You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA ZBIVANJAZagreb, 18. veljače 2010., godište XII, broj 277Razgovor: T. celakoski i T. TomaševićMali zarez: Aljoša AntunacTEMAT: Satirička osovina Stewart-Colbert12 kn (HR), 2,5 km (BIH), €1,6 (SLO)
SADRŽAJINFO pripremila: Jelena Ostojićzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 2Otvoreno pismocivilnih udrugaNakon hapšenja 23 aktivista tijekomprosvjeda Ne damo Varšavsku!,civilne organizacije uputilesu javnosti i nadležnim institucijamaotvoreno pismo sljedećegsadržaja:“Potaknuti događanjima uVaršavskoj ulici dana 11. veljače2010. mi, dolje potpisanipredstavnici civilnog društva,upućujemo javnosti i nadležniminstitucijama otvoreno pismokojim izražavamo podršku Zelenojakciji i Pravu na grad, organizatorimaprosvjeda Ne damoVaršavsku!. Ujedno ukazujemona kršenja temeljnih ljudskihprava zajamčenih Ustavom RepublikeHrvatske te pozivamonadležne institucije da se oistima očituju. Na prvome mjestuističemo kako smo u srijedu10. veljače 2010. svjedočili masovnomodazivu građana gradaZagreba prosvjedu protiv projektaCvjetni Hoto Grupe d.o.o.kojim investitor namjerava diopješačke zone u Varšavskoj ulicipretvoriti u prilaz privatnoj garažičija je izgradnja planiranaprojektom. Projekt je, čak i izmjenomprostornih i urbanističkihplanova, poduprla gradskasamouprava Grada Zagrebačime je podvrgnula javni interesi javno dobro probitku jednogprivatnog trgovačkog društva.Prosvjed pod nazivom Ne damoVaršavsku! održan 10. veljače2010. stoga predstavlja građanskiiskaz neposredne demokracije usituaciji u kojoj osobe izabraneda predstavljaju interes građanasvoje dužnosti grubo zanemaruju.Kao takav, prosvjed i njegoveorganizatore u potpunostipodupiremo. Podupiremo i akcijuŽivi zid za Varšavsku kojaje planirana kao nastavak djelovanjagrađana kroz dežuranje uVaršavskoj ulici do reakcije nadležnihinstitucija. Nadalje, ukazujemona činjenicu da se nekolikosati po završetku prosvjeda,u noćnim i jutarnjim satima 11.veljače 2010., u Varšavskoj ulicipojavio odred interventne policijete uhitio 23 građana koji sunastavili s dežurstvima, dok jekomunalno redarstvo uništiloskulpturu Trojanskog konja kojaje postavljena tijekom prosvjedate uklonilo kontejnere u kojimasu građani bili okupljeni.Uz navedeno, ističemo i nepravičanpristup Hrvatske radiotelevizijepri prenošenju informacijao ovim događanjima javnosti.Posebice se to odnosi na emisijuOtvoreno (od dana 10. veljače2010.) u kojoj je urednica HloverkaNovak Srzić, umjesto daotvori prostor za polemiku ijavni dijalog objema stranama,ugostila isključivo predstavnikaHoto Grupe d.o.o. Potaknutiovakvim postupanjem tijelajavne vlasti, kao i postupanjemjavne televizije, ukazujemona sljedeće odredbe UstavaRepublike Hrvatske te njihovokršenje koje ovi postupcipredstavljaju:Akcija Živi zid za Varšavskupredstavljala je ostvarivanjeprava građana na “javnookupljanje i mirni prosvjed”zajamčeno člankom 42. Ustava.Onemogućavanjem ove akcijekorištenjem policijskih snagapredstavlja sprečavanje građanau ostvarivanju ovog temeljnogpolitičkog prava.Člankom 16. Ustava rečeno jeda “svako ograničenje slobodeili prava mora biti razmjernonaravi potrebe za ograničenjemu svakom pojedinom slučaju”.Smatramo da je slanje odredainterventne policije kao reakcijana komunalni prekršaj (kako jekvalificirano postavljanje kontejnerai skulpture konja) potpunoneproporcionalna mjera teda je tim postupkom prekršena iova odredba Ustava.Ustavom je zaštićeno i pravo na“slobodu mišljenja i izražavanjamisli” (članak 38.), a jednakostgrađana navedena kao jedna odnajviših vrednota ustavnog poretka(članak 3.). Smatramoda je Hrvatskaradiotelevizija kaojavna televizija dužnapoštivati ove odredbete da je postupkomnavedene urednicedošlo do nepravičnogpostupanja na štetuorganizatora prosvjeda, čimeje i javnosti uskraćena potpunai točna informacija, pružanjekojih bi morao biti minimalnistandard jedne javne televizije.Ovakav postupak Hrvatske radiotelevizijeuz to predstavlja ikršenje Zakona o elektroničkimmedijima te Etičkog kodeksaHRT-a.Ovome dodajemo i činjenicukoja je osobito bitna u svjetlunastojanja Republike Hrvatskeda pristupi punopravnom članstvuEuropske unije. Među temeljnedokumente pravne stečevineEU-a ubraja se i PoveljaEuropske unije o temeljnimpravima (objavljena u službenomglasniku EU-a 14. prosinca2007.) koja štiti sva navedenaprava (članci 11., 12. i 52. Povelje).Ovakvi postupci tijelajavne vlasti zasigurno ne pokazujuda su oni spremni prihvatitii provoditi ovaj dio pravne stečevine,što je jedan od osnovnihkriterija za pristup Europskojuniji.U svjetlu svega navedenog,pozivamo sljedeće društveneinstitucije i tijela nadležna štititiustavni poredak RepublikeHrvatske i zastupati prava njezinihgrađana da se očituju o navedenimpovredama i poduzmumjere za utvrđivanje odgovornostiosoba i ustanova koje suih poduzele:- Predsjednicu Vlade RepublikeHrvatske- Ministarstvo unutarnjihposlova- Gradsku skupštinu GradaZagreba- Pučkog pravobranitelja- Programsko vijeće HrvatskeradiotelevizijeU Zagrebu dana 12. veljače2010.”Fred & GingerNakon ciklusa filmova SergejaParadžanova, u Kino klubu Zagrebsljedeća tri četvrtka prikazatće ciklus filmova Fred i Ginger.Prvi je u nizu, 18. veljače,Vesela razvedenica (1934.), potom25. veljače Cilindar (1936.),a Vrijeme swinga (1936.) je 4.ožujka. Sve projekcije počinjuu 21 sat, a ulaz je, kao i do sad,besplatan.Na putuFilm Na putu Jasmile Žbanić,nakon svjetske premijere 18.veljače na Berlinskom filmskomfestivalu, premijerno ćebiti prikazan u Hrvatskoj 27.veljače u Koncertnoj dvoraniVatroslava Lisinskog. FilmNa putu priča je o mladombračnom paru Luni (glumije Zrinka Cvitešić) i Amaru(Leon Lučev) čija se ljubavnađe na kušnji jer Amar odlučipostati pripadnik konzervativneislamske vjerskezajednice vehabija, odnosnozagovornik selefizma. Redateljicai scenaristica filma JasmilaŽbanić rekla je da je o toj relativnomaloj grupi ljudi u Bosniželjela saznati nešto više nakonšto se jedan selefija odbio rukovatis njom jer je žena. Selefijeje odabrala jer se iz predrasudenerijetko povezuju s terorizmomšto joj je predstavljaloizazov za jednu ljubavnu priču.No, nju kao i u njezinu filmuGrbavica, nagrađenom Zlatnimmedvjedom uBerlinu, ponajvišeipak zanima ženskilik i pitanje materinstva.Na temelju oveuloge Zrinka Cvitešićje uvrštena u programShooting Stars2010 Berlinalea te jeodabrana među desetnajboljih europskihglumačkih talenatakoji će se tijekom festivalapredstaviti filmskim profesionalcimaiz cijeloga svijeta. Uzredovitu kino distribuciju, filmNa putu prikazivat će se putemprojekta Kino u gostima, pokrenutogzbog sve manjeg <strong>broja</strong>kino dvorana u manjim hrvatskimgradovima.Još malo oZagrebDox-u:Stanje stvariNa šestom ZagrebDox-u održatće se, osim već poznatih službenihprograma – a to su Glazbeniglobus, Happy dox i Kontroverznidox – još jedan službeniprogram nazvan Stanje stvari. Toje novi program koji kroz dokumentiranepriče koje problematizirajuneuobičajene društveneteme nudi nesvakidašnji pogledna trenutačno stanje svijeta ukojem živimo. Američki redateljiAmi Horowitz i MatthewGroff tako su se uhvatili u koštacs međunarodnom organizacijomoformljenom prije višeod šezdeset godina s glavnimciljem širenja mira i sigurnosti usvijetu, Ujedinjenim narodima.Sumnje u funkcionalnost UN-akoje su se podastirale tijekomsvih ovih godina ostvarene su uovoj potresnoj i crnohumornojpriči. Riječ je o filmu U.N. mekoji razotkriva nesposobnosti korupciju te goleme birokracije.Gradski dečko – život investicijskogbankara GeraintaAndersona njemački je uradakStephana Lambyja o spomenutombankaru koji je probiokôd šutnje u svijetu financijate svoja bankarska iskustva izlondonskog Cityja, najvećegposlovnog središta na svijetu,podijelio u ovom filmu nominiranomza nagradu Emmy. IzraelskiGoogle Baby dokumentaracje autorice Zippi Brand Frankkoji prati primjer moderne trgovinedjecom: jajne stanicenaruče se preko Interneta odameričke tvrtke, nakon oplodnjeembriji se šalju u Indiju gdjeindijske žene preuzimaju uloguzamjenskih majki. Kupci stižutek pred kraj trudnoće, kako bipreuzeli svoju dojenčad. Film jenagrađen na DocAvivu, međunarodnomfestivalu u Tel-Avivu.Njemački film Zašto kupujemo– tajne zavođenja potrošača JanaTenhavena daje nesvakidašnjiuvid u svijet korporacija u kojemse ulažu milijuni kako biodređeni proizvodi bili privlačninašim osjetilima. Kakve vezeima miris hotelske sobe sa švicarskimplaninama? Odgovor nata i mnoga druga pitanja vezananastavak na stranici 47 –
Društvozarez, xii /277, 18. veljače 2010. 3Dobrodošli,gospodine KapitalOtkako se iznovapodigla buraoko Cvjetnogtrga, ne izostajustandardniobrasci difamacijeneprijatelja, a kaoglavna dihotomija,pored one većstare Hrvati vs.četnici, s pojavomTome Horvatinčićau Otvorenom jasnoje ekspliciranai jedna koja binas mogla daljepratiti: radnici vs.neradniciSrećko Horvat“Moram vam reći, gospođo Hloverka, mismo izašli iz jednog društva gdje se kapitalpodcjenjivao, to je bilo lažno podcjenjivanjekapitala, a u uređenim zemljamakad dođe jedan investitor sa 100 milijunaeura, onda se njemu i gradonačelnici ipredsjednici vlade i svi u državi dižu ikažu: ‘Dobrodošli, gospodine kapital’.”Tomo Horvatinčić, Otvoreno, 10. 2. 2010.Pošto smo izašli iz jednog društvau kojem se kapital podcjenjivao,onda valjda – ta ipak je ta opasnostprošla! – nema previše bojazni odcitiranja nekoga tko je zaslužan što nas je, ujednom trenutku povijesti, bio uveo u takvodruštvo. Na samom početku 20. stoljeća,Lenjin u Ženevi objavljuje pamflet pod nazivomSeoskoj sirotinji. Objašnjavajući seljacimašto zapravo hoće socijal-demokrati,Lenjin će, uz detekciju agrarne bijede u Rusiji,navesti i sljedeću argumentaciju: “Čestose može čuti da spahije i trgovci ‘daju posla’narodu, ‘daju’ zaradu siromašnim ljudima.Kažu, na primjer, da mjesne seljake ‘hrani’obližnja tvornica ili obližnja ekonomija. Au stvari, sami ne rade. Ali za dozvolu daradi na spahijskoj zemlji, u tvornici ili naželjeznici, radnik vlasniku daje zabadavasve što se izrađuje, a sam dobiva toliko dase nekako prehrani. Dakle, u stvari ne dajuspahije i trgovci posla radnicima, nego radnicisvojim radom izdržavaju sve njih, dajućizabadava veći dio svog rada”.LJUDI U KROŠNJAMA VS. “GOS-PODIN KAPITAL” Zašto, zapitat ćetese, u 21. stoljeću spominjati nekoga od kogase poduzetnicima još i danas diže sva kosana glavi? Pa upravo zato što se njihova“filozofija rada” nije nimalo promijenila.To smo najbolje mogli vidjeti u posljednjemnastupu Tome Horvatinčića u Otvorenomkada je na Hloverkino pitanje kakvuće korist obični građani imati od njegovaprojekta odgovorio: “Imat ćete 500 novihradnih mjesta, sada u dvije smjene radi500 ljudi, zar se tu ne vidi javni interes?”Drugim riječima, baš kao što su spahijeu 19. stoljeću “davali posao” narodu, baškao što su njihove obližnje tvornice “hranile”mjesne seljake, tako se i Horvatinčićdanas želi prikazati kao filantrop koji ovoradi isključivo zbog javnog interesa. Jer onje, za razliku od “mladih ljudi koji se jadnismrzavaju u krošnjama”, kao mlad čovjek“njihovih godina” bio na radnim akcijama,ali ovi “mladi ljudi su krivo informirani,njima cilj mora biti da nađu novo radnomjesto”.Ukratko, prosvjed u Varšavskoj sada seželi predstaviti kao sukob između radnika ineradnika. Ovi koji čuče u krošnjama to činejer, dakako, nemaju pametnijeg posla, jer imje ugodno i jer su romantično poistovjećenis drvećem (možda otuda učestali označitelj“majmuniranja” koji se odnedavno pojaviou opticaju). Oni su ti koji ne shvaćaju daTomo Horvatinčić radi za obične građane,jer “zar će Hoto-grupa to ponijeti sa sobomu grob? Zar su ljudi koji su radili Hrvatskonarodno kazalište ponijeli to u grob ili jeto ostalo? Što je s javnom željeznicom?”Da, dobro ste čuli, projekt Tome Horvatinčića,koji će – kako je to “gospodin Kapital”naveo na jednom drugom mjestu –imati pet penthousea, “kristala”, odnosnopet privatnih kuća na vrhu “Cvjetnog”, skrovnim terasama i travnjacima od 500kvadratnih metara, usporediv je – ni manjeni više, nego – s narodnim kazalištemi javnom željeznicom. Zašto se ljudi ondabune protiv toga? Pa vrlo jednostavno: zatojer u Hrvatskoj vlada “antipoduzetničkaklima”, a umjesto da se “pravom Hrvatu”,poput Horvatinčića, dopusti renovacijadonjogradskih “štakornjaka”,prosvjednici bi na Cvjetnomradije gledali kako se vijorifrancuski barjak.JOŠ JEDNA “BALVANREVOLUCIJA” Zanimljivoje kako je došlo do preokretanjateze: “gospodin Kapital”,premda je jasno da sve ovo radiza vlastiti džep, sada je preuzeoargumentaciju samih prosvjednikapa se okitio retorikom “javnoginteresa”, dok prosvjednikeproziva upravo za ono za što suoni prozvali njega – za “privatniinteres”. Sada su prosvjednici, ili barem njihovivođe, ti koji za sebe žele kazališta ilikina, jer ako smo već izašli iz jednog društvau kojem se kapital podcjenjivao, onda jenormalno da nitko valjda ne protestira zanekakav “javni interes”. Što je to uopće?Pa, po logici “gospodina Kapitala”, javniinteres je shopping-centar s pet penthousea,atraktivni lokalitet u centru grada koji višečak nije ni “prolaz” (arkada po uzoru naone pariške), već je to ekskluzivni klub zaone koji nisu toliko opsjednuti krošnjama iu dubini vlastitog džepa ipak mogu pronaćiplastične kartice ili keš umjesto podcjenjivanjakapitala.Nitko ne može zamjeriti Horvatinčićušto je prosvjede potpuno personalizirao,shvatio ih kao osobni napad na svoj lik idjelo. Međutim, Trojanski konj koji je ušaou Varšavsku da bi istu noć potom bio uništen,lijepo je objasnio o čemu se tu radi:nije Horvatinčić nikakva personifikacijazla, niti se itko protivi renovaciji Donjeggrada ili uspješnim arhitektonskim interpolacijama.Problem je u tome što projekt“Cvjetni” – što, uostalom, potvrđuje većspomenuta sitna izmjena pa je inicijalniprojekt “Cvjetni prolaz” naprosto postao“Cvjetni” – simbolizira jedan mnogo širii opasniji trend. Nemojmo zaboraviti daje inicijativa Pravo na grad svoje začetkeimala u borbi za spas kompleksa Badel-Goricakod Kvatrića. Borba protiv Horvatinčićau tom smislu nije borba protiv jednogčovjeka, već borba protiv nepostojanja suvisleprostorne politike koja bi bila u javnominteresu, borba protiv “poduzetničkeklime” koja u dosluhu s gradskim vlastimaprivatizira pravo na grad.ČIŠĆENJE SNIJEGA I ČIŠĆENJEAKTIVISTA Nije čudo da se uvijek iznovaponavljaju priče o “balvan revoluciji”, a kaošto je to bio slučaj sa studentskom pobunom2009., stalno se nastoji podmetnuti nekakvapolitička manipulacija. Sudeći prema“gospodinu Kapitalu”, mladi prosvjednici“zaluđeni su vođama prosvjeda” koji “imajuprivatne interese poput besplatnog dobivanjakina Zagreb za svoja kazališta i nekefrancuske projekte”. Kao što je to bio slučajsa studentskom pobunom 2009., takose i ovdje opetovano legitimni građanskineposluh pretvara u matematiku: ako jena prosvjedu bilo nekoliko stotina ljudi (nakoliko ih je s 4000 spustio sam Horvatinčić),onda je pitanje kakav je to javni interes sobzirom na 700000 građana Zagreba? Kad— Ovi koji čuče ukrošnjama to činejer, dakako, nemajupametnijeg posla,jer im je ugodno ijer su romantičnopoistovjećeni sdrvećem. Oni su tikoji ne shvaćaju daTomo Horvatinčićradi za običnegrađane —elementarna matematika više nije dovoljna,onda se, dakako, ide u <strong>broja</strong>nje krvnih zrnaca:policija se tako navodno začudila nadčinjenicom da je čak devet osoba od 23privedena prijavljeno na adresama izvanZagreba, odnosno s prebivalištima u Medulinu,Sinju, Jelsi, Primoštenu... Što uopćeti “dotepenci” imaju odlučivati o gradu ukojem se nisu rodili?I tu dolazimo do zgodne paralele između“čišćenja” Varšavske i gostovanja TomeHorvatinčića u Otvorenom, koju je nedavnopovukao Hrvoje Jurić. Hloverka kao da jei sama predvidjela da su oči gledatelja čitavuemisiju bile uprte u visoke kožne čizmeu kojima je došao “gospodin Kapital” pase na kraju emisije odvažila na direktnopitanje: “Samo da vas pitam, gdje ste kupiličizme?” Tomo odgovara: “Evo, uhvatili steme... “. Hloverka: “To su tajkunske čizme?”Tomo: “Ne, ne, to nisu tajkunske čizme.Gledajte, uhvatili ste me na čišćenju snijega,ja živim u Samoboru, s traktora smo došliovdje i vraćamo se na čišćenje snijega”. Jurićće lijepo uočiti naizgled slučajnu podudarnostda su se u isto vrijeme teška mehanizacijai policija spremali počistiti Varšavsku.Dok se “gospodin Kapital” na javnoj televiziji,dakle, prikazuje kao radni čovjek, kojiće kao i ostatak poštenog naroda čistitisnijeg, aktivisti na Varšavskoj ne znajudrugo doli sjesti u isti taj snijeg. Na krajusmo opet na početku: s jedne strane je TomoHorvatinčić, pošteni poduzetnik i k tomujoš pravi Hrvat, s druge strane su ljudi kojivole krošnje – sve odreda neradnici, “dotepenci”i “četnici”.
Razgovorzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 4foto: Damir GamulinRazgovor: Teodor Celakoski i Tomislav TomaševićJedino na što nismospremni je nasiljeS organizatorimaprosvjeda u Varšavskojulici, predsjednikomudruge Pravo na grad ipredsjednikom ZeleneAkcije, o dosadašnjimakcijama, medijskomodjeku, ponašanjupolitičkih struktura tedaljnjim akcijamaKatarina Luketić, BorisPostnikov i MarkoPogačarCijeli je projekt HOTO-Centra, s pravne strane, itekakosporan. Pobrojimo još jednom razloge zbog kojih bi, automatizmom,pravna država sama trebala zabraniti početakradova u Varšavskoj - barem dok se sporna pitanja ne razriješe- i barem jednako promptno kako je reagirala u noćnojinterventnoj akciji uklanjanja prosvjednika.TT: Osim cijelog niza štetnih elemenata projekta o kojimagovorimo već više od tri godine, radove u Varšavskoj bi trebalozaustaviti automatski zbog činjenice da je jedan projektpod imenom Cvjetni prolaz na temelju dubiozne odlukeGradskog poglavarstva o javnom interesu dobio potrebnedozvole, a drugi projekt se trenutno realizira. Odluka ojavnom interesu se temeljila na nekoliko točaka od kojih jeu javnosti najistaknutija bila da se projektom dobiva novipješački prolaz kroz blok od Cvjetnog trga do Gundulićeveulice. Projekt je krenuo s realizacijom, a pošto Hoto grupanije kupila nekretnine u Gundulićevoj, od prolaza kroz blokse odustalo pa projekt dobiva novi naziv: Cvjetni. Iako svenadležne institucije u Gradu Zagrebu i u državi prebacujulopticu jedna drugoj, na kraju će netko morati preuzeti odgovornostza nezakonitosti, pogodovanja i propuste. Inače,zanimljivo je da dokument potvrda glavnog projekta naosnovu koje se gradi u gradskoj upravi čuvaju gotovo kaoneki tajni dokument od važnosti za državnu sigurnost. Sigurnismo da zbog promjene cjeline projekta ta potvrdaglavnog projekta nije u skladu s lokacijskom dozvolom štoznači da je gradnja nezakonita.TC: Nezakonita je također i lokacijska dozvola za ulaznoizlaznurampu jer GUP samo iznimno predviđa kopanjetakve rampe ukoliko ne postoji drugačiji način ulaska ublok. A u slučaju projekta na Cvjetnom postoji nekolikoalternativnih rješenja koja ne uključuju kopanje rampe.U kontekstu nezakonitosti vezanih za ovaj projekt zanimljivoje da inspekcija Ministarstva zaštite okoliša, prostornoguređenja i graditeljstva (MZOPUG) ni nakon pune dvijegodine nije odgovorila na našu prijavu. Nakon što je krajemsiječnja 2008. političkom korupcijom gradskih vijećnikaizglasan Detaljni plan uređenja (DPU) bloka uz Cvjetni trg,Zelena akcija i Pravo na grad su u veljači te godine poslaliprijavu Urbanističkoj inspekciji Ministarstva. U prijavi jebilo istaknuto šest razloga zbog kojih treba poništiti DPUjer je protivan GUP-u i zakonima. Iako je za medije sredinomožujka 2008. Ministarstvo izjavilo da će inspekcijskinadzor biti gotov za sedam dana, oni ga do danas nisu proveli.Članak 285. Zakona o prostornom uređenju i gradnjiobvezuje inspekciju na odgovor, što Ministarstvo ne čini, jerbi moralo poništiti Detaljni plan koji je temelj za izdavanjedaljnjih dozvola za projekt Hoto grupe.Privatni interes kao javni?HOTO grupa uspjela je, prije svega orkestriranom medijskomakcijom, izvršiti klasični retorički obrat pozicija- aktivistima se imputiraju privatni interesi, a projekt proglašavajavnim interesom par excellence. Zbog čega smatrateda projekt ima malo ili ništa zajedničkog s javniminteresom?TC: Zalažemo se za jednostavan princip: ako je ugrožen javniprostor kao javno dobro, dakle kao prostor nediskriminativnogkorištenja, onda nikakav interes, bio on pojedinačniili grupni, ne može biti konkurentan za stjecanje odlikeodnosno kategorije javnog interesa. Pretvaranje javnog prostorakao javnog dobra u servisni produžetak shoppinga iliautomobilskog prijevoza ukida princip nediskriminativnogkorištenja na tom određenom prostoru.TT: U skladu s time ne vidimo kako može biti javni interesako se pješačka zona, kao prostor javnog nediskriminativnog
Razgovorzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 5foto: Damir Gamulin— Iako sve nadležne institucije u GraduZagrebu i u državi prebacuju lopticujedna drugoj, na kraju će netko moratipreuzeti odgovornost za nezakonitosti,pogodovanja i propuste —korištenja, u središtu Zagreba smanjuje, a nije se za razlikuod drugih europskih metropola povećavala posljednjih 35godina. Ne može biti javni interes garaža za posjetiteljeshopping centra sa 600 parkirnih mjesta jer će u ionako većzakrčene Gundulićevu i Ilicu dovesti nove automobile kojidodatno usporavaju javni promet.Realizacija projekta HOTO grupe, prema predloženomprojektu, predstavljala bi, iz više razloga, presedan kad jeriječ o intervenciji privatnog kapitala u javni prostor. Kojebi se nove prakse tom gestom priznale kao valjane i bi lito otvorilo potencijalno iznimno destruktivnu Pandorinukutiju u ophođenju s javnim prostorima?TT: Niti jedan trgovačko – poslovno – stambeni centar odgradskih vlasti nije dobio dozvolu da kopa rupu za ulaznoizlaznurampu za automobile s javne površine, a kamoli izpješačke zone. Dakle, Grad osim što takvom rupom nagrđujecentar grada, daje poklon Hoto grupi koja ne moratrošiti skupocjene kvadrate svoje parcele, nego troši našjavni prostor. No, osim što Grad time pomaže profitabilnostjednog projekta nauštrb javnog prostora, da stvar bude gora,sklopljen je ugovor između Grada i investitora po kojem ćeGrad investitoru refundirati veći dio sredstava potrebnih zakopanje rampe. To u konačnici znači da ćemo mi građaniplatiti za destrukciju našeg javnog prostora.TC: Ako se ne spriječi ovaj presedan i ako se prostornaregulacija koja to omogućuje ne vrati na staro, očekuje naskopanje brojnih rupa po javnim površinama koje će biti ufunkciji privatnih projekata kojima je jedina svrha eksploatiranjepoložajne rente centra grada.U Hrvatskoj uobičajena sprega vlasti i privatnog kapitala išlaje toliko daleko da je, u svrhu pogodovanja investitoru, izmijenjenGUP glavnoga grada. Odgovornost, izvjesno je, neleži primarno na investitoru. Tko je zapravo odgovoran?TC: Odgovorne su političke elite koje su bile, a i sada su navlasti, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj. Mi imamo jednuoligarhijsku strukturu odnosno mrežu ekonomsko-političko-medijskemoći koja se naslanja na naše institucije, crpećiiz njih sredstva i legalitet za svoje interese dogovorene izaleđa javnosti. Model je jednostavan i jasan: javni su rizici itroškovi, a privatne su koristi i profit. Eto, zato je Varšavskatoliko bitna: ona je najbolji primjer jednog široko implementiranogdruštvenog modela. Ta oligarhijska moć ima jednakosredstva prisile (policija) koliko i sredstva odvraćanja odgrađanskog samoorganiziranja i javnog djelovanja (mediji).Zato smo u zatvorenom krugu i politički proces se ne možeodvijati na primjeren demokratski način. Pojedine vlasnikemedija ne interesira medijski biznis, već utjecaj koji njimemogu postići za svoje ostale tezge.Medijska percepcija akcijeKako komentirate medijsku percepciju akcije? Čini li vamse da je medijska podrška ograničena na neovisne medijeili postoje značajnije pozitivne reakcije i u “glavnoj struji”masovnog informiranja?TT: Na samom početku javnog djelovanja zbog specifičnostinaših akcija dobili smo veliku vidljivost, no ona je bila narazini atrakcije i skandala. Guralo nas se u konfrontaciju isključivos investitorom dok su naši naglasci na odgovornostGrada i gradonačelnika ostajali slabo medijski popraćeni.Potom su investitor i gradonačelnik imali masivnu kampanjuzastrašivanja (tužbama) i potplaćivanja (oglasima) medija.U tom smo periodu bili vreće za udaranje. Klevete, izmišljotine,podmetanja i sl. su bez ikakvog problema bile i nanaslovnicama. Danas, nakon našeg postavljanja kontejnerau Varšavskoj i intervencije specijalne policije, problem sedigao na znatno višu razinu medijskog praćenja te se preliou središnje političke rubrike i komentare, mahom pozitivne,s izuzetkom moćnijeg dijela redakcije Jutarnjeg lista koja seotvoreno stavila na stranu investitora i to ne argumentima,nego kampanjom blaćenja i podmetanja.Protivnici akcije postavili su pitanje financiranja vaših aktivnosti;premda cijena izrade drvene skulpture “trojanskogkonja” baš i nije usporediva s cifrom od deset milijuna kuna,kojom bismo trebali “potpomoći” izgradnju HOTO-centra,na to bi pitanje svakako trebalo odgovoriti.TC: U ovoj fazi našeg djelovanja financiramo se prije svegaod građana. Na posljednjem prosvjedu prikupili smo 9.700kuna u sat vremena. Naši troškovi u usporedbi sa sličnimaktivnostima drugih kampanja izrazito su mali jer je trošakljudskog rada, od grafičkog dizajna do fizičke izrade,koji je inače najskuplji, gotovo u cijelosti doniran. Namjeranam je da troškove organiziranja građanskog neposluha upotpunosti financiramo iz donacija građana. Na taj ćemonačin dodatno osnažiti našu neovisnu poziciju i mogućnostjavnog djelovanja. U prijašnjim fazama djelovanja koje subile okrenute informiranju i senzibiliziranju javnosti koristilismo sredstva iz projekata namijenjenih demokratizacijidruštva pa tako npr. kontinuirano pomoć i suradnju imamos Heinrich BÖll Stiftungom.Budući koraciNa tiskovnoj konferenciji nakon uhićenjâ najavljeno jeintenziviranje prosvjednih aktivnosti. Što planirate? Dokoje ste granice spremni ići?TC: Jedino na što nismo spremni je nasilje. Iako je ovodivljanje po Zagrebu orkestrirano od vlasti i s njimapovezanih nadstranačkih interesnih grupacija jedanvid sustavnog nasilja, na njega ne možemo niti želimoodgovoriti nasiljem. Posljednji prosvjedni skup smo organiziralis namjerom da potaknemo uključivanje građanau Živi zid za Varšavsku. To je organizirana skupinagrađana koja će sudjelovati u narednim aktivnostima,kako akcijama tako i prosvjedima, protiv otimanja javnogprostora pješačke zone u Varšavskoj. Sve građanepozivamo da nam se priključe u Živi zid na blogu: www.nedamovarsavsku.netŠto mislite o ponašanju Gradske skupštine? Stari je sazivbez većeg otpora izglasao investitoru pogodujućeizmjene, a ni novi saziv ne pokazuje previše volje da sesporni potezi revidiraju...TT: Minimum koji očekujemo od skupštine je da vratiGUP na staro, dakle prije pogodovanja Hoto grupi zaprojekt na Cvjetnom trgu. Time bismo izbjegli nove sličneprojekte. Očekujemo da će se u idućih mjesec dana političkikontekst oko projekta još znatno promijeniti te da ćesvi politički akteri, umjesto svaljivanja krivice na druge,shvatiti da moraju preuzeti odgovornost za nastalu situacijute početi pregovarati neka nova rješenja.Što o svemu kaže struka?TT: Veseli nas konačno iskazani javni stav triju institucijaarhitektonske struke (Društva arhitekata Zagreb, Udruženjahrvatskih arhitekata i Hrvatske komore arhitekata)da je manipulacija javnim interesom neprihvatljivi putrješavanja kako slučaja na Cvjetnom trgu tako i ukupne nezadovoljavajućesituacije prostornog razvoja u Zagrebu.TC: Već davno prije arhitekata, strukovna udruženjapovjesničara umjetnosti i sociologa su se prosvjedno očitovalao projektu pa sada možemo reći da su na straniprojekta od stručnjaka javno ostali samo dobro plaćenikonzultanti na tom projektu kao što je sveprisutni Kinclte zaposlenici u Bandićevoj upravi. Posebna je vrsta svinjarijeto što su, osobito na javnoj televiziji, u više navrataorganizirane rasprave u koje su kao nezavisni stručnjacipozivani konzultanti na projektu.
kolumna zarez, xii /277, 18. veljače 2010. 6čudna šumaBasne izVaršavskeNekoliko sličicamikrozajednice uspecifičnom trenutkukad se sjenkakapitala pojavi nadekosustavom. Kao iuvijek, prilagodit ćese najprilagodljiviji– štakori. Svakasličnost sa stvarnimosobama nevješto jeprikrivenaNenad Perković* * *Dva vrapca sjede na svojoj omiljenojgrančici na drvetu blizu kina Europa.– Tata, zašto se ovaj čovjek penje nanaše drvo?– Želi biti slobodan.– Želi biti ptica?– Hm, tako nekako.– Ali nema krila!– Zato nije slobodan.– A ipak se penje na drvo. Tata, misli lion da će mu izrasti krila?Stari se vrabac bezglasno nasmije zatresavšipercima:– Ne misli. Ali vjeruje da će seosloboditi.* * *Dva drveta.– Što žele ovi ljudi sa žutim kacigama?– Reklo bih, žele iskopati veliku rupu uzemlji. Baš ovdje negdje ispod nas.– A mi???!!!– Pobit će nas. K’o štakore.– Pa što smo im mi krivi?– Njima su svi nešto krivi.* * *S podrumskog prozora naviruju se dvaštakora, zadovoljno i potpuno bezbrižno.Smijuckaju se.– Izgleda, ode naše stanište... pa i nijebilo neko...– A ovi glupani stvarno misle da će nassrediti ako iskopaju tu jamu...– Da ne povjeruješ.– Sredit će sve osim nas.– A i potući će se međusobno...deset godina ziđam, ziđam.. i više! Trebadelati!– I ja! Ziđam, ziđam... Kruh im dajem!Život! Sve od mog kapitala.– I ja sve dajem u ljubavi i milosrđu.To jednostavno nije normalno koliko smoplemeniti.– Daj, je’l možeš neko redarstvo poslatda red uvede?– Kaj ne bi mogo, is!* * *Sitni noćni sat. Dva interventna policajcau kordonu. Mrmljaju kroz zube i višekao za sebe.– ...jebamupasmaterikomedizosadtunaintervenciju....– ...a šta se valjate po tom snijegu, i takoćemo vas maknut. Joj, dosade...* * *Dva pravoslavna svećenika jutro nakonlistaju novine pred crkvom. Jedanstarosjedilac, jedan nedavno doputovaoiz Beograda.– Ovo zovu intervencijom idemonstracijama?* * *Dva napušena stara frika, u mlađim danimavjerni posjetitelji “Jazovke”, smrdljivogpajzla u dvorištu kina Zagreb.– I tak, stari....– A gle...– A čuj...– A jebi ga...– A odakle njemu toliko kruha?– Pa ovi drugi mu ga naprave, uglavnom.– Tata, nije li to sve malo previšečudno?– Ljudi su vrlo čudni. Svašta ćeš ti jošvidjeti, još si mlad.Mali vrabac je dugo šutio i razmišljaoo nečemu.– Tata, jesu li ljudi neslobodni zbog čovjekas prozora?– Ne bih rekao, sine.– Pa zašto nisu slobodni, zašto se penjuna drveće, vežu jedan drugoga, kopaju dubokerupe u tlu, ruše drveće, lažu o kruhui ne daju jedan drugome jesti?– Zato, sine, jer nemaju krila.* * *Golub i grlica sjede na tavanskom prozorui gledaju prosvjed.– Gu.– Gu gu.* * *Dedek i bakica na klupi ispod drveta.– A kak bumo mi golubove hranili aktu rupu skopaju?– Pa budu ju opet zatrpali.– Jezuš... kam ide ovaj svet....– Vrit.* * *Dva vrlo solidna građanina, nazovimoih Tomo i Milan, gledaju s visokog prozoravireći kroz zastore. Jedan kopa nos.– Vidi ih! Neradnici! Koče progres. Majmuni.Po drveću se penju.– Đubrad nezahvalna. A sve to zbognjih... da njima bude bolje. Mi smo neimari,a šta su oni u životu stvorili?– Da! Vidi onoga bradonju s očalama.Taj sigurno knjige čita! Neradnik! A ja već* * *Dva vrapca su, htjeli-ne htjeli, načularazgovor dvojice uglednih građanina, nazovimoih proizvoljno Tomo i Milan, jer jeprozor s kojeg su gledali baš neposrednopored omiljene vrapčje grančice.– Tata, zašto ovi ljudi u plavom vežui odvode ove druge ljude u kutijama nakotačima?– Vjerojatno zato što je tako poželioovaj čovjek s prozora.– Hoće li ih odvesti negdje gdje će dobitikruha?– Neće, sine.– Pa zar čovjek s prozora nije rekao daim daje kruha?– Lagao je, sine. Ljudi lažu, to im je primarnoobilježje.– Znači, ni on nema kruha?– O, ima, sine. Tako puno koliko u životusam nikad ne bi mogao pojesti.– Pa kako onda znaš da im ga ne daje?– Daje, ali ne besplatno. Trguje s njima.Kaže im da će im dati kruha ako oni zauzvratbudu radili što im on kaže da morajuraditi. Ako ne rade što on poželi,onda im ne da kruha i pogrdno ih nazivaneradnicima.
Kolumnazarez, xii /277, 18. veljače 2010. 7kulturna politikaInterkulturnigradovi“Veliki je izazov prednama, želimo li dagradovi u budućnostipredstavljajuprivlačna i kreativnamjesta za život,rad i posjet”(gradonačelnik HaagaJozias van Aartsen).Kulturnoj i urbanojpolitici gradova tomora biti cilj. U graduZagrebu, međutim, onarezultira razbijanjemtrojanskog konjaBiserka CvjetičaninNa izložbi Prisutna odsutnostAleksandra Srneca u Muzejusuvremene umjetnosti, nalazise i umjetnikov plakat za izložbu urbanističkogplana grada Conakryja iz 1963.godine. Spoj prepoznatljivih Srnecovihgeometrijskih oblika zgrada raspoređenihna rtu na kojem se smjestio glavni gvinejskigrad okružen morem, i tradicionalnemaske Baga, smještene malo sa strane, alipodjednako uočljive, čini izuzetan skladi simbolički prenosi poruku o isprepletenostitradicionalnog i modernog. O tomebi morao voditi računa svaki urbanističkiplan, osobito kada zadire u one gradskejezgre koje su vrijedne, ali i prostornoranjive: kako očuvati njihov identitet iunositi neophodne promjene? Izazov senameće svim strukturama društva – političarima,stručnjacima, civilnom društvu.Prije nekoliko godina predsjednik Mrežeeuropskih gradova i gradonačelnik HaagaJozias van Aartsen pisao je u predgovorustudije Interkulturni gradovi (The Councilof Europe, 2005.): “Veliki je izazov prednama, želimo li da gradovi u budućnostipredstavljaju privlačna i kreativna mjestaza život, rad i posjet”. Kulturnoj i urbanojpolitici gradova to mora biti cilj. U graduZagrebu, međutim, ona rezultira razbijanjemtrojanskog konja.Program Vijeća Europe i Europskekomisije Zagreb je u posljednjihdvadesetak godina doživio naglepromjene, nove oblike migracije i mobilnosti,što zahtijeva nove modele razvoja iupravljanja. Neka iskustva interkulturnihgradova mogu biti korisna u koncipiranjujavnih politika grada Zagreba. Kada su2008. godine Vijeće Europe i Europskakomisija zajednički pokrenuli program“Interkulturni gradovi”, rukovodili su sečinjenicom da je uslijed snažnih migracijai mobilnosti, sve veća raznolikost u urbanimsredinama. Urbana obnova i socijalnakohezija dolaze u prvi plan. Interkulturnipristup u europskom programu zasnivase na koncepciji modernoga grada kaocjeline, sveukupnosti lokalnih javnih sferakoje su u međusobno složenim odnosima,često i konfliktnim, ali uvijek u procesurazmjene mišljenja, razumijevanja i suradnje.To se odnosi i na urbano uređenje,u kojem konzultacije predstavljajukontinuirani proces neformalnih diskusijai angažmana. U brojnim izvještajimameđunarodnih organizacija ističe se dase o kulturnoj raznolikosti i potrebi interkulturnogdijaloga nikada nije tolikoraspravljalo kao u prvom desetljeću ovogastoljeća. Tako se u svjetskom izvještajuPrograma UN za razvoj naslovljenom Kulturnasloboda u diverzificiranom svijetu iz2004. inzistira na potrebi uspostavljanjajavnih politika koje će promicati raznolikosti kulturne slobode.U najnovijem broju Interkulturnih gradova,glasila koje izlazi u okviru programa“Interkulturni gradovi” Vijeća Europe iEuropske komisije, Toralv Moe iz OsloCommune, analizira promjene koje suu posljednjih desetak godina obilježileOslo, jedan od jedanaest gradova projektainterkulturnih gradova (ostalisu Berlin Neukölln u Njemačkoj,Izhevsk u Rusiji, Lublin uPoljskoj, Lyon u Francuskoj,Melitopol u Ukrajini, Neuchâtelu Švicarskoj, Patras uGrčkoj, Reggio Emilia u Italiji,Subotica u Srbiji i Tilburg u Nizozemskoj).S godišnjom stopompovećanja stanovništvaod 2%, glavni grad Norveškespada među europske gradoves najvećim rastom. Razlog suvisoka stopa nataliteta i znatanpriliv migranata koji čine26% njegove populacije. Osloje odlučio iskoristiti ovaj porasti stvoriti svoj novi identitetinterkulturnoga grada. Gradskovijeće Osla opredijelilo se2008. godine za viziju premakojoj će Oslo biti “otvoren iinkluzivan glavni grad koji će promicatiraznolikost i razvoj pojedinaca”. Politikagrada u okviru interkulturnih ljudskihresursa usmjerena je na sudjelovanje svihu političkom, ekonomskom i kulturnomživotu, na podjednake mogućnosti pristupatržištu rada, kulturi i obrazovanju.Već 2001. godine lokalna vlast odlučila jegrad nazvati Oxlo – Oslo Extra Large –u cilju promicanja njegovog inkluzivnogkaraktera, uz slogan “Oslo – grad za sve”.Razvoj interkulturnih ljudskih resursai interkulturnih kompetencija podupirubrojni projekti, kao što su, na primjer,projekt X-Ray, koji obuhvaća mlade različitogkulturnog i socijalnog porijeklai omogućuje im da razvijaju stvaralačkiduh te interkulturni muzej namijenjensvima zainteresiranima za religijsku ikulturnu raznolikost grada. Muzej omogućujeupoznavanje kulturnih tradicija,ali i bitnih kulturnih promjena koje su sezbile u norveškom društvu. Kao što naglašavaMoe, Oslo se konstantno priprema zasvoju interkulturnu budućnost kao zalogmeđunarodne suradnje i komunikacije. Idrugi interkulturni gradovi u programu,na primjer Reggio Emilia, ugradili su usvoje politike dimenziju interkulturnogagrada, ispituju politike u interkulturnojperspektivi i predviđaju donošenje interkulturnihstrategija koje će se suočiti snovim izazovima.Politike održivog razvojaPojam interkulturnih gradova povezujesve kontinente. Gradovi na drugim kontinentimatakođer se suočavaju s brojnimizazovima interkulturnog pristupa, štopokazuje i primjer tri japanska grada –Kani, Minokamo i Kobe – koji pokušavaju,uz velike teškoće, prenijeti koncept“raznolikosti kao prednosti” u stvarnost,u smislu “vizionarskog grada” o kojem jepisao britanski stručnjak Charles Landry(The Intercultural City: Planning for DiversityAdvantage, 2007.) i o čemu se raspravljalona konferenciji o interkulturnimgradovima u Liverpoolu 2008. godine.Od temeljne je važnosti da se ova pitanjashvaćaju kao zajednička svim politikamana razini grada, odnosno da se ne pristupa— Pojaminterkulturnihgradova povezujesve kontinente.Gradovi na drugimkontinentimatakođer sesuočavaju sbrojnim izazovimainterkulturnogpristupa, štopokazuje i primjertri japanska grada– Kani, Minokamo iKobe —sektorski problematici krajnje relevantnojza održiv razvoj.I na kraju, približavamo se značajnomdatumu – Međunarodnom danu materinskogjezika 21.veljače koji se u svijetu slaviod 2000. godine s ciljem isticanja važnostipriznanja kulturne i jezične raznolikostii višejezičnog obrazovanja. Ove godine,taj se dan slavi u okviru Međunarodnegodine zbližavanja kultura 2010. o kojojje <strong>Zarez</strong> pisao u pretprošlom broju.
