojem, Valjevac Tadija, Luka<br />
Golo vr an, Ko stres harambasa, Buja din, a osobito Mijat<br />
Tomić, o kojem imatle cici niz pjesama. I muhamedovski Hrvati<br />
pjevaju junačke pjesme: u njih se slave begovi Ljubovići, zatim<br />
borbe bosanskih plemića proti carskim namjestnikom i pašam. Takove<br />
1) Filip Visnjić rodom je iz sela Međjaša u sandžaku Zvornickom. Jo š<br />
djetetom zađofai kozice ter osliepi. Kasnije poče pjevati, pa kad je<br />
buknula srbska buna, umače u Srbiju, ter živue u logorili i šancevrh<br />
srbskih poticaše svojimi liepimi pjesmami srbski narod na boj proti<br />
Turčinu,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 84 -<br />
su n. pr. pjesme: Avdurahman-paša ukida bašaluke i agaluke<br />
(g. 1827), Dželaludin-paša izsieče bosanske kapetane<br />
(god. 1821), Usein kapetan od Gradačca digao se je<br />
protiva caru (god. 1831—82) i mnoge druge.<br />
Ženskih pjesama ima toli u kršćana koli u muhamedovaca upravo<br />
velika silesija. Motivi mnogih pjesama zbilja su prekrasni; ali ima<br />
takodjer i mnogo takovih pjesama, koje su turskimi nazori i motivi<br />
nagrdjeni, ter su tako izgubile svoj prvotni čisto-narodni karakter.<br />
3. Vjerski odnošaji.<br />
Dosele smo nastojali, da prikažemo Bošnjake i Hercegovce u<br />
obće, neobazirući se na vjerske odnošaje. Nu već prije iztaknusmo,<br />
kako je upravo vjera važna u tih zemljan i kako je vjerska razlika<br />
načinila od jednoga tri naroda. U Bosni je vjera nadjačala narodnu<br />
sviest, ona je uticala na život i običaje, te je tako učinila, da sinovi<br />
jednoga naroda u mnogom obziru sasvim različito žive i misle. Potrebno<br />
je zato, da se napose bavimo toli sa niuhamedovskimi žitelji, koli sa<br />
kršćani obiju obreda, ter da saznamo, po čem se jedni od drugih<br />
razlikuju.<br />
A. 3X_lTx!h.a J x_aeđ.o-^r , sl_:I iE-Crva/ti ili Turci.<br />
Kad je Bosna god. 1463. pala Turkoni u ruke, nešto se je<br />
žitelja razbjeglo, nu velik dio pučanstva primio je vjeru muhamedovsku.<br />
Osobito knezovi i vojvode, da bi i nadalje ostali gospodari<br />
svojih zemalja, brzo se poturčiše, te postaše begovi (plemići).<br />
Car turski ostavi jim njihova dobra, te oni vladahu odsele na svojih<br />
imanjih, kao što i prije za domaćih vladara. Velikaši ovi bijahu prije<br />
vjere patarenske, nu bilo je niedju njimi i bivših kršćana. Uz<br />
plemiće prihvati nmhamedovu vjeru i mnogo njihovih službenika,<br />
samo da održe svoju osobnu slobodu; a kasnije predje i jedan dio<br />
seljaka na vjeru gospode svoje. Tako se zgodi, da je velika čest<br />
hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini prihvatila vjeru turskoga<br />
osvojitelja, videći, da samo ovako može uzdržati svoju osobnu slobodu<br />
i imetak. I u istinu, ove poturice stekoše svu vlast, posjed i prava,<br />
dočim su jednokrvna braća njihova kršćanske vjere postala njihovim<br />
robljem i bezpravnim stadom (rajom).<br />
Muhamedovski Hrvati ili kako se sami zovu „Turci", jesu i<br />
dan danas još gospodujuće pleme u ovih zemljan. Ima jih svigdje,<br />
svigdje su gospodari: njihova je zemlja, njihovi su gradovi, časti, oni<br />
jedini služe u vojsci i nose oružje u znak slobode svoje.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 85 —<br />
Muhamedanstvo u Bosni, veli Hilferđing, jest pojav zanimiv i zaslužuje<br />
našu pažnju. Samo na dva mjesta naše zemlje, u Arbanaskoj i Bosni<br />
(s Hercegovinom) vidimo primjer, kako evropsko pleme izpovieda islam.<br />
Nu medju Arbanaskom i Bosnom u tom je obziru velika razlika. Kod Arbanasa,<br />
ravnodušnih za vjeru, islam je samo vanjska forma, koju su oni poprimili,<br />
da ugode svojim gospodarom. Arbanaski muhamedovac ostaje prije svega<br />
Arbanasom, đocim mu je muhamedovska vjera tek drugotna stvar. Nu slovjenski<br />
Bošnjak, prionuv , istina, izprvice samo iz ljubavi prema svjetskim<br />
pogodnostim uz islam, priljubio se je novoj vjeri dubom svojim tako silno,<br />
da mu je postala glavnom stihijom njegova života; radi nje odrekao se je<br />
on svakoga srodstva sa svojom braćom po krvi i primio narodnost, koja mu<br />
nije nimalo srodna: Slovjen (Hrvat) postao je Turčinom. Zahvativ tako korjen<br />
na ovom tlu, bilo je islamu toj pokazati i svoje plodove. Prostora bilo mu<br />
je ovdje dosta. Malo ne četiri sto godina gospoduje on neograničeno nad<br />
velikim i prekrasnim krajem, imajue u svojih rukuh sve zemlje, sve bogatstvo<br />
i svu vlast, ter razpolaže trudom od 850.000 kršćanskih podanika. Nu čim se<br />
je iztaknuo islam na slovjenskom tlu? Fanatizmom i pomanjkanjem duševne<br />
sile. Slovjensko je pleme u obće jedva sklono fanatizmu, ali se silno oduševljuje<br />
onom vjerom, koju izpovieda. Ako je bitnost toj vjeri fanatizam,<br />
to fanatizam prevlada Slovjenom i postizava u njemu podpunu moć. Tako<br />
je islam učinio Bošnjake većimi možebit fanatici, nego li su bili kada mu<br />
drago Arapi i Turci. Osim toga uticaja same muhamedove vjere na naravni<br />
karakter Slovjena možebit su još i druge stvari djelovale i učestvovale kod<br />
razvitka toga strašnoga fanatizma bosanskih muhamedovaca: poimence duh<br />
renegatstva. Eenegat postaje od nevolje fanatikom svoje nove vjere, da<br />
bi sam pred svojim očima opravdao svoje odmetničtvo. A bosanski muhamedovei<br />
znadu i danas još, da su odmetnici, jer se dobro spominju, da su<br />
jim predji bili kršćani.<br />
Nu islam, koji je porodio veliku obrazovanost Arapa i Novo-Perzijanaca,<br />
a i u Turaka stvorio „dobu slave i sjaja", nije u Bosni, na slovjenskom tlu,<br />
ničesa proizveo. Glavni je tomu vjerojatno razlog taj, što se duh te vjere<br />
protivi naravi slovjenskoga plemena. Muhamedovstvo dobilo je u Bosni osobit<br />
karakter, kojega nije imalo nigdje na iztoku, karakter naime aristokratski.<br />
Stara slovjenska vlastela u Bosni, koja su prije bila više srodna<br />
feudalnomu plemstvu srednje Evrope primila su muhamedovstvo zato, da bi<br />
utvrdila i pod vladom turskih sultana svoj privilegovani položaj i svoja aristokratska<br />
prava.<br />
Muhamedovski Hrvati po Bosni i Hercegovini izticu se napose<br />
svojim ponosnim, ravnim, često i drzkim držanjem, dočim su kršćani<br />
plašljivi i pokunjeni. Muhamedovski Hrvati ili Turci pokazuju na<br />
oko mnogo plemenitiji karakter, hvastaju se rado svojom hrabrosti i<br />
paze mnogo, da neučine javno ništa nepristojna ni nećudoredna,<br />
premda su često puta drzki i prpošni. Najveća je uvreda za Turčina,<br />
ako mu spotakneš, da laže; on neda, da mu ni jednovjernika obiediš<br />
s laži, jer svi Turci stoje jedan za drugoga i drže zajedno („Turčin
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 80 —<br />
voli Turčinu"). Spomenute dosele vrline Turaka pokazuju se medjutim<br />
veoma često samo na oko; ima doduše Turaka, koji su u istinu ovakovi,<br />
ali to nije njihova zasluga, već naravna posljedica njihova<br />
privilegovana položaja u zemlji. Lahko je Turčinu biti ponosan i<br />
dostojanstven, kada gospoduje i strahuje kršćanluk; još laglje je<br />
njemu biti pošteniji od kršćana, kada je vazda pravo na njegovoj<br />
strani. Nu zato će biti Turci žigosani za sve vieke radi svoje okrutne<br />
ćudi i radi poganih djela, što su jih kroz vjekove počinjali na svojoj<br />
braći. Kraj toga su ti oholi renegati nekako mrke, neprijatne i<br />
sumnjičave ćudi, osobito pako bogati begovi i trgovci. Oni mrze<br />
Osmanlije, a osobito svoje prijašnje jednovjernike „Vlahe". Velika<br />
je to kod njih zakletva, kad reknu: „Ja bio Vlah", i ako je koj<br />
kršćanin prisutan: „Ja se krstio, kao što se ovaj krsti!" — Poznato<br />
je, da su iztočnjaci tromi i veoma flegmatični; bosanski Turci poprimiše<br />
tu flegmuiztočnjaka, ali jih daleko nadkriliše. U njih se Slovjenom<br />
prirodjeni konservatizam složi sa konservatizmom muhamedovskim i<br />
s toga se porodi skrajnja stagnacija, koja se protivi svakoj kulturi<br />
i napredku u Bosni. Turčin neće ni da čuje o promjenah ili poboljšicah;<br />
on znade samo za staro i nepravedno običajno pravo i za<br />
svoj koran.<br />
Bosanski Turci nadkriljuju fanatizmom sve ostale žitelje evropske<br />
Turske. Oni se opirahu najžešće i najduže reformam posljednjih sultana<br />
; oni su i ponajviše krivi, da je Bosna ostala pusta i posve<br />
neuljudjena, premda medjaši sa Hrvatskom i Dalmacijom. Turci se<br />
ponose i ohole, što jim je dragi „Alah" dao tu milost, da su se<br />
rodili u čistoj vjeri Muhamedovoj. Nijedan Turčin, pa bio u skrajnjoj<br />
nevolji, nebi služio podnipošto u kršćana. Spomenuti nam je ipak,<br />
da nisu Turci sada više toliko fanatični, koliko prije (osobito u Sarajevu)<br />
, odkad jih je nainie Omer-paša svladao i moć plemstva šatro,<br />
te odkad postoje u Bosni strani konzulati, žacaju se donekle očita<br />
zuluma ter obuzdavaju svoju fanatičku ćud. To nam podaje i čvrstu<br />
nadu, da će se bosanski Turci pod kršćanskim vladarom još više okaniti<br />
svoga fanatizma i od srca zavoliti kršćansku braću svoju po krvi<br />
i jeziku. Bosanski Turci jesu obćenito po svom zakonu jako pobožni:<br />
nijedan nebi prestupio naredbe i vanjske obrede svoga vjerozakona<br />
(kao post, klanjanje, sevap, abdes i obično umivanje) ni pod živu<br />
glavu, premda je jasno, da mnogi ovih obreda islama nisu nimalo<br />
zgodni ni potrebni u hladnoj alpinskoj zemlji, kao što je Bosna. Kad<br />
Turčin izvrši, što mu zakon nalaže, onda nm se srce umiri i čini
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
87<br />
inu se, kao da se je preporodio. Samo jedne prepovjedi korana nedrže<br />
bosanski Turci: oni piju u prkos koranu žestoka pića, osobito šljivovicu,<br />
nu ni toga nečine javno.<br />
Što u obće uči vjera Muhamedova, bit će za cielo mnogim naših čitatelja<br />
jurve poznato, pa zato nećemo, da ovdje potanko o tom razglabamo.<br />
Nu vriedno je ipak znati, što samo prostiji Turci o svojoj vjeri misle, pa<br />
zato eto dialoga, koj vadimo iz jednoga putopisa, što ga sastavi valjan<br />
poznavalac bosanskih Turaka. Ovaj je razgovor doduše nadahnut vjerskom<br />
mržnjom, koja je dosele u Bosni vladala, ali blagi čitalac neka prihvati<br />
samo njegovu jezgru uz želju, da u Bosni razdora medju zakoni nestane.<br />
Blizu Gradca, piše isti putnik, stignem jednog ćosu (prostog Turčina)<br />
progrušane brade; želio sam se š njim porazgovoriti, nebi li što i od njega<br />
razumio. Ponizim se (nije druga) i boga mu nazovem, on se okosi ko krme<br />
na sjekiru i „dao Bog dobro" kroz zube odvrati. „Sto si tako neveseo<br />
komšo?" upitam ga. „Gledajuć take gjaure (nevjernike), gdje serbez (slobodno)<br />
jašu po turskoj zemlji!" odvrati mi on.<br />
Ja ću: „Ta i mi smo stvorenje božje!"<br />
Coso: „Jeste, al nećete da slušate Boga!"<br />
Ja: „U čemu bolan?"<br />
On: „U čemu? u svačemu; kad ga ti slušaš, zašto si još vlah! daj<br />
se poturči de ! . . ."<br />
Vidim, da ja moram u velike zaci, dok me Turčin po svojoj dužnosti<br />
zove na turkovanje; sreća on je bio sam, a i meni je došla volja, da se<br />
malo razveselim i da bar upoznam šta on vjeruje, zato nadostavim :<br />
„Ja tamo neću, ja vjerujem u Isusa i njegov nauk."<br />
On: „Lažeš ko pas; da ti vjeruješ u Isa pengabera (Isusa proroka),<br />
ti bi vjerovao i u Muhameda; on je prorokovao, da će Muhamed doći, i<br />
zapovjedio u ingjilu (evangjelju), da ga vi svi poznate za pravoga proroka."<br />
Ja: „To nije istina, on je obećao Duha, a Muhamed imao je tielo;<br />
on je obećao onog, koji svaka zna, a Muhamed nije bio taki; on je obećao<br />
onog, koji će po čudu doći, dapače i svojom snagom i učenike njegove<br />
nađariti, da i oni čudesa čine, a Muhamed niti je dao taku vlast svojim,<br />
niti je on čudo učinio, osim što je rubana (monaha) Sergiju u kamen zatrpao,<br />
što možemo i ja i ti nejačemu učiniti- šta ti znaš, šta je Isus obećao."<br />
Ovdje ja sjašim, ter sjednem da zapalim, no i ćoso odmah sjede kraj mene,<br />
propne se na koljena, izkolaei oči i zavika:<br />
„Pa zar ja neznam ? znam vjere mi; od postanja do nestanja sve<br />
njegovo! a da vidiš da znam, slušaj! Poslao je dragi Aktihallah svog<br />
Gjibraila (Gabrijela) k jednoj djevojci, kojoj je bilo ime „azreti Mejrima<br />
(sveta Marija)," on joj je dao gjul (ružicu) da primiriši, i ona dok je to<br />
učinila, njega je začela, pa ga nije ni rodila kako druge žene radjaju,<br />
nego na prsa . . . Eto vidiš da znam; a deđer mi ti kaži, je li bio tepek<br />
(tepav)?"<br />
Ja: „Nije, nego pođpun."<br />
Coso: „Jest, vlaše, jest, čifuti hotili prokušati, je li on pengaber<br />
(prorok); pa su mu na jednoj tefsiji iznieli kolača i novaca; ako bude
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
_ 8 8 __„<br />
pravi pengaber, prihvatit će za nimet (hranu), ako li ne, prihvatit će za<br />
novce. On prihvati za novce, a Gjibrail, koji je uviek kod njega bio, osine<br />
ga pleskom po ruci, a ruka se oklizne, ter po zubima puc! zubi mu uhvate<br />
jezik i presieku, te je tako ostao tepek. Cifuti su to vidili, pa su ga uviek<br />
progonili, pače su ga htjeli i na križu propet; al hoćeš, on kao pengaber<br />
začarao jim je oči, pa je pobjegao u nebo. Ovako je, vlaho! a vi to ništa<br />
neznate. Zato se ti poturči! ako si i vlah, žao mi te je, ja ću te odvest,<br />
tko će te osunetit (obrezat)".<br />
Ja na šalu to uzmem i reknem: „Zar bolan da režem svoje tielo i da<br />
se krvarim?"<br />
On: „Pa ? rana će zarast, a avdest (pranje) morat ćeš uzimat svaki<br />
dan; saprat će."<br />
Ja: „Bora mi dedo, gore neg žalostnije, amo se rezati, amo svaki<br />
dan prati, to je sasvim pogibljivo. Od rane čovjek može umriet."<br />
On: „A ti hajde k vragu, znat ćeš kad te vrazi u đžehenemu metnu<br />
u vatru, pa ti na čekrk počmu crieva sukat, a na nakovnju svaku kost<br />
prebijati."<br />
Ja: „Tako će se nesumljeći Turkom dogoditi, oni se nekrste, oni nepravdu<br />
čine, oni psuju, nepošteno čine, ter ubijaju."<br />
On: „Hoće i Turkom, ali ne zato, što ti laješ, nego jer su vino pili,<br />
krmetinu jeli i vas vlahe branili; al neće dalje od kiamet-gjuna (sudnjeg<br />
dana); jer naš Muhamed i sad gori u vatri džehenemskoj do koljena za ovakove,<br />
pa će se poslije pretvorit u ovna, koji će bit kurban (žrtva), a duše<br />
ovakovih Turaka u pire (buhu), i njemu će se uvuć u runo, pa će jih tako<br />
uniet u gjenet (raj)."<br />
Ja: „To su ti sve, dedo, babe Mare mrdjalice i babe Ajke bajalice."<br />
On: „Znat ćeš nesrećo, kad sa silaj-ćuprije kreneš u džehenem, jesu li<br />
mrdjalice i bajalice."<br />
Ja: „Pa vjere ti, šta je ta silaj-ćuprija?"<br />
On: „Ona je duga 80.000 godina, tanja od dlake, a oštrija od sablje."<br />
Ja prekinem: „Dosta, dosta! znam. Znaš li dedo, kako je jedan<br />
Travnjak pretvorio se u velikog hodžu i otišao u Bišće pa sazvao Turke<br />
u džamiju, ter jim hvaz (propovjed) činio? I on je rekao, da je ćuprija<br />
tanja ođ dlake, a ovdje mu je zavikao jedan bena krajiški: To beli lažeš!<br />
šta je naš kapetan prama Bogu ? pa je on opet načinio ćupriju na našoj<br />
vodi, da se mogu dvoja kola razmienuti, a bog tp da nemože učiniti?"<br />
Hodža se uzbuni, a Turci zaviču na tog prostaka i zamole hodžu, da prosliedi,<br />
koji i reče: „Oštrija je od sablje, a ljudi moraju bosonogi preko<br />
nje ići". Opet ga bena presieče : „Vjere mi lažeš! bos letiti po tako oštroj<br />
sablji, a neporezat se, to nije moguće!" Hodža plane, no se opet umiri i kaže :<br />
„Jedni će letit preko ćuprije iz gjeneta, a drugi u gjenet (dženet)." Bena<br />
skoči srdit i poviče: „Ej ti budalo! kad je ćuprija tako tiesna i tanka,<br />
kako će se na njoj razmienuti?" Hođža sirotinja naružen i pređobiven ođ<br />
jednog prostaka pobježe."<br />
Coso: „E a ti slušaj budalaste bene krajiške, a nemoj ovakih pametnih<br />
ljudi, pa ćeš lahko u gjenet (raj) doći."
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
__ 89 —<br />
Ja: „Daj, vjere ti, bar mi još kaži, kakav je taj vaš gjenet?"<br />
On: „Ali! u njeg su ključi od zlata, a kad unidješ, biva unutra, to<br />
je polje veliko, posadjeno stablima i cviećem, po sredini teku potoci, u<br />
kojih je piesak, biser i drago kamenje; havdest (avdes) možeš kad god hoćeš<br />
uzeti; ništa, — sjedi pod hladno stablo, prekrsti noge, pa prepeći kavu a<br />
zapali čibuk; jela kakva hoćeš, halva i baklava, pilav i maslenica, kajmak<br />
i med, pa što još hoćeš; hoćeš pečenja? ti samo poželi, a ptica će zlatokrila<br />
preda te, pa kad se je najeđeŠ, a ona se opet ujedini, klepne krilima,<br />
pa eto je opet na drvo, ter ti stane pjevati, da se nemožeš naslušati."<br />
Ja: „Ta kad oni tako dobro jedu, idu li kud rad sebe?"<br />
Coso: „Jok bolan! to im izlazi na znoj."<br />
Ja: „Aja borami! tu nije dobro, kad jelo na znoj mora izlaziti. ..."<br />
Coso se malo uzbuni, jer neznade odgovoriti, pa na drugu prebaci:<br />
„Pa, bolan, oh cura!" Ovdje ćoso malo podkresnu, pogladi bradu pa prosliedi:<br />
„A zgoda! jer ćemo svi bit goli! . . . ."<br />
Ja: „E baš to nevalja! zar da jedan drugoga gledamo?"<br />
On prekinu: „Ne! onda će u svih biti oči na vrh glave."<br />
Ja: „Gere neg najopačije; zar svi biti nakazni?! ja tamo neću! ..."<br />
Coso od jada sav prebliedi, skoči i zavika: „Ja vidim, da ti pjevaš ....<br />
ja sam svoju dužnost izpunio, pa me nećeš moći priti pred Bogom, da ti<br />
nisam kazao." Ter tako ronđajući i psujući ode.<br />
Ovaj dialog, koj je možda mjestimice prekrupan, zanimiv je s toga,<br />
jer u kratko pokazuje, što prosti bosanski Turčin vjeruje i kako si budući<br />
život u svojoj duši predočuje.<br />
Stoje kršćanom krštenje, to je Turkom sunetenje (obrezavanje). 0 tom<br />
obredu piše M. Mažuranić : Turci se sunete kao i Židovi, samo što više odrezuju<br />
puti, nego li zidovi. Zato tko se suneti, mora po zakonu mjesec dana ležati,<br />
dok preboli ranu. Kroz ovo mjesec dana može i umrieti od ote boli; jerbo<br />
nikakove ljekarije neopotriebljuju, nego što ranu pospu pepelom, da krv ustave.<br />
Onih mjesec dana mora postiti danju i noćju, to jest, ovo vrieme nesmije<br />
da jede drugo, nego suha hljeba i friška mlieka; a da se samo vode napije,<br />
sva bi se ona svetinja oskvrnuta. Nekoji sunete djecu još nejaku, dokle<br />
sama za se neznaju; ali ono nejako djete pritisne bolest i od toga lahko<br />
umre. Drugi čuvaju djecu do trinaest godina, da budu jača i laglje podnesu<br />
ranu; ali kada već ojačaju, onda jih samih mrzi, da se moraju kao mala<br />
djeca sunetiti. Treći su pak obnašli, da je najbolje diete sunetiti, kad mu<br />
je deset godina. — Ženska glava lakše se poturči od mužkarca, jerbo je<br />
nigdje nerane, nego ju samo po zakonu u džamiji poturče.<br />
Mnogi pisci o Bosni tvrde, da su bosanski Turci još na pol<br />
kršćani, jer da su mnoge kršćanske obrede pridržali, ter kršćanske<br />
svetce štuju. Nu mi smo već u prijašnjem pogiavju iztaknuli, da<br />
bosanski Turci štuju doduše sv. Iliju i Jurja, ali ne kano kršćanske<br />
svetce, već kao narodne zaštitnike ili otce, ter da nastoje, kako bi<br />
njihovoj slavi drugi povod podmetnuli. I strogo kršćanskih običaja
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
90<br />
zadržali su malo, nego više narodnjih; zatim imaju mnogo predsuda<br />
i sujevjerja, kao što i kršćani. Ono malo uspomena na kršćanstvo<br />
vriedi toliko, koliko kod kršćanskih naroda uspomene na poganstvo.<br />
Neki opet, kakono Hilferding i Cyprian Robert, uznose bosanske<br />
Turke s toga, što imaju samo po jednu ženu, premda jim koran<br />
dopušta više žena; pa zaklučuju, da Bošnjaci to čine od krieposti,<br />
pače da se pravi i strogi bosanski Turci skandalizuju, uzme li koj<br />
od njih po više žena. JSTu na to odvraća C. Sax sasvim dobro: „Istina<br />
je, da bosanski Turci u obće imaju samo po jednu ženu, ali tomu<br />
je jedini razlog taj, što u Bosni neima tako imućnih Muhamedovaca,<br />
kako no po gradovih u iztočnoj Turskoj, gdje pojedini bogataši mogu<br />
po više žena uzdržavati. I na iztoku imaju siromašni Muhamedovci<br />
samo jednu ženu, kakono i u Bosni; u Bosni imaju pako ipak neki<br />
imućnici po više žena, nu riedko kada više od dvie." Bošnjaci drže<br />
se dakle monogamije ne toliko od krieposti, već od nužde.<br />
Istina je medjutim, da bosanski Turci, premda su toli fanatični,<br />
prianjaju uz muhamedovsku vjeru više izvana nego li iznutra; pa<br />
kao što su uz islam pristali iz sebičnih svjetskih motiva, da nebi<br />
marili opet postati kršćani, kad bi jim došlo do gusta. Oni bi brzo<br />
opet prigrlili kršćanstvo, osobito kad bi jim se nudjala kakova materijalna<br />
korist i osiguralo gospodstvo u Bosni. U to ime čuvaju oni<br />
svoje starinske povlastice i povelje od kršćanskih vladara (n. pr. beg<br />
Pašić u Skoplju, koj ima pun sanduk, i Kulenovići), da jih iznesu na<br />
vidjelo, zavlada li Bosnom koj kršćanski vladar. Što oni misle, pokazuju<br />
najbolje, kada se prijateljski razgovaraju ili proti vlahom viču.<br />
Tada obično govore: „Pa neka dodje kaurin (kršćanin) za vladara u<br />
Bosnu, ja ću otvoriti svoj sanduk, ter krst na se a prase preda se,<br />
i opet ja beg, a ti sluga, krstu! Kad tebi, vlaše, nije krst težak,<br />
nije ni meni, mogu ga i ja nositi; kad se ti prasetinom neudaviš,<br />
neću ni ja . . ."<br />
Turci u Bosni zovu se skroz arapskimi imeni, ali jih prema<br />
hrvatskomu jeziku udesuju i često prikraćuju. Porodična imena pridržan"<br />
su većinom staro-<strong>hrvatska</strong>; mnogi su medjutim ime svoje preveli<br />
na turski jezik, te su pridržali samo hrvatske dočetke. Tako su se<br />
n. pr. Eajkovići prozvali Dženetići (gjenet ili dženet = raj.) Prosti<br />
seljaci i niži obrtnici zovu se obično samo osobnim imenom; imućniji<br />
pako Turci, osobito vlastela dobivaju još pridjevak „aga", ako su<br />
pako plemići „beg". Pismene ljude, t. j. pisare, bogoslove, kadije<br />
(sudce), zovu efendijami.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 91 —<br />
Razlika stališa nije kod Turaka vanjskim načinom osobito izražena.<br />
Po nošnji razlikuju se samo bogataši od siromaka, zatim duhovnici<br />
od svjetovnih ljudi. Glavu pokrivaju svi turbani, fesove nose<br />
samo činovnici. Izuzev duhovnike nose riedko kada duge kaftane,<br />
nego ponajviše crvene, na prsima i na ramenih otvorene, kadkada i<br />
zlatom izvezene haljine i široke dimlije do koljena. K tomu se pašu<br />
širokim pašom od kože ili sukna, a u pojasu ima po koja kubura i<br />
handžar. „Haljine u Turaka, veli M. Mažuranić, jako su skupe; jedno<br />
zato, što su veoma široke, a drugo što su izvezene zlatom i kojekakvim!<br />
gajtani. Liepe halje, liepo oružje i liepi čibuk, to jim je<br />
sva dika."<br />
Žene bosanskih Turaka odievaju se mnogo jednostavnije. Sve<br />
svoje domaće odielo pokriju, kad izilaze na ulicu ili džamiju, nekakovom<br />
dugom, zelenom mantijom, kao što je kaludjerski habit, a na<br />
glavu metnu šamiju, kao jedan veliki i bieli obrus. U tu šamiju<br />
zamotaju obraz, a izpod brade prihodu iglom. Iznad očiju dodje jim<br />
šamija kao jedan triem (štrimie), izpod kojega, ako upravo drže<br />
glavu, nemogu da vide daleko. Zato obično nose glavu odviše izvrnjenu<br />
na zatiljak. Kada idu na vodu ili u komšiluk, onda nenose<br />
mantije nego samo dimlije i škurteljku, a glavu pokriju jednom<br />
manjom šamijom, od koje kraje u zubih drže. Ako je blato, onda<br />
žene na bosu nogu navuku drvene papuče, koje se zovu naluhne..<br />
Djevojke se turske nekriju, dokle god imaju stariju sestru za udaju.<br />
Mlaclje djevojke do 14. ili 15. godine nose se mnogo drugčije, pače<br />
smiju i slobodnije obćiti sa svietom. Ponedjeljkom i petkom dapače<br />
dolaze mladi Turci pod prozore njihove, da jim udvaraju ili ašikuju<br />
(ašikovanje), nu i tada su prozori na pol zatvoreni. Čim se medjutim<br />
Turkinja udade, postaje harem t. j. svetinja, te nesmije više da<br />
obći sa mužkarci. Upravo to tužno stanje žena čini, da se u bosanskih<br />
Turaka nije nimalo razvio družtveni život. Mužkarci se sami sastaju<br />
na pijanke ili pako na pucanje: to jim je sva zabava.<br />
U privatnom životu drže se bosanski Turci posvema orijentalnih<br />
običaja. Sjede obično križnoge mirno buljeć preda se, nerade ništa,<br />
puše svoje duge čibuke i srču kavu. Stanovi su jim priprosti, najimućniji<br />
imaju u svojih odajah tek divane i sagove.<br />
Kad će Turci da jedu, piše M. Mažuranić, onda postave na sred sobe<br />
sofru, pa okolo sofre križnoge posjedaju. Ako jim dodje čorba, tada povade<br />
kašike iza pojasa, ili koji nenosi za pojasom, njemu se kod sofre dade. Kad<br />
posrču čorbu, onda i kašike bace, a drugo jelo sve jedu prstima. Ako se
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
92<br />
štogod mastnoga ima, onda liepo treba po malo lomiti kruha, pa onako<br />
s kruhom iz sahana (kotlov tanjur) zajimati. Kruh se nesmije rezati nožem,<br />
jerbo je to jazuk (grieh). Kada đođje meso, onda se rukama odkida: red ide<br />
od starijega do mladjega. Ako na dnu sahana od kakovog jela čorba ostane,<br />
tada najprvo mogu popit stariji, a ako neće nitko, onda može i najmladji.<br />
Ako je čorbe mnogo bilo, tada najprije pije stariji pak daje mladjemu.<br />
Budući da nesmije biti noža pri stolu, zato prosti ljudi glođju kosti zubim,<br />
a gospođa liepo noktima opiplju, pak bace. Na koncu jela uviek sliedi<br />
jogurt (kiselo mlieko), osim ako ga neima. Prije jela peru ruke, a poslije<br />
jela i usta i ruke. Mnogi peru usta sapunom.<br />
Premda se bosanski Turci drže vjerno prepisa svoje vjere, koji<br />
se tiču tjelesne čistoće, to jim ipak nisu stanovi čisti ni uredni.<br />
Turske su kuće obično zlo gradjene, raztrošene, te turski predieli u<br />
gradovih iztiču se osobito porušenimi i ostavljeniini kućami.<br />
Turčin, piše M. Mažuranić, neće nipošto ubiti uši, jerbo je to jazuk<br />
(grieh); ono su bo sve duše umrvših (kao i buhe), koji su za života zlo<br />
radili, pak jih je po smrti dragi Alah u uši (ili buhe) pretvorio. Ja sam<br />
kazao, da kod nas nema uši, a oni su na me svi jednim glasom viknuli:<br />
„Lažeš kao pas; gdje ima ljudi, ondje mora biti i uši." — Oni kad vide,<br />
da uš izvana po halji plazi, samo ju prstima bace kraj sebe na ćilim (sag),<br />
pak se siromaška životinja mora mučiti, dok opet gore na njih nepoplazi.<br />
Mene je ta sablazan pakljena bila do kosti pojela, jedva sam se nje<br />
otresao, kad sam ostavio zemlju bosansku.<br />
B. _E__ršća,n.s__:I Hrvati ili ,,"Vlasi".<br />
Kršćanski Hrvati u Bosni pokazuju nam dosta tužnu sliku. Ako<br />
je Turčin objestna i okorjela srca, to je kršćanin većinom lukav,<br />
samo na izliku uslužan, prevrtljiv, a osobito riedko kada iskren. A<br />
to je samo zato, što je kroz stoljeća navikao robovati, pa je sasvim<br />
izgubio svoju slobodnu volju. Sila je prisilila kršćanina, da se svakomu<br />
Turčinu klanja, a do najnovijega doba nije se kršćanin mogao dostati<br />
prava svoga. Kršćanin je doduše hrabar, ali se nerado laća oružja<br />
(izuzev južne Hercegovce i krajišnike), prvo, što je odviknuo oružju,<br />
odkad ga nesmije nositi, a drugo, što se boji premoći svojih muhamedovskih<br />
suplemenika.<br />
Navade i običaji u bosanskih kršćana isti su kao i u ostalih<br />
Hrvata. Razne godove i svetce, n. pr. božić, uzkrs, Jurjev dan<br />
i t. d., zatim običaje pri porodu, vjenčanju, smrti i pogrebu imaju<br />
i slave oni poput Hrvata u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Kad<br />
se slavi koja crkvena ili porodična slava (osobito „krstno ime"<br />
kod hrišćana), tad se sastaju znanci i prijatelji dotične kuće, koja
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 93 —<br />
slavu slavi, na gostbu, pri kojoj se cesto i suviše šljivovice (rakije)<br />
pije. Takovom se zgodom govore i razne napijalice.<br />
Od mnogih napijalica navodimo eto jednu, koja se govori po Hercegovini<br />
o krstnom imenu u zdravlje đomaćinovo. Ovu napijalien govori dolibaša<br />
(stola ravnatelj) ovako: „Popismo u slavu Božju po jednu čašu i svaku<br />
rednju našu, a sada ćemo napiti u zdravlje našega brata domaćina, za njegov<br />
žitak i užitak, život i dobro zdravlje: za zdravlje njegove poštene glave,<br />
njegovih sinova i sinovaca, unuka i omlađaka život i liepo zdravlje, ako<br />
Bog da! Neka našega brata domaćina i njegovih sinova i sinovaca jaki Bog<br />
i današnji dan dugo i za mnogo, a u svakoj sreći pridržao! Dičio se s njima<br />
kao Danica na vedru nebu i kitio slavom i ponosom kano gora Gjurgjevđanom,<br />
a bostan ružom i bosiljem, da Bog da! Kojigod rad radio, oda zla<br />
se branio, nitko mu nenahudio! Izpod njegovoga jakoga i visokoga sljemena<br />
iznosio dvadeset i četiri sretna sjemena, da Bog da! Pod žarko sunce, pred<br />
težaka i seljaka sjeme sijao, a Bogu se molio, pluto mu širom gonilo, a ralo<br />
s mirom u dubinu ronilo; okretalo se iztocnom i zapadnjom, Bog mu đavao,<br />
a Bog mu pomagao, da Bog da! Od neba mu rosilo, a od zemlje rodilo;<br />
bilo mu u klasu klasato, a u busu busato, u trsu trsato, a u guvnu hrpato,<br />
a u hambaru mnogo, bio mu hair i berićet, da Bog da! Klas mu otezao<br />
i pretezao, od božjega dara i behara, a od zemaljskoga roda da nasiti voljna<br />
i nevoljna, i tko se godj gosti, govorio: da Bog prosti! Na njegovu poštenu<br />
sofru dočekivao uboga na poštenje i glas kao danas nas ovdje, ako Bog da!<br />
Svakome činio čast i uđjelak; svakome dielio, nikad mu nepresušilo, a najviše<br />
sebi ostavio! Ko godj mu došao pjevajući, od dvora mu pošao pjevajući i<br />
igrajući, ruka punanih, srca vesela, a obraza poštena! Svak mu dolazio na<br />
izobiljnu cast i na pošteni glas sad i vazda, da Bog da! u — Kad dolibaša<br />
to izgovori, onda svi, koji su za trpezom, zaviču: „Amin ! Bog te čuo i uslišio !"<br />
Kad se žene, obilaze gradom pjevajuć i gudeć, ali se tada klone<br />
muhamedovaca. Osobita je slava, kad beru šljive, te kad od njih<br />
peku šljivovicu, zatim kad šljive suše i kuhaju. To je bosanska berba,<br />
koju obavljaju pjevajuć i plešuć zajedno sa Turci. U obće bosanski<br />
kršćani vole plesu i pievu, od plesova poznato je „bosansko kolo",<br />
što ga plešu uz gusle ili tamburu. Najveći kršćanski svetac jest uzkrs,<br />
koj jednako slave vjernici obojega obreda. Tada polazi jedan drugoga,<br />
ter se darivaju darovi.<br />
Uz mnoge običaje, što jih bosanski kršćani imaju poput svih<br />
ostalih Hrvata, poprimili su oni i mnoge orijentalne navade, i to<br />
napose u gradovih. Tako su jim kuće po gradovih sasvim po iztočnu<br />
uredjene; kad ulaze u sobe, skidaju obuću; oni sjede, puše, jedu,<br />
piju i srču kavu sasvim poput Turaka, mnogi dapače nose i odielo<br />
bosanskih Turaka. Kršćani nose po selih takodjer turbane, u gradovih<br />
medjutim pokrivaju se fesovi. Trgovci kršćani nose doduše narodno<br />
odielo, ali to je radi obilnoga krzna po ljetu veoma nesnosno. Žene
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
94 —<br />
se odievaju tako, da se, osobito po nakitu na glavi, mogu kao i u nas<br />
lahko razpoznati udate žene od djevojaka i udovica. Djevojke nose<br />
fesove sa kitom i široke dimlije poput Turkinja; udate se žene pako<br />
svojom nošnjom približuju više našim seljankam. Osobito se rado sve<br />
žene, kano i u nas, kite raznim uresom od zlata. Obično nanižu<br />
dukate, ter si to objese ili o vrat ili prišiju na fes. Žene nose kite,<br />
obično duge; mužkarci pako, osobito na selu, nose perčine.<br />
Bosanski kršćani poprimili su i drugih običaja od Turaka. Turci<br />
idu u Meku, da se poklone svomu svetcu; isto tako počeli su i<br />
kršćani polaziti u Jeruzolim, da se pomole na grobu spasiteljevi!.<br />
„Ići u Jeruzolim isto je tako sveta stvar, kao ići u Meku: i jedni i<br />
drugi putnici dobivaju naziv: hadžija (putnik). Šta više, kod kršćana<br />
u osmanlijskom carstvu često se čuje, da grob Isusov zovu ćabom,<br />
po ćabi u Meki." Sada si možemo protumačiti, kako ima kršćana,<br />
koji se zovu Hadži-Mato, Hadži-Ivo, Hadži-Bisto, i kako su po tom<br />
nastala porodična imena Hadži-Ristić i druga slične vrsti.<br />
Već smo više puta spomenuli, da u Bosni ima kršćana obojega<br />
obreda: latinskoga i grčkoga (katolika i pravoslavnih). Oni doduše<br />
živu, kako kadkada sami kažu, na oko u „medjusobnoj ljubavi"; ali<br />
u dubini srca uvriežena jim je duboka medjusobna mržnja i prezir.<br />
To se već vidi i po tom, kako jedni druge prezirno zovu. Ovo je<br />
zaista žalostan pojav, tim većma, što mnogi bezdušni agitatori upotriebljuju<br />
tu vjersku oprieku, da od jednoga naroda načine dva naroda.<br />
Buduć da se još danas kršćani obojega obreda u koječem razlikuju,<br />
to je vriedno da o jednih i drugih napose progovorimo.<br />
a) Katolički Hrvati ili Latini.<br />
Katolički Hrvati zovu se sami „Latini", a pravoslavni zovu jih<br />
mjestimice „Šokci". 1 ) Imade jih doduše razmjerno malo, nu u novije<br />
vrieme kano da se sve više množe. Istina, prije provale Turaka bilo<br />
jih je u Bosni veoma mnogo, tako da su imali do 30 samostana i<br />
151 crkvu; nu od turskoga gospodstva opadao je sve više broj njihov,<br />
te je god. 1776 u svoj Bosni i Hercegovini bilo svega zajedno samo<br />
50.000 katolika. Za sto godina od 1776—1878 narasao je broj njihov<br />
na četverostruko, te jih danas brojimo prieko dvie sto hiljada duša.<br />
1) Blizu Bihaća u selu Žegaru, a i po drugih mjestih Turske Hrvatske<br />
zovu katolike „Madžari", možda s toga, što su liste vjere sa ugarskim!<br />
žitelji, koji su prošlih stoljeća kano vojnici češee amo dolazili.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 95<br />
Ovo uspievanje katoličkoga naroda imade se najviše i jedino<br />
pripisati revnomu radu Franjevaca, koji su od vajkada bili u Bosni<br />
vodje i duhovni pastiri katoličkoga svieta. Franjevce ide napokon i<br />
ta velika zasluga, što su u turskih vladara izposlovali, da su katolici<br />
pod turskom vladom u obće imali većih povlastica, ter mirnije živili,<br />
nego li mnogo nesretnija braća grčko-iztočne vjere. Franjevci naime<br />
znali su se prilagoditi i umiliti vladi, oni su podržavali katolike u posluhu<br />
i miru, pa su tako stekli milosti u turskih careva i vezira. Nu<br />
i mnogi su Franjevci uzprkos svojoj mirnoj ćudi i podložnosti postradali,<br />
ter su prolili mučeničku krv za vjeru svoju. Odnošaj Franjevaca<br />
prema turskim oblastim dobro karakteriše neka šaljiva pjesmica:<br />
„Pivo pije fratar i kadija,<br />
Fratar pije, a kadija plaća,<br />
Težko fratru, dok kadija plati!"<br />
Prve povlasti za Franjevce, a polakšice za katolike polaze još<br />
od osvojitelja Bosne, cara Mehmeda II. Zauzevši naime on Bosnu<br />
(1463), palio i robio je on bez milosrdja. Mnogo kršćana pogibe od<br />
mača, mnogo jih dopade robstva, a mnogo se razbjegne na sve strane.<br />
Bijaše tada na glasu neki obće štovani franjevac, po imenu Angjeo<br />
Zvizdović iz Vrhbosne, koj videći, da kršćani ni odkale pomoći<br />
neimaju, te želeći sačuvati jadni sviet od podpuna zatora, podje sa<br />
nekoliko drugova u carev glavni stan, koj je bio na Ostrožkom<br />
polju (po drugih na polju Milodraževu), daleko od Fojnice oko dvie<br />
ure. Junački, nu blied i mršav, upade Zvizdović u carev šator, ter<br />
mu dokaže, da silom i mačem nikada Bošnjake umiriti neće, već<br />
neka odbaci svaku okrutnost a Bošnjakom podieli podpimu slobodu<br />
vjere i gradjanstva; isto tako i onim, koji su od straha pred njim<br />
u inozemstvo pobjegli, ako bi se na poziv Franjevaca povratili.<br />
Car se najprije nešto uzruja, nu uvidiv važnost rieči njegovih<br />
naredi, da se Zvizdoviću načini liep plašt posut sitnimi zviezdicami<br />
(da mu tako bude prema prezimenu), kojim ga zaogrne i koj se još<br />
i danas kano sveti ostanak čuva u Fojničkom samostanu. Zatim zovne<br />
pisca (ćatiba) i zapovjedi, da se athnama piše, po kojem se nesamo<br />
svećenstvo i narod proglašuju slobodnim, nego i oni, koji su u susjedne<br />
zemlje pobjegli. Ovaj ugovor glasi u hrvatskom jeziku ovako:<br />
, 7-___tl_.:__, anas."<br />
„Ja koj sam sultan Mehmed-Han, dajem na znanje svim i svakomu,<br />
kako se je očitovala moja velika milost prema Franjevcem,<br />
koji donose ovu moju zapovjed; i ja sam naredio, da jih nitko nesmije
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 96 —<br />
uznemirivati, ni prepriečivati, niti se miešati u njihove crkve, nego<br />
neka budu slododni u mom carstvu. Neka su slobodni i sigurni i oni,<br />
koji bi se povratili, neka živu bez ikakva straha u mom carstvu i<br />
u svojih crkvah. Pa niti ja, niti itko od mojih ljudi u mom carstvu<br />
da nesmije uznemirivati, mučiti ili zlostavljati njihove ljude, njihove<br />
kipove, njihova dobra i njihove crkve. I ako bi doveli kakvog čovjeka<br />
iz inozemstva u moje carstvo, neka im je slobodno, buduć da sam<br />
jih zato pomilovao ovom carskom naredbom."<br />
„A da nitko nesmije proti ovom pismu činiti, dok oni budu<br />
meni poslušni i na mojoj službi, svečano se kunem: Tako mi četiriju<br />
knjiga; tako mi velikoga proroka našega; tako mi sto dvadeset i<br />
četiri tisuća proroka, i tako mi moje sablje, koju pasem."<br />
„Pisano dne 28. N. god. 868 (28. svibnja 1463)." 1 )<br />
Ova je „Athnama" vrutak svih ostalih povlastica i oblakšica, koje su<br />
posljednji čari dali Franjevcem i katolikom bosanskim ; nu zato su Franjevci<br />
morali se pokloniti svakomu novomu muli (velikomu sudcu) sarajevskomu,<br />
a i veziru, ter pokazati ovu carsku povelju.<br />
Athnamu pokazivahu Franjevci muli i veziru vazda uz neke obrede,<br />
i to ovako:<br />
Na dan zabilježen od novoga mule morali su doči u Sarajevo tri<br />
gvardijana od tri tadanja samostana bosanska: fojničkoga, sutiškoga i kreševskoga.<br />
Pa jer u Bosni moraju fratri izvan samostana hodati u narodnom<br />
odielu, to se sad moraju obući u svoje svečano odielo, i u njem pred mulu<br />
stupiti u .znak svoje slobode. To je: fratarski habit i velika kapa. Ova kapa<br />
bila je veoma smiešna: ona je od crne kože, dugačka preko tri pedlja,<br />
skroz šuplja i brez ikakva gornjega poklopca, pa kad bi ju čovjek nataknuo,<br />
stajala bi i izgledala upravo kao ciev.<br />
Na znak mulin gvardijani bi stupili u sobu, gdje je on prekrštenih<br />
nogu sjedio. Prvi je išao gvardijan fojnički noseći pod lievom rukom „Athnamu",<br />
koja je malo virila iz zavitka, u kom se čuva; za ovim bi došao gvardijan<br />
sutiški, noseći u lievoj ruci uz srce pritisnutu veliku voštenu svieću; a za<br />
ovim kreševski, noseći isto tako nešto stučene zlatne rude, kojom običaju<br />
posipati pisma, da se prije osuše.<br />
Mula bi na pogled „Athname" skočio na noge, izvadio bi ju svojom<br />
rukom iz zavitka, proučio točno, te stavivsi ju sebi na usta i na čelo u znak<br />
počitanja i svoga posluha prama carskoj naredbi, opet bi ju savio i u prijašnji<br />
zavitak svojom rukom utisnuo.<br />
Sad mu gvardijani čestitaju dolazak, prikažu svieću i ostale darove,<br />
izmedju kojih vrieđan je spomena ovan. Gvardijani su morali u cielom okružju<br />
naći najboljega ovna, zaklati ga, sadrti ga i očistiti, a,li da mu veliki rogovi<br />
1) Datum ove povelje bit će pogriešan, pošto muhamedovska godina 868.<br />
odgovara našoj godini 1519. ili 1520.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 97 —<br />
ostanu na glavi. Na rogove morali su postaviti po jednu pozlaćenu jabuku<br />
od drva, a kadkad i malo ogledalo na čelo. Ovako pripravljena ovna stavio<br />
bi sluga sebi za vrat tako, da bi mu prve noge držao desnom rukom a<br />
stražnje lievom na svojih prsiju, dočim bi sve ostalo tielo ovnovsko bilo<br />
mu za vratom, viseći niz pleća. Kad su gvardijani prikazali svoje darove,<br />
stupi i sluga na vrata sa svojim ovnom ; mula ga pogleda, a sluga mu<br />
okrene ledja, da vidi straga, kakav je ovan, pa se opet k muli okrene;<br />
ovaj mu dade znak, a sluga preda ovna mulinim slugam, koji jur tuđe<br />
čekahu.<br />
Sad bi mula naredio, da gvardijani sjednu, ali oni bi morali klecati,<br />
pođaviv pod se noge; dao bi im po crnu kavu, a onda bi jih ođpustio,<br />
ozbiljno jih opomenuvši na zahvalnost i vjeru prema caru. Oni poljubivši<br />
mu skut i njegovoj se dobroti preporučujući, natrag uzmičući a do zemlje<br />
se priginjući, iz sobe bi izašli. Sad su morali svojski nadariti novci sve sluge<br />
muline, po tom mogli su prosto proći svaki u svoj samostan.<br />
Svi ovi obredi točno su držani i kod posjeta vezirova, osim što se<br />
njemu ovan nije nosio, nego mjesto njega morao je svaki gvardijan platiti<br />
mu u novcu svotu, koliku je on naredio. Takav se je danak zvao turski<br />
džulus. Još su morali davati novce prvim vezirevim činovnikom, kao ćehaji,<br />
tevterdaru, kavazbaši i t. d. — Vezir bi jim tad dao pismenu priznanicu,<br />
kojom priznaje njihov dolazak i carsko pomilovanje, a naredjuje svojim činovnikom,<br />
da poštuju carsku naredbu. Cesto su ovu priznanicu odgodili, da tako<br />
više novaca dobiju. — Na svršetku naredio bi vezir, da se svaki gvardijan<br />
ogrne novim binjišem, koje je on za njih skrojio i koje su oni morali<br />
krvavo platiti, i tako bi jih uz običajne kod Turaka obrede ođpustio. Oni su<br />
sad morali medju sluge vezireve stupiti, i svakoga obilato nadariti. Posljednji<br />
put bili su gvardijani ogrnuti binjišem od Tahir-paše g. 1847.<br />
Upiruć se o ovaj ugovor, koj su vazda i sami Turci smatrali<br />
svetinjom, zatim popuštajuć mudro turskoj vladi i držeć na miru<br />
povjereno si stado, znali su Franjevci zadobiti više milosti i polakšica<br />
ne samo za vjeru i crkvu katoličku, nego su i stekli toliko ugleda,<br />
da je kraj njih i katoličkomu žiteljstvu nešto odlanulo. Pa tako se<br />
zgodi, da katolički Hrvati u Bosni nisu toliko stradali od Turaka,<br />
koliko njihova grčko-iztočna braća. U novije vrieme pomagala je<br />
donekle Franjevcem i austrijska vlada, zauzev se više puta za bosanske<br />
katolike.<br />
Premda su Franjevci doista veoma zaslužni za bosanske Hrvate<br />
katoličke vjere, to su ipak kadkada i štetno uplivali na narod. Ponajprije<br />
nam je iztaknuti, da su oni katolike često odveć obuzdavali i<br />
pokorne uzdržavali, te tim i nehotice zatirali u njih mnogo narodne<br />
samosviesti. Od svih bosanskih Hrvata upravo su katolici malne uviek<br />
najpokorniji bili, te su strpljivo podnašali mnoge turske nepravde.<br />
Za čestih ustanaka bosanskih i hercegovačkih grčko-iztočnjaka pro-<br />
V. Klaić , Bosna. 7
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 98 —<br />
tiva turskom zulumu ostali su katolici dosta puta mirni, tek za posljednjega<br />
ustanka podigla se junački liepa kita katolika na svoga<br />
stoljetnoga neprijatelja.<br />
Nu još jedno. Bosanski Franjevci, većinom rodjeni Bošnjaci,<br />
polazili su škole izvan svoje domovine. Oni su po visokih školah<br />
sticali doduše veliko znanje, tako da su u Bosni bili jedini ljudi,<br />
koji su štogod umjeli i razumjeli; ali vrativši se kući bjehu se<br />
većinom otudjili svojemu narodu. Pošav zatim na župe vrli ti ljudi<br />
znali su puk svoj poučavat, ali narodne sviesti i ponosa nemogoše<br />
jim u grudi udahnuti, jer sami nisu pravo znali, tko su i što su.<br />
Prema tomu izgubio je i puk mnogo narodne sviesti, on je zaboravio<br />
slavnu prošlost svoju i porieklo svoje, ter se je protimaravno počeo<br />
zvati „Latinom", jer da je vjere latinske! Pa tako nije ni čudo,<br />
da su neki putnici, napose Hilferding primjetni, da katolici i u shvaćanju<br />
i u duševnih svojstvih u obće zaostaju za pravoslavnimi. Uzroci<br />
pako da su prvo sliepa vjera u autoritet drugih ljudi, a drugo pomanjkanje<br />
čuvstva narodnosti.<br />
Nu i tomu se je u novije vrieme pomoglo. Odkad je prvi neumrli<br />
Jukić stupio u kolo Gajevo i odkad su klerici bosanski, učeć u<br />
Djakovu, upoznali, da su sinovi naroda hrvatskoga, našlo se je i<br />
medju bosanskimi Franjevci sve više vriednih svećenika, koji su uz<br />
rieč božju medju narodom širili i duh narodnosti, ter ga budili od<br />
dugovjeka sna. A da su današnji bosanski Franjevci dobro shvatili<br />
i u tom obziru svoj dični zadatak, svjedoči posljednji ustanak od<br />
god. 1875., gdjeno prvi katolici digoše hrvatski barjak slobode uz<br />
klicanje: „Živio kralj hrvatski!"<br />
Upliv fratara, piše Hilferding, (koj inače Franjevce i katolike baš<br />
osobito nevoli), na povjereno jim stado upravo jest ogroman. Baeči „fratra"<br />
jesu za Bošnjaka katolika nepogriešiva istina. Franjevci su svojim uticajem<br />
učinili u narodu pravo čudo: oni su izkorjemli u Bošnjaka katolika isti sveti<br />
i u srpskih zemljan obljubljeni običaj, naime slavu krstnoga imena, slavu,<br />
za koju je Srbin gotov potratiti svu svoju privredu, pače se i zadužiti. Uza<br />
to su oni u mnogih zgođah prisilili seljake, da se odreknu žestoka pila. Ovo<br />
potonje nastojanje jest konačno prava blagodat po narod; a i prva mjera,<br />
neobaziruć se na to, što su njom zatrli liep narodni običaj, dopriniela je<br />
mnogo za materijalni boljak naroda, jer su mu tim oduzeli povoda za nepromišljenu<br />
razsipnost.<br />
Bosanski Franjevci radili su dakle mnogo, da bosanske katolike<br />
prosviete i uljude, premda je to donekle bilo na štetu narodnjega<br />
života. Po tom je dosta vjerna slika, što ju Jukić podaje o bosanskih
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 99 —<br />
katolicih. Narodni običaji, veli on, jesu kod bosanskih kršćana (katolika)<br />
gotovo iztriebljeni, jer svećenici, držeći jih za praznovierje,<br />
ukinuli su jih i izkorjenili većim dielom. Nu preostali su ipak gdjekoji<br />
još običaji. Tako se u oči sv. Ivana krstitelja pale Lile; kora<br />
trešnjova naime metne se u pracip, pa se užeže i nosa oko kuće<br />
obtrkujući; na nekih opet mjestih običaju u oči Cvietnice t. j. velike<br />
nedjelje grane na hrpe sabirali i paliti. Kad se vatra uzpali, onda<br />
preko nje skaču; a poslije ju štapovi izmlate i tako utrnu. Kod<br />
ženitbe i udatbe jesu u katolika običaji dosta priprosti; a što se<br />
tiče praznovierja, to je prilično izkorjenjeno. Isto je tako vjerovanje u<br />
vještice, vile i vukodlake većinom iztriebljeno, ter se pripovieda samo<br />
od šale. Ponešto se samo može opaziti, da kršćani vjeruju u udes —<br />
fatum; a to su od Turaka naučili, ter govore često: „Tako je sudjeno."<br />
Premda su bosanski katolici najmirniji i prema ostaloj svojoj<br />
braći nešto napredniji, to su ipak najsiromašniji. Većina jih su kme_<br />
tovi, obradjujući polja svojih gospodara; veoma malo bavi se zanatom<br />
(kopanjem ruda), a još manje trgovinom. Buduć da su dosele bili većinom<br />
mirni i podnosili težki jaram strpljivo, to jih Turci slabo ciene,<br />
jer jih se nimalo neboje, pače jih mjestimice i preziru. Upravo s toga<br />
razloga čine jim Turci i mnogo nasilja, kvare i obezčašćuju jim žene,<br />
znajuć, da jim se neće osvetiti.<br />
Bosanski katolici tečajem vjekova nadaju se pomoći od susjedne<br />
braće hrvatske u Dalmaciji i Hrvatskoj, a osobito od kralja hrvatskoga,<br />
koj je i car austrijski. I u istinu, carska je vlada mnogo već<br />
puta posredovala kod turske vlade na korist katolika, a u najnovije<br />
je vrieme podigla na oružje svu hrvatsku vojsku, a i drugu carsku,<br />
da udje u Bosnu i da ne samo katolikom, već svim bosanskim Hrvatom<br />
pripravi bolju budućnost.<br />
b) Grčko-iztočni Hrvati ili pravoslavni.<br />
(Rišćani, Vlasi, Srbi.)<br />
Hrvata pravoslavne ili grčko-iztočne vjere ima u Bosni najveći<br />
broj. Uzprkos tomu velikomu broju upravo je njihovo stanje najnepovoljnije<br />
i najtužnije. Ako bosanski Turčin ima privilegovan položaj<br />
kao sljedbenik državne vjere, ako katolički Hrvat trudom revnih<br />
svojih pastira duhovnih nekako životari i bolje prolazi: to pravoslavni<br />
Hrvat samo da neskapa, jer ga neprogoni samo državna vlast i turska<br />
mu braća, nego i svećenstvo njegovo.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 100<br />
Odkad se je crkva kršćanska nesrećom razdvojila, bilo je u<br />
u Bosni uplivom grčkih vladika vazda dosta Hrvata vjere grčkoiztočne.<br />
Poznato je, da su svi Hrvati neko vrieme pristajali uz Carigrad,<br />
nu da je kasnije trudom kneza Branimira, prešao jedan dio<br />
hrvatskoga naroda na rimsku stranu. U odaljenijih, iztočnih krajevih,<br />
osobito u iztočnoj Bosni, ostali su Hrvati uz crkvu iztočnu, te su<br />
joj do dana današnjega vjerni sinovi.<br />
Katoličke Hrvate štiti danas u Bosni njihovo svećenstvo, nu<br />
pravoslavni stradaju i od ovoga, kao što i Bugari do najnovijega vremena.<br />
A da je svećenstvo pravoslavnim u Bosni upravo štetno i<br />
pogubno, tomu su uzroka dva: prvo, što su viši svećenici većinom<br />
sami tudjinci, a drugo, što je niže svećenstvo samo slabo naobraženo.<br />
U staro doba ne bijaše u Bosni vladika ni svjetskih duhovnika,<br />
nego mnogobrojnih samostanaca, koji su prebivali u manastirih, ter<br />
narod vjeru božju učili. Svi manastiri bosanski pokoravahu se patrijarki,<br />
koj stolovaše u Peći (Ipeku). Kasnije dobi Bosna svjetske<br />
duhovnike za pravoslavne, a i četiri vladike, i to u Novom pazaru,<br />
Sarajevu, Mostaru i Zvorniku. Ove vladike priznavahu takodjer pećkoga<br />
patrijarku za svoga poglavara. Nu kad je patrijarka Arsenije<br />
Crnojević, g. 1690. sa mnogo naroda ostavio Staru Srbiju i Peć, ter<br />
pošao u Ugarsku, a za njim to isto učinio i patrijarka Arsenije<br />
Jovanović, pošav sa 40.000 duša u Banat i Bačku, počeše Turci<br />
progoniti sve to žešće pravoslavne, a turska vlada ukine patrijaršiju<br />
pećku i povjeri Bosnu patrijarki carigradskomu, da njom upravlja.<br />
Sada nastade zlo vrieme po nesretni narod pravoslavne vjere. Carigradske<br />
patrijarke, sami rodjeni Grci i Fanariote, nastojahu, da u<br />
Bosni nepostanu vladikami domaći ljudi, već tudjinci, a napose rodjeni<br />
Grci, koji su u svem bili robske sluge turske vlade, ter s njom zajedno<br />
zatirali nesretni narod, mjesto da bi ga štitili. Nu još više. Vladikom<br />
grčko-iztočnim u Bosni nemogaše postati drugi, van onaj, koj bi carigradskoga<br />
patrijarku dobro platio i mitio. Tako dodjoše na biskupske<br />
stolice u Mostaru, Sarajevu i Zvorniku sami takovi ljudi, koji su<br />
svoju čast skupo platili, pa sad nastojali, da guleć i globeć narod<br />
opet nadomjeste, što bjehu prije porazdali. Zato prodavahu opet oni<br />
župe i druga mjesta za skupe novce, te župnici opet tražili su više<br />
od naroda, samo da bi se pomogli. Tako je sve od vladike do posljednjega<br />
župnika išlo za svojim dobitkom, ter otimalo ubogim kmetom<br />
i ono malo, što jim ostaviše Turci.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
10J<br />
Sve do novijega vremena nebijaše za pravoslavne popove ni<br />
sjemeništa ni škole. Tako postajahu župnici ljudi neizobraženi, koji<br />
često nisu ni sami umjeli čitati ni pisati. Više puta bi župnikov<br />
rodjak ili zvonar duže vremena dvorio u crkvi, naučio bi na izust<br />
liturgiju i crkvene molitve, pa kad bi to znao, skucao bi nešto novaca<br />
i pošao bi do vladike, ter bi si kupio župu, ili bi mu za mito dao<br />
veliku svotu, da odpravi kojega župnika sa njegova mjesta. Župa<br />
stoji u Bosni i sad još prema vriednosti njezinoj 20—200 dukata.<br />
U novije vrieme ima doduše već i vrlih ljudi na župah, koji su bogoslovje<br />
izučili, mi tih je još veoma malo: većina pravoslavnoga svećenstva<br />
čami i danas u tmini i neznanstvu poput svojih vjernika.<br />
U Bosni nema nikakovih pristojba za crkvene funkcije. Pravoslavni<br />
pop ođredjuje si sam nagradu i to prema imutku đotičnika. Jedan mu daje<br />
ovcu, drugi par kokoši ili žita, treći pače i kravu ili vola. Ima ljudi i<br />
nekrštenih, jer nisu smogli novaca, da plate popa. Kad umre domaćin, traži<br />
pop za pokop najboljega vola; kad umre domaćica, traži pop za pokop najbolju<br />
kravu. Metropolita sarajevski ima plaću od 12.000 for., a ostale<br />
vladike po 7000 for., nu oni pokupe i 5—8-struku svotu.<br />
I samostani pravoslavni u Bosni, u koliko nisu razrušeni, jesu<br />
veoma ubogi, te nemaju nikakova posjeda, kakono n. pr. katolički.<br />
S toga i samostanci nemaju nikakova ugleda.<br />
Progonjeni od turske vlade i Turaka, gnjeteni od svoga svećenstva<br />
živu pravoslavni tužan život. Oni nemaju nikakovih prava,<br />
nikakovih polakšica, već poput divljih zvieri prepušteni su sudbini<br />
svojoj. Nu upravo taj tužni položaj nije jih šatro, već jim diže sviest.<br />
Pravoslavni Hrvat jest doduše na oko potišten, ali u njemu bukti<br />
vatra, na njegovu vatrenu oku razabireš, da mu u prkos duga stradanja<br />
još nije klonula snaga. On je svjestan snage svoje, pa kad mu<br />
zulum dodija, on se diže na noge junačke i sveti se krvolokom. On<br />
je najbolje uzdržao starohrvatsku ćud sa svimi kriepostmi i manami:<br />
njemu su i danas još sveti običaji pradjedova i predsude njegove.<br />
On je bistar i revan; neradi doduše toliko na polju, ali on se uzeo<br />
baviti trgovinom i trgujuć stekao si je mnogi imetka. Dobri, a<br />
i najbogatiji trgovci u Bosni jesu upravo pravoslavni, ter mnogi<br />
tih trgovaca radili su potonje vrieme mnogo za boljak i za prosvjetu<br />
svojih jedno vjernika, gradeć crkve i podižuć liepe škole. Pravoslavni<br />
trgovci u Bosni svjestni su domorodci.<br />
Pravoslavni Hrvati u Bosni, neimajuć zaštite u svojoj domovini,<br />
tražili su pomoći izvan nje. Najviše se nadahu od Srbije i Crnegore,<br />
gdje žive narod istovjerni, zatim od velike Rusije, te zaštitnice svih
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
102 -<br />
pravoslavnih Slovjena. Pa i u istinu, Srbija i Rusija radile su u 19.<br />
vieku koješta za boljak Bosne i Hercegovine, ter mnogi pravoslavni<br />
Hrvat, videći, da je iste vjere, koje i Srbi, počeo je svoju vjeru<br />
zvati „srbskom", a sebe Srbinom. Ovo je medjutim velika bludnja,<br />
koju čine i muhamedovci, kada se po vjeri zovu „Turcima". Kao<br />
što nisu muhamedovski Hrvati nikakovi Turci, premda vjeruju isto,<br />
što i Turci, isto tako nisu pravoslavni Hrvati „Srbi", premda su<br />
istoga zakona sa Srbi u Srbiji.<br />
Liepo li nam sliku podaje naš Jukić o pravoslavnih Hrvatih.<br />
Bosanski rišćan, veli on, sklon je na dobro svojemu bhžnjemu,<br />
svećenika drži mjesto Boga, i njemu sve vjeruje. Osobito mnogo<br />
drži do obećanja, te kad jedan drugomu zadade poštenu rieč,<br />
neće ga za cielo prevariti. Mladji sluša starijega, a osobito kućnoga<br />
starješinu; pred njim sjesti oli duhan zapaliti nikad ili rieđko će, a<br />
napose mnogo drži do čistoće i bračne vjernosti. Bosanski riščani<br />
uzdržali su narodne običaje, kano i praznovjerja. Slava krstnoga imena<br />
u njih je običajna; ali ima u njih i mnogo praznovjerja, buduć da<br />
ga neuki svećenici nisu mogli ugušiti. Oni vjeruju u vukodlake, vile,<br />
vještice i more, oni čaraju, uroke čine i bajanja izvode. Turci se<br />
njih osobito plaše radi osvete, jer oni vraćaju njihove zulume krvnom<br />
osvetom, sve po onoj staroj poslovici: Tko se ne osveti, taj<br />
se neposveti.<br />
Ovu sliku dopunjuje Hilferding ovako: Bošnjak (pravoslavni) jest<br />
trom i nespretan; života u njem ima malo, ali je zato tvrdoglav. Ova<br />
tvrdoglavost prelazi u prkos, kada mu je star običaj zamieniti novotarijom;<br />
ali se opet pokazuje kao plemenita muževnost, kada mu je<br />
braniti svoju vjeru. Tromost i mrtvilo njegovo potiče valjda ponajglavnije<br />
od dugotrajna jarma, koj je silno šatro bosanske kršćane;<br />
u njih vlada neki neopravdan strah pred Turci te u njih nema nikakova<br />
slobodna kretanja ni poduzetnosti: silna apatija prevladala jih<br />
je sasvim. Hercegovci su u tom obziru daleko nadkrilili Bošnjake:<br />
oni su za mnogo živahniji i poduzetniji, te u njih ima čuvstva za<br />
obće dobro. Neznani, jeli su ta svojstva posljedicom istorijskoga razvoja.<br />
Vjerojatno jest, da je susjedstvo Crne gore imalo blagotvoran<br />
upliv na hercegovačke kršćane, te je u njih uzdržalo duševne sile. I bit<br />
će tako, jer skoro svi muževi, koji su se u Bosni i kojekud po građo<br />
vih hercegovačkih iztakli duševnim radom, zatim veća čest trgovaca,<br />
obogativših se svojom poduzetnosti, potiču iz Trebinja, Popova, Banjana,<br />
Drobnjaka i drugih Crnoj gori medjašnih prediela Hercegovine.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
- 103<br />
Jaram i strah zatrieše i govor prostoga Bošnjaka: njegov je govor<br />
nejasan i bezsmislen; on će ti već prvimi riecmi kazati, što on<br />
strada, što ga tišti i kako ga je ubio zulum; nu umoriti ćeš se ljuto<br />
razgovarajuć se s njim, prije nego li ćeš po njegovu bugarenju razabrati<br />
upravo ono , na što se imenito tuži. Jaram i strah prisiliše i<br />
priučiše ga lažljivosti i neiskrenosti, ter on laže često i neumjestno.<br />
Jaram i strah uništili su nadalje u bosanskom hrišćanu i duh zajedništva:<br />
svaki se stara samo o tom, kako bi sama sebe izvukao iz<br />
nevolje ter si ugodio; riedko kada žrtvovati će koj sama sebe za<br />
obću korist. Napokon vlada medju hrišćani ljuta nesloga i nesuglasje:<br />
nema sela, koje nebi poprieko gledalo susjedno selo; nema sela, u<br />
kojem nebi medju žitelji bilo nesloge i nesuglasja. Nu zato ima u<br />
bosanskoga hrišćana i krieposti. On je spreman dati i posljednji groš<br />
svoj, da se podigne crkva i da se pomogne vjeri; on je nadalje vazda<br />
željan nauka. Medju bosanskimi hrišćani ima mnogo takovih, koji su<br />
se sami učili pismu i čitanju, pače na mnogih mjestih prinose i<br />
seljaci sami, da jim se posagradi i uzdrži škola.<br />
Kušali smo, da nacrtamo ponajprije obći karakter Bošnjaka,<br />
a zatim smo ga orisali po zakonu, koj je silno na nj uplivao, ter ga<br />
raztrojio. Tečajem razmatranja iztaknuli smo vrline i mane njegove,<br />
ter smo vidjeli, da uzprkos mnogim manam ima u njega još valjana<br />
klica krieposti, koja bi ga uz druge i bolje okolnosti mogla podići<br />
iz današnjega kala. Nadajmo se, da će s vremenom, kad ga zadesi<br />
bolja sudbina, nestati njegova mrtvila i drugih mana, koje su se<br />
rodile za turskoga gospodstva. Nu zato trebati će vanjske sile i budila,<br />
jer inače se on neprenu nikada iz svoje apatije. Vanjska sila morati<br />
će oboriti ili bar ublažiti velike oprieke vjerske, koje su podielile<br />
jedan narod na tri logora; vanjski, nu samo govorom i srcem srodni<br />
apostoli mira moći će neslogu i nesuglasje rodjene braće razbiti i<br />
nadahnuti srca njihova duhom sloge i medjusobne ljubavi. Nu i ovi<br />
apostoli neće uspjeti, ako" medju bosanskimi Hrvati nerazviju ideju<br />
narodnosti, ako jih neupute, da su svi Bošnjaci ma koje vjere<br />
sinovi hrvatske majke, ter da je Bosna ponosna ponajljepši biser u<br />
starodrevnoj kruni hrvatskoj, koja će moći uz složno sudjelovanje<br />
svih sinova iznova u svoj staroj slavi zasjati.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
- 104<br />
■ i. Socijalno-politički odnošaji.<br />
U prijašnjem smo poglavju vidjeli, kako je bosanski narod<br />
podieljen na tri zakona, te kako je muhamedovska vjera jedina povlaštena<br />
i slobodna, dočim se katolička samo trpi, a grčko-iztočna<br />
dapače i progoni. Turci bosanski imaju po tom svu vlast i ugled,<br />
dočim kršćani tek životare.<br />
Razliku medju Turci i kršćani pooštruju još više i socijalnopolitički<br />
odnošaji, koji su osnovani na feudalnom sustavu srednjega<br />
vieka. Cielo naime pučanstvo Bosne podieljeno je na dva razreda:<br />
na gospodujući razred i na služeći razred. Gospodujuća<br />
klasa sastoji od imućnoga plemstva i od slobodnih obrtnika i seljaka,<br />
nu ti su svi vjere muhamedove; služeća pako klasa broji same neslobodne<br />
seljake ili kmetove vjere kršćanske. Svi žitelji u Bosni,<br />
ako nisu vjere muhamedove, spadaju pod kmetove, koji nemaju ni<br />
komadića svoje zemlje, već rade i služe bosanskim plemićem vjere<br />
turske. Turci zovu svu služeću klasu jednim imenom: raja. Po tom<br />
dakle vladaju u Bosni i Hercegovini još danas isti odnošaji kmetovski,<br />
koji su tek od g. 1848. dokinuti u Hrvatskoj; ali s tom velikom<br />
razlikom, da su u Hrvatskoj bili gospodar i kmet jedne vjere, dočim<br />
je u Bosni gospodar Turčin, a kmet njegov tužni kršćan.<br />
Odnošaj gospodujućih Turaka prema služećim i robujućim kršćanom,<br />
t. j. prema raji, veoma je nepovoljan po kršćane. Turčinu<br />
gospodaru sve je slobodno činiti, pače i carski zakon nogama gaziti;<br />
uboga raja nesmije ni pravo svoje tražiti. Ona nema zemalja svojih,<br />
ona je bezpravna. „Raju je Bog Turcima poklonio", vele bosanske<br />
kadije, „da Turčinu izmet — službu čini"; na sudu opet kažu: „Jedan<br />
Turčin više znade nego hiljada Vlaha". Na mnogih mjestih nesmije<br />
si raja ni ljepših kuća graditi. Ako si koj kršćan uzprkos tomu<br />
podigne bolju kuću, odmah ga Turci tjeraju na sud i pitaju: „Pa<br />
zar i ti, krstu, i ti hoćeš imati kuću, i ti si nekakav aga (gospodin) ?<br />
hajde u aps (zatvor), dokle neplatiš toliko i tolika groša". Na to mu<br />
kuću uzmu i dadu kojemu Turčinu, a krstu kažu : „Za tebe je košara,<br />
krstu lipovi, ti sebi napravi košaru". Kada Turčin jaše preko polja,<br />
onda ga nijedan kršćanin nesmije susresti; nego kada raja opazi<br />
Turčina, onda se mora daleko ukloniti s puta. Ako medjutim kršćanin<br />
jaše konja, mora odjahati i konja odvesti na stranu, dok Turčin<br />
neprodje.<br />
Kako je već i u turskoj djeci uvrieženo, da su Turci gospodari nešto<br />
boljega od kršćanske raje, svjedoči dobar poznavalac bosanske zemlje. Pre-
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 105<br />
noćiv u Busovači, piše on, jutrom kad je sunce malo obasjalo, ja konja<br />
pojašim i podjem dalje na put. Ja dođjcm na kraj čarŠije (trga), a na sred<br />
puta stoji jedno balinče (tursko diete); mislim, da u visini nije bilo visoko<br />
ni moja tri pedlja; ono je bilo pljesnivo, nečisto, balavo i kaljavo tako, da<br />
mi se je grustilo pogledat u njega. Držalo je štapić u ruci. Ja sam gledao,<br />
hoće li se ukloniti konju s puta, no je bilo bezkoristno, ono je stajalo kao<br />
ukočeno. Ja vratim konja krajem, da ga nepogazim, nu kad sam bio kraj<br />
njega, a ono meltm! puc! moga konja sa stapom. Konj skoči, no ga opet<br />
zaustavim lahko, jer baš nije toliko plašljiv bio. Ja viknem djetetu: „Ostavi,<br />
šta to činiš?" nu ono će: „Drago mi je! hoću sad i tebe!" U meni krv<br />
uzavri ter viknuh; „Sta i mene? ako te uzmem za to vratiča i otresem<br />
s tobom o kamenje, da će ti odmah zlopnjak puknuti?" Na što će diete:<br />
„Nesmiješ, ja sam Turčin!" Ja ovo čuvši i bojeć se, da koji Turčin<br />
nenanidje, ter bi zbilja moglo biti zlo, odstupim.<br />
Kolika je ovo opakost, kolika zloća i bezobraznik! balavo balinče u<br />
čaršiji napada na prava zdrava čovjeka, tuče ga i mlati, a ovaj njemu<br />
nesmije ništa; i to zašto ono tako čini? zašto mu se pravednik nesmije odaprieti!<br />
? — zato, „jer je ono Turčin".<br />
a) Gospodari — Turci.<br />
Gospodujućemu razredu pripadaju svi žitelji muhamedove vjere,<br />
bili oni imućni ili ubogi. Nu najviše medju njimi iztiče se feudalno<br />
plemstvo, koje je prigrliv islam svoja sredovječna prava velikim<br />
dielom do danas sačuvalo.<br />
Još za bosanskih kraljeva vrvila je Bosna sve boljari svake<br />
ruke; tuj je bilo u obilju vojvoda i knezova, koji su imali poput<br />
ugarskih i hrvatskih plemića veći dio zemlje u svojim rukama, ter se<br />
otimali kraljevskoj vlasti i tako mnogo doprinieli k padu bosanske<br />
države. Padši Bosna, mnogi se plemići izturčiše, samo cla pridrže<br />
svoje časti i imanja, te u istinu ostadoše milosti carskom i nadalje<br />
gospodari u Bosni, do čim je podložni jim narod ostao većinom vjeran<br />
kršćanstvu ter postao njihovim robljem ili bezpravnom rajom. Broj<br />
takovih plemića odmetnika većao se je svakim danom, ter doskora<br />
počeše se oni zvati begovi (beg). Oni vladahu, kao i za domaćih<br />
vladara, i nadalje zemljom bosanskom, nemareć mnogo ni za Sultana<br />
ni za vezira, koga je Sultan u Bosnu šiljao. Ovi bosanski begovi stvoriše<br />
po neki način plemićku republiku, zaokupiše polagano u<br />
zemlji sve veće časti i službe, a osobito se trgahu za kapetanije<br />
t. j. za upravu tvrdih gradova i njihove okolice. Kapetanija bilo je<br />
u Bosni 36—38, a kapetani bili su nasljedni. Svaki kapetan imao<br />
je oblast mača, vješala i kolca (samo za kršćane), a uz to je bio i<br />
vodja četam, koje su se u njegovoj kapetaniji sabirale.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
106<br />
Uz starinske begove podiže se za turske vlade novo plemstvo,<br />
a to su spahije. Bijahu to vjerni carski vojnici, koje je car za<br />
revnu službu nagradio, te jim podielio spahiluke uz pogodbu, da<br />
ga i nadalje služe. I ovo vojno plemstvo bijaše nasliedno: spahije<br />
bi dobivali od cara pravo, da u podieljenih jim spahilucih (timarih)<br />
pobiraju u ime carevo desetinu, nu zemlja nebijaše njihova. Bijaše<br />
spahija, koji nisu ni komadića svoje zemlje imali, već su samo desetinu<br />
u nekom kraju pobirali. Svakomu je spahiji bilo propisano, koliko<br />
mora „sabalja" povesti u boj.<br />
Begovi, kapetani i spahije bijahu tako pravi gospodari Bosne.<br />
Oni bi se dobro pazili sa janjičari i njihovim agom u Sarajevu, pa<br />
bi radili u Bosni, što bi htjeli, nemareć nimalo ni za cara ni njegova<br />
namjestnika t. j. vezira, koj je živio u Travniku.<br />
Mnogi bosanski knezovi, izturčivši se i postavši bezi, promieniše svoja<br />
stara porodična imena i poprimiše turska, te se danas nezna, kako jim je<br />
prije bilo ime n. pr. Šerifi i beg Miralem. Nu mnogi njih zadržali su i<br />
svoja stara porodična imena, te se i dan danas tako zovu. Najznatniji od<br />
tih begova jesu: Babie, Baković, Bosnić, Cerić, Čekić, Dugalić, Dvagić,<br />
Filipović, Grlumčie, Ljubovie, Ljubunčič, Kopčić, Kresojević, Kulenović,<br />
Kukavičić, Skorbović, Pašić (u Skoplju), Repovac, Pozderac, Šaranović,<br />
Vojniković, Vidaie, Sokolović, Zlatarovie i Ždralović. Ima i takovih begova,<br />
koji su imena svoja preveli na turski, pa su samo ostavili hrvatske dočetke.<br />
Kad su Sultani turski počeli početkom ovoga vieka o tom nastojati,<br />
da državu svoju centralizuju i reformuju, uništiše ponajprije<br />
opornu četu janjičara (1826.), a zatim uzeše raditi o tom, kako bi<br />
slomili moć te aristokratske republike u Bosni. Trebalo je ponajprije<br />
dokinuti nasljedne kapetanije, zatim spahije i spahiluke, ter uvesti<br />
redovitu vojsku, a napokon slomiti donekle vlast silnih begova i podići<br />
mjesto toga ugled vezira i carskih činovnika. Nu kad se počeše te<br />
novotarije u Bosni izvoditi, ustade sve bosansko plemstvo protiva<br />
caru „kaurinu", ter u Bosni planu ljut gradjanski rat, koj se svrši<br />
tek god. 1851. Ove godine naime svlada Omer-paša bosansku bunu<br />
i uništi moć plemstva. Kapetanija nestade, a mjesto njih bjehu uvedene<br />
nahije i sandžaci, kojinii upravljahu carski ljudi; spahiluci<br />
bjehu dokinuti, a spahijam bijaše poći u redovnu vojsku; većina<br />
begova napokon bješe osiromašila i postradala, a mjesto njihove<br />
republike stvori se vilajet bosanski pod upravom carskih namjestnika.<br />
U borbi carskih četa proti bosanskoj aristokraciji podpomagahu<br />
i kršćani carevcem, misleći, da će jim, svladavši svoje gospodare<br />
begove, ponešto odlahnuti. Ali se ljuto prevariše.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
—- 107 —<br />
Begovi bosanski nisu više, što su nekoč bili, ali od Omer-paše<br />
pa do danas oporaviše se opet, te jih i danas smatraju bosanski<br />
Turci za svoje vodje. Premda je četvertstoljetnim bojem (1826. do<br />
1851.) moć begova u političkom obziru znatno spala, odnošaj njihov<br />
prema kršćanskim kmetom slabo se je promienio, makar da je carska<br />
vlada koješta na korist raje zapovjedila, da se izvede.<br />
Uz plemstvo pribrojiti nam je gospodujućemu razredu još mnogo<br />
trgovaca, zanatlija, imućnika, napokon i sve seljake, koji su muhamedovoga<br />
zakona. Svi ovi slobodni ljudi imaju svojih vlastitih<br />
zemalja, smiju nositi oružje i neplaćaju sramotnoga „harača". Izmeclju<br />
ovih slobodnih Turaka imade jih mnogo, koji su se kao trgovci<br />
ili inače imetka i ugleda stekli, ter se sada iztiču svojim bogatstvom<br />
i svojimi zemljami, pa se redaju medju veću gospodu, premda nisu<br />
nikakovi plemići. Ovakovi se imućniji Turci prosta roda zovu age<br />
t. j. gospoda. Ostali Turci prostoga roda, a napose seljaci imaju<br />
svoju zemlju, nu bucluć da jim je mrzko raditi, to su većinom siromašni<br />
i prnjavi. Ove seljake zovu begovi i age po tur i čami i<br />
cos ami, a kršćani jih prozvaše bali jami. Premda je mnogi ćoso<br />
ili balija sav odrpan ter neima često ni toliko, koliko koj kmet kršćanski,<br />
ipak se on smatra nešto boljim, jer je Turčin i jer neplaća<br />
harača.<br />
b) Kmetovi — raja.<br />
Raja znači po hrvatski „stado" ili „marva", te Turci zovu<br />
ovim imenom sve žitelje u turskoj državi, koji nisu muhamedovske<br />
vjere. U Bosni jesu raja svi kršćani obojega obreda, prebivali oni u<br />
gradovih ili na selu. Oni su pravi „kmetovi" begova, te nemaju druge<br />
zemlje za obradjivanje do begove, na kojoj živu. Oni su doduše osobno<br />
slobodni t. j. nisu poput germanskih kmetova privezani uz zemlju,<br />
na kojoj su se rodili, ali zato opet nisu nikad ni čas sigurni od<br />
straha, neće li jih gospodar njihov sa zemlje svoje protjerati.<br />
U prvo vrieme turskoga gospodstva bijaše kmetovom mnogo<br />
bolje. Oni su se doduše pokoravali spahijam i begovom i plaćali su<br />
jim nešto od zemalja, koje su bile više njihove nego li begovske.<br />
Kmetovom je u obće još u 17. vieku tako dobro bilo, da su se u<br />
Bosnu naselili mnogi žitelji iz Hrvatske i Dalmacije, koji su volili<br />
turske begove, nego li kršćanske grofove. Još u polovici prošloga<br />
vieka plaćao je „kmet" samo jednu desetinu od poljskih plodova<br />
spahiji, a jednu desetinu begu; nu beg morao si je sam svoj dio<br />
odvesti s polja u grad. Koncem prošloga vieka uzmu begovi svu
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
- 108 --<br />
zemlju kmetova pod sasvim svoju i poemu tražiti od njih mjesto<br />
devetine već trećinu, da i polovinu godišnjega ploda. Uza to bijaše<br />
kmetu donieti trećinu ili polovinu begu u kuću, pa mu još svakoga<br />
tjedna 3—5 dana na polju ili kući raditi. Ova radnja ili robota zvaše<br />
se „ b e g 1 u č e n j e" (beglučiti).<br />
Kmetu postajaše sve to gore. Nije mogao već namiriti ni samoga<br />
bega, a kamo li da plaća još harač i druge danke caru i veziru.<br />
Uza to uništiše bune bosanskih begova sasvim ubogu raju. Turski<br />
car izdade doduše 3. studenoga 1839. hattišerif od Gjiilhane,<br />
kojim on obećaje svim svojim podanikom (dakle i raji) podpunu<br />
sigurnost života, poštenja i imanja, ali tim uzbuni još većma begove,<br />
te po ubogu raju nastadoše crni dani. Ne samo da kmet nije imao<br />
ništa svoga, već odsele bijaše progonjen i zlostavljan od svoga gospodara<br />
na svaki način; pače i ubiti mogao ga je beg, pa nebi nitko<br />
za to ni pisnuo. Nevolje kmetova tako se umnožiše, da je napokon<br />
bio prisiljen vezir bosanski Tahir-paša, te je god. 1848. izdao<br />
novu naredbu ob odnošaju kmetova prama gospodarom. Uredba ova<br />
glasila je ovako: da u napredak prestaje beglučenje, a mjesto toga<br />
da kmeti gospodarom plaćaju od žita, voća i povrtelja trećinu, a od<br />
siena polovinu; gospodari pak da trećinu od poreza za kmete plaćaju.<br />
Premda je ova uredba bila veoma težka i tegotna za raju, koja i<br />
onako još carski porez plaća, to ju je ona ipak prihvatila, budući<br />
već privikla svakomu zulumu. Nu begova prionu malo uz tu naredbu,<br />
nego u prkos njoj udariše još gore terete na ubogu raju. Oni pobirahu<br />
doduše trećinu žita i polovinu siena, ali zato neukinuše begiučenja<br />
niti neplaćahu trećinu poreza za raju, nego počeše još od kmetova<br />
zahtievati, da i za nje plaćaju porez. K tomu uzeše tjerati i kmetove<br />
sa svojih zemalja i uzimati jim kuće, stoku, jednom riečju sve, što<br />
su u njih nalazili.<br />
Kako je to bivalo, pripovieda Jukić: Kad je jedan kmet, piše on,<br />
okrčio njive, nasadio i uredio bašće, ponačinio potrebne zgrade i već počeo<br />
malo na stranu metati, dodje drugi lienčina, te gospodaru (begu) pokloni<br />
vola, a kadkad i dva, te onoga jn'voga gospodar otjera sa svoje zemlje i<br />
ovoga nastani. Nije li se pako nikakav drugi kmet nametnuo, to gospodar<br />
svake godine cieni nevoljnu raju, sad istući vola sad konja, prieti da će ju<br />
dignuti i druge ljude naseliti; raja tu ucjenu mora svake godine plaćati,<br />
drugčije valja joj se seliti.<br />
U novije je vrieme odnošaj kmeta prema gospodaru ovaj: Kmet<br />
bosanski, kad sjedne na novu gospodarevu zemlju, na kojoj nije prije<br />
nitko bio, to si on mora d svom trošku načiniti kuću i sve ostale
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
109<br />
potrebite zgrade. 0 tom trošku neće gospodar ništa da znade, nego<br />
na prosto veli: „Ako ti treba, gradi." No kad se kmet digne stoga<br />
kućišta, nemože od gospodara dobiti za te zgrade nikakovu nagradu,<br />
niti jih drugamo prenieti. Nekoristi mu reći: „Ja sam gradio, to je<br />
moje!" — gospodar će mu odvratiti: „Trebalo ti, pa si i gradio,<br />
ali si jih gradio na mojoj zemlji." Pa jer je zemlja starija od kuće,<br />
to ju posvaja.<br />
Sva je zemlja gospodareva, na kojoj kmet stanuje; zato on<br />
bez dozvole gospodareve nemože posvojit ni toliko, da si samo jednu<br />
glavicu luka usadi: pa s toga mora od svega dohodak davati. Kmet<br />
mora svu zemlju obradjivat o svom trošku: on ju krči, na svojih<br />
volovih ore, sa svojim sjemenom sije, kopa, vrši i sve čini, ter gotov<br />
dohodak mora gospodaru donieti, kamo mu ovaj zapovjedi. Kmet je<br />
dužan na poziv gospodara svaku mu uslugu učiniti (beglučiti), kao<br />
n. pr. drva mu dovesti, žito mljeti, njive, koje gospodar za sebe sije,<br />
obradjivati i t. d., i to bez ikakve plaće, dapače više puta i o svojoj<br />
hrani. Kmet je k tomu dužan sav porez platiti, koji bi morala<br />
plaćati zemlja gospodareva. Isti je dužan češće gospodaru „j abuku"<br />
dati, na konak ga primiti sa svom njegovom družinom, hranu i piće<br />
za njih i za njihove konje pripraviti i t. d., i to sve bezplatno.<br />
Istina, turska je vlada već više puta pokušala, da uredi stalno<br />
odnošaj kmetova prema gospodarom, ali to nije ništa vriedilo, jer<br />
bosanski beg neznade zakona nad svojom voljom. Tako je n. pr. vlada<br />
naredila, da gospodar sam sagradi zgrade, da dade četvrtoga vola,<br />
da plati trećinu poreza za kmeta, da mu dade trećinu sjemenja i da<br />
kmeta nesiluje na bezplatnu radnju (beglučenje). Nu za te naredbe<br />
neće bosanska vlastela ni da znadu, pa ako se koj kmet na te polakšice<br />
pozove, onda mu jednostavno kažu: „Ako ti se vlaše nemili, a<br />
ti ustaj sa moje zemlje! ..." Više puta ide uboga raja i pred sud,<br />
da se potuži, ali kakova hasna, kad neuspije nimalo. Sudci misle, da<br />
su svoju dušnost izpunili, proglasivši carske naredbe; ali se nebrinu,<br />
hoće li biti izpunjene i izvršene. Kad jim se kmet potuži, a oni mu<br />
odvraćaju: „Kad gospodar neće ovako, a ti se vlaše diži sa zemlje;<br />
ili ako ćeš se i drugčije s njim narediti, mi nismo tomu protivni.. .."<br />
Zato, što gospodar pušta kmeta, da živi i radi na njegovoj<br />
zemlji, mora mu kmet svake godine dati: 1. od svakoga poljskoga<br />
ploda osim siena trećinu ciele ljetine; 2. a od siena polovinu<br />
ljetine. Osim toga mora mu kmet to donieti ili dovest sam onamo,<br />
kamo gospodar naredi. *
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 110 —<br />
Toliko po prilici ob odnošaju kmetova prema gospodarom. Sada<br />
da još vidimo položaj nesretne raje prema vladi.<br />
Raja u Bosni i Hercegovini nema skoro nikakovih prava, ali<br />
zato sve terete i dužnosti. Istina, carska je vlada raznimi fermani<br />
nastojala, da raju učini ravnopravnom gospodujućoj klasi. Ali to je<br />
u Bosni malo ili ništa vriedilo. Raja i danas još nesmije oružje nositi,<br />
nesmije crvene dimlije obući, nemože proti Turčinu svjedočiti, nemože<br />
ni vojnikom biti; jednom riečju, raja je u prkos Hattišerifu i Hathumajumu<br />
ostala — raja. Premda nije nikakovih prava stekla, ona<br />
ipak silne terete podnosi. Osim onoga, što kao kmet daje gospodaru,<br />
mora raja plaćati državi još ovo: desetinu od sve godišnje ljetine,<br />
zatim zemljarinu (50—150 piastra), i još glavarinu (prijašnji „harač"),<br />
u ime toga, što je tobože oproštena od vojne službe. Uzmemo li na<br />
um, da se raji vrhu plaćena poreza nedaje namira, pa se s toga<br />
jedne godine isti porez dva do tri put utjeruje; zatim da se desetina<br />
obično daje u zakup pojedinim poduzetnikom, koji tri put više uzimlju,<br />
nego li jih patri; napokon da raja uz sve danke i gospodarom i<br />
vladi mora još badava raditi kod svih javnih radnja: to si po prilici<br />
možemo stvoriti neku sliku o tužnom stanju toga pučanstva.<br />
Nevolja raje bijaše do najnovijega vremena tim gora, što nije<br />
mogla nikako steći stalna posjeda, te tako postati svojom. Carska<br />
vlada dopustila je doduše, da raja može zemlju posjedovati, pa se<br />
je i našlo kršćana, koji su si i zemalja kupili. Nu s toga zadobaviše<br />
se još većih neprilika. Kad je naime koj kršćanin zapuštenu i neobracljemi<br />
zemlju kupio, pa ju kasnije svojim trudom liepo obradio,<br />
umah bi se podigli Turci i oteli mu zemlju dokazujuć, ili da je<br />
njihova ili da na drugoga Turčina spada. Često bi mu zemlju uzeli<br />
i pod tom izlikom, da je potrebita za obćinu, i tako ostane raja ne<br />
samo praznih ruku, nego bijaše kadkada i zato kriva na sudu, što<br />
se je usudila obradjivati tobože tudju zemlju.<br />
Mnogi su kršćani u novije vrieme izirmili nov način, kako da steku<br />
zemalja. Oni plate kojemu siromahu Turčinu, „da on rekne, da je zemlja<br />
njegova i da ju je kršćanom prodao". Ako ostane ovaj Turčin vjeran i<br />
pošten, onda mogu zemlju zadržati. Dobar poznavalac Bosne pripovieda jedan<br />
slučaj, kako je neki turski ćoso ovako spasio kršćanom njihovu zemlju. Dva<br />
kršćana blizu Jajca kupe naime zemlju na ovaj način od toga Turčina, pa<br />
ju obrade i zgrade ponačine. Nu na jedanput nadje se jedan beg, pa zgrade<br />
razvali i zemlju si prisvoji. Kršćani su neprestano turskoga ćosu mitili, da<br />
jim nepomaujka na rieči, a zatim su sudu prijavili nasilje begovo. Sud izadje<br />
na zemljište, pokupi susjede, parnike i t. đ., ter sud započme :
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— Ill —<br />
Najprije upita ćosu: „Je si li ti ovu zemlju prodao vlasima?"<br />
Ćoso: „Jesam, gospodaru"'<br />
Sud: „Pošto si prodao?"<br />
Ćoso: „Po "<br />
Sud: „Zašto si zemlju prodao?"<br />
Ćoso: „Bila mi je potreba".<br />
Sud: „Kako si prodao zemlju?"<br />
Ćoso: „Kao svoju."<br />
Sud: „Da je tvoja, ti bi ju bio obrađjivao za toliko godina."<br />
Ćoso: „Nisam, jer nisam imao čim, od slasti ju neprođajem!"<br />
Sud: „Odkud tebi ta zemlja?"<br />
Ćoso: „Ostala mi iza otca."<br />
Sud: „Odkud tvom otcu?"<br />
Ćoso: „Vjere mi, nisam se prije otca rodio, pa da znam."<br />
Sud prisudi sada zemlju kršćanom. Nu upamtiti nam je: ovaj sud<br />
izpao je dobro po kršćane samo zato, jer su kršćani dobro i predobro platili<br />
ne samo ćosi, nego i sudijam; u drugom slučaju znali bi sudci zabtievati,<br />
da Turčin pokaže izprave, koje mu je otac na zemlju ostavio. Ovaj slučaj<br />
povoljan kršćanom jedan je od tisuću, koji su proti njim.<br />
III. Arbanasi, Cigani, Židovi i Osmanlije.<br />
Opisavši, u koliko nam je bilo moguće, narod hrvatski u Bosni<br />
i Hercegovini, te iztaknuvši medjusobne vjerske odnošaje, a i socijalno-političke<br />
odnošaje njegove, govoriti ćemo ob ostalih narodih u<br />
Bosni nešto kraće. To činimo tim laglje, što ovih drugih naroda ima<br />
u Bosni veoma malo, tako da jih gotovo nestaje pred hrvatskim<br />
žiteljstvom.<br />
1. Arbanasi (Šćipetari).<br />
Arbanasi ili Arnauti, kojih ima samo u sandžaku Novopazarskom,<br />
živu u gorovitih predielih na jugo-iztočnoj strani ovoga sandžaka, te<br />
su se ovdje naselili tek u novije vrieme, odkad su naime mnogi žitelji<br />
ovoga kraja otišli u Ugarsku (1740).<br />
Arbanasi u Bosni samo su jedna čest ovećega plemena arbanaskoga,<br />
koje prebiva Bosni i Crnoj gori na jugu na zapadnoj strani<br />
balkanskoga poluotoka, te se je razgranilo sve do prave Grčke. Arbanasa<br />
ili kako se sami zovu, Šćipetara, ima svega 1,400.000 do<br />
1,600.000, te su veoma pogibeljni susjedi za Slovjene.<br />
Arbanasom služi na veliku korist to, što prebivaju zajedno od Skadarskoga<br />
jezera, dolnje Morače i gornjega Lima pa sve do Grčke; takove<br />
neprekinute sile nesačinjavaju niti Turci niti Grci. Osobita je sreća za Arbanase,<br />
što nema u njihovoj zemlji izvan dva tri cincarska prediela, nikakovili<br />
znatnijih inorodnih naselbina, što imaju samo na jugu jače susjede Grke,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 112<br />
a na ostalih stranah susjede, koji jim nemogu naškoditi. Njihova se zemlja<br />
proteže daleko uzduž mora, uz koje su se oni svedjer uzdržali; te premda<br />
imaju na jugu susjede Grke i preko mora Talijane, narode trgovačke, kojih<br />
je jezik zavladao u trgovačkom obćenju: to su oni ipak svoju narodnost<br />
znali i na obali sačuvati, što jim tečajem tolikoga vremena i uz tolike promjene<br />
valjda nebi bilo pošlo za rukom, da jih nekriepi osobita neka sila.<br />
Dok su Slovjeni na balkanskom poluotoku bili slobodni, morali su<br />
Arbanasi pred njimi uzmicati; nu pošto su Turci taj poluotok sasvim si<br />
podložili, onda ne samo da je to prestalo, već je započelo obratno kretanje.<br />
Turci su skuSili Slovjene pod najteži jaram, Arbanasi naprotiv ne samo da<br />
nisu podpali pod takov jaram, već su jim neka plemena sve do dan danas<br />
ostala sasvim slobodna, poimence Mir idi ti na sjeveru. Novo tursko gospodstvo<br />
nije toliko štete nanielo Arbanasom, koliko Slovjenom, dapače bilo jim je s neke<br />
strane jošte u prilog i to zato, što su mnogi od njih po poslovici „gdje<br />
moć, ondje i vjera", prešli na muhamedovsku vjeru i što su oni sačinjavali<br />
i još sačinjavaju neurednu tursku vojsku, što i njihovoj ratobornosti godi i<br />
korist donosi, jerbo jih turska vlada, poslije kako jim izteče vrieme vojničke<br />
službe, više puta u tudjoj, obično slovjenskoj zemlji naseli.<br />
Sto je zadruga u Slovjena, to je po prilici fis u Arbanasa, samo<br />
s tom razlikom, što fis Arbanase još bolje ujedinjuje i veže, nego li zadruga<br />
Slovjene. Fis stvara čvrstu zajednicu medju svojimi, Često mnogobrojnimi<br />
članovi; on jih dieli ne samo od ljudi drugoga kojega naroda, nego jih luči<br />
nekim načinom i od članova drugoga arbanaskoga fisa; tako da spaja pojedince,<br />
a narod ciepa u mnogo na srodstvu osnovanih plemena, koja se više<br />
puta medju sobom ljuto zavade, krvavo osvećuju, te nemilosrdno kolju i<br />
progone. To je i uzrokom, što se taj narod nije dosele bolje umnožao.<br />
Današnji Arbanasi, ili kako se sami nazivaju, Šćipetari, jesu potomci<br />
starih Ilira, koji su još prije dolazka Slovjena na zapadnoj strani<br />
balkanskoga poluotoka živjeli, ter sa svoje hrabrosti i ratobornosti<br />
slovili. Došavši Hrvati u ove prediele potisnuše jih na jug. Za provale<br />
Osmanlija na balkanski poluotok opirahu se Arbanasi izprvice upravo<br />
junački sili njihovoj (Skanderbeg ili Jure Kastriota); nu kasnije<br />
primiše vjeru muhamedovu, te su sada najbiesniji musuhnani. Tek<br />
dio plemena Miridita izpovieda vjeru katoličku, nu samo po imenu.<br />
Rieka Skumbi u Arbanaskoj dieli ovaj narod na dvie grane:<br />
na Gege i Toske. Gegi živu na sjeveru, te su osobito u Bosni<br />
(u novopazarskom sandžaku) više ili manje izpremiešani sa Hrvati,<br />
tako da mnogi i hrvatski govore, pa se i Bošnjaci zovu; Toski opet<br />
stanuju na jugu rieke Skumbi, te se razlikuju od Gega svojom nošnjom<br />
i donekle govorom. K tomu su mnogo divljiji od Gega, koji su<br />
nešto pitomiji i sposobni za rad. Gegi se diele na više plemena, od<br />
kojih su najznatnija: Miri di ti, Ha si, Hot i, P alati, Klimenti<br />
(Klimentinci u hrvatskom Sriemu potiču od ovih), Kasirati it. d.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
113<br />
Arbanasi u novopazarskom pašaluku (od plemena Gega) šire<br />
se od Mitro vice prema sjevero-zapadu sve do grada Sjenice. Svi<br />
Arbanasi jesu tuj vjere muhamedovske, te se razlikuju od ostalih<br />
žitelja toli svojom nošnjom, toli fiziognomijom. Uza to su mnogo<br />
divljiji i fanatičniji od ostalih žitelja. Oni su pastiri, vojnici i hajduci;<br />
poljodielstvom bave se samo toliko, koliko jim je nuždno, da se prehrane.<br />
U duševnom, socijalnom i političkom obziru stoje na najnižem<br />
stupnju evropske obrazovanosti. Njim u obće netreba kulture ni<br />
blagodati njezinih; oni nepoznaju zakona, već samo svoje običaje,<br />
oni nemaju družtva, već svaki radi na svoju, oni nemaju države, već<br />
samo plemensku zajednicu. Arbanasi neznaju zato ni to, što je pravo<br />
ili nepravo po naših pojmovih, te zaostaju u tom obziru i za Osmanlijami.<br />
Njim je sve slobodno činiti, u čem jih drugi nemože zapriečiti.<br />
Mjesto javnoga i ratnoga prava vlada u njih pravo jačega i<br />
krvna osveta.<br />
Hilferding opisuje bosanske Arbanase ovako : „Arbanasi u novopazarskom<br />
pašaluku govore svi srbski (hrvatski), mnogi dapače zaboravili su već svoj<br />
materinji jezik. Nose obično uzke pantalone i uzke kaftane i to od sivožutoga<br />
sukna sa crnimi gajtani i nakitom; imućniji medjutim nose južnoarbanasku<br />
fustanellu, a na nju oblače kurtku sa razporenimi rukavi. Uza to<br />
se pašu širokim, zlatom i srebrom izvezenim pojasom, u kojem ima gotov<br />
arsenal kubura, handžara i noževa. Oni, koji imaju fustanellu, pokrivaju si<br />
glavu crvenim fesom sa modrom kitom, ostali pako nose proste crvene kape.<br />
Tko nije priviknuo gledati te ljude, čudno mu je u duši, kad dospije medju<br />
nje: u očima njihovim vidi ljutu zlobu i divljač, dočim toga neopaža kod<br />
dobroćudnih muhamedovskih Bošnjaka dapače ni onda, kada se ljute na kaurina.<br />
Arbanasi su u obće nešto manji od ostalih Bošnjaka, ali su zato jači<br />
i kostunastiji. Prsa su u njih jaka i široka ; uza to su ponositi i oholi, ter<br />
priliče u istinu pravim junakom. Čela su visoka, nosa duga i ravna, a kosa,<br />
očiju i kože svjetle, što je za cielo čudnovato."<br />
Jezik arbanaski broji se medju indoevropske jezike, te je srodan<br />
jeziku maloazijskih Lycana (u staroj Lyciji). Narodno pjesničtvo arbanasko<br />
kriepko je i ćudoredno. Kao primjer toga jezika i pješničtva<br />
eto malene pjesmice uz hrvatski prevod:<br />
Dolla preme nd Armolith<br />
Pasche nje te bukure.<br />
E bukura e tje pamna<br />
Hotj e mbiili derrene.<br />
Podjoh jučer u Armolith<br />
Vidjeh tamo ljepotu.<br />
Ljepotica spaziv mene<br />
Sakri se i zapre vrata.<br />
Mos e mbiile, semer ime; Nezatvaraj, srce moje;<br />
Mos e mbiile derrene<br />
Nezatvaraj (meni) vrata<br />
Per mu te mjerene.<br />
Meni ubogom.<br />
V. K1 a i ć, Bosna. 8
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
114 —<br />
2. Cigani.<br />
Cigana ima raztresenih po svoj Bosni. U pravoj Bosni broje<br />
jih oko 8000, u Hercegovini 1800, a u Novopazarskom sandžaku 1200.<br />
Oni plaćaju poseban porez, ter se drže muhamedovog zakona. Nu u<br />
prkos tomu preziru jih bosanski Turci bolje nego raju, pače jim niti<br />
nedopustaju, da idu u džamije. Cigane medjutim toneboli; oni samo<br />
na izliku izpoviedaju vjeru gospodujućeg plemena, u istinu pako<br />
drže se svojih starih običaja ili pako nemaju nikakove vjere. Turci<br />
jih tako preziru, da jim nedopustaju, da mrtvacem svojim stave ma<br />
kakov znak na groblju.<br />
Neki putnici tvrde, da u Bosni živu dva plemena ciganska,<br />
koja se tjelesno znatno razlikuju: jedno pleme da imade krupne kosti<br />
i nespretno tielo, a drugo da je vitka stasa, plemenitih crta, okrugla<br />
lica i osobito liepih obrva. Prvo pleme da imade pljosnat nos i jak<br />
podbradak, a drugo uzak orlovski nos i primjeren podbradak. Boje<br />
da su jedni i drugi tamne, samo mlade žene da paze osobito, da jim<br />
put bude što bjelija. Mužkarci nose obično siva ili smedja odiela,<br />
zatim fesove ili turbane; žene pako oblače košulje do koljena, a oko<br />
pasa privezuju spreda i s traga po jednu pregaču, te jim ove služe<br />
mjesto suknje.<br />
Bosanski cigani živu kojekako: jedni nemogoše odviknuti nestalnomu<br />
životu te i sad još putuju poput nomada; drugi nastaniše se<br />
stalno i bave se poljodielstvom i obrti. U svakom povećem gradu ima<br />
posebna ciganska mahala, gdje sami cigani prebivaju. Ponajglavnije<br />
se u građovih bave kovačijom, zatim liečenjem ljudi i životinja.<br />
Cigani u obće nemaju nikakovih starih običaja ni pravila, po kojih<br />
bi živjeli, već svaki njih živi, kako može i znade. Jedu i piju što<br />
gdje nadju, a uza to i kradu, ako samo mogu. Ćudorednost je u njih<br />
na veoma nizkom stupnju; osobito su nepristojni njihovi plesovi.<br />
Veoma mnoge ciganke idu u hareme, da tamo budu na zabavu bogatim<br />
Turkom. Cigani u Bosni zaboravili su već odavna svoj narodni jezik,<br />
pa govore hrvatskim jezikom.<br />
3. Židovi (Jahudije).<br />
Zidovi dodjoše u Bosnu tek koncem 15. i početkom 16. vieka.<br />
Kad je naime u Španiji pala vlast Maura, počeše katolički vladari<br />
progoniti ne samo Maure, nego i Židove, koji su za maurskoga<br />
gospodstva dosta dobro živjeli. Mnogo Židova ostavi tada Španiju i ode<br />
u zemlje turskoga carstva. Velik se dio naseli i u Bosni.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
115 —<br />
Bosanski se Židovi živo sjećaju svoga španjolskoga poriekla i<br />
liepili dana, što su jim djedovi u Španiji proživjeti. Medjusobno govore<br />
vazda španjolski, doduše nešto izkvareno; uza to govore i sasvim<br />
pravilno hrvatski, te se u tom od ostalih Bošnjaka nimalo nerazlikuju.<br />
Prebivaju većinom po gradovih, a napose u glavnom gradu Sarajevu.<br />
Siromašniji živu kao radnici, obrtnici, vrtlari, sluge i poslužnici; imućniji<br />
bave se trgovinom i uzajmljivanjem novaca, a mnogi služe i kao<br />
tumači i blagajnici kod raznih ureda. Svojih vjerskih običaja i obreda<br />
drže se veoma savjestno: nu uza to su veoma nesnosljivi prema inovjercem<br />
i slabo izobraženi. Nose se poput ostalih Bošnjaka; odielo<br />
jim je obično crne boje, samo žene njihove oblače crvene suknje i<br />
biele haljine. Mnogi starci njihovi, kad poćute, da jim je život na<br />
izmaku, ostavljaju Bosnu i idu u svetu zemlju, da jim tamo sahrane<br />
kosti njihove.<br />
Premda su bosanski Židovi mirni ljudi, te vladi mnogu uslugu<br />
čine, to jih Turci ipak preziru, bolje nego li kršćansku raju. Bosanski<br />
Turčin nebi od židovskoga mesara podnipošto mesa uzeo, da mu ga<br />
dade i badava, jer on smatra ovakovo meso za „nečisto." Osim toga<br />
zabranjeno je Židovom kano i Ciganom, te nesmiju ogradjivati svojih<br />
groblja niti postavljati spomenike svojim pokojnikom. U novije vrieme<br />
dopušteno jim je doduše, da na grobove svojih milih postavljaju<br />
kamenje, ali napisa niti klesanoga kamenja nesmiju podnipošto metati.<br />
Židovi imaju u Sarajevu svoga nadrabina ili hahambašui<br />
malenu, staru sinagogu (hram). Hahambaši podredjeni su opet rabini<br />
u Travniku i Novom pazaru.<br />
Pred nekoliko godina putovao je Bosnom njemački novinar F. Maurer.<br />
Došav u poznati Kiseljak (kiselu vodu), koji je 7 3 / 4 sata od Sarajeva udaljen,<br />
našao je tamo mnogo Zidova, koji su ovamo došli na odmor. Medju njimi<br />
bijaše i njihov nadrabin. Njega opisuje Maurer ovako: „Medju Židovi u Kiseljaku<br />
udari mi najviše u oei njihov liahambaša ili nadrabin, za cielo posvema<br />
naličan muževom staroga zavjeta. Nosio je prekrasan kaftan i turban. Grlava<br />
toga starca bijaše prekrasna i dostojanstvena, a u licu mu razabirah neku<br />
sjetu i bol, koja ga je činila još zanimivijim. Kazivahu mi, da hahambaša<br />
gine za krasnom Spanijom, tom starom domovinom svoga stada i da svakomu<br />
strancu nudi, da kuša komadić španjolskoga hljeba (neko pecivo od jajevog<br />
bielanjka i šećera), što ga vazda uza se nosi, neka stranac vidi, kako li<br />
je predjom Zidova liepo bilo u Spaniji. I mene zapade čast, te mi ponudi<br />
kus toga hljeba."<br />
4. Osmanlije i stranci.<br />
Pravih Osmanlija (Turaka) ima u Bosni veoma malo. Turska<br />
je vlada doduše više puta šiljala u Bosnu Osmanlije, koji se tamo
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
116 —<br />
naseliše (n. pr. iz Srbije, odkad je ova slobodna postala, odoše<br />
mnoge osmanlijske porodice, te se nastaniše u Posavini); nu ovi<br />
Osmanlije zaboraviše doskora svoj jezik i izgubiše svoju narodnost,<br />
ter se stopiše sa urodjenici u jedan narod.<br />
U novije vrieme, odkad je Omer-paša nadhrvao bosansku aristokraciju<br />
i dokinuo gospodstvo njezino, šiljala je turska vlada u Bosnu<br />
prave Osmanlije kano činovnike. U prijašnje doba bijaše u Bosni<br />
jedini vezir u Travniku sa svojim dvorom osmanlijskoga poriekla.<br />
Činovnici osmanlijski, što su od god. 1851. dolazili u Bosnu, malo<br />
bi kada sasvim ostali u zemlji, već bi iza kraćeg ili dužeg vremena<br />
opet sa svojimi porodicami otišli, te tako nemogaše se osmanlijski<br />
živalj u Bosni uvriežiti. Bosanska gospoda muhamedovske vjere<br />