ANARHO SCENAzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 8S Matom Ćosićem (25), nezaposlenim profesorom sociologije i ruskog jezika,anarhosindikalistom, aktivistom na području queer teorije i politike te feminizma, razgovaramo onjegovoj anarhosindikalističkoj praksiRazgovor: Mate ĆosićAnarhizam kao građenjenovog u ljušturi starogSuzana MarjanićU intervjuu za Slobodnu Dalmaciju iz 2005. naveli ste kakoje za ostvarivanje slobodarskoga komunizma (anarhizma)potrebno provesti društvenu transformaciju - ne putempreuzimanja državnog aparata, nego njegovim rušenjem.Pojasnite, što se događa nakon rušenja državnoga aparata?Odnosno, zamislimo da se to stvarno dogodi, ostvariu jednoj od hegemonijskih država, recimo, ah, patetično,u našoj; dakle, što dalje? Kako bi reagirale EU i SAD, tipandemoniji hegemonije?− Mislim da je ovo jako bitno pitanje i da često kao takvopredstavlja mjesto nesporazuma. Problem nastaje kada sedruštvena transformacija, odnosno "revolucija", shvaćakao jednokratan akt. Ako tako mislimo o tome, sasvimopravdano možemo biti pesimistični. Međutim, anarhističkarevolucija, čak i hipotetički, nije jednokratan akt,nego permanentan pokret koji u svojoj borbi do te kulminacijekonstantno, putem svakodnevnih borbi za pravaradničke klase, studenata, očuvanja zajednice itd., oduzimadržavi moći, istodobno jačajući moć društva. Jednostavno,anarhistička revolucija ne dolazi niotkuda, nego razvojemi povećanjem snaga koje tu promjenu žele i sposobne su jeizvršiti. Društvena se transformacija stvara, kako kaže poznataanarhistička paradigma, "građenjem novog svijeta uljušturi starog" i tu veliku ulogu igraju svakodnevne borbekoje se vode na nehijerarhijskoj, direktno demokratskojosnovi i putem sredstava direktne akcije – zahtijevanjemnaših prava, odnosno reformi, odozdo. Ono što bismo moglishvatiti kao revoluciju bila bi kulminacija tog sukoba izmeđudruštva s jedne strane te države i kapitala s druge.Oblici takvog društva bi, prema mojem mišljenju, bilimnogostruki, dok bi samo društvo počivalo na određenimprincipima, odnosno na netoleranciji spram svih oblika nelegitimnihautoriteta, ekonomske eksploatacije i raznih vrstasocijalnog isključivanja. Ne postoji nacrt kakvo bi to društvobilo i to zato jer bi sami sudionici tokom svih svojih borbii iskustva koja se u njima rađaju, definirali njezin sadržaj.Svatko tko maše preciznim planom u stvari je prije demagognego ozbiljan politički aktivist. Budućnost se jednostavno ne— Dio anarhista u Hrvatskojoduvijek je odbijao klasnikarakter anarhizma i okotoga su se vodile rasprave.Međutim, njihovo je odbijanječesto bilo ili plod neznanjaili proglašavanja klasnoganarhizma “zastarjelim” —može predvidjeti, ona se treba početi stvarati sada i ovdje jerborba za bolje sutra počinje borbom za bolje danas.Oko toga da će oni koji profitiraju (u ekonomskom, ali isvakom drugom smislu) od ovakvog društva pokušati datisve od sebe kako bi spriječili nastanak drugačijeg društvane treba imati iluzije. To su, između ostaloga, puno puta ipokazali. Na to treba računati.“GOVANA” IMA I NA JEDNOJ I NA DRUGOJSTRANI: EU = BALKANTada ste 2005. godine za Slobodnu Dalmaciju izjavili da suEU i Gotovina “opijum za narod” kako se ne bi razmišljaloo stvarnim problemima, kada je dug Hrvatske prešao 30milijardi dolara. S kojim strategijama sadašnja Vlada premijerkeKosor premazuje oči naivnoj masi?− Ako sam tada rekao da je EU opijum za narod, onda todanas mogu samo opet potpisati. Kako su u "RadničkomFAQ" naveli studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, iakoje prema zadnjim istraživanjima samo 24% građana za ulazaku EU, on nam se i dalje predstavljao kao sveti cilj i čakkao "neizbježna budućnost", determinanta "razvoja" kojaće se ostvariti bez obzira na mišljenje građana. No naveobih da to nije samo odlika sadašnje Vlade, nego i svih parlamentarnihstranaka, a nažalost i većine aktera tzv. "civilnogdruštva". I EU je danas, uz naravno sada već uspostavljenuideologiju tranzicije (koja je postala stanje), najveći melemkojem se mažu oči javnosti. Pritom bih istaknuo dvije stvarikoje meni upadaju u oči. Prva je kolonijalistički diskurs okoEU koji počiva na pretpostavljenom/ pretpostavljenoj binarizmu/binarnosticivilizirane Europe “prava” i neciviliziranogBalkana “kriminala”. Ne mogu pristati na taj/tu binarizam/binarnost iz jednostavnog razloga jer je on/ona lažan/lažna.Niti je Europa “civilizirana”, niti je Balkan neciviliziran – “govana”ima i na jednoj i na drugoj strani. Zanimljivo je da seustvari treba konstruirati cijelo jedno preslagivanje povijestikako bi se taj binarizam/ta binarnost uopće održao/održala.Tako se o nekoj balkanskoj povijesti piše isključivo kao opovijesti krvoločnih naroda, dok se istovremeno izostavljajusvi oni emancipatorski pokreti koji su na ovim prostorimapostojali (poput ustanka Matije Gupca ili antifašističkogpokreta, da spomenem samo neke), a brišusva ona divljaštva koja je počinila civiliziranaEuropa. U Europi danas, kako je to istaknuoUrlich Beck u svojoj kritici Habermasovog“europskog ljudstva”, ne postoji država kojau svojoj konstituciji nije isključila neke druge(Španjolci Baskijce/Baske, Francuzi Korzikance,Italija Tirolce i Slovence itd.). Sličnase politika nastavlja i danas kada EU tvrđavapostaje zatvoreno mjesto za mnoge imigrantekoji umiru ispred ili unutar tih zidina, nošeni,između ostalog, migracijskim bumerangomprošlih i sadašnjih kolonijalističkih politikamnogih EU država. Činjenica je da nas u EUne čeka ni med ni mlijeko, i sama je EU tvorevinakoja nastaje prije svega zbog potrebakapitala i konkurencije na globalnom tržištu,koja je kao takva prožeta svim vektorimaopresije koji postoje i kod nas. Logika kojomse europeizacija nameće kao imperativ,ili pak kao “proces modernizacije” (kakosu neki akademici kod nas blagoslovili ovouspostavljanje hegemonije), zastrašujućaje i totalitarna.MASA – SCENA NOVEGENERACIJEAko se ne varam, MASA je začeta pod nazivomAnarhosindikalistička konfederacija(ASK), i pod navedenim ste se nazivompredstavili kao jedina službena anarhistička, preciznijeanarhosindikalistička grupa u Hrvatskoj na Prvom anarhističkomsajmu knjiga u Zagrebu. Kako je i zašto došlodo promjene imena?− Moram vas ispraviti. Veza između MASA-e i ASK-enije toliko direktna. ASK je nastala kao pokušaj tada malegrupe ljudi da osnuje anarhosindikalističku konfederaciju,dakle i sam sindikat radnika i radnica. Kako je vrijemepokazalo, to je bio glomazni plan, s velikim ambicijama, ion je kao takav propao.Međutim, nakon nekog vremena grupa ljudi iz Zadraodlučila je organizirati nacionalni anarhosindikalističkisastanak u veljači 2007. godine na kojem se osnovalaMASA.Značajno je bilo da se na tom sastanku susrela mahomnova, druga generacija anarhista. Ta je generacija utjecalai na sam sadržaj strategije djelovanja. MASA je, naime,svjesna svoje pozicije, ona za sada uistinu i jest prije svega"mreža anarhosindikalista" koja je jasno definirala svojuulogu: Svrha anarhosindikalističkih mreža i sindikatanije u “novačenju” svakog radnika, već u zagovaranju iorganiziranju masovnih sastanaka (plenuma) svih radnikauključenih u određenu borbu, kako bi ti radnici zadržalikontrolu i odlučili o smjeru djelovanja. Anarhosindikalistine teže kontroliranju ovakvih sastanaka (plenuma), već naistima argumentiraju i zalažu se za anarhosindikalističkanačela i ciljeve. (iz letka MASA-e).ANARHISTIČKA PRAKSA VS. IDENTITET“ANARHIST”Bili ste i osnivač ASK-e i njezin internacionalni tajnik. Kakoste prihvatili anarhosindikalističku teoriju i praksu?− Ako očekujete neku priču s jasnim početkom i krajemputa, onda vas moram razočarati. Mislim da su ponajprijepraksa i kontekst utjecali na to. U vrijeme kada sam počeočitati anarhističku teoriju, anarhosindikalizam je naovim prostorima bio u začetku, a i sama "tradicionalna"– klasna – anarhistička perspektiva, čak i na regionalnompodručju, nije bila jasno artikulirana. U to se vrijeme taosnova počela stvarati u Beogradu, a kasnije će kulminiratiu osnivanju Anarhosindikalističke inicijative (ASI). Mi smos njima dosta rano stupili u kontakt i razmjenjivali iskustva,resurse, informacije i političko prijateljstvo (da ne kažem"drugarstvo"). To je bio taj neki formirajući kontekst mojeganarhosindikalizma, koji ne samo da je odgovarao nekommojem shvaćanju anarhizma, nego ga je i gradio.Meni je anarhosindikalizam postao blizak prije svegakao strategija borbe, jer su idejno na mene utjecale mnogeanarhističke i neanarhističke teorije. Strategijski sam blizakanarhosindikalizmu jer ga jednostavno smatram najrealnijomi najozbiljnijom opcijom i zato jer smatram da je klasnaborba centralna svakoj ozbiljnoj i radikalnoj društvenojpromjeni. Nadalje, ta je opcija za mene kompromis između"idealnog" i "realnog", između "reforme" i "revolucije" (dase tako izrazim). Nisam od onih anarhista koji će zbog svojihnormativističkih ideala i straha da ih ne okaljaju završitiu političkoj neaktivnosti i pasivnosti. Identitet "anarhist" mimalo znači, sudjelovanje u praksama s anarhizmu bliskimpotencijalima znači mi puno više.JAČANJE ANARHOSINDIKALIZMA NA OVIMPROSTORIMAGodine 2004. u svojstvu promatrača boravili ste u Granadina kongresu Međunarodnoga udruženja radnika koje djelujeod 1922. godine i okuplja sve anarhosindikalističkeorganizacije iz Europe i svijeta. Što je dogovoreno na tomsastanku i jeste li u međuvremenu postali član?− Ne sjećam se što se točno dogovaralo na tom kongresu,ali taj je kongres bio značajan jer je na njemu u članstvoMUR-a primljen ASI čime se povećala i prisutnost te
ANARHO SCENAzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 9— Strategijski sam blizakanarhosindikalizmu jer gasmatram najrealnijom inajozbiljnijom opcijom i zatojer smatram da je klasnaborba centralna svakojozbiljnoj i radikalnoj društvenojpromjeni —internacionale na balkanskom prostoru. Kako je ASI većna sljedećem kongresu (2006. godine) preuzeo koordinacijutajništva MUR-a, veze su se još više intenzivirale. Mislimda je njihova prisutnost bila veliki izvor učenja i jačanjaanarhosindikalističkih ideja na ovim prostorima.Na osobnoj razini nazočnost na kongresu za mene je bilaznačajna: imao sam priliku posjetiti europsku zemlju u kojojje anarhosindikalizam dio tradicije radničkog pokreta,imao sam priliku vidjeti generacije aktivista – od tinejdžerado starih baka – vidjeti da anarhizam zaista može biti dio"narodne" filozofije života. Dolazeći s prostora u kojimase anarhizam tada uglavnom definirao kroz lifestyle i neklasnuparadigmu, ova su me iskustva osnažila.U međuvremenu nismo postali članica te organizacijezbog već spomenutih razloga. Međutim, MASA usko surađujes MUR-om i njezinim sekcijama pa ne sumnjam daće MASA u dogledno vrijeme postati punopravna članicate internacionale.Obično se navodi kako u Hrvatskoj ima nekoliko anarhističkihgrupacija. O kojim je grupacijama riječ te zbog čeganeki teorijski usmjereni anarhisti ne žele imati članskuiskaznicu MASA-e?− Razloge zašto netko nema iskaznicu MASA-e ne mogukomentirati jer su mi već neko vrijeme nepoznati. Ali mislimda razdjelnica nije teorijski versus praktični anarhizam.Dio anarhista u Hrvatskoj jednostavno je oduvijekodbijao klasni karakter anarhizma i oko toga su se vodilerasprave. Međutim, njihovo je odbijanje često bilo ili plodneznanja ili proglašavanja klasnog anarhizma “zastarjelim”.Ironično je da se ta “zastarjelost” klase proklamirala u istovrijeme kada su se radnička i socijalna prava sistematskiuništavala, a društveno vlasništvo privatiziralo te u kontekstuu kojem je sama radnička klasa postala tabu, kao isama povijest njezinih borbi i traganja za alternativama.Društvena arhiva iskustava i refleksija koja su nastajala uklasnim borbama je ogromna i inspirativna, puna emancipacijskihpotencijala.Pa ipak, kako sam i sam pratio nastanak i nestanakmnogih anarhističkih tendencija tokom ovih godina, moguneskromno ustvrditi da je anarhosindikalizam, ili šire –klasni anarhizam, tendencija koja se tokom svih ovih godinauspjela održati, utjecati na nove generacije anarhista imaterijalizirati u MASA-i i Centru za anarhističke studije,kao i biti aktivan sudionik socijalnih i klasnih borbi kodnas. Smatram da su to veliki rezultati koje mnoge drugeinicijative nisu postigle.S kojim ste anarhosindikalistima iz drugih zemalja povezani?Kakva je situacija u Sloveniji što se tiče anarhosindikalističkeinicijative?− Trebam napomenuti da MASA ne surađuje isključivo sanarhosindikalističkim inicijativama, nego i sa svim slobodarskiminicijativama koje su nam bliske. Za sada najbližusuradnju sa sekcijama MUR-a imamo sa ZSP (Poljska),Priama Akcia (Slovačka) i ASI-jem (Srbija). Blisko surađujemoi s drugim inicijativama iz regije – FAO (Slovenija)i Anarhističkim frontom (Makedonija).Pored toga surađujemo s mnogim drugiminicijativama iz raznih zemalja: Švedske,Britanije, Italije, SAD-a, Grčke, Austrije,Njemačke, Norveške itd. U svakom slučaju,internacionalna je komunikacija važan aspektnašeg djelovanja.U Sloveniji je postojala anarhosindikalističkainicijativa, tj. Sindikat samoorganiziranegadelavstva (SiSD) koji je osnovan2003. godine. Njihove su aktivnosti bileizdavanje časopisa Delavska solidarnost,a jedno od najvažnijih postignuća su bileorganizacija prvomajskog prosvjeda i uspostavasindikata u Zasavju gdje su zajedno sradnicama organizirali proteste. Međutim,nakon nekoliko godina oni su se raspali. Nopored anarhosindikata napomenuo bih idruge dvije inicijative koje su postojale uSloveniji i u kojima su anarhisti imali velikoučešće − prva je bila Socijal anarhističnafederacija (SAF), u kojoj se i osnovao SiSDte kasnije Avtonomna tribuna (AT), pokretstudenata koji je bio aktivan 2007. godine.Sve su te inicijative zamrle, ali je iz svihtih iskustava, i usudio bih se reći s novomenergijom i jasnijom strategijom, ovo ljetoosnovana Federacija za anarhistično organiziranje(FAO) koja okuplja grupe iznekoliko gradova.STUDENTSKA DIREKTNA AKCIJAZbog čega većina anarhiste obično povezuje uz terorizam?Molim vas, pojasnite da anarhistička “direktna akcija”nikada nije ciljala na terorizam i nevine ljude.− Zbog predrasuda, odnosno nepoznavanja povijesti pokreta.Ako gledamo kroz tu perspektivu, ubrzo ćemo vidjetida je period u kojem su anarhisti posezali za individualnimnasiljem bio izrazito kratak (od 1880. do 1900. godine).Međutim, čak i tada većina anarhista nije podržavala takavoblik otpora. I sam je Kropotkin, svjedok tog perioda,izjavio kako se društveni odnosi građeni stoljećima opresijei eksploatacije ne mogu uništiti s nekoliko kilogramaeksploziva. Ustvari, problem oslobođenja se, kako bi naspodsjetio Michel Foucault, ne sastoji samo u oslobađanju oddržave, nego i u oslobađanju od formi individualnosti kojeteže državi. U tome je, rekao bih, cijela kvaka kao i osnovastrategije koju je većina anarhista prihvatila – građenje masovnogpokreta kroz slobodarske organizacije u kojima seljudi, između ostaloga, uče biti subjektom slobode.Direktna akcija, ukratko, nije impliciranje terorizma(iako ne sumnjam da je mnogi na pozicijama moći doživljavajubaš tako). Direktna akcija je prije svega svakioblik djelovanja koji iniciraju i vode oni kojih se to djelovanjetiče; izvan logike predstavništva (da netko odlučujeumjesto nas) i lobiranja. Mislim da su i kod nas studentitokom ove dvije blokade svojim primjerom pokazali štoje to direktna akcija i koliki su njezini emancipacijski iborbeni potencijali.Kako je izgledao prvi MASA-in izlazak u javnost? Naime,poznato je da ste u Zagrebu 12. travnja 2008., kada se održaonajveći sindikalni prosvjed u Hrvatskoj u posljednjihdeset godina, pridružili žutim sindikatima koji su okupilioko 35 000 do 50 000 radnika. Kako ste radnike i radniceupoznali s radom Mreže kao i s anarhosindikalističkomteorijom i praksom? Izjavili ste kako je time karakter vašeakcije bio dvojak - s jakim kritičkim, ali i revolucionarnimnabojem. Molim vas, pojasnite, s obzirom da ipak MASAi dalje, čini mi se, nije baš tako jako vidljiva u javnosti.− Razlozi zašto MASA nije vidljiva u javnosti su očiti. Akosamo pogledamo na koji se način medijski prezentiralastudentska metoda borbe i njezin cilj za javno financiranoobrazovanje, postaje jasno koliko je uzak medijski prostor.Pa čak i ako uđeš u njega, često se puta desi kakofonija – izmeđuonih koji navodno prezentiraju i govore u ime javnostii onih koji nastoje proširiti svoju ideju i borbu.Tako anarhistima ulica, demonstracije, radna mjestai fakulteti ostaju možda najvjerniji saveznici u njihovojborbi i prezentaciji ideja, i to prije svega praksom. U tomsmislu mislim da cilj anarhista ne bi trebala biti samoprezentacija njihovih ideja radnicima ili studentima, jerne bi smjeli biti prosvjetitelji i mesijanski apostoli. Oni seprije svega trebaju ili solidarizirati i aktivno participiratiu tekućim socijalnim i klasnim borbama, ili inicirati novete u tom kontekstu kao ravnopravni sudionici prezentiratisvoje vizije i strategije, dijeliti svoje iskustvo i nadati se daće ostali participanti dati legitimitet i vidjet te ideje kaosuvisle. Mislim da je to ključno i da na taj način možemorušiti predrasude oko anarhizma i pokazati ljudima daanarhisti nisu sumanuti ljudi s crnim kaputom i bombompod njime, nego, kao i radnici i studenti, sasvim obični ljudikoji se bore za slobodno društvo.AKTIVAN BOJKOT IZBORA VS.APSTINENCIJAJasno mi je da kao anarhosindikalist ne izlazite na izbore.Međutim, ne dajete li time ipak šansu onoj opciji koja zasebe kaže da se uzdigla poput feniksa?− Istina je da nisam izašao na izbore pa čak ni da učinimsvoj listić "nevažećim". No, moja motivacija nije nezainteresiranostza politiku ili to da nisam imao birati izmeđukoga. Moja je motivacija za neizlazak bila politička; nisamizašao jer ne vjerujem u predstavničku demokraciju, kaošto ne pristajem na tako usko shvaćanje politike. Jednostavno,ne pristajem na takva pravila igre (da biram onogatko će odlučivati umjesto mene o mojem životu) i nastojimgraditi politiku na drugačijim modelima. U tom smislutreba praviti razliku između aktivnog bojkota izbora iapstinencije koja je izraz nezainteresiranosti. Politički selegitimitet ne gradi samo izlaskom/neizlaskom na izbore,nego i aktivnom politikom u društvenim pokretima, kojise zalažu za drmanje, remećenje, i rušenje države odozdo,istovremeno gradeći nove modele političkog odlučivanja ikulture. U tom smislu ne dajem šansu nekome ništa manjeili više od svih onih ostali koji izlaze na izbore. Mislim dakritiku državnog ustroja ne treba svoditi na kritiziranjeovog ili onog kandidata, nego samog odnosa na kojemdržava uopće i počiva.VEZE ANARHIZMA, SEKSUALNOSTI IFEMINIZMAPosljednje dvije godine, što je zamjetno u vašim tekstovima,bavite se i sociologijom seksualnosti i feminizmomte promišljate veze anarhizma, seksualnosti i feminizma.Molim vas, ukratko, koliko je moguće za ovu prigodu,izložite te poveznice.− Pitanje seksualnog i rodnog "oslobođenja" za menesu s vremenom postala izrazito bitna, i to iz "osobnih"razloga, ali i zbog interesa za pitanja emancipacije. Vezeanarhizma, feminizma i seksualnosti su ambivalentne jersu s jedne strane oni izrazito povezani, ali opet svaki odnjih ima svoju specifičnost. Svaki od tih vektora opresije(rodnih, klasnih, seksualnih) možemo samo djelomičnomisliti samog za sebe, odnosno, oni se izolirano ne mogusmisleno pojmiti. Primjera za to mogli bismo navesti mnogo.Recimo, kapitalizam je, kao historijska formacija uvelikepočivao na patrijarhatu i spolnoj podjeli rada i uloga. Tase nejednakost naravno često opravdavala raznim ideološko-kulturnim"mitovima" i normativističkim praksama, unašem primjeru, diskursom heteroseksualne matrice, daiskoristimo izraz Judith Butler – funkcionalnosti rodovapovezanih normativnom (hetero)seksualnošću. Funkcionalnošćuza reprodukciju društva pa tako i kapitala.Pa ipak, razvijeni kapitalizam nam sve više pokazujeda kapitalizam ne treba nužno te razlike da bi se reproducirao,već prije svega (golu) radnu snagu i potrošnju. Poredtoga, kapitalizam je istovremeno bio, kako je to predvidioMarx, i rušilac svih onih jakih tradicionalnih (identitetskih)veza. Kad jednom postaneš najamni radnik ili radnica,jednostavno počneš ovisiti sam o sebi, i to ti u određenomsmislu daje slobodu – da napustiš svog nasilnog muža uslučaju zlostavljane žene, ili svoju obitelj u slučaju npr. homoseksualneosobe. Suvremeni kapitalizam tako sve višepokazuje tendencije ka atomizaciji društva, fleksibilizacijirada i samim time pluralizaciji životnih oblika. Pa ipak, oni,a među njima i mnogi intelektualci, olako su te trendovevidjeli kao emancipacijske za žene ili “seksualne manjine” iproglasili kraj patrijarhata. Ako pogledamo globalno, ženeuglavnom i dalje obavljaju sve “reproduktivne” i “uslužne”poslove, a kapitalizam se lako opet može repatrijarhalizirati– i to rušenjem socijalnih institucija i prava čime se“reproduktivne” brige koje su nekada osiguravale raznedržavne institucije (naravno, preko leđa društva) mogu opetreprivatizirati. A privatna je sfera uvijek nekako bila i rodni“zatvor” za žene. U tom se smislu čini da kapitalizam ipakvelikom dijelom i danas treba izrabljivati razne razlike (atu je uvijek lako igrati na razne mitove o Drugom) kako bii opravdao svoju eksploataciju, i reproducirao se.Znanje je ovih pokreta bitno, ali isto tako smatram daovi pokreti mogu mnogo naučiti iz slobodarske arhiveznanja, kritike autoriteta i moći i hijerarhijskih odnosa,jer su se i sami ti pokreti često puta pokazali kao isključujući.
Socijalna i kulturna antropologijazarez, xii /277, 18. veljače 2010. 10Uspon kritičkeanimalistike: uključenjeoslobođenja životinja uvisoko obrazovanjeOno što se naziva “tradicionalnom animalistikom” trebalobi zamijeniti “kritičkom animalistikom”; zaokret od kritičketeorije prema onoj Martina Heideggera, Emmanuela Lévinasa,Julije Kristeve i Jacquesa Derridae imao je regresivne učinkeSteven Best“Sposobnost obuzdavanja subverzivne imaginacije imanipulacija njome sastavne su komponente svakogdruštva.”Herbert MarcuseUposljednja tri desetljeća animalistika je doživjelaeksponencijalni razvoj unutar akademske zajednice.U znanstvenom istraživanju, “animalističkiobrat” pogodio je humanističke i društvene znanosti iumjetnost; prešao je na polja kao što su psihologija, filozofija,antropologija, politička znanost, sociologija; ostavioje traga i na književnosti, povijesti, kulturnim i kritičkimstudijima te umjetnosti, geografiji, filozofiji, feminizmui queer teoriji. Na sveučilištima i fakultetima u SjevernojAmerici, Ujedinjenom Kraljevstvu i Novom Zelandu,odsjeci koji se bave tom disciplinom nude najmanje 40kolegija. Obrat se očituje i u eksploziji članaka, knjiga,konferencija te akademskih programa koji se osnivaju odKanade do Novog Zelanda.— Poput Frankfurtskeškole, kritičkaanimalistika ujedinjujedruštvenu teoriju,politiku, a također ikritiku kapitalističkedominacije, urevolucionarnomprojektu transformacijedruštva i psihologije —Teorijske kule bjelokosne Navedeni će setrendovi nedvojbeno nastaviti, a animalistika će se razvitiu novim i poticajnim smjerovima. S rastom njezine popularnosti,ta će nova perspektiva postati sve prihvaćenijaunutar znanosti i, nadamo se, unutar javne sfere općenito.Unutar desetak godina programi “Animalistike” globalnoće se znanstveno institucionalizirati i zauzeti zasluženomjesto uz ženske studije, afroameričke i chicano/chicanastudije, studije invaliditeta i queer studije. (Kako bi sespriječila zabuna, “Animalistika”, pisana velikim početnimslovom, označava institucionalizirani program ili odsjek,dok se “animalistika” odnosi na relevantne istraživačkeorijentacije, tekstove, diskurs i znanja, bez institucijskogpredznaka.) Rastuća popularnost animalistike, zaslužnaza to što se ona s teorijske margine preselila u akademskimainstream, ujedno je pohvalna i vrijedna žaljenja. Naime,dok animalistika postaje potencijalna sila prosvjećenja ipromjene javnih stavova i ponašanja prema životinjama,oni koji se zalažu za nju u akademskom svijetu mogu jeunaprijediti samo zadobivanjem ugleda, uvjerljivosti i prihvaćenosti,što se pak može ostvariti samo ublažavanjemprijetnje koju predstavlja kritika ljudskog supremacizma,zapadnjačkog dualizma i ljudskog izrabljivanja neljudskihživotinja. Diljem svijeta filozofi, sociolozi, povjesničari,književni kritičari i drugi koji su prihvatili to fascinantnoi plodno polje istraživanja, traže svoje mjesto unutarznanosti, ne shvaćajući da se animalistika nalazi u velikojopasnosti da bude neutralizirana i svladana, kao da jekorporativno-birokratska mašinerija te njezini kodovii logika već nisu dovoljno ušutkavali i oslabili. Kad sejednom oformi u sterilnom, hijerarhijskom i represivnomokružju akademskog svijeta, animalistika će se, kao i svakodrugo znanje i diskurs, vezati uz apstraktne, tehničke iapolitične kodove i diskurse poznate maloj skupini ljudite se tako pretvoriti u akademski tržišni proizvod i robu.Faustovski ugovor koji svaka disciplina ili profesor/icapotpisuje sa svijetom znanosti zahtijeva pokoravanje logiciapstrakcije, prihoda, korisnosti i karijerizma; također, toisključuje nadopunjavanje teorije praksom (osim ako neželite riskirati svoj ugled kao “znanstvenici”). Prije svega,to znači da disciplina ili profesor/ica nikad neće posumnjatiu legitimitet društvene moći i organizirati se protivnje jer su velike šanse da ćete u tom slučaju biti prognaniiz kule bjelokosne.Recept za “uspjeh” animalistike – visoka razina apstrakcije,velikodušna upotreba postojećih i novih oblikažargona, usmjerenost na “teoriju zbog teorije”, izbjegavanjedruštvenih sukoba (bez obzira na njihovuintelektualnu kontroverznost), izbjegavanjepolitičke uključenosti i “ekstremista” i “radikala”koji se bore za prava životinja – takođerje recept za njezin neuspjeh, nakon štoje znanost oslabi, ukroti i neutralizira. Kaoposljedica toga, ključna etička, društvena,politička i ekološka pitanja izrabljivanjaživotinja zakopana su u gustim teorijskimmrežama; razumljivost i snaga jasne komunikacijezamijenjena je žargonom i teškoprohodnim jezikom dostupnim samo stručnjacima;politički nabijena pitanja bivajudepolitizirana; teorija je odvojena od prakse,otpora i borbe. A sve se to odvija usred novekrize istrebljenja, dok se posljednja, koja jes lica Zemlje izbrisala dinosauruse i više odpolovice postojećih vrsta, dogodila prije 65 milijuna godina.S odjecima globalnih klimatskih promjena započelaje golema planetarna društvena i ekološka kriza.Institut za kritičku animalistiku Norupe i pukotine u paradigmi animalistike koja je na pomoluotvaraju prostor za radikalne intervencije. U ovomeseju naglašavam važnost pozitivnih strana i doprinosaanimalistike, ali najvažniji uvidi i posljedice izazova kojiona predstavlja humanističkoj povijesti i pitanje pogubnogdualizma između ljudskih i neljudskih životinja nedostupnisu i nejasni zbog ezoteričnog jezika, ravnodušnosti i apolitičkogstava. A sve se to događa dok svijetom vlada kriza idok se nalazimo na najvažnijem raskrižju u cijeloj povijestičovječanstva. Ono što nazivam “mainstream”, odnosno“tradicionalnom animalistikom” trebalo bi se zamijeniti“kritičkom animalistikom”. Ja i moji kolege iz Institutaza kritičku animalistiku (ICAS) već gotovo deset godinapokušavamo razviti taj oblik u teoriji i praksi.Ta je alternativa suhoparnoj, šokantno nepristranoj isamozadovoljnoj prirodi tradicionalne animalistike u porastu,dok neuspjeh i nemoćnost bjelokosnog razmišljanjapostaje sve jasnija u vrijeme velike društvene i ekološkekrize. Dok tradicionalna animalistika ostaje zatvorena uakademskim katakombama, kritička animalistika želi dokinutii premostiti opreke između teorije i prakse, fakultetai zajednice, znanosti i građanstva, kako bi filozofija (uširem smislu riječi) ponovo postala sila promjene i kakobi se intelektualci vratili u sferu javnosti. Nasuprot tradicionalneanimalistike, kritička animalistika teži rasvjetljavanjuproblema i želi ponuditi rješenja živim, jasnim irazumljivim jezikom. Otvoreno iskazuje svoju eksplicitnoetičku i praktičnu predanost dobrobiti planeta i slobodisvih životinja da žive u blagostanju. Suprotstavlja se svakomobliku diskriminacije, hijerarhije i potlačivanja, kaoskupini problema koje je potrebno iščupati s korijenom,a ne samo porezati grane. Podupire građanski neposluh,direktnu akciju i ekonomsku sabotažu. Promiče i stvaranjekompromisa i savezništvo kao sredstva promicanja dalekosežnihdruštvenih promjena koje mogu osloboditi savživotinjski život i dinamični prirodni svijet od kolonizacijei okupacije elita te ih zaštititi od globalnih klimatskih promjenakoje postaju sve snažnije.Doprinos tradicionalne animalistikeInternacionalno, transdisciplinarno i pluralističko poljeanimalistike na mnogo se načina opire jednostavnoj karakterizacijii generalizaciji. Što je još važnije, radi se ojoš uvijek mladoj strukturi koja se tek razvija (čak i akoje teoretiziranje i apolitičnost okamenjuju) i zadržavasvojevrstan “divljezapadni” pristup kojim je sve dopušteno,što djelomično objašnjava njezinu široku privlačnost.Animalistika znači različite stvari različitim ljudima – ukoje se ubrajaju zaštitnici životinja, no i mesojedi, specisti,zagovaratelji vivisekcije i razni ljudski supremacisti teeksploatatori životinja. (…)Za znanstvenike čiji je interes za životinje isključivoapstraktan i teorijski, samo zanimljiva tema za istraživanjei oblik akademskog kapitala, problem ne postoji. Ali zasvakoga tko razumije stvarnu, konkretnu patnju životinjai logične posljedice – primjerice veganstvo i oslobođenježivotinja – do kojih bi došlo kad bismo životinje vrednovalikao živa bića, a ne kao znakove, referente, tekstove i publikacije,kontradikcija koja se sastoji u tome da specisti radena polju animalistike je zapanjujuća. U ovakvom žaljenjavrijednom kontekstu, stara izreka da je “štakor stvar ukoju ubrizgaš kemikalije kako bi proizveo znanstveni rad”,treba se izmijeniti u: “životinja je objekt, znak, referent ilipovijesna apstrakcija koju reificiraš i alegoriziraš kako biproizveo knjigu, članak ili izlaganje za konferenciju”.Na sramotnom popisu organizacije H-animal list nalazilasu se ograničenja, kontradikcije, licemjernost i nelogičnostsvojstvena tradicionalnoj animalistici, kao što jei ona da pojam “animalistika” ne nosi nikakvo značenjesve dok ne postane konceptualni “transformer” koji semože oblikovati, ukalupiti i preobraziti prema vlastitomnahođenju. Postalo je jasno da osoba koju zanima istraživanjei objavljivanje radova iz polja animalistike ne moranužno osjećati moralnu obvezu prema životinjama; samotrebate posjedovati znanstvenu “znatiželju” za istraživanjemeđuovisnosti ljudi i životinja, istu fetišiziranu znatiželjukakva je potrebna želite li se baviti izumom rimskog kanalizacijskogsustava ili ulogom eunuha u kineskim dinastijama.Jednaki stav prema “znatiželji”, jednaki nemorali nedostatak osjećaja za “predmet istraživanja” svojstvenje i onima koji izvode vivisekciju te nadahnjuje najgoremoguće zamislive i najstrašnije “eksperimente” (primjerice,uništavanje osjetila, odvajanje od majke, poticanjeovisnosti o kokainu i LD50 – smrtonosne doze tvari kojimase ubije polovica “testirane skupine” kako bi se provjerila
Socijalna i kulturna antropologijazarez, xii /277, 18. veljače 2010. 11— Dok tradicionalnaanimalistika ostajezatvorena u akademskimkatakombama, kritičkaanimalistika želi dokinuti ipremostiti opreke izmeđuteorije i prakse, fakultetai zajednice, znanostii građanstva, kako bifilozofija (u širem smisluriječi) ponovo postalasila promjene i kako bise intelektualci vratili usferu javnosti —razina “akutne toksičnosti”, itd., ad nauseam). No teorijskiangažman u problemu izrabljivanju životinja ne svodi sena obično razmišljanje, već posjeduje i iznimnu društvenui ekološku važnost i značenje. (…)Poveznice s Frankfurtskom školomPostoje zanimljive povijesne i teorijske paralele izmeđupojave Frankfurtske škole i njihovog “kritičkog teorijskog”pristupa, usmjerenog protiv pozitivističke znanostii konformističke europske i američke kulture, od kasnih1920-ih sve do 1960-ih (za prvu i drugu generaciju kritičkihteoretičara) i naše trenutačne situacije u 21. stoljeću, osobitorazdoblje nakon 11. rujna, dok se suprotstavljamo uvelikeapstraktnim i apolitičnim institucijama znanosti i društvaopćenito, kako bismo se kritički osvrnuli na tradicionalnuanimalistiku iz perspektive kritičke teorije, u mnogo čemupod utjecajem Frankfurtske škole.Počevši 1923. godine, teoretičari u koje se ubrajajuMax Horkheimer, Theodor Adorno, Herbert Marcuse,Leo Löwenthal, Erich Fromm i Walter Benjamin osnovalisu Institut za društvena istraživanja u Frankfurtu, uNjemačkoj. Frankfurtska škola napustila je ahistorijski,pozitivistički i disciplinski pogled na tradicionalnu filozofijui sociologiju u korist povijesnog, kritičkog i interdisciplinarnogpristupa koji je bio usmjeren na analizu odnosaizmeđu kulture, tehnologije i kapitalističke ekonomije.Steven Best je izvanredni profesor naSveučilištu u El Pasu (Teksas). Uz Anthonyja J.Nocellu i Petera McLarena uredio je knjigu AcademicRepression: Reflections on the Academic-IndustrialComplex (AK Press, 2009) i autor je knjige MoralProgress and Animal Liberation: The Struggle forHuman Evolution (Rowman i Littlefield, planiranoizdanje 2010). Njegova je internetska stranica: www.drstevebest.com, a e-mail: best@utep.eduS kolegom Tonyjem Nocellom, Steven Best jeizradio akademsku/aktivističku web-stranicu, Institutza kritičku animalistiku (ICAS). ICAS je prviznanstveni centar posvećen filozofskim diskusijamao oslobođenju životinja. Teži unapređenju znanosti,istraživanja i dijaloga o načelima i praksama pravaživotinja. Kao dio projekta Instituta, Steven Best jetakođer osnovao prvi akademski časopis koji se bavipitanjem oslobođenja životinja, pod nazivom Journalfor Critical Animal Studies. Uz to je i s kolegamau Fresnu nedavno osnovao novi interdisciplinarničasopis pod nazivom Green Theory and Practice.Teoretičari frankfurtskog kruga spojili supolitičku ekonomiju, sociologiju, povijesti filozofiju s prvim modernim “kulturalnimstudijima” koji su se bavili društvenim iideološkim učincima masovne kulture ikomunikacije. Nasuprot umjerenim, pseudo-objektivnimoblicima “tradicionalneteorije”, Frankfurtska škola je razvila “kritičkuteoriju” koja se razlikovala svojimpraktičnim i radikalnim ciljevima, odnosno,težnjom za emancipacijom ljudskih bićaod podređenosti. Prepoznavši ograničenja“ortodoksnog” ili “klasičnog” marksizma,frankfurtovci su razvili neomarksističku orijentacijukoja je zadržala osnovne Marxoveteorijske i političke premise, dok je kritikukapitalizma zamijenila drugim ciljevima. Iztoga su proizašle hibridne teorije kao što jefreudo-marksizam, marksistički feminizamte marksistički egzistencijalizam.Kritička animalistika pojavljuje se uuvjetima u kojima je pozitivizam još uvijekdominantna znanstvena ideologija, dok sofisticiranasociološka kritika pozitivizma takođerodvaja teoriju od vrijednosti i prakse.Apolitične vrijednosti caruju, dok se čaki “radikalci” nadmeću za ugled slijedećipravila i logiku akademskog svijeta. Profesionalizacijadiskursa pretvorila je jezik izpotencijalnog medija jasnoće u alat kojimse širi neodređenost i naposljetku afirmirajusustavi moći. Kritička animalistika odričese pozitivizma i teorijskog fetišizma kakobi čim jasnije odgovorila na potlačivanje,dominaciju, izrabljivanje i krizu. Baš kaošto su se od 1930-ih nadalje Adorno, Horkheimer,Marcuse, Fromm i ostali suprotstavljalirastućem totalitarizmu, dominacijinad prirodom, porazu revolucionarnih pokreta, snažnomkonzumerizmu i konformizmu, gušenju nezadovoljstvai prikrivanju emancipacijskih alternativa i mogućnosti,jednaka situacija prevladava i danas, samo u malo naprednijemobliku, a sve to čini kontekst, pozadinu i motivacijukritičke animalistike.Poput frankfurtskog kruga, kritička animalistika težimultidisciplinarnoj teoriji. Tradicionalna animalistika jetakođer interdisciplinarna, no ona obično izostavlja političkuekonomiju, dok je kritička animalistika čini svojimključnim elementom. Poput Frankfurtske škole, kritičkaanimalistika ujedinjuje društvenu teoriju, politiku, a takođeri kritiku kapitalističke dominacije, u revolucionarnomprojektu transformacije društva i psihologije.Kritička animalistika mora uporno i u potpunosti negativnoreagirati na sadašnji društveni poredak i zadržatiuvjerenje u mogućnost otpora i zamišljanja alternativnebudućnosti. Konačan cilj teorije i kritike nije dekonstrukcijatekstualnih proturječja, istraživanje polifonije značenja ilieksperimentiranje s alternativnim svjetovima u književnojmašti, već prelazak na stranu životinja i borba za njihovooslobođenje. Važno je da se pritom pitanja životinja nekonceptualiziraju kao da postoje odvojeno od društvenihpitanja, već da se rasvijetli središnja uloga specizma uglavnim problemima kultura i društava te pokaže kakoje iskorištavanje životinja sada samo dio sveobuhvatnogsustava izrabljivanja koji se mora promijeniti u svim svojimelementima.Kritička animalistika pokazuje svijest o povijesno konstruiranimideologijama i sustavima moći i dominacije ukojima su ljudi potlačivali i izrabljivali životinje. Ona imaširoki i holistički uvid u hijerarhije struktura moći (primjerice,rasizam, seksizam, klasnu diskriminaciju i specizam) tenjihove složene međuodnose, istražuje destruktivne učinkekapitalizma na sav život na Zemlji i gleda na oslobođenježivotinja i oslobođenje ljudi kao na neodvojive projekte. Uduhu i tradiciji frankfurtskog kruga, teži za ostvarivanjemnjegova potencijala i razvijanjem do sada najopsežnijeg inajradikalnijeg svjetonazora.Regresivni učinci teorije Heideggera,Lévinasa, Kristeve i Derridae Naposljetku,u svojem je najboljem razdoblju tradicija kritičke teorijeFrankfurtske