mrzila su vazda te tudjince, premda su bili iste vjere; vazda su<br />
govorili, da nema pod nebom gadnijih ljudi od Osmanlija. Nu zato<br />
su i Osmanlije prezirali bosanske Muhamedovce. Oni su jim spoticali,<br />
da su poturice i gori od djaura (kršćana); zato da će jih daviti i<br />
gaziti, neka znadu tko jim zapovieda.<br />
Osmanlije u Bosni i Hercegovini bili su činovnici kod političke<br />
uprave, kod sudova i t. d.<br />
U Bosni ima napokon i ponešto doseljenih Hrvata, koje iz Slavonije,<br />
koje iz Dalmacije. Slavonci nastaniše se po Posavini, a Dalmatinci<br />
uzimlju u zakup zemlje uz medju dalmatinsko-bosansku, pa<br />
jih obradjuju. Po gradovih n. pr. u Sarajevu i Mostaru živu i Niemci<br />
i drugi doseljenici, došavši ponajviše iz austrijskih zemalja.<br />
Kako smo veo prije spomenuli, dolazilo je tečajem prošlih vjekova i u<br />
pravu Bosnu dosta doselaca iz Hrvatske i Dalmacije, voleći tursko gospodstvo<br />
nego li domaće plemstvo. Ove su došljake i uskoke nazivali urodjeni Bošnjaci<br />
„Hrvaćani". 0 njih piše Jukie u jednom putopisu (g. 1843.) ovako:<br />
Ostavivši grad Tešanj na Usori i prešavši planinu Krnjin, spustismo se u<br />
ravnine, doline i briegove Fočanske. Ovdje spazili Hrvaćane, ljude po imenu i<br />
izgovoru od Sokaca (katoličkih Bošnjaka) različite. Zapitah kiridžiju : „Kakvi<br />
su to Hrvaćani?" „„Bježi, nepitaj, odvrati on, to su ljudi izvraćeni, koji se<br />
neboje ni Turčina ni fratra, pod puškom po vas dan rade, i riedko će je<br />
i po noći iza pasa izvaditi; pred 15 godina malo se je koja kuća šokačka<br />
ovdje nalazila, pak evo se doseli goli Hrvaćanin, i to sve izpod Ljubuškoga<br />
i Vrgoračke krajine." A to sam i ja sam iz njihovog odiela i govora poznao:<br />
je, bija, vidija, naresto, mjesto: jest, bio, vidio, narasto; a odielo<br />
njihovo i kod ženskinja i kod mužkih sukneno je sve. Hrvaćanin usred ljeta<br />
nosi čakšire suknene bez gaća prtenih; a ženska bječve do koljena izvezene<br />
svakojakim pletivom i dugu haljinu, koju šapne bez košulje ; no mnogi su<br />
počeli već prteninom odievati se, prvo što lan ovdje dobro raste, a drugo<br />
što jim se Šokci rugaju.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 117 —<br />
IV. Fizična kultura.<br />
Opisav zemlju i narod u Bosni i Hercegovini proučit nam je<br />
sada, kako narod u tih zemljah crpi bogate darove svoje krasne<br />
zemlje, kako se njimi služi na svoju korist i za svoje potrebe, te<br />
kakovo mu je materijalno stanje. Poznato je, da Bosna rodi plodovi<br />
svake ruke, da u njoj ima preobilje životinja i da gore njezine kriju<br />
mnogo vriednih ruda. Zato nas zanima, da saznamo, jeli narod dovoljno<br />
svoju zemlju obradjuje, jeli životinje (osobito domaće) valjano njeguje,<br />
i jeli napokon umije vaditi bogate rude iz utrobe zemaljske. Govoriti<br />
ćemo po tom o poljskom gospodarstvu, o stočarstvu i o rudartsvu u<br />
Bosni, i to u poglavju pod naslovom: „Sirovine".<br />
Nu nije dosta, da se sirovi proizvodi zemaljski izcrpe i pokupe,<br />
već jih treba priredjivati i preradjivati, da budu za porabu. To pako<br />
čine obrtnici. U drugom poglavju govoriti ćemo zato ob obrtnosti i<br />
kako se je u Bosni razvila.<br />
U trećem poglavju razlagati ćemo o prometu i trgovini bosanskoj;<br />
a u četvrtom o pomagalih trgovini i o prometalih.<br />
A. Sirovine (sirovi proizvodi).<br />
1. Poljsko gospodarstvo i šumarstvo.<br />
Agrarni odnošaji. Poljsko je gospodarstvo u Bosni i Hercegovini<br />
na veoma nizkom stupnju, premda je zemlja veoma plodna.<br />
Ponajglavnijim uzrokom jesu tomu sredovječni agrarni odnošaji, po<br />
kojih većina žitelja nema svojih zemalja, već kano kmetovi obradjuju<br />
zemlje svojih gospodara (begova i aga).<br />
Sva se zemlja u Bosni i Hercegovini dieli na tri glavna diela:<br />
1. Prvi dio pripada caru gospodaru, ter on sam ima pravo<br />
na tu zemlju. Ovamo se broje sve one zemlje, koje nemaju osobnoga<br />
gospodara, nego služe za obće pašnjake ili su sasvim neobradjene.<br />
Carske su zemlje još i sve šume, i to od Omer-paše (1851).<br />
Kano vrhovnomu vladaru pripada caru još i pravo vrhu svih zemalja<br />
u Bosni, spadale one ma na kojeg gospodara. Bošnjaci to dobro<br />
znadu, pa običavaju reći: „Carska je zemlja, car mi može oduzet svu zemlju,<br />
sve imanje, pa i glavu i t. d." Kad su u Bosni puteve i ceste pravili,<br />
mnogo je livada i njiva pokvareno i uništeno na znamenitu štetu pojedinih<br />
gospodara; nu zato nije nitko nikakove nagrade ni odštete dobio, kao što<br />
po ostalih zemljah, i to samo zato, jer je sva Bosna „carska zemlja", pa<br />
on može s njom činiti, što ga volja.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 118 —<br />
2. Drugi dio zemlje spada na vakuf (tekiju, džamiju, crkvu<br />
muhamedovsku). Ta je zemlja poklonjena muhamedovoj crkvi, da se<br />
od nje grade džamije i turske škole, te da se od dohodaka njezinih<br />
uzdržavaju. Neke džamije providili su zemljami sami carevi, druge<br />
veziri, begi i ini velikaši. II obće tko džamiju sagradi, taj joj mora<br />
zemlju privezati, od koje će se uzdržavati; a džamija nosi zato ime<br />
svoga utemeljitelja (n. pr. Careva, Usref begova, Ali-pašina džamija<br />
i t. d.) Zemlja vakufska veoma je znatna, te obsiže malo ne trećinu<br />
ciele Bosne. Po toj zemlji prozvana su dapače i nekoja mjesta, n. pr.<br />
Skender-vakuf, Varcar-vakuf i t. d.<br />
Džamijska zemlja tako je sveta, da ju ni isti car nemože sasvim prodati<br />
ni oduzeti. Ako je potrebito, da se takova zemlja predade osebniku,<br />
onda ju ovaj za pristojnu cienu kupi, nu ona ostaje uvieke ovisna o džamiji,<br />
te novi gospodar mora za nju svake godine džamiji platiti, pa bilo<br />
samo i po dvie pare, samo neka se znade, da spada na džamiju. Kažu,<br />
da je u turskom zakonu strogo zabranjeno, da se grade na takovoj zemlji<br />
kršćanske crkve; zato Turci vele: „Džamija na džamiju nemože."<br />
3. Treći dio zemlje pripada napokon posebnim gospodarom, i to<br />
vlasteli i seljakom muhamedove vjere. Vlastela (begovi i age) imaju<br />
oveća imanja, koja su ili nasliedili od pradjedova ili dobili od careva<br />
u ime nagrade za svoje zasluge.<br />
Po ovom dakle sva zemlja u Bosni pripada ili caru ili džamijam,<br />
ili napokon žiteljem muhamedove vjere. Kršćani, premda mnogobrojniji<br />
od Turaka, nemaju zemlje niti je nemogu lahko steći (kako smo<br />
to već iztaknuli), već moraju rabotati kod begova i aga. Imade doduše<br />
dosta neobradjenoga zemljišta (carskoga), koje bi kršćani mogli zadobiti,<br />
ali kraj turske uprave nemogahu oni toga postići. Eadeć pako<br />
begovom i ostaloj vlasteli nebijaše kršćanskim kmetovom nimalo stalo,<br />
da osobiti trud ulože u poljsko gospodarstvo; oni bi samo toliko privriedili,<br />
da sebe prehrane i svoje gospodare namire. Kraj tih okolnosti<br />
opet sasvim je naravno, da se nije poljsko gospodarstvo u Bosni<br />
nimalo podići moglo.<br />
Plodovita i neplodovita zemlja. Od ukupne površine Bosne<br />
i Hercegovine zaprema neplodovita zemlja samo 164*9 □ milja; svu<br />
ostalu prostoriju izpunjuje plodovito tlo, naime oranice, vinogradi,<br />
vrtovi, šume, livade i pašnjaci. Najprostranije su upravo šume, koje<br />
same zauzimlju prostor od 506 □ milja (skoro polovicu obiju pokrajina).<br />
Najviše plodovite zemlje nalazimo u samoj Bosni, zatim u Staroj<br />
Srbiji (Novopazarskom sandžaku); u kršnoj Hercegovini naprotiv ima
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 119<br />
razmjerno malo plodne zemlje, jer od ukupne površine (240 □ milja)<br />
zaprema ovdje neplodno tlo skoro polovinu , naime 103"2 □ milje.<br />
Koliko u obće ima plodovitoga i neplodovitoga tla u kojoj pokrajini,<br />
i kako je gdje plodovita zemlja podieljena na oranice, šume, livade<br />
i pašnjake, to razabiremo najbolje iz ove »križaljke:<br />
Ima<br />
u<br />
Oranica,<br />
vinograda,<br />
vrtova<br />
u □ milj.<br />
Šuma<br />
u □ milj.<br />
Livada i<br />
pašnjaka<br />
u □ milj.<br />
Neplodovite<br />
zemlje<br />
u □milj.<br />
Ukupno<br />
Bosni i Turskoj<br />
Hrvatskoj<br />
202-5<br />
3945<br />
120<br />
33<br />
750<br />
Hercegovini<br />
43'2<br />
48<br />
45-6<br />
103-2<br />
240<br />
Staroj Srbiji<br />
(Novi pazar)<br />
276<br />
635<br />
20-2<br />
28-7<br />
140<br />
Ukupno<br />
273-3<br />
50G<br />
185-8<br />
164-9<br />
1130<br />
Ratarski proizvodi. Premda se u Bosni ni iz daleka neobradjuje<br />
sva zemlja, koja je za oranice, i premda bi uz umniji rad i<br />
obradjeno zemljište 3—5 puta više ploda nosila, nego li u istinu nosi;<br />
to ipak Bosna rodi toliko ratarskimi plodovi, da ima mjestimice suviška,<br />
koj se izvozi. Hercegovina naprotiv rodi slabo, te mora žito<br />
uvažati.<br />
Žito uspieva ponajbolje u Turskoj Hrvatskoj, u Posavini i u<br />
Staroj Srbiji. Plodne su još ove visoke ravnice: Skoplje, Lievanjsko<br />
polje, Nevesinjsko polje, Ljubinjsko polje i Popovo polje. U Bosni<br />
siju sve vrsti žita: najviše kukuruza. Pšenice i raži ima samo u<br />
Posavini, dočim kukuruz, ječam, zob i proso svigdje uspieva. Suvišak<br />
žita iz Posavine izvozi se u Sisak, a žito iz Stare Srbije kupuju<br />
Hercegovci, kojim nerodi zemlja toli obilno. Godišnji prihod od žita<br />
u Bosni i Hercegovini jest ovaj: kukuruze rodi 800.000 metr. centi,<br />
pšenice 330.000 metr. centi, ječma 310.000 metr. centi, zobi 230.000<br />
metr. centi, prosa 150.000 metr. centi, raži 80.000 metr. centi.<br />
Riža mogla bi uspievati na više močvarnih mjesta po Hercegovini<br />
; ali se goji samo u dolini rieke Trebižata, i to napose oko Ljubuškoga.<br />
Hercegovačka riža zaostaje medjutim znatno za talijanskom.<br />
Koru na sade po Bosni razmjerno veoma malo, jerganevole; godi-
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 120 —<br />
mice izvode ga samo 30.000 metr. centi. Pasulja rodi na godinu<br />
20.000 metr. centi. 1 )<br />
Od tržnoga bilja najznamenitiji je duhan, kojega se godimice<br />
izvozi do 7000 metr. centi. U samoj Bosni najbolji se duhan sadi<br />
oko Srebrenice, u Staroj Srbiji oko Novog pazara; u Hercegovini<br />
svigdje je duhan dobar, nu najbolji je Trebinjski, koji se izvodi u<br />
okolišu manastira Duži (vidi stranu 64).<br />
Voće. Voćem rodi Bosna sa Hercegovinom obilno. Tuj ima<br />
šljiva, krušaka, jabuka, tunja i trešanja; a u Hercegovini još i smokava<br />
i inoga južnoga voća.<br />
Najznatnije voće jesu šljive, kojih ima više vrsti, a od svih su<br />
najbolje savke ili požegače. Prostrani šljivici po Bosni rode obilnim<br />
plodom, te žitelji peku od njih šljivovicu (rakiju) ili jih suše u pećih,<br />
pa jih prodavaju. Prihod od sušenih šljiva broji 800.000 for. na<br />
godinu; a u svoj Bosni rodi šljiva do 300.000 metr. centi.<br />
Vinogradi. Vinograda ima u samoj Bosni malo: nešto u kotaru<br />
Banjalučkom i Tuzlanskom, više u dolini rieke Rame. U Staroj Srbiji<br />
rodi vino u okolišu Novopazarskom. U Hercegovini uspieva vino svigdje,<br />
a osobito u dolini Neretve kod Konjica i Mostara. Vino je crveno,<br />
ali se nemože takmiti s dalmatinskim, jer neznaju njim baratati. Vina<br />
rodi u Bosni i Hercegovini godimice 6—7000 %.<br />
Livade. Livada ima u Bosni i Hercegovini razmjerno malo.<br />
Godišnji prihod siena i otave broji ukupno do 5,900.000 metr. centi.<br />
1) Po službenih pođatcih (Salname) od g. 1870. bila je iste godine ljetina<br />
u Bosni i Hercegovini ova: pšenice je rodilo 343.456 metr. centi (od<br />
toga najviše u Zvorničkom okružju, preko '/3)5 kukuruza 680.680<br />
m. c. (najviše u Bihaćkom okružju, preko */-); ječma 602.400 m. c.<br />
(najviše u Travanjskom okružju, preko '/ 5 ); raži 77.671 m. c. (najviše<br />
u Travanjskom okružju, preko '/ 3 ); hajdine 25.515 m. c. (najviše<br />
u Travanjskom okružju, preko '4); sirka 30.817 m. c. (malo<br />
ne izključivo u Hercegovini, po ostalih okružjih veoma slabo); prosa<br />
95.058 m. c. (najviše u Banjalučkom okružju, % ukupne ljetine);<br />
zobi 198.359 m. c. (najviše u Bihaćkom okružju, preko '/3)5 lana<br />
3046 m. c. (najviše u Zvorničkom okružju, preko 'A); konoplje<br />
2966 m. c. (najviše u Travanjskom okružju, skoro<br />
l / 3 ); kor una<br />
24.819 m. c. (skoro polovina od toga u Hercegovini); pasulja 23.630<br />
m. c. (najviše u Bihaćkom okružju); riže 3150 m. c. (izključivo u<br />
Hercegovini).<br />
Najbolje rodi: u Zvorničkom okružju pšenica i lan ; u Banjalučkom<br />
proso, šljive i lan; u Bihaćkom kukuruz, zob i pasulj; u Travanjskom<br />
ječam, raž, hajdina, konoplja i korun; u Sarajevskom pšenica; u Novopazarskom<br />
zob; u Hercegovini sirak, korun i riža.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 121 —<br />
v<br />
Sume. Najbogatija je Bosna šumami, u kojih raste sve drveće,<br />
koje može pod ovim podnebjem uspievati. Veći dio bosanskih planina<br />
zarasao je neizmjernimi šumami, u kojih nije još nitko nijednoga drveta<br />
posjeko. Tako n. pr. ima u planinah Mazulji, u Zarudju i u Vranu<br />
pravih prašuma, gdje no stara stabla gniju i trunu, te tvore zemlju<br />
crnicu. U planini Trogiru opet nalaze prekrasnih bukava, visokih<br />
38—40 °"f i veoma debelih. Ponajglavnije šume sastoje od hrastova<br />
(osobito tvrdih), bukava, jela, smreka i t. d. U tih šumah ima silesija<br />
divljači i grabežljivih zvieri, kanoti: srna, jelena, medjeda, vukova,<br />
lisica, risova, divljih mačaka, jazavaca, kuna i t. d.<br />
Sve do god. 1851. smatraše bosansko plemstvo ove prostrane<br />
šume svojom imovinom. Nu svladavši Omer-paša bosanski ustanak,<br />
oduže Bošnjakom šume i učini je imovinom državnom, te sada ima<br />
u Bosni veoma malo šuma, koje bi pripadale posebnikom. Pojedine<br />
obćine i žitelji bosanski smiju doduše uzimati iz carskih šuma drva<br />
za svoju porabu, ali trgovati drvi nesmije nitko, ako zato nedobije<br />
dozvolu i neplati najamnine.<br />
Premda je poljsko gospodarstvo u Bosni na veoma nizkom<br />
stupnju, ipak podaje ono liep godišnji prihod. Godišnji prihod od<br />
bosanskoga gospodarstva lahko se može proračunati. Poznato je naime,<br />
da svi Bošnjaci plaćaju vladi kano porez tako zvanu „desetinu",<br />
t. j. deseti dio od svega, što „niče i raste". Po službenih podatcih<br />
iznosi desetina u Bosni 1*8 do 2 milijuna forinti; sav dakle prihod<br />
poljskoga gospodarstva (izuzev šumarstvo) u Bosni i Hercegovini<br />
vriedi 18—20 milijuna forinti.<br />
2. Stočarstvo.<br />
Kraj poljskoga gospodarstva moglo bi u Bosni i stočarstvo<br />
veoma dobro uspievati. Narod medjutim slabo mari za to, da mu<br />
stoka bude što bolja, a ni vlada nije se nikada pobrinula, da podigne<br />
tu granu narodne privrede, premda je Bosna za to upravo kanoti<br />
stvorena, jer ima mnogo pašnjaka i šuma.<br />
Goveda. Goveda u Bosni u obće su malena i slaba, a osobito<br />
krave, koje daju malo mlieka. Bošnjaci mare za svoja goveda veoma<br />
malo, puštaju jih i po zimi pod vedrim nebom i hrane jih kukavno.<br />
Najbolja su goveda u okolišu Mostarskom, gdje su nešta veća i jaca,<br />
zatim u Turskoj Hrvatskoj i u predielu medju Srebrenicom, Sara-<br />
J evom, Goraždom i Višegradom. Godine 1865 brojilo se je u Bosni
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
122<br />
385.000 komada goveda (u samoj Bosni 260.000, u Hercegovini<br />
50.000, a u Staroj Srbiji 75.000 komada), godine pako 1875. oko<br />
520.000 komada.<br />
Ovce i koze. Ovce uspievaju na nekih mjestih veoma dobro,<br />
osobito u gorskih predielih Hercegovine i Stare Srbije. U samoj Bosni<br />
goje se ovce ponajviše u Turskoj Hrvatskoj i Posavini. Vuna ovčja<br />
prilično je dobra, premda bi mogla biti znatno bolja, a ovčje i janjeće<br />
meso najmilija je hrana Bošnjakom. Koze se goje osobito po Hercegovini<br />
te je tuj kozje meso, mlieko i sir ponajglavnijom hranom ubogih<br />
žitelja. Godine 1865. bilo je u svoj Bosni do 1,580.000 ovaca i<br />
850.000 koza; a god. 1875. do 2,223.000 ovaca i 1,090.000 koza.<br />
Svinje. Buduć da Muhamedovci nejedu, a po tom ni nehrane<br />
svinja, to jih goje samo kršćani. Nekoč se je u Bosni mnogo svinja<br />
hranilo, osobito u predielih, gdje ima hrastovih šuma; nu u novije<br />
vrieme hrane jih manje, jer plaćaju od njih namet (od svakoga<br />
odojka 2 piastra = 20 novčića; od svake svinje kad se kolje, po<br />
4 piastra = 40 novč.) Najviše se goje svinje u Turskoj Hrvatskoj,<br />
u okolici Jajačkoj i Skopaljskoj, zatim u Posavini (oko Srebrenika),<br />
odakle jih izvažaju ćak u Bavarsku. Godine 1865. brojilo se je u<br />
Bosni 335.000 svinja, a g. 1875. samo 162.000 kom.<br />
Konji. Bosanski konji bijahu do nedavna na dobru glasu. Za<br />
posljednjih ratova medjutim pogibe sila tih koristnih životinja, uza<br />
to jih mnogo postrada kraj slabe hrane i zle njege. Vlada se je<br />
malo brinula, da u Bosni podigne konjarstvo; samo privatni ljudi<br />
nastojali su, da oplemene svoje konje.<br />
Bosanski je konj malen, srednja mu je visina po 13 šaka, ljeti<br />
je bolje ugojen nego li po zimi, kad mu je hrana loša. Bosanski je<br />
konj uza to miran, uztrpljiv, te zadovoljan i slabijom hranom; a<br />
osobito je spretan za putovanje po gorskih predielih. On se uzpinje<br />
veoma lasno i na najstrmija mjesta, prelazi sjegurno preko pećina i<br />
ruševina, pače preskakuje i porušeno stabalje, na nesigurnih mjestih<br />
veoma je oprezan, te si traži najprije pređnjimi nogami mjesto, kuda<br />
će proći. I po močvarah ide polagano, traži čvrsto tlo, pa nenadje<br />
li ga, to neide dalje. Kad se je cieli dan namučio, dosta mu je samo<br />
po koj sat odmora i nešto paše, da se opet oporavi i na novo podje<br />
pod trh. Obični bosanski konji slični su našim hrvatskim konjem po<br />
gornjoj krajini; plemenitijih pasmina, osobito arapske ima malo, te<br />
te su veoma skupi. Konja bijaše u Bosni godine 1865. oko 195.000,<br />
a godine 1875. samo 106.000.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
123 —<br />
Mazgai magaraca ima u samoj Bosni razmjerno malo, nu tim<br />
više rabe jih u kršnoj Hercegovini, gdje su prilično dobre pasmine. Ima<br />
jih u svoj Bosni 6000 (5000 u Hercegovini, a 1000 u samoj Bosni).<br />
Proizvodi stočarstva izvoze se većim dielom iz zemlje kao sirovine.<br />
Tako se n. pr. izvozi ovčja vuna, zatim kože od goveda, ovaca<br />
i koza, i to većinom u Trst. Sira, maslaca i mlieka izvodi se razmjerno<br />
malo, pa se to potroši u samoj zemlji.')<br />
Peradi ima u Bosni obilno, i to ponajviše tukaca (purana),<br />
kokoši i pataka, a riedje gusaka. Perad je ponajglavnijom hranom<br />
imućnijih žitelja, te ju ili peku ili vare (pilav).<br />
Pčelarstvo. Pčelarstvom bavi se narod u mnogih krajevih,<br />
ter izvodi prilično dosta meda i voska, koj se iz zemlje izvozi. Ulišta<br />
bilo je u Bosni god. 1870. svega 89.832; od toga najviše u okružju<br />
Zvorničkom (30.841 komad).<br />
Divljač. Divljači ima u bosanskih i hercegovačkih planinah<br />
veoma mnogo, i to jelena, srna, veprova, zatim medjeda, vukova,<br />
lisica i t. d. Svatko lovi slobodno, koliko ga je volja. Koliko ima u<br />
Bosni divljači, svjedoče najbolje službeni podatci, po kojih se je u<br />
jednoj samo godini izvezlo iz Bosne: 150 medvedjih, 1500 vučjih^<br />
8000 lisičjih, 4000 lasinih, jazavčevih, risovih i tvorovih, 10.000<br />
zečjih koža , napokon 1600 finijih i 1000 prostijih koža od kune<br />
bjelice i 4000 koža od divlje mačke.<br />
Ribarstvo. U svih potocih i riekah nalazi se mnogo riba, a<br />
na nekih mjestih i dobrih raka. Od riba su najpoznatije pastrve<br />
(u gorskih potocih), zatim šilji, krapovi, bjelice, štuke, somovi i t. d.<br />
U močvarnih predielih Hercegovine i uz dalmatinsku medju bave se<br />
žitelji takodjer lovom pijavica.<br />
3. Rudarstvo.<br />
U poglavju o rudstvu (na strani 34.) razložili smo potanko,<br />
koliko li rudno blago krije bosanska zemlja u sebi. Nu neznanje<br />
1) Vrieđno je, da po službenih podatcih (Salname) od godine 1870. nabrojimo,<br />
koliko je one godine bilo stoke u svoj Bosni i Hercegovini:<br />
goveda bilo je 488.938 (i to 169.217 volova, 164.479 krava, ostalo<br />
bikovi, bivoli i telad) i to najviše u sjevernoj Bosni, a obito u Zvorničkom<br />
okružju; konja bilo je 104.491; ovaca 1,314.954 (najviše u<br />
okružju Travanjskom); koza 568.752 (najviše u Hercegovini); magaraca<br />
851 (667 u samoj Hercegovini); mazga 404 (168 u Hercegovini);<br />
napokon svinja 196.763, i to ponajviše u okružju Zvorničkom<br />
(90.411 komada) i Banjalučkom (78.473 komada).
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 124 —<br />
žitelja čini, da se od svih dragocjenih ruda vadi samo željezo i to<br />
vrlo primitivnim načinom.<br />
Željeznih majdana ima u Bosni 36, talionica 127, i to ponajviše<br />
u okolišu Fojnice, Kreševa, Busovače, Borovice, Vareša, Oćevije,<br />
Volara i Staroga majdana. Ovdje se izvodi godimice 40—50.000<br />
metr. centi, dobra željeza, koje vriedi po prilici 800.000 for. (18 do<br />
20 for. za jedan metr. cent), ter se ne samo upotriebljuje u zemlji,<br />
nego se izvozi u Rumeliju i Srbiju.<br />
U majdanih i talionicah radi do 700 radnika. Veći dio talionica<br />
ima samo po jednu, a najviše dvie peći, koje se lože ugljenom<br />
od drva.<br />
Kod dolnje Soli (Tuzle) ima vlada varionice soli, koje izvode<br />
na godinu oko 3—3500 metr. centi soli u vriednosti od 30.000 for.<br />
B. Obrtnost.<br />
Obrtnost je u Bosni na veoma nizkom stupnju, te je tako primitivna,<br />
kako je bila pred više stoljeća. Ipak je, kako Jukić veli,<br />
dosta znamenita obzirom na susjedne turske pokrajine.<br />
Tvornica i velikih industrijskih poduzeća nema dakako u Bosni<br />
nimalo; ali zato ima manjih obrtnika prilično dosta. Ponajgiavniji<br />
obrtnici jesu: kovači, mjedari (kotlari) i srebrnari; zatim strojbari<br />
(kožari), sedlari, remenari, krznari, čizmari i papučari; napokon sagotvorci<br />
i krojači. Sve znatnije obrtnine bosanske mogu se po tom<br />
podieliti na tri grane: na kovinske obrtnine, na obrtnine od koža i<br />
obrtnine od tkanina.<br />
1. Kovinske obrtnine.<br />
Pošto se dosta željeza izvodi, to se narod oko Fojnice, Kreševa,<br />
Busovače, Vareša, Volara, Starog majdana i po drugih mjestih, gdje<br />
se željezo kopa, bavi priredjivanjem i preradjivanjem sirovog željeza.<br />
Tako se tvore podkove, čavli, lanci, poljsko i kućno orudje. Bravara<br />
neima; njihov zanat obavijaju kovači.<br />
U Bosni se pravi i mnogo oružja: pušaka, sabalja, handžara i<br />
noževa. Puške se prave u okružju Bihaćkom i u Skoplju, sablje u<br />
Mostaru, a najbolji noževi i handžari u Foči, te se šalju na sve<br />
strane.<br />
Mjedari ili kotlari jesu izključivo Muhamedovci. Oni prave kotlove,<br />
tepsije, vrčeve, kuhinjsko posudje; ali izvode samo toliko, koliko<br />
u zemlji treba.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 125<br />
Srebrenarska i zlatarska obrtnost na nizkom je stupnju. Radnje<br />
od srebra i zlata veoma su primitivne i nespretne, te nepokazuju<br />
nimalo ukusa. Ponajglavnije obrtnine te struke jesu narukvice i<br />
prstenje.<br />
2. Kožarske obrtnine.<br />
Bosna obiluje domaćom stokom, a i nebrojenom divljači; pa<br />
zato je priredjivanje i priugotavljanje koža i krzna najviše razgranjeni<br />
obrt u svoj Bosni. Kožari, sedlari i remenari jesu izključivo<br />
muhamedovci, a krznari kršćani.<br />
Strojbari ili kožari priredjuju ponajpače sirove kože od goveda,<br />
ovaca i koza, bojadišu jih crveno, zeleno ili žuto, pa jih onda prodavaju<br />
sedlarom i čizmarom. U okolišu Mostarskom priugotavlja se<br />
safian-koža. Remenari i sedlari prave obična bosanska sedla, uzde,<br />
torbe i divane, pošto nema tapetara.<br />
Čizmara i papučara ima po Bosni veoma mnogo. U Bosni nalaziš<br />
prilično mnogo dućana, gdje ima crvenili i žutih papuča za žene i<br />
djevojke, zatim običnih nespretnih čizama za mužkarce. Finijih cipela<br />
po evropskom kroju nemogu ti čizmari praviti.<br />
Krznari imaju dosta posla, jer svaki imućniji Bošnjak nosi haljine<br />
sa krznom. Bosanski krznari medjutim umiju priredjivati samo lisičje,<br />
medvedje i vučje krzno; ostalo šalju ili u Lipsko ili u Trst, da se<br />
tamo priugotovi. Priredjena krzna izvoze iz Bosne u Rumeliju.<br />
3. Tkanine i druge srodne obrtnine.<br />
Priredjivanje platna spada u Bosni kao i u Hrvatskoj na kućnu<br />
industriju. U obće je kućna industrija i u Bosni liepo razvita, te<br />
rubenina seljanka pokazuje, da u njih ima dobra ukusa i liepih motiva<br />
, kad kite svoje odielo. Uz platno spada na kućnu industriju i<br />
priredjivanje prostoga sukna, kojega se medjutim tako malo izvodi,<br />
da se mora uvažati iz Hrvatske i Rumelije. Od ovoga sukna (koje<br />
je kao i kod nas suro ili bielo) prave domaći krojači narodno odielo,<br />
ali tako malo, da se te robe mora za 600.000 forinti iz Rumelije<br />
dovažati. Ovi su krojači većinom kršćani. Finije odielo po evropskom<br />
kroju rade krojači, doseljeni iz Austrije.<br />
Znamenite su obrtnine u Bosni sagovi (ćilimi) i pokrivala (ćebeta).<br />
Ovim se obrtom bavi veoma mnogo ljudi. Najviše se sagova i pokrivala<br />
pravi u Sarajevu, Visokom, Zenici, Prozoru i Foči. Po službenom<br />
izvješću turskom cvate ta obrtna grana još i u Novopazarskom okružju
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 126 —<br />
(Staroj Srbiji), zatim u Rogatici, Nikšiću, Bileku i t. d. Sagovi od<br />
ovčje vune nisu baš osobito liepi niti trajni, te zaostaju daleko za<br />
rumelijskimi.<br />
Ostalih obrtnika, kanoti stolara, tesara, kolara i zidara, nema<br />
u Bosni, izuzev Sarajevo, nimalo. Bošnjaci imaju doduše svoje „dundjere",<br />
koji su ujedno zidari, graditelji, tesari i lončari, ter jim grade<br />
kukavne kućarice; ali ti ljudi obično neumiju nijednoga zanata, pa<br />
nemaju ni zgodnoga orudja.<br />
G. Trgovina.<br />
Kako je Bosna bogata svimi prirodninami, mogla bi joj trgovina<br />
biti daleko znatnija, nego li je u istinu. Ona trguje ponajviše<br />
sa susjednimi zemljami hrvatskimi (palmacijom, Hrvatskom i Slavonijom),<br />
a preko njih sa Trstom i Austrijom (Beč). Trgovina sa<br />
turskimi zemljami preko Novoga pazara diže se ponešto tek u novije<br />
vrieme, odkad je dogradjena željeznica iz Soluna li Mitrovicu, nu i<br />
ovdje je trgovina većim dielom provozna.<br />
Najotmeniji i najbogatiji trgovci jesu pravoslavni, za njimi muhamedovci,<br />
onda tek Židovi i katolici. Nu kulturno stanje većine<br />
trgovaca veoma je kukavno; malo koji umije čitati i pisati, a riedko<br />
koji vodi knjige poput evropskih trgovaca. Uza to vole bosanski<br />
trgovci, da prodadu malo uz veliku dobit, nego li mnogo uz manji<br />
dobitak. S toga ni neulažu tolik novac u svoju trgovinu, već daju<br />
radje gotove novce na zajam, što jim mnogo više nosi.<br />
Po službenih podatcih bijaše god. 1876. u Bosni i Hercegovini<br />
svega 13.571 dućan, i to 2495 u Sarajevskom okružju (sandžaku),<br />
1707 u Zvorničkom, 1985 u Banjalučkom, 2288 u Travanjskom, 1345<br />
u Bihaćkom, 1765 u Novopazarskom, napokon 1886 u Hercegovini.<br />
Po ovom sudeć ima u Bosni i Hercegovini najmanje isto toliko žitelja,<br />
koji se bave trgovinom.<br />
1. Najglavnija tržišta i pregled bosanske trgovine.<br />
Središte bosanske trgovine jest grad Šaraj evo, koje je svojim<br />
centralnim položajem i na razkršću najglavnijih cesta upravo najzgodnije<br />
za trgovinu, te u istinu posreduje malo ne polovinu ciele<br />
trgovine bosanske. Uz Sarajevo znamenita su još i tržišta drugoga<br />
reda, i to Bihać, Banjaluka, Brčko, Lievno, Travnik, Mostar,<br />
Trebinje i Novi pazar, gdje no trgovci stoje u izravnom
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 127 —<br />
savezu sa vanjskimi tvrdkami. Trgovačkih mjesta broji Bosna sa Hercegovinom<br />
u obće 45, te su ova većinom ili uz medju ili blizu nje-<br />
Trgovina bosanska kreće se trojakim pravcem: na sjever prema<br />
Posavlju i Podunavlju, na zapad prema Dalmaciji i jadranskom moru,<br />
i na iztok prema Solunu, dotično prema grčkom moru.<br />
U sjevernom trgovačkom predielu ima tri puta, kojimi se trgovina<br />
kreće. Jedan put vodi iz Broda na Savi dolinom rieke Bosne<br />
u sredinu zemlje, poimence u Travnik i Sarajevo; drugi put ide<br />
od Brčkoga Zvorničkim okružjem prema dolnjoj Tuzli i Zvorniku;<br />
treći napokon put spaja Gradišku na Savi sa Banjalukom i njezinim<br />
okružjem. Sa posavskih tržišta (Brčkoga, Broda i Gradiške) obći<br />
Bosna preko Zemuna po Dunavu sa Ugarskom i Austrijom, i preko<br />
Siska sa Hrvatskom i Trstom.<br />
Po zapadnom predielu trgovačkom vode dva glavna i dva pokrajna<br />
puta, koji spajaju Bosnu i Hercegovinu s morem. Od glavnih<br />
puteva vodi jedan iz Spljeta preko Sinja u Lievno, a drugi dolinom<br />
Neretve iz Metkovića preko Gabele u Mostar. Pokrajni putevi jesu:<br />
jedan iz Senja hrvatskom krajinom preko Zavalja u Bihać, a drugi<br />
iz Dubrovnika u Trebinje i na Gacko polje. Od tih je puteva najznatniji<br />
onaj iz Metkovića u Mostar (Konjic i Sarajevo), jer posreduje<br />
malo ne 2 / 5 svekolike uvozne trgovine Tršćanske.<br />
Iztočni prediel trgovački ima samo jedan put i to onaj od<br />
Mitro vice, gdjeno počima željeznica solunska, pa preko Novog pazara<br />
u Sarajevo. Nu taj je put važan samo za provoznu trgovinu, koja<br />
nije baš osobito znamenita.<br />
Buduć da Novi pazar leži na medji Srbije, Bosne, Rumelije i Arbanaske,<br />
to je već svojim geografskim položajem opredieljen, da bude važnom<br />
točkom za promet i trgovinu na balkanskom poluotoku. Sada doduše nije<br />
to mjesto osobito znamenito u trgovačkom obziru, im u prijašnje vrieme<br />
bijaše tako važno, da su Dubrovčani utemeljili ovdje naselbinu. Nadati se<br />
je medjutim, da će doskora, čim se ovaj kraj primiri i valjane ceste i željeznice<br />
sagrade, Novi pazar na novo procvasti, te postati glasovito prornetište<br />
za sredinu poluotoka balkanskoga.<br />
Koliko li se robe iz Bosne izvozi, a i u Bosnu uvozi, o tom<br />
nemamo novijih podataka. Stariji podatci od god. 1864. i 1865. već<br />
su zastarjeli, pa se i medjusobno nesudaraju; nu ipak podajemo pregled<br />
bosanske trgovine od godine 1864., da bi si približno stvorili<br />
sliku o njoj.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 128 —<br />
Izvozna trgfo-vi-aa,.<br />
Roba, koju su izvezli<br />
Mj esto, kamo su ju<br />
izvezli<br />
Ratarskih proizvoda (corealija).<br />
Ponajpače u Trst po Savi i<br />
preko Siska, zatim nešto<br />
u Dalmaciju<br />
Suhih šljiva.<br />
Preko Pešte u Hamburg i<br />
Ameriku<br />
Volova, krava i teladi<br />
U Hrvatsku i Dalmaciju, osobito<br />
u primorske gradove<br />
Ovaca i koza<br />
Konja, magaraca, mula<br />
Svinja<br />
„ Dalmaciju<br />
u u<br />
„ Hrvatsku, Slavoniju i Ugarsku<br />
Koža govedjih, ovčjih i kozjih ..<br />
Ovčje vune<br />
Voska i meda<br />
Sirovih vunenina i pokrivala od<br />
kozje kostricti<br />
Sirova željeza i proste željezne<br />
„ Trst i Dalmaciju<br />
!) ))<br />
„ Rumeliju i Dalmaciju<br />
„ Rumeliju i Srbiju<br />
robe<br />
Noževa za kućnu porabu<br />
Duga, (za bačve)<br />
Drva za građju i ogriev<br />
Hrvatsku<br />
Siska (gubača), oraha i koštanja<br />
Krzna<br />
Kosti, crieva i raznih ođpadaka<br />
Kožnate robe<br />
Prnja<br />
„ Rumeliju<br />
„ Trst<br />
,, Rumeliju i Hrvatsku ....<br />
» Trst<br />
Ukupno
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
129<br />
XJ-voss-aa, trg-©-viaast.<br />
Roba, koju su uvezli<br />
Sladora<br />
Kave<br />
Riže<br />
Ratarskih proizvoda<br />
Pamučnina, i to pamučne pređje,<br />
platna i bojadisane kattun-robe<br />
Bojadisanih vunenih lataka za turbane<br />
i male rubee<br />
Sukna<br />
Fesova i crven-kapa<br />
Svilene robe<br />
Srebrenih i zlatnih porta, gajtana<br />
Sagova i slične robe<br />
Damastovanih lataka od vune i<br />
pamuka za divane i t. d<br />
Svilenih kanjura za posamentirradnje<br />
Bakra, biele lime, kositra, olova<br />
* i to sirova i nešto robe, zatim<br />
željeza<br />
Ulja i masti<br />
Octa, rakije, pive, likera i vina<br />
Duhana<br />
Stearin-svieea i finijeg sapuna. .<br />
Užarske robe<br />
Oružja: handžara i pušaka<br />
Krzna<br />
Narodnoga odiela i vunenih čarapa<br />
Quineaillerie-robe<br />
Robe od stakla, kamenine, drva<br />
i kože<br />
Soli<br />
Finijega brašna<br />
Papira, knjiga i slika<br />
Ladja i kola<br />
Kemikalija, ijekova i žigica ....<br />
Mjesto, odakle su ju<br />
dovezli<br />
Iz Trsta<br />
„ Beea<br />
/"preko Metkovića\<br />
" V u Hercegovinu )<br />
i Beča<br />
i Beea<br />
„ Rumelije i Beea .<br />
„ Beea i Trsta . ...<br />
„ Rumelije i Trsta.<br />
„ BeČa i Trsta<br />
„ Dalmacije i Trsta<br />
„ Trsta, Hrvatske, Ugarske<br />
i Srbije . .<br />
„ Rumelije<br />
„ Trsta i Beča<br />
„ Hrvatske i Ugarske<br />
„ Arbanaske<br />
„ Lipskoga preko Beča....<br />
„ Rumelije, nešto iz Hrvatske<br />
„ Rumelije, Beča i Trsta . .<br />
„ Beča i Trsta<br />
„ Austrije i Rumunjske....<br />
„ Trsta i Rieke<br />
„ Hrvatske i Slavonije<br />
„ Beča<br />
Ukupno.<br />
Roba je bila<br />
vriedna<br />
austr. forinti<br />
360.000<br />
345.000<br />
325.000<br />
180.000<br />
1,180.000<br />
125.000<br />
850.000<br />
190.000<br />
85.000<br />
80.000<br />
70.000<br />
145.000<br />
120.000<br />
240.000<br />
235.000<br />
480.000<br />
1,100.000<br />
58.000<br />
28.000<br />
120.000<br />
195.000<br />
620.000<br />
80.000<br />
85.000<br />
390.000<br />
25.000<br />
28.000<br />
22.000<br />
35 000<br />
7,796.000<br />
V. Kl a ie , Bosna.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
—- 130 —<br />
Iz obiju skrižaljka razabiremo jasno, da je izvozna trgovina<br />
mnogo znatnija od uvozne, jer izvezena roba vriedi skoro dva milijuna<br />
forinti više od robe, koja se je uvezla. 1 )<br />
2. Izvozna trgovina.<br />
Ponajglavnija roba izvozne trgovine jesu poljski proizvodi (cerealija)<br />
i stoka. Žito se izvozi iz Pounja i Posavine po Savi u Sisak,<br />
a odavle željeznicom u Trst. Nešto žita ide i u kršnu Hercegovinu,<br />
zatim oko 20.000 metr. centi preko Lievna u žitom siromašnu Dalmaciju.<br />
Trgovine u veliko nema, već svaki trgovac nosi sam svoju<br />
robu na trg, gdje ju kupuju strani trgovci. Suve šljive, kojih se u<br />
Bosni toliko izvodi, izvoze se preko Brčkoga na Savi, te se šalju<br />
Dunavom u Peštu, Hamburg i ća u Ameriku. Metrijski cent suvih<br />
šljiva stoji u Bosni 14—20 for.<br />
Stoka, i to volovi, krave, telad, koze i ovce, zatim konji, mazge<br />
i magarci izvoze se najviše u Dalmaciju. U Dubrovniku i Spljetu<br />
ima poduzetnika, koji mnogo govedjega i škuljevoga mesa kupuju<br />
za austrijsku ratnu mornaricu. Svinje se izvoze u Hrvatsku, Slavoniju<br />
i Ugarsku. Vol stoji u Bosni 25—30 for., krava 10—35 for.,<br />
tele 3—5 for., koza ili ovca 3—4 for., svinja 10—20 for., konj<br />
30—80 for.<br />
Sirova koža govedja, ovčja i kozja, ovčja vuna i odpadci životinjski<br />
izvoze se osobito u Trst, i to koje preko Siska, koje preko<br />
Metkovića u Dalmaciji. Govedja koža stoji 6—8 for., ovčja i kozja koža<br />
80—95 novč., metrijski cent vune 60—100 for.<br />
Duga i drugoga drvlja izvaža se razmjerno malo, uzev u obzir<br />
obilje šuma bosanskih.<br />
1) Ovaj pregled o bosanskoj trgovini god. 1864. uzet je iz Thoemmelovog<br />
djela o Bosni. Po službenih izkazih tal. konzula Duranda od g. 1865.<br />
vriedila je izvezena roba iz Bosne i Hercegovine samo 5,917.500 for.,<br />
a uvezena 7.310.600 for., dakle skoro za dva milijuna više. Nu austrijski<br />
konzul Dragančić iz Banjaluke tvrdi, da se je izvezlo god. 1870. iz<br />
sjeverne Bosne u Austriju robe za 3'/. milijuna forinti, a dovezlo iz<br />
Austrije robe samo za 1 mil. forinti. Po ovom sudeć čini se, da su<br />
podatci Thoemmelovi vjerojatniji, tim više, što se s njim slaže u obće<br />
i Jakša - Dembicki, austrijski konsularni agent u Lievnu, u svojoj<br />
crtici: „Der westliche Theil von Bosnien". Vidi: „Mittheilungen der<br />
kais. u. kon. geographischen G-esellschaft in Wien", XIII. B. 1870,<br />
str. 162 i 265.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 131 —<br />
3. Uvozna trgovina.<br />
Kolonijalna roba, pamučnine, ulje i mast, spirituosa, svieće, sapun<br />
i finije brašno dovaža se najviše iz Trsta, i to ili kopnom preko<br />
Siska, ili morem pa onda Dalmacijom; vunenine, svilna i posamentirroba,<br />
zatim kovnine i druga roba austrijske industrije dovaža se opet<br />
iz Beča preko Pešte i Zemuna do Brckoga, Broda i Gradiške, a<br />
odavle se uvozi u nutarnju zemlju.<br />
Slador, što se uvaža, većim je dielom kolonijalna roba i to srednje<br />
ruke; francezkoga se sladora uvaža malo C/s ukupne robe), a austrijskoga<br />
ništa. Kava je u Bosni veoma važna hrana. Po gradovih prodaje sama<br />
vlada prženu kavu pojedinim trgovcem. Riža se dovaža samo iz Italije, te<br />
je važnom hranom imućnijih žitelja. Sladora, kave i riže uvaža se u Bosnu<br />
razmjerno malo, i to s toga, što veći dio žitelja (preko 4 4) radi siromaštva<br />
ove robe niti nekupuje.<br />
Pamučnine, t. j. pamučna predja i platno jesu izključivo englezke<br />
tvorine, te se dobivaju iz Trsta. Kattun-roba i damastovani latci od vune<br />
jesu većim dielom englezke, zatim Švajcarske, saske i austrijske tvorine, te<br />
se dopremaju iz Beča. Sukno i fesovi opet jesu češki fabrikati iz moravskih<br />
tvornica, isto tako i svileni latci. Turci najvole kod sukna i svile crvenu,<br />
zelenu, žutu, ažurnu i modričastu boju, a kršćani tamnomodru, suru i crnu<br />
boju. Posamentir-roba, i to porte, gajtani i puceta jesu bečke i Češke tvorine.<br />
Sagovi (ćilimi) iz Rumelije jesu prosti, ali svježe boje i trajni. Bečki<br />
sagovi naprotiv liepi su na oko, ali se brzo deru, pa zato jih Bošnjasi nevole.<br />
Jedan sag rumelijski stoji 7—120 for.<br />
Od kovnina najviše se traži olovo, koje se rabi za kuhinjsko posudje;<br />
zatim biela lima i roba od željeza, i to razno orudje i ključanice.<br />
Mnogo se uvaža i ulja, i to poimence iz Dalmacije i Trsta. Buduć<br />
da hrišćani (pravoslavni) poste na godinu 180 dana, a katolici (kršćani)<br />
105 dana, pa se za posta hrane samo povrteljem, koje je uljem začinjeno :<br />
to se u Bosni troši silesija ulja. Od spirituosa doprema se iz Srbije rakija,<br />
zatim iz Hrvatske i Trsta ocat, pivo, rum i vino. U novije se vrieme uvaža<br />
i pivo, svake godine 2800—3400 Xji.<br />
Quincaillerie-robe, zatim robe od stakla, kamenine, drva i kože uvozi<br />
se razmjerno malo (samo za 165.000 for.), a to pokazuje jasno, kako slabo<br />
mare Bošnjaci za udoban i razkošan život. Isto tako vidimo po tom, što u<br />
Bosni i Hercegovini troše za papir, knjige i slike godimice samo 28.000 for.,<br />
da je ovdje duševna kultura veoma neznatna.<br />
Sol se dovozi u Bosnu iz Beča, Rumunjske te iz Dalmacije (morska<br />
sol). Iz Beča dopremaju sol preko Brckoga, Rajevog sela i Gradiške; iz<br />
Dalmacije preko Lievna, Metkovića i Dubrovnika.<br />
D. Prometala i pomagala trgovini.<br />
Bosna i Hercegovina bile bi u svakom obziru daleko znamenitije<br />
i kulturi pristupnije zemlje, da se je turska vlada malo<br />
više pobrinula za bolja obćila, t. j. za željeznice, drumove i ceste.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
132<br />
Nu turska vlada u tom je obziru Bosnu najviše zanemarila, misleći,<br />
da će kraj loših cesta ostati Bosna sigurna od vanjskih neprijatelja.<br />
Tek u najnovije vrieme počelo se je nešto raditi, ali i to malo.<br />
1. Željeznice.<br />
Bosna ima samo jednu željezničku prugu, i ta vodi od Banjaluke<br />
do Novoga (dotično do Dobrlina). Godine naime 1872. dogradiše<br />
prugu od Banjaluke do Novoga, dugu 88 % L; a kasnije prigradiše<br />
još komad od Novoga prema Kostajnici, i to do Dobrima. Ovdje<br />
bi se imale sastati <strong>hrvatska</strong> i bosanska željeznica.<br />
Postaje ove kratke željezničke pruge jesu: Dobrim, Novi, Ravnica,<br />
Priedor, Omaška, Ivanjska i Banjaluka.<br />
Turska je vlada god. 1878. dala traso vati i nastavak te željezničke<br />
pruge, naime od Banjaluke preko Travnika do Sarajeva, a<br />
odavle do Mitrovice, gdje bi se bosanska željeznica sastala sa solunskom.<br />
Dužina ove pruge (od Banjaluke do Mitrovice) brojila bi po<br />
prilici 565 % U. Osim toga projektovane su željezničke pruge od Broda<br />
u Sarajevo i od Sarajeva preko Mostara do jadranskoga mora.<br />
2. Ceste i putevi.<br />
Kako je Bosna i glede cesta zaostala za susjednimi zemljami<br />
(Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom), svjedoči najbolje to, što je<br />
turska vlada tek 1862. počela graditi umjetne ceste za kola (kolnike),<br />
te što se i danas još do 95% bosanskih puteva mora ubrojiti medju<br />
puteljke, po kojih samo konji i mazge (bez kola) mogu prolaziti.<br />
Bosanske se ceste i putevi diele na četiri vrsti: 1. Na puteljke;<br />
2. na naravne poljske pute ve (samo u Posavini); 3. na kalderme<br />
(veoma lošo taracane ceste); i 4. na navežene ili gradjene ceste,<br />
po kojih mogu i kola prolaziti (kolnici).<br />
Buduć da u Bosni nema mnogo gradjenih cesta, to putnici<br />
putuju jašeć na konjih, a i roba se donosi i odnaša na mazgah i<br />
konjih. Daljina puta nemjeri se po miljah, nego po satih. Jedan sat<br />
ima 2 /s do 3 / 4 ( 8 / 12 do 9 /ia) geografske milje. Ponajglavnije ceste<br />
(kolnici) u Bosni i Hercegovini jesu:<br />
1. Cesta iz Sarajeva u Brod. Ova je cesta duga 46 sati<br />
ili 34 milje, i prolazi od Sarajeva uz Ilidžu, Blažuj, Rakovicu, Kiseljak,<br />
Busovaču i Vitez do Zenice , zatim odavle kraj rieke Bosne<br />
uz Vranduk, Žepče, Maglaj i Doboj, ostavlja iza Doboja dolinu Bosne,<br />
ter se prostire po humlju kraj Foče i Dervente sve do Broda na
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 133 —<br />
Savi. Ova je cesta posve dobra, a isto je tako sasvim nova i dobra<br />
uzporedna joj cesta, što iz Sarajeva prolazi dolinom Bosne (uz<br />
Visoko) do Zenice.<br />
Od ove glavne ceste odvaja se više omanjih cesta i to na lievoj<br />
strani: kod Rakovice cesta u Kreševo, kod Kiseljaka cesta uFojnicu,<br />
kod Viteza liepa i dobra cesta dolinom Lašve u Travnik<br />
(i dalje u Gradišku, Bihać i Lievno), kod Doboja cesta u Tešanj,<br />
a kod Dervente put u Prnjavor (i dalje u Slatinu i Banjaluku). Na<br />
desnoj strani: kod Maglaja cesta preko Gračanice u D o 1 nj u Tuzlu,<br />
te odavle do Brčkoga na sjever i Zvornika na jugoiztok. Od ove<br />
ceste dieli se kod Gračanice opet jedan put, koj vodi u Gradačac<br />
i u Samac. Od šarajevsko-brodskog druma dieli se napokon<br />
još jedna cesta kod Doboja, koja vodi uz Bosnu kraj Modrice u<br />
Samac.<br />
2. Cesta iz Sarajeva u Metković, odvaja se kod Blažuja<br />
od šarajevsko-brodske ceste, te vodi preko Ivan-planine do Konjica,<br />
a odavle dolinom Neretve uz Jablanicu i Bielo polje u Mostar, i od<br />
Mostara preko Bune i Gabele u Metković. Ova je cesta duga 24 milje.<br />
Od ove se ceste odvaja: na desnoj strani cesta iz Mostara u Ljubuški,<br />
a na lievoj strani cesta iz Mostara preko Blagaja u Nevesinje,<br />
i cesta od Bune do Stolca.<br />
3. Costa iz Dubrovnika u Trebinje, a odavle u Bilek i<br />
na Gacko polje. Osnovana je takodjer cesta iz Gačkoga polja u Foču,<br />
Goraždu i Višegrad.<br />
3. Cesta iz Sarajeva preko planine Romanije i Glasinačkoga<br />
polja u Rogaticu i dalje preko Semeć-planine do Višegrada. Ovdje<br />
prelazi cesta preko Drine, vodi dalje prieko Prieboja do Banje; nu<br />
tuj nemože se više po njoj voziti, već samo jašiti, i to preko Nove<br />
Varoši, Sjenice, Novog pazara, do Mitrovice, koja je najiztočnija<br />
točka u Bosni. Na Glasinačkom polju odvaja se od ove ceste druga<br />
cesta, ter vodi u Vlaseniču i Zvornik, a odavle u Janju i Bjelinu.<br />
5. U Posavini ima više naravnih poljskih puteva, po kojih se<br />
može dosta dobro voziti, kad je suho vrieme. Najglavniji je tuj onaj<br />
put, koji vodi iz Bjeline preko Brezovog polja do Brčkoga, a odavle<br />
u Orašje, Tolisu i Samac.<br />
6. Iz Travnika vode na zapad dva puta. Jedan ide preko<br />
planine Karaule u Jajce, a odavle kraj Jezera u Varcar-Vakuf<br />
(Varcarevo) i Banjaluku. Kod Varcar-Vakufa odvaja se od toga puta<br />
opet jedan put, koj vodi preko Ključa i Petrovca do Bihaća na
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 134 —<br />
Uni. Drugi put vodi iz Travnika u Dolnji Vakuf i Bugojno, a<br />
odavle preko planine Šuljage na Kupresko polje i preko Malovanovog<br />
sedla u Lievno, odkuda opet vodi preko Prologa u Dalmaciju (Sinj<br />
i Spljet). Iz Lievna vodi jedna pokrajna cesta u Glamoč.<br />
7. Osobito je liepa i možda u svoj Bosni najbolja cesta, koja<br />
vodi iz Banjaluke u Gradišku. Duga je 8 sati.<br />
8. Iz Banjaluke ide dosta dobar poljski put preko Ivanjske,<br />
Kozare a, Priedora, Novoga i Krupe u Bihać. Kod Priedora<br />
odvaja se od ovoga puta opet put u Stari Majdan i Sanski most.<br />
Kraj ovih cesta za kola (kolnici) još su spomena vriedni ovi putevi:<br />
Iz Sarajeva preko Olova i Kladnja u dolnju Tuzlu, zatim preko Gornje<br />
Tuzle u Zvornik; iz Banjaluke preko Prnjavora u Tešanj ; iz Banjaluke<br />
preko Skender-Vakufa i Tjgra u Travnik; iz Dolnjeg Vakufa (Skoplja) preko<br />
Gornjeg Vakufa (Skoplja) u Prozor i do Konjica; iz Trebinja u Ljubinje<br />
i u Stolac; od Nikšića preko Gačkoga u Stolac i Nevesinje; od Nevesinja<br />
preko Uloga do Foče i Goražde; iz Goražde s jedne strane preko Čajnice,<br />
Plievlja i Priepolja u Sjenicu, a s druge strane preko Praće u Sarajevo;<br />
od Bihaća preko Ostrožca u Cazin i do Maljevca; od Krupe đo Bužima;<br />
od Bihaća do Kulen-Vakufa; od Petrovca preko Drvara do Graba; od<br />
Lievna put Ržana; od Mostara preko Širokog briega do Vinjana; od Travnika<br />
preko Gučije gore i Komušine u Tešanj i t. d.<br />
3. Novac, mjere i utezi.<br />
Kazati nam je još koju o novcih, koji po Bosni kolaju; zatim o<br />
mjerah i utezih, što no se tamo rabe.<br />
U Bosni se najviše računa piastri (groš). Jedan piaster vriedi 10 nov.<br />
austr. vr., tako da deset piastra čini jednu našu forintu. Piaster se dieli na<br />
40 para, te jedna para vriedi po tom, koliko četvrtina našega novčića.<br />
Piaster je srebren novac. U novije vrieme uvedoše u Bosni i turski papirni<br />
novac, kaj me po 5, 10, 20, 50, 100 piastra, nu taj novac vriedi malo<br />
ili ništa. Od zlatnih novaca kolaju u Bosni: austrijski dukati (57 piastra),<br />
napolendori (81 piaster), zlatna lira (lira d'oro :=:100 piastra); a od<br />
srebrenih: međžidže (20 piastra), bešlik (5 piastra) i t. d.<br />
Od uteza najglavnija je oka, kojom se i tekućine mjere. Jedna oka<br />
ima 2'/, bečka funta ili 1*26%. Oka se dieli na 4 litre, a svaka litra<br />
na 100 drama. Ceterdeset i četiri oke čine jedan kantar (55 - 5 %).<br />
Dužine se mjere aršinom. Stari aršin ima Y 8 bečkoga rifa ili<br />
0-68 ""i. a novi aršin ima<br />
15 /i6 bečkoga rifa ili 0'73 '"f. Stari arŠin rabe,<br />
kad mjere svilu i sukno, a novi aršin kad mjere platno.<br />
4. Pošte i brzojavi.<br />
Pravih poštarskih ureda bilo je do najnovijeg vremena samo u Sarajevu,<br />
Mostaru i Travniku. Tuj su primali listove i razne pošiljke od privatnih<br />
ljudi. Ostala oveća mjesta imala su samo listovne pošte.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 135<br />
Brzojavni uredi bijahu u Bosni od svih ureda najbolji i najtočniji.<br />
Ponajglavnije brzojavne pruge bijahu: Iz Sarajeva preko Novog pazara u<br />
Carigrad; iz Sarajeva u Mostar i Metković; iz Sarajeva u Travnik i Banjaluku<br />
; iz Banjaluke u Bihać, Brod i Gradišku. Činovnici kod brzojavnih<br />
ureda bijahu ponajviše Evropejci.<br />
V. Duševna kultura.<br />
U ovom poglavju bilo bi nam govoriti o crkvenoj upravi, o<br />
školah, o znanstvenih i umjetničkih zavodih, o literarnoj radinosti i<br />
napokon o moralnoj statistici. Nu pošto u Bosni i Hercegovini višega<br />
znanstvenoga ni umjetničkoga života nema, a vlada se turska nije<br />
opet nikada brinula, da sabere podatke o statistici morala, to nemožemo<br />
o tih stvarih ništa ni govoriti. Spomenuti ćemo zato samo neke<br />
podatke o crkvenoj upravi i o školah; a o literarnom radu pojedinaca<br />
natuknut ćemo gdješto na drugom mjestu.<br />
A. Crkvena uprava.<br />
1. Muhamedovska crkva.<br />
Muhamedovski popovi ili h o d ž e u Bosni i Hercegovini spadaju<br />
pod vlast carigradskoga šejk-ul-islama, koj je vrhovni glavar muhamedovske<br />
crkve. On jih imenuje, premiešta i skida.<br />
Tko se hoće posvetiti svećeničkomu stališu, polazi nekoliko<br />
godina medreze, t. j. muhamedovske bogoslovne škole, gdje uči<br />
pravo, bogoslovje, arapski jezik, koran i t. d., pa položiv izpite, imenuje<br />
ga šejk-ul-islam svećenikom (hodžom) ili sudcem (kadijom).<br />
Pravi svećenici diele se: a) na imame ili župnike, koji obavljaju<br />
sve molitve u džamijah, zatim sve obrede kod obrezavanja,<br />
vjenčanja i pokopa; b) na mujezine, koji sa munara džamijskih<br />
zovu pravovjerne pet puta na dan na molitve; i c) na kaj me ili<br />
crkvene sluge. Osim ovih ima i samostanaca ili derviša, koji ili<br />
stanuju u tekijah (samostanih) ili se klatare po svoj zemlji, podpaljujuć<br />
u vjernika fanatizam i varajuć jih raznimi mudrolijami.<br />
Muhamedovsko svećenstvo nedobiva za vjerske funkcije nikakove<br />
plaće od naroda, već se uzdržaje od vakufa ili crkvenih<br />
dobara, koja su u Bosni veoma prostrana i znamenita. Vakufi nesastoje<br />
jedino od zemalja, nego i od bezestana, kupališta, hanova<br />
(gostiona), mlinova i t. d.<br />
Od vakufa grade se i popravljaju i muhamedovski hramovi ili<br />
džamije. Neki pisci hoće, da u Bosni i Hercegovini ima do 1800
— 136 —<br />
džamija; nu po službenih podatcih od g. 18 76. bile su u tih zemljan<br />
iste godine samo 994 džamije, i to: u Sarajevskom okružju 205, u<br />
Zvorničkom 146, u Banjalučkom 103, u Travanjskom 140, u Bihaćkom<br />
158, u Novopazarskom (Staroj Srbiji) 79, u Hercegovini 163. Samo<br />
deseti dio tih džamija gradjen je od kamena i po nekom slogu; sve<br />
ostale džamije kukavne su kućarice od drva. Koliko ima u Bosni<br />
muhamedovskih samostana ili tekija, nije poznato; po službenom izvješću<br />
bilo jih je god. 1876. u sarajevskom okružju 12.<br />
2. Katolička crkva.<br />
Katoličkom crkvom u Bosni i Hercegovini (izuzev Trebinjski<br />
kraj) upravljaju izključivo Franjevci, koji su se već u 13. vieku ovdje<br />
udomili. Katolička se crkva glede uprave dieli na tri kotara, i to:<br />
a) Bosanska pokrajina (Provincia Bosnae Argentinae Ordinis<br />
fratrum minorum) obuhvaća svu pravu Bosnu (t. j. sandžake:<br />
Sarajevski, Zvornički, Travanjski i Banjalučki) i Tursku Hrvatsku.<br />
Ova pokrajina ima 8 samostana i to u Sutiskoj , Fojnici, Kreševu,<br />
Lievnu (Gorici), Gučijoj gori, Plehanu, Tolisi i Petričevcu. Kedovnici<br />
tih samostana obavljaju kano župnici na pojedinih župah sve crkvene<br />
obrede. Bosanska pokrajina broji po podatcih od god. 1877. svega<br />
zajedno: 84 župe, 21.519 katoličkih porodica i 138.492 duše. Katolički<br />
žitelji prebivaju u 1000 gradova, trgovišta i sela. Svećenika ima<br />
ta pokrajina 194.<br />
Po šematizmu od g. 1854. imala je bosanska pokrajina iste godine:<br />
61 župu, 17.132 katoličke porodice i 122.865 duša, zatim 3 samostana<br />
(u Fojnici, Sutiskoj i Kreševu) i 8 crkava. Po šematizmu od godine 1864.<br />
imala je opet ova pokrajina spomenute godine: 69 župa, 18.710 katoličkih<br />
porodica i 132.257 duša, zatim 5 samostana (u Fojnici, Sutiskoj, Kreševu,<br />
Gučijoj gori i Lievnu). Biskup bosanski prebivao je u najnovije vrieme u<br />
malenom selu<br />
Brestovskom.<br />
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
b) Hercegovački vikarijat (Vicariatus apostolicus et custodia<br />
provincialis in Hercegovina) obuhvaća sjevernu Hercegovinu<br />
medju Neretvom i bosanskom medjom. Ima samo jedan samostan,<br />
po imenu Široki brieg; biskup pako stanuje u Vukodolu tik grada<br />
Mostara. Hercegovačko namjestničtvo ima po podatcih od g. 1873.<br />
svega zajedno: 26 župa, 7836 katoličkih porodica i 58.699 duša.<br />
Katolički žitelji stanuju u 272 grada, trgovišta i sela. Svećenika<br />
ima 59, a crkvah 12 (i 16 kapelica).<br />
Sjeverna Hercegovina spadaše sve do g. 1844. pod bosansku pokrajinu;<br />
nu trudom i nastojanjem biskupa Barišića podignuta bje god. 1846.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 137 —<br />
samostalna kustodija i namjestničtvo u Hercegovini, a prvim biskupom bijaše<br />
ovdje sam Barišić. Po šematizmu od g. 1853. imao je hercegovački vikarijat<br />
iste godine: 14 župa, 5087 porodica i 37.789 duša, zatim 27 svećenika.<br />
Po šematizmu od g. 1867. opet imao je ovaj vikarijat iste godine:<br />
19 župa, 6822 porodice i 50.016 duša, zatim 57 svećenika. Po ovih podatcih<br />
vidimo, da katolička crkva u ovom namjestničtvu osobito uspieva,<br />
jer od godine 1853—1873 narasao je tuj broj katolika za 20-910 duša<br />
ili za 55%, a to je za cielo veoma mnogo.<br />
c) T r e b i n j s k a biskupija (Dioecesis Marcano-Tribuniensis),<br />
prostire se u južnoj Hercegovini do medje Dubrovačkoga okružja,<br />
i to većom stranom po Popovom polju. Ova biskupija broji po podatcih<br />
od god. 1878. samo 7 župa (Stolac, Gradac, Dubrave, Kavno,<br />
Trebinja, Rasno i Gabela), 1334 katol. porodica i 9928 duša. Žitelji<br />
stanuju u 156 gradova, trgovišta i sela. Broj svećenika nije nam<br />
poznat, ali jih neće biti više od 10.<br />
Trebinjska biskupija veoma je stara, ali velika nije nikada bila. Sve<br />
do Nikole Ferića (1792) vladahu samostalni biskupi. Godine 1819. počeše<br />
ovom biskupijom upravljati vikari, koje je dubrovački kaptol birao a papa<br />
potvrdjivao \ god. 1839. pako povjeri papa upravu te biskupije dubrovačkomu<br />
biskupu, a taj joj je i sada poglavarom. Godine 1853. imala je ova<br />
biskupija 5 župa, 1012 kat. porodica i 8135 duša, zatim 8 svećenika i 3<br />
crkve. God. 1867. opet brojila je 6 župa. 1200 kat. porodica i 8932 duše.<br />
Saberemo li sve ove podatke u jedno, to vidimo, da katolička<br />
crkva u Bosni i Hercegovini (u Staroj Srbiji nema katolika) broji u<br />
svem 117 župa, 30.689 katol. porodica i 207.119 duša, koje stanuju<br />
u 1428 gradova, trgovišta i sela. Svećenika katoličkih biti će svih<br />
zajedno do 270.<br />
3. Grcko-iztočna crkva.<br />
Grčko-iztočna crkva u Bosni i Hercegovini podieljena je na<br />
tri biskupije: na Sarajevsku, Zvorničku i Mostarsku. Vladike<br />
za ove biskupije imenuje patrijarka carigradski.<br />
Vladika Sarajevski je mitropolita i arhiepiskop, a ostala dva<br />
naprosto su biskupi. Sva tri paze na samostane, crkve i škole, imenuju<br />
župnike te jim sude. Vladikam je uz bok dijecezanska sinoda,<br />
sastojeća od više uglednika; nu ovi rade sve, što žele vladike i<br />
turska vlada.<br />
a) Sarajevska biskupija ili eparkija obsiže sandžake:<br />
Sarajevski, Travanjski, Banjalučki i Bihaćki; zatim trećinu Stare<br />
Srbije ili Novopazarskoga sandžaka, i to odkad bje biskupija u Novom<br />
pazaru dokinuta. Ona broji po podatcih od god. 1865. oko 320 župa<br />
i 340 svećenika.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 138 —<br />
b) Zvornička eparkija zaprema istoimeni sandžak, te broji<br />
(po podatcih od god. 1865) 42 župe i 48 svećenika.<br />
c) Mostarska eparkija napokon zaprema svu Hercegovinu<br />
i trećinu novopazarskoga sandžaka, te broji 75 župa i 82 svećenika.<br />
Sve tri eparkije grčko-iztočne crkve imaju po tom 437 župa i<br />
470 svećenika.<br />
U Bosni i Hercegovini ima još do 30 samostana grčko-iztočnih,<br />
nu veći je dio njih razrušen ili zapušten. Naseljeno jih je samo 14,<br />
ali slabo, tako da u svih samostanih živi jedva nešto više od 50<br />
kaludjera. Poznatiji a naseljeni samostani jesu: Gomionica izmedju<br />
Priedora i Banjaluke, Moštanica medju Priedorom i Dubicom, Banja<br />
blizu Prieboja, Žitomislić izpod Mostara, Zavala, Duži, Kosijerevo i<br />
Dobričevo u južnoj Hercegovini okolo Trebinja, Piva u istoimenom<br />
predielu i napokon samostan sv. Trojice u Plievlju.<br />
Po podatcih J. Pamučine od god. 1849. prostire se eparkija mostarska<br />
ili hercegovačka i po nekom dielu današnjega Novopazarskoga sandžaka,<br />
i to do Nove varoši, Priepolja i Bielopolja. U istoj eparkiji bilo je<br />
tada 12 samostana: Žitomislić, Zavala, Dobričevo, Duži, Kosijerevo, Župa,<br />
Piva, Pod Malinskom, Biela, Sv. Trojica (u Plievlju), Sv. Arhangjeo i Dovolja.<br />
Eparkija je brojila 135 crkava, 25 kaludjera, 80 svjetskih svećenika<br />
i 9249 grčko-iztočnih porodica. Podataka za ostale dvie eparkije nemamo<br />
nikakovih.<br />
B. Škole.<br />
Kao što sve u obće, tako su i škole u Bosni i Hercegovini<br />
vrlo primitivne. Zadaća turske vlade nije bila, da svoje narode prosvieti,<br />
već da jih uzdrži neuke i glupe, pa da tako laglje njimi<br />
vladati uzmogne. U najnovije vrieme počela je doduše nešto i u<br />
tom obziru raditi, ali bez ikakova cilja i uspjeha.<br />
Škole u Bosni jesu izključivo vjerske t. j. svaka vjera ima<br />
svoje posebne škole, u kojih uče samo djeca istoga zakona. Turska<br />
je vlada kušala doduše uvoditi obće škole za sve vjere, ali nezadovolji<br />
tim niti muhamedovcem, niti kršćanom.<br />
1. Muhamedovske škole.<br />
Pošto muhamedovci preziru svu evropsku obrazovanost, misleći,<br />
da je sve u koranu, što jim treba znati, to se u njihovih školah<br />
uči ponajviše samo koran.<br />
Muhamedovske se škole diele na troje:<br />
a) Pučke škole ili mejtefe (Džudžuk mektebi). Ovih škola<br />
ima veoma mnogo i to malo ne uz svaku džamiju po jedna ili dvie.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 139 —<br />
Nu ove pučke škole nisu ni iz daleka nalične pravim školam: u<br />
njih se uči diete samo moliti i po gdjekoju arapsku izreku iz korana;<br />
riedko koji učitelji (hodža) uče djecu pisati i čitati, jer toga mnogi<br />
ni sami neznadu. Djeca leže obično na zemlji, te viču govoreć pojedine<br />
rieči za učiteljem, koj sjedi na uzvišenijem mjestu i drži 4—6 m 1<br />
dug štap u ruci, da kazni nevaljalce. Za odmora običaje učitelj zapaliti<br />
čibuk, ter se svaliti na divan, dočim djeca rade, što jih je volja.<br />
U ovih školah nenauče djeca drugo, van mrziti i progoniti svakoga<br />
kaurina (djaura), uza to jih učitelj upućuje i u to, da su Muhamedovci<br />
najplemenitiji ljudi na svietu.<br />
Po službenih podatcih od god. 1870. bijaše ovakovih mejtefa<br />
iste godine u Bosni i Hercegovini 850, a polazilo jih je 39.472 djaka<br />
(28.608 učenika i 10.864 učenica). Šest godina kasnije, t. j. g. 1876.<br />
brojilo se je već 917 mejtefa i 40.779 djaka (28.445 učenika i 12.334<br />
učenica). Po pojedinih sandžacih bijahu mejtefi porazdieljeni: u Sarajevskom<br />
sandžaku bijaše jih 114, u Travanjskom 109, u Zvorničkom<br />
209, u Banjalučkom 75, u Bihaćkom 241, u Novopazarskom 70, u<br />
Hercegovini 99.<br />
1)) Bogoslovne škole ili medreze. U ovih se školah pripravljaju<br />
mladići za svećenike i sudce. Tuj se uči arapski jezik, zatim<br />
koran čitati i ponešto tumačiti, napokon malo poviesti i računstva.<br />
Glavna je nauka učenje korana na izust. Kad koj djak (softa) svrši<br />
tu školu, polaže izpit, pa može postati kadijom (sudcem) ili hodžom.<br />
Medreze su prije u Bosni barem ponešto vriedile, nu u posljednje<br />
vrieme bjehu ljuto zanemarene, ter imućniji Muhamedovci<br />
šiljahu svoje sinove na nauke u Carigrad. God. 1876. bijahu u Bosni<br />
i Hercegovini 43 medreze; i to 10 u Sarajevskom sandžaku, 5 u<br />
Zvorničkom, 6 u Banjalučkom, 4 u Travanjskom, 5 u Bihaćkom,<br />
3 u Novopazarskom i 10 u Hercegovini.<br />
c) Gradjanske škole (Mektebi-riždje). Ove škole osnovane<br />
su tek za sultana Abdula Medžida u tu svrhu, da se u njih<br />
naučaju djeca svih zakona, i to u aritmetici, algebri, zemljopisu<br />
i turskom jeziku. Muhamedovci medjutim polaze slabo ove škole,<br />
jer se u njih uče kaurski predmeti, kršćani jih opet nevole radi<br />
turskoga jezika. Po službenih podatcih bile su god. 1876. u Bosni<br />
i Hercegovini 24 gradjanske škole, i to po većih mjestih, kano n. pr.<br />
u Sarajevu, Visokom, Tuzli, Bjelini, Maglaju, Zvorniku, Banjaluci,<br />
Bihaću, Krupi, Priedoru, Travniku, Jajcu, Lievnu, Glamoču, Mostaru,<br />
Trebinju, Nevesinju, Priepolju, Novom pazaru i t. d.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 140 —<br />
2. Katoličke škole.<br />
Katoličke pučke škole daleko su bolje i uredjenije od muhameclovskih.<br />
U njih se uči čitati i pisati, 1 ) računstvo, u nekih dapače<br />
i nešto malo zemljopisa i poviesti. Učitelji su ponajviše Franjevci,<br />
napose duhovni pomoćnici, pridieljeni župnikom; samo 2—3 učitelja<br />
jesu svjetskoga stališa.<br />
Katolici nisu imali pučkih škola sve do god. 1848. Ove godine utemeljiše<br />
Franjevci pet pučkih škola i to u Fojnici, Kreševu, Travniku, Lievnu<br />
i Varcara 2 ) (Varcar-Vakufu). Nastojanjem nekih vrlih redovnika (Jukića,<br />
Martića i drugih), a pomoćju austrijske i francezke vlade podizalo se je u<br />
Bosni sliedećih godina sve više škola i školskih zgrada, tako daje g. 1855.<br />
bilo već 13 učiona, koje je polazilo 528 učenika. Za uzdržavanje tih škola<br />
opriedieli austrijska vlada god. 1853. za tri godine po 1500 for., a francezka<br />
vlada pokloni u jedanput 7000 franaka. Sliedećih godina rasao je<br />
svedjer broj škola, tako da je god. 1865. bilo u svem 27 pučkih škola,<br />
koje je polazilo po 20—-40 učenika. Jedna od najboljih bijaše tada sarajevska<br />
škola, utemeljena 1865. neumornim rodoljubom Martićem.<br />
Koliko ima u novije vrieme pučkih škola za katoličku djecu,<br />
i koliko djece te škole polazi, nemožemo točno kazati, jer nemamo<br />
dostatnih podataka. Službeni spisi turski kažu, da je g. 1870. bila<br />
u svoj Bosni 21 katol. škola, i to 7 u sandžaku Sarajevskom, 1 u<br />
Travanjskom, 7 u Zvorničkom, 2 u Banjalučkom, 1 u Bihaćkom i 3 u<br />
Hercegovini. Učenika da je ukupno bilo 490 (380 učenika i 110<br />
učenica). Nu ovi podatci očito su manjkavi i neistiniti, što pokazjije<br />
već ta okolnost, da turska vlada znade samo za jednu katoličku<br />
školu u sandžaku Travanjskom, gdje su katolici upravo najgušće naseljeni<br />
! Pokušati ćemo zato, da po šematizmih franjevačkih i po<br />
starijih podatcih sastavimo ma i gdjegdje nepodpun izkaz o katoličkih<br />
pučkih školah u Bosni i Hercegovini.<br />
a) Sarajevski sandžak: 1. Pučka škola u Sarajevu za mužku<br />
djecu, broji 65 učenika; učitelj je svjetovnjak, kojega plaća nešto narod,<br />
a nešto župnik Martić; 2. Pučka škola u Sarajevu za djevojke, tuj su<br />
1) U Hercegovini imaju dapače katolici i svoje školske knjige; n. pr.<br />
„Slovinski bukvar za nauk djece Hercegovačke" ; „Pravopis za nižje<br />
učione katoličke u Hercegovini" ; „Račun za prvu i drugu godinu"<br />
od Fr. <strong>Matica</strong> i t. d.<br />
2) U Varcaru bio je učiteljem vrli Jukić. On sam piše o njoj : „Moja<br />
Varcarska (škola) ovako stoji; 18 kršćanske mužke i 12 ženske (djece);<br />
rišćanske 17 djece. Dva sata prije podne, a dva sata poslie podne<br />
jesu djeca pod mojim nadziranjem; podučavanje biva načinom Lancasterovim."
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
-j. 141 —<br />
I<br />
učiteljice opatice; 3. Škola u Varešu sa 40—-70 učenika; 4. Škola u<br />
Sutiskoj sa 20 — 30 učenika; 5. Škola u Fojnici, ima 30—50 učenika;<br />
6. Škola u Kreševu sa 30 učenika. 7. Škola u Busovači.<br />
h) Travanjski sandžak: 1. Pučka škola u Dolcu (Docu) tik<br />
Travnika, prva i najveća škola u Bosni, broji 120 djaka (učenika i učenica);<br />
2. Škola u Vitezu (broj učenika nepoznat); 3. Škola u Zenici,<br />
broji 45 učenika; 4. Škola u Gu čijoj gori, sa 30—40 učenika; 5. Škola<br />
u Gornjem Vakufu, sa 20—30 učenika; 6. Škola u Dolnjem Vakufu,<br />
broji 30—40 učenika; 7. Škola u Bugojnu, ima 30 učenika;<br />
7. Škola u Var car u (Varcar-Vakufu), sa 50 učenika; 9. Škola u Jajcu<br />
sa 56 učenika; 10. Škola u Orašju, sa 20—25 učenika; 11. Škola u<br />
u Pećinah (broj učenika nepoznat); 12. Škola u Bučićih; 13. Škola u<br />
Lievnu za mužku djecu, broji 63 učenika; 14. Škola u Lievnu za žensku<br />
djecu, koju uče opatice, broji 62 učenice.<br />
c) Zvornički sandžak: 1. Škola u Dolnjoj Tuzli; 2. Škola<br />
u Dubravah; 3. Škola u Tremošnjici; 4. Škola u Domaljevcu;<br />
5. Škola u Ulicah; 6. Škola u Tolisi; 7. Škola u Vidovicah.<br />
d) Banjalučki sandžak: 1. Škola u Banjaluci za mužku i<br />
žensku djecu, učiteljice su opatice; 2. Škola u Derventi, gdje takodjer<br />
podučavaju opatice; 3. Škola u Ž ep ču; 4. Škola u Foči; 5. Škola u Potočanih;<br />
6. Škola u Dubici; 7. Škola u Gradiški sa 15—20 učenika,<br />
učitelj je svjetovnjak.<br />
e) Bihaćko okružje: Škola u Bihaću, za mužku i žensku djecu,<br />
polazi ju 60 učenika i učenica.<br />
f) Hercegovina: 1. Mužka pučka škola u Mostaru; 2. Ženska<br />
pučka škola u Mostaru, gdjeno uče opatice; 3. Škola u Humcu; 4. Škola<br />
u Županjcu, sa 47 učenika (uče čitati, pisati, nauk vjere, računstvo i<br />
nešto zemljopisa); 5. Pučka škola u Posušju (Jukića mahala).<br />
Katolici imaju dakle ukupno 41 školu. Uzmemo li, da svaku<br />
školu polazi poprieko po 35 učenika, to ima u Bosni 1400—1500<br />
učenika katoličke vjere.<br />
Osim pučkih škola imaju Franjevci u svojih samostanih i latinske<br />
(gimnazijalne) škole, gdje se mladići, posvetivši se svećeničkomu<br />
stališu, uče latinskomu jeziku i filosofiji, ter se pripravljaju<br />
-za bogoslovje. x )<br />
3. Grčko-iztočne škole.<br />
Grčko-iztočnjaci ili pravoslavni ustrojili su u isto vrieme kao<br />
i katolici više pučkih škola i to u većih varoših, kanoti u Sarajevu,<br />
Travniku, Banjaluci, Mostaru, Foči, Plievlju, Zvorniku, Tešnju, Priedoru,<br />
Lievnu i t. d. U ovih su školah učenici učili čitati staroslo-<br />
1) Za ove latinske škole napisao je hercegovački biskup Angjeo Kraljević<br />
slovnicu: Gramatica Latino-Illyrica. Romae 1863. Typis S. C.<br />
de propaganda fide.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
142 —<br />
vjenski bukvar, časlovac, a samo nekoji zavirili bi i u katihisis i<br />
psaltir. Najbolje škole bijahu god. 1849. i 1850. one u Travniku i<br />
Lievnu, gdje su naučali svjetski učitelji, došavši iz Sriema i Dalmacije.<br />
Poslije god. 1850. pa do najnovijega vremena grčko-iztočne su<br />
škole dosta napredovale, a najviše po većih varoših, gdje su domorodni<br />
trgovci mnogo darivali za uzdržavanje dobrih škola. Po službenih<br />
podatcih turske vlade od g. 1870. bilo je iste godine u Bosni<br />
i Hercegovini 57 škola pravoslavnih, i to 11 u sandžaku Sarajevskom,<br />
1 u Travanjskom, 20 u Zvorničkom, 5 u Banjalučkom, 11 u Bihaćkom,<br />
i 9 u Hercegovini. Ove je škole polazilo 1 ) ukupno 3286 djaka (2820<br />
učenika i 466 učenica). Čini se medjutim, da su i ovi brojevi premaleni,<br />
te da će broj pravoslavnih učiona i učenika biti mnogo<br />
znatniji. Nemogući nabrojiti sve pravoslavne škole, jer nemamo nikakovih<br />
podataka, spomenuti ćemo samo one, koje su nam donekle<br />
poznate.<br />
1. Pučka škola u Sarajevu za mužku djecu, preustrojena po Š. G-.<br />
Teofilu Petranoviću, kaludjeru dalmatinskom, sastoji poput naših škola u<br />
Hrvatskoj od četiri razreda, a polazi ju 100—240 učenika; 2. Djevojačka<br />
škola u Sarajevu broji 40 učenica; 3. Pučka škola u Dolnjem Vakufu<br />
sa 20 — 30 učenika; 4. Pučka škola u Lievnu sa 30 — 40 učenika, učitelj<br />
je svjetovnjak; 5. Pučka škola u Zenici sa 10 —15 učenika; 6. Pučka<br />
škola u Travniku, sa 30 — 40 učenika, učitelj je svjetovnjak; 7. Škola<br />
u Varcar-Vakufu, broji 40 — 50 djaka; 8. Škola u Banjaluci; 9. Škola<br />
u Gradiški, učitelj je svjetovnjak; 10. Pučka škola (mužka) u Mostaru<br />
sa četiri razreda, broji 180 učenika; 11. Djevojačka škola u Mostaru ;<br />
ima 60 učenica. Ob ostalih školah nema nikakovih podataka.<br />
Sve do novijega vremena nisu grčko-iztočnjaci imali bogoslovije<br />
za svoje svećenike. Mladići, koji su htjeli postati popovi, išli bi ili<br />
u samostane na nauke ili bi učili kod kojega župnika. Tek u novije<br />
vrieme podignuta bje bogoslovija za pravoslavne svećenike u Banjaluci<br />
(1867).<br />
1) Po službenih podatcih turskih ima u Bosni i židovskih škola. Godine<br />
1870. bilo je 11 židovskih učiona, a polazilo jih je 536 učenika.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
III.<br />
TOPOGRAFIJA (MJESTOPIS).
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
I. Bosna.<br />
1. Sarajevsko okružje (sandžak).<br />
Oarajevo najveći je i najljepši grad u Bosni ponosnoj. Ne samo<br />
da ga Bošnjaci smatraju prvim gradom na zemlji, pače i tudjinci<br />
tvrde, da je Sarajevo iza Carigrada najugledniji grad na balkanskom<br />
poluotoku.<br />
Grad Sarajevo stere se dielomice u dubokoj dragi okolo rieke<br />
Miljacke, dielomice po sjevernih goljetih visoke planine Trebevića.<br />
Sa trih strana okružuju ga visoke gore: Hum i Mrka vina na sjeveru,<br />
planina Borija na iztoku, a visoki Trebević na jugu. Prema zapadu<br />
pako otvara se dolina Miljacke i prelazi u krasnu ravnicu, u Sarajevsko<br />
polje, kojim teče obilna Bosna.<br />
Sarajevo obsiže oko 23 Q Hn, i dieli se na grad ili tvrd javu,<br />
i na varoš. Grad ili tvrdjava na iztočnoj strani naliči velikomu<br />
četverokutu, te je okružena zidinami, koje su medjutim mjestimice<br />
već razvaljene. U tvrdji ima 700—800 kuća i starih koliba, u kojih<br />
stanuju sami Turci. Izpocl grada na zapadu stere se ravna varoš.<br />
U dolnjoj varoši ima s jedne i druge strane Miljacke više nahrpanih<br />
kuća. Kuće ove tvore četiri glavne, uzporedo sa riekom od<br />
iztoka prema zapadu tekuće ulice, koje su opet šestimi uzkimi uličami<br />
od juga prema sjeveru presječene. Ulice su te dosta pravilne,<br />
dosta dobro taracane, da se po njih u kočijah voziti može. Popriečne<br />
ulice postaju prema kraju grada sve nepravilnije i strmije, te imade<br />
ovdje samo razštrkanih kuća sa vrtovi. Ulice u varoši prilično su<br />
čiste, izuzev samo nebrojeni broj pasa, koji tu planduju. Tu ima pasa<br />
ranjenih i osakaćenih; jedan je bez ušiju, drugi bez nosa, treći bez<br />
jednoga oka i t. d. Psi se šire po svem gradu, i to tako, da svaki<br />
kotar (mahala) svoje pse imade. Zaluta li koje pseto iz svoje mahale<br />
u drugu, to se sva pasjad diže na nj, te lavežu neima kraja ni konca.<br />
Premda su ovi psi veoma divlji, jer nemaju gospodara, to ipak nenavaljuju<br />
na nikoga, van ako jih tko podraži.<br />
V. Klaić, Bosna. 10
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 146<br />
Grad Sarajevo jest sielom svih političkih oblasti u Bosni. Tu<br />
je bosanski namjestnik; tu ima šest evropskih konsulata. Grad broji<br />
ukupno 5000 kuća, te se dieli na kotare ili mahale, kojih preko<br />
stotine imade. U svakoj mahali imade po jedna ili dvie džamije. Više<br />
mahala sačinjava vjersku obćinu ili džemat, kojim upravlja knez<br />
(taksildar). Medju mahalami osobito je poznata „Ašik-mahala", to<br />
jest „ijubovna ulica" na iztočnoj strani grada. Taj kotar sastoji od<br />
krasnih bašća, posutih bielimi kućami. U jednoj javnoj bašći tik<br />
Miljacke sastaju se turski momci i djevojke, ter šalu provode i<br />
ašikuju.<br />
Od javnih mjesta najznatnija je čar šija t. j. trg. Caršija je<br />
središtem trgovine i prometa u Sarajevu. Stere se sredinom grada<br />
na desnom briegu Miljacke, obsiže 50—60 ulica, te obuhvaća prostor<br />
od pol ure hoda. Ovdje se sastaje sav sviet, da kupuje i prodaje.<br />
Osobito na dan sajma znade ovamo toliko ljudi povrviti, da se<br />
uzkimi ulicami jedva prolaziti može. Tu ima Muhamedovaca, pravoslavnih<br />
i Židova, gradskih ljudi i seljaka; sve to trguje, viče i rogobori,<br />
da se vika na daleko razlieže. Ali čim mujezin pravovjerne na<br />
molitvu pozovne, nestaje vike, te bučna čaršija kano da je zamrla.<br />
Sarajevo se ponosi nekojimi liepimi i znamenitimi zgradami.<br />
Najveća je zgrada vojnička kasarna, sagradjena od kamena. Visoka<br />
je dva kata, te mjeri u obsegu 130 koraka. Premda su ju g. 1858.<br />
tek dogradili, ipak je mjestimice veoma slaba. Naprama kasarni stoji<br />
nova pravoslavna crkva sa pet kubeta, koja je posvećena g. 1870.,<br />
a stajala je sarajevsku pravoslavnu obćinu do 40.000 dukata. I katolici<br />
imaju svoju crkvu, koja je sagradjena g. 1854. troškom hrvatskoga<br />
rodoljuba Antuna Vranjicana. Konak bosanskoga namjestnika i zgrade<br />
stranih konzulata jesu takodjer spomena vriedne. Od ostalih javnih i<br />
privatnih zgrada iztaknuti nam je još džamije, kupke i bezestan.<br />
Bezestan je kuća, u kojoj se većinom sukno (bez) i platnenine prodavaju.<br />
Džamija ima u Sarajevu veoma mnogo (oko 200), a medju<br />
njimi samo je 80 njih od kamena gradjeno. Najznamenitije džamije<br />
jesu „Careva" i „Usref-begova". Obje su od kamena, te imaju<br />
40—60 *7 visoke munare (minarete), nad kojimi se vije polumjesec.<br />
U Sarajevu veoma su važne kupke, i to s toga, što se svaki pravovjerni<br />
Muhamedovac kupati mora. Kupke su obično u rukuh privatnih<br />
ljudi, te su veoma zgodno udešene. Osim spomenutih zgrada broji<br />
Sarajevo još mnogo kavana, u kojih se kava srče. Imade ljudi, koji<br />
15—20 puta piju na dan kavu. Zato su i kavane, osobito ljeti, vazda
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 148<br />
prepunjene. Od javnih zgrada u Sarajevu vriedne su još spomena:<br />
ubožnica, bolnica, dvie ljekarne, zemaljska tiskarna i nekoliko svratišta<br />
niže vrsti.<br />
Sarajevo je u istinu grad krasan. Najljepše ga vidiš sa iztočne<br />
strane. Popev se na brežuljak, što no pol sata gradu na iztoku leži,<br />
vidiš krasnu panoramu. Tamo tik Miljacke u sred grada eto velika<br />
gomila kuća s mnogobrojnimi munarami na džamijah, na stranah<br />
desno i lievo džamije i kuće posred zelenih vrtova, a prema zapadu<br />
puklo je bujno polje Sarajevsko.<br />
Grad Sarajevo nije samo liep, već i znamenit po trgovinu bosansku.<br />
Svi glavni pute vi zemlje, i to veliki drumovi u Brod i Brčku<br />
na Savi, u Zvornik i Tuzlu, u Sjenicu i Novi pazar preko Višegrada,<br />
u Trebinje preko Foće i Stolca, u Metković preko Mostara, u Lievno,<br />
Bihać i Banjaluku preko Travnika, — svi ti drumovi sastaju se u<br />
Sarajevu. Buduć da je središtem drumova, važno je Sarajevo i u<br />
strategijskom obziru.<br />
Sarajlija, t. j. žitelja sarajevskih broji se po prilici 45.000. Od<br />
ovih je 35.000 vjere muhamedovske, 5500 pravoslavnih, 500 katolika<br />
i 3000 Židova. K tomu ima u gradu još i 1000 cigana. Pravih<br />
Turaka neima do nekoliko činovnika. Sarajlije su liepa uzrasta, jaka<br />
stasa, i obla, pravilna lica. Premda su svi žitelji jednoga plemena,<br />
to se ipak opaža velika razlika medju muhamedovci i kršćani. Dočim<br />
su prvi prionuli sasvim uz orientalni život i običaje, ostadoše drugi<br />
vjerni običajem pradjedova svojih. Tako se zgodi, da se je muhamedovac<br />
ne samo odielom i vjerom, nego i dušom i tielom preobrazio<br />
malo ne u pravoga Turčina. Sarajlije bave se trgovinom i obrti. Najbolji<br />
obrtnici jesu muhamedovci, a najspretniji trgovci pravoslavni<br />
kršćani. Pravoslavni su trgovci kraj muhamedovskih plemića najbogatiji<br />
ljudi u gradu. Katolici bave se obrtnošću (krznari, kovači i t. d.).<br />
Najznatnije obrtnine iz Sarajeva jesu: pučke kremenjače, sablje, nozi,<br />
bakreno posudje, pamučna roba i veoma dobra koža. Velika i provozna<br />
trgovina sva je u rukuh pravoslavnih i Židova.<br />
Muhamedovci imaju u Sarajevu nekoliko nižih i bogoslovnih<br />
škola, zatim jednu veliku školu; pravoslavni imaju liepu pučku školu<br />
sa više razreda, koju polazi preko 100 djaka. U novije vrieme (god.<br />
1865.) ustrojena je i katolička škola, koju.polazi preko 50 djaka. God.<br />
1871. nastaniše se u Sarajevu milosrdnice iz Zagreba, te osnovaše<br />
školu za djevojke svih zakona. TJ Sarajevu stanuje vladika pravoslavni.<br />
Katolička župa sarajevska broji 1557 duša. Do najnovijega vremena
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 149 —<br />
izlazio je u Sarajevu službeni list: „Bosna"; nu sada sa ga zamienile:<br />
„Bosansko-hercegovačke novine."<br />
Sarajevo nije grad star: u starijoj poviesti bosanskoj nema mu spomena.<br />
On postade i podiže se tek za turskoga gospodstva. Blizu današnjega<br />
Sarajeva bijahu za narodnih vladara druga dva grada: prastari Kotor (Konstantinov<br />
„Catera") i mnogo mladji Vrhbosna (Varbosania, odatle izkvareno<br />
Bosna-var), koji bijaše, kako se govori, dugo vremena sielo bosanskoga<br />
biskupa. Kad je Bosna pala Turčinu u ruke, sagradiše dva bosanska plemića,<br />
poturice Sokolović i Zlatarović kraj stare Vrhbosne novu varoš<br />
i postaviše tim temelj današnjemu Sarajevu. Kasnije dodje u Bosnu kao vezir<br />
zet turskoga cara, po imenu Usref-beg i sagradi na briegu grad ili tvrdju<br />
(šaraj), a po tom se prozove gornji i dolnji grad Bosna-Šaraj, ili po<br />
hrvatski Sarajevo (1511). Mnogi žitelji iz Vrhbosne i drugih mjesta naseliše<br />
se u novom gradu Sarajevu, a stara Vrhbosna opusti, te se danas<br />
vide od nje samo ruševine crkve sv. Blaža, po kojih se to mjesto prozove<br />
Blažuj.<br />
Doskora napuči se Sarajevo znatno, postade glavnim tržištem i prometištem<br />
Bosne, a sva vlast u Sarajevu dodje u ruke silnim janj ičarom<br />
i njihovomu agi, zatim nekojoj velikoj gospodi (bašam). Tako postade<br />
Sarajevo na neki način gradska republika, koja si biraše samo svoga poglavara<br />
i steče znatnih povlastica, tako da carski vezir nije imao nikakova<br />
prava u gradu. Carski vezir prebivaše u Travniku, pa kad bi došao u Sarajevo,<br />
morao bi ga već za 24 sata ostaviti. Sarajlije nedadoše nikomu, da<br />
njimi vlada, a Sultan morao je biti zadovoljan, da mu plaćaju uredno danak.<br />
Tako ostade Sarajevo na neki način kao slobodan grad sve do reforma<br />
cara Mehmeda II. Ovaj prvi dade godine 1826. uništiti zbor janjičara, a<br />
zatim uze raditi, kako bi svu Bosnu i Sarajevo pođvrgao neposredno carskoj<br />
vlasti. S toga se porodi 25-godišnji rat međju Sultanom i Bošnjaci, te u<br />
tom je ratu Sarajevo znatnu ulogu igralo. Godine 1827. pozove Avdurahman<br />
paša sve sarajske base k sebi na dogovor u Zvornik. Dodjoše k njemu<br />
stari Bakarija, Pinjo barjaktar, aga Turnadžia i drugi, a paša dade jih<br />
sve sasjeći. 0 tom pjeva narodna pjesma:<br />
„Kad u jutro jutro osvanulo,<br />
Paša jih je redom izvodio,<br />
Pa jih kolje kano janjce mlade."<br />
Zatim pošalje paša momke u Sarajevo:<br />
„Kažite jim vjernim Ijubam<br />
Da nejmade aga Sarajlija,<br />
Redom jih je paša pogubio".<br />
Tek za Omer-paše bjehu sasvim svladani bosanski aristokrati (1851.);<br />
a Sarajevo izgubi svoje stare pravice, ter postade glavnim gradom vilajeta<br />
bosanskoga i sjedištem carskoga vezira.<br />
Prvi put padoše naše čete pod Sarajevo god. 1668 ; drugi put dodje<br />
pred Sarajevo princip Eugen god. 1697., te pošto mu Sarajlije ubiše parla-
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
150 —<br />
mentera, dade on grad spaliti i povede sa sobom do 40.000 kršćana u<br />
Slavoniju. I Srbi kušahu god. 1807. i kasnije da prodru do Sarajeva, te<br />
da ga zauzmu, ali bjehu svaki put prisiljeni, da se povrate neopraviv ništa.<br />
IIidža, toplice sarajske, 2 sata Sarajevu na jugo-zapadu, dosta<br />
su znatne, te ljeti dolazi ovamo mnogo svieta, da se okupa. Voda<br />
je sumporna. — Vrhbosna, grad u staro vrieme plemenit; pisci<br />
ga spominju pod imenom Varbosania. U njemu bijaše stolica katoličkoga<br />
biskupa i kaptol sv. Petra. Grad leži pod planinom Igmanom<br />
2% sata Sarajevu na zapadu, blizu vrela Bosne; danas je samo<br />
gomila kamenja, te se obično zove Blažuj od crkve sv. Blaža. —<br />
Kotor, nekoč slavan grad, Konstantinov Catera, sada je podor. —<br />
Svrakino selo, Sarajevu na zapadu, važno s toga, što se je tamo<br />
našao rimski napis (J. 0. M. TONITRATOBI AUR. MAXIMUS VE<br />
Teranus AUGG.) — Starigrad, podor staroga grada, 27_ sata<br />
Sarajevu na jugo-iztoku. — Glasine i, predielje od 20 sela i 2500<br />
pravoslavnih žitelja.<br />
Fojnica (u staro vrieme „Hvojnica"), znamenita varoš pod<br />
gorom Matorcem,' u liepoj dolini rieke Dragače, koju na okolo obkružuju<br />
visoke planine: Vranića, Zec, Štit i Varda. Fojnica leži po<br />
tom u kotlini.' Okolica Fojnice obiluje zelenimi livadami, polji i<br />
vrtovi, a susjedne planine kriju u sebi veliko rudno blago: zlata,<br />
srebra, mjedi, olova, sumpora i t. d. Tuj ima do 12 majdana (po<br />
Conradu ima u bakrenoj rudači 0*5% srebra i 25—40% bakra), a<br />
isto tako dobre ali sasvim zapuštene toplice.<br />
U varoši ima preko 300 kuća, koje se diele na dva šehera:<br />
na katolički i na turski šeher. Žitelja ima preko 2000, i to katolika<br />
i muhamedovaca (pravoslavnih nema). Katolika broje u varoši<br />
samoj 813 duša, te imaju svoju župu i pučku školu (ciela župa<br />
Fojnička broji 2246 duša). Muhamedovci opet imaju dvie drvene i<br />
jednu kamenu džamiju, zatim 2—3 mejtefa (niže učione) i 1 medresu<br />
(bogosloviju). Stanovnici Fojnički malo ne svi su kovači i rade u<br />
majdanih, kojih na samoj Dragači ima do desetak; kad katolikom<br />
nestane posla, onda idu po bielom svietu i prave puteve (kalderme),<br />
u kojem su poslu vrlo vješti. Prije su pravili pušćani prah (barut),<br />
velike nože, a osobito dobre sablje „šumanovke"; nu to jim je sada<br />
zabranjeno. Fojnica udaljena je od Travnika 8, od Sarajeva 10, a<br />
odVisokoga 6 sati.<br />
Najznamenitiji je u Fojnici prastari katolički samostan sv. Duha,<br />
zajedno sa crkvom. Fojnica ili Hvojnica spominje se još za narodnih
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
151 —<br />
vladara (g. 1449. dade kralj Stjepan Toma neku povelju u Hvojnici<br />
Nikoli Trogiraninu). Kad je Bosna pala Turčinu u ruke, onda je<br />
Franjevac Angjeo Zvizdović izhodio u cara Mehmeda II. poznati<br />
„Athname", koji se i sad još čuva u samostanu zajedno sa plaštem,<br />
što ga car dade Zvizdoviću. Uzprkos toj povelji spališe Turci samostan<br />
Fojnički god. 1524., tek god. 1830. bje na novo dogradjen. U<br />
samostanu čuva se mnogo književnih starina (medju inimi i glasovito<br />
„Rodoslovlje popa Rupčića"), a crkva krije mnogo dragocjenosti, koje<br />
su Franjevci kroz stoljeća sabirali i spravljali. Osobito da su znamemenite<br />
slike sv. Duha i Spasitelja umirućeg na križu, zatim starinski<br />
kaleži i patene. Starine i podori u okolici Fojničkoj jesu: K o z o ili<br />
Kozov, grad starinski na planini Zecu, jedan sat od Fojnice. Pričaju,<br />
da je ovdje stanovala kraljica Katarina, udova kralja Stjepana<br />
Tome, dok nije vidjela, da je Turčin Bosnu osvojio i nju prevario,<br />
a odavle da je pobjegla najprije u Hercegovinu, a zatim u Rim. —<br />
Zvoni-grad, podor u selu Otigošići, jedan sat od Fojnice, s obilatom<br />
rudom tuča i sumpora. — Obojak, podor grada na planini<br />
Štitu, s bogatom rudom bakra, 2 sata od Fojnice. — L a gumi š će,<br />
podor staroga grada, kojemu još stoji temelj, ter veliki obkopi oko<br />
njega svjedoče, koliko je velik i tvrd bio. — Gradina, podor na<br />
briegu više Fojnice. — Ostrožnica, tu je nekoč bila varoš, a sad<br />
je selo od 70—80 kuća. — Sebežić, selo sad neznatno, s obilatom<br />
gvozdenom rudom na vrh planine Štita; imalo je prije 7 majdana,<br />
udaljeno je 4 sata od Fojnice.<br />
Kreševo, nekoč znamenit i velik grad, sada omanja varoš,<br />
medju gorami u liepoj dolini potoka Kreševke, koja tuj nastaje od<br />
Kojsine, Kostajnice i drugih izvor-potoka. U varoši ima 372 katoličke<br />
i 47 turskih kuća, a žitelja 2500. Od tih su 1737 katolici, koji imaju<br />
svoju župu (ciela župa broji 3342 duše) i pučku školu sa 50 djaka.<br />
Turci imaju opet svoju džamiju i mejtef (učionu). Žitelji bave se<br />
kopanjem i obradjivanjem ruda, kao što i Fojničani. U okolici naime<br />
ima mnogo majdana (Fratra, Vranka, Kojsina. Sutinovac) i tuj vade<br />
mnogo ruda (0.3% srebra i 25% bakra). Stanovnici bave se i kovanjem<br />
ruda. Vriedno je spomenuti, da Kreševljani imaju čudnovat<br />
naglasak, koji se u cieloj Bosni nečuje; tako n. pr. oni vele: vode,<br />
šunče i t. d.<br />
Znamenit je u Kreševu franjevački samostan sa crkvom sv. Kate.<br />
Kažu, da ga je utemeljila kraljica Katarina. Kreševo je u istinu<br />
stara varoš, i jur godine 1444. podielio je kralj bosanski Stjepan
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 152 —<br />
Toma u „slavnom gradu Kreševu" Dubrovčanom kraljevsku povelju<br />
za Konavlje i Primorje. Više današnje varoši ima dapače podor,<br />
za koj kažu, da je tamo bilo staro Kreševo, i da je tuj sjedio najprije<br />
katolički biskup, a kasnije „djed" bosanskih Patarena. Samostan<br />
sv. Kate bje god. 1524. od Turaka spaljen, god. 1765. izgori drugi<br />
put, tek u novije vrieme popraviše ga i sagradiše uzanj novu crkvu<br />
(g. 1855.) Samostan je doduše tiesan i mračan, nu zato daje njegova<br />
knjižnica bogata. U okolici Kreševskoj spomena su vriedna ova mjesta:<br />
D u sin a, selo na istoimenom potoku, naseljeno kršćani (20 kuća),<br />
odstoji od Kreševa 2—3 sata. Tu je nekoč bila crkva sv. Duha,<br />
a znamenito je i s toga, što tuj ima preko dvanaest majdana željeza<br />
(gvoždja). Gvoždje Dusinsko najbolje je poslije star omaj danskoga u<br />
svoj Bosni, te se neda topiti, dok mu se druga ruda (gumanac) nepridoda.<br />
— Inač, planina nad Dusinom, gdje bijaše starih majdana,<br />
a u novije se je vrieme opet priredio nov majdan, te se kopa rume -<br />
nica, iz koje se opet vadi živa (živo srebro.) U toj rudi ima odsjekom<br />
po 15°/o žive; nu ima i takovih komada, koji sadržavaju po 85%<br />
čistoga živoga srebra. — Lopata, planina više Kreševa, znamenita<br />
je s toga, što je na njoj jedan kršćanin ubio zmiju, koja je imala,<br />
kako vele, 30 stopa duljine, a bila je tako debela, da je mogla proždrieti<br />
čovjeka, Durando, konsul talijanski, i dr. Blau, konsul pruski<br />
u Sarajevu, kad su to čuli, poslali su, da jim se bar kosti te nakaze<br />
donesu, no već su bile iztrule (!).<br />
Busovača, malena varoš, leži u divnoj ravnici, što ju tvore<br />
doline rieka Busovače i Kozice, ali je pusta i slabo napučena, te nebroji<br />
ni 150 kuća. Ove se diele na muhamedovske, katoličke, pravoslavne<br />
i ciganske. Muhamedovskih ima 60—70, katoličkih 50—60,<br />
a ostale su pravoslavne i ciganske. Katolici imaju svoju župu, koja<br />
broji 1917 duša (u samoj varoši ima 276 katolika). U Busovači<br />
ima 5—6 dućanića, koja gostiona i 2—3 kavane. Kava je busovačka<br />
na zlu glasu u cieloj Bosni, jer ju svi smatraju kao prave spirine;<br />
zato kad hoće, da čiju kavu pogrde, vele: „Baš je prava busovača."<br />
Na Kozici potoku imaju 4—5 majdana gvoždja. Vele, da je gvoždje<br />
ovo veoma plemenito, jer se dade motati i uvijati na volju. Ruda<br />
pako ta ima u sebi nekakvu čudnovatu kriepost, jer vele, neda se<br />
raztaliti bez živoga kreča. Pučanstvo u Busovači bliedo je i žuto,<br />
strada mnogo od „ružne bolesti" ili „frenjka" (scorbut); a to zato,<br />
jer se mnogo hrani voćem, grahom, tikvami i t. d. Busovača leži na<br />
drumu sarajevsko-travanjskom, udaljena je od Travnika i Fojnice po
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 153 —<br />
četiri sata, a od Sarajeva 12—13 sati. U okolišu Busovače jesu spomena<br />
vriedna mjesta: Medvidgrad, 1 sat od Busavače, podor,<br />
znamenit radi obilnih ruda. — K u p r e s, pol sata prema zapadu od<br />
Busovače, razvaline velikog grada. — Putiš, na iztoku Bušovači jedan<br />
i četvrt sata, znamenito mjesto radi ogromnoga, starinskoga groblja.<br />
Brestovsko, malo selo katoličko od 50 obitelji, udaljeno od<br />
Busovače tri i pol sata, a od Fojnice tri sata. Katolici imaju tuj<br />
svoju župu (1517 duša broji ciela župa, a 373 duša ima u samom<br />
mjestu), a do najnovijega vremena stanovaše ovdje i katolički biskup<br />
bosanske provincije. — Milodraževo polje, oširoko polje izmedju<br />
Brestovskoga i Fojnice. Ovdje je Tvrdko II. Tvrtković god. 1421.<br />
izdao Dubrovčanom povelju; ovdje je takodjer, kako neki pričaju, car<br />
Mehmed II. podielio Angjelu Zvizdoviću poznati privilegij za kršćane.<br />
Kiseljak ili Lepenica (turski Ekši-su), maleno mjesto na<br />
drumu sarajevsko-travanjskom, udaljeno je od Sarajeva 7 3 / 4 sata, a<br />
od Kreševa 2 sata. Kiseljak stere se u odubokoj kotlini, gdje potok<br />
Fojnica u Lepenicu utiče, te se odlikuje blagim podnebljem. Tuj izvire<br />
glasovita kisela voda, po kojoj je i mjesto ime svoje dobilo. Za<br />
goste priredjena su tri hana, ter ljeti dolazi amo mnogo svieta iz<br />
Bosne, Srbije i Dalmacije, da se, pijuć tu dobru vodu, izlieči. Voda<br />
se ta i u bocah prodaje, te ća na Štajer šalje, gdje ju poznaju pod<br />
imenom „Johannisbrunnen". U Kiseljaku imaju katolici kapelaniju,<br />
koja broji 768 duša (u samom mjestu ima 19 katolika). U okolici toga<br />
mjesta ima još više kiselih izvora, n. pr. kod Bukovaca i u Klokoti<br />
h. — Ban-brdo, maleno selo izmedju Kreševa i Sarajeva,<br />
ima katoličku župu sa 1008 duša (u samom Ban-brdu 104 duše).<br />
Kazvodnomu gorju (Ivan-planini, Bitovnji i Zecu) na jugu, pa<br />
do Neretve rieke prostire se uz Neretvicu ili malu Neretvu krševit<br />
doduše prediel, ali plodan, osobito različitim voćem i vinovom lozom.<br />
U ovom su kraju spomena vriedna mjesta: Pod hum, oveće selo,<br />
6 sati Kreševu na jugu, katolici imaju tu župu, koja broji 2128 duša,<br />
i novu crkvu, posvećenu sv. Antunu. Samostan Kreševski ima tuj<br />
svoje vinograde i voćnjake. Žitelji se Podhumski bave voćarstvom i<br />
vinarstvom, te živu u priličnoj slozi. — Kula (Selakova kula), veliko,<br />
nu raztreseno selo, ima katoličku kapelaniju sa 742 duše; žitelji se<br />
takodjer bave voćarstvom, te su osobito gostoljubivi. — Jablanica,<br />
Buljina, Nevizdraci, Seonica, Kostajnica, Gorani i Krušci<br />
c a, jesu turski džemati ili obćine, gdje po jedna džamija i više<br />
kuća muhamedovskih, katoličkih i pravoslavnih imade.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 154<br />
Visoko ili Visoki, varoš na lievoj obali Bosne, preko koje vodi<br />
drven most, gdje utiče u nju rieka Lepenica. Visoko leži u veseloj<br />
i plodnoj ravnici, a okoliš je bogat žitom, voćem i rudami svake vrsti.<br />
U varoši ima 4 kamenite i 3 drvene džamije i preko 400 muham.<br />
kuća, medju kojimi se odlikuje kuća begova Zečevića; pravoslavni<br />
imaju 60—70 kuća, svoga popa i crkvu. Ukupno žiteljstvo broji oko<br />
3500 duša. Ovdje ima dobrih tabaka (kožara), koji prave kože za<br />
Osiek i Peštu; isto tako i dosta ćebedžija, koji tvore ćebeta i sagove.<br />
Visoko je glavno mjesto istoimenog kotara, udaljeno je od Sarajeva<br />
na sjevero-zapad 10 sati, a od Travnika 12 sati. Iznad današnje<br />
varoši uzdiže se brieg i tuj bijaše franjevački samostan sv. Nikole i<br />
starodrevni grad bosanskih kraljeva. Tuj izdavaše Stjepan Ostoja<br />
g. 1399. povelje i zove taj grad „dvor kraljevstva mi". — Arnauto<br />
vici, na utoku Lužnice u Bosnu, gdje se nahode zidine samostana<br />
sv. Marije (franjevačkoga). — Moštra, liepo selo kraj Bosne, gdje<br />
mnogi begovi živu. — Mis oca, selo kraj Bosne, ima 60 kuća muhamedovskih<br />
i jednu džamiju. — Slapnica, selo katoličko, gdje se<br />
dobri žrvnjevi kopaju.<br />
Su tiska (Sutjeska, Sudinska), mala varošica na utoku rieke<br />
Poljanske u Trstivnicu (Trstionicu), udaljena je 1'/_ sat od Bosne, a 3<br />
sata od Visokoga. U toj varošici ima 30 kuća kršćanskih, i 3 turske,<br />
a žitelja ima oko 300, od kojih su 238 katolici. U Sutisci je katolička<br />
župa, zatim glasoviti samostan franjevački, i jedna džamija.<br />
Sutiska je znamenito mjesto u historiji bosanskoj, tuj življahu kraljevi<br />
bosanski i izdavahu povelje (god. 1385., 1395. i 1400), te još<br />
danas pokazuje se u varoši neki podor, koj da je bio kraljevski dvor<br />
(Curia Regum). U Sutisci ili blizu nje bio je i drugi kraljevski dvor,<br />
koj se je po istoimenoj rieci prozvao Trstivnicoin („dvor kraljevstva<br />
mi", zovu ga Tvrtko I. i Dabiša); zatim se vide u mjestu<br />
ruševine stare crkve sv. Grgura, zaštitnika ciele Bosne, i podor samostana<br />
duvna sv. Klare.<br />
Prastari samostan franjevački leži sto koraka više sela u kotlini,<br />
okruženoj visokimi stienami. Franjevci imaju tuj povlasticu, da<br />
zvone zvonovi (jedini u Bosni). Uz samostan ima liepa crkva sv. Ivana,<br />
koja je god. 1857. dogradjena. Samostan bje prvi put porušen od<br />
Turaka god. 1464., a god. 1524. razvališe ga tako, da nije ostao<br />
kamen na kamenu. Kasnije ga na novo podigoše, ali god. 1685. izgori,<br />
te istom god. 1821. bje po treći put popravljen i dogradjen.<br />
Župa Sutiska broji 3838 katolika. U okolišu Sutiske vriedna su spo-
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 155 —<br />
mena ova mjesta: Bobovac, grad negda slavan i stolica kralja<br />
bosanskih, leži 1 % sata od Sutiske pod planinom Red (Hrid) ;■ pod<br />
njim se sastaju dvie rieke: Bukovica i Borovica; gdje je nekoč grad<br />
bio, ondje su sada kuće turske, a gdje je tvrdja bila, tu je sama<br />
gomila kamenja. Sačuvana je samo još jedna kula na pol ciela, s koje<br />
se širi liep vidik na polje Ljestovaču i Lješnicu, te selo Kopljare.<br />
Bobovac se spominje često u listinah kralja bosanskih („u našem<br />
gradu Bobovcu"), te je morao biti veoma čvrst, jer ga car Mehnied II.<br />
god. 1463. nije mogao uzeti silom, nego izdajom. Priča pripovieda,<br />
da je taj grad izdao caru upravitelj grada, po imenu Radak. Nu car<br />
ga dade kasnije posjeći, mjesto da ga nadari, i danas još kaže se neka<br />