škole spajala teoriju i praksu relativnojasnim jezikom, eksplicitnim normativnim i političkimangažmanom, i poklanjanjem pažnje konkretnim snagamamoći, represije i otpora. Ta se vrlina nažalost izgubilatijekom posljednjih nekoliko desetljeća zatrpavanjemteorije detaljima i njezinim ograničavanjem ezoterijom ibeživotnom apstrakcijom. Zaokret prema apstrakciji, masovnaproizvodnja žargona i fetišizacija kontinentalnog ipostmodernog diskursa naličje je izbjegavanja sila moći,struktura opresije, pružanja otpora i katastrofalne globalneekonomske krize. Kao što je bjelodano iz pristupa SusanMcHugh (usp. Susan McHugh: “Jedna ili više književnihanimalistika?”, <strong>Zarez</strong>, broj 230), teorija je u potpunostiodvojena od prakse i od samog razumljivog jezika, takoda je zaokret od kritičke teorije prema onoj Martina Heideggera,Emmanuela Lévinasa, Julije Kristeve i JacquesaDerridae imao regresivne učinke.Zbog institucijske pristranosti znanosti i opće logikemoderniteta, teoretičari postaju sve više nepristrani i naklonjenispecijalizaciji i profesionalizaciji. Time su uništiliulogu javnog intelektualca i sliku intelektualnog životakao takvog. Javnost je stoga odbacuje i odnosi se premanjoj s prezirom, smatrajući intelektualni život nevažnimza društveni, čime se pogoršava anti-intelektualizam kojije zavladao američkom kulturom. Tragično je to što jeteorija – jasna, konkretna i angažirana u najvećoj mogućojmjeri – od ključne važnosti za praksu, baš kao što je i praksaod ključne važnosti za teoriju. Da parafraziramo Kanta,teorija bez prakse je prazna, a praksa bez teorije “slijepa”.Umjesto da bude oružje kojim će se rasvijetliti uvjetepotlačivanja, pokrenuti ljude i pojasniti etičke i političkeprakse, jezik intelektualaca ima ulogu zida, ograde i barijerekoja odvaja stručnjake od običnih ljudi, kao što odvajasveučilište od zajednica ljudi i javne sfere. Sve u svemu,znanstvenici postaju oruđem elitizma i pijunima vladajućihmoći. U tradicionalnoj animalistici oni su često teorijskivivisektori koji rezuckaju “životinjsko Drugo” kao društvenukonstrukciju i diskurzivni objekt, zauzimajući nepristranstav koji zamjenjuje predanost politici i revolucionarnibijes.Skraćeni prijevod članka The Rise of Critical Animal Studies:Putting Theory into Action and Animal Liberation into HigherEducation, objavljenoga u časopisu Journal for Critical AnimalStudies, Volume 7, Issue 1, 2009.Prevela s engleskoga Monika Bregović.Oprema teksta redakcijska.Bilješka: Ključni su se članovi ICAS-a koristilidiskursom i oblikovali stavove i politiku kritičkeanimalistike, nasuprot tradicionalne, od osnivanjaCentra za oslobođenje životinja (CALA) 2001.godine. Za temeljno određenje “kritičke animalistike”,vidi našu strategiju od deset točaka: http://www.criticalanimalstudies.org/about.htm. Za novijepokušaje određenja tog područja, vidi moj uvodni eseju Journal for Critical Animal Studies, Volume 5, Issue1, 2007 (http://www.criticalanimalstudies.org/JCAS/Journal_Articles_download/Issue_6/introduction.pdf);i (s Carol Gigliotti) Volume 5, Issue 2, 2007 (http://www.criticalanimalstudies.org/JCAS/Journal_Articles_download/Issue_7/introduction.pdf).Za jasne primjere kritičke animalistike, vidi mojeeseje: “Rethinking Revolution: Animal Liberation,Human Liberation, and the Future of the Left”, TheInternational Journal of Inclusive Democracy, vol.2, no. 3, 2006 (http://www.inclusivedemocracy.org/journal/vol2/vol2_no3_Best_rethinking_revolution.htm); “The Killing Fields of South Africa: EcoWars, Species Apartheid, and Total Liberation”,Fast Capitalism, Issue 2, Volume 2, 2007 (http://www.uta.edu/huma/agger/fastcapitalism/2_2/home.html); i “Minding the Animals: Ethology and theObsolescence of Left Humanism”, The InternationalJournal of Inclusive Democracy”, vol. 5, no. 2, 2009(http://www.inclusivedemocracy.org/journal/vol5/vol5_no2_best_minding_animals.htm).U svojoj sam sljedećoj knjizi razvio iscrpnu i političkiorijentiranu osnovu kritičke animalistike: AnimalLiberation and Moral Progress: The Struggle forHuman Evolution (Lanham, MD: Roman andLittlefield, 2010). Knjiga Davida Niberta, AnimalRights, Human Rights: Entanglements of Oppressionand Liberation (Lanham, MD: Rowman andLittlefield, 2002) njeguje pristup sličan mojemu, kaoi knjiga Boba Torresa, Making a Killing: The PoliticalEconomy of Animal Rights (Berkeley CA: 2007), nopotonju ozbiljno narušava nekritičko prihvaćanjefundamentalističkoga pacifizma Garyja Francioneai društvene ekologije Murraya Bookchina tenepromišljeni pokušaj spajanja tih nespojivih pogleda.
Esejzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 12Mračni raspad:o kraju državne istineDonosimo ulomak iz knjige koja se, nakon gotovo dvadesetgodina, u višejezičnom, engleskom i hrvatskosrpskom/srpskohrvatskom prijevodu, prvi puta objavljuje i uskoroizlazi iz tiskaAlain Badiou“Trijumf demokracije”? Na ruševinama komunizma,kažu naši prozni pisci, trijumfira demokracija.Ili će tek trijumfirati. Najtrijumfalniji među njima spominjutrijumf “jednog modela civilizacije”. Našeg. Ništamanje. Onaj tko kaže “civilizacija”, naročito u figuritrijumfa, odobrava i topovsku đulad civiliziranih za onekoji nisu na vrijeme shvatili s koje se strane oglašavajupobjedničke trube. Ljudska prava nisu više umorni intelektualnizahtjevi. Vrijeme je mišićavog prava, pravaintervencije. Trijumfalnih marševa demokratskih trupa.Rata po potrebi, tog obaveznog pratioca trijumfirajućihcivilizacija. Mrtvi Iračani, polegnuti na tisuće u tišini,isključeni čak iz svakog pre<strong>broja</strong>vanja (a zna se u kojojje mjeri civilizacija o kojoj ovdje govorimo odgovorna...),nisu ništa drugo nego anonimni ostaci trijumfalnih operacija.Sumnjivi muslimani, na kraju svega riječ je oneciviliziranim tvrdoglavcima. Jer, znajte, ima religija ireligija. Kršćanska i njezin papa dio su civilizacije, rabinidolaze u obzir, ali mulama i ajatolasima bilo bi bolje dase preobrate.I to prije svega u ekonomiju tržišta. Jer riječ je o najvećemparadoksu našeg vremena: “smrt komunizma”,zastarjelost svake marksističke politike, najavljuje seiz središta jedinog vidljivog trijumfa, trijumfa “vulgarnogmarksizma”, onog pozitivističkog marksizma kojipotvrđuje apsolutni primat ekonomije. No, nije li većmladi Marx u svom “Manifestu”, za koji nam tvrde danije ništa više do ubojita škrabotina, predstavljao vladekao zastupnike moći kapitala. Čini se da danas nitko ninajmanje ne sumnja u istinitost ovog iskaza.Mi smo, i to je važno, u trenutku priznanja. Da jeosnovni sadržaj svake “demokracije” postojanje ogromnihi sumnjivih bogatstava, da je maksima “Bogatitese!” alfa i omega epohe, da je brutalna materijalnost profitaapsolutni uvjet svake pristojne društvenosti, ukratko,da je vlasništvo suština “civilizacije”, eto što je danasstvar konsenzusa, dok je prethodno, gotovo dva stoljeća,bilo riskantna i klevetana teza revolucionara koji su željelida završe s jednom tako bijednom «civilizacijom”.“Marksizam” bez proletarijata i bez politike, ekonomizamkoji stavlja privatno bogatstvo u centar društvenogodređenja, mirna savjest zelenaša, špekulanata, korumpiranih,financijera, vlade koje su isključivo zabrinute dapodrže bogaćenje bogatih: eto vizije svijeta koja nam senudi pod barjacima trijumfirajuće civilizacije.Mislim na Robespierrea, 9. termidor: “Republika jeizgubljena! Razbojnici trijumfiraju”. Istini za volju, odtada nisu ni prestali da pobjeđuju, ali nikad toliko kaodanas, s arogantnošću koja nesrazmjerno učvršćuje poraz,a zatim nestanak (vjeruju oni) svih protivnika zaredom.Očajnička potraga za vlasnicima Jedinazadrška koju pritom zapažam, poput čedne bluze navučenena zvjersku kožu, je nazivanje nasilne želje kapitala“ekonomijom tržišta”. Šta zapažamo u zemljama Istokagdje započinje “tranzicija” prema spomenutoj ekonomijitržišta? Da je neuralgična točka te tranzicije očajničkapotraga za vlasnicima, pod vrlo dotjeranim imenom “privatizacije”.Ne vjerujem da smo ikada imali priliku vidjetisličan spektakl: zemlje ustremljene da prodaju ukupnostvlastitog proizvodnog aparata onome koji najviše nudi.Gomila pomiješana s bagrom, nekadašnjim zvaničnicimaili “socijalističkim aparatčicima”, stranim kapitalistima,sitnim dućanđžijama od kojekud, kako bi se sve prigrabiloi iz svega uzeo danak. Dok bi se prethodno vodilaširoka kampanja o zastarjelosti, bijedi, točnije rečeno,neupotrebljivosti čitavog tog aparata, bez sumnje s ciljemdokrajčivanja jezive i neefikasne birokratske uprave, alijoš više s ciljem opravdavanja javne prodaje svih tvornica,trgovina, usluga po najnižim tarifama.Ne govori se, kao što su s iskrenošću govorili termidorci,da je republika pitanje posjednika. Ali pokazujese, proklamira se da je uvjet sine qua non demokracijemasivno postojanje – bez obzira na to tko su i odakle su– vlasnika. To je ono što nazivam priznanjem. Organskaveza između privatnog vlasništva sredstava za proizvodnju,dakle, strukturalne i radikalne nejednakostii “demokracije” najednom više nije tema polemike odruštvu, već pravilo konsenzusa. Da, marksizam trijumfira:skrivene karakteristike parlamentarizma, njegovanužna veza s kapitalizmom i profitom, upravo su ono štoje marksizam tvrdio da jesu.Francuski idealistički socijalisti, Jaurès na primjer,postavili su kao program “dovršavanje” političke demokracije,po njima bazirane na revolucionarnom republikanizmu,putem ekonomske demokracije. Danas im jeodgovoreno: vaša “ekonomska demokracija” nije ništadrugo nego birokracija i totalitarizam. Politička demokracijanikada neće biti dovršena: ona je nepopravljivonedovršiva – zauvijek vezana za dominaciju vlasnika.Da, razbojnici trijumfiraju. Ah! Jasno je da trenutnotrijumfiraju samo zato što drugi razbojnici propadaju.Oduvijek sam se gnušao terorističkih birokracija Istoka.Jer nisam ja i nismo mi paktirali sa PCF-om, potpisivalis njom “zajednički program”, posjećivali SSSR, pjevaliCeauşescuu i očekivali brda i doline od reformatora,obnovitelja, disidenata i renegata. Već više od dvadesetgodina mi smo se suprostavljali staljinističkom modusupolitike, ne samo u apstrakciji njegovog tobožnjeg “totalitarizma”,već u stvarnom srcu njegove vlasti, mjestutvornice i njegovom sindikalnom zaposjedanju.Mučnina trenutka I upravo tu leži mrak i mučninatrenutka. Da propada sistem partije-Države, da jestaljinistički modus politički prezasićen ina samrti, to su odlične vijesti i to su, izmeđuostalog, neizbježni fenomeni na kojimasmo radili pod događajnim impulsommaja ‘68. i njegovih nastavaka u vjernojpostojanosti militantne invencije, koja jezapravo invencija mišljenja. Ali umjestoda utre put nekoj događajnosti iz koje bise razvio drugačiji modus politike, drugačijasingularna figura emancipacije (to štomi sami prakticiramo pod imenom “politikabez partije”), to se propadanje odvijapod toljagom “demokracije” imperijalnihposjednika. Da će vrhovni politički savjetniksituacije biti Bush, da će obznanjenaželja biti nejednakost i vlasništvo,da će mjera svih stvari biti MMF, da će“mišljenje” biti uzaludno prežvakavanjenajnižih i najbanalnijih mnijenja: ako bi totrebalo da bude pravac – bilo bi to uistinumelankolično.(Pa, ipak, nije sigurno da će takav bititok stvari. Svako propadanje države stavljana dnevni red neproračunljivo. Otudstrah zagovornika “tržišta”, strah vidljiv,koji je naličje njihovog propagandističkogtrijumfa. Ništa ne isključuje da po pucanjujedne neusklađene sekvence ostanemonajednom zatečeni onim što je jedan određeninarod, ruski, ili kineski, ponovo ustanju učiniti).U svakom slučaju, filozof promatra historijusa točke njezine inegzistencije, štoće reći: u historiji nema Uma i svaka sekvenca treba bitipovezana s onim što je u njoj singularno i relativno. Dadanas postoji nerazmrsiva i glomazna mješavina korisnograzbaštinjenja uzurpacije (državna propast “komunizama”)i neke vrste kontrarevolucionarnog revanša,gotovo nepodnošljive arogancije, skoro terora, najcrnjereakcije – to je naše vrijeme, ali zapravo i ponavljajućimotiv za filozofsku subjektivnost. Možemo također predvidjetida ta konfuzna situacija, u kojoj vidimo da Zlopleše na ruševinama Zla, priprema forme historičnostionoga čemu smo u mišljenju i u djelovanju mi svjedocima koliko malobrojni bili.Pomislimo, na primjer, na propast Napoleonovogimperija 1815. Nije li to bila pravda da ujedinjeni narodii države Evrope uništavaju suludu militarističkukonstrukciju koja je gurnula svijet u vatru i krv kakobi se porodica jednog korzikanskog despota rasprostrlapo bofl kraljevinama? I nije li to u isto vrijemebio povratak Bourbona, bijelog terora, Svete alijanse,tupavog negiranja revolucije, negiranja Robespierrea iSaint-Justa – onoga što je političko mišljenje imalo kaonajintenzivnije, najinventivnije – a koje su nitkovi štodovlače vojna kola iz inozemstva tretirali ludim kriminalcima?Vidjet ćemo i već vidimo da će staljinistički ibirokratski imperij, čiji raspad donosi pravdu narodima,poslužiti svojom smrću kao neutaživ cilj reakcionarima:moći, konačno, na javnom trgu reći da je Lenjin, ali iMao, i još jednom, da su i Robespierre i Saint-Just (jersu političke invencije emancipacije istovremeno nesvodive,potpuno singularne i potpuno solidarne) bili ludikriminalci.Ali bit će uvijek onih koji neće ni na tren povjerovatiovakvim orkestracijama. Onih koji neće ustuknuti. Kojiće raditi na odmršenju historijske konfuzije, razdvajajućipravu politiku od njenih državnih i historijskih avatara.I koji će ponovo baciti kocke.— Organska veza izmeđuprivatnog vlasništvasredstava za proizvodnju,dakle, strukturalne iradikalne nejednakosti i“demokracije” najednomviše nije tema polemikeo društvu, već pravilokonsenzusa —
Esejzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 13Mračni raspad: O kraju državneistine/Of an Obscure disaster: Onthe End of State-Truth, Jan van EyckAcademie i Akrzin, Maastricht iZagreb, 2009.U tu svrhu će poslužiti, između ostalih stvari, najvećepridavanje pažnje igrama riječi – kao na primjer “demokraciji”– s mjesta unutrašnjosti političke preskripcije.Nema govora da se ova riječ prepusti psima. Demokracija,to bi dakle trebali biti Bush, Kohl, japanski feudalci rekonvertiraniu upravljače trustova, sumnjivi Mitterrand,Thatcher, Walęsa? Pogledajmo sve ovo izbliza.Demokracija kao kapitalo-parlamentarizamDržeći se onog što filozof o njoj može znati,“demokracija” je riječ diobe, riječ spora. Nekoliko primjerate nesuglasice: za Grke je demokracija mjesto –skupština – magistrati i možda prije svega forma upravljanjaratnim odlukama koje su neprestana jezgra narodnogsazivanja. Veliki jakobinci gotovo da i ne barataju tomriječi, njihov cilj je republikanski, subjektivnost koja gavodi zove se vrlina. Kao liberalna postavka, “demokracija”označava prije svega pravne slobode, prava (mnijenja,štampe, udruživanja, poduzeća…). Revolucionarna“klasistička” tradicija stavlja naglasak na demokratskesituacije, generalne skupštine, demokraciju masa, ali ina privremene figure organizacije – klubove, sovjete,komitete trostrukog jedinstva, itd… U aktualnoj propagandi“demokracija” označava upravo formu vladavine,parlamentarnu “reprezentaciju”, čiji su osnovni protokolizbori i čije je mjesto sistem država-partija (u množini),koji se suprotstavlja državi-partiji (u jednini). Uočimoda, na primjer, jedan takav sistem ne bi bio priznat kaodemokratski od strane Rousseaua, za kog organiziranapodjela opće volje stvara sistem frakcija, dok sâmo određivanje“predstavnika” ukida svaki subjektivan zahtjev,dakle svaku politiku.Budući da caruje dvosmislenost, razdijelimoriječi. Ono što se naziva “demokracijom”i čiji se univerzalan trijumfslavi, trebali bismo precizno imenovatikao parlamentarizam. Parlamentarizamnije samo objektivna ili institucionalnafigura (izbori, izvršna vlast koja je ovisna– u većoj ili manjoj mjeri – o izabranojzakonodavnoj vlasti, itd…). Riječ je takođeri o partikularnoj političkoj subjektivnosti,angažmanu, gdje je “demokracija”vrednujuća tema, propagandistička odrednica. Dotičniangažman ima dvije karakteristike:– On podređuje politiku pod isključivo mjesto Države (pričemu je jedini “kolektivni” politički akt imenovanje osobljavlade), i, to čineći, očigledno ukida politiku kao mišljenje.Odatle i proizlazi da osnovni lik parlamentarizma nije misliocpolitike, nego političar (danas se rado kaže i «upravljač”).– Kao regulatorni uvjet zahtijeva autonomiju kapitala,vlasnike, tržište.Usuglasimo se, dakle, da našu demokraciju nazovemo,zbog jasnoće opisa, kapitalo-parlamentarizmom.Hipoteza prekrivena diskursom o trijumfu demokracijebit će, dakle, sljedeća: Mi smo, politički, u režimuJednog, a ne u režimu mnoštva. Kapitalo-parlamentarizamteži tome da postane jedinstven modus politike,jedini koji kombinira ekonomsku efikasnost (dakle, profitvlasnika) i narodni konsenzus.Ako tu hipotezu uzmemo za ozbiljno, trebamo i ustvrditida od sada – ili u najmanju ruku za čitavu sekvencukoja je u toku – kapitalo-parlamentarizam služi kaopolitička definicija za čitavo čovječanstvo.— Demokracija, tobi dakle trebali bitiBush, Kohl, japanskifeudalci rekonvertiraniu upravljače trustova,sumnjivi Mitterrand,Thatcher, Walęsa? —A ako nas ta hipoteza zadovoljava, ako nas raduje toda je kapitalo-parlamentarizam konačno otkrivena formapolitike u kojoj se razumno ostvaruje cijelo čovječanstvo,to prije svega znači da procjenjujemo da ovaj svijet, ovaju kome mi “zapadnjaci” živimo, jest svijet vrstan i timedostojan čovječanstva. I da je kapitalo-parlamentarizamsumjerljiv s Idejom čovječanstva.A to je upravo ono s čim se filozof neće nikada moćisložiti.Knjigu je oblikovala Katja Gretzinger, čije fotografije ovdjepreuzimamo.U Povodu izdanja knjige Mračni raspad: o kraju državne istine AlainaBadioua Esej Mračni raspad, napisan neposredno nakon raspada socijalističkih država u istočnoj Evropi1989. godine (u originalnom izdanju D’un désastre obscur izlazi 1991. pri Éditions de l’Aube), britka je i izuzetnameditacija o prošlosti i budućnosti revolucionarne politike. Nakon gotovo dvadeset godina, on se u višejezičnom,engleskom i hrvatskosrpskom/srpskohrvatskom prijevodu, prvi puta pojavljuje u samostalnom izdanju, uz pogovorurednika i prevoditelja Ivane Momčilović i Ozrena Pupovca, kao i uz poseban predgovor autora, upućen čitaocimakoje je slom socijalističkih režima neposredno dotakao.U svojstvenom spoju poetskog jezičnog intenziteta i strogoće koncepta, Alain Badiou nam predstavlja niz tezakoje ciljaju da postave temelje ne samo za analizu onoga što se naziva “smrt komunizma”, već i za mogućnostnastavka mišljenja i prakse politike emancipacije. Jer godina 1989., odnosno “smrt komunizma”, za Badiouazapravo ne predstavlja drugo nego drugu smrt, smrt već odavno mrtvog, smrt katastrofalne uzurpacije kolektivnogpolitičkog mišljenja i djelovanja u tiraniji projekta državnog socijalizma. Iz toga i proizlazi temeljno razlikovanjesubjektivnosti politike, njezinog samoodređenja kao kolektivne invencije novih mogućnosti iz beskonačnostisituacija, i svakog pokušaja političkog opredmećenja, svođenja politike pod konačnost pravne norme ilinorme državne vlasti. Koliko je ovo razdvajanje nit vodilja čitave analize, pokazat će i analogija koju Badiouuspostavlja između staljinizma i liberalne demokracije, koja se nakon 1989. nameće kao opća politička forma.Teror staljinističke države i pravni formalizam liberalne demokracije usporedivi su, prema Badiouu, barem najednoj točci, tamo gdje oboje bitno sprovode podržavljenje politike, utapanje njezine mnoštvene slobode u sustavdržavnih ciljeva i regula. Stoga i godina 1989. za Badioua nikako ne označava melankoliju kraja, već tek jedanporaz, doduše predugo nepriznat, ali poraz nakon kojega nužno slijede nova kretanja i pobjede. Na zgarištusocijalističkih država, Mračni raspad tako na koncu objavljuje ništa manje nego manifest novog početka politikekomunizma. Iz njegovih završnih riječi: “U zemljama Istoka, kao i u zemljama Zapada, povijest politike počinje.Tek što je počela. Ruševina svake državne prezentacije Istine otvara ovaj početak. Sve ostaje da se izumi”.Promociju izdanja knjige u Zagrebu popratit će jednodnevni simpozij Mračni raspad: mišljenje Jugoslavije, kojiće otvoriti diskusiju o značaju Badiouvih teza za mišljenje Jugoslavije kao komunističkog projekta. Simpozij ćese održati 5. ožujka 2010. Uz urednike knjige, gosti su Rastko Močnik, Lev Centrih, Slobodan Karamanić, PrimožKrašovec i Dejan Kršić.