golema stiena na putu iz Sutiske u Borovicu, nazvana Rad ako vic a,<br />
gdje je tobože nevjerni Radak poginuo. — Vrana i Stjepan-grad<br />
(Stipan-grad), takodjer podori starih dvorova. — Borovica, selo<br />
katoličko od 70 kuća, bogato rudami, ima više majdana; tuj se kuju<br />
veoma dobri ljemeši i drugo poljsko orudje.<br />
Vareš (Varoš), varošica pod planinom Zarudje u dolini briegovi<br />
stisnutoj, kroz koju teku riečice Stavnja i Varešac. Kuća ima:<br />
294 katoličkih, 70 muhamedovskih i 12 pravoslavnih. Žitelja broji<br />
2500, a od tih su 1328 katolici. Katolici imaju tuj župu (sa 2037<br />
duša), liepu tek 1855. dogradjenu crkvu i pučku školu, koju polazi<br />
40—70 učenika. Muhameclovci imaju jednu džamiju. Okolica Vareška<br />
obiluje raznimi rudami, pa zato se i žitelji bave kopanjem i priredjivanjem<br />
ruda. Tik Vareša ima preko 26 majdana željeza, zatim<br />
mnogo kovačnica, a stanovnici trguju mnogo željezom, željeznim posudjem<br />
i orudjem. Vareš je udaljen od Visokoga 5 sati. U okolici<br />
njegovoj spomena su vriedna ova mjesta: Viaka, selo tri sata Varešu<br />
na sjevero-iztoku, katolička župa, brojeća 1803 duše (u samom selu<br />
197 duša). — Oćevija, selo katoličko na istoimenom potoku, žitelji<br />
se bave tvorenjem željeznoga posudja i orudja, te ga razprodavaju<br />
na sve strane. Tuj se je rodio glasoviti pisac bosanski Filip Lastrić<br />
(1700—1783.), koj je sastavio važno djelo: „Epitome vetustatum<br />
Provinciae Bosnensis" (Anconae 1776). — Zviezdan, podor grada<br />
na planini istoga imena; kažu, da blizu imade kamenite soli. —<br />
Dubrovnik, porušen grad pod planinom Nabožić, na sutoku rieke<br />
Misoče i Ženika kod sela Našica, 3 sata od Vareša. Ovo je mjesto<br />
znamenito, jerbo je tuj bila dubrovačka naselbina, ter su Dubrovčani<br />
ovdje talili srebrene i željezne rude, koje su ovdje kopali i iz planine<br />
donosili. — Ra do vije, podor grada na rieci Bosni,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 156 —<br />
Kladanj, varoš u bogatom i liepom predielu pod planinom<br />
Stoborjem na rieci Stubčanici. Ova varoš ima 300 muhamedovskih<br />
kuća i 1600 muhamedovskih žitelja, 2 džamije, te je glavno mjesto<br />
istoimenoga kotara. Žitelji su gotovi svi kiridžije, koji dovoze hranu<br />
iz Zvornika i drugih mjesta u Sarajevo. Kladanj je udaljen od Visokoga<br />
6, a od Vlasenica takodjer 6 sati. — Olovo, selo od 50 muhamedovskih<br />
kuća i 400 većinom muhamedovskih žitelja, ima 1 džamiju.<br />
Selo to leži pod planinom Stoborjem na rieci Krivaji, koja tu blizu<br />
izvire. Prije su tu bili majdani olova, nu sad su zapušteni, a stanovnici<br />
kupe samo komade olova po Krivaji, te jih tale. Udaljeno je<br />
Olovo od Kladnja 4 sata. Nekoć je Olovo bilo velik katolički grad,<br />
glasovit poradi čudotvorne slike majke božje, kojoj su se dolazili klanjat<br />
ljudi svake vjere iz Bugarske, Srbije i Arbanaske. Nu god. 1687.<br />
propade varoš i crkva. — Jelaške, katoličko selo, poznato kao<br />
rodno mjesto glasovitoga bosanskoga pisca Matije Divkovića (f 1631).<br />
— Trnovo, selo pravoslavno od 30 kuća.<br />
Rogatica (turski Čelebi-pazar), prostire se u uzkoj, nu dobro<br />
obradjenoj i voćem obilnoj dolini potoka Rakitnice. Ovu dolinu okružuju<br />
planine Lunj, Plješivica, Tmor i Semeć-planina. Sam grad je<br />
neznatan, ima 290 muhamedovskih i 3 pravoslavne kuće, a žitelja<br />
oko 2100. U varoši su dvie džamije (Hunkjar-džamija i Sultana Bajazita)<br />
i prostrana čaršija, u kojoj ima do 60 dućana, većinom praznih.<br />
Upravo radi tih mnogih dućana zovu Muhamedovci ovu varoš „pazarom".<br />
U gradu se je našlo rimskih napisa, na kojih se nalazi ime<br />
grada „Risinium". Rogatica je glavno mjesto istoimenoga kotara,<br />
koj broji 2600 muhamedovskih i 2400 pravoslavnih kuća, te je<br />
podieljen na 12 džemata ili obćina turskih. Najglavniji su tuj posjednici<br />
moćni begovi, fanatični, neprijazni i veoma krvoločni. U selu<br />
Branković žive porodica Brankovića, za koju kažu, da izlazi od<br />
izdajice Vuka Brankovića, i da sada još čuva sablju njegovu. Rogatica<br />
udaljena je Sarajevu na iztoku 16 sati. — P r a ć a, sad neznatno<br />
seoce od 15 kuća, nekoč velika varoš kano i Sarajevo; pripoviedaju,<br />
da ga je kuga razselila (Theiner Mon. Slav. Merid. I., pag. 298,<br />
ima: Pracha Byscupniau jednoj listini od god. 1244.) —Vragolović,<br />
golemo selo muhamedovsko. — U Rogatačkom kotaru<br />
nema katolika.<br />
Višegrađ, varoš u liepoj i veoma slikovitoj kotlini, na desnoj<br />
obali rieke Drine. Kotlina je okružena na sjevero-iztoku Moljevnikom<br />
i Janjim-brdom, na iztoku visokim Stolcem, na zapadu Suhom gorom, a
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 157 —<br />
na jugo-zapadu Butkovom stienom. Grad je prilično propao, ista tvrdja<br />
velikim je dielom razvaljena, te čini na stranca tužan utisak. Naokolo<br />
varoši imade po susjednih brežuljcih više razvalina od nekadanjih<br />
utvrda, što svjedoči, da je Višegrad veoma važno mjesto bio. U<br />
samoj varoši ima tek 125 kuća, i to 100 muhamedovskih, pravoslavnih<br />
25. Žitelja broji 1500—1700. Znamenit je most, što vodi<br />
upravo tuj preko Drine; ovaj je most sagradio Mehmed-paša Sokolović<br />
g. 1577. Neki hoće, da je u staro vrieme stajala ovdje Desnica,<br />
glavni zamak srbskih velikih župana. Višegrad je glavno mjesto istoimenog<br />
kotara; od Sarajeva udaljen je 20 sati, a od Novoga pazara<br />
31 sat. — Dobrunj, neznatno selo sa 20—30 pravoslavnih porodica,<br />
udaljeno od Višegrada 2% sata. Tik toga sela nalaze se ruševine<br />
velike kamene varoši (na desnoj obali Rzave), a na 120—160 m i<br />
visokoj stieni uzdiže se podor staroga i velikoga nekoč grada Dobrunja,<br />
koj se često u srbskoj historiji spominje. Priča veli, da je<br />
taj grad izdala Turkom kraljica Jerina, žena despota Jurja Brankovića.<br />
Zagledav se naime u turskoga vojvodu, dozvoli ona, te Turci<br />
dopremiše u grad na 200 konja sanduke, tobože pune blaga; a u<br />
istinu bijahu u sanducih turski vojnici. Ovi poubiju kršćansku posadu,<br />
zauzmu grad, a vojvoda pošalje Jerinu u robstvo. U Dobrunju (selu)<br />
ima mala pravoslavna crkva. — Mokragora, mjesto sastanka sa<br />
Srbijom.<br />
Cajnica (Čajnić), dosta znatna varoš izpod gore Cicelja, u<br />
zgodnu kutu na potoku Janju. Ova je varoš glavno mjesto istoimenog<br />
kotara, koji broji 1350 kuća. U samoj varoši broje 350 kuća i<br />
1800—2000 žitelja, većim dielom Muhamedovaca. Ovi imaju li epu<br />
džamiju, koju sagradi još pred 400 godina upravitelj Bosne Sinan-beg<br />
(1470. ili 1486.) I pravoslavni ponose se ovdje novom, pred 17—18<br />
godina dogradjenom crkvom, u kojoj je čudotvorna slika majke božje,<br />
kojoj se svake godine dolazi pokloniti silesija pravoslavnoga naroda.<br />
Čajnica je udaljena od Sarajeva 16, od Mostara 26, a od Foče samo<br />
6 sati. — Goražda (Goradje, Goraždje), varošica na lievoj obali<br />
Drine, preko koje vodi skela, pošto je nekadanji most sasvim razrušen.<br />
Udaljena je od Foče 6, a od Čajnice 3 sata. Žitelja ima 2700,<br />
većinom Muhamedovaca, koji se bave trgovinom žita. NekoČ je tuj<br />
bio pravoslavni samostan i tiskarna za crkvene knjige. Neki tvrde,<br />
da se je Goražda prije zvala Ermenija, i da je bila mnogo veća<br />
(imala je 18.000 kuća?). Goraždi pol sata na iztoku stoji crkva hercega<br />
Stjepana, koju je isti herceg godine 1446. u slavu sv. Jurja
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 158 —<br />
sagradio. — Zvečaj i Samobor, dva stara grada na Drini. U<br />
Samoboru i sada još stoje dvie kule i tri topa. 0 tom gradu pričaju:<br />
Kad su Turci prispjeli, da osvoje Samobor, tu se desi u gradu najmladja<br />
kći hercega Stjepana (Kosače), i videći, da će Turci osvojiti<br />
grad, nehtjedne se živa predati u njihove ruke, nego u podpunom<br />
nakitu i svečanom odielu skoči s grada niz visoke stiene. Njena duga<br />
kosa sa zlatnimi dugmeti (gumbi) zapne za čvorovite stiene, tako se<br />
objesi i visila je bez čovječje pomoći, dok nije sama odpala. Jedno<br />
zlatno dugme vidjalo se je pri čistom zraku još pred nekoliko godina.<br />
— Rudo, malena varošica na rieci Limu.<br />
2. Travanjsko okružje (sandžak).<br />
Travnik, leži u sredini Bosne, na liepom i pitomom Travanjskom<br />
polju, koje se na sjevero-zapad širi do Karaule, a na jugo-iztok do<br />
Viteza. Prostire se Travnik uz rieku Lašvu, na sjeveru uzdiže se<br />
nad njim visoka planina Vlašić i njegovi ogranci Bukovica i Vilenica.<br />
Travnik se dieli na dvoje: na grad ili tvrdjavu i na varoš izpod<br />
grada. Dolnja varoš ima više predgradja, kanoti Ilovaču, Dolac,<br />
Vakuf, Grahovik i Cigansku mahalu. Tvrdjava je veoma<br />
stara, te potiče još iz dobe bosanskih kraljeva. Sazidana je na jednom<br />
ogranku ogromne planine Vlašića, te je u prijašnje doba bila veoma<br />
znamenita, jer je branila varoš Lašvu (Levsaba), koja je tuj još od<br />
Rimljana sagradjena bila. Sada je tvrdjava pusta; u njoj nema nijedne<br />
kuće za prebivanje gradjana, već samo jedna džamija i velika<br />
kula, u kojoj strieljivo stoji. Prije je u tvrdjavi bilo 12 malih i 15<br />
velikih topova, nu te je sve god. 1867. Topal-Osman-paša slupao i<br />
komadiće u Carigrad poslao. Turci nepuštaju u tvrdjavu nikoga; nu<br />
ipak je prije došlo u nju više kršćana, pa ovi tvrde, da je iznutra<br />
više vrata najednom kamenu uklesano: „Tvrtko II." Ako je to istina,<br />
onda bi mogli poslutiti, da ju je ovaj bosanski kralj i sagradio. U<br />
tvrdjavi spomena su vriedne još strahotne tamnice, koje su pod<br />
zemljom, te su služile vezirom, da u nje pobačaju nesretne kršćane.<br />
S dolnjega grada vodi do tvrdjave malen puteljak, na kojem je neznatan<br />
mostić tik pred gradskim vratima. Tu je zemlja kao velik<br />
kanal prokopana i velik potok navraćen; pa kad se most digne,<br />
nemože nitko prodrieti do tvrdjave. Nu uzprkos tomu je tvrdjava<br />
danas malo vriedna, jer je zapuštena i jer se sa Gučana i Bukovice<br />
može topovi sasvim razrušiti.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 159 —<br />
Dolnja varoš potiče iz novije dobe, te stoji na istom mjestu,<br />
gdje je prije bila varoš Lašva. U dolnjoj varoši nema starinskih<br />
zgrada osim jedne drevne džamije. Kažu, da je to bila prije kršćanska<br />
crkva sv. Kate; a neki tvrde, da još i sad ima pod zemljom<br />
skrovita sobica, koje nemogu Turci otvoriti. Kuće su u varoši sve<br />
od drva, ali mnoge su podzidane, jer odozdo raži zemlje jesu magaze,<br />
staje i t. d. Čaršija (trg) veoma je velika, ter ima mnogo dućana,<br />
u kojib se prodaje roba iz Sarajeva, Trsta i Beča. Po čaršiji ima više<br />
voda, osobito pred svakom džamijom. Vode su te sve izvedene iz<br />
tako zvanoga: „Kali-bunara". Važnije zgrade u dolnjoj varoši jesu:<br />
dvor ili kuća, gdje upravitelj stanuje, sagradio ju je vezir Tahirpaša<br />
(novi dvor na Bunarbaši); zatim dvie kršle (kasarne) i to jedna<br />
na Luki zajedno sa barutanom, a druga preko Lašve uz pravoslavnu<br />
crkvu. Sve tri zgrade gradila je raja na carsku zapovjed. Osim toga<br />
imaju Muhamedovci 17 džamija i to 7 od tvrdog kamena, a ostale<br />
od drva. Najsvetija je velika džamija, jer su u njoj svete moći proroka<br />
Muhameda, naime tri žute dlake iz njegove brade, koje je<br />
Hadži-Camil-paša kupio za 15.000 forinti!<br />
Od predgradja spomenuti nam je Cigansku mahalu, koju<br />
neki zovu još Karanfil-mahala i Paša-mahala. Tu je blizu i pravoslavna<br />
crkva, koju su grčko-iztočnjaci podigli pred nekoliko godina.<br />
Za samu posvetu crkvu platili su sarajevskomu vladiki (Grku Patrihoru)<br />
400 dukata!<br />
Travniku na jugu stoji predgradje Dolac, u kojem prebivaju<br />
sami katolici. Nijedan Muhamedovac nesmije se ovdje nastaniti. Dolac<br />
je glasovito mjesto u Bosni, ter mlada Dolačka veli ponosno: „Nek<br />
sam u Dolcu, pa visilo o koncu." U Dolcu je župa katolička, brojeća<br />
2497 duša (u samom mjestu 608 duša), zatim velika katolička<br />
crkva, tvrđo zidana, i liep župni stan sa prostranim vrtom. Crkva<br />
ima i oveliko zvono i to iz samostana sv. Ilije u Glamoču, a darovao<br />
ga je crkvi bivši kajmakam (kotarski predstojnik) Ahmet-paša. Buduć<br />
da Dolac nema dosta vode, to je spomenuti već Ahmet-paša takodjer<br />
sagradio neku vrst vodovoda, koji žiteljem dovodi vodu iz Travnika,<br />
Ovi mu iz zahvalnosti podigoše spomenik sa napisom. Dolačka župa<br />
spada pod samostan Gučiju goru.<br />
Travnik sa svimi predgradji broji 13—14.000 žitelja. Najviše<br />
ima muhamedovaca i katolika, zatim sve manje pravoslavnih, cigana<br />
i Židova. Žitelji su u obće radini, i dobri trgovci. Odlikuju se čistom<br />
i urednom odjećom od svih Bošnjaka. Siromasi gladuju, ali dobru
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
160 —<br />
odjeću moraju svi imati. Osobito se žene rado kite, ter su veoma<br />
ponosne. Travnjaci govore ikavskim narječjem. Muhamedovei imaju<br />
8 pučkih učiona (mejtefa), 1 medrezu i 1 tekiju derviša; katolici<br />
imaju u Docu (Dolcu) liepu učionu za mužku i žensku djecu, zatim<br />
zgradu za ubogu žensku djecu i za milosrdnice (opatice); pravoslavni<br />
napokon imaju takodjer svoju školu, koju polazi 30—40 učenika.<br />
Odkad su beglerbezi prestali vladati u Banjaluci (1736.), pa<br />
sve do Omer-paše bijaše Travnik sielom bosanskih vezira.<br />
Vitez, mala varoš uz cestu šarajevsko-travanjsku, broji 78<br />
do 80 kuća muham. i kršćanskih, ima jednu džamiju, zatim katoličku<br />
crkvu i župu, koja broji 1707 duša (u samom mjestu 204 duše).<br />
Kod Viteza sraziše se god. 1840. (15. i 16. kolovoza) Sarajlije sa<br />
Vedži-pašom, i tuj poginuše od njih Pinjo i Duram-beg. Okolica Viteza<br />
vrlo je ugodna i žitorodna. — Mošunj, selo kršćansko od 15 kuća,<br />
kod utoka Kolotina u Lašvu. Znamenito je radi mnogih starina; neki<br />
dapače kažu, da je tu bila rimska naselbina i da se je mjesto prije<br />
zvalo Karbun (drugi opet misle, da je Garbun današnji Travnik).<br />
Još danas vide se ostanci starih zidina od grada i crkve: na brdu<br />
ruševine crkve (Crkvišće), a na ravnici podori gradova. Seljaci nalaze<br />
tuj i starih novaca (rimske i dalmatinske); jednom dapače nadjoše<br />
i kip, kolik diete od 6—7 godina, kojemu je glava bila od suhoga<br />
zlata, a trup od tvrdoga tuča. — Kr ušica, selo kršćansko, više njega,<br />
jesu toplice. — Gučijagora, pol drugi sat Travniku na sjeveru,<br />
leži u kotlini na podnožju Vlašića, kojom teče potok Guča ili Huča,<br />
ter koju okružuju gore Gorčevica, Uzica i Zržina. Turci zovu to<br />
mjesto Martin-mahala. Gučija gora broji do 80 kuća i to samo katoličkih<br />
; u novije vrieme (1856—1860.) sagradiše tuj franjevački samostan<br />
sa crkvom, ponajviše trudom vrloga biskupa M. Sunjića, koj je<br />
takodjer u crkvi sahranjen. Ob ovoj crkvi piše I. Kukuljević: „Sagradjena<br />
je po načinu kršćanske basilike, ima liepo, ukusno izradjeno<br />
pročelje, ali žalibože četverokutne prozore, što slogu, u kojem je<br />
sagradjena, nimalo neodgovara. S nutra razdieljena je na tri broda,<br />
koje diele sa svake strane po pet čitavih osmokutnih stupova i dva<br />
polustupa. Duga je crkva 59 aršina, široka 26, visoka 25. Pročelje<br />
crkveno ima troja obla vrata. Čemer ili nebo crkve sagradjeno je<br />
od drva, sva ostala crkva od tvrdog kamena. Gradio ju je Ante<br />
Sicilijan, rodom iz Trogira, i to po osnovi stolne crkve Trogirske."<br />
U Gučijoj gori ima stara katolička župa, brojeća 2934 duša (u samom<br />
mjestu 607 duša). Žitelji ove župe svi su katolici, izuzev 3—4 sela.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 161<br />
Po nariečju su ikavci. Svi su pripravni parnice voditi, a najdraže<br />
jim je druge pretresati. Poljodielci su valjani i njihova pšenica bjelica<br />
osobito je dobra. Razlikuju se od drugih seljaka i odielom, jer nose<br />
crne šalvare i crnu haljinu. U okolici Gučanskoj ima mnogo starina,<br />
osobito starinskog groblja, i to kod Gorice (Beljakov. grob), u Suhodolu,<br />
u selu Brajko vicu, u Čuklih (gdje ima glasovit križ, visok 13,<br />
a širok 4 pedlja) i t. d. 0 GuČijoj gori ima šaljiva pjesmica: „Gučja<br />
goro! selo ni varošu, u teb' nema konja ni junaka, nego nešto žutih<br />
djevojaka!" — Buci ć i, selo kršćansko i katolička kapelanija, brojeća<br />
1096 duša (u samom selu 546 duša). — Orašje, selo sa župom<br />
katoličkom, koja broji 2677 duša (u samom selu 258 duša). Orašje<br />
udaljeno je od Travnika pol sata. — Pećine, katolička kapelanija,<br />
brojeća 801 dušu. — Karaula, golemo selo pod gorom istoimenom,<br />
3 sata iduć k Jajcu udaljeno. — Radovan, podor staroga grada<br />
na planini Vlašiću.<br />
Zenica, varoš uz Bosnu na istoimenom polju, koje osim Bosne<br />
natapaju i mnogi manji potočići: ima 1200 žitelja svih triju vjera,<br />
leži na drumu šarajsko-brodskom, te je 4 sata udaljena od Travnika.<br />
U Zenici je katolička župa i katolička škola sa 45 učenika. Župa<br />
ima 1386 duša (u samoj Zenici 155). U okolici Zeničkoj naseliše se<br />
pred 35 godina Hrvati iz Dalmacije; zato neki i zovu ovaj kraj<br />
„malom Dalmacijom." Zenica je glavno mjesto istoimenog kotara. —<br />
Crkvice, selo četvrt sata Zenici na sjeveru, katolička kapelanija<br />
sa 719 duša (u samom mjestu 207). — Kakanj, maleno selo sa<br />
1 džamijom na utoku Ribnice u Bosnu, na drumu sarajsko-brodskom,<br />
negda znamenito mjesto radi velikih sajmova. Vojvoda Sandalj izdao<br />
je 27. prosinca 1423. u Kukanju (Kakanju?) Dubrovčanom pismo,<br />
da je od njih primio neki novac (jaspre). — Osječenik, klanjac<br />
pod planinom istoga imena; tuj porazi Eugen Savojski Turke godine<br />
1697. — Vranduk, stara tvrdja i maleno selo sa 150 žitelja, stere<br />
se na podnožju planine Oskove nad Bosnom. 0 Vranduku pripoviedaju,<br />
što i Vuk Karadžić kaže o gradu Kušlatu, t. j. ako putnik zapjeva:<br />
„Oj djevojko u Vranduku gradu<br />
Vele ti si u veliku jadu!"<br />
To mu djevojka s prozora mahom odpjeva:<br />
„Oj junače, ti si u goremu,<br />
Prenoseći hranu o samaru."<br />
Vranduk se spominje još za bosanskih vladara; ovdje naime<br />
izdade god. 1449. kralj Stjepan Tomaš kuezu Nikoli Trogiraninu<br />
V. Klai ć, Bosna. 11
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
—- 162<br />
neku povelju, da smije podići tri dućana, i to u Spljetu, Hvojnici i<br />
Jajcu. 0. Blau piše o Vranduku ovako: „Vranduk se prostire toli na<br />
najslikovitijem, koli na strategijski najvažnijem i historijski najzanimivijem<br />
mjestu ciele bosanske doline." Već samo ime njegovo, koje<br />
se u starijih poveljah piše „Vratnik" (od vrata), kaže da je on pravi<br />
ključ za nutarnju Bosnu, pravi klanjac, kojim se svaki mora proturati,<br />
koji želi prodrieti u srce Bosne. Ovdje bijaše po Budimskom<br />
miru (1503.) medja turskoj i ugarsko-hrvatskoj Bosni. Tuj kod klanjca<br />
„Branduka" udarahu konjanici principa Eugena na turske rulje, ter<br />
jih nagnaše u bieg. Okolica Vrandućka osobito je liepa, ter godi<br />
veoma svakomu prijatelju prirode i planinskoga zraka. Vranduk udaljen<br />
je od Zenice dva sata. — Gradište, Tetovo i Gar evo, sela na<br />
putu iz Kaknja u Vranduk.<br />
Skoplje, prostrana visoka ravnica na gornjem Vrbasu (vidi<br />
stranu 19), dieli se na Gornje i Dolnje Skoplje. Žitelji na ovoj ravnici<br />
bave se uz ratarstvo i gojenjem sitne stoke, zatim lončarstvom.<br />
Nema u svoj Bosni prediela, gdje bi bilo toliko begova, koliko upravo<br />
ovdje (u cieloj Vrbaškoj dolini ima do 600 begova). Obično se govori,<br />
da jih je do 60 odžaka (kuća), a najznamenitiji jesu: Sulejmanpašići<br />
(Skorbovići), Miralemovići, Vilici, Kopčići, Kukavičići, Ždralovići,<br />
Kositerovići, Kresoevići, Lengjerovići, Kusići, Granici i t. d.<br />
Znamenitija mjesta na ovom polju jesu: Dolnji Vakuf (Dolnje<br />
Skoplje), leži kraj Vrbasa na utoku Semnišnice, glavno je mjesto<br />
skopaljskog kotara, broji do 2000 žitelja, najviše muhamedovaca,<br />
zatim pravoslavnih i katolika. Pravoslavni imaju svoju župu. Kod<br />
Dolnjega Vakufa ima starinski kameni most preko Vrbasa. — Bugojno,<br />
varošica kraj Vrbasa u liepoj ravnici, tri sata od Dolnjega<br />
Vakufa, znamenita je žitnom trgovinom. Žitelja broji 800—1000,<br />
ima dvie džamije i jedan zvonik sa urom. Katolici imaju ovdje svoju<br />
župu, koja broji 3557 duša (u samoj varoši 177), zatim pučku školu<br />
sa 30 djaka. — Suho polje, katolička župa sa 2074 duše (u samom<br />
selu 389 duša). — Rast ovo, katolička kapelanija sa 209 duša. —<br />
Golo brdo, katolička kapelanija sa 983 duše (u samom selu 163). —<br />
Cipuljić, selo od 60 pravoslavnih kuća i popa, Ovo je cincarska<br />
naselbina, nu slabo tko umije još cincarski govoriti. — Prusac,<br />
mala tvrdjica pri briegu, izpod kojeg teče Koprivnica, udaljena je<br />
od Dolnjeg Vakufa četiri sata. Ovdje ima jedna voda, po imenu<br />
A'jvatica, izvor, što je u staro doba, kad su Turci u ovoj tvrdjavi<br />
zatvoreni i obsjednuti veoma žedni bili, neki derviš tobože čudotvorno
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 163 —<br />
od Boga izprosio. Svakoga 15. lipnja dolaze ovamo Skopaljski begovi,<br />
slave taj čin, mole Boga i sieku kurban (žrtvu) od jaganjaca, s kojimi<br />
se fukara (turski siromasi) taj dan počasti. — Gornji Vakuf<br />
(Gornje Skoplje), varošica kraj Vrbasa, u kojoj stanuju muhamedovci<br />
i katolici. Muhamedovci imaju 4 džamije i 180 kuća, a katolici do<br />
70 kuća i staru župu sa školom. Župa broji 2747 duša (u samoj<br />
varoši 363). Kršćani služe ponajviše kano kmetovi kod begova ili se<br />
bave priredjivanjem platna i razne robe od kozje kostrieti. U varoši<br />
ima zvonik sa satom i zvonom, kojega se jasni glas čuje veoma<br />
daleko. Gornji Vakuf udaljen je od Dolnjega Vakufa 6 sati. —<br />
Rosinj, brieg i podor nad selom Dobrošinom, 1 sat od Gornjega<br />
Vakufa; ovdje se vide rupe, gdje se je zlatna ruda kopala, i zatim<br />
mnoge zidine od starih zgrada. — Susjed-grad (Susid) mala<br />
tvrdja kod Vrbasa. — Kalnik, podor staroga grada. — Č i p u 1 j i ć a<br />
gradine, tuj je morala biti neka velika varoš, jer se u naokolo mnogo<br />
koješta izkopava. — Vesela straža, liepo selo muhamedovskokatoličko,<br />
gdje su odžaci mnogih begova; ovdje se vide zidine srušenog<br />
samostana franjevačkog. — Biela crkva (Bistrica), 1 sat<br />
Gornjemu Vakufu na sjeveru, podor katoličke crkve.<br />
Kupres ili Kupresko polje, prostire se Skoplju na jugozapadu,<br />
plodno je sienom i nešto žitom, a žitelja broji preko 6000<br />
(vidi stranu 23). Na ovoj visokoj ravnici važnija su mjesta: Kupres,<br />
mala tvrdjavica izpod briega Plazenice, žitelja broji 300. —<br />
Ravno, Vukovsko, Novo selo i Šemanovci, oveća sela, gdje<br />
stoje pravoslavni župnici. — Otinovci, selo i župa katolička, brojeća<br />
865 duša (u samom selu 165). — Osmanlije, selo gdje stanuje<br />
upravitelj cieloga prediela. — Vrila (Vrela), gdje su odžaci<br />
bogatog Idris-bega. — Bastača (BostovaČa), podor staroga grada<br />
kod sela Botuna. — Stržanj, podor na medji Lievanjskog polja i<br />
Skoplja. — Poganac, podor grada izpod istoimene planine. 0 tom<br />
se gradu pripovieda, da je u njem bila nekakva banica, koja jedanput<br />
svom sinu rekne, da tko uzme prsten s njezine ruke, onoga će grad<br />
biti i sva baština otčina njemu će prileći. Na to se polakomi sin, te<br />
uzme svoju mater za ženu. Kad sutra dan osvanulo, ali po planini<br />
Malovanu više se nevidi cvieća, već planina sva sniegom obielila<br />
u sred ljeta. Sviet se na to pouzbuni, ubije bana i banicu, grad<br />
razori, kome ostane za uspomenu ime Poganac do danas.<br />
Jajce, starodrevan grad na utoku Plive u Vrbas, u preliepoj<br />
okolici. Isti Niemac 0. Blau veli, da se je priroda složila s umnom
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
164 —<br />
rukom čovječjom, nebi li Jajce učinila najljepšim i najslikovitijim<br />
gradom u svoj Bosni. Jajce sastoji danas od tvrdjave i od varoši sa<br />
predgradji: Kozluk i Pijavice. Tvrdjava stoji upravo na utoku<br />
Plive u Vrbas i stisnula se medju lievimi obalami obih rieka na<br />
vrhuncu, koj siže do 391 m / visine, te priliči jajetu. Mnogi slute, da<br />
je od slike brežuljka dobio ime i sam grad. Tvrdjavu zovu Muhamedovci<br />
Ikisar (Ićisar). Zatvorena je željeznim vratima i nitko<br />
nesmije u nju unići bez dozvole poglavarstva. Najgornje zidine jesu<br />
u obće još dobro sačuvane, nu kule i bedemi već su razrušeni. U<br />
tvrdji ima 8 starih topova, preostavših od austrijsko-turskih ratova.<br />
Sred dvorišta u tvrdji stoji mala džamija, u koju sahraniše oružje,<br />
što ga god. 1851. oduže Bošnjakom poznati Omer-paša. Ostanci stupova<br />
i kamenje sa rezbarijami, zatim komad kapitella, što je ugradjen<br />
u preddvorje džamije i sve ovo potvrdjuje staru predaju, da je ovdje<br />
nekoč stajao rimski hram. Pače i temelj hramu može se donekle<br />
razpoznati. Sa bedema tvrdjave vidi se čitava jajačka varoš s predgradji<br />
i sa svom krasnom okolicom.<br />
U varoši iztiču se sa svoje starine najvećma katakombe ili<br />
podzemni grobovi sa kapelom. Podješ li u te podzemne grobnice,<br />
sići ti je preko 16 skalina i eto te u grobnoj kapeli. Oltar i sav<br />
svod kapele uklesan je u naravnu pećinu; na zidu oltara vidiš križ,<br />
a pokraj njega mjesec i sunce. Iznad toga ima podzemna raka sa<br />
kraljevskimi grobnicami, izmedju kojih je jedna grobnica kraljičina.<br />
Ciela ta raka duga je 20 koraka i široka 10 koraka, dugoljasta je<br />
te ima svod. U toj izklesanoj raci imade opet osam pokrajnih prostorija<br />
, tri sa svake strane, a dvie naprama ulazu. Kad gledaš tu<br />
čudnu gradjevinu, diviš se umieću njezina tvorca, ali te ujedno obilaze<br />
čami, pomislivši, da su Turci ovamo mnoge ljude žive zatvarali, koji<br />
nikad više nevidiše sunca božjega. Od ostalih gradjevina u dolnjoj<br />
varoši spomenuti nam je još jedan zvonik na južnom kraju tvrdjave.<br />
Ovaj zvonik popraviše Turci i smjestiše na njemu gradsku uru. Zvoniku<br />
na jugo-zapadu uzdiže se nekadanja crkva sv. Ivana, a na jugoiztoku,<br />
malo ne u sredini varoši, eto crkve sv. Luke (ili djevice<br />
Marije, kako drugi hoće). Jednu i drugu crkvu pretvoriše Turci u<br />
džamije. Crkva sv. Luke bijaše sagradjena u slogu romanskom, te<br />
razdieljena na tri broda. Zvonik te crkve morao je nekoč biti upravo<br />
liep. Visok je 28—30 7, a sve do g. 1870. bijaše još dobro sačuvan,<br />
nu te godine postrada od potresa, Popneš li se na nj, krasan ti se<br />
širi vidik po svoj okolici jajačkoj: sve naokolo vidiš po brežuljcih
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 165 —<br />
razasute zaselke i predgradja: Pijavicu, Volujak, Armanj, Kalinu i<br />
Hercegovac, tamo opet gledaš u raznih oblicih povisoke briegove,<br />
kanoti Tušinu, što se je pružila medju Vrbasom i Plivom kao klin,<br />
tamo brdo Hum, kojemu se je obronak Krpić spustio strmo nad<br />
korito Vrbasa; tamo daleko na sjeveru pukla su polja, kanoti C a-<br />
revo polje na lievoj strani rieke, i prostrana „Dnoluka" sa trinaest<br />
sela na desnoj obali Vrbasa. Nekoć bješe Dnoluka imovinom<br />
bosanskih vladara, danas je uslied darovnice bega Usrefa zemljištem<br />
(vakuf) Begove džamije u Sarajevu.<br />
Malo ne sasvim izvan grada, na lievoj obali Vrbasa podigla se<br />
je u novije vrieme veleliepa crkva katolička. Zemljište za tu crkvu<br />
poklonio je Hadži-Alaj-beg iz stare porodice bosanskih Kulenovića,<br />
koji se rado hvastahu, da su rod starobosanskim kraljem.<br />
Grad Jajce ima svega skupa nešto preko 200 kuća i 6 džamija.<br />
Preko Vrbasa i Plive vode dva široka drvena mosta, te pokazuju<br />
put na jug. u Skoplje i na iztok u Travnik. Od predgradja Jajačkih<br />
spominjemo osobito Kozluk, koj se stere na desnoj obali Vrbasa.<br />
Tuj ima liepih vrtova i tuj stanuju sami katolici. Ovdje je i stara<br />
crkva katolička, zatim župni dvor, u kojem prebiva župnik sa dva<br />
kapelana. Grad Jajce zajedno sa predgradji broji 3000 žitelja, a<br />
medju ovimi ima do 800 katolika. Katolička župa u Kozluku ima<br />
2244 duše. U novije vrieme podigli su Franjevci i pučku školu, koju<br />
polazi 30—50 učenika.<br />
Okolica Jajačka preznamenita je toli sa historijskih uspomena,<br />
koli sa prirodnih ljepota. Vrbasu na iztoku uzdiže se spomenuto već<br />
brdo Hum, a na tom brdu kažu jedno mjesto nazvano „Kraljev<br />
grob", ter pričaju, da je ovdje Mehmed II. dao ukopati posljednjega<br />
kralja Stjepana Tomaševića, nedozvo-livši, da ga sahrane u staru<br />
kraljevsku grobnicu sred grada. Na lievoj strani Vrbasa, a Jajcu na<br />
sjevero-zapadu podiglo se opet Katino brdo, na kojem su nekoć<br />
stajali dvorovi kraljice bosanske Katarine. 0 jezeru i slapu Plive<br />
vidi strane 43 i 53.<br />
Okoliš građa Jajca spadao je još od 7. stoljeća na kneževinu hrvatsku.<br />
Tuj se steraše oko rieke Plive <strong>hrvatska</strong> župa pl ivanjska, koju grčki pisac<br />
Konstantin bagrenorodjeni u svojih spisih napominje. Tko li je vladao župom<br />
plivanjskom i tko je sagradio Jajce, neznamo. Neki hoće, da je Jajce utemeljio<br />
glasoviti naš rodjak Hrvoja Hrvatić, herceg spljetski i veliki vojvoda<br />
bosanski. On da je dozvao talijanskoga naimara iz napuljske okolice, da mu<br />
gradi grad na spodobu građa „Castello del uovo". Koliko je u toj predaji istine,<br />
nemožemo kazati, ali to znamo', da je Hrvoja živio u Jajcu i da je ovdje
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 166 —<br />
povelje izdavao (god. 1411). Po tom sudimo, da je isti grad njegov bio.<br />
Iza smrti Hrvojine (1415.) udade se njegova udova Jelena (rodjena Nelepić)<br />
za bosanskoga kralja Stjepana Ostoju. Tom zgodom dodje Jajce pod neposrednu<br />
vlast bosanskih vladara.<br />
Za Ostoje i njegovih nasljednika postade Jajce glavnim gradom svoj<br />
kraljevini bosanskoj. To nam medju inimi potvrdjuje i grčki pisac Laonik Halkokondila,<br />
koj veli: „Est et urbs regnique sedes Gaitia sive Jaitza . . ."<br />
Kralj Stjepan Tomaš dozvoli god. 1449. knezu Nikoli Trogiraninu, „da<br />
može u gradu Jajcu načiniti dućan, a uz to se obveza, da će uzimati u tom<br />
dućanu, što mu bude potrebno za kuću i dvor, a da će plaćati kao i inim<br />
trgovcem, što bude pravo." Posljednji kralj Stjepan Tomašević zavoli osobito<br />
ovaj grad. On boravljaše u njem veoma rado („slavni dvor kraljevstva mi"),<br />
te izdavaše ovdje povelje Dubrovčanom (g. 1461). Povelje su ove pisane<br />
ikavštinom, što opet svjedoči, da je Jajce pravi hrvatski grad.<br />
Tako cvjetaše Jajce sve do god. 1463. Kad je ove godine car Melimed<br />
II. zauzeo Bosnu i smaknuo posljednjega kralja, pokori se Mehinedu<br />
i Jajce uz uvjet, da će gradjanom ostati stare pravice i imetak. Nu čim<br />
Mehmed zauze grad, umah pohvata djecu najodličnijih gradjana, te porazpokloni<br />
jedan dio svojim pašam, a drugi dio pošalje u Carigrad. Još iste<br />
godine provali hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin u Bosnu, oduže Turkom<br />
Posavinu i Tursku Hrvatsku sa Jajcem te ustroji jajačku banovinu.<br />
Od g. 1464. —1528. ostade Jajce i ciela banovina u rukuh hrvatskih<br />
kraljeva. Turci navaljivahu češće na grad, nebi li ga opet zadobili, nu vazda<br />
se vratiše razbijenih glava. Najžešće navale zgodiše se god. 1464., 1500.<br />
i 1520., ali hrvatski junaci obraniše se svaki put. Najveća pogibelj zaprieti<br />
Jajcu god. 1524., kadno pade pod grad bosanski paša Usref sa 20.000<br />
ljudi, a njemu se još pridruži Sinan-paša monastirski i Bali-beg, paša srnederevski<br />
i biogradski. Jajce malo da se već nepredade od glada, kadno mu<br />
stiže u pomoć hrvatski junak Krsto Fran kop an, ter ga oslobodi od turske<br />
obsade. Godine 1528. poslie nesretne bitke muhačke obsjedne opet Usrefpaša<br />
grad Jajce, te već za deset dana pade u ruke njegove, pošto mu ga<br />
je dobre volje predao zapovjednik Stjepan Gorbonog, samo da iznese živu<br />
glavu. Odsele ostade Jajce i sva banovina Jajačka u turskih rukuh.<br />
Jajački bani u 16. vieku bijahu: Franjo Berislavić (1499.—1501, i<br />
1503.), Baltazar Bacan (1502.), Juraj Kanižaj i Ivan Bebek (1505.), Bartol<br />
prior vranski (1507.), Juraj Ztresemley (1508.), Petar Keglević (1520.<br />
do 1526.)<br />
Komotin, zapuštena tvrdja 2 sata od Jajca, medju seli Bešpeljom,<br />
Daljevcem i Cvietovićem; ovu tvrdju pokloni g. 1461. kralj<br />
Stjepan Tomašević svojemu stricu Radivoju („Dajemo mu u Luc 1<br />
grad Komotin i pokraj njega goru Bočac, i pokraj njega goru Curnicku<br />
i Daljevac do Seoca, Cvitoviće i Podmilačje selo s obie strane<br />
Vrbasa, i u Jajcu i u Jezeru kuće njegove, mline, vrtle, vinograde<br />
. . . .") — Vienac (Vinac), tvrdja kod Vrbasa, na putu idući<br />
u Skoplje iz Jajca, udaljena je 2 sata od Jajca, te je nedavno za-
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 167 —-<br />
puštena; izpod nje ima tursko selo. Okolica Vienačka veoma je oku<br />
ugodna. U 10. stoljeću spominje se „Vienački ban". — Poclmilačje<br />
selo, 1 sat od Jajca, katolička crkva i župa brojeća 1720 duša<br />
(u samom selu 213). — Dnoluka, predielje sastojeće od 28 sela<br />
muhamedovskih i pravoslavnih. Nekoč se zvala „Luka", te je valjda<br />
bila župa. — Vrhovine, predielje odviše sela pravoslavnih, koje<br />
ima 6 popova. — Skender Vakuf (Skenderovo), mala varošica<br />
kod planine Ugra, ima jednu džamiju i 3 dućana, zatim 25 begovskih<br />
i ciganskih kuća. — Tiso vac, podor staroga grada na<br />
istoimenoj planini. — Dobretići, u širem smislu zove se ovako<br />
cieli prostor izmedju brda Gostilja i rieka Ugra i Vrbasa; u užem<br />
smislu pako zovu ovim imenom samo ono mjesto, gdje je katolička<br />
crkva i nekoliko kuća. Dobretići jesu naseljeni od katolika, koji<br />
imaju svoju župu, brojeću 1632 duše.' Kažu, da je iz Dobretića<br />
potekla <strong>hrvatska</strong> plemićka porodica Vranjicana. (Vidi još knjižicu:<br />
„Nobilissimae familiae comitum Dobretić genealogicus liber." Anconae<br />
1772). — Korlač (Orlač), podor grada izmedju sela Jehića i Kričića.<br />
— Oštrac, podor grada iznad utoka Ilomske u Ugar. 0 tom<br />
gradu ima priča: Kad su Turci Oštrac osvojili, pa izsjekli, što su<br />
hotjeli, a ostalo poturčit započeli, bile su tuj i dvie mlade drugarice,<br />
koje odlučiše radje umrieti, nego li se poturčiti. Turci su jih počeli<br />
siliti, nu kad su vidili, da ništa nekoristi, rekli su jim, ili neka skoče<br />
sa grada niz stiene ili neka se poturče. Na to su se djevojke prekrstile,<br />
za ruke uhvatile, ter pjevajuć pjesmu majci božjoj niz stiene<br />
skočile i tako vienac mučeničtva stekle.<br />
Varcar-Vakuf (Varcarevo), varoš pod planinom Lisnom na<br />
Crnoj rieci. Ova varoš broji do 310 kuća, razasutih po dugačkoj dolini<br />
uzduž Crne rieke i to: 150 muhamedovskih, 100 katoličkih i 60<br />
pravoslavnih. Žitelja ima 1800—2000. Muhamedovci imaju 4 džamije,<br />
od kojih je jedna zidana i olovom pokrita; katolici imaju svoju župu<br />
sa 2164 duše (515 u samom mjestu) i pučku školu sa 50 djaka;<br />
pravoslavni napokon imaju takodjer župu i školu. Trgovina je u<br />
varoši dosta znatna, osobito trgovina žitom. Varcar-Vakuf udaljen<br />
je od Jajca 4 sata. —■ Do Inje selo (Staro selo) pol sata od<br />
Varcar-Vakufa, selo kod Crne rieke, gdje ima 15 pravoslavnih kuća,<br />
kula i odžaci begova Kulinovića (Kulenovića). — Jeleč, selo katoličko<br />
pod planinom Lisnom, tuj ima majdana gvoždja i više kovačnica.<br />
Udaljeno je 1 sat od Varcar - Vakufa. — T r i b o v o, -selo<br />
pravoslavno od 60 kuća i pravoslavna župa. — Bočac, tvrdja nad
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 168 —<br />
Vrbasom, odstoji od Varcar-Vakufa 3 sata, bijaše nekoč znamenito<br />
mjesto za obranu vrbaške doline. (God. 1516. pisao je Franjo Berislavić<br />
Baltazaru Bacanu ovako: „Significatum nobis est ex Jajca,<br />
qualiter bassa fortificare intendit castrum Bochacz et civitatem de<br />
novo reparare; item intelleximus etiam imperatorem Turcorum treugas<br />
cum maj estate regia conficere velle: si autem conficientur, castrum<br />
Bochacz ita interea munietur, quod nusquam tutum Jajcam intrare<br />
patebit.") Starine V. 168. — Kotor, mala varošica kraj rieke Vrbanje.<br />
— Bob as, porušena tvrdjavica blizu Kotora. — Knez in a,<br />
prediel od više sela muhamedovskjh i katoličkih, ima ugodan položaj<br />
kraj Vrbanje. — Kotorišće, selo na Vrbanji blizu Kotora, katolička<br />
župa, brojeća 2542 duše. — Sokoline, selo Kotoru na jugu,<br />
katolička župa, brojeća 732 duše. •— Bliska, selo na Vrbanji.<br />
Jezero (Gjolhisar), varošica na otoku, što ga tvori rieka Pliva.<br />
Više varošice uzdiže se brieg Vagan, na kojem se vide podrtine od<br />
staroga grada (Biela Jezera?). Jezero broji preko 80 skoro samih<br />
muhamedovskih kuća i 600 žitelja, zatim ima 2 drvene džamije i<br />
oko 15 dućana. Od Varcar-Vakufa odstoji 2 sata, te je glavno mjesto<br />
istoimenog kotara. — Sokolac (Sokol), zapuštena tvrdjica pod<br />
Crnom gorom, blizu vrela rieke Plive. — Plievje, prediel oko rieke<br />
Plive, sastoji od više sela pravoslavnih. — Pecka, gornja i dolnja,<br />
pod Crnom gorom, sela pravoslavna sa 60 kuća i 2 popa. — Vrbljani,<br />
selo pravoslavno od 80 kuća, ima popa; ovdje je odžak begova<br />
Filipovića. — Medna, gornja i dolnja, selo pravoslavno, ima popa<br />
i 160 kuća. — Podražnica, selo pravoslavno od 60 kuća, ima<br />
popa. — Grzovo, selo pravoslavno od 12 kuća, ima popa i crkvu.<br />
Lievno (Livno), važan grad na istoimenom polju (vidi stranu 22).<br />
Prostire se pod planinom Krugom na brdu, zvanom Crljenice, blizu<br />
izvora Bistrice, koj se zove Duman. Nutarnji grad ili tvrdjava providjena<br />
je s nekoliko slabih i napola razvaljenih kula, zatim bedemi,<br />
koji su takodjer prilično već razrušeni. Tuj stoje sami Muhamedovci,<br />
koji imaju do 100 kuća i 4 džamije. U samoj tvrdjavi nalazi se više<br />
topova i starinskoga oružja; od starih topova bijahu najveći: Krnjo<br />
i Zelenko, na kojih, pričahu, da je bilo napisano: „Tako ti svetog<br />
Luke. — Nedaj se u turske ruke!" — U predgradjih prebivaju nuz<br />
Muhamedovce i kršćani. Muhamedovci imaju tuj do 300 kuća i 6<br />
džamija, katolici 214, a pravoslavni 140 kuća. Tik uz Lievno stoji<br />
na Gorici i katolički samostan zajedno sa župom, koja broji 2245<br />
duša (u samom Lievnu 1542 duše). Katolici imaju i 2 škole: mužku
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 169 —<br />
sa 63 djaka i žensku (62 učenice), kojom upravljaju opatice. Pravoslavni<br />
imaju takodjer svoju župu i pučku školu. Svega zajedno broji<br />
Lievno 6—7000 žitelja. Lievno je znamenito trgovačko mjesto, jer<br />
velik dio robe, što se iz Trsta i Dalmacije uvozi u Bosnu, prolazi<br />
kroz taj grad u sredinu zemlje (Spljet, Sinj, Prolog, Lievno). Lievno<br />
udaljeno je od Travnika 18—20, a od Sinja u Dalmaciji 7 sati.<br />
U okolišu Lievanjskom nalaze mnogo starinskih grobova i novaca.<br />
Prije su dapače često izkapali i rimske napise. Mnogi s toga misle, da je<br />
tuj nekoč bila rimska vojnička naselbina, po imenu Haluno (?). Kad su se<br />
Hrvati ovdje naselili, osnovaše oni župu hlievanjsku, koja se u spomenicih<br />
7.—11. vieka često spominje. Godine 892. za hrvatskoga kneza Mutimira<br />
bijaše tuj županom neki Zeliver (Zelliuero iupano Cleonie), a g. 1076.<br />
za kralja Zvonimira Dobrila (comes cleunensis). Kralj Koloman pokloni<br />
god. 1103. nadbiskupiji spljetskoj selo Sudumiricu (villam in Cleua Sudumirizam).<br />
Godine 1183. na spljetskom saboru podredjena bi parokija hlievanjska<br />
nadbiskupu spljetskomu (ut archiepiscopus spalatensis has habeat<br />
parochias: Clissam, Scalle, Zminam, Zettinam, totam Cleunam ) —<br />
To isto potvrdi papa Kliment III. g. 1191. — U 14. vieku oko g. 1321.<br />
bijahu gospodari Lievna Mihovil ići (filii Mihovilich de Clivuna), koji se<br />
zajedno sa ostalimi velmožami hrvatskimi i bosanskimi digoše na bana Mladena<br />
Subiea. Polovinom 14. vieka spade Lievno sa okolicom pod Bosnu.<br />
Godine 1400. pokloni bosanski kralj Stjepan Ostoja vojvodi i knezu spljetskomu<br />
Hrvoji i sinu mu Baoši svu župu i grad Lievno („grad hlivanjski i sa<br />
svom župom i s dohodci i s trgovinami, počamši z dola od Zavoda u ime<br />
Brda, Zabukovje, Sankoviee, Lučniće, Cihoviee i svu vrhovinu hlivanjsku").<br />
Zabljak, selo, kod kojeg izvire rieka istog imena. — Triglava,<br />
selo pod istoimenom planinom, gdje ima ruda. — Lipa, selo<br />
katoličko, nad kojim se vide ostanci starinskog grada, a pod njim<br />
podor staroga samostana uz rieku Opatčicu. Na groblju sela Lipe<br />
ima na jednom grobu silan kamen, na kojem je napisano bosanskim<br />
pismom: „Ase leži Radivoj Kovacpoljanin iz Kovčić-polja." — Listani,<br />
selo i župa katolička sa 1378 duša (u samom selu 237). Tuj<br />
blizu ima u šumi starinsko groblje, gdje su nadjena dva nagrobna<br />
kamena. Na jednom bijaše napisano: „S. Batum Mi, et Meis" ; a na<br />
drugom: „Ilarus Cracus posuit sepulchrum Livoni filie defuncte annorum<br />
septem šibi et suis (?)". — Vidoši, selo i župa katolička<br />
sa 2554 duša (u samom selu 114). — Cukljić, selo i župa katolička<br />
sa 1928 duša (u samom selu 110). — Ljubunčić, selo i župa katolička<br />
sa 1795 duša. — Šuica, selo sa 24 kuće i 177 žitelja, katolička<br />
župa, brojeća 516 duša. — Grabo vica, selo kod Buškog<br />
blata, katolička župa sa 275 kuća i 2228 žitelja. Za Buško blato<br />
kažu, da je prije najveći dio toga polja bio pravo jezero, nu neka
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 170<br />
kraljica da je dala načiniti nasip od juga k sjeveru, 2 sata dug i tim<br />
daje velik dio polja osušila. — Čelebić, Nuglušić, Sajković i<br />
Crni lug, sela i župe pravoslavne. — Radinčić, ruševina stare<br />
kule blizu vrelišta potoka Studbe; tuj ima latinski napis: „Suronis<br />
posteris." — Hum, ruševina starog grada na brdu Tribanju. — Buž<br />
a n i n - g r a d, podor na podnožju planine Tušnice. — V a š a r o v i n a,<br />
stara gradina sa mnogo rimskih starina; tuj je valjda bila rimska<br />
naselbina.<br />
Grahovo polje ili Grahovo, predielje uz medju dalmatinsku<br />
(vidi stranu 22). Spomena su vriedna ova mjesta: Pašićpolje,<br />
Resenović i Tiškovac, sela i župe pravoslavne. — Bieli<br />
brieg (Bilibrig), Kadi na bukva i Grab, raštela na medj i dalmatinskoj.<br />
— Po dob laj, katolička kapetanija sa 500 duša.<br />
Glamočko polje, Lievnu na sjeveru (vidi stranu 22). Znatnija<br />
su mjesta na ovom polju: Glamoč, varošica na briegu sa starinskim<br />
gradom i 1000 žitelja, većinom muhamedovaca. Ovi imaju<br />
1 džamiju, a katolici župu, koja broji 231 dušu. Na brdu Radašliću<br />
vide se ruševine staroga samostana i crkve sv. Ilije. Ob osvojenju<br />
Glamoča pričaju Turci ovako: Bio je u gradu neki kršćanski kapetan,<br />
po imenu Zuna, koj je imao kćer. Ova se zaljubi u turskoga vojvodu,<br />
koj je obsiedao grad. Kad je otac joj sa većim dielom posade pošao<br />
na prvi dan uzkrsa u bližu crkvu, javi se kći bolestna, ostade kod<br />
kuće i pusti Turke u grad. Vojvoda turski smaknu posadu, razori<br />
crkvu, samostan i svu varoš izpod grada; djevojku pako uzme za<br />
ženu, te joj poslie smrti njezine postavi spomenik, kod kojega se<br />
muhamedovci i dan danas za većih svetaca Bogu mole. Glamoč spadaše<br />
od 7. stoljeća počam pod Hrvatsku, kasnije dodje pod vlast<br />
bosanskih vojvoda od porodice Klešića. Vojvoda Pavao Klešić predje<br />
na patarensku vjeru, zato mu kralj Stjepan Ostoja oduže zemlje<br />
njegove, nu već god. 1404. vrati mu jih sve, a osobito Glamoč ili<br />
Dlamoč. („Prizvasmo k sebi vojevodu Pavle Klešića i dasmo mu sve<br />
ono, što je njegovo bilo A vratismo mu njegov grad u Dlamo<br />
či i sve njegovo, stoje u Dlamoči bilo"). — Prehodac, porušen<br />
grad 4 sata od Glamoča, iduć prema Kulin-Vakufu. — Glavice,<br />
selo, gdje se je na jednom kamenu čitao ovaj latinski napis:<br />
J. 0. M.<br />
AEL. TITUS<br />
EX PROTEC<br />
TORE<br />
V. L. S.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 171 —<br />
Kama, prostrana kotlina, kojom teče rieka Rama (vidi stranu<br />
26). — Za hrvatskih kraljeva iz porodice Držislavovića bijaše ovaj<br />
prediel banovina pod imenom Podrama; kad je ugarski kralj Koloman<br />
postao i hrvatskim kraljem (1102), nazove se on već sliedeće<br />
godine (1103.) „dei gracia Hungariae, Dalmaciae, Chroaciae, Ramaeque<br />
rex". Njegovi prvi nasljednici kano da su izgubili Ramu; nu već<br />
god. 1138. piše se Bela II. „rex Ramae" i odsele ostade taj naslov<br />
ugarsko-hrvatskim kraljem. U kasnije vrieme služilo je ime Rama<br />
za cielu Bosnu; zato se u latinskih listinah i djelih često čita: „Rhama<br />
seu Bosnia" i „Rama et Bosnia". Premda je Rama krševita, ipak je<br />
prilično plodna žitom i voćem; u južnoj česti uspieva dapače i vinova<br />
loza. Naseljena je katolici i muhamedovci (begovi su veoma siromašni);<br />
pravoslavnih u njoj nema. Znatnija mjesta u njoj jesu ova:<br />
Prozor, ponajglavnije mjesto cieloga prediela; prostire se medju<br />
stisnutimi brežuljci više potoka, koji utiču u Dušnicu. Imade oko 160<br />
kuća (6 katoličkih) i 1250 žitelja, ponajviše muhamedovaca, te 4<br />
džamije. Žitelji se približuju govorom Hercegovcem (mjesto ft izgovaraju<br />
na početku rieči ft, a mjesto t veoma često tj). Nad Prozorom<br />
uzdiže se na veoma strmom briegu stari grad Studenac, ponajznatnije<br />
mjesto u staroj Rami. Podor toga grada sastoji od dvospratnoga<br />
tornja, u koj se po narodnoj predaji ulazi podzemnim putem.<br />
Prozor udaljen je ocl Travnika 12 sati. — Uzdo (Uzdol), selo i<br />
župa katolička sa 1045 duša, udaljen od Prozora 2 sata. — Varvara,<br />
selo pod planinom Dragušom; niže sela stoje kuće i džamija<br />
begova Kopčića. Varvara je nekoč bila varoš, gdje su se kopale<br />
zlatne i srebrene rude. — Pro slap, selo i župa katolička, brojeća<br />
3102 duše (u samom mjestu 436). — Šćit, mjesto četvrt sata od<br />
Proslapa udaljeno; ovdje se vide zidine staroga samostana franjevačkog.<br />
Samostan ovaj bio je više puta porobljen od hajduka; jedanput<br />
bje tu 6 fratara izsječeno. Osim razbojnika uznemirivali su fratre i<br />
Turci, što nemogući fratri više podnositi, dogovore se sa Stojanom<br />
Jankovićem, srdarom Kotarskim, te g. 1692. dodje Stojan s vojskom,<br />
pa sve fratre i stanovnike ciele Rame odvede sobom u Dalmaciju.<br />
Fratri se smjeste u Sinju, donesavsi sobom čudotvornu sliku majke<br />
božje, a žitelji (preko 400 kuća) naseliše se po obližnjih selih. —<br />
Slatina, selo blizu ušća Rame u Neretvu; kažu, da tuj ima zlatne<br />
rude. — Triešćani, selo u dolnjoj Rami, katolička župa, brojeća<br />
1082 duše (u samom selu 184).
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 172 —<br />
3. Zvorničko okružje (sandžak).<br />
Tuzla dolnja (Soli do Inje), oveća trgovačka varoš kraj<br />
rieke Jale u brdovitom predielu medju planinaini Majevicom i Iljinicom.<br />
Kuća broji: 800 muhamedovskih, 180 pravoslavnih i 50 katoličkih;<br />
a žitelja 6000 (od toga 327 katolika). Muhamedovci imaju<br />
tuj 12 džamija, pravoslavni imaju vladiku (biskupa), koj upravlja<br />
eparhijom Zvorničkom, a katolici imaju svoju župu brojeću 2211 duša,<br />
i pučku školu. Tuzla dolnja glavno je mjesto Zvorničkog okružja, te<br />
bijaše dosele sielom viših oblasti. Žitelji se bave ponajviše trgovinom,<br />
vozeć u Brčki raznu robu, kanoti žito, goveda i t. d. U varoši stoji<br />
na pol razrušena tvrdja sa četiri tornja. Izvan grada nalaze se slanici<br />
t. j. slana vrela, iz kojih se voda vadi i sol vari. Slanici su ogradjeni<br />
i pokriti, a kraj njih stoje varionice, a i skladišta, kamo se<br />
dobivena sol sprema (sravni strane 37 i 124).<br />
Okolica Tuzle bijaše u staro vrieme banovina pod imenom Soli. U<br />
13. vieku (12 73.) spominju se: Henrik ban de Wozora et de Sou, Jan<br />
ban de Sow et đe Usora, Ernej ban de Wozora et de Sohu i t. d. U<br />
14. vieku sjedini Stjepan I. Kotromanić Soli sa banovinom bosanskom, i<br />
odsele nazivahu se bani i kralji bosanski „ban (kralj) Bosni i Usori i<br />
Soli" it. d.<br />
Tuzla gornja (Soli gornje), varoš 2 sata Dolnjoj Tuzli na<br />
iztoku, broji 150 kuća i 1280 žitelja, većinom inuhamedovaca, te 3<br />
džamije. I ovdje ima slanika, te se sol vari. — Morančani, selo i<br />
župa katolička, brojeća 1069 duša. — Breške, selo 2 sata Dolnjoj<br />
Tuzli na sjeveru, katolička župa sa 2607 duša (u samom mjestu<br />
297). — Kiseljak, 2 sata od Dolnje Tuzle blizu sela Poljane.<br />
Ovamo dolaze mnogi bolestnici, da piju kiselu vodu. — U sin a, selo<br />
katoličko, gdje ima izvor kisele vode. — Dragunja i Maje vic a,<br />
sela, gdje ima kisele vode i kamene soli (?), ali se nesmije vaditi. —<br />
Drienča, selo, gdje je prije bio slanik.<br />
Breki (Brčka, Brčko), znamenita trgovačka varoš, koja se sve<br />
više diže, leži na utoku Brke u Savu. Ona je glavnim gradom bosanske<br />
Posavine (u užem smislu); tuj se iz vaza 125.000—150.000<br />
metr. centi suhih šljiva, koje po ladjah, koje po kolih, a uvozi se opet<br />
sol za svu Bosnu. Brčki broji do 3000 žitelja svih triju zakona-<br />
Kuće su u varoši gradjene ponajvećma od opeka, te je po tom Brčki<br />
mnogo ljepši od ostalih bosanskih varoši. Turci imaju više džamija,<br />
pravoslavni svoju župu a i katolici imaju kapelaniju (brojeću u svem<br />
526 duša). Od Tuzle dolnje udaljen je Brčki 10 sati. — Zovik
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 173 —<br />
(gornji) selo i katolička župa, brojeća 872 duše. Blizu ovoga sela<br />
nalazi se veliko starinsko groblje; nu krize s toga groblja pokupio<br />
je Osman-beg Zaimović (Altomanović), te si je sagradio kulu. —<br />
Ulice, selo 3 sata Zoviku na sjevero-zapadu, katolička župa brojeća<br />
1777 duša (u samom selu 229). — Gorice, selo 1'/ 2 sat Brčkomu<br />
na sjeveru, katolička kapelanija sa 728 duša (u samom selu 305). —<br />
Dubrave, selo i katolička župa sa 2749 duša (u samom selu 382).<br />
Katolici imaju ovdje i pučku školu. — Brka, varošica blizu istoimene<br />
rieke, ima jednu džamiju i 50 muhameclovskih kuća. — Raić,<br />
Brki na jugu, varošica sa 150 muhamedovskih i 40 pravoslavnih<br />
kuća. Muhamedovci imaju 2 džamije, a pravoslavni svoju župu. —<br />
Koraj, muhamedovsko selo od 100 kuća. — Teočak, muhamedovsko<br />
selo, gdje se dobri žrvnji kopaju. — S kakav a, selo od 50<br />
kuća; tuj je prije bio samostan franjevački. — Biela, varošica blizu<br />
Tinje, naseljena kršćani obojega obreda (pravoslavni imaju župu).<br />
Bjelina (Bieljina), varoš na prostranoj i plodnoj ravnici, nazvanoj<br />
Orlovo polje. Žitelja broji preko 3000. Polovina tih jesu muhamedovski<br />
šljivari i obrtnici, a ostali pravoslavni trgovci i radnici.<br />
Muhamedovci imaju 5 džamija i 2 mejtefa; pravoslavni pako staru<br />
kapelicu i novu crkvu, zatim pučku školu sa 2 učitelja. U novije<br />
vrieme držala je turska vlada oveću posadu u toj varoši. Bjelina je<br />
znamenita trgovačka varoš, te trguje žitom i stokom. Već u staroj<br />
hrvatskoj kronici spominje se okoliš Bjeline pod imenom „Drinske<br />
župe" (in Drina jupania juxta fluvium), ter se veli, da ju je kralj<br />
Seislav (Ciaslavus = Ceslav?) podielio junačini Tjehomilu. U toj drinskoj<br />
župi bilo je mjesto: Civedino (Ciscono). Latinski original iste<br />
kronike spominje i samo mjesto Bjelina (Bellina), ter kaže, da je<br />
to mjesto dobilo svoje ime od pobjede, koju je kralj Bela (nepos<br />
Radaslavi regis) održao na ovom mjestu nad Ugri i Sriemci. Bjelina<br />
je znamenita i s bitke god. 1837., u kojoj je Vehidži-paša uhvatio<br />
Ali-pašu Vidaića. U Bjelini ima nov dvor Mahmut-paše Vidaića i jedan<br />
šanac, izkopan u vrieme Karagjorgjevo. Bjelina udaljena je od Tuzle<br />
10, od Zvornika 7, a od Srbije 3 sata. — Janja, varošica kod<br />
rieke Janje, blizu Drine. Žitelja broji 1000—1200, i to većinom<br />
Muhamedovaca (malo pravoslavnih), koji se bave poljodielstvom. U<br />
varoši stoje 2 džamije, a na čaršiji ima do 20 dućana. Od Bjeline<br />
udaljena je Janja 2 sata. — Brezovo polje (Brizovo polje), varošica<br />
mala na Savi i skela, broji 1450 žitelja, većinom muhamedovaca,<br />
došavših iz Srbije. — Popovo, pravoslavno selo i župa, ima 80
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 174<br />
kuća i crkvu. — Dragaljevac, pravoslavno selo od 130 kuća,<br />
na potoku Stupnju.<br />
Zvornik, grad na lievoj obali Drine izpod Topčaginog-brda,<br />
kojemu se na sjeveru uzdiže Vratolom, a na jugu Mladjevac. Na<br />
iztočnom obronku Mladjevca stoji stara i prilično još sačuvana tvrdja,<br />
okružena dvojakim zidom. Gornji zid sagradiše Turci, a dolnji bje<br />
podignut još za austrijsko-turskih vojna. U tvrdji ima starinskih i<br />
razbitih topova razne vrsti. Varoš izpod grada nepravilno je sagradjena,<br />
ulice su izkrivudane i zlo taracane, a kuće su veoma siromašne<br />
i jednostavne. Ipak je pogled na grad krasan; napose je ugodno<br />
gledati, kako je Drina u uzkoj dolini poput pasa opasala brdo, na<br />
kojem stoji Zvornik.<br />
Zvornik (tvrdja i varoš) zajedno sa selom Divićem, koje se<br />
smatra predgradjem njegovim, broji do 1300 kuća i 8000 žitelja.<br />
Žitelji su najvećim dielom muhamedovci i to spahije, balije (seljaci)<br />
i bakali (kramari); pravoslavnih ima nešto više od 100 kuća, a bave<br />
se trgovinom (10 kuća) i zanatom (čizmari, čohaši, pekari, tesari<br />
i t. d.) Židovskih porodica ima samo šest. Blizu Zvornika imaju<br />
pravoslavni samostan sv. Trojice. Zvornik je prije bio znamenita<br />
trgovačka varoš, kad je tuj bila skela; u strategijskom obziru važan<br />
je medjutim i sada, jer brani dolinu Drine, ter se može po tom<br />
smatrati ključem iztočnoj Bosni. Godine 1464. obsjede ga ugarskohrvatski<br />
kralj Matija Korvin, nu čuvši, da Sultan ide gradu u pomoć,<br />
vrati se kući. Godine 1G68. prodre Ljudevit princip Badenski pod<br />
Leopoldom I. u Bosnu i osvoji Zvornik 25. listopada. Godine 1717.<br />
carski vojvoda Petraš obsjedne Zvornik, ali se rani u koljeno, pa<br />
neuspjevši nimalo, izgubi na bojnom polju 10.000 vojnika, a 300<br />
živih pade u ruke pobjeditelja Ćuprilića, koj jib svekolike izsieče.<br />
Okolica Zvornika bogata je raznimi rudami (olovom, srebrom i t. d.)<br />
Udaljen je Zvornik od Tuzle dolnje 10, a od Vlasenice 8 sati. —<br />
Nova kasaba, malena varošica kod rieke Jadra, broji do 70 većinom<br />
muhamedovskih kuća. — Ko šuti c a i Marge tić, sela po 8—13<br />
kuća. — Skočić, selo na Drini, gdje bezi stoje. — Birač, predielje<br />
od 20 pravoslavnih sela. — K u slat (Kuzlar), koji se u opisih<br />
tvrdim gradom naziva, jeste stiena, koja se prema utoku Jadra u<br />
Drinaču iz doline njegove vertikalno najmanje 80 w j podiže. Izgleda<br />
kao piramida, uzahan je i kao priliepljen uz klanjac. Gore je koso<br />
poravnjen, te bijaše nekoč dvorcem ovjenčan, ali sad ima od njega<br />
još vrlo malo ostanaka; to su na sjevero-iztočnoj strani basamaci,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 175 —<br />
koji se jedva poznati mogu, zatim vrlo uzahna vrata, i još nešto malo<br />
zida na strani prema Jadru. Izmedju tih ruševina i uzvišene iztočne<br />
strane stiene ima sada mala džamija, i na sjevero-iztočnom kraju,<br />
koja stienu s obronkom veže, kućica dizdarova ili čuvara džamijskog.<br />
Na Kušlatu bilo bi liepo živjeti, jer je položaja divna i romantičnoga.<br />
Samac (Bala ili Gornja Azizie), varošica na Savi, osnovana<br />
god. 1863. turskom vladom, koja je tuj naselila muhamedovske izseljenike<br />
iz Srbije. Samac ima ravne i široke ulice, koje teku uzporedo<br />
sa Savom, a kuće malene, u kojih može stanovati 5—6 duša.<br />
Kuća ima ukupno 350, a žitelja do 2000. Žitelji Šamački trguju<br />
mnogo sa susjednom Slavonijom, osobito s Babinom gredom. Na Savi<br />
ima tuj skela, isto tako i na Bosni. — Orašje (Dolnja Azizie),<br />
varoš na Savi, broji do 250 kuća. — To li sa, selo i katolička župa<br />
blizu Save. U samom selu ima 1150 katolika, a ciela župa broji 5271<br />
dušu. Žitelji toga sela veoma su radini i najimućniji u svoj Posavini.<br />
Tolisi na sjeveru stoji novi samostan franjevački, po imenu Rašćica.<br />
Samostan je prostran i liep, a isto tako i nova crkva uz samostan.<br />
Franjevci imaju tu glavni seminar za svoje klerike, zatim pučku školu,<br />
koju polazi 60—80 učenika. Sva okolica Tolise pripadaše od vajkada<br />
katoličkoj crkvi. Kad je naime god. 1244. ban Ninoslav bosanskoga<br />
biskupa nadario raznimi zemljami, podieli mu i ovaj prediel. U dotičnoj<br />
povelji (Theiner I. 299.) napisano je „Tolycha". U okolišu<br />
Tolise nalaze često rimskih napisa i drugih starina. — Vidovice,<br />
selo i katolička župa, brojeća 1091 dušu (u samom mjestu 675). —<br />
Domaljevac, selo katoličko i župa, brojeća 1537 duša (u Domaljevcu<br />
1080.) Ovdje ima i pučka škola. — Tišina, selo i katolička<br />
župa sa 1315 duša (u Tišini 230). — Čobič-polje, Brvnik i<br />
Obudovac, velika sela pravoslavna, gdje župnici stoje.<br />
(jfradaeac, grad na istoimenom potoku u liepoj ravnici, broji<br />
36 kuća muhamedovskih, 60 pravoslavnih i 20 katoličkih, a žitelja<br />
ukupno 3—4000. Muhamedovci imaju 5 džamija, a katolici svoju<br />
župu, koja broji 913 duša. U varoši ima i grad poznatoga Useink<br />
ape tan a od Gradačca, koj je g. 1830. vodio Bošnjake na carevu<br />
vojsku. Grad Gradačac (Gračac) spominje se već u starijoj poviesti bosanskoj.<br />
God. 1461. darova ga kralj Stjepan Tomašević svojemu stricu<br />
Radivoju. Gar evo (Garevac) selo i župa katolička, brojeća 1857<br />
duša (493 u samom selu). — Modrica (Motrica), varoš kraj Bosne,<br />
u plodnoj ravnici, ima 160 muhamedovskih i 150 pravoslavnih kuća;<br />
zatim 3 džamije i pravoslavnu župu. Ovo mjesto bijaše znamenito<br />
-
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
176 —<br />
u bosanskoj poviesti, i to napose za ugarsko-bosanskih ratova godine<br />
1382—1425. — Milo še vac (Miloševo), pravoslavno selo kraj Bosne,<br />
broji oko 100 kuća; ovdje bijaše nekoć znamenit grad sa franjevačkim<br />
samostanom i crkvom sv. Mkole, u kojoj bje sahranjen ban<br />
Stjepan I. Kotromanić (f 1353). — Tremošnjica (Tramošnjica),<br />
selo i župa katolićka, brojeća 1855 žitelja (u samom selu 384). Katolici<br />
imaju ovdje i pučku školu. Turić i Dol nj a mahala, oveća<br />
sela katolićka. — Osjećani, Koprivno, Skugrići i Žabar,<br />
sela pravoslavna, gdje stoje župnici.<br />
Grraeanica, varoš pol sata od Spreče, na rieci istoimenoj, broji<br />
400 muhamedovskih i 60 pravoslavnih kuća, te preko 3000 žitelja.<br />
U varoši ima 6 džamija, zatim dobre toplice. — S o k o, zapuštena<br />
tvrdja na istoimenom briegu kod rieke Gračanice; pod briegom ima<br />
40 muhamedovskih kuća i 1 džamija, odstoji od Gračanice 1 sat. —<br />
Sp ionic a, selo i katolička kapelanija sa 694 duša (u samom selu<br />
370). — Srebrenik, tvrdja na istoimenom briegu, četvrt sata od<br />
Tinje; pod briegom ima 60 muhamedovskih kuća i 1 džamija. Srebrenik<br />
spominje se već god. 1333. Ove godine naime izdao je ovdje<br />
ban bosanski Stjepan Kotromanić Dubrovčanom povelju, kojom jim<br />
pokloni Rat, Ston i Prevlaku („Pisano u gradu Srebreniku"). Godine<br />
1512. bijaše Srebrenik sa okolicom svojom banovina (banatus Zrebernik).<br />
— Skipovac, pravoslavno selo i župa,<br />
Maglaj, varoš na desnoj obali rieke Bosne izpod planine Ozrena,<br />
leži u vele krasnu predielu, te se uzdiže na trijuh brežuljcih, koji<br />
su ogranci Ozrena. U varoši ima 200 muhamedovskih i 40 pravoslavnih<br />
kuća i preko 1500 žitelja. Pravoslavni imaju svoju župu, a<br />
muhamedovci 3 džamije, od kojih je jedna veoma stara i liepa. U<br />
Maglaju ima i stara tvrdja (grad), koju je god. 1789. Laudon zauzeo.<br />
— Kakmur, selo pravoslavno pod planinom Ozrenom, broji<br />
40 kuća, te ima župnika. Ovdje je prije bio pravoslavni samostan.<br />
— Potočani, muhamedovsko selo sa 100 kuća i 2 džamije. —<br />
Smrdi nj, Te kućica i Vasiljevci, pravoslavna sela i župe.<br />
Vlasenica (Vlasenice, Vlasanica, Vlasinci, turski Birče), varošica<br />
u gorovitu i vodom siromašnu predielu, na iztoku potoku Tivči,<br />
broji 800—1000 žitelja, ponajviše muhamedovaca. Vlasenica udaljena<br />
je od Zvornika 8, od Sarajeva 16, a od Srebrenice 6 sati.<br />
Srebrenica, varoš obkoljena naokolo planinami (Trebičeva<br />
planina), leži na malenom potoku Crvenici, koji utiče u Križevicu<br />
(ova se opet ulieva kod Mihaljevića u Drinu). Ulice su u varoši uzke
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
177 —<br />
i veoma blatne. Na iztočnoj strani Srebrenice stoje dvie tvrdjavice,<br />
jedna je već prilično razvaljena, a druga je dobro sačuvana. Žitelja<br />
ima u varoši 2500, većinom muhamedovaca, koji se bave sadjenjem<br />
duhana. Nekoč su bani i kralji bosanski imali ovdje majdane srebra<br />
i zlata, a i Franjevci podigli su tuj prvi svoj samostan, po kojem<br />
je sva pokrajina bosanska dobila pridjevak: „srebrena" (argentina).<br />
Srebrenica udaljena je od Sarajeva 24, a od Zvornika 8 sati. Voda<br />
potoka Crvenice sadržaje u sebi veoma mnogo modre galice (12°/ n ),<br />
pa zato se nemože piti, a niti životinje neniogu u njoj živiti. —<br />
Ljubovija, 2 sata Srebrenici na sjeveru, tuj ima prevoz (skela)<br />
na Drini, koji posreduje promet medju Bosnom i Srbijom. — Palež,<br />
maleno selo od nekoliko kuća, Srebrenici na zapadu. — 0 s a t,<br />
predielje od više sela.<br />
A, Banjalučko okružje (sandžak).<br />
Banjaluka ili Banja Luka, kako ju drugi pišu, po broju pučanstva<br />
treći je grad u svoj Bosni i Hercegovini. Stere se duž obala<br />
dolnjega Vrbasa od sjevera prema jugu, te sastoji, tako rekuć samo<br />
od jedne duge ulice, koja se dulji 1 '/ 2 sat. Iza Banjaluke uzdiže se<br />
liepa planina Osmača ili Osmina. Ova varoš nije iz daleka tako<br />
liepa, kano Sarajevo, ali je zato ipak znamenita kao trgovačko mjesto.<br />
Sastoji od dolnje varoši (dolnjega šehera), od tvrdje i od gornje<br />
varoši (gornji šeher). Na sjeveru prostire se dolnja varoš; tuj živu<br />
kršćani obojega obreda, zatim nešto ciganskih i židovskih porodica.<br />
U dolnjoj varoši jesu i stanovi raznih konsula, zatim dvorovi pojedinih<br />
muhamedovskih porodica. Iza dolnjega varoša sliedi tvrdja, koja<br />
sastoji od stare tvrdjave, prilično jake i znatne, zatim od nekoliko<br />
uzahnih ulica, gdjeno stanuju većinom trgovci i obrtnici. Tvrdjavi na<br />
jugu širi se gornji grad ili turski šeher, koj se svršuje turskim<br />
grobljem. Kuće banjalučke sve su na jedan kat; nu mnoge su za<br />
posljednjih nemira ljuto postradale. Posred ulica ima blata do koljena;<br />
s kraja, kuda ljudi hodaju, kaldermano je malim kamenjem. Kažu,<br />
da je ta kalderma još od Kulina bana, dakle preko 700 godina stara.<br />
Na čar šiji t. j. na trgu ima mnogo (do 500) dućana, zbitih po<br />
iztočnom ukusu od dasaka. U takvom tiesnoin dućanu sjedi trgovac<br />
čitav dan; pa ustaje riedko i onda, kada daje komu robu na prodaju,<br />
jer mu sva roba nestoji dalje, nego što rukom dosegnuti može.<br />
Banjaluku ukrasuju 33 džamije, a od ovih je bila najveća Feradija,<br />
za koju su govorili, da je bila najljepša u svoj Bosni. Ovu<br />
V. Klaić , Bosna. 12
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
178 —-<br />
je džamiju oko god. 157G. sagradio Ferhad-paša. Potukav naime<br />
iste godine u bitci kod Radonje generala Eberharda Auersperga, pade<br />
u bitci sam Eberhard, a sin njegov Engelbert dopade turskoga sužanjstva.<br />
Da bi se robstva oslobodio, platiše njegovi rodjaci za njega<br />
ucjenu od 30.000 dukata, a tim novcem sagradi Ferhad-paša gore<br />
spomenutu džamiju. Za posljednjih nemira izgori medjutim krasna<br />
Feradija sasvim.<br />
U Banjaluci ima u gornjem šeheru još i kupalište sa toplom<br />
vodom. Ovo su sumporne toplice, poznate po svoj prilici već<br />
starim Rimljanom. Diele se na dva odjela. Jedan odjel već je ruševina<br />
i tuj su nedavno našli do 000 komada rimskih novaca. Drugi<br />
je odjel nešto dalje (10 časova), te je prilično sačuvan. Ovo kupalište<br />
sastoji od okrugle, od kamenja sagradjene zgrade s kubetoni,<br />
koja potiče valjda iz 6. vieka po Is., jer je iznutra svod na krst<br />
s oblimi lukovi, a to priliči romanskomu slogu srednjega vieka. Voda<br />
je u tom kupalištu čista i ugodno mlačna i do 1*3 m i duboka, Tlo<br />
je posuto malim kamenjem i prudjem. Klupa, neima u vodi nikakovih.<br />
Drvena zgrada, što je skopčana sa kupalištem, služi za stan turskomu<br />
najamniku i za prihodnike, ali ovi neplaćaju ništa za vodu, jer Turci<br />
kažu, da ono, što Bog i priroda za liek ljudem dade, svakomu bez<br />
plaće na korist služiti ima.<br />
Žitelja ima u Banjaluci 14—15.000, najviše muhamedovaca,<br />
a najmanje katolika. Katolika ima 1196 duša. Dugo vremena nije<br />
smio katolički pop živjeti u gradu, nego je boravio u Rakovcu;<br />
tek godine I860, ustroji se u Banjaluci katolička župa, a u novije<br />
vrieme nastaniše se tuj i milosrdne sestre, koje podučavaju<br />
mladež obojega spola. I grčko-iztočnjaci imaju svoju crkvu, župu i<br />
pučku školu.<br />
Veoma je znamenita Banjaluka kao trgovačka varoš. Svojim<br />
liepim položajem na Vrbasu, upravo tamo, gdje ta rieka ulazi u<br />
nizinu, stoji ona kano glavno prometište izmedju nutarnje Bosne,<br />
Turske Hrvatske, austrijske Hrvatske i Slavonije. Iz Banjaluke vodi<br />
željeznica u Pounje (do Novoga i Dobrima), dobra cesta spaja ju sa<br />
Posavinom i Slavonijom (Gradiškom), a druge dvie, nešto gore ceste<br />
spajaju ju sa Jajcem i Travnikom, pa tako i sa Sarajevom. Od Travnika<br />
je udaljena 18, od Kostajnice 16, a od Gradiške 8 sati. U Banjaluci<br />
se na pazaru ili sajmu kupuje i prodaje: žito, duhan, konji,<br />
rogata marlia, svinje, roba za nošnju, platno, čoha, vuna i druge
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
179<br />
stvari, kao lule, čaše od kositra, oružje, remenje i razna sitna roba. 1 )<br />
Na sajmu vidiš mnogo svieta iz varoši i obližnjih sela. Najviše ti<br />
ovdje udaraju u oči crvene kape od najtanje čohe, koje su neke<br />
kraće, a neke duže, ali sve vise poput prijašnjih serežanskih kapa.<br />
Bošnjaci sami zovu te kape hrvatke.<br />
Neki tvrde, da je Banjaluka stajala već za Rimljana i da se je zvala<br />
Servitium; ali za to nema nikakovih dokaza. Nu uzmemo li na um krasan<br />
položaj te varoši na utoku dviju rieka: Crkvine i Vrbanje u Vrbas, i bogatstvo<br />
okolice toplima mineralnimi vodami, raznimi ruđami (željezom i<br />
štivom), te napokon i ostanke nekih zidina i velikih ploča na brdu Laušu,<br />
mogli bismo pristati uz one, koji kažu, da su za ovo mjesto i Rimljani već<br />
znali. Banjalučki grad ili tvrđja stoji nekako u sredini varoši, te je sazidan<br />
valjda još za bosanskih kraljeva. Koncem 15. vieka padne pod kralja Matiju<br />
Korvina; nu već god. 1528. ostavi ga gradski zapovjednik Andrija Radatović<br />
Turkom, nemogavši ga obraniti. Godine 1688. osvoji ga od Turaka<br />
Ludovik princip badenski, nu doskora pade s nova u turske ruke i zalud<br />
ga obsiedaše god. 1737. sa 7000 momaka herceg Hildburgshausen, kojega<br />
iste godine dne 4. kolovoza bosanski vezir Ali-paša, došavši tajno preko<br />
gora iz Podražice, na banjalučkom polju hametom potuče. Tu padoše generali<br />
Duvel i Mailing, a mnogi konjanici i pješaci nadjoše smrt u Vrbasu.<br />
Turci uzmu Austrijancem 12 topova, tri bombe, 2300 čadora, 15.000 buradi<br />
puščanoga praha i množinu raznoga oružja, te spominju rado još danas<br />
ovaj boj.<br />
Spomenemo li još,<br />
da je Banjaluka rodno mjesto glasovitoga bosanskoga<br />
pisca i rodoljuba Ivana Frana Jukića (1818—1857.), to smo<br />
u kratko kazali, što je spomena vriedno o Banjaluci (Banjojluci).<br />
Yrbanjica, mala muhamedovska varošica kraj Vrbanje, sa<br />
jednom džamijom, 1 sat od Banjaluke. — Lipovac, selo izpod istoimene<br />
planine, na medji Travanjskog i Banjalučkog sandžaka. Okoliš<br />
Lipovca pa sve do rieke Male Ukrine zapremaše u srednjem vieku<br />
župa Glaž.-) — Lipi je, prediel i golemo pravoslavno selo, gdje je<br />
1) Preko Vrbasa vode u Banjaluci 2 mosta, koji su 3000 """j jedan od<br />
drugoga udaljeni. Jedan je most kod Sulejman-džamije, a drugi kod<br />
tvrdje.<br />
2) Po sredovječnih spomenicih sterahu se 13.-—16. vieka u sjev. Bosni<br />
izmedju Sane i Ukrine ove županije: San ska, Vrbas ka i Glaž ka.<br />
Tako se n. pr. god. 1285. spominje u listinah: „Rađislaus, comes de<br />
Glaas, Vrbaz et Zana." Gdje je sanska i vrbaška župa bila, to pokazuje<br />
već samo ime ; nu Glažku je župu nešto teže označiti. Glažka župa<br />
bila je Vrbasu na iztoku, i to izmedju Vrbasa, te izvora Male Ukrine<br />
i Velike Usore (t. j. naokolo rieke Vrbanje). U tom nas utvrdjuje opet<br />
sredovječan spomenik, gdje se veli, da je Grad Glaž (gdje je bila<br />
crkva sv. Nikole) na granici Usore (Galaas in metis Wzore). Vidi<br />
I. K. Tkalčića : Monumenta hist, episc. Zagrabien. T. II. pag. 91. —
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
- 180<br />
nekoć pravoslavni samostan bio. — P o p o v i ć i, katolička kapelanija,<br />
broji 509 duša. — Slatina, ugodno mjesto, udaljeno 3 sata od<br />
Banjaluke, znamenito poradi rudnih vrela. Jedno je vrelo sumporno<br />
i toplo, te izvire na zaravanku, a drugo je kiseljasto vrelo, izvire nešto<br />
dalje od prvoga, te je mrzlo. — Trn, selo uz Vrbas, Banjaluci na<br />
sjeveru; mnogi tvrde, da je tuj nekoč stajao velik grad, valjda<br />
današnja Banjaluka, i da je taj grad brojio 1200 kuća. — Petrice<br />
vac, seoce pol sata udaljeno od Banjaluke; tuj je župa katolička<br />
i residencija fratara, koji si grade samostan. Župa katolička broji<br />
2233 duše (u samom mjestu 160). — Broncenjak (Bronceni<br />
Majdan), varošica muhamedovska na Gomionici, 4 sata od Banjaluke<br />
prema zapadu udaljena. — Gomionica, selo pravoslavno i<br />
katoličko na istoimenoj rieci. Ovdje imaju pravoslavni samostan, u<br />
kojem živi 4 do 5 kaludjera. Crkva uz samostan sagradjena je u<br />
gotskom slogu, malena je ali čvrsta. — Sr a tin ska (Stratinska),<br />
župa katolička, brojeća 655 duša — Timar, selo pravoslavno od<br />
700 kuća; okolica je bogata raznimi rudami. — Ivanjska, liepo<br />
predielje kršćansko od 200 kuća (150 katol., 50 pravoslav.), nasadjeno<br />
svakojakim voćem i ponešto vinovom lozom. Na jednom brdašcu,<br />
urešenom visokimi hrastovi, stoji liepa kuća katoličkoga župnika (prije<br />
residencija fratarska) i drvena kapela, a na drugom brdu stoje još<br />
zidine porušenoga I van gr a da. Župa Ivanjska broji 2100 duša (u<br />
samom mjestu 240). — Zvečaj, podor staroga grada, gdje je bio<br />
samostan franjevački; leži na rieci Krupi 4 sata od Banjaluke prema<br />
Jajcu. Ovaj grad pripadaše nekoč vojevodi i hercegu Hrvoji, koji je<br />
god. 1404. odavle pisao Dubrovčanom, da će zajedno s njimi „biti<br />
suprotiva kralju (Stjepanu) Ostoji". Godine 1419. opet izdade u ovom<br />
gradu kralj Stjepan Ostojić Dubrovčanom povelju, kojom jim potvrdi<br />
sve stare povlastice. — Z mi janje, predielje sastojeće od više pravoslavnih<br />
sela.<br />
Godine 1446. darova bosanski kralj Stjepan Toma knezovom Pavlu,<br />
Marku i Jurju, sinovom vojvode Ivaniša Dragišića, kraj drugih prediela<br />
još i neke krajeve u župi Glažkoj. U darovnici se kaže; „i u<br />
G lažu grad Glaški i podanj Srida varoš, i selo Podgrađje, Batun,<br />
Plitnane, Batar, Vrana,* Sćabniea, Gvoznica, Crinov potok, Toponice,<br />
Pribinovci, Dobro polje, Pričišnica, Bolesavac, Tvrđi, Lazariei, Poctiuje,<br />
Dubnici, Kožuhi, Gradišće, Popovao,* Mačak, Rad očaj nik, Trsteno,<br />
Crišnjevac, Dragi Družac, Riljevac, Tetumija, varoš i selo Lipovac,*<br />
Rakovac,* Stubaja, Gradišće, Gmići i Uskoplju Zviezdicom<br />
označena mjesta našao sam u okolišu rieke Vrbanje.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 181 —<br />
Gradiška bosanska, (stranci ju zovu Berbir), varoš na utoku<br />
Vrbaske u Savu, u liepoj ravnici naprama slavonskoj Gradiški, ima<br />
staru tvrdjicu, koju je god. 1789. Laudon uzeo, i skelu na Savi.<br />
Gradiška broji 300 muhamedovskih i 200 (katoličkih i pravoslavnih)<br />
kuća, te preko 1700 žitelja. Udaljena je od Banjaluke 8 sati. Katolici<br />
imaju tuj župu, brojeću 1151 dušu (u samoj varoši 323) i pučku<br />
školu. — Laktaši, mjesto izmedju Gradiške i Banjaluke, imade<br />
dobre toplice. —■ Kobaš, selo i skela na Savi. — Prnjavor, varošica<br />
od 100 muhamedovskih i 20 pravoslavnih kuća. Muhamedovci<br />
imaju 1 džamiju, a pravoslavni svoju župu. — Ilova i Drenova,<br />
velika sela pravoslavna u žitorodnoj okolici.<br />
Tešanj, varoš pod Crnim vrhom, na izvoru Tešanjske rieke,<br />
koja utiče u Usoru. Varoš sama leži prilično visoko. Iz doline podiže<br />
se sa juga stienovit, a osobito sa iztoka vrlo strm brieg, a na njem<br />
stoji „Stari grad" , prilično još sačuvan. Varoš sama broji do 500<br />
kuća, i to 350 muhamedovskih i 150 pravoslavnih, te do 3000 žitelja.<br />
Muhamedovci imaju 5 džamija, a pravoslavni župu (i valjda pučku<br />
školu). Tešanj je znamenito mjesto za žitnu trgovinu u Posavini.<br />
U staro vrieme bijaše Tešanj glavno mjesto banovine U s o r e, koja<br />
se prostiraše uz istoimenu rieku izmedju Bosne i Ukrine sve do<br />
Save. U starom gradu nad današnjom varoši stolovahu banovi usorski.<br />
Godine 1461. pokloni kralj Stjepan Tomašević svojemu stricu Radivoju<br />
medju inim i „grad Tešanj na Usori." Kad je princip Eugen<br />
god. 1697. provalio u Bosnu, pucao je dne 1. studenoga sa tri mjesta<br />
na grad Tešanj („Den 30. October ward Rasttag gehalten, der Obrist<br />
Kiba aber mit 300 Teutsche, etlich 100 Husaren, einen Artillerie-<br />
Hauptmann und Ingenieur das Schloss Teschen zu recognosciren<br />
und bloquiren commendiret. Den 1. November gegen Abend hat man<br />
bereits von 3 Hiigeln aus den Stticken und Pohlern das Schloss zu<br />
beschiessen angefangen, und die Palisaden mit Feuer angesteckt, wodurch<br />
nicht nur ander Tags der ausserste Ort sammt den Schantzen,<br />
sondern auch das Schloss selbsten eingeaschert worden").<br />
Banovina Usora spominje se kao i susjedna banovina Soli već god.<br />
1273. Sterala se po prilici od današnjega Zepca do Dobora. Godine 1399.<br />
izdade Stjepan Ostoja povelju „na Usori va slavnoj našoj vojsci na Lisnici<br />
(Lješnica, potok Zepcu na sjeveru)." Da je i Dobor na Bosnu spadao, svjedoči<br />
ugarski ljetopisac J. Thwrocz, kad veli: „castrum Dobor denominatum,<br />
in Bosnae partibus, quae Uzora vocitantur, situatum."<br />
Doboj, varoš na Bosni na onom mjestu, gdje u Bosnu sjedne<br />
strane pritiče Spreča, a s druge Usora. Doboj ima nešto više od
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 182<br />
150 muhamedovskih kuća i 3 džamije, te 1400 stanovnika. Više<br />
varoši uzdiže se na briegu stari grad, nekoč znamenit za obranu doline<br />
rieke Bosne (Eugen Savojski 1697., gjeneral Petraš 1717,), a danas<br />
prilično već razvaljen. Udaljen je Doboj od Tešnja 3 sata, od Foče<br />
3 sata, od Broda 11 sati. — Vrućica, Crni vrh, Ma tin a, Siva<br />
stiena i Liskovica, sela i znatna mjesta poradi kiseljaka. —<br />
Žabljak, selo i župa katolička, brojeća 627 žitelja. — Komušina,<br />
župa katolička sa 396 duša (u samom selu 128). — Bežlja,<br />
katolička kapelanija, brojeća 329 duša. — Osova, oveća katolička<br />
župa sa 2706 žitelja (u samom selu 294). — Radu nice, katolička<br />
kapelanija sa 882 duše. — Sivša, katolička župa brojeća 1877 duša<br />
(u samom selu 364).<br />
Žepče, varoš u nešto neprijatnoj ravnici kraj obale (lieve)<br />
Bosne, broji do 200 muhamedovskih i 100 kršćanskih (pravoslavnih<br />
i katoličkih) kuća, te 1800 stanovnika. Iznad varoši stoji zapuštena<br />
tvrdja. Muhamedovci imaju 3 džamije. Žitelji se u obće bave poljodieljstvom,<br />
vrtljarstvom i stočarstvom. Udaljeno je Žepče od Tešnja 5,<br />
a od Doboja 10 sati. — Ponievo, selo i katolička župa sa 1733<br />
duše. — Novi šer (šeher), mala varošica na južnoj strani planine<br />
Crnog vrha, ima 150 muhamedovskih kuća i 2 džamije; a udaljena<br />
je od Tešnja 2 sata. — Orah o vica i Bistrica, sela i znatna<br />
mjesta poradi Kiseljaka.<br />
Derventa (Derbend), varoš u liepoj ravnici kod rieke Ukrine,<br />
u koju se ovdje blizu salievaju pritoci Živanjska i Markovac. Varoš<br />
je ta veoma nečista, te broji 200 muhamedovskih, 80 katoličkih, i<br />
nešto pravoslavnih kuća. Žitelja bit će u njoj 2200. U Derventi<br />
bijaše prije i stara tvrdja, nu ta je sada sasvim razvaljena. Muhamedovci<br />
imaju 3 džamije, katolici svoju župu, brojeću 1222 duše<br />
(u samoj varoši 340) i pučku školu za djevojke, gdjeno uče opatice;<br />
pravoslavni napokon imaju novu crkvu i župu. Derventa udaljena je<br />
od Broda 4, a od Sarajeva 42 sata. — Kotorsko, mala varošica<br />
kod Bosne, ima 50 muhamedovskih kuća i 1 džamiju. — Velika,<br />
selo kod rieke Veličanke, ima 30 muhamedovskih kuća i 1 džamiju.<br />
— Odžak, varošica od 40 muhamedovskih kuća i 1 džamije;<br />
poznata s ustanka, što ga god. 1834. pokrenu pop Jovica. — Dubočac,<br />
varošica kod Save, broji 100 muhamedovskih kuća i 2 džamije<br />
; osim toga ima ovdje nešto katolika i pravoslavnih. Blizu<br />
varošice ima jedan grobni kamen, kojemu je na čelu urezan križ,<br />
sa strane pako napisano je ovo: „Fra Andria Dobočanin minister
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
~~ 183 —<br />
Provincie bosanske ovi bilig stavi materi svojoj kćeri hadžie Štipana<br />
Margaritića, a ženi Ilije Sipračića na 1684." — Brod bosanski,<br />
varošica na Savi napram Brodu slavonskom, ima do 2000<br />
žitelja, ponajveema muhainedovaca. Muhamedovci imaju 2 džamije,<br />
a katolici malu kapelicu i kapelaniju sa 1300 duša (u samoj varoši<br />
78). Kod Broda je znatna skela na Savi, kojom se posreduje<br />
promet medju Slavonijom i Bosnom. Brod je još znamenit kao točka,<br />
s koje su vojske i trgovci ulazili u sredinu Bosne: u Sarajevo i<br />
Travnik. — F o č a, oveće selo sa 2000 žitelja; katolici imaju ovdje<br />
školu i župu, koja broji 2058 duša (u samoj Foči 436). Foča je<br />
udaljena od Dervente 4, a od Maglaja 8 sati. — Potočani, selo i<br />
katolička župa sa školom. Katolička župa broji 2079 duša (u samom<br />
selu 233). — Koratje, selo i župa katolička, brojeća 938 duša<br />
(u Koratju 251). — Zera vac, selo i katolička župa, koja ima 1666<br />
duša (u samom mjestu 273). — Bubica gornja, selo i katolička<br />
župa sa 2409 duša (u samom mjestu 482). — Svilaj dolnji,<br />
selo i katolička župa, brojeća 1411 duša (u Svilaju 476). — Pleh an,<br />
selo izmedju Dervente i Kotorskoga. Ovdje su u novije vrieme podigli<br />
Franjevci nov samostan. U Plehanu ima i katolička župa,<br />
brojeća 2137 duša (u samom mjestu 105). — Dobor, razvaline<br />
znamenitog nekoč grada na rieci Bosni. Ovo je mjesto služilo kao<br />
zaklonište hrvatskim velikašem, kad su koncem 14. vieka ustali bili<br />
proti kralju Sigismundu i ženi mu Mariji. Bivši naime razbiti u svojoj<br />
domovini, krenuše preko Save do Dobora, da pomoćju bosanskoga<br />
kralja Stjepana Dabiše i bosanskih velmoža odole kralju Sigismundu.<br />
Najznatniji od hrvatskih plemića bijahu: ban Ivan Horvat i biskup<br />
zagrebački Pavao Horvat, i mnogi drugi. Začuv medjutim Sigismund,<br />
kako su Horvati utekli u Bosnu i u Doboru se učvrstili, krenu on<br />
1394 preko Save, zauze i spali Dobor, a Ivana Horvata i mnoge<br />
druge velikaše uhvati. Drugi put dodje Sigismund pod Dobor g. 1408.<br />
Ovaj put krenu sa 60.000 momaka na bosanskoga kraja Tvrtka Tvrtkovića.<br />
Sigismimd osvoji Dobor, potuče bosansku vojsku, te uhvati<br />
samoga kralja i 126 oclličnijih velmoža. Velmožam dade glave odrubiti<br />
i tjelesa jim u Bosnu pobacati; Tvrtka Tvrtkovića odvede sobom<br />
u Budim, a bosanskim kraljem učini Stjepana Ostoju. — Vučjak,<br />
onizka gora, glasovita zbog hajduka Kike i Zelića, koji su tuj 12<br />
godina hajdukovali.<br />
*
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
184 —<br />
II. Turska Hrvatska.<br />
Bihaćko okružje<br />
(sandžak).<br />
Bihae ili kako ga obično krajišnici zovu „Bišće" (u staro<br />
doba Byhig, By eh, Bichich, Bihag, Vyhych, Bywhegh, a staronjemački<br />
Wichitsch), prostire se na Uni blizu hrvatske medje, te je od raštela<br />
Zavalja udaljen jedva uru hoda. Divan li je pogled na starodavni<br />
Bihać i na njegovu okolicu sa visočine Zavaljske. Uz rieku Unu,<br />
koja si je u gornjem teku utrla put kroz strme i kamenite obronke<br />
gorske, otvara se tek pred Bišćem izmedju ogranaka planine Plješivice<br />
sa sjeverne, a gore Eisovca s južne strane oveliko polje, koje<br />
je osobito pitomo i plodno. Otvoreno to polje stere se uzduž obih<br />
obala Une prema Izačiću i Krupi, ter se zatvara ogranci gore Grabeža<br />
pravcem prema Krupi.<br />
Grad ili tvrdja Bihać stoji na lievoj obali Une, reć bi na otoku,<br />
jer je sa zapadne strane izkopan jarak pred gradom, koj se niže<br />
grada sastaje sa glavnom riekoni. Pred gradom prostire se na lievoj<br />
i desnoj obali Une pod brdom Benakovcem dolnja varoš, mnogo veća<br />
i prostranija od tvrdjave. Jedan dio varoši nalazi se na južnoj strani<br />
grada na posebnom otoku u Uni. Bihać je od davnih vremena utvrdjen<br />
i opasan debelim zidom, koj se je medjutim počeo osipati, osobito<br />
prama zapadu i sjeveru, gdje je mjestimice već i razvaljen. Južna<br />
strana grada prema Ripču odieljena je od grada posebnim zidom,<br />
a unutar te pregrade sagradjena je kasarna (kršlja) za 2000 vojnika,<br />
U grad se ulazi kroz troja vrata. Ona vrata prema sjeveru na<br />
hrvatskoj strani zovu se njemačka vrata, možda zato, što su neko<br />
vrieme u starinskoj kuli tik ovih vrata stanovali njemački vojnici<br />
(deutsche Knechte). Na iztočnoj dolnjoj strani grada nalaze se Zelena<br />
vrata, a nekoč se je čitav taj gradski prediel zvao Zelengradom.<br />
Prama Uni napokon prolazi se kroz dva zida na Unska vrata. Mostovi<br />
, što no preko jarka spajaju grad sa varoši, na trih su strana<br />
posve primitivni i od drva sagradjeni; sasvim je takav i poveći<br />
most na glavnoj rieci Uni, samo ovaj potonji ima s obih strana daščene<br />
kolibe za dućane.<br />
Osim nekoliko bilo starih bilo javnih zgrada sve su kuće ili<br />
drvene ili od pletera, a podignute su na stupovih, tako da su odozdo<br />
raži zemlje staje za goveda i konje. Sve su kuće zamuljene i blatne,<br />
neuredne i trošne, ter pružaju u istinu sliku turske varoši. Kršćanske<br />
kuće imaju otvoreno dvorište, a turske se zatvaraju golemom
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 185 —<br />
kapijom od dasaka. U tvrdji prema zapadu kod gradskoga platna<br />
podignuta bje u novije vrieme ovelika, kat visoka zgrada za konak,<br />
u kojem stanovaše glavar bihaćkoga okružja. Od starijih, spomena<br />
vriednih zgrada stoji jošte naprama zelenim vratima stara crkva<br />
sv. Antuna, sazidana u gotskom slogu od tesana četverouglastoga<br />
kamenja. Turci pretvoriše ju u džamiju, podignuvši pred kakovih<br />
petnaest godina mjesto staroga zvonika novu munaru. Do crkve sv.<br />
Antuna, koja je nekoč bila valjda župnom, dočim su Franjevci imali<br />
crkvu posvećenu Bogorodici, ima odvojeno nekoliko koraka starinska<br />
zidana zgrada, sada magazin, a to će po svoj prilici biti ostanci<br />
nekadanjega samostana ili Pavlinskoga (bieli fratri) ili franjevačkoga,<br />
koja se oba u starom Bihaću spominju. Stara tvrdja stajala je gotovo<br />
usred grada, ali ju je za bune krajiške razorio Omer-paša, te danas<br />
znadu jedva za njezine podrtine. Frankopanski grad, kažu, da je bio<br />
sada još postojeći kaštel kraj njemačkih vrata, koj opominje gledaoca<br />
svojom ogradom i kulami na sredovječne gradove (zamke).<br />
Stanovnika broji Bihać sa predgraclji jamačno više od 4000,<br />
po vjeri samih muhamedovaca, izuzev 300 kršćana (medju njimi 104<br />
katolika). Muhamedovci imaju u gradu i varoši 13 džamija, uz koje<br />
se steru groblja. Pravoslavni imaju svoju župu. Katolički župnik za<br />
Bihać prebivao je do najnovijeg vremena na brdu Križu kod sela<br />
Žegara, koje je medjutim za posljednjih nemira posvema izgorilo.<br />
Katolička župa postoji valjda već od davnih vremena, te broji 1759<br />
duša. Katolici imaju i pučku školu sa 50 učenika. Žitelji Bihaćki<br />
bave se trgovinom i ratarstvom. Trgovina u Bišću na čaršiji i u<br />
dućanih na mostu nije baš znamenita, ali je zato do nedavna bila<br />
živahna trgovina stokom i žitom kod hrvatskog raštela Maljevca,<br />
gdje se svakog ponedeljka drži sajam. Ipak ima u novije vrieme i<br />
u Bišću trgovaca, koji su u izravnoj svezi sa Bečom i Trstom. Za<br />
trgovinu i promet služi Bišćanom valjana cesta do Zavalja, zatim<br />
cesta uredjena god. 1865. na desnoj obali Une, vodeća put Ostrožca<br />
i Krupe do Novoga. Osim ovih ima i drugih cesta do Jajca i Banjaluke.<br />
Bihać je star grad. Kažu, da ga je kralj Bela IV., pobjegav pred<br />
Tatari u Hrvatsku, učinio slobodnim i kraljevskim gradom. U istinu stanovali<br />
su kasnije u tom građu kraljevi namjestnici: banovi i banovci (vicebani);<br />
isto tako bilo je u gradu Bišću i kraljevsko prizivno sudište. Oko<br />
Bišća sterale su se tada stare hrvatske plemenske župe: Humska uzduž Une<br />
kod Ripča i Bišća, Neblujska južno-iztočno od Bišća, Cazinska na zavoju<br />
Une, Pašćenicka (Pset) nedaleko Krupe pod Grmeč-planinom, Poljička po<br />
Bilajskom i Bravskom polju i t. d. Zemlje pako naokolo Bišća imale su
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
=- 186<br />
poglavito dvie hrvatske porodice : Gorički knezovi, prozvani kasnije po gradu<br />
Blagaju na Sani Blagajskimi, i knezovi Gušići (Karlovići).<br />
Za 25-godišnjega prevrata u Hrvatskoj poslie smrti kralja Ljudevita<br />
(1382.) bijaše Bihać ratnim pozorištem više puta. Još kralj Ljudevit Veliki<br />
desio se je g. 1345. u Bihaću 18 dana, kad je krenuo, da svlada hrvatske<br />
oligarhe. Ovdje je on tada držao sabor i ostavio posadu u gradu. Poslie<br />
smrti njegove, za borbe medju pristaši Sigismundovimi i Ladislavljevimi<br />
prodre poznati Hrvoja sve do Bišc'a. On naime osvoji god. 1398. sansku i<br />
dubičku župu, porobi Zrinskoga i prikuči se Bihaću. Kasnije pošalje Sigismund<br />
svoga bana Pavla od Bešlinca na hrvatske ustaše, nu ovi uhvate bana<br />
blizu Bišća i pošalju _ga u zatvor (1403), a Hrvoja navali na Bihać i osvoji<br />
taj kraljevski grad. Nu već dvie godine kasnije (1405.) oduže mu ga opet<br />
ban Pavao Bešlinac, koji bje u to iz zatvora izpušten.<br />
Godine 1434. pokloni kralj Sigismund grad Bihać sa Ripčem, gradom<br />
Čovkom, Rmanjom, Labom, Ostrvieom (za koje veli, da su ,,in nostro regno<br />
Croatiae") knezu Stjepanu Frankopanu, sinu bana Nikole, i to u ime na<br />
grade za pomoć, što mu bješe Stjepan dao, kad je ratovao u Italiji. Frankopani<br />
držahu taj grad do god. 1490. Kad su pako po smrti Matije Korvina<br />
Frankopani pristajali uz Maksimilijana proti kralju Vladislavu, pošalje ovaj<br />
bana Ladislava Egervara, koji god. 1491. oduže Bihać Frankopanom. Nu<br />
poslie pomirbe Vladislava sa Maksimilijanom (7. studena 1491.) zadobiše<br />
Frankopani opet Bihać. Po Beatriei Frankopanovoj zapade Bihać Ivana Korvina,<br />
koji je češće u ovom gradu boravio. Iza Korvina vladaše tuj Juraj<br />
Braniborski, drugi muž Beatricin- a zatim uzeše Frankopani Bihać opet pod<br />
svoju upravu.<br />
Godine 1512. spominje se Bihać već kao mjesto, koje bi se utvrditi<br />
imalo. Godine 1527. moli hrvatski sabor na Cetinu kralja Ferdinanda, da<br />
bi Bihać posadom obskrbio. I u istinu spremi Jurišić vojsku u Bihać, koj<br />
postade važnom točkom na obranbenoj liniji za gornju Hrvatsku, osobito od<br />
onoga časa, kad je Jajce palo u turske ruke. U Bihaću bijaše odsele stalna<br />
posada od 400 momaka, a gradom zapoviedaše kapetan. Prvi kapetan bijaše<br />
Erazmus de Turna, a za njim Hrvat Petar Keglević, ban hrvatski, sve do<br />
god. 1538.<br />
Dne 19. lipnja 1592. pade Bihać u turske ruke. Kapetan naime<br />
gradski, Josip barun Lamberg pređade ga Hasan-paši, premda bi se bio još<br />
obraniti mogao. Turci izsjeku tom zgodom do 2000 kršćana, a 800 djece<br />
odvedu u roblje. Ostali se žitelji ili poturče ili izsele u sjevernu Hrvatsku<br />
(svi Bišća ni u Hrvatskoj dodjoše iz bihaćkoga okoliša). Ripač pade već<br />
godinu dana prije u turske ruke (1491). — Kasnije kušahu naši više puta,<br />
da Bihać opet Turkom oduzmu (Lenković 1594., Adam grof Bacan 1697.),<br />
ali svi pokusi ostadoše do najnovijega vremena posvema jalovi.<br />
Iz a ci ć, mali gradić preko Une; g. 1836. bje od austrijskog generala<br />
Waldstadtena upaljen, nu kasnije sagradiše na novo pod njim<br />
do 100 muhamedovskih kuća. Iz Izačića potekla je glasovita porodica<br />
<strong>hrvatska</strong> Izačića. Godine 1537. dobio je taj grad prvi put posadu,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 187<br />
da ga brani od Turaka. — Brekovica, gradić preko Une, koji<br />
pripadaše obitelji Kobasica sve do smrti Ivana Kobasica g. 1580. —<br />
Tur i a, takodjer star gradić. — Mutnik (u prijašnje vrieme Mutnica),<br />
grad blizu istoimenog potoka, bijaše nekoć svojina krbavskih<br />
knezova. Ban hrvatski Ivan Karlović dade ga god. 1509. svojemu<br />
suri Nikoli Zrinskomu, a ovaj ga opet ustupi 1551. plemiću Ivanu<br />
Hojsiću, da mu naplati nekakav dug. — T r ž a c, grad uz Koranu<br />
na medji bosansko-hrvatskoj. Ovaj grad pripadaše zajedno sa drežuičkom<br />
župom već od 13. vieka pod uglednu porodicu Frankopana.<br />
Kod diobe Frankopanskih zemalja g. 1449. dobi Tržac Bartol Frankopan.<br />
Ovaj osnuje „tržačku lozu" Frankopana, koji su taj grad<br />
posjedovali i branili od Turaka sve do god. 1580. — So kolac i<br />
Ripač, gradići na desnoj strani Une, pod njimi su muhamedovska<br />
sela. Ovi su gradići stari i razvaljeni. — Japra, rieka i predielje<br />
pravoslavno, bogato raznimi rudami.<br />
Ostrožac, varoš s tvrdjavom na lievoj obali Une. Žitelji su<br />
sami muhamedovci, kuća broji 300, stanovnika 2100 i 4 džamije.<br />
Udaljen je Ostrožac od Bihaća 8 sati. U staro vrieme pripadaše<br />
Ostrožac hrvatskim knezovom Babonićem, dok ga g. 1577. neosvoje<br />
Turci. God. 1661. popali i oplačka ga Petar Zrinski, ali ga opet<br />
sagradiše. — Cazin, oveća varoš sa zapuštenom tvrdjom Ostrožcu<br />
na sjeveru, broji do 400 kuća i 3000 žitelja. U novije je vrieme<br />
Cazin znamenit poradi žitne trgovine i majdana gvoždja. Cazin bijaše<br />
nekoć svojina biskupa Kninskoga, a kasnije knezova Blagajskih ili<br />
Babonića. Godine 1576. pade po prvi put u turske ruke. Dvie godine<br />
zatim, naime 1578., potuče doduše Juraj Kevenhuller Turke i otme<br />
Cazin, nu pošto vojska s bolesti postrada, ostavi on grad opet<br />
Turkorn. — Biela Stiena (Stiena), tvrdjavica preko Une izpod<br />
Čelar-planine, pripadaše nekoć Vranskomu prioru, a god, 1575. bje<br />
od Turaka zauzeta. — Sturlić, gradić blizu Korane na hrvatskobosanskoj<br />
medji. — Todorovo, gradić izpod sjevernih ogranaka<br />
Cazinskog bila; god. 1696. oduzme ga Turkom grof Adam Bacan,<br />
ali jim bje opet povraćen mirom karlovačkim god. 1699. — Peći,<br />
gradić izdod Pećke gore, u kojem gospodovahu najprvo Ivkovići, a<br />
kasnije knezovi Blagajski (Babonići). — Kl adu š a Velika, grad<br />
izmedju potoka Ruševice i Kladušnice. Ponajprije pripadaše Kladuša V.<br />
porodici Ivkovića, g. 1460. dopade pako kneza Martina Frankopana.<br />
Nekoć bijaše u Kladuši i katolička župa sv. Martina (1334.—1501.)<br />
— Kladuša Mala, gradić tik potoka Kladušnice. Njom gospodo-
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 188 —<br />
vahu najprije Ivkovići, god. 1470. zapade ona bana Ivana Tuza od<br />
Laka, a kasnije dodje u ruke slunjskoj lozi Frankopana (Jurju i<br />
sinu mu Franji). I u Kladuši Maloj bijaše katolička župa sv. Križa<br />
(1334.—1501.) —Podzvizd, gradić Maloj Kladuši na sjeveru, zvao<br />
se je prije Kreščić, te pripadaše istoimenoj porodici Kreščića, koji<br />
ga sagradiše god. 1456. dozvolom kralja Ladislava za obranu od<br />
bjesnoće turske i domaćih tirana. I ovdje bijaše katolička župa sv.<br />
Martina (1501.) — Hresna ili Hresnik, podor staroga grada<br />