vizualna kulturazarez, xii /277, 18. veljače 2010. 14Javni stejtmentpozicioniranja sebeVideo i performans Siniše Labrovića Na liniji, GalerijaMočvara, Zagreb, 28. siječnja 2010., foto: Boris CvjetanovićNa liniji je u socijalistička vremena značilo biti dobrovoljno pripitomljen i ideološkiuparen s dogmama, ili riskirati određene posljedice u širokoj skali mogućnostiuvjeravanja/kažnjavanja. Niti nova kapitalističko-demokratska vremena, ma koliko sepredstavljala mekana, ne trpe tako lako odstupanja i skretanja, a kazne za zalutale susofisticiranijeBoris GreinerTermin – na liniji – poznat iz dobasocijalizma, označavao je političkupravovjernost, odanost idejamapartije, radničke klase, samoupravljanja islično. Naravno, ta linija na kojoj je trebalobiti, koliko god se formalno prezentiralaravnom i nepromjenjivom i uključivala odnosprema osnovnim postulatima dotičneideologije, zapravo je krivudala s obziromna okolnosti i odnose snaga, trebalo ih jeitekako biti svjestan ukoliko se u političkomsustavu željelo opstati. U drugom, općenitijemtumačenju, izraz na liniji znači postojanjeu prvim redovima, recimo fronte,obrane ili napada, znači posvemašnjuizloženost u opasnim okolnostima, takvupoziciju određuje prisila ili dobrovoljnost,no ona svakako pretpostavlja postojanjedvije suprotstavljene strane. Jednodnevnaizložba Siniše Labrovića pod naslovom Naliniji, sastoji se od projekcije performansaza video i nastupa uživo. Osim naslova,povezuje ih i činjenica da se u oba slučajaautor doslovno nalazi “na liniji”. Budući jepublici prvo bio prikazan video, a potom jeizveden performans, zaključujem da su upitanju dva čina istog rada.Uprizorenje vica U video kadruta je linija okomita – uobičajena bijela crtakoja odvaja dvije vozne trake na ulici usredištu grada. Po njoj se autor približavaiz dubine kadra dok ne dođe do kamere.U toj sceni, međutim, jedino on ide premanaprijed, ostali prolaznici kao i sva vozila,kreću se unazad. U nastupu uživo scenografijaje minimalizirana, ispred bočnogzida dvorane nalazi se velika crna ploha,na njoj je nacrtana vodoravna bijela linija.Ona je u sredini prekinuta. Umjetnik dolaziispred plohe i na mjesto gdje je linijaprekinuta stavlja glavu. Zatim umače kist ubijelu boju i spaja prekinutu liniju povlačećipotez kistom preko svoga lica. Analizirajućiprvi čin – “ulični” performans – zaključujemsljedeće: Labrović, umjetnik, suprotstavljenje svim ostalim sudionicima prizora. Na tajnačin on parodira poziciju umjetnika kojiuvijek pliva kontra struje, uvijek dakle različitod drugih. Duhovitost, prisutna u tojslici, demistificira patetiku umjetničkog ponašanja,autoironija denuncira pretenziju.Naravno da je snimka puštena obrnuto,da cijeli svijet ide naprijed, samo Labrovićkontra. Uprizorujući stari vic u kojem vozačsluša radio, prekida se program radi važneobavijesti: na autocesti toj i toj jedan bezumnikvozi suprotnim smjerom, oprez!...Ne jedan, svi, komentira vozač.Uprizoravanjem sebe kao karikatureisključivog, subjektivnog doživljaja stvarnosti,Labrović se, između ostalog, referirana svojevrstan umjetnički autizam, na općeprihvaćenunarodsku sliku umjetnikovapostojanja u oblacima. No, istodobno, on tupoziciju i brani, svjestan potrebne distancekoju je za autorski pogled nužno imati. Jerkad bi baš svi uvijek išli istim smjerom pabilo to i naprijed, ne bi bilo svijesti o prolasku,a kamoli autentična doživljaja iz kojegi proizlazi naročita, jedinstvena, autorskaperspektiva.No, naglašavanjem, odnosno izolacijom“suprotnih smjerova” otvara se pitanje komunikacije– jer ako jedan govori normalno,a svi ostali obrnuto, iako je jezik isti, oni seuopće ne razumiju. Iz toga proizlazi i pitanjevrijede li zakoni tog jednog i za ove ostale.O mogućnostima pozitivnog utjecaja togakoji jedini normalno vidi da i ne govorimo.Fenomen iznimke na kojeg karikaturalnoukazuje Labrović, autoritativno obrazlažei filozofski dijalog:– Što je sa suverenom iznimkom? – pitase Giorgio Agamben.– Moglo bi se na prvi pogled pomislitida ona predstavlja formu pripadnosti bezuključenja...– Ono što određuje karakter suverenogzahtjeva jest upravo to da se primjenjujena iznimku ne primjenjujući se, da dakleuključuje ono što je izvan nje same. Ono štonipošto ne može biti uključeno, uključeno jeu formi iznimke – odgovara Alain Badiou.– Iznimka izražava upravo nemogućnostsustava da se u njemu uključenje poklopis pripadnošću, da se svi njegovi dijelovireduciraju na jednotu.Updatirani socijalni angažmanNakon što je jednim potezom(revers projekcija) generalno simuliraoumjetničku poziciju, Labrović (duhovitomizravnošću ponovo eliminirajući patetiku)formalizira tu zamišljenu, pretpostavljenusintezu ideologije materijalizirajući je ubijelu uličnu liniju. Dakle, u prostoru ponašanjate “iznimke” postulira misao vodilju,kao i njezin vrijednosni sustav. Labrovićje na liniji, prihvaća prvu crtu (obrane ilinapada), kao i odgovornost koju ona nameće.Prihvaća umjetničku ideologiju, dane kažem vjeru, on je na toj liniji.Istodobno, na drugoj razini, već i samimkorištenjem termina “na liniji”, Labrović“povijesnu” političku semiotiku prebacujeu umjetnički kontekst, koristi se njome poputnekakve dioptrije otvarajući pitanjepozicije “umjetnika na liniji”.Primjenjujući politički pedigre togizraza na suvremenu scenu i kroz odškrinutavrata bacivši letimičan pogled, jasnoje kako se pozicija “na liniji” danas ne doživljavaviše u bivšem kontekstu “državnih”i “onih drugih” umjetnika. U suvremenomse svijetu umjetnosti, generalno govoreći,“podobnost” uglavnom osvaja upućenošćuu trenutne tijekove, updatiranim socijalnimangažmanom, ambicioznom propagandomvlastita djelovanja; duhovitost se rijetkoboduje, patetika u principu ne kažnjava. Odtema, preferiraju se imigrantske, općenitomanjinske (teško da više i postoji neki potlačenibez vrsnog umjetničkog advokata),standardno se drže pesimističke futurološkevizije, kao i poigravanje elektronskom interaktivom.Tranzicionalne, feminističke ihomoseksualne teme pomalo ispadaju izigre, a povijesno-filozofskim se motivimasmiju baviti samo pojedinci iz područjaBeneluxa.Kao i ranije, linija danas jednako vrludas obzirom na okolnosti i trenutne odnosesnaga pa kao što je nekad iskrena vjera uosnovne ideološke postulate mogla sljedbenikeodvesti u neki “Gulag”, tako i Labrovićčesto riskira preosobnim iskazima, apogotovo da ovakvim naglašavanjem “čistelinije” bude označen “tvrdolinijašem”, slijedomčega bi mu mogla splasnuti popularnost.No, bez obzira, ili baš s obzirom nato, što se u prvom činu označio iznimkom,u ovom drugom, “Močvarnom”, uključujese u zajedništvo. (Malo je vjerojatno kakose ta zajednica sastoji od samih iznimaka,jer poznavajući Labrovića, dojma sam da jerijetko tko manje od njega sklon elitizmubilo koje vrste.)Liže li umjetnik pete publiciDosljedno nastavljajući čvrstu liniju “performativnog”stvaralaštva (Umjetnik se provodikao bos po trnju, Umjetnik liže petepublici, Umjetnik pliva na suhom, Umjetnikpase travu...), u najnovijem nastupu umjetnikispunjava prekinutu liniju. Bez obzirana efektan, fotogeničan prizor pa i spontani,veseli pljesak kojeg svojim činom u publikeizaziva, ta je Labrovićeva izvedba intimne,a samim time i ozbiljnije prirode. Umjetnikpreuzima svoje mjesto postajući jedna odbezbroj točaka na beskrajnom pravcu. Premazujelice ispunjavajući pukotinu. Svojepostojanje uključuje u prolazak. Službu utoj, rekao bih potpuno apstraktnoj, misijiprihvaća primjerno, neštedimice – odbacujućivlastiti identitet postaje mali, neznatan,ali djelatan i nezaobilazan sudionik razvoja.Naravno, sve je i dalje simbol, no ovdje višenema ironije, jer nema više nikakvog dodatnogprostora, šireg konteksta iz kojeg jemoguće sagledati, nema mogućnosti za drugačijuperspektivu jer taj razvoj zahtijevapa i nadređuje, cjelokupnog njega.Intimno, dakle i univerzalno, prazninakoju netko svojom osobnošću ispunjavamože biti i ponor kojeg treba premostiti,jaz kojeg treba prevladati, crte u njemusamome koje treba spojiti. Koliko god biloevidentno da se one i s jedne i druge stranenastavljaju u beskraj, ipak su to zasad dvijelinije. Svjesnim činom, dapače, javnim statementompozicioniranja sebe, to postajeishodišna točka, u kojoj se spaja ono prijei ono poslije, ono unutra i ono izvan, njomese ostvaruje jedinstvo.Krajnje jednostavnim sredstvom izrazitibitnu dimenziju kompleksnosti rijetko jekada moguće samo osobnim zalaganjem,za takav je poduhvat gotovo i nužna malapomoć s one strane. Stoga i prekinutoj linijikoja, po prirodi stvari, želi biti spojena, pripadajuodređene zasluge.Emitirano u emisiji Triptih III. programa Hrvatskogaradija
In memoriam zarez, xii /277, 18. veljače 2010. 15Odlazak poglaviceU sjećanje na J. D. Salingera (1919. – 2010.)Višnja PentićSvako poslijepodne, kad bi sespustio takav sumrak da timkoji je gubio može u njemu naćiopravdanje za neuspjele poteze u polju iliudarce iz kornera, svi smo mi Komančijednodušno i sebično tražili utočište u specijalnomtalentu za pričanje priča što ga jenaš poglavica neosporno posjedovao.Novi susreti Prozu J. D. Salingerakrasi jedna izuzetno rijetka vrlina: možemoje čitati svaki dan, opet i iznova.Pritom možemo biti tinejdžer, bankar iliumirovljenik jer, za razliku od uvriježeneslike, Salinger se nije obraćao mladima, većsvima koji su ga znali čuti. Za jedinstvenestetski užitak koji pružaju njegove knjigenije zaslužna tematika, već činjenica dasu genijalno napisane. U središnjoj iz Devetpriča, pripovijetci Nasmijani čovjek,mladi student prava univerziteta New Yorkimena John Gedsudski priča istoimenupriču autobusu devetogodišnjih dječakakoji s gotovo religioznim iščekivanjimaupijaju svaki njezin nastavak. Pripovjedačje jedan od malih pripadnika “Kluba Komanča”koji, kao i ostali dječaci, spomenutogvoditelja njihove dječje grupe zovePoglavica pa ćemo ga tako zvati i mi. On ihsvako popodne dočekuje s kamionom pretvorenimu autobus te ih vodi u Centralnipark na ragbi, nogomet ili bejzbol, a kadapada kiša, na rasporedu je Prirodoslovnimuzej ili pak Metropolitan muzej. Nakondana provedenog u igri, na povratku kućiobično se događalo nešto posebno: “Poglavicaje ulazio u autobus tek nakon štobismo se mi smjestili. Sjeo bi na vozačkosjedalo opkoračivši ga, okrenut natrag, iispričao nam svojim piskavim, ali moduliranimtenorom novi nastavak priče, kojese zvala Nasmijani čovjek. Kad bi jednompočeo pričati, naša pažnja nije popuštalani na trenutak”.Nemoguće je oduprijeti se zavodljivojsličnosti navedenog opisa s onim osjećajemšto ga je pružalo čitanje Salingera unježnim godinama. Njegova proza tjeralanas je da zaboravimo da smo u nakaznomstarom kamionu koji se pretvara da je autobusi odnosila nas u emocionalno bogatesvjetove gdje je hipersenzibilnost bilapravilo umjesto iznimka. Svi koji su imalisreću da ga otkriju na vrijeme, mogli suu Salingerovom jedinstvenom talentu zamitologizaciju svakodnevnog pronaći takopotrebno toplo utočište od uvijek jednakonezainteresirane stvarnosti. No, za čitanjeSalingera nikada nije kasno niti ga je ikadadosta. Jer priča koju priča poglavica samoje jedna strana Salingerova Nasmijanogčovjeka. Tu je i ono što se događa izvanautobusa, odnosno izvan bajkovitog mitao heroju kakav je bio naslovni lik poglavičinefantazije. Priča o poglavici mitotvorcuduboko je ironična, a kako je taj lik karakteriziran,da se naslutiti već iz njegovaimena. Tako Salingerova priča donosi i mit,ali i ironičnu istinu u njegovoj pozadini razotkrivajućiljudskost koja ga je proizvela.Možda će mlađi čitatelji više uživati u maštovitojpriči namijenjenoj autobusu malihizviđača, dok će stariji užitak pronaći utrenucima poput onog kada omiljeni poglavicanaivnom pripovjedaču odbrusi dazačepi. Naknadna čitanja otkrivaju noveslojeve ironije ili pružaju užitak savršenogliterarnog detalja poput onog da je poglavicaimao piskav, ali moduliran glas: kodSalingerove proze zadovoljstvo se novimsusretima samo produbljuje.Uvrnuta šuma Ne pustoš već velikauvrnuta šuma sa svim krošnjama ispodzemlje.Na početku pak pretposljednje od Devetpriča naslovni lik, mladi slikar skriveniza pseudonima de Daumier Smith, nijeu stanju od svojih domaćina zatražiti stolacza svoju asketski namještenu sobu ukojoj je tek nekoliko kineskih jastuka zasjedenje. Teško je zamisliti točniju slikusamoće i izoliranosti od one ponuđeneovim jednostavnim detaljem. Salinger jeprvenstveno bio majstor usamljenihlikova, ali i njihovihprivatnih iscjeliteljskih mitova.Kreirajući njihove minucioznoizmaštane svakodnevnice, autorje majstorski oživljavao likovekoji su u vječnoj plavojfazi neuspješnih susreta sasvijetom. Sve je počelo još sHoldenom Caulfieldom kojije nesnalaženje u svijetu izokrenutihvrijednosti rješavaobuntom i obiteljskim mitovimasanjareći da postane “Lovac užitu”, nastavilo se nemirnimajunacima Devet priča te kulminiraloproblemima neurotičnihbraće i sestara obitelji Glassčiji će najstariji brat, pjesnik iduhovni autoritet obitelji, počinitisamoubojstvo baš na perfektandan za banana-ribe.Salingerovi su junaci ilidjeca ili umjetnici, za njegačini se jedini zanimljivi stanovniciovog čudnog svijeta.Zajednička im je pronicljivost,ali i poetičnost u pristupanjunjegovim fenomenima. Takou sedam od devet priča izSalingerove genijalne zbirkeključnu ulogu imaju djeca, doksu u preostale dvije glavni likovi mladiumjetnici koji se još uvijek ponašaju kaodjeca. Karakteristika je to i ranijih autorovihpriča među kojima se ističe briljantnaUvrnuta šuma, priča o pjesniku RaymonduFordu koji se bori s naslijeđenim alkoholizmom,ali i ženom koja ga voli. Kao i ostalerane pripovijetke, nikada nije prevedena nahrvatski niti objavljena kao knjiga. Jedininavedeni stihovi glavnog junaka Uvrnutešume sadrže tek jedan redak i daju naslovpriči, a slično je i s poezijom SeymouraGlassa, njegovog nasljednika u Salingerovuopusu. Na početku pripovijetke Zooey dobivamonekoliko Seymourovih stihova,doslovno jedan haiku: “Djevojčica u avionu/kojaje okrenula glavu svoje lutke/da gleda u mene”. Prepuštajući nam daizmaštamo ostatak Seymourova i Fordovapjesničkog opusa, tekst proizvodi svojeidealno Imaginarno. Jezik i sve ono štoje u stanju proizvesti autorov je alat, ali ifiksacija. U sobi braće Glass na bijeloj suploči religiozno ispisani citati, od Kafkedo sv. Franje; ili, kako to autor vješto opisuje,“u kojoj je na primjer Pascal posvenepohotno smješten u isti krevet s EmilyDickinson i u kojoj su, da tako kažemo,Baudelaireova četkica za zube i četkicaTome Kempinskog visile jedna uz drugu”.Tko se ne bi volio ušuljati u sobu poputte i provesti tamo tiho popodne čitajućimožda baš Salingera? Koliko je tinejdžeraposegnulo za zen pričama nakon što ih jeSalinger razbudio pljeskom jedne ruke, ilipročitalo Yeatsa nakon što im ga je izrecitiraopijani Raymond Ford? Zajednički svimautorovim pričama je trenutak prosvjetljenja,svojevrsni satori iz zen budizma, kojikod Salingera nikada nije lišen ironičnogpremaza. Pročišćenje je nekada rezultatčitanja pisma, kao u Esme ili svim pripovijetkamao obitelji Glass, nekad telefonskograzgovora između dviju soba istoga stana— Salingerovi su junacidjeca ili umjetnici, zanjega čini se jedinizanimljivi stanovniciovog čudnog svijeta —koji se tiče stanovite Debele gospe, a nekadatek igranja špekulama u njujorškopredvečerje ili nešto dužeg gledanja u izlogtrgovine s ortopedskim pomagalima. Onošto ostaje je obećanje iskupljenja, neka vrstaprivatne religije u kojoj je na pijedestalpostavljena stvarnost sama.Duhoviti mitotvorac Nasmijaničovjek bila je priča kao stvorena za jednogKomanča. Možda je imala čak klasičnedimenzije. Bila je to priča koja je imalasnagu prodrijeti u svaki kutak, a ipak jeu suštini ostajala probavljiva. Čovjek juje uvijek mogao ponijeti sa sobom kući irazmišljati o njoj dok sjedi, recimo, u kadipuštajući da voda isteče.Često je težinom Salingerovih temazasjenjena njegova najveća kvaliteta: duhovitostzapakirana u briljantan književnistil. Nekada je ona rezultat umješne karakterizacijelika i smisla za detalj pa ćetako djevojčica na ulici imati kapicu istecrvene boje kao pokrivač sobe Vincentavan Gogha u Arlesu, a najčešće je pakprenesena jedinstvenim sluhom za govornijezik. Zooey će se pokušati riješiti majčinogzabadanja preporučivši joj “da se odemalo provozati liftom”, dok će de DaumierSmith nacrtati zajedljivu karikaturu, a potomse prepotentno na francuskom izderatina suputnika u njujorškoj podzemnoj željeznici.Gotovo na svakoj stranici mogućeje naći majstorski uobličen i duhovit detaljkoji je smiješan upravo zato jer je kirurškiprecizan. Taj svoj neupitan talent za pričanjepriča Salinger je velikodušno poklonioi svom poglavici Johnu Gedsudskom čijimje prikazom raskrinkao njegovo, ali i svojemitotvorstvo kao i mehanizme u njegovojpozadini. Unatoč tome ostao je mitotvoracza generacije diljem svijeta, kao i njihovmit. Čitatelji su baš poput malih Komančaiščekivali kada će se opet oglasiti njihovduhovni poglavica, no on je odavno odlučiookončati svoj mit i ispričati nam zadnjinastavak: “To je naravno bio kraj priče(priče koja nikada više nije obnovljena).Poglavica je pokrenuo motor autobusa,Billy Walsh, najmlađi od svih Komanča,briznuo je u plač. Nitko od nas nije murekao da začepi. Što se mene tiče, sjećamse da su mi se koljena tresla”.Nasmijani čovjek umro je vlastitom voljom,ili je to bila tek okrutna odluka njegovatvorca? U trenutku smrti posljednjimje pokretom strgnuo masku s lica.
Filmzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 16Božansko progovarakroz Jefferson AirplaneVirtuozno izvedena priča o modernom Jobu ineuhvatljivosti sudbineNino KovačićHeisenbergov princip neodređenosti kaže: mjerenjepoložaja čestice u malom prostoru svemiračini momentum te čestice nesigurnim i obratno,mjerenje momentuma čini položaj čestice nesigurnim.Kada tu početnu premisu smjestite u kontekst židovskezajednice u Americi druge polovice šezdesetih godinaprošlog stoljeća, dobiti ćete začudan spoj groteske, crnoghumora i tjeskobnog propitivanja vjere i (be)smisla života.Moralni kodeks i građanski poredak zajednice dovedeni suu pitanje, a poigravanje kulturnim i vjerskim identitetom istereotipima, poput američkog sna i židovskog misticizma,neizbježno je. Dobit ćete Ozbiljnog čovjeka.Zašto se loše stvari događaju dobromčovjeku? Protagonist filma, moderni anti-junakLarry Gopnik vodi ono što smatramo tipičnimmalograđanskim životom tog vremena (i danas): oženjen,ima dvoje djece (sin i kći), kuću u predgrađu i stabilan posaoprofesora fizike na fakultetu. On je praktičan vjernik,uzoran pripadnik lokalne židovske zajednice i pred njimje jedno od većih obiteljskih vjerskih slavlja – sinovljevabar mitzva. Na liječničkom pregledu mu je dijagnosticiranodobro zdravlje; Larry Gopnik je zadovoljan čovjek. (Uovome trenutku lynchevska kamera bi se počela spuštatiispod razine tla, u crvljivu zemlju.) No, odjednom se nesporazumii nedaće, koje prividno nije sam prouzrokovao,počinju sukcesivno lijepiti za njega neobičnom žestinomi brojnošću pa postaje moderni pandan Joba. Žena munajavi razvod i želju da se preuda za njihovog susjeda paga njih dvoje natjeraju da se iseli u motel; student mu nudimito i onda ga istim ucjenjuje; susjed mu gradi na zemlji;na fakultetu, gdje ga čeka promaknuće, počinju dolazitiocrnjujuća pisma; brat koji stanuje s njim ima problemasa zakonom; razmažena djeca ga gnjave trivijalnostima ipotkradaju; doživljava automobilsku nesreću i k tome moraplatiti za sprovod svog susjeda. Gomilaju mu se ogromnitroškovi za odvjetnika, stanovanje. Svi ti problemi djelujugotovo svakodnevnima, no kondenzirani u kratko vrijemeoni se počinju činiti iz nekog razloga povezanima. Jer, kaošto Larry kaže studentu koji ga pokušava podmititi: činoviimaju svoje posljedice, ne samo u fizici, nego i moralno.Do tada ne pretjerani vjernik, počinje tražiti odgovorei rješenja svojih problema u lokalnoj vjerskoj instituciji.Pitanjima, kako njegovim tako ni našim, nema kraja: Štoživot drži na okupu i što učiniti kad se on raspada? Kojije razlog njegove iznenadne muke? Ima li viša sila veze stim i koji je smisao svega? Baš sve je krenulo krivo i u tojhiperbolizaciji problema prožimaju se tjeskoba i humor. Svese čini apsurdno pretjerano i kao takvo smiješno, no teškoda bi nam bilo smiješno kada bi se događalo nama.Kako je moguće da su ti problemi snašli njega, koji živiuzorno (s pravnog i moralnog aspekta) i ne čini ništa loše?U slučaju starozavjetnog Joba, lako je odgovoriti: Bog iSotona su se okladili u njegovu vjeru. Koji je slučaj kodGopnika? On je po kušnjama blizak Jobu, no ne i Jobovunepokolebljivom karakteru. Larry je pasivan, vrišti “I didn’tdo anything!” i inzistira na traženju smisla nametnutogprividnom besmislu. “Zašto Bog čini da osjećamo pitanja,a ne daje nam odgovore?” pita se. Odgovori koje dobivana to sugestivni su i nezadovoljavajući.Menažerija Prije Gopnikove priče, imamo uvodnusekvencu karikaturalne jidiš narodne predaje o događajuu židovskom shtetlu, naselju negdje u Istočnoj Europi (blizinaLublina), smještenu vjerojatno u 19. stoljeće. Priča jeizmišljena, ali se referira na slične, s temom smrti i straha,kakvih je mnogo u židovskoj tradiciji te daje ton ostatkufilma. Naime, nekoliko seljaka jedne večeri posjećuje čovjekza kojeg se smatra da je dybbuk, tradicionalni lik mrtvacačije tijelo je preuzeo zli duh, i on hoda među živima (neštoprofinjenija verzija zombija, bez slinjenja i tupog pogleda).Žena tokom susreta probode navodnogdybbuka i on, krvareći, odlazi, ostavivši nasu dvojbi je li stvarno dybbuk ili nije – poputmačke iz Schrödingerovog paradoksa – niživ niti mrtav.Priča je s jedne strane simpatična najavnaalegorija, a s druge tzv. crvena haringa(prva u nizu) koja nas pokušava odvući natrag zlokobne povezanosti dvaju događanja:možda je u pitanju prokletstvo, klasičnigrijeh oca, tj. u ovom slučaju žene koja je ubila čovjeka;metafizički dug nekog Gopnikovog pretka koji on sad moraplatiti. Karikaturalnost likova (pa ni alegoričnost) nakonpočetne priče ne prestaje, već se nastavlja kroz cijeli film.Svi likovi u filmu su izrazito egocentrični, emocionalnoodvojeni jedni od drugih, gotovo tipski. To pridonosi komedijikaraktera i anatomiziranju, poglavito ljudskih slabostii primarno pasivnog protagonista kojega drugi zastrašuju,ignoriraju i iskorištavaju jer im to dopušta. Stereotipizacija,u svojoj istinosnoj višeslojnosti, najviše pridonosicrnohumornom ambijentu. U toj galeriji grotesknih likovanajdominantniji je lik susjeda Sya Ablemana, no ne zaostajuni korejski student Clive koji shvaća mrtvu mačku, aline i matematiku; seksipilna susjeda koja se opušta pušećitravu i sunčajući se gola, All-American macho susjed koji,između bejzbola i lova na jelene, od Židova više mrzi jedinožute te Larryjev brat Arthur koji između cijeđenja gnojaiz ciste radi na svom Mentaculusu, fizikalno-mističnomprojektu davanja smisla svemiru, čijom spoznajom možepobijediti svaki sistem.Gopnikova pak potraga za utjehom u (be)smislu prožetaje obiteljskim trivijalnostima. Egzistencijalne mukenjegovog sina Dannyja su učenje pjesama iz Tore za barmitzvu, namještanje TV programa i vraćanje duga dileru.Kćer Sarah samo razmišlja o pranju kose i skupljanju novcaza operaciju nosa.Kuriozitet je da je casting glumaca etnički prigodan:Židovi glume Židove. No, kao što se sarkastično kaže uodjavnoj špici: “Nijedan Židov nije povrijeđen prilikomsnimanja filma”. Također, nema velikih glumačkih zvijezda,a glavnog glumca Michaela Stuhlbarga, inače kazališnogglumca, užitak je promatrati u krupnim kadrovima, jerje izvanredan gestikulator (bio je čak učenik MarcelaMarceaua).O fatalizmu i principu neodređenostiU filmu je bitan romantični vjerski koncept sudbine, determiniranebiografičnosti nečijeg života sa smislom, koji setumači kao učeni primjer bona vitae budućim naraštajima.Kako viši smisao, tj. sudbina, nije uvijek dostupan, mora seuzeti vremena kako bi se posložila kauzalna kompozicijada bi vlak mogao krenuti dalje: moraju se naći uzroci i razlozi,smisao onoga što se događa te to mora odgovaratiodređenoj koncepciji vlastitog života. Ako to ne uspijesam, čovjek prihvaća svoju spoznaju ili njez izostanak itraži izvanjske izvore nedaća i adekvatna rješenja. Što jeveliki tvorac, univerzum, smislio za nas? Nečime se moraispuniti taj jaz neizrecivog i neizrazivog, neosmišljenog ineshvaćenog.Tada je najbolje obratiti se onima čiji je posao davanjesmisla, onima koji kažu da su u direktnom kontaktu sbožanskim i koji su pritom skupili višestoljetna iskustvakako bi nam objasnili kako stvari stoje i što nam je činitikako bismo dobro živjeli. Iskustvo prošlosti plus iskustvovjere moraju dati odgovor, zar ne? Vrlo logično. Takvasituacija Gopniku i ostalima nudi ambivalenciju: čistomočaju parira osjećaj da postoji viši razlog i da netko moraznati odgovor i rješenje.Ali stvari počinju izgledati drukčije ako u sve to upetljamoHeisenbergov đavolji nauk na kvantnoj razini kojine dopušta jednake rezultate za sve ili slične slučajeve.— Danny na svoju bar mitzvu– inicijaciju u muškarca,čime bi trebao postatiozbiljan čovjek – dolazinapušen. U njegovuslučaju marihuanapreuzima značenjskopolje vjerskog obreda —Fizikalno gledano, kvant je najmanja poznata količinaenergije koja tvori svemir, svijet, čovjeka. Ukratko: nasubatomskoj razini stanje u kojem se neka čestica nalazinaglo gubi svoja prvotna obilježja ukoliko je počnemopromatrati. To se zbiva zbog toga što je samo mjerenje nemogućeobaviti bez da se na česticu na neki način djeluje.Heisenbergov princip negira posredno djelovanje uzrokai posljedice na način koji je bio moguć u okvirima klasičneNewtonove fizike, koja je tvrdila da je za neku česticu mogućena temelju znanja o njezinim trenutnim svojstvima(poput točnog položaja, smjera kretanja, brzine, mase i sl.)odrediti koje će vrijednosti ta svojstva imati u određenomtrenutku u budućnosti. Nemogućnost saznanja svih svojstavaneke čestice u trenutku mjerenja te nemogućnostsaznanja o tome što se točno događa sa česticom izmeđudva mjerenja u potpunosti onemogućuje točnu procjenuo tome gdje i u kakvom će se točno stanju čestica naći unekoj točki u budućnosti. Sve što nam kvantna fizika možeponuditi jest vjerojatna procjena, što je zapravo potpunipreokret u načinu razmišljanja koji se gradio stoljećima.Dakle, kaže: nema determiniranosti u univerzumu i sve jestvar slučaja. Budimo banalni pa se začudimo: zar su ondavjera, kultura i znanost ljudski umišljaji?S druge strane, ako subatomska razina i funkcionira ponačelima neodređenosti i nesigurnosti, ljudski svijet i životnapravila uređena su specifičnošću logike. Tako da bi poštivanjetih pravila trebalo garantirati uspjeh. No, kako je onda mogućeda se, poput Larryja Gopnika, igra po pravilima i bivaizigran? Moguće da su i ta pravila dio istog sklopa slučajnostii čak ni unutar institucija ne garantiraju uspjeh? Kant uKritici čistog uma tvrdi da se naša spoznaja ne prilagođavapredmetima, već da je obrnuto, predmeti spoznaje se morajuprilagođavati našim mogućnostima spoznaje. Iz toga možemozaključiti da su i principi kauzalnosti nametnuti percepcijistvarnosti ljudskom kategoričnošću koja je arbitrarna i ne uvijekfunkcionalna, pogotovo izvan primarno zadanih osnova.Izgleda da Larry sugestije odgovora na apsurd i paradokseegzistencije traži na krivom mjestu: u institucionaliziranojvjeri, jer u njegovu slučaju Bog je odsutan, a vjerski obredimantrični i nerealni; obični integracijski običaji.Osim koncepta sudbine kao izvanfilmskog iskustva, tuje i percepcija unutarfilmskog iskustva sudbine: klasičnanaracija. Konvencije filmske kauzalnosti tendiraju što jačojpovezanosti između događaja i kadrova, tvoreći timeizuzetno artificijelan prikaz života na platnu. Kaže se dase stvari u životu događaju jedna za drugom, a na filmujedna zbog druge; ali ipak se oba iskustva simulakrumskiprožimaju. Volimo percipirati živote kao biografske filmove:sudbine. A zapravo su scenarij i montaža ti demijurškialati koji spletu slučajnosti daju smisao. Kao što se u jednojsceni u filmu pokušava prikazati simultanost trenutkanesreće ili čak fingirati taj postupak klasične naracije, kaotrik filmske montaže koji nas želi navesti na osjećaj sudbinskepovezanosti dvaju prostorno, a možda i vremenskiodvojenih događaja, kojim se tako simulira najava početkaobrata u samoj priči.I komentativna muzika u nekim dijelovima (harfa iklavir) pridaje važnost određenim scenama, naglašavajućimožda njihovu kobnost, koja to nužno i nije. No, tajnovitostje tu, i kao što jedan od likova u filmu kaže: “Acceptthe mistery”.
Filmzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 17Be a good boy: Ironizacija židovskogimaginarija Ozbiljan čovjek je redateljski autoreferencijalan:Coeni su odrasli u sličnom okruženju, tj.mjesto radnje je i grad njihova djetinjstva (St. Louis Park,Minnesotta) te su u vrijeme radnje bili istih godina kao iDanny. Može se reći da je njihov pogled, pogled mladihamerikaniziranih sekularnih Židova na kulturni jaz izmeđumagičnog realizma židovskog života stoljećima ranije i generacijeŽidova u materijalističkoj Americi, koji je velik ipun nesporazuma. (Netko je spomenuo Madonnu?)Otvoreno je pitanje kako se Tora snalazi u principuneodređenosti, u Novom svijetu? Koliko je praktično iskustvoi vjerske teorije koje nudi židovski nauk (pa i sviostali)? Gopnikova prijateljica s protezama na nogama gaohrabruje govoreći da mu je pružena prilika da preispitasvoju vjeru, nauči kako stvari stoje i prisjeti se kako vidjetiHashemovu volju u svijetu. Pritom može biti sretan što jeŽidov (kao što su i kršćani i muslimani sretni zbog sebe,op.a.), jer ne mora sam dešifrirati što mu Bog želi reći, većje tu tradicija koja će mu pomoći shvatiti, tradicija punapriča ljudi koji su imali iste probleme.Larry Gopnik odlazi po savjet kod tri rabina. Prvi, najmlađi,izgleda još zbunjenije od njega te, iza savjeta da jesve stvar perspektive (“Look at the parking lot!”), skrivavlastitu nesigurnost i izostanak nekog pozicioniranog mišljenjao Larryjevu problemu. Ali je blizu načelu neodređenosti:sam čin promatranja, odnosno promjene perspektive,mijenja situaciju (kao u slučaju Schrödingerove mačke).Također, iz perspektive brata Arthura, primjerice, Hashemje Larryju dao sve.Drugi rabin ga tješi da su problemi poput zubobolje:osjetiš ih i prođu. On mu, zapitavši se kako nam seBog obraća i pritom umno umačući vrećicu čaja, ispričao goyevim zubima – kafkijansku parabolu o zubaru kojije pokušao razriješiti zagonetku hebrejske inskripcije pozivaupomoć na zubima jednog pacijenta. Dok u pozadinimetapriče svira konfuzna Hendrixova Machine gun, zubarse muči s pitanjem kako pomoći čovjeku i zbog čega. Tražiodgovore u Tori i kabali, sumnja u samo pitanje, na kraju sezadovoljivši zaključkom da pomaganje drugima ne odmaže.No, Larry je i dalje očajan: na rabinovo “Ne možemo znatisve”, optužujuće odgovara “Kao da ne znate ništa!”. Tadamu rabin tumači kako odnos s Bogom nije quid pro quote da nam Hashem ništa ne duguje.U međuvremenu se problemi gomilaju: duguje sve višenovca, žena mu je ispraznila račun, brat mu je optužen zasodomiju, a odvjetnik koji je riješio njegov teritorijalnispor sa susjedom umire pred njim od srčanog udara. Opet,može li sve to biti slučajnost?— Stereotip mudrostipredaka pokazuje se kaopraktično neprimjenjiv,jer zahtijeva drukčijiset životnih pravila iodricanje od sadašnjihnavika. Svećenici ne znajušto je Hashemova voljamakar propovijedaju životpo njoj —Treći rabin, Marshak, o kome se govori da je najmudrijiu okrugu, poput mističnog vrhovnika ostaje nedostupanLarryju pod izlikom da se više ne bavi pastoralnim savjetovanjem,već samo trivijalnostima poput čestitanja dječacimana bar mitzvi. Ostalo vrijeme razmišlja. Da li uopće, i očemu, ostaje stvar za nagađanje, ali aura autoriteta nekakoje uvijek prisutno-lebdeća.S druge strane, Larryjev sin Danny na svoju bar mitzvu– inicijaciju u muškarca, čime bi trebao postati ozbiljančovjek (doslovno: “sin zapovijedi”) – dolazi napušen. Unjegovu slučaju marihuana preuzima značenjsko poljevjerskog obreda. Obred, koji bi trebao donijeti vjerskuegzaltaciju, obična je proceduralna banalnost, dok Dannypravu transcendentalnost svijesti, tj. nadrealnost obreda,doživljava kroz prizmu opijenosti marihuanom. Droga jejedina koja Dannyju i Larryju omogućuje promjenu perspektive,jedini fokalizirajući moment u filmu.Pri kraju filma Danny dolazi u mistične odaje starog rabinaMarshaka, institucije vjerske mudrosti, koji je ostao nedostupanLarryju, i čije viđenje situacije iščekujemo otkadje spomenut, da bi iza rabinove šutnje otkrili nepostojanjenužne mudrost ili je njegova mudrost pop-kulturna i jednakaonoj Jefferson Airplanea. Naime, starac formira univerzalno“kako?” parafrazirajući bend: “When the truthis found to be lies, and all the hope within you dies... thenwhat”. To je pitanje koje transcendira kroz sve vjere. Namaostaje pitanje da li se njihove mudrosti poklapaju ili je rabinjednostavno ishlapio. Vjerojatno oboje: mudrost se čestoiskazuje jednostavno pa se čak čini i blesavom, više ovisnoo tome tko je izriče: poput rabinova “Be a good boy”.Ako pak istu misao izriče svećenik, kao medij božanskihporuka, zašto božansko ne bi progovaralo i kroz glasniceGrace Slick?Stereotip mudrosti predaka pokazuje se kao praktičnoneprimjenjiv, jer zahtijeva drukčiji set životnih pravila iodricanje od sadašnjih navika. Svećenici ne znaju što je Hashemovavolja makar propovijedaju život po njoj. Larryjevbrat Arthur je pritom jedini koji praktično upotrebljavažidovski nauk koristeći (vjerojatno) kabalističke izračuneza mapu vjerojatnosti svemira kako bi zaradio kockajući.Ozbiljan čovjek i njegovo nesvjesnoTko je onda u cijeloj priči ozbiljan čovjek? U filmu, u govoruna njegovu sprovodu, kažu da je to Larryjev susjedSy Ableman, predan svojoj zajednici, ženi i dužnostima.Ableman (igra riječi: able = sposoban) se doima ozbiljnimčovjekom, on je odgovoran i donosi zrele odluke u skladu sdruštvenim konvencijama. Time je poštovan član zajednicekoja funkcionira po ustaljenom setu pravila po kojima sevodi birokratizirani život. Ableman zna što treba učiniti idoima se sigurnim i nepokolebljivim u svojim odlukama.On zna što je najbolje.Gopnik je njegov antipod. I on pokušava slijediti pravilai moralni kodeks, no neodlučan je i ne-sposoban snaćise u njihovim devijacijama. Ne zna što mu je činiti izvanrutinskih zadaća, boji se suprotstavljati jer ne zna kako, dane bi pogoršao situaciju, a nesvjestan toga što uopće jestgore. On je čovjek koji gubi kontrolu nad vlastitim životomi pokušava naći smisao izvan vlastite kontrole. Pokušavabrinuti za nezahvalnu djecu i depresivnog brata, no nižumu se porazi za koje (ni)je zaslužan, ali on i dalje ostajepasivan, tražeći rješenje u mudrosti vjerskih institucija.Jedini put kad prekrši pravila jest kad odluči uzeti mito, utrenutku kad pomisli da će time otpustiti barem dio briga.Krši pravila institucije koja možda i, bez njegova kolebanja,ne bi saznala za slučaj te ga kaznila. Tada se Larrypokazuje sposobnim. No i ta odluka je polovična: pritisnutje dugovima, a mito je ionako postalo dio mentalne igre,ono postoji samo ako se prihvati. Student ne priznaje damu ga je dao, ali će ga ucijeniti klevetom ako ga prijavi.Dakle, i u tom slučaju je Larry stavljen predgotov čin.Za razliku od sposobnog Ablemana(svakome prema njegovim sposobnostima,mantra je američkog sna), Gopnik je tajkoji pokušava ostati pravilan i pošten, alije pasivan i beskarakteran. Ableman muljubuje sa ženom i oni ga izbacuju iz kuće:on to prihvaća jer mu kažu da je tako najboljeza sve. Isprika su, naravno, djeca, kojasu zapravo indiferentna – i ovdje su pravilaobredna, a ne realna. Larry nema nikakvogautoriteta i ljudi, pa i vlastita djeca, ga prekidajudok govori ili mu čak ni ne dajuvremena da im se obrati. Ableman mu nudipotporu i rješenja, dvolično ga tješi i grli(“Larry, we are going to be ok.”) – on je“odvratno” pristojan, s iritantno smirujućim glasom pase Larryju još teže suprotstaviti toj pasivnoj agresivnosti.Ableman smatra da se Larry od svoje žene mora rastatii na vjerskoj razini, traži get (vjerski razvod), jer takva supravila zajednice i tako se pristoji situaciji – to je odrasloponašanje bazirano na poštovanju.. S druge strane pišeocrnjujuća pisma Larryjevu fakultetu o moralnoj izopačenostikoju bi prvotno trebao pripisati sebi.Larry Gopnik ne vidi ni očito i najtrezveniji je u noćnojmori, kada mu njegovo nesvjesno tumači stanje stvari. Larrysanja da je na nastavi i predavanje zaključuje principomneodređenosti: dokazuje da nikad ne možemo znati štose događa, no poručuje studentima da će, iako ne moguništa shvatiti, biti odgovorni za to na kraju semestra. Napredavanje mu dolazi preminuli Ableman i oni raspravljaju.Ableman priznaje lukavost postavke principa, alidovodi u pitanje njegovu uvjerljivost: što to znači u ovomesvijetu? Larry odgovara da je to matematički dokaz kakosvijet funkcionira, na što Ableman parafrazira poznati Bismarckovcitat: “Matematika je umijeće mogućega!” (zaBismarcka je to politika), i zaprijeti mu: “Ja sam ozbiljančovjek, Larry!... Jebao sam ti ženu!”. Tu je glavna razlikaizmeđu ozbiljnosti dvojice likova. Ableman je političkisposoban: tumači pravila kako njemu najbolje odgovaraju,do granice do koje ne mora odgovarati za svoje postupke.Larry pak, s druge strane, striktno slijedi pravila koja mupružaju osjećaj sigurnosti: on je matematički ozbiljan čovjek.No, u svakom slučaju, obojici prijeti vječno prisutnikafkijanski moment: apsurd slučaja.Receive with simplicity everythingthat happens to you Coeni su s, nazovimo ga,tipično židovskim netipičnim film-noireom Ozbiljan čovjeksnimili izuzetan, možda svoj najvažniji film koji jednostavnošćuizražava kompleksnu potrebu da se preispitaju nekitemelji ljudske spoznaje, pritom ponovo dokazavši da senajbolje snalaze u žanrovski nedefiniranom spoju crnoghumora, groteske, apsurda i filozofske nedorečenosti. Onje, između ostalog, parafraza drevne židovske literaturesmještena u modernu američku okolinu (mogli bismo rećida je od svih zemalja u kojima su Židovi živjeli, SAD najčudnija),kritika potonjeg, kao i pitanje o potrazi za (be)smislom. Iako je film autoreferencijalan, Coeni nisu ni ujednom trenutku bili blizu zamke nostalgičnog autobiografizma.Od ostatka opusa braće Coen, po atmosferi muje najbliži The Man Who Wasn’t There.Pred kraj nas se posljednji put pokušava navući na tanakled, zahvaljujući gledateljskom očekivanje prema kojemdobri pate, a zli se naslađuju, da bi slijedio kopernikanskiobrat, tj. da kao gledatelji s takvim narativnim iskustvom(ili čak vjernici u sudbinu) povjerujemo da je postojao razlogza Gopnikove nedaće koje se počinju razrješavati. No,višeg smisla i uzroka nema, nema ni božanske intervencijekao kod Joba. Job, k tome, biva bogato nagrađen za svojunepokolebljivost. Gopnik će saznati da je teško bolestan,a St. Loius Park će poharati tornado.A nije moralo biti tako.
Oglaszarez, xii /277, 18. veljače 2010. 18MOVIEPLEX, CENTAR KAPTOL, ZAGREB, CROATIAFEBRUARY 28TH - MARCH 7TH 201028. VELJAČE - 07. OŽUJKA 2010.WWW.ZAGREBDOX.NETGENERALNI SPONZOR
<strong>Tema</strong> <strong>broja</strong>:zarez, xii /277, 18. veljače 2010. 19Satirička osovinaStewart-ColbertJon Stewart i Stephen Colbert, slavni autori i voditeljiameričke satiričke TV-emisije The Daily Show odnosnoThe Colbert Report, nisu samo komičari. Prema autoruknjige The New Blue Media: How Michael Moore, Move-On.org, Jon Stewart and Company Are Transforming ProgressivePolitics Theodorea Hamma, u mračnim danimaBusheve vladavine Stewart i Colbert pripadali su malojskupini koja je zapravo spasila temeljnu slobodu novinarstvai nezavisnog mišljenja.Ovdje ih predstavljamo kao autore knjiga i donosimonekoliko ulomaka koji potvrđuju da su Stewart i Colbertjednostavno dobri, duhoviti pisci. Njihovu pop-kulturnuvažnost potvrđuje i to što su u poznatim edicijama"[neki fenomen pop-kulture] i filozofija", što ih njegujunakladnici Open Court i Blackwell, objavljeni i nasloviStephen Colbert and Philosophy: I Am Philosophy i TheDaily Show and Philosophy: Moments of Zen in the Art ofFake News.JON STEWART:Gole slikeslavnih ljudiIgrajući se na rubu lošeg ukusa pojavama iz svjetskepovijesti koje su upravo stvorile loš ukus, autorse dohvatio Isusa i njegove divlje bande, njujorškineurotičnog Hitlera i svete princeze Dijane/majke TerezePosljednja večera,ili mrtvi konobarManjak informacija i objašnjenja o životu i dobu IsusaKrista godinama je frustrirao znanstvenike, teologei ljubitelje znanja i tumačenja. Do danas je jedini zapaženitekst o toj temi temeljita, iako dvosmislena disertacija FranzaShectera Onaj tip iz one stvari. Vrlo se malo toga zna o Isusu,jer je - kao što Shecter ističe - umro jako davno.Nedavno je taj gotovo potpuni veo tame strgnut, nakonzadivljujućeg otkrića na Sinajskom poluotoku. Njemački turistu Izraelu, tražeći ključeve svojih kufera, otkrio je drevnigrad zatrpan ispod dvije tisuće godina stare hrpe pijeska iSturbucksa. Nakon nekoliko mjeseci iskopavanja, taj je čovjek,još u istim hlačama i košulji u kojima je i doputovao,pronašao ono što je do danas jedini pisani izvor o postojanjuIsusa Krista. Rukopis sadržava jasne referencije na Isusovuvečeru s dvanaestoricom prijatelja. To je svjedočenje napisaoAvram Konobar, poslužitelj u tada popularnom jeruzalemskomrestoranu Kod Jerryja. Opće je mišljenje da rukopisdokazuje Shecterovu teoriju prema kojoj se Raspeće možeprotumačiti kao “momačka večer koja je krenula u krivomsmjeru”. Premda su, nakon što je Schecter ponovno pročitaodokument, sada s naočalama, iskrsle velike sumnje.Sada možete sami odlučiti, jer su drevni memoari konačnoprevedeni s izvornika napisanog na špengleskomRUKOPIS “AVRAMA KONOBARA” Nek sad netkokaže da mir vlada u razdoblju Pashe. Bilo je to u travnju godine33. i kao obično, restoran Jerry bio je krcat. To je tadabio mondeno okupljalište. Otkako je Pilat počeo navraćati,mjesto je bilo prepuno ljudi - svi su zijevali okolo i željeliuspjeti. Osobno, nije me bilo briga. Ti si čovjek; ja sam čovjek.Nije važno jesi li August ili Baraba. Ako me poštuješ, bitćeš dobro poslužen. Uostalom, bio sam na kraju dvostrukesmjene i bacao kobasice pijanim centurionima, kad je ušaoIsus sa svojim stadom priljepaka. “Evo nevolje”, rekao sampomoćniku Mojšeu. Svi smo viđali svugdje po gradu Isusai njegovu malu skupinu momaka iz bratstva i vjerujte mi,nisam bio impresioniran. Grci su izumili puno dobrih stvari– ponajprije golo hrvanje – ali bratstva, ili bilo kakva drugaplatonska muška organizacija, nisu jedna od njih.Tako mi je Luka, onaj mršavi s masnom kosom – ups, svisu bili takvi – bahato rekao: “Stol za trinaestoricu... mislimda je rezerviran pod imenom Krist”. Provjeriosam u knjizi. “Pa, ne mogu pronaćivašu rezervaciju. Osim toga, čini mi se davas je samo osmero”, kažem mu. Usputrečeno, zaista mu govorim istinu, nisamneki gad. Nisu imali rezervaciju, a i dajesu ne bi mogli sjesti dok se ne pojavesvi. Žao mi je, ali ta pravila nisam ja izmislio.“Dolaze. Bit će ovdje. Malo su zapeli.Blagdanska prometna gužva”, kaže Luka.Nemoj me zezati! Zapeli su u prometu?O, pa to fakat sve mijenja... daj molim te.Uostalom, tip samo skenira situaciju, čakme i ne gleda u oči. Zato sam samo rekao,i Mojše to može potvrditi: “Možete biti ubaru i čekati dok ostali stignu... Ali bojimse da...” i tras, evo ti ga za mojim vratom.“Čekati u baru, mali čovječe.” Kako seponašao, pomislili biste da sam ga zamolioda se okupa. (P. S. Ako Isus ima pravo tepostoji život poslije života, nadam se datamo imaju sapuna.)“Dopustite da vas nešto pitam. Koja jeovo godina?” kaže mi Luka. Znam što smjera, ali pravimse glup. “Kako mislite?” odgovaram nevino. Trebali ste mevidjeti, velikih očiju i skroz zbunjena. Ilija je primijetio mojuizvedbu i šapnuo mi da će pripremiti zabavu u povodu mojediplome, jer mi očito satovi glume više nisu potrebni. “33.godina Gospodnja”, kaže Luka. Pustio sam riječi da vise uzraku. “Halo, godina Gospodnja... godina našeg Gospodina?”govori on kimajući glavom u smjeru Krista. “Kužiš?” dodaje.Ja se okrenem prema njemu sasvim hladno i kažem: “Pa,posljednji put kada sam gledao na svoj kalendar bila je jošgodina 3706.”. Potom sam pucnuo prstima i vratio se pretakanjukečapa. Luki su se vilice razjapile do poda. Mojše seokrenuo i rekao: “Batšeba jedan, Luka nula”. Bilo je doistasmiješno, a ne samo podlo. Mnogo se ljudi kod Jerryja joškoristilo židovskim kalendarom. I osim toga, s takvim ponašanjemti dečki nisu mogli od mene dobiti nikakav posebantretman. Isus prebacuje svoju tuniku preko glave kao i svimi; nije me briga tko mu je otac.Isus je proveo veći dio večeriispitujući okupljene što misle – bi li sbradom izgledao pametnije. Počelaje mala svađa kad je Pavao rekaoda mu se zamisao sviđa, ali je Judasmatrao da je to pomodnoMoram priznati da me bilo malo strah. Neki od tih apostolaveliki su grubijani, radnička rulja iz Nazareta. A mislimda ostali bildaju. Ljutili su se. Luka je vikao na mene, govorioje da će Isus, ako odmah ne dobiju svoj stol, pretvoritisav naš Château Lafite-Rothschild u bljutavi delanec. “Nekpretvori», odgovorio sam. Nisam ja vlasnik podruma.Isusovi momci bili su malo uzbuđeni pa su mi počeli postavljatiosnovnoškolska pitanja: “Kako se zoveš?”, “Želimorazgovarati s poslovođom!”. “U redu”, odgovorim im, “razgovarajtes poslovođom. Neka mi da otkaz.” Ja sam izvedbenipjesnik. Za tri tjedna imat ću svoj nastup. Ne trebaju misranja sektaških likova. Trebao sam pozvati etruščanskogaizbacivača Vitu Nerazumnog. Izbacio bi ih van na guzicu. Ibaš kada sam se spremao baciti malo morske soli u Petrovolice, Isus se ubacio. “Momci”, rekao je, “molim vas. Mudargraditelj ne gradi na pijesku, ali glup graditelj ne može graditina kamenu.” Nisam imao pojma o čemu govori, ali odjedanputse ljutita rulja pretvorila u mačiće i štenad. “Tako je
<strong>Tema</strong> <strong>broja</strong>: Stewart-Colbert zarez, xii /277, 18. veljače 2010. 20Rabbi.” “Oprosti, Rabbi.” “Ne bismo to ni sami bolje rekli,Učitelju.” Daj si zamislite! To je imalo toliki učinak na njih.Isus je mogao reći: “Hej, pogledajte, imam bananu u guzici!”a oni bi se ponašali kao da su upravo čuli riječ Božju.Konačno svi stižu. Devet je sati. To mi je posljednji stol ikuhinja želi završiti s poslom. Pa se ja sretnik moram svađatis kuhinjom zbog njihove narudžbe. Nije lako! Matej “mora”sjediti pokraj Isusa, ali Ivan ne želi za to ni čuti, jer mu jerođendan u ponedjeljak i Isus mu je obećao... Šimun puše uruke prikrivajući da prdi. Marko i Jakov se ljute, jer sam ihtražio osobne. Tomo želi Cezarovu salatu, ali mi ne vjerujekada mu kažem da se inćuni u preljevu jedva mogu osjetiti.Pavao dodaje da ne podnosi laktozu i kaže da ću, bude likiselog vrhnja u njegovoj juhi, ostati bez napojnice. Juda svepoprijeko gleda, jer nitko s njim ne želi podijeliti predjelo,a ostali se hihoću nakon moje ponude: ŠTO KAŽETE ZANAŠU ROŽATU! Prema tome kako su se ponašali, trebaosam im dati da naruče s dječjeg jelovnika.Da me moj bivši cimer prošlog mjeseca nije zajebao zastanarinu, vjerujte mi, otišao bih. Trebao mi je novac, aliočito je da nitko od tih momaka nikada nije bio konobar.Jedan od njih mi je doslovce pucnuo prstima da mu donesemjoš vode. Ali, ne za piće! Htio je Isusu oprati noge! Tako je,noge! To bi bilo dovoljno da Kaliguli bude mučno. Jedinopiće koje su naručili bila je jedna čaša domaćega crvenogvina. Svi su pijuckali iz nje. Pazite! Škrci, bila je to večeraza njih trinaestoricu.Mislim da su tada shvatili da sam bijesan, plus da ću imja donositi jela. Varate se ako mislite da se takve stvari nedogađaju stalno u dobrim restoranima. Imali smo barmenaIzaka