na rieci Glinici, nekoč katolička župa sv. Ivana. Hresnik je zavičaj<br />
porodice Križanića, od koje je potekao glasoviti Sveslovjen, pop<br />
Juraj Križanić.<br />
Krupa, varoš sa tvrdjom na desnoj obali Une pod Lipsanplaninom.<br />
Broji preko 200 muhamedovskih kuća i 1300—1500 žitelja,<br />
te ima 3 džamije. Kod Krupe ima na Uni dobar most od drva. Krupa<br />
bijaše nekoč svojina krbavskih knezova sve do bana Ivana Karlovića.<br />
Godine 1565. pade Krupa u turske ruke i to krivnjom generala<br />
Herbarta Auersperga, pošto on nedodje u pomoć hrabromu Pavlu<br />
Bakicu, koji je sa 23 haramije (hrvatskih vojnika) punih 25 dana<br />
suzbijao turske navale. Krupa je udaljena od Bihaća 6 sati. —<br />
Otoka, selo sa obih strana rieke Une, ima do 200 kuća i staru<br />
tvrdjicu. — Jezerski (Jezersko), gradić preko Une na istoimenom<br />
potoku, pripadaše nekoč knezovom Babonićem. — Bužim, gradić i<br />
selo Jezerskomu na sjevero-zapadu, bijaše nekoč svojina knezova<br />
Babonića, kasnije ga posjedovaše grof Petar Keglević, a god. 1576.<br />
pade sa susjednimi gradovi u turske ruke. — Čaglica, pripadaše<br />
porodici Ivkovića, god. 1501. spominje se ovdje katolička župa sv.<br />
Križa. — Vranograč, gradić izpod Vranogračkog brda blizu Glinice.<br />
Ovaj gradić podigoše godine 1456. dozvolom kralja Ladislava<br />
plemići Kreščići za obranu od bjesnoće turske i od domaćih tirana.<br />
U 16. vieku osvoje ga Turci. Godine 1696. zauze ga Adam Bacan,<br />
ali mirom karlovačkim (1699.) pade na novo pod vlast tursku.<br />
Petrovac, varoš na liepoj ravnici istoga imena, ima na pol<br />
razrušenu tvrdju. Broji 1400—1800 žitelja (muhamedovaca i pravoslavnih),<br />
zatim 2 džamije i pravoslavnu župu. Svakoga četvrtka jesu<br />
u Petrovcu veliki sajmovi, gdje se prodaje mnogo goveda i žita.<br />
Petrovac udaljen je od Bihaća 10% sata. — Unac, liepo i plodno<br />
predielje pravoslavno, koje natapa rieka Unac. Ovdje je selo Drvar,<br />
udaljeno od Petrovca 5'/ a sata. — Rmanja (Hrmanja), zapušten<br />
samostan pravoslavni na utoku Unca u Unu. — Trubar i Lišičjak,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
190<br />
mjesta na medji bosansko-dalmatinskoj. Kulen-Vakuf, varoš na<br />
otoku, koj načinja Una, imade tvrdju, pod kojom bjehu god. 1737.<br />
Austrijanci nametom potučeni. Kulen-Vakuf ima preko 200 kuća i<br />
2 džamije, te do 1400 žitelja. Od medje dalmatinske udaljen je x / 2 ,<br />
od Bihaća 6, a od Ključa 12 sati. Sva zemlja naokolo Kulen-Vakuf a<br />
pripada begom Kulenovićem, koji ovdje broje do 40 odžaka. —<br />
0 s t r v i c a, tvrdjica kod rieke istoga imena, blizu Kulen-Vakufa. —<br />
A val a (Havala), tvrdja uz Unu, na jedan puškomet udaljena je od<br />
Kulen-Vakufa, brani prolaz k njemu. — Klisa, mala varošica od<br />
100 kuća, stere se uz Unu Kulen-Vakufu od sjevera. — Burice<br />
vac, tvrdjica uz Unu. — Bilaj (Bjelaj), varošica na istoimenom<br />
polju pod planinom Grmečom, broji 300 kuća, i to 200 muhamedovskih<br />
i 100 pravoslavnih, te do 2000 žitelja. Muhamedovci imaju 2 džamije,<br />
a pravoslavni svoju župu. Kako se obično pripovieda, pogibe<br />
ovdje kralj Stjepan Toma Ostojić god. 1461, kad je taj grad obsiedao,<br />
i to od ruke brata svoga Radivoja i rodjenoga sina Stjepana Tomaševića.<br />
Bilaj udaljen je od Petrovca 2 sata, a isto toliko i od Kulen-Vakufa,<br />
Ključ, varoš pod planinom Sisom na lievoj obali Sane, ima<br />
215, većinom muhamedovskih kuća i 1600—1700 žitelja, koji se<br />
bave ratarstvom i trgovinom. Iznad varoši stoji na skoro nepristupnu<br />
briegu veoma star grad istoga imena, znamenit u poviesti bosanskoj.<br />
Grad ili tvrdjava prilično je razrušena i zapuštena; u njoj nema<br />
nijedne kuće, pače ni pravih vrata. Polovinom 15. vieka pripadaše<br />
grad Ključ bosanskim plemićem: knezovom Pavlu, Marku i Jurju,<br />
sinovom vojvode Ivaniša Dragišića, a dobiše ga od kralja Stjepana<br />
Tome Ostojića. U povelji, kojom je Stjepan Toma darovao tim plemićem<br />
grad Ključ i varoš Podključ (god. 1446.), spominju se<br />
i neka sela, koja su dobila ova vlastela, tako n. pr. Prisika, Sanica,<br />
Mrinj (u župi Sani), zatim varoš i selo Klevci i t. d. Kad je god.<br />
1463. car turski Mehmed II. provalio u Bosnu i zauzeo kraljevski<br />
grad Bobovac, te krenuo prema Jajcu, bosanski kralj Stjepan Tomašević,<br />
nemogavši u brzo sabrati vojske, pobježe u ovaj grad Ključ,<br />
da bi se pred Turci sakrio. O tom piše Mihajlo Konstantinović iz<br />
Ostrvice ovako: „Pošto je car u taj grad (Bobovac) metnuo posadu,<br />
išao je k Jajcu, a već je napried bio poslao Mahomet-pašu hitro sa<br />
20.000 lakih konjanika, nebi li mogli Tomaševića negdje iznenada<br />
zateći u nekom gradu (zamku), jer su doznali i dočuli, da nema<br />
nikakove službene ljude svoje kod sebe. On pak znajući dobro za<br />
Turke, radio je i danju i noćju o tom, da bi mogao hitro skupiti
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
191 —<br />
nekakvu vojsku i tako došao je u jedan zamak, koj se zove Ključ^<br />
hoteći tu kroz kratko vrieme u podne odmoriti se. Ali u to stigoše<br />
odmah Turci i jašili su oko grada, neznajući ništa za kralja, dok<br />
jedan nitkov iztrči iz grada i izkaže za kolač Turkom, da je kralj<br />
ovdje u tom zamku. Kad je to čuo Mahomet-paša, odmah je zamak<br />
obkolio, a sutradan nagovorio je kralja, da sidje dolje iz zamka,<br />
zaklinjući se i obećavajući, da mu životu neće ništa biti." Kralj povjerova<br />
Turčinu, ali na svoju žalost: on izgubi kraljevstvo i glavu.<br />
U crkvenom obziru spadaše Ključ sa cielom sanskom župom još u<br />
14. vieku pod biskupiju zagrebačku.')<br />
Bravsko, han (gostiona), odstoji od Ključa 3% sata prema<br />
zapadu. — Sitnica, selo u liepu, te sumarni i borovicom ogradjenu<br />
predielu na putu iz Banjaluke preko Varcareva u Jajce. Iznad sela<br />
uzdiže se na briegu bieli dvor bogatih begova Filipovića. — Kami<br />
č a k, selo muhamedovsko od 40 kuća i 1 džamije kod utoka<br />
Sanice u Sanu, ovdje ima podor stara grada i ruda srebra. Odstoji<br />
od Ključa 4 sata. — Rastoka, selo pravoslavno i odžaci begova<br />
Filipovića. — S r e d i c e, selo pravoslavno sa župom; tuj su takodjer<br />
odžaci begova Filipovića.<br />
Stari Majdan, omalena varoš, leži u dolini, stisnutoj medju<br />
briegovi, broji 200 muhamedovskih i 20 pravoslavnih kuća, te do<br />
l) Sva današnja Turska Hrvatska medju Sanom, Unom i Vrbasom spadaše<br />
ća do provale Turaka pod vlast biskupa zagrebačkoga. Arcidjakon<br />
dubički imao je tuj tri „distrikta 1 ' (ili županije), koji su spadali<br />
pod njegovu pazku. U statutih kaptola zagrebačkoga 14. vieka (sastavljeni<br />
u zbornik Ivanom, arcidjakonom goričkim) napominju se i crkve<br />
i župe u današnjoj Turskoj Hrvatskoj, koje su sačinjavale arcidjakonat<br />
dubički. Evo izvornika :<br />
Ecclesie autem in districtu đubicensi, que subsunt eidem (dubicensi)<br />
archidiacono sunt: Primo, ecclesia omnium sanctorum de Foro.<br />
Item ibidem ecclesia sancti Iriney. Item ecclesia sancti Nicolai de Greda.<br />
Item ecclesia sancte crucis de Kosucba. Item ecclesia sanctorum Cosme<br />
et Damiani de Porci. Item ecclesia sancti Gregorii de Ozirauchi. Item<br />
ecclesia sancte crucis de Tolztouich. Item ecclesia sancte trinitatis de<br />
Znabina. Item ecclesia beate virginis de Brochina. Item ecclesia sancti<br />
Jacobi de Ztregomba. Item ecclesia sancti Georgii đe Optez.<br />
In districtu de Zana: Primo ecclesia sancti Stephani regis de Pluheria.<br />
Item ecclesia sancti Johannis baptiste de Zmolan. Item ecclesia<br />
sancti Martini de Cosara (Kozarac). Item ecclesia sancti Martini de<br />
Sumechicha. Item ecclesia de Cramen. Item ecclesia beate virginis de<br />
Zemelna. Item capella Vulk dicti Srebrech. Item ecclesia sancti Georgii
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 192 —<br />
1900 žitelja. Džamija ima 6. Kroz varoš teče Stara rieka, koja okreće<br />
više od 60 majdana. Udaljen je Stari Majdan od Banjaluke 10, a od<br />
Priedora 4 sata. Kotar Staro-Majdanski obiluje rudami svake vrsti. —<br />
Kamengrad, mala tvrdja na visokom kamenitom briegu, izpod<br />
kojeg teče rieka Dera, udaljena je 1 sat od Starog majdana. —<br />
San ski most, varošica muhamedovska u plodnoj ravnici kraj Sane,<br />
ima nekoliko dućana i zapušten gradić. Tik grada utiče Blia u Sanu.<br />
Udaljen je Sanski most od Starog Majdana 2 sata. — Skucani<br />
Vakuf, golemo selo muhamedovsko. — Brdari, selo sa 2 majdana<br />
i kulom Derviš-bega. — Lipnik, selo i župa pravoslavna. — Sasina,<br />
selo sa nekoliko gvozdenih majdana; katolici imaju ovdje svoju<br />
župu, brojeću 1528 duša (u samom selu 688). — To mi na i Dabar,<br />
golema sela i pravoslavne župe.<br />
Priedor (Pridor), liepa varoš sa slabom tvrdjavom na vrlo<br />
ugodnoj ravnici uz desnu obalu Sane, preko koje vodi ovdje drven<br />
most. Priedor broji 600 kuća, i to 420 muhamedovskih i 180 pravoslavnih,<br />
a žitelja ima 3200 i više. Muhamedovci imaju 3 džamije i<br />
3 mejtefa, a pravoslavni svoju župu i pučku školu. Pošto je Sana<br />
plovka kod Priedora, to je promet po Sani do Novoga, i dalje po<br />
Uni i Savi veoma živahan. U samom Priedoru ima do 80 velikih<br />
ladjica, koje iz Turske Hrvatske izvoze žito i gvoždje do Novoga<br />
de Pobresia. Item capella in honOre omnium sanctorum de antiquo<br />
foro. Item ecclesia sancte crucis de Herbocban, Item ecelesia sancte<br />
crucis de Podcrisye. Item ecelesia beate virginis de Oztraloka (Oštra<br />
luka). Item ecelesia sancte trinitatis de Cesicb. Item ecelesia saneti<br />
Johannis baptiste de Wei-susya. Item ecelesia saneti Georgii de Mren.<br />
Item ecelesia beati Georgii de Blagay (Blagaj). Item ecelesia beate<br />
virginis de Vodicba. Item ecelesia sancte crucis de Podcrisye. Item<br />
ecelesia beate virginis de eadem. Item ecelesia beati Petri de eodem.<br />
Item ecelesia beati Marci evangeliste et Martini de Japra (Japra),<br />
que de decimacione cultelli de Zana existunt.<br />
Item in districts de Vrbaz: Ecclesia saneti Myclraelis de Voyzka<br />
(Vojskovo blizu potoka Rakovice). Item ecclessia saneti Luce. Item<br />
ecclesia saneti Martini de sub castro. Item ecclesia saneti Mychaelis de<br />
Turya (Turjak na Vrbaski). Item ecclesia s. Georgii de Gradecli (Podgradac,<br />
Banjaluci na sjeveru). Item ecclesia saneti Petri de Vidusy.<br />
Item ecclesia saneti Georgii de Biscupci. Item ecclesia saneti Jobannis<br />
baptiste. Item ecclesia saneti Elye in campo. Item ecclesia beate Elyzabeth<br />
de foro. Item ecclesia de Rascbich. Item ecclesia saneti Georgii<br />
de Ozek. Item ecclesia saneti Nicolai de Galaas (Glaž) in metis Wzore.<br />
Tkalčić, Monumenta historica episeopatus Zagrabiensis, knjiga II., p. 90.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
193<br />
(Korlata), pače i dalje do Siska, Biograda, Pešte i Gjurgjeva. Vraćajuć<br />
se kući, dovoze trgovci na istih ladjah sol, rakiju i drugu<br />
robu. Priedor udaljen je od Banjaluke 10—11, a od Novoga 6 sati,<br />
— Ljubi ja, varošica; udaljena od Priedora iy 2 sat, ima 80 kuća<br />
i nekoliko gvozdenih majdana. — Mataruge, golemo selo muhamedovsko.<br />
— Volar, selo i katolička župa, hrojeća 1045 duša<br />
(u selu 66). — Stara Kieka, selo i katolička kapelanija, koja ima<br />
1140 duša (u samom selu 219). —Kozarac, varoš sa zapuštenom<br />
tvrdjom u vrlo liepoj i plodnoj ravnici, broji 2—3000 žitelja, a udaljena<br />
je od Priedora 2—3 sata. — Blagaj, danas muhamedovsko<br />
selo na utoku Japre u Sanu; nekoč bijaše znamenita tvrdjava, po<br />
kojoj dobi svoje ime porodica Blagajskih knezova (jedan ogranak<br />
toga plemena živi još i danas u Kranjskoj). Neki pisci hoće, da je<br />
turski car Mehmed II. dao u tom gradu smaknuti bosanskoga kralja<br />
Stjepana Tomaševića; nu vjerojatnije je, da se je to dogodilo u hercegovačkom<br />
Blagaju. — Navi bosanski, varoš sa zapuštenom<br />
tvrdjom na utoku Sane u Unu, koja postaje ovdje plovkom, broji<br />
250—300 kuća i 1600 žitelja. Pravoslavni imaju tu svoju župu.<br />
Novi je znamenit sa svoje trgovine; svake je subote tuj sajam, gdje<br />
se najviše prodaje žito, svinje i goveda. Kod Novoga bijahu bitke<br />
god. 1629. i 1717., a god. 1789. zauze ga Laudon.<br />
Kostajnica bosanska, varoš na Uni naprama hrvatskoj Kostajnici,<br />
broji do 4000 većinom muhamedovskih žitelja. — Dubica<br />
bosanska, varošica kod Une, naprama Dubici hrvatskoj, ima malu<br />
tvrdjavu, znamenitu radi bitke godine 1789. Odstoji od Priedora<br />
5 sati. — Moštanica, selo pravoslavno sa samostanom, udaljeno<br />
je od Dubice 2 sata. — Knež-polje, predielje pravoslavno od<br />
2000 kuća. Katolici u okolici Kostajnice, Priedora, Starog Majdana<br />
i Bihaća zovu se „Madžari" (vidi stranu 94).<br />
III. Hercegovina.<br />
Mostarsko okružje (sandžak).<br />
Mostar, glavni grad Hercegovine, prostire se uz Neretvu rieku,<br />
u uzkoj dolini, koju zatvara na iztoku planina Podvelež (Stolac), a<br />
na zapadu gora Hum. Po gori Humu zvala se je u srednjem vieku<br />
sva sjeverna Hercegovina „humskom zemljom" ili Zahumjem. Planine<br />
se ove približuju jedna drugoj tako, da se znatan dio grada<br />
stere po obroncih njihovih. Mostaru na sjevero-iztoku i jugu planine<br />
V. Klaić, Bosna. 13
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 194<br />
se opet odaljuju, te je tako Mostaru na jugu puklo prostrano polje<br />
Mostarsko, a na sjeveru Bielopolje (Bilo-polje) i Crnicko polje,<br />
koja okružuju u polukrugu ogranci Huma (Cim i Orlac) na zapadu,<br />
a nastavak Podveleža (Livac) na iztoku. Po tom je dolina Neretve<br />
kod Mostara nalična klanjcu, kroz koji vodi put sa Mostarskoga polja<br />
na Bielopolje. Još nam je spomenuti, da u Mostaru utiče na desnoj<br />
strani u Neretvu pritok Radobolja.<br />
Mostar je prostran grad. Dužina njegova od sjevera k jugu<br />
broji jedan sat, a širina njegova oko pol sata. Veći i znamenitiji dio<br />
grada stere se na lievoj ili iztočnoj obali Neretve, dočim na desnoj<br />
ili zapadnoj obali ima samo jedno predgradje, po imenu Podhum,<br />
koje se uz potok Radobolju pruža prema zapadu (prema selu Ilici).<br />
Iztočna strana grada sastoji od dviju glavnih ulica, koje se uzporedo<br />
sa Neretvom prostiru. Osobito je ravna ona ulica, uz koju je na<br />
jednoj strani čar šija ili trg, a na drugoj konak upravitelja i<br />
stara tvrdjava. Sam je grad razmjerno prema ostalim gradovom<br />
u Bosni i Hercegovini dosta čist, malo ne i liep. Kuće su većinom<br />
zidane, nu jako nespretne i neukusne; riedko koja kuća ima više od<br />
jednoga sprata i više od dvaju prozora, Kraj toga gradjene su kuće<br />
na starotursku, te su poput samostana ogradjene sa ulične strane<br />
ovisokimi zidovi. Izmedju pojedinih kuća prostiru se obično vrtovi,<br />
pustopoljane i vinogradi, što doduše čini varoš ljepšom i slikovitijom,<br />
ali je ujedno i razlogom, da je grad suviše prostran. U novije vrieme<br />
medjutim počeli su i u Mostaru graditi ukusnije kuće. U tom se<br />
obziru iztiče dvor katoličkoga biskupa u Vukodolu, vojnička kasarna,<br />
zatim pučke škole: pravoslavna i katolička. A'riedno je spomenuti,<br />
da na iztočnoj strani varoši ima kraj javnih zgrada još i do 500<br />
dućana, od kojih su neki dosta elegantni. To najsjajnije svjedoči, da<br />
je Mostar trgovački grad, i da je njegova trgovina sa Dubrovnikom<br />
i Trstom veoma znamenita. Najimućniji i najpoznatiji trgovci jesu<br />
pravoslavni, zatim muhamedovci, onda tek katolici. U Mostaru ima<br />
još jedna ljekarna, zatim vojnička bolnica, više svratišta i neka vrst<br />
kasina. Tvrdjava bijaše nekoč važna, nu danas je sasvim zapuštena.<br />
U njoj ima nekoliko starih topova, medju njimi i jedan iz dobe cara<br />
Maksimilijana II.<br />
U samom gradu od svih spomena vriednih stvari najviše se iztiče<br />
znameniti most na Neretvi, koji leži nešto niže utoka Radobolje, ter spaja<br />
predgradje Podhum sa varošom na lievoj obali. Ob ovom mostu pisalo se<br />
je i nagadjalo dosele koješta; mnogi putnici , kanoti Englezi Rawlinson i<br />
Ewans došli su navlas samo zato u Mostar, da vide taj most i da ga opišu.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 196<br />
Mnogi pisci misle, da su još Rimljani za Trajana ili Hadrijana ovaj most<br />
podigli, a neki hitri i domišljati pisci hoće, da je i sam grad dobio svoje<br />
ime od toga mosta (Mostar = most star = pons vetus), pa tvrde, da je tuj<br />
bila nekoć rimska naselbina Pons vetus. I prostomu narodu ovaj je most<br />
pravo čudo; on doduše nezna ništa o Rimljanih, ali pjeva u pjesmi o Radi<br />
neimaru, koji da je taj most četiri godine gradio uz mnoge neprilike, i uz<br />
pripomoć vile iz planine Veleža:<br />
„Mila braćo, čuda golemoga!<br />
Kad se gradi kamena ćuprija,<br />
U Mostaru na vodi Neretvi:<br />
U cara je ni u kralja neima;<br />
Majstor joj je neimare Rade.<br />
Gradio je za nuždu veliku,<br />
A za svoju glavu odkupiti,<br />
Jer j'u Turak bio zasužnjio?"<br />
0 tom mostu piše dr. O. Blau ovako : Glasoviti most preko Neretve<br />
sastoji samo od jednoga šiljatoga luka, koj seje pružio preko ciele rieke.<br />
Nutarnja visina luka broji 17*8 nn i (uračunav i balustradu), a sva visina<br />
od površja rieke 19 *"/• Od jednoga kraja luka do drugoga ima 27'34 /,<br />
rieka je široka 38*5 1 "/, a sam je most širok 4-55 mi j. Sav je most sagradjen<br />
po jednom stilu i kalupu, nigdje se neopažaju tragovi, da bi se što bilo<br />
prigradjivalo, bilo u razno doba gradilo. Ni na mostu ni u okolišu njegovu<br />
nema nikakovih rimskih napisa, već nekoliko slabo čitljivih napisa turskih,<br />
koji kažu, da je most sagradjen za cara Mehmeda g. 974. (od Hedžre),<br />
a popravljen g. 1087. (od Hedžre). Buduć da su mostovi na Drimu kod<br />
Prizrena i „Kozja ćuprija" na Miljacki kod Sarajeva sagradjeni u istom stilu,<br />
to možemo slutiti, da je ovaj most takodjer sazidan za turskoga gospodstva.<br />
Graditelj bio mu je, kako Sax misli, Mletčan ili Dalmatinac. Pred nekoliko<br />
godina zaprieti mostu ljuta pogibelj. Neretva naime naraste silno, te doplavi<br />
mnogo granja i drveća, koje dopre do mosta i malo da ga neobori. Tada<br />
spuste do tog granja nekoga Antuna AnČića, koj granje razsieče i most od<br />
propasti izbavi.<br />
Okolica Mostarska, ako i nije osobito liepa, nije baš ni ružna.<br />
Poznato je, da Mostar ima blago podnebje, da tamo u nizini malo ili<br />
ništa nesnieži i da se riedko kad rieke smrzavaju. Uslied toga blagoga<br />
podnebja raste u okolici Mostarskoj vinova loza, mrtvina, lovorika,<br />
maslina, pa je gora Velež u istinu dosta pitoma; nu uzprkos tom<br />
južnom karakteru vegetacija je ipak premalo bujna, već se svigdje<br />
iztiče goli „Kras" sa svojimi pećinami i hridinami. Osobito gora Hum<br />
sva je raztrgana i ogoljena. Šuma ima u okolici Mostarskoj malo ili<br />
ništa, jer su jih sve Rimljani i Mletčani posjekli i uništili. Kraj toga<br />
nema ni dosta izvora pitke vode, pa tako strada narod u novije<br />
vrieme radi oskudice vode, osobito odkad su nekoliko starih zdenaca
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 197 —<br />
sasvim zanemarili. Pol sata Mostaru na sjeveru ima neka neznatna<br />
kavana, po imenu Salih-Kahve. Ovamo idu Mostarani na šetnju,<br />
a ljeti priredjeno je tuj u Neretvi i neka vrst kupališta. Izmedju<br />
Salih-Kahvea i Mostara ima na Neretvi neko mjesto, koje se zove<br />
„Skakala". To su pećine, koje za male vode iz rieke proviruju,<br />
te služe kao naravan most preko Neretve.<br />
0 broju žitelja u Mostaru ima različitih podataka. Obično se<br />
kaže, da Mostar broji 14, 16—20.000 stanovnika; nu u šematizmu<br />
franjevačkom od god. 1873., što ga sastavi poznati P. Bakula, nalazimo<br />
za Mostarsko žiteljstvo nove podatke. Po tom je god. 1873. u<br />
Mostaru bilo:<br />
Kuća<br />
D u š a<br />
Muhamedovskih<br />
Pravoslavnih<br />
Katoličkih<br />
Ciganskih<br />
Židovskih<br />
2.670<br />
626<br />
439<br />
129<br />
18<br />
20.306<br />
5.008<br />
2.821<br />
903<br />
78<br />
3.882<br />
29.116<br />
P. Bakula iztiče naročito, da ovdje nije uračunao vojnika, sluga,<br />
služkinja, niti mnogobrojnih stranaca (radnika i obrtnika). Pribrojimo<br />
li i ove, to možemo uztvrditi, da u Mostaru ima zajedno sa<br />
stranci i služinčadi 30.000 žitelja.<br />
Muhamedovci ili Turci jesu, kao svigdje u Bosni i Hercegovini<br />
pravi gospodari u gradu. Oni imaju 33 drvene i kamene<br />
džamije, koje su više ili manje ukusne. Od svih je najljepša Karagiusbegova<br />
džamija, za koju misle, daje bila nekoč kršćanska<br />
crkva sv. Stjepana. Muhamedovci imaju još 23 mejtefa za djecu.<br />
Pravoslavni prebivaju u gradskom predielu, koji se zove<br />
Bjelušina. Ovdje u Suhodolini imaju oni biskupov dvor, samostan<br />
i crkvu, koja bje god. 1835. dogradjena. U novije vrieme podigli su<br />
i drugu crkvu, mnogo veću i ljepšu od stare. Pravoslavni imaju i<br />
dvie škole.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 198<br />
Katolici živu ponajviše u predgradju Podhumu, na desnoj<br />
obali Neretve. Tuj izpod Huma, u V u k o d o 1 u, uzdiže se dvor katoličkoga<br />
biskupa, kojemu je god. 1847. biskup Barišić temelj postavio.<br />
Uz biskupov dvor ima i malena kapela, zatim stara pučka škola?<br />
dogradjena god. 1852. U novije vrieme dižu se katolici sve više i<br />
više. Godine 1866. položiše oni temelj novoj i prostranoj crkvi, sagradjenoj<br />
u korintskom stilu i posvećenoj apostolom Petru i Pavlu,<br />
a god. 1870. počeše graditi uz crkvu novu pučku školu. Dvie godine<br />
kasnije nastaniše se i milosrdnice u Mostaru i osnovaše školu za<br />
djevojke. Iste godine (1872.) podignuta bje trudom Franje Miličevića<br />
i katolička tiskarna (Franjevačka), koja je dosele više školskih i<br />
drugih knjiga naštampala. Katolici imaju u Mosta ru i svoju župu<br />
koja broji 769 kuća i 3620 duša.<br />
Mostar je znamenit grad u trgovačkom obziru. Glavna cesta,<br />
koja vodi iz Sarajeva preko Konjica u Metković, spaja Mostar toli<br />
sa Bosnom koli sa obalom jadranskoga mora. Druge opet ceste i<br />
putevi vode iz Mostara u Ljubuški, Stolac, Nevesinje i ostale krajeve<br />
Hercegovine. Kao središte političko i glavni grad ciele pokrajine<br />
bijaše Mostar sve do sada sielom svih turskih oblasti, a i stranih<br />
konsulata (austrijskoga, ruskoga i francezkoga). Mostar je udaljen od<br />
Metkovića 7, od Konjica 12 sati.<br />
0 prošlosti Mostara slabo šta znademo. Da li je za Rimljana stajao<br />
tuj koj grad ili naselbina (Anđetrium ili Bistue ?), nemožemo uztvrditi. U<br />
10. vieku, kad se je u sjevernoj Hercegovini podigla kneževina „Hum"<br />
ili „Zahumje" , spominju se u toj kneževini kod gore Huma dva grada:<br />
Hum i Buna. Buna je stojala na utoku rieke Bune u Neretvu, a Hum je<br />
po svoj prilici današnji Mostar. U geografu Ravenskom spominje se grad :<br />
„Umone (Humone), id est Mu saro" , a po tom sudimo, da je grad Hum<br />
imao još i, drugo ime, naime Mu s arum, od kojega je nastalo današnje ime<br />
Mostar. Ili je ime Musarum vrieđilo samo za iztocni dio grada, a zapadni<br />
dio izpod gore Huma da se je zvao Hum, kao što se i danas zove ovo<br />
pređgradje „Podhum" ? Moguće je, da je u prijašnje vrieme Mostar imao<br />
dva imena, kao što danas n. pr. grad Konjic-Neretva.<br />
U 15. vieku bijaše Hum-Mostar priestolnicom humskih vojvoda iz<br />
porodice Hranića. Kažu, da ga je god. 1440. neki Radivoj-gost, nađdvornik<br />
Stjepana Kosace, utvrdio i zidinami opasao. Kad je humska zemlja zapala<br />
Turčina, zavlada on i Mostarom i ostade mu gospodar do najnovijega vremena.<br />
Godine 1694. navališe Mletčani na Mostar, ali ga nemogoše osvojiti.<br />
Godine 1717. navališe na nj po drugi put (pod proveđitorom Mocenigom),<br />
i tom zgodom spališe predgradja Mostarska.<br />
Buna, selo 2 sata od Mostara udaljeno na istoimenom polju.<br />
Buna broji do 400 stanovnika, Ovdje ima na rieci Buni starinski
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
199 —<br />
kameni most sa 13 okna, potičući još od Rimljana, a niže njega utiče<br />
Buna u Neretvu. U selu ima pilana i liep dvor Ali-paše sa prekrasnim<br />
vrtom, gdjeno rastu riedke biline i razno južno voće. Tako<br />
ima maslina, smokava, mogranja, a kraj toga ove biline: Vitex agnus<br />
castus, Plumbago europaea i Ruscus aculeatus. Na briegu iznad sela<br />
stajaše u srednjem vieku grad Bona, što ga Konstantin bagrenorodjeni<br />
spominje, nu danas nalaze se ovdje samo još ruševine toga<br />
grada. — Blagaj (hercegovački), stari grad i varoš 2 sata Mostaru<br />
na jugo-iztoku na podnožju gore Veleža, a na sjevernoj strani ravnice<br />
Bišće (god. 1382 izdao je bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. povelju<br />
„na Bišću u Podgradi"). Grad iznad sela prilično je star, te<br />
je prije branio varoš Blagaj. U tom gradu prebivaše i stolovaše nekoč<br />
humski herceg Stjepan Kosaca, a kasnije pade u turske ruke, te<br />
služaše njim za obranu; nu danas je sasvim zapušten, ter nema<br />
nikakove vriednosti, premda Muhamedovci tvrde, da je nepredobiv.<br />
Nedaleko grada stoje razvaline malene kule. Priča kaže, da je ovu<br />
kulu u jednoj noći sagradio sin hercega Stjepana, po imenu Grujica,<br />
kojega su Turci premamili, obratili na svoju vjeru i pobunili<br />
proti rodjenomu otcu. Iz ove kule počeo je Grujica strieljati na<br />
otčev grad, u kojem je Stjepan više godina odoljevao Turkom braneć<br />
slobodu Hercegovine. Nijedna vojska nemogaše ga nadjačati; nu proti<br />
navalam sina neuzmognu se braniti, ter on pogibe, a Turci zauzeše<br />
Blagaj. Grujica, koji se kao muhamedovac prozove Ahmetom, postade<br />
pašom. Poviest medjutim nezna, da bi Stjepan Kosaca poginuo nasilnom<br />
smrti; dapače je obćenito poznato, da je on god. 1466. umro<br />
kao vazal turskoga Sultana. Istina je pako i to, da se je sin hercegov<br />
Stjepan poturčio i kasnije prozvao Ahmet-begom. Varoš izpod grada<br />
Blagaja danas je neznatna; imade samo 1 džamiju, 72 muham., 11<br />
pravoslavnih i 9 katoličkih kuća, te 514 žitelja. — Čitluk, podor<br />
staroga grada i crkve skoro nasuprot utoku Drežnice u Neretvu. —<br />
Široki brieg (Široki brig), selo na potoku Listići, 4 sata Mostaru<br />
na sjevero-zapadu. Ovdje je katolička župa, brojeća 3884 duše;<br />
zatim samostan franjevački sa crkvom, osnovan godine 1845. Ovaj<br />
je samostan malo ne u sredini hercegovačkoga vikarijata. U bližoj<br />
okolici ima podora od starih crkava (Sv. Jurja u Ozrnju nad Buhovom),<br />
groblja (Trn, Podjelinak) i gradova. — Dobrinj, ugodna<br />
dolina blizu Širokog briega, gdjeno nalaze željezne i bakrene rudače.<br />
— Šarampov, selo na zapadnoj strani Mostarskog blata, ovdje<br />
blizu nalaze spomenika sa rezbarijami, koji po svoj prilici potiču od
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 200 —<br />
iztočnih Gotha. — Ljuti dolac, selo i katolička župa, brojeća<br />
1292 duše (u samom selu 288). Prije da se je to mjesto zvalo<br />
„Zlato do", jer da su nalazili mnogo zlata. U okolici jesu stara<br />
groblja: Krvi ja pod Podgorjem i veliko groblje Kraljevine, gdje<br />
su našli napisa iz 3. stoljeća po Is., zatim velikih kostura i zubi. —<br />
Gradac, selo i katolička župa sa 1614 duša (u samom mjestu 190).<br />
— Knežpolje, predielje blizu Gradca, gdje ima ostanaka od dvorova,<br />
grobova i stare crkve sv. Ivana. — Zvonigrad, podor grada<br />
na vrelu Grkušu; kažu, da je taj grad nekoč pripadao Zvonimirovićem.<br />
— Goran ci, selo od 65 kuća i 556 žitelja. Tuj je katolička<br />
župa, brojeća 1399 duša. — Rakitno, visoka ravnica (vidi<br />
stranu 24), napučena katolici, koji imaju ovdje župu sa 1431 dušom.<br />
Župnik stoji u Poklečanih. — Desnjevača, ruševina stare crkve<br />
i podor grada kod sela Sutine. — Drežnica,-selo od 72 muham. i<br />
11 katoličkih kuća, te 853 žitelja. Katolici imaju župu, brojeću 470<br />
duša. U dolini Drežničkoj uspieva vinova loza, smokva i sve vrsti<br />
žita. Žitelji su veoma divlji, ter riedko koji bio je za cieloga života<br />
ma korak samo iz svog sela. Okruženi visokimi gorami, opirahu se<br />
Drežničani veoma dugo turskomu caru; kasnije medjutim prionuše<br />
uz muhamedovsku vjeru uz pogodbu, da jim ostane sav posjed i sva<br />
prava. Oni pokloniše caru turskomu prekrasna sokola ; zato jim on<br />
podieli razne povlastice (n. pr. oni neplaćahu nikakova poreza), ali to<br />
dokine god. 1835. Ali-paša Rizvanbegović. Drežnjaci i to muhamedovci<br />
imaju 1 džamiju i 1 mejtef, a katolici crkvu od god. 1871.<br />
God. 1867. našao je ovdje Asan Kumrić byzantinskih zlatnih novaca<br />
iz 11. vieka i 2 prstena. — Bielopolje, predielje muhamedovsko<br />
sa džamijom.<br />
Konjic, varoš sa tvrdjom na lievoj obali Neretve, ima predgradje<br />
Neretvu na desnoj obali istoimene rieke. Konjic broji 190<br />
muhamedovskih, 26 pravoslavnih i 11 katoličkih kuća, te 1320 žitelja.<br />
Muhamedovci imaju 4 džamije. Nedaleko varoši vide se ruševine<br />
franjevačkoga samostana i crkve sv. Ilije. Preko Neretve vodi kod<br />
Konjica kameni most sa deset stupova, o kojem se govori, da ga je<br />
sazidao neki kralj Hvalimir još u 10. stoljeću. Po nekoj veoma sumnjivoj<br />
listini držao je kralj bosanski Stjepan Toma god. 1446. sabor<br />
u Konjicu, na kojem bješe medju inim i to odredjeno, da patareni<br />
nesmiju crkve graditi. Okoliš Konjica rodi osobito dobrim vinom i<br />
voćem, koje se daleko po Bosni razvozi; prije je Konjic bio i znamenita<br />
trgovačka varoš, nu sada je trgovina veoma neznatna. Blizu
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 201 —<br />
varoši ima željeznih i ugljenih majdana, ali nitko nemari za nje.<br />
Konjic udaljen je od Sarajeva 12, a od Mostara (preko vispoljane<br />
Borci) 7'/o sata. — Borci, visoka ravnica duga 2 sata i naokolo<br />
okružena koje golimi, koje šumovitimi planinami. Na ovoj vispoljani,<br />
koja je prilično plodna, ima više omanjih sela i hanova (gostiona),<br />
a od hana Borci V 4 sata daleko ima u gori više umjetnih špilja, gdje<br />
su bile rimske grobnice. Isto tako nalaze u okolišu nekoliko po 1.3/<br />
visokih i piramidam nalicnih nagrobnih kamena, za koje narod priča,<br />
da su grobovi Grka. Grci naime zovu Bošnjaci i Hercegovci u obće<br />
sve žitelje ovih zemalja, koji su prije njih ovdje obitavali. Tako<br />
n. pr. kažu za Stari grad kod Sarajeva, da ga je osnovao neki kralj<br />
Grka. — Ostrožac i Papraška, sela na lievoj obali Neretve,<br />
iduć iz Konjica niz rieku.<br />
Duvno ili Duvanjsko polje, prostrana visoka ravnica (vidi<br />
str. 23), koju su za turske vlade pribrajali sad Bosni, sad Hercegovini.<br />
Toma, arcidjakon spljetski, u svojoj historiji spljetske nadbiskupije<br />
piše u I. poglavju ovako: „Dalmatia secundum Isidorum est prima pars<br />
Graeciae, et dicitur a Delmi civitate antiqua, quae ibi fuit, sed ubi haec<br />
civitas Delmis in Dalmatiae partibus fuerit, non satis patet; verumtamen<br />
Dalmatia dicebatur olim largius: censebatur enim cum Crovatia una provincia.<br />
Est enim regio quaedam in superioribus partibus, quae dicitur Delmina,<br />
ubi antiqua moenia ostenduntur, ibique fuisse Delmis civitas<br />
memoratur." Po ovoj viesti sudeć, svi su dosadanji povjestnici uzimali, daje<br />
regio Delmina istovjetna sa Duvanjskim poljem u današnjoj Hercegovini,<br />
i da je na tom polju još u staro bio vrieme stari grad Delmis, od kojega<br />
je sva Dalmacija svoje ime dobila.<br />
U istinu spominju rimski pisci narod Delmata, izmedju rieke Ki-ke i<br />
Neretve u današnjoj Dalmaciji, pače kažu i to, da su Delmati imali glavni<br />
grad Delminium (Delminium magna urbs, unde genti nomen), nu taj grad<br />
nestajaše na današnjem Duvanjskom polju, nego kod današnjega Trilja u<br />
Dalmaciji blizu rieke Cetine. (Vidi Gr. Zippel, „Die romische Herrschaft in<br />
Illyrien", Leipzig 1877, na str. 131.) Ovaj dalmatinski Delminium osvoji<br />
P. Cornelius Scipio g. 155. pr. Is. Da stari Delminium nije bio na Duvanjskom<br />
polju, pođkriepljuje i to, što po svjedočanstvu Jukićevu nema nikakovih<br />
starina ni pođrtina na ovom polju. Godine 532. bijaše još Delminium<br />
„municipium". Valjda su za hrvatske provale žitelji Delminija prebiegli<br />
na današnje duvanjsko polje, ter su polje ovim imenom nazvali po starom<br />
svojem gradu.<br />
Duvanjsko polje spominje najprije Konstantin Porfirogenet oko g. 949.<br />
On veli, da je Paganija ili kneževina Neretva (Maronia) sastojala tada od<br />
triju župa: dvie da su bile uz more, a treća, i to duvanjska, da je bila u<br />
nutarnjoj zemlji (Daleni vero zupania procul mari sita est, et eius incolae<br />
ex agricultura vivunt). Iza Konstantina napominje Duvno dukljanski ljetopis.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 202 —<br />
U njem se kaže, da je kralj Svetopelek u 9. stoljeću sabrao velik narodni<br />
sabor na duvanjskom polju („in planitie Dalmae") i da je kraljevinu svoju<br />
podielio na dvie polovine, koje su upravo medjašile kod mjesta Dalme („in<br />
loco Dalmae"). Duvanjsko polje spadaše od konca 10. vieka pod kraljevinu<br />
Hrvatsku, tek negdje u 14. vieku dospije pod Bosnu. Kralj bosanski Stjepan<br />
Tvrtko I. podieli selo Kolo na Duvanjskom polju (Dlxmi) županu Vukmiru<br />
Semkoviću i njegovoj braci, uzev jim zato selo Jelšenicu; a to isto potvrdi<br />
kralj Stjepan Dabiša god. 1395. Godine 1398. izdade opet kralj Stjepan<br />
Ostoja na Duvanjskom polju (na Dumnie) neku povelju Dubrovčanom.<br />
Županjae, varoš na polju, broji 136 muhamedovskih, 84<br />
katoličke, 12 pravoslavnih i 12 ciganskih kuća, te 1274 žitelja.<br />
Varoš je duga pol, a široka četvrt sata. Turci imaju 2 džamije,<br />
pravoslavni župu i školu, a katolici pučku školu sa 47 djaka. Županjac<br />
je udaljen od Mostara 10, a od dalmatinske medje 6 sati. —<br />
Seonice selo i katolička župa; ciela župa broji 408 kuća i 3224<br />
duše. — Roško polje, selo na istoimenoj ravnici, katolička župa<br />
sa 1815 duša (u samom selu 40 kuća i 346 duša).<br />
Ljubnški (Ljubuško, Ljubuška), grad i varoš kod rieke Trebižata.<br />
Na briegu stoji stari i zapušteni grad, u kojem je do nedavna<br />
prebivao upravitelj ljubuškog kotara; izpod grada prostire se varoš,<br />
brojeća do 600 većinom muhamedovskih porodica (katoličkih kuća ima<br />
75) i oko 3000 žitelja (411 katolika). Muhainedovci imaju 3 džamije,<br />
pravoslavni malenu kapelicu, dočim su katolički samostan Franjevaca<br />
spalili Turci god. 1563. Žitelji se bave sadjenjem duhana i riže,<br />
zatim lovom pijavica i trgovinom. Udaljen je Ljubuški od Mostara 6,<br />
a od Vrgorca u Dalmaciji 2 sata. — Humac, selo pol sata udaljeno<br />
od Ljubuškoga, katolička župa sa 512 kuća i 4380 duša, U samom<br />
selu ima 68 kuća te 431 duša (i pučka škola). — Veljači ili Velija<br />
ci, selo i katolička župa sa 518 kuća i 2675 duša (u samom mjestu<br />
97 kuća i 555 duša). Kralj Stjepan Dabiša pokloni god. 1395 selo<br />
„Velijaki u humskoj 1 ) zemlji" svojoj kćeri Stani uz uvjet, da iza<br />
njezine smrti pripadne to selo knezu humskomu Jurju Radivojeviću<br />
i njegovim potomkom. — Klobuk, selo i župa katolička sa 243<br />
kuće i 1607 duša (u samom Klobuku 87 kuća i 594 duše). —<br />
1) Sjeverna Hercegovina naokolo Neretve i dio današnjega dalmatinskoga<br />
primorja zvaše se u srednjem vieku „humska zemlja" ili „Zahumje"<br />
(kod stranih pisaca Zachlumia, Chelm, Cholim, Chlum i t. d.) Ob<br />
ovoj zemlji piše Konstantin Porfirogenet ovako: „A Kausio (Dubrovnik)<br />
Zachlumorum principatus initium habet, et protenditur ad Orontium<br />
(Neretva) flumen usque". U toj zemlji bile su varoši: Bona (Buna)<br />
et Chlum (Hum = Mostar), zatim: Stagnum (Ston), Mocriscic, Josle,
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 203 —<br />
Gradu ići, selo na Brotnjom polju, stara katolička župa sa 4668<br />
duša (u Gradnićih 250). Brotnjo polje spominje se god. 1273. kano<br />
banovina („Gregorius banus de Bronch"). — Čitluk (stari Karlovac),<br />
selo Gradnićem na zapadu, poznato radi dobroga vina. U Čitluku<br />
našlo se je takodjer starih novaca, prstenja i ruševina. — Srebrenica,<br />
Miletine, Žežulj, Sipačva, Beden, ruševine kod sela<br />
Medjugorje. — Čerin, selo na plodnom Brotnjom polju, župa katolička<br />
sa 1918 duša. Kažu, da je ovdje nekoč bila oveća varoš sa<br />
tvrdjom Gradinom. — Kužići, katoličko selo sa 68 kuća i 526<br />
žitelja, katolička župa brojeća 3011 duša. U okolišu uspieva osobito<br />
dobar duhan. — Drinovci, selo sa 106 katoličkih kuća i 1048<br />
žitelja, župa katolička, koja broji 233 kuće i 1932 duše. — Ledina<br />
c, katolička župa od 137 kuća i 1002 duše. — Gorica, selo<br />
sa 55 katoličkih kuća i 373 žitelja; katolička župa brojeća 1934<br />
duše. — Posušje, predielje blizu medje dalmatinske; glavno je<br />
mjesto Jukića mahala, gdje je katolička škola i župni stan. Župa<br />
Posušje broji 3196 duša. — Vir, selo na ravnici Posušju, brojeće<br />
74 kuće i 482 žitelja katoličkih, župa katolička sa 1106 duša. —<br />
Ko čerin, selo katoličko sa 103 kuće i 670 žitelja, župa katolička,<br />
brojeća 1365 duša.<br />
Počitelj, grad i mjesto na dolnjoj Neretvi u uzkoj prodoli,<br />
broji 1050 žitelja. Jedan sat niže toga grada, kod Čapljine postaje<br />
Neretva plovkom. — Žitomislić, pravoslavni samostan na lievoj<br />
obali Neretve, izpod gore Vrhdola, 4 sata od Mostara. Liepi i prostrani<br />
samostan ovaj sagradio je god. 1585. hercegovački spahija<br />
Miloslav Miloradović, te ga je nadario mnogimi zemljami i izhodio<br />
u turskoga cara potvrdu svojih zadušbina. Kasnije podje isti Miloradović<br />
u Rusiju, gdje je porodica njegova stekla velikih zasluga i<br />
imetka. — Gabela, varošica na dalmatinsko-hercegovačkoj medji<br />
tik uz Neretvu, okružena je zidom, ter ima više kula. U varoši ima<br />
do 300 kuća, i to najviše katolika (276 kuća i 1803 duše) i samo malo<br />
muhamedovaca. Gabela ili Stara (Eski) Gabela bijaše nekoč ovelika<br />
varoš i mletačka carina (carina u talijanskom jeziku = gabella). Na<br />
Galumanie et Dobriscic. —• Zahumci se po Konstantinu zovu zato,<br />
što „post collem (Hum) habitant". — U ljetopisu popa Dukljanina<br />
spominje se takodjer kneževina Hum ili Zaliumje, koja obsizaše ove<br />
župe: Stantantia (Ston), Papava (Popovo), Yabsko (Gadsko polje), Lucca<br />
(Luka na Neretvi), Vellica (Velika), Gorymita (Gorica), Vecenike, Dubrava<br />
(blizu Stolca) i Debre. Zalrumje zapremaše po tom 9 župa.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 204 —<br />
iztokii današnjoj varošici vide se još neki tornji od staroga grada.<br />
God. 1559. popravi car Sulejman taj grad i dogradi na zapadu još<br />
dvie kule, pa ga nazove Sedeislun. God. 1694. ote Gabelu Turkom<br />
mletački vojvoda Delfin. Gabela udaljena je od Mostara 7, a od Metkovića<br />
u Dalmaciji 1 sat. U varoši imaju katolici svoju župu. —<br />
Čapljina, varošica naseljena većim dielom katolici, koji broje 45<br />
kuća i 303 duše. — Struge, selo na delti Trebižata, pol sata udaljeno<br />
od Gabele. — Trebižat ili Novo selo, bijaše do g. 1846.<br />
prava močvara. Spomenute godine pokloni ovo mjesto Ali-paša Rizvanbegović<br />
kršćanom, da ga nasele i obrade; nu kad su močvare<br />
osušili i zemlju obradili, uze on cielo selo sa zeniljami pod svoje.<br />
U selu ima 45 katoličkih kuća i 367 duša. — Doljani, selo i<br />
katolička župa (Gabela), brojeća 1119 duša. — Gradac, selo i katolička<br />
župa, broji 150 kuća i 1424 duše. — Utovo, mala varoš i<br />
tvrdjica kod Utovog blata.<br />
Stolac, tvrdja i varošica izpod planine Hrguda, u krasnom<br />
predielu uz rieku Bregavu, koja ovdje tvori liep slap. Tvrdja na<br />
briegu sa svojih pet kula smatra se za najstariju i najjaču u svoj<br />
Hercegovini. Tvrde neki, da je tuj stolovao oko god. 1244. knez<br />
Branivoj i njegovi potomci (Comites Branivojenses ex Barga, oppido<br />
Chelmensis provinciae, oriundi). Za turskoga gospodstva bijaše Stolac<br />
sielom Rizvanbegovića ili Stolčevića. God. 1831. obrani se u njem<br />
glasoviti Ali-paša Rizvanbegović od bosanskih begova, koji su ga<br />
ovdje obsjeli, htjevši ga prisiliti, da š njimi proti Sultanu ustane.<br />
Godine 1840. udari grom u barutanu i razori sav grad; nu g. 1844.<br />
do 1846. sazida ga Ali-paša Rizvanbegović na novo, te ga učvrsti.<br />
Stolac broji 3000—3500 žitelja i to muhamedovaca, pravoslavnih i<br />
katolika. Katolici imaju svoju župu, koja broji 211 porodica i 1537<br />
duša (u samoj varoši 41 kuću i 211 duša, a pravoslavni imaju pol<br />
sata od Stolca u Ošenićih svoju crkvu, koju sagradi Ljuboslav, najmladji<br />
brat Miloslava Miloradovića. U cielom Stolačkom kotaru ima<br />
1500 kršćanskih (211 katoličkih) i samo 500 muhamedovskih kuća.<br />
Stolac udaljen je od Mostara 6 sati. — Pre nj, selo sa 168 katoličkih<br />
žitelja; ovdje je sielo župe Dubravske, koja broji 2033 duše.<br />
Neresinjc, grad na istoimenom polju, broji 100 muhamedovskih,<br />
zatim nešto pravoslavnih i 5 ciganskih kuća, te 800—1000 žitelja.<br />
Kažu, da je taj grad podignut na mjestu, gdje je nekoč bio pravoslavni<br />
samostan, koj su Turci porušili. Nevesinje udaljeno je od Mostara<br />
6 sati. — Dabarsko polje, na njem ima razasutih 80
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
pravoslavnih i 13 muliamedovskih kuća, % 600 žitelja. — Bio- I<br />
grad, selo sa 30 pravoslavnih i 6 muliamedovskih kuća. — Ko-h*š#«==J<br />
selo, sa 45 pravoslavnih i 5 muliamedovskih kuća. — Od za ci<br />
Ljubovića, selo brojeće 170 žitelja. — Zovi-dol, Slivje, Jugovići,<br />
Kifino selo, Bratac, omanja sela. — Salem-palanka<br />
ili Tartarović, malena varošica.<br />
Foča, liepa i velika varoš u krasnoj okolici na utoku Čehotine<br />
u Drinu. Varoš se prostire na obalah obih rieka; nu najveći dio<br />
njezin stere se upravo u kutu, gdje utiče Čehotina u Drinu. Po broju<br />
pučanstva je Foča drugi grad u Hercegovini, ter broji 10.000 stanovnika,<br />
ponajviše muhamedovaca. Ovi imaju 17—20 džamija, od<br />
Varoš i tvrdja Hiksić.<br />
kojih je 9 olovom pokriveno; pravoslavni pako imaju svoju novu<br />
crkvu. Udaljena je Foča od Sarajeva 16, a od Mostara 24 sata. U<br />
prijašnje vrieme bijaše ta varoš glasovita sa svoje obrtnosti (noži,<br />
handžari veliki i mali) i trgovine, koju je vodila sa Dubrovnikom. —<br />
Jele6, mala varošica, poznata sa dobrih tabaka (kožara).<br />
Gacko ili Gradsko polje, visoka ravnica Foči na jugo-zapadu<br />
(vidi stranu 24). Znatnija mjesta na polju i blizu njega jesu : Gacko<br />
ili Metohija, varoš sa tvrdjavom na istoimenom polju, broji 800<br />
do 1000 žitelja, većinom muhamedovaca. Gacko je od Mostara udaljeno<br />
16—17 sati. — Lipnik, kula poznate porodice Čengića, u
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
206<br />
blizini ima majdana smedjega ugljena i željeza. — Piva, Crkviea,<br />
Drob nj a ci, Šaran ci i Rudine, predielja pravoslavna. U pređi<br />
elju Pive ima u kotlini kod potoka Sinjca sred prekrasne okolice<br />
pravoslavni samostan i crkva, u kojoj su zidovi puni slikarija. U<br />
Drobnjacih nalaze se opet dva samostana: sv. arkandjela Mihajla<br />
pod Mali ns kom i sv. Gjurgja na Bieli; zatim podor samostana<br />
na Veprovici. — Bilek ili Bileć, seoce na istoimenom polju sa<br />
kasarnom i vojničkimi magazini.<br />
Nikšić, varoš sa tvrdjom (gradom) na istoimenom polju, uzdiže<br />
se na brežuljku izmedju potoka Zete i Gračanice. Broji 3—4000<br />
žitelja, većinom muhamedovaca. Grad ili tvrdja priliči peterokutu,<br />
te je okružen zidinami i bastionami. Sama tvrdja zove se 0 n o-<br />
gošt. Važnije kule naokolo grada jesu: Cadjelica, Ozrinić, Rudopolje,<br />
Rastovac Udaljen je Nikšić od Mostara 29 sati.<br />
Ime Nikšić nije staro , za prijašnjih vremena zvala se je ta varoš<br />
Ono gost, kako no sada sam grad. Sudeć po popu Dukljaninu, grad Onogošt<br />
bijaše za davnih vremena vele slavan i znamenit. On spadaše na staru<br />
pokrajinu Podgorje (Submontana), koja sastojaše od 11 župa. Najznamenitija<br />
bijaše župa Onogošt sa istoimenim gradom. Podgorje sačinjavaše tada<br />
sa Zetom (Crnom gorom), Zahumjem (sjevernom Hercegovinom) i Travunjom<br />
(južnom Hercegovinom) jednu državu, ter južno-dalmatinski kraljevi i sinovi<br />
njihovi vladahu često u Onogoštu. Tako se veli, da je oko g. 968. južnodalmatinski<br />
kralj Prelimir učinio nekoga Rad i gr ada županom u Onogoštu.<br />
Na samrti porazdieli Prelimir državu svoju medju svoja četiri sina, te Podgorje<br />
sa Onogoštom zapade sina mu Prevlada. Početkom 11. vieka zavlada<br />
Podgorjem Miroslav, sin kralja Hvalimira. U 12. vieku pako, za borbe<br />
medju Bodinovim sinom Oj or gj em i braćom kralja Grubeše zađobi Podgorje<br />
i Onogošt neki Dragilo, brat Grubešin.<br />
Kad su u 12. vieku srbski Nemanjići sjedinili Zetu, Podgorje, Travunju<br />
i Zahumje sa Pašom, poče Onogošt gubiti svoju važnost. Središte novoj<br />
srbskoj državi postade sada stara župa Raša. Nu ipak su Nemanjići kadkada<br />
zalazili u stari Onogošt, te su u tom gradu podieljivali povelje i povlasti.<br />
Godine 1362. bijaše u Onogoštu posljednji Nemanjić , po imenu Stjepan<br />
Uroš. Do njega dodjoše poklisari dubrovački Nikola Sorkočević i Nikola Gundulić,<br />
te ga tuj u Onogoštu zamoliše, neka jim oprosti, što su se svadili<br />
s njegovim bratom Vojslavom (valjda gospodarom Onogošta) i s gradom<br />
Kotorom. Car Stjepan Uroš izmiri jih sa Vojslavom i Kotorani, i potvrdi<br />
jim sve stare pravice, što jih stekoše od roditelja i praroditelja njegovih.<br />
Godine 1399. spominju se prvi put „Nikšići", t. j. žitelji polja Nikšićkoga,<br />
po kojih je ovo polje ime svoje dobilo, a kasnije i sam grad Onogošt.<br />
Ove godine naime pišu Dubrovčani bosanskoj kraljici Jeleni ovako : „Dodjoše<br />
ovamo vlasi Nikšići, a tuže na Bogčuna Korenića, jer jim zabavlja i<br />
hoće da jim uzme carinu na Ljutoj (u Konavlju), ako hoće u Dubrovnik<br />
ili da podju u Kotor". Sudeć po ovom spadali su već ove godine Nikšići
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 207<br />
pod kraljevinu Bosnu, a napose pod vojvodinu sv. Save (kasniju Hercegovinu),<br />
gdje je bio vojvoda Sandalj, koji je upravo na Ljutoj carinu pobirati<br />
dao. Godine 1411. bijaše vojvoda Sandalj pravim vlastnikom Onogošta i<br />
polja Nikšićkoga. Dubrovčani naime pišu te godine „Sandalju, velikomu<br />
vojevodi rusaga bosanskog" ovako: „A sada za carinu na Onogošte vaša<br />
milost, kako je gospodstvo ti nam po vašem zapisu učinilo, da one carine<br />
veće nebude."<br />
Uz Bosnu a kasnije uz Hercegovinu ostade Onogošt, dok obje te zemlje<br />
nespadoše pod Turčina. Osvojivši Turci Hercegovinu, bijaše jim i Onogošt<br />
sa Nikšići uzeti. Nu to jih je mnogo truda stojalo, jer je Nikšićko polje<br />
svojim položajem veoma sgodno za obranu. Još za god. 1697. spominje se<br />
u jednom ljetopisu: „biše se Nikšići s Derviš-begom na Gacku".<br />
Kad su Turci Nikšićko polje zauzeli i Onogošt osvojili, nemožemo točno<br />
označiti, nu osvojiv ga jednom, bijaše jim to mjesto sgodnim izlazištem za<br />
navale na Crnugoru. Osobito je to mjesto služilo bosanskim pašam, kad su<br />
sa sjevera udarali na junačke Crnogorce.<br />
Godine 1750., pošto Turci nemogoše Crnegore svladati sa južne strane,<br />
sakupi bosanski paša Cehaja kod Nikšića veliku vojsku od 45.000 momaka,<br />
da sa sjevera provali u Crnu goru. Izprvice posluži mu sreća, pače Crnogorcem<br />
ponestade praha i olova, nu dobivši srećom nešto zaire, udare na<br />
njega Crnogorci, te ga 2 5. studenoga hametom potuku. Od toga vremena<br />
otimahu se Crnogorci sa Turci za Nikšić. Znamenite su još bitke kod Nikšića<br />
god. 1789., zatim 1807., kada su Rusi Crnogorcem pomagali.<br />
B a gr an a, mala tvrdjica blizu Crne gore, kod koje su Rusi<br />
g. 1806. po izdaji ljuto nastradali.<br />
Ljubiiije, varošica na istoimenom polju, broji 120 muhamedovskih<br />
i 12 pravoslavnih kuća, te oko 1000 žitelja. Varoši na<br />
sjevero-zapadu uzdiže se kula begova Sirdarovića. Ljubinje udaljeno<br />
je od Mostara 10, a od Trebinja 8 sati. — Pod Ljubinjski kotar<br />
spadaju još ovi predieli: Ljubomir, odakle da su Nemanjići potekli<br />
; — Zarjača sa pravoslavnim samostanom Dobričevom; —<br />
Bobani; — Šuma, gdjeno je glasoviti pravoslavni samostan Duži;<br />
i Popovo polje. Na Popovom polju znatnija su mjesta: Zavala,<br />
samostan pravoslavni; — Ravno, selo i katolička župa, brojeća 1444<br />
duše (u samom selu 390); — Grm lj an i, selo pravoslavno sa 280<br />
žitelja. — Katolici stanuju u predielih: Suma, Bobane i Popovo.<br />
Trebinje, varoš u širokoj i plodnoj dolini uz rieku Trebinjšćicu,<br />
ima veoma liepu okolicu. Varoš je ta na pol porušenimi starimi zidinami<br />
okružen, a iznutra je osobito neuredna i nečista. U tvrdjavici<br />
biti će samo 50 muhamedovskih kuća, tvrdja i dohija varoš zajedno<br />
(sa predgradji) broje 2800—3000 žitelja. Žitelji bave se trgovinom,<br />
osobito trguju mnogo sa Dubrovčani. Trebinje je od Mostara udaljeno<br />
18 sati.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
208<br />
Okoliš Trebinja zajedno sa današnjom Dalmacijom od Dubrovnika pa<br />
do Kotora sačinjavaše u srednjem vieku posebnu kneževinu. Konstantin<br />
bagrenorodjeni piše: ,,A Decateris (Kotora) incipit Terbuniae principatus,<br />
porrigitque se Rausium usque, adversus montana Serbiae adjacet." Ova kneževina<br />
sastojala je u 10. vieku od dviju česti: od prave Trebinjske župe<br />
(Terbunitarum regio), i od Konavlja uz more (Canalitorum regio). Gradovi<br />
u tom predielu bijabu po Konstantinu : „Terbunia (Trebinje), Hormum, Rihsena<br />
(Risan), Lucabete i Zetlibe." Po ljetopisu popa Dukljanina sastojaše<br />
Trebinjska oblast od više župa, a te su ove: Libomir (Ljubomir, prediel),<br />
Vetanica (Vatnica ili Vitaljina), Rudina (Rudine), Cruseevice (Kruševica),<br />
Vrmo (Urmo u oblasti Krivošijskoj), Rehsena (Risan), Dračevi<br />
ca (Drače vica), Canal i (Konavlje), Gr em ovi za (Zernovnica). U Trebinju<br />
bijaše takodjer katolička biskupija. Dukljanin spominje još i grad Trebinje,<br />
zatim jedno mjesto s crkvom sv. Mihajla, u kojoj bijaše pokopan knez<br />
Pavlimir, napokon samostan sv. „Petra od polja".<br />
Travunja ili Trebinjska kneževina spadaše izprvice zajedno sa Zahumjem<br />
i Podgorjem pod vlast knezova i kralja Zetskih (Dukljanskih). Kad<br />
je Stjepan Nemanja osnovao srbsku državu u drugoj polovici 12. vieka,<br />
sjedini on Travunju sa svojimi ostalimi zemljami, te ona ostane u ruku<br />
srbskih do izumrea Nemanjića. Već prvi kralj Stjepan Prvovjenčani naziva<br />
se „kraljem sve srbske zemlje, te Zabumju i Travunja (1222. do 1228.).<br />
Stjepan Radoslav (1234.) piše se „kralj svib raških i trevunjskih zemalja".<br />
Za cara Dušana Silnoga (1331.—1356.) postavi neki Dabiživ carinu u<br />
gradu Trebinju, te zabtievaše od Dubrovčana i drugih trgovaca „od tovara<br />
po jedan dinar". Na pritužbu Dubrovčana g. 1345. i 1349. odluči Stjepan<br />
Dušan „da se neuzima više carina na Trebinju". To isto odredi i nasljednik<br />
njegov Stjepan Uroš g. 1357.<br />
Kad se je po nesretnoj smrti posljednjega Nemanjića bosanski ban<br />
Stjepan Tvrtko I. dao g. 1376. okruniti dvogubim viencem: bosanskim i<br />
srbskim, smatraše on, da mu kao rodjaku Nemanjića pripadaju i njihove<br />
zemlje. On medju inim zauzme i Trebinje, te odsele ostane ta kneževina<br />
uz Bosnu sve do polovice 15. vieka. Mjesto „kneževina Trebinje" zove se<br />
odsele ta oblast „dolnji kraji", a u njoj vladaju bosanska gospođa, župani<br />
i vojvode, koji su neposredno podvrženi bosanskoj kruni. Oblast „dolnji<br />
kraji" dieli se za bosanskoga gospodstva na ove župe: na Trebinjsku,<br />
Vitaljinu, Dračevicu, Popovo i Konavlje; a medju mjesti spominju se<br />
ova važnija: Trebinje, grad Sokol u Konavlju, Bilek ili Bileć, Sustjepan,<br />
napokon Borac, gdje su često vojvode „dolnjih krajeva" obitavali i povelje<br />
izdavali.<br />
Još za Tvrtka I. vladaše u Trebinju župan Sanko, a za njim (1391.)<br />
župan Belijak Sanković i brat mu Radić. Belijak Sanković podieli susjednim<br />
Dubrovčanom župu Konavlje sa gradom Sokolom i župu Vitaljinu. Kasnije<br />
postade vojvodom dolnjih krajeva glasoviti Pavao Radinović, sin Radina<br />
Jablanića. On zajedno sa kraljem Stjepanom Ostojom zaratova na Dubrovčane,<br />
nebi li jim oduzeo Konavlje i Vitaljinu; nu kad je Ostoja krunu izgubio,<br />
a Tvrtko II. Tvrtković kraljem postao, izmirio se je Radinović sa Dubrovčani.<br />
Po smrti Pavla Radinovića (23. kolovoza 1415.) vladahu u dolnjih
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 209 —<br />
krajevih njegovi sinovi i unuci, prozvani po njemu Pavlovići. Da bi se<br />
laglje razumjeli njihovi obiteljski odnošaji, eto njihova rodoslovja:<br />
Radin Jablanić<br />
I<br />
knez Pavao Rađinović (1394.—1415.)<br />
Petar Pavlović (1419.) vojvoda Radoslav Pavlović (1420,—1442.)<br />
žena Tođora<br />
knez Ivaniš knez Petar knez Nikola<br />
(1427,—1442.) (1454.) (1454.)<br />
Vojvoda Radoslav Pavlović pokloni na novo Duhrovčanom grad Sokol<br />
u Konavlju i obeća jim, da neće nijednoga njihovoga čovjeka iz Konavlja<br />
primiti „na Trebinje" (1425). Dvie godine zatim obećaše opet Dubrovčani<br />
vojevođi Radoslavu i sinu njegovu Ivanišu, da neće nipošto primati nevjernih<br />
mu podanika u svoj grad, došli oni iz Trebinja, Bileća ili Urma. Izmedju<br />
god. 1434. i 1430. zaratova na Radoslava humski vojvoda Stjepan Kosaca,<br />
htjevši ga valjda prisiliti, da mu se pokori. Radoslav sam tuži se g. 1439.<br />
Dubrovčanom, da je imao „razmirje sa gospodinom vojvodom Stjepanom<br />
(Kosacom), sinom gospodina kneza Vukca Hranića, da je ovaj zauzeo njegov<br />
grad u Trebinju i tuj mu oduzeo sve zapise i povelje, što jih je imao."<br />
Stjepan Kosaca kano da je i nadalje radio o propasti Pavlovića, pozvav<br />
dapače u pomoć Turke (oko g. 1450.), koji su tom zgodom i Dubrovačke<br />
zemlje ljuto oplienili. Ipak bijahu još g. 1454. braća Petar i Nikola Pavlovići<br />
gospodari dolnjih strana, ter potvrdiše Dubrovčanom stare povelje; ali<br />
već god. 1456. piše turski car Muhamed II. sanđžak-begu hercegovačkomu<br />
i kadiji u Novom glede trgovine dubrovačke. Kad je ugarsko-hrvatski kralj<br />
Matija Korvin oduzeo Turkom dio Bosne, čini se, da ga je zapala i oblast<br />
Trebinjska, jer god. 1465. podieli on fratru Alexandra Dubrovčaninu neka<br />
mjesta u staroj kneževini Trebinjskoj, i to u župi Trebinjskoj sela Cesvinicu,<br />
Necieć i Goricu, u župi Dračevici Sustjepan, Kuti i Mokrine, a u<br />
Popovu Dukljane, Gurmljane i Galčiće.<br />
Trebinja, selo i katolička župa sa 930 duša. — Tvrdoš,<br />
razvaline staroga pravoslavnoga samostana. — Crnac, selo, kod<br />
kojega se nalaze ruševine samostana sv. Petra. Pod okružje Trebinjsko<br />
spadaju još ovi predieli: Zube i, Dračevica, Kruševica,<br />
Trešica, Površ, Korjenici, Banjani i t. d. U Banjanih<br />
nalazi se pravoslavni samostan Kosijerevo, u Zubcih porušeni<br />
samostan Bravenik, a u Korjenićih poznata tvrdjica Klobuk,<br />
kod koje su Rusi god. 1806. nesretno prošli. U samoj tvrdji ima 6<br />
muhamedovskih kuća i 47 duša; izpod tvrdje 5 pravoslavnih kuća<br />
i 39 duša. Pod Korjeniće spadaju još ova mjesta: Župa, selo sa<br />
60 muhamedovskih i 8 pravoslavnih kuća; — Grančarevo (Grnčarevo)<br />
i Zaslap, takodjer omanja sela. — Iz Trebinja vodi dolina<br />
Šutorina u Boku Kotorsku.<br />
V. K1 a i ć , Bosna. 14
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
—- 210<br />
IV. Stara Srbija.<br />
Novopazarsko okružje (sandžak).<br />
Ovo okružje bijaše sve do god. 1817. samostalan pašaluk; spomenute<br />
godine bje sjedinjeno sa Bosnom, te ostade uz nju sve do<br />
prošle god. 1877., kad ga turska vlada pridieli vilajetu Kosovskomu.<br />
Nu buduć da se je taj sandžak kroz toliko vremena pribrajao Bosni,<br />
to ga i mi za sad još smatramo kao dio Bosne. Politički podieljen<br />
je sandžak na devet kotara ili kaza, i to: Novi pazar, Mitrovica,<br />
Trgovište, Bielopolje (Akova), Berane, Nova varoš,<br />
Priepolje, Kolašini Plievlje (Taslidža). Znamenitiji gradovi<br />
i ina mjesta u ovom sandžaku jesu:<br />
JNTovi pazar, stere se u liepoj, prijaznoj kotlini na utoku više<br />
potoka (Jošanice) u Rašku. Varoš je prilično prostrana; kuće u njoj<br />
sazidane su na način rumilijskih, kamenite su i criepom pokrivene,<br />
nu ipak veoma ružne. I varoš sama veoma je nečista i kukavno taracana.<br />
Novi pazar važno je mjesto u strategijskom i trgovačkom obziru.<br />
U strategijskom obziru zato, što leži na jedinoj cesti, koja spaja tursku<br />
državu sa Bosnom i Hercegovinom; a u trgovačkom obziru opet<br />
s toga, što vodi trgovinu sa Srbijom i ostalom turskom zemljom tik<br />
do Soluna. Već u staro doba bijaše tuj naselbina dubrovačkih trgovaca<br />
, a u novije vrieme ima u Novom pazaru dosta bogatih trgovaca,<br />
koji trguju vunom, voskom i kožami sve do Skadra i Dubrovnika,<br />
i opet dovažaju kolonijalnu robu iz Soluna u Sarajevo i ostalu Bosnu.<br />
Isti trguju ponešto i sa susjednom Srbijom (goveđi i stokom).<br />
Usred varoši, upravo na utoku Jošanice u Rašku, uzdižu se<br />
tri liepe kule; to su ostanci stare tvrdjave, u kojoj su nekoč srbski<br />
kraljevi i carevi posade držali. Danas je to prilično zapušteno, samo<br />
u kulah ima nešto starinskoga oružja. Kuća ima Novom pazaru oko<br />
1600, a žitelja 8—9000 (po starijih podatcih 12—20.000). Od toga<br />
ima samo nešto Židova i do 1000 kršćana (pravoslavnih); sve ostalo<br />
jesu Muhamedovci. Medju Muhamedovci nema samo Hrvata (Srba),<br />
nego i veoma mnogo Arbanasa, koji se u prošlom vieku ovdje naseliše,<br />
te sada govore arbanaskim i hrvatskim jezikom. Arbanasi nose<br />
se na svoju; a osobito se žene njihove iztiču preliepimi košuljami i<br />
nakiti na glavi. Kršćani su ubogi i živu veoma tegobno. Da bi se<br />
razlikovali od Turaka, nesmiju si kuće pobieliti; uza to nesmiju si<br />
ni crkve u varoši sagraditi. Novi pazar bio je prije sjedištem feudalnoga<br />
paše, a kasnije kajmakama. Prije je tuj bio i pravoslavni vladika
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 211 —<br />
pod imenom „raškoga" biskupa; nu sada je eparhija novopazarska<br />
sjedinjena za eparhijom sarajevskom.<br />
Varoš Novi pazar tek je od novijega vremena. Prije je tuj<br />
bila Eaša, priestolnica srbskih župana, po kojoj je sva zemlja ime<br />
svoje dobila. Tuj stolovahu Nemanjići gradeć zadušbine, kojih ima<br />
po okolici u izobilju. Za srbskoga ustanka zauze Crni Gjorgje ovaj<br />
grad, ali ga opet morade ostaviti; tom zgodom preseli se mnogo<br />
naroda u Srbiju i tako nestade pravoslavnih u tom gradu. Novomu<br />
pazaru pol sata na iztoku prostire se u malenoj dolini ostatak stare<br />
rimske kupelji. Zgrada te kupelji izvana je prilično porušena,<br />
ali basen iznutra sasvim je još sačuvan, te rabi za kupanje. U okolici<br />
gradskoj nalaze se još ove starine: pol sata gradu na sjeveru<br />
ima prastara crkva sv. Petra i Pavla, za koju kažu, da se je<br />
u njoj krstio Stjepan Nemanja; zatim tri četvrt sata gradu na sjeveru<br />
nalaze se ruševine manastira „Gjurgjevi stupovi", zadušbina<br />
Nemanjića (Dragutina); u nutrinji toga samostana sačuvale su se<br />
liepe fresko-slike, medju njimi i slika Stjepana Nemanje. Tri sata<br />
Novomu pazaru na zapadu ima samostan Sopoćani, takodjer zadušbina<br />
Nemanjića, a na Deževom polju nalaze se ruševine grada<br />
Deževa, u kojem su Nemanjići rado boravili. Na Reljinoj gori<br />
uzdiže se Reljina kula, dvor Relje krilatoga.<br />
Mitrovica, jest najiztočnija varoš bosanskoga vilajeta, a važna<br />
s toga, što kod nje počima željeznica, koja vodi do Soluna. Ova<br />
varoš ima tvrdju, leži uz rieku Ibar u liepoj i plodnoj ravnici, koja<br />
osobito dobrim vinom rodi. U varoši ima 300 kuća muham. i do 50<br />
pravoslavnih. Blizu varoši ima zapušten samostan. Mitrovica udaljena<br />
je od Novog pazara 12 sati. — Zvečan, podor staroga grada, na<br />
zapadu Mitrovici. Ovaj se grad uzdiže tik Mitrovice na koničkom<br />
briegu, a znamenit je s toga, što je Stjepan Dušan silni ovdje svoga<br />
otca dao zatvoriti, a kasnije i udaviti (1334.) Vidik s toga grada<br />
veoma je prostran: razabire se na sjeveru visoka planina Kopaonik,<br />
a na jugu se vidi cielo Kosovo polje. — Banjska, prostire se tri<br />
sata Mitrovici na sjevero-zapadu, na drumu, koj vodi iz Mitrovice u<br />
Novi pazar. I ova varoš, ležeća na istoimenoj rieci, ima tvrdjavu,<br />
zatim do 50 kuća (9 kršćanskih). Tvrdjava je načinjena od stare<br />
kršćanske crkve i samostana, te se još i sad u iztočnom uglu grada<br />
nalaze ruševine crkve sv. Stjepana, koju sagradi srbski kralj Milutin.<br />
Naokolo grada po dolini ima nekoliko mineralnih vrela, i jedno kupalište.<br />
Narodne pjesme pričaju, da je u Banjskoj gospodovao Banović
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 212 —<br />
Strahinja. (Netko bješe Strahiniću bane, — Bješe bane u malenoj<br />
Banjskoj, — II malenoj Banjskoj kraj Kosova.) Godine 1832. bjehu<br />
bosanski ustaše (Usein-kapetan) od Mahmud-paše kod Banjske potučeni,<br />
i tom zgodom izgori i sama varoš. — Trgovišće, omanje<br />
mjesto, Novomu pazaru na jugu, na putu iz Novoga pazara u<br />
Rožaj.<br />
Sjenica, grad na istoimenoj visokoj i neplodnoj ravnici, koju<br />
žitelji takodjer „Stari vlah" zovu. Sjenica ima tvrdju, koju je Crni<br />
Gjorgje podigao, kad je tu varoš bio zauzeo. Buduć da je Sjenica na<br />
najužem mjestu Novopazarskoga sandžaka, ter vazda izložena navalam<br />
Srbije i Crne gore, to je u strategijskom obziru veoma znamenita.<br />
I u posljednjem ratu (1876.) zaprietili su Srbi tomu gradu. Sjenica<br />
leži blizu utoka Jape i Jablanice u Uvac. Žitelja ima 1000—1500,<br />
većinom Muhamedovaca, i to Arbanasa, koji se svojim odielom znatno<br />
razlikuju od ostalih žitelja, te su i mnogo goropadniji i divlji od<br />
ostalih stanovnika. •— Lopiži, selo lV 2<br />
sa^ Sjenici na sjeverozapadu,<br />
broji do 30 pravoslavnih porodica, te ima kršćansku crkvu.<br />
— Nova varoš, nov grad u gudurastoj dolini potoka Tikve. Nova<br />
varoš sagradjena je na brežuljku, te je izložena vihrom i studeni<br />
(„bosanska Sibirija"), a u okolišnjih gorah leži snieg od „Dmitrova<br />
do Jurjeva danka". Varoš se dieli na dvoje: na gornji šeher, gdje<br />
živu Turci, i na dolnji šeher, gdje borave kršćani (pravoslavni).<br />
Porodica ima do 300, a žitelja do 2000, velikim dielom kršćana,<br />
koji su si u novije vrieme sagradili novu i liepu crkvu. Kršćani bave<br />
se trgovinom (goveda). — Kratovo, selo sa 5 kuća, na putu iz<br />
Nove varoši u Banju. — Banja, glasovit samostan i crkva (pravoslavna),<br />
i znamenite toplice. Samostan Banja uzdiže se na gori Borju<br />
medj Limom i Uvcem. Banji na zapadu uzdiže se vrh Bič ili Bihać,<br />
na kojem je podor grada J aga ta. Blizu manastira Banje izvire<br />
topla voda (25—30°R), koja je osobito dobra proti boleštini kože.<br />
0 postanku samostana pričaju, da je jednom srbski kralj Uroš I. Veliki<br />
(f 1272.) ljuto obolio, pa da se je u toj vodi izliečio, te kasnije<br />
sagradio ovdje samostan u slavu sv. Nikole. Prije da se je to mjesto<br />
zvalo „Toplice". Kad su Turci Bosnu osvojili, razoriše oni samostan<br />
i crkvu; tek u našem stoljeću obnoviše kršćani oboje i sad živi tuj<br />
4—5 kaludjera. Mjeseca rujna dolazi sila pravoslavnoga svieta u<br />
Banju, da se pomoli u crkvi i da se okupa. I na Ilin-dan hrli narod<br />
ovamo, te slavi taj dan molitvom, kolom i pijankom, pijuć šljivovicu<br />
i govoreć zdravice.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 213 —<br />
Priepolje, dosta znatna varoš, leži na utoku potoka Mileševa<br />
u Lim, na prostranoj ravnici, koja je okružena gorami: Zlatarom,<br />
Ikonovcem i Kosavinom. Na ravnici uspieva kukuruz i drugi plodovi.<br />
Kuća ima 546 i 4000 žitelja, a od toga ima 350 duša kršćanskih<br />
(pravoslavnih). Muhamedovci živu od svojih polja, a kršćani od trgovine<br />
i obrta. — Mile ševo, starodrevni samostan pravoslavni, prekrasan<br />
u svojih ruševinah, udaljen je od Priepolja jedan sat, iduć<br />
uz potok Mileševo prema iztoku. Ovaj samostan, zvan prije „Srbska<br />
Lavra" , utemelji srbski kralj Vladislav, unuk Stjepana Nemanje.<br />
Godine 1237. sahraniše tuj kosti sv. Save, prosvjetitelja Srbije. Od<br />
toga vremena bijaše Mileševo najsvetijim mjestom u staroj Srbiji.<br />
Zahumski vojvode, uzevši poslije Kosovske bitke ovaj prediel, zvahu<br />
se „čuvari groba sv. Save", a kasnije se prozvaše hercegi sv. Save, a<br />
svoju zemlju Hercegovinom. Kad si je bosanski ban Tvrtko I. po<br />
smrti Uroša V. prisvojio pravo na srbski priestol, dade se on god.<br />
1376. na ovom posvećenom mjestu kruniti dvostrukim viencem: bosanskim<br />
i srbskim. Tielo sv. Save ostade u Mileševu do god. 1595.;<br />
ove godine odnese ga Sinan-paša i dade ga spaliti na Vračaru pred<br />
Biogradom. Kasnije postrada od Turaka i sam samostan (g. 1735.),<br />
te je danas razvalinom. — Hisardžik, malen gradić na osamljenoj<br />
kamenoj gori, V 4 sata udaljen od Mileševa, na pol je već razrušen.<br />
Položaj toga grada upravo je liep; a narod priča, da ga je sagradila<br />
prokleta Jerina, žena Gjurgja Brankovića. — Seljani, pravoslavni<br />
samostan, sagradjen kraljem Milutinom, sa prostranom i visokom<br />
crkvom. — Zviezda, selo na putu iz Priepolja u Plievlje, ima 55<br />
pravoslavnih i 18 muhamedovskih porodica.<br />
Plievlje ili Taslidža, jedna od najznamenitijih varoši bosanskih,<br />
toli u trgovačkom, koli u vojničkom i arheoložkom obziru. Ona leži<br />
u prostranoj plodnoj ravnici, koju tvore doline Breznice i Cehotine.<br />
Položaj ima liep, isto tako ima i obieljene kuće sa crvenimi opekami,<br />
te čini na stranca ugodan utisak, kad ju iz daleka gleda. Plievlje<br />
ili Taslidža broji 460 muhamedovskih i 250 kršćanskih kuća, a žitelja<br />
svega zajedno do 7000. Džamija ima 7, a i jednu pravoslavnu crkvu.<br />
Od džamija najglasovitija je ona, koju sagradi god. 1594. Huseinpaša,<br />
namjestnik bosanski. Nekoč bijaše tuj rimski grad, a to se vidi<br />
po tom, što se je dosele našlo mnogo stupova, kapitela, skulptura<br />
i do dvadeset rimskih napisa; nu na nijednom nije zabilježeno ime<br />
bivšega grada. Najviše rimskih starina našlo se je na Ilinom brdu,<br />
koje se jedan sat Plievlju na jugo-iztoku uzdiže, ali tu su rimske
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 214 —<br />
napise razbili i upotriebili kamenje za gradnju kapelice. Varoši na<br />
sjevero-iztoku uzdiže se brdo Golubinje, a na njem ima pravoslavni<br />
samostan sv. Trojice, u kojem su odprije stolovali vladike hercegovačke.<br />
Ovaj je samostan bogat knjigami i rukopisi, zatim se je čuvao<br />
u njem lies sv. Save, njegov štap i sv. evangjelja, a to bje sve doneseno<br />
ovamo god. 1595., kad je Sinan-paša spalio Mileševo. Najznamenitiji<br />
od rukopisa jest „Sestodnev" Ivana Damascena, ogroman<br />
rukopis 15. vieka. — Prieboj (Priboj), malena varošica kod Lima,<br />
ima 26 kuća i dva hana, te jednu starinsku, zapuštenu kulu. Srbska<br />
medja udaljena je od Prieboja nešto više od pol sata.<br />
Bielopolje (Akova), varoš na Limu, opasana zidom, glavno je<br />
mjesto istoimenog kotara. Broji do 3000 duša muhamedovskih i kršćanskih<br />
, te vodi znatnu trgovinu sa Novim pazarom, od koga je<br />
udaljena 6, a od Skadra 24 sata. Kotar je ovaj gniezdo hajdučko,<br />
zato putnici ovamo riedko zalaze. Žitelji su tuj uviek pod oružjem,<br />
pače i u dućanih sjede ovdje trgovci oružani s dvie kubure i handžarom.<br />
— Bihor i Pešter, jesu gorski predieli Bielopolju na<br />
iztoku. — Božaj, varošica u istoimenu predielu, blizu koje izvire<br />
Ibar. — Brdarevo (Brodarevo), varošica na Limu, izmedju Priepolja<br />
i Bielopolja, tuj ima i pravoslavni samostan. Od Brdareva uz<br />
Lim ima više pravoslavnih manastira, od kojih su neki zapušteni.<br />
Ni koljač kod Bielopolja, Ku manic a i Mila jesu zapušteni;<br />
a Davidovica i Gjurgjevi stupovi (u Vasojevićima) još su<br />
uzdržani. Gjurgjevi stupovi nemaju se zamieniti sa razvalinami istoimenoga<br />
manastira kod Novog pazara. — Be rane (Vraneš), varošica<br />
blizu gornjeg Lima, na medji crnogorskoj.<br />
Kolašin (Kulašin), varoš sa starom tvrdjom u krševitom mjestu<br />
na rieci Tari, udaljena je od Foče 12 sati, te je glavno mjesto istoimenog<br />
kotara. U varoši ima nekoliko desetak muhamedovskih kuća,<br />
a žitelji toga mjesta tako su zlobni i krvoločni, da jih okolišnji kršćani<br />
zovu „zlikovci". Sav Kolašinski kotar broji 850 kuća (500 muhamedovskih<br />
i 350 kršćanskih). Od Kolašina niz Taru stere se predielje<br />
Tara i tuj ima više pravoslavnih manastira, kano ti: Do volja,<br />
sv. arkangjeo Mihajlo, Dobrilovina i Bližkova. — Pirlitor,<br />
podor grada na istoimenoj planini, nasuprot Durmitoru (Piiiitor<br />
prema Durmitoru). Ovdje življaše nekoč glasoviti Momčilo i žena mu<br />
Vidosava.
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
POPIS IMENA.<br />
Ajvatica 162<br />
Akova 214<br />
Armanj 165<br />
Arnautovići 154<br />
Avala 190<br />
Baba 17<br />
Babina-planina ... 17<br />
Babina-rieka 46<br />
Bagrana 207<br />
Bajna Lučica. ... 52<br />
Ban-brdo 153<br />
Banđjovlaska rieka 50<br />
Banja 39, 212<br />
Banjalučke toplice. 39<br />
Banjalučko polje. . 19<br />
Banjaluka 177<br />
Banjani 6, 209<br />
Banjska 211<br />
Bašćanska rieka.. 50<br />
Bastača ". . . 163<br />
Batura 14<br />
Beđen 203<br />
Berane 214<br />
Berbir 181<br />
Betanj 14<br />
BeŽlja 182<br />
Biela (Bila) 45<br />
Biela, varoš 173<br />
Biela (samostan) . . 206<br />
Biela crkva 163<br />
Biela planina .... 18<br />
Biela Stiena 187<br />
Bielajsko brdo ... 12<br />
Bielajsko-Petrovačko<br />
polje 21<br />
Bielajsko polje ... 21<br />
Bielaštica ...... 17<br />
Bieli brieg 170<br />
Bielo brdo 18<br />
Bielopolje (hercegovačko)<br />
194, 200<br />
Bielopolje (Akova) 214<br />
Bihać 184<br />
Bihor 214<br />
Bilaj • . 190<br />
Bilee 206<br />
Bilećko polje ... 26<br />
Bilek 206<br />
Biograd 205<br />
Bioška 46<br />
Bioštiea 46<br />
Birač 174<br />
Bistrica (Duman) 2 2<br />
Bistrica (Dobropoljska<br />
rieka). 49<br />
Bistrica 51<br />
Bistrica, selo ... 182<br />
Bišće 184<br />
Bitovnja 8, 9<br />
Bjelaj 190<br />
Bjelašnica .... 9, 10<br />
Bjelina 173<br />
Bjelušina 197<br />
Blagaj (bosanski) 193<br />
Blagaj (herceg.) . 199<br />
Bliska 168<br />
Bližkova 214<br />
Bobani 207<br />
Bobara 12<br />
Bobas 168<br />
Bobovac 155<br />
Bočac 167<br />
Borci, jezero, ... 54<br />
Borci, prediel. ... 201<br />
Borje . -. . 13<br />
Bormača. ....... 13<br />
Borovica 155<br />
Borovo polje .... 28<br />
Bosanska poljana 14, 26<br />
Bosna 41, 46<br />
Branković. ...... 156<br />
Bratac . 205<br />
Bravenik 209<br />
Bravsko 191<br />
Bravsko polje. ... 21<br />
Brčki 172<br />
Brdarevo 214<br />
Brdari . . . 192<br />
Bregava 52<br />
Brekovica 187<br />
Brestovsko 153<br />
Breške 172<br />
Bretalović han ... 39<br />
Brezovo polje. ... 27<br />
Brezovo polje, varoš 173<br />
Brežnik 23<br />
Brina . 22<br />
Brka, rieka 50<br />
Brka, varoš 173<br />
Broćno ili Brotnjo<br />
polje 23, 24<br />
Brodača 55<br />
Brodarevo 214<br />
Brod bosanski ... 183<br />
Bronceni Majdan . 180<br />
Broncenjak 180<br />
Brvnik 175<br />
Bučići 161<br />
Bugojno . 162<br />
Bukeška-rieka. ... 50
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 216<br />
Bukovica, planina. 17<br />
Bukovica, rieka . . 43<br />
Bukovci 153<br />
Bukovštak 25<br />
Buljina 153<br />
Buna, rieka 52<br />
Buna, mjesto .... 198<br />
Burićevac 190<br />
Busovača 152<br />
Buško blato. . 22, 55<br />
Bužanin-grad .... 170<br />
Bužirn 188<br />
Careva gora 13<br />
Carevo polje 165<br />
Cazin 187<br />
Ciganska mahala. . 158<br />
Cincer 15<br />
Crkvica 206<br />
Crkvice 161<br />
Crkvina 43<br />
Crljenica 16<br />
Crnac 209<br />
Crna gora 8<br />
Crna rieka 43<br />
Crnašnica 53<br />
Crnica 25<br />
Crničko polje .... 194<br />
Crni lug 170<br />
Crni vrh, planina. 13<br />
Crni vrh, selo ... 182<br />
Crnja 50<br />
Crno jezero 54<br />
Crvanj 16<br />
Crvljivica 12<br />
Čabulja 16<br />
Čadjavica 22<br />
Čaglica 188<br />
Čajnica 157<br />
Čapljina 204<br />
Čehotina 49<br />
Čelebić 170<br />
Čemerna planina. . 14<br />
Čemerno sedlo ... 9<br />
Čepelica 20<br />
Čerin 203<br />
Čičko-jezero .... 54<br />
Čitluk 199<br />
Čitluk (Karlovac) 203<br />
Čipuljić 162<br />
Čipuljića gradine 163<br />
Čobić-polje 175<br />
Čovka 21<br />
Čukljić. . • 169<br />
Cvrstnica 16<br />
Dabar<br />
192<br />
Dabarsko polje 25, 204<br />
Davudovica 214<br />
Derventa 182<br />
Desnjevaca 200<br />
Devetina<br />
13<br />
Deževa<br />
211<br />
Dinara<br />
Dinarske planine<br />
Dimitor<br />
Dnoluka . . 165,<br />
Doboj<br />
Dobojsko polje. .<br />
Dobor<br />
Dobra<br />
! Dobretići<br />
Dobričevo<br />
Dobrilovina ....<br />
Dobrinj<br />
Dobrinja, planina<br />
Dobrinja, rieka. .<br />
Dobrinjsko polje.<br />
Dobrunj<br />
Dolac 158,<br />
Doljani<br />
Dolnja mahala . .<br />
Dolnje selo ....<br />
Dolnji Vakuf . . .<br />
Domaljevac ....<br />
Dovolja<br />
Dracevica<br />
Dragača<br />
Draga ljevač ....<br />
Dragočaj<br />
Dragunja<br />
Drčenica<br />
Drenova .......<br />
12<br />
167<br />
181<br />
19<br />
183<br />
45<br />
167<br />
207<br />
214<br />
199<br />
12<br />
46<br />
21<br />
157<br />
159<br />
204<br />
176<br />
167<br />
162<br />
175<br />
214<br />
209<br />
40<br />
174<br />
43<br />
172<br />
9<br />
181<br />
Drežnica, rieka. . . 53<br />
Drežnica, selo ... 200<br />
Drien 17<br />
Drienča 172<br />
Drina 41, 47<br />
Drinača 49<br />
Drinovci 203<br />
Drobnjaci .... 6, 206<br />
Drvar 188<br />
Dubica bosanska . 193<br />
Dubica gornja ... 183<br />
Dubočac 182<br />
Duboštica 47<br />
Dubrava, planina. 17<br />
Dubrava, rieka . . 42<br />
Dubrave (bos.). . . 173<br />
Dubrave (herc.) . . 204<br />
Dubrovnik 155<br />
Duga 17<br />
Dugo polje 20<br />
Dumoš-planina. 9, 11<br />
Durmitor 11<br />
Dusina 152<br />
Dušnica 52<br />
Duvanjsko polje 23, 201<br />
Duvno 6<br />
Duži 207<br />
Fatnica 25<br />
Fojnica, potok ... 44<br />
Fojnica, varoš ... 150<br />
Foća, potok ..... 45<br />
Foča (bos.) 183<br />
Foča (herc). .... 205<br />
Gabela 203<br />
Gacko 205<br />
Gacko polje. . 24, 205<br />
Garevo 162<br />
Garevo (Garevac). 175<br />
Gjurenovićska rieka 50<br />
Gjurgjevi stupovi. 211<br />
Gjurgjevi stupovi . 214<br />
Glamočko polje 8,<br />
22, 170<br />
Glamoč 22, 170<br />
Glasinac-han 26
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
217<br />
Glasinacko polje 14, 26<br />
Glasinci 6, 150<br />
Gljiva 17<br />
Gnjilo brdo 17<br />
Golija 18<br />
Golo brdo 162<br />
Gomionica, rieka . 42<br />
Gomionica, selo . . 180<br />
Gorani 153<br />
Goranci 200<br />
Goražda 157<br />
Gorica (Lievno) . . 168<br />
Gorica (herc.) ... 203<br />
Gorice 173<br />
Gornji Vakuf.... 163<br />
Gostilj 47<br />
Grab 170<br />
Grabež 12<br />
Grabovac 47<br />
Grabovica 169<br />
Gračanica, rieka. . 25<br />
Gračanica, varoš . 176<br />
Gradac (Mostar).. 200<br />
Gradac (Pocitelj) . 204<br />
Gradačac 175<br />
Gradina, planina . 17<br />
Gradina, podor. . . 151<br />
Gradiška bosanska 181<br />
Gradište 162<br />
Gradnići 203<br />
Grahovik 158<br />
Grahovo polje, Grahovo<br />
. .15, 22, 170<br />
Grančarevo 209<br />
Grbavica 12<br />
Grmavica 45<br />
Grmeč 12<br />
Grmljani 207<br />
Gr'ovnica 45<br />
Grzovo 168<br />
Guber 17<br />
Gučija gora 160<br />
Gvozd 15<br />
Haila 18<br />
Hercegovac 165<br />
Hisardžik 213<br />
Hranicava 9<br />
Hrbine 8, 15<br />
Hresna 188<br />
Hresnik 188<br />
Hrgud 17<br />
Hum, podor .... 170<br />
Hum, pokrajina . 5<br />
Humac 202<br />
Ibar 50<br />
Ibarac 50<br />
Igman-planina . . 10<br />
Ilica 12<br />
Ilidža 39, 150<br />
Ilija 17<br />
Ilino brdo 213<br />
Ilova x. . . 181<br />
Ilovača 158<br />
Inač 9, 152<br />
Ivan-grad 180<br />
Ivan-planina .... 8<br />
Ivan-polje 26<br />
Ivanjska 180<br />
Ivanjsko-polje ... 27<br />
Izacić 186<br />
Jablanica 153<br />
Jabuka-planina . . 11<br />
Jadar 49<br />
Jadovnik ... 49, 18<br />
Jagat 212<br />
Jahorina. ... 13, 14<br />
Jajce 163<br />
Jala 47<br />
Janina 49<br />
Janja, rieka. ... 49<br />
Janja, varoš .... 173<br />
Janski vrh 8<br />
Japra, prediel . . 187<br />
Japra, rieka. ... 42<br />
Jaram 15<br />
Jaruga 22<br />
Jasenica 53<br />
Javor 16, 18<br />
Javorje 13<br />
Javornik 13<br />
Javor-planina ... 14<br />
Jelaške 156<br />
Jeleč (bos.) 167<br />
Jeleč (herc.) 205<br />
Jezero 168<br />
Jezerski 188<br />
Jošava 42<br />
Jošavka 43<br />
Joševica 38<br />
Jugovići. . . , 205<br />
Kadina bukva ... 170<br />
Kakaraj 161<br />
Kakmur 176<br />
Kalino 165<br />
Kalnik 163<br />
Kamengrad 192<br />
Kamenica 12<br />
Kamenšnica 15<br />
Kamicak . 191<br />
Karaula, planina . 13<br />
Karaula, selo .... 161<br />
Katino brdo 165<br />
Kifino selo 205<br />
Kiseljak (ili Lepenica)<br />
38, 153, 172<br />
Kiseljak Han .... 39<br />
Kita 17<br />
Kladanj 156<br />
Kladuša mala, ... 187<br />
Kladuša velika. . . 187<br />
Klek 3<br />
Klisa 190<br />
Ključ 190<br />
Ključko polje. ... 19<br />
Klobuk, selo 202<br />
Klobuk, tvrdja ... 209<br />
Klokoti 153<br />
Knežina 168<br />
Knež-polje (bos.) . 193<br />
Knež-polje (herc). 200<br />
Kobaš 181<br />
Kočerin, planina . 16<br />
Kočerin, selo .... 203<br />
Kolašin 214<br />
Kolečka ili Zalomska<br />
rieka 24<br />
Koleško selo .... 205<br />
15
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
218<br />
Kom 8<br />
Komarnica 45<br />
Komotin 166<br />
Komušina 182<br />
Konj 13, 14<br />
Konjic 200<br />
Konjsko 15<br />
Konjuh 13, 14<br />
Kopčića-odžak ... 52<br />
Kopita 14<br />
Koprivnica 42<br />
Koprivno 176<br />
Koraj 173<br />
Koratje 183<br />
Korenica 12<br />
Korito 2 5<br />
Korjen 14<br />
Korjenici 209<br />
Korlač 167<br />
Kosa javorova ... 12<br />
Kosa tisova 12<br />
Kosijerevo 209<br />
Kostajnica, selo . . 153<br />
Kostajnica bosanska,<br />
varoš 193<br />
Košutica, kotlina . 26<br />
Košutica, selo ... 174<br />
Košutina 50<br />
Kotor, podor .... 150<br />
Kotor, varoš .... 168<br />
Kotorišće ....... 168<br />
Kotorsko 182<br />
Kotorsko polje .. . 20<br />
Kovač-planina. ... 17<br />
Kozara 12<br />
Kozarac 193<br />
Kozica 43, 45<br />
Kozluk 165<br />
Kozo 151<br />
Kragujevača 12<br />
Krajina bosanska . 5<br />
Kraljev grob .... 165<br />
Kraljeva gora. ... 17<br />
Kraljeva planina . 14<br />
Kraljevine 200<br />
Kraljevo polje ... 26<br />
Kraljica 14<br />
Krapina 39<br />
Kratovo 212<br />
Kreševa 44<br />
Kreševo 151<br />
Krezlnk 43<br />
Krivoja 46<br />
Krbljina 26<br />
Krnin 13<br />
Krnji 12<br />
Krševo 46<br />
Krug 15<br />
Krupa, rieka ... 52<br />
Krupa, varoš ... 188<br />
Krupačko jezero. 54<br />
Kruščica 153<br />
Kruševica, plan.. 18<br />
Kruševica, prediel 209<br />
Krušica 160<br />
Krvija 200<br />
Kubaš 17<br />
Kuk 12<br />
Kukavica, gora . 12<br />
Kula, planina. . . 14<br />
Kula, selo 153<br />
Kulen-Vakuf 190<br />
Kumanica 214<br />
Kupres 5,22, 153,163<br />
Kušlat 174<br />
Lagumišće ..... 151<br />
Laktaši 181<br />
Lašva 158<br />
Lašva, rieka ... 44<br />
Lebršnik ...... 11<br />
Ledinac 203<br />
Lelija 9, 11<br />
Lepenica 44<br />
Leskovac 41<br />
Lib 15<br />
Lievanjsko polje 15, 22<br />
Lievčanice polje. 27<br />
Lievno 168<br />
Lim 49<br />
Lipa 169<br />
Lipče polje .... 27<br />
Lipeta 16<br />
Liplje 179<br />
Lipnik (bos.) 192<br />
Lipnik (herceg.).. 205<br />
Lipovac 179<br />
Lipovo polje .... 21<br />
Lisac 9<br />
Lisičjak 188<br />
Lisina 12<br />
Liskovica 182<br />
Listani 169<br />
Listića 53<br />
Livanjsko polje . . 22<br />
Lješnica (Lisnica). 45<br />
Ljubičnja planina. 17<br />
Ljubija 193<br />
Ljubinje 207<br />
Ljubinjsko polje.. 25<br />
Ljubišnja 46<br />
Ljubomir-planina . 17<br />
Ljubomir, prediel. 207<br />
Ljubo vica odžaci . 205<br />
Ljubovija 177<br />
Ljubunčić 169<br />
Ljubuša 15<br />
Ljubuški 202<br />
Ljuti dolac 200<br />
Lokva 50<br />
Lopata 152<br />
Lopiži 212<br />
Lukavac 43, 45<br />
Maglaj 176<br />
Maj dansko brdo . . 12<br />
Majevica , planina<br />
14, 49, 50<br />
Majevica, selo ... 172<br />
Malovan 8<br />
Malovanovo sedlo . 8<br />
Mamicka brda ... 16<br />
Margetić 174<br />
Marine stiene.... 9<br />
Mataruge 193<br />
<strong>Matica</strong> 25<br />
Matina 182<br />
Mazulja 13<br />
Medeno polje .... 21<br />
Medna 168<br />
Medvidgrad ..... 153
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
219 —<br />
Medvidji potok. . . 22<br />
Metohija 205<br />
Midena 15<br />
Mihajlo arkangjeo. 214<br />
Mila 214<br />
Milač ili Milaj ... 23<br />
Mileševo 213<br />
Miletine 203<br />
Miljacka 23, 46<br />
Milodraževo polje . 153<br />
Miloševac 176<br />
Misoča, potok. ... 46<br />
Misoča, selo 154<br />
Mitrovica 211<br />
Mlavo 44<br />
Modrica 175<br />
Mokranjčica 46<br />
Mokragora 157<br />
Mokro 20<br />
Morančani 172<br />
Morinja 16<br />
Mostar 193<br />
Mostarsko blato . . 55<br />
Mostarsko polje . . 20<br />
Moštanica, potok . 25<br />
Moštanica, selo . . 193<br />
Moštra 154<br />
Mošunj 160<br />
Motajica 13<br />
Mračaj 15<br />
Mrtvica 23, 53<br />
Mušica 24<br />
Mutnik 187<br />
Neretva, predgradje 200<br />
Neretva, rieka ... 51<br />
Neretvica 52<br />
Nevesinje 204<br />
Nevesinjsko polje . 24<br />
Nevizdraci 153<br />
Niksić, varoš .... 206<br />
Nikšići, prediel . . 6<br />
Nikšićko polje ... 25<br />
Nikoljac 214<br />
Njemačko brdo. . . 16<br />
Nova Kasaba .... 174<br />
Nova Varoš 212<br />
Novi (bosanski) . 193<br />
Novi pazar 210<br />
Novi šer 182<br />
Novopazarska kotlina<br />
27<br />
Novo selo (bos.) 163<br />
Novo selo (herc.) 204<br />
Nozdrac 23<br />
Nuglušić 170<br />
Obojak 152<br />
Obudovac 175<br />
Oćeja, gora .... 13<br />
Oćevija 155<br />
Odžak 182<br />
Olovnica 46<br />
Olovo 156<br />
Oluja 15<br />
Onogošt 206<br />
Opatčica . . . 22, 25<br />
Orahovica 182<br />
Orašje 161<br />
Orašje (Dolnja<br />
Azizie) 1 75<br />
Orjen 17<br />
Orlokuk 15<br />
Orna vica 13<br />
Osat 177<br />
Osječani 176<br />
Osječenica 12<br />
Osječenik 161<br />
Osmača 13, 177<br />
Osmanlije 163<br />
Osmina 177<br />
Osova 182<br />
Ostrožac (bos.). . 187<br />
Ostrožac (herc.) . 201<br />
Ostrožnica 151<br />
Ostrvica 190<br />
Oštrac 167<br />
Otinovci 163<br />
Otoka 188<br />
Otomaljsko brdo. 12<br />
Ozren 14<br />
Pakline 15<br />
Palež 177<br />
Paoštica 46<br />
Papraška 201<br />
Pastirjevo 12<br />
Pašić-polje 170<br />
Pašino brdo 12<br />
Pecka 168<br />
Peći 187<br />
Pećine 161<br />
Pešter 214<br />
Petrovac 188<br />
Petrovačko polje . 21<br />
Petričevac 180<br />
Pijavica 165<br />
Pirlitor 214<br />
Piva, rieka 47<br />
Piva, prediel .... 206<br />
Plamenica 12<br />
Plana 25<br />
Planinica 14<br />
Plavuša 45<br />
Plehan 183<br />
Plievje 168<br />
Plievlje 213<br />
Pliševica 9<br />
Pliva 42<br />
Pliva, jezero .... 51<br />
Ploča 13<br />
Pobijenik 17<br />
Počitelj 203<br />
Podgorje 5<br />
Podhum (bos.) ... 153<br />
Podhum (herc.) . . 194<br />
Podključ 190<br />
Pod Malinskom . . 206<br />
Podmilačje selo . . 167<br />
Podoblaj 170<br />
Podražnica . . 21, 168<br />
Podrinje 5<br />
Podvelež 17<br />
Podzvizd 188<br />
Poganac 163<br />
Pogorelica sedlo . . 9<br />
Pomeljenik 17<br />
Ponievo 182<br />
Popovići 180<br />
Popovo 173<br />
Popovo polje. 21, 207
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 220<br />
Porim ......... 16<br />
Posavina. . . 5, 6, 27<br />
Posušje. . 23, 24, 203<br />
Potocani . . . 176, 183<br />
Površ 209<br />
Praća, rieka .... 49<br />
Praća, selo 156<br />
Prenj, planina,. . . 16<br />
Prenj, selo 204<br />
Pribeljskakotlina 8, 22<br />
Prieboj 214<br />
Priedor 192<br />
Priedorsko polje.. 19<br />
Priepolje 213<br />
Prisjeka, planina . 12<br />
Prisjeka, rieka ... 42<br />
Prnjavor 181<br />
Prokletija 8<br />
Prokos 54<br />
Prolog 15<br />
Prošara 12<br />
Proslap 171<br />
Prozor 171<br />
Prusac 162<br />
Putiš 153<br />
Radakovica 155<br />
Radincie - 170<br />
Radobolja 194<br />
Radobolje, planina 9, 10<br />
Radovan, planina . 13<br />
Radovan, pođor . . 161<br />
Radovlje 155<br />
Radunice 182<br />
Raduša 8, 9<br />
Raid 173<br />
Rakitnica 49<br />
Rakitno . 23, 24, 200<br />
Rakovica. . . . 44, 50<br />
Rama 5, 171<br />
Rama, rieka 52<br />
Ramska kotlina . . 26<br />
Ranjen 14<br />
Rapte (Hrapavica) 14<br />
Rastoka 191<br />
Rastovo 162<br />
Raša 5<br />
Rašćica 175<br />
Raška , 51<br />
Ravno, (bos.). . . 163<br />
Ravno (herc.) . . 207<br />
Ravno, visočina . 23<br />
Red 14<br />
Reljina kula.... 211<br />
Resenović 170<br />
Rešetnica 26<br />
Ribnica .... 46, 47<br />
Ribnik 42<br />
Riblje jezero ... 54<br />
Ripac 187<br />
Risovac 12<br />
Rmanja 188<br />
Rogatica 156<br />
Rogovo 18<br />
Rogozna planina. 18<br />
Rogozno han ... 18<br />
Romanija .... 13, 14<br />
Roško polje 23,<br />
24, 202<br />
Rožaj 214<br />
Rudine 206<br />
Rudo 158<br />
Ružici 203<br />
Ržava 50<br />
Sajina 9<br />
Sajković 170<br />
Salem-palanka . . 205<br />
Salih-Kahve 197<br />
Samobor 158<br />
Sana 41<br />
Sanica 42<br />
Sanski most .... 192<br />
Sarajevo . . . 145<br />
Sarajevsko polje . 19<br />
Sasina 192<br />
Sava 40<br />
Sebežić 151<br />
Seljani 213<br />
Semee-planina. . . 14<br />
Semeć-polje .... 26<br />
Semnišnica 42<br />
Seonica 153<br />
Seonice 202<br />
Siboštica 50<br />
Sinjavina 11<br />
Sipačva 203<br />
Sitnica, rieka .... 51<br />
Sitnica, selo 191<br />
Siva stiena 182<br />
Sivša 182<br />
Sjenica 212<br />
Skakala 197<br />
Skakava 173<br />
Skatavica 13<br />
Skender-Vakuf ... 167<br />
Skočić 174<br />
Skoplje. . . 5, 19, 162<br />
Skucani Vakuf. . . 192<br />
Skugrići 176<br />
Slapnica 154<br />
Slatina . . 38, 39, 180<br />
Slatina (Rama). . . 171<br />
Slatinsko polje ... 27<br />
Slivje 205<br />
Smiljevica 18<br />
Smrdinj 176<br />
Soko 176<br />
Sokolac (Sokol) . . 168<br />
Sokolac (Bihać) . . 187<br />
Sokoline 168<br />
Soli (banovina) 5, 172<br />
Soli dolnje 38<br />
Soli gornje 38<br />
Solina 47<br />
Somina planina . . 17<br />
Sopoćani 211<br />
Spreca 47<br />
Sprečino polje .. . 20<br />
Sratinska 180<br />
Srebrenica (bos.). . 176<br />
Srebrenica (herc). 203<br />
Srebrenik 176<br />
Sredice 191<br />
Srnetica 12<br />
Stabnja 46<br />
Stara Rieka 193<br />
Stara Srbija. . . 5, 210<br />
Staretina planina . 8<br />
Starigrad . 150<br />
Stari Majdan . ... 191
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
— 221 —<br />
Stari Vlah 5<br />
Stjepan-grad 155<br />
Stoborje 13<br />
Stog 14<br />
Stol 8<br />
Stolac, planina... 18<br />
Stolac, varoš .... 204<br />
Stožer 17<br />
Stratinska 180<br />
Strmica 15<br />
Strug 204<br />
Stržanj 163<br />
StubČanica 13<br />
Studba 22<br />
Studena 171<br />
Studena planina . . 14<br />
Studenac 25<br />
Sturlić 187<br />
Suha planina .... 13<br />
Suhopolje' 162<br />
Susjed-grad 163<br />
Sušica 20<br />
Sutiska 154<br />
Sutjeska 48<br />
Sutorina 3, 209<br />
Svilaj 183<br />
Svrakino selo .... 150<br />
Sajnovac 12<br />
Samac 175<br />
Šarampov 199<br />
Saranci 206<br />
Šara planina .... 8<br />
Šator planina . . 8, 12<br />
Šcit 171<br />
Široki brieg 199<br />
Šiš 12<br />
Šemanovci 163<br />
Ševarevo blato 22, 55<br />
Škipovac 176<br />
Šnjegotina 43<br />
Spionica. . 176<br />
Štit...... 13<br />
Suica, rieka 23<br />
Šuica, selo 169<br />
Šuma 207<br />
Tara, prediel ... 214<br />
Tara, rieka .... 47<br />
Tartarović 205<br />
Taslidža 213<br />
Tekućica 176<br />
Tevcak 173<br />
Tešanj 181<br />
Tetovo 162<br />
Tiešanica 52<br />
Timar .... 180<br />
Tinja 50<br />
Tisovac, planina. 13<br />
Tisovac, pođor . . 167<br />
Tišina 175<br />
Tiškovac 170<br />
Todorovo 187<br />
Tolisa, rieka ... 50<br />
Tolisa, varoš ... 175<br />
Tomina 192<br />
Travnik ....... 158<br />
Travanjsko polje. 20<br />
Travunja 5<br />
Trebević" 14<br />
Trebinja 209<br />
Trebinje 206<br />
Trebinjsko polje. 20<br />
Trebinšćica .... 20<br />
Trebižat, rieka. . 53<br />
Trebižat, selo. . . 204<br />
Tremošnjica .... 176<br />
Treskavica ... 9, 10<br />
Treskovac-planina 11<br />
Trešica 209<br />
Tribova kosa ... 14<br />
Tribovo . 167<br />
Triglava 169<br />
Triešćani 171<br />
Trgovišće 212<br />
Trn 180<br />
Trnovo 156<br />
Trogir 13<br />
Troglav 17<br />
Trstivnica . . 46, 154<br />
Trtla . 16<br />
Trubar 188<br />
Trusina 17<br />
Tržac 187<br />
Turia 177<br />
Turić 176<br />
Turska Hrvatska 5, 184<br />
Tušnica 15<br />
Tuzla dolnja .... 172<br />
Tuzla gornja .... 172<br />
Tvrdoš. ....... . 209<br />
Ugar 43<br />
Ugrići 43<br />
Ugrovača 53<br />
Ukrina. . 41, 43, 45<br />
Ulice 173<br />
Una 41<br />
Unac, rieka 41<br />
Unac, prediel .... 188<br />
Usina 172<br />
Usora (banovina) 5, 181<br />
Usora, rieka .... 45<br />
Utes 17<br />
Utovo 204<br />
Utovo blato 55<br />
Uvac 50<br />
Uzdo 171<br />
Vajačka . . 43<br />
Vakuf 158<br />
Vapa 50<br />
Varcar-Vakuf 43, 167<br />
Varda-planina.... 16<br />
Vareš 155<br />
Varvara 171<br />
Vasiljevei . 176<br />
Vasojevići 6<br />
Vedro polje 21<br />
Velež 17<br />
Veličanka 45<br />
Velijaci 202<br />
Velika 182<br />
Veljači 202<br />
Vepar 14<br />
Vesela straža .... 163<br />
Viaka 155<br />
Vidosi 169<br />
Vidovice 175<br />
Vidrenjak 50<br />
Viduša 17
Vjekoslav Klaić <strong>BOSNA</strong> ©MH 2010.<br />
222<br />
Vienac 166<br />
Vir 203<br />
Visibaba 15<br />
Visitoš 8<br />
VisoSica, planina . 10<br />
Visocica, rieka 41, 42<br />
Visočnik 14<br />
Visoko 154<br />
Višegrad 156<br />
Vitez, planina ... 13<br />
Vitez, varoš 160<br />
Vitoroga 8, 12<br />
Vlah, planina. ... 16<br />
Vlah, rieka . . 52, 54<br />
Vlasenica 176<br />
Vlašić 13<br />
Vogača 46<br />
Vojnik 11<br />
Volar 193<br />
Volujak, planina. . 11<br />
Volnjak, selo .... 165<br />
Vrabac 16<br />
Vragolović" 156<br />
Vran 15<br />
Vrana, planina. . . 14<br />
Vrana, podor .... 155<br />
Vranduk 161<br />
Vraneš 214<br />
Vranića, planina. . 13<br />
Vranjić 16<br />
Vrano grač 188<br />
Vrba 22<br />
Vrbanja 43<br />
Vrbanjica 179<br />
Vrbas 41, 42<br />
Vrbaska 50<br />
Vrbaško polje . . 2 7<br />
Vrbljani 168<br />
Vrila 163<br />
Vrhbosna 150<br />
Vrhovine 167<br />
Vrućica 182<br />
Vučja brda 11<br />
Vučjak . 13, 17, 193<br />
Vučja luka 14<br />
Vučja planina . . 13<br />
Vukodol 198<br />
Vukovsko 163<br />
Zagorje U, 26<br />
Zahumje 5<br />
Zarjača 207<br />
Zarudje 14<br />
Zaslap 209<br />
Zavala, planina . 27<br />
Zavala, samostan 207<br />
Zavedin 15<br />
Zec 8, 9<br />
Zelen-gora 11<br />
Zenica 161<br />
Zeničko polje ... 19<br />
Zeta 25<br />
Zimsko polje .... 24<br />
Zlatar 18<br />
Zmijanje, potok . . 24<br />
Zmijanje, prediel . 180<br />
Zovi-dol 205<br />
Zubci 209<br />
Zvečaj 158, 180<br />
Zvečan 211<br />
Zviezda 213<br />
Zviezdan 155<br />
Zvonigrad (bos.) . 151<br />
Zvonigrad (herc). 200<br />
Zvornik 174<br />
Žaba 17<br />
Žabar 176<br />
Žabarsko polje ... 28<br />
Žabljak, mjesto 45, 182<br />
Žabljak, rieka ... 22<br />
Žabljak, selo .... 169<br />
Željeznica. . . . 42, 45<br />
Žepa 49<br />
ŽepaČko polje ... 20<br />
Žepče 182<br />
Žeravac 183<br />
Žežulj 203<br />
Zitomislić 203<br />
Žujevina (Blažuj) . 44<br />
Župa 209<br />
Županjac 202<br />
Žvatić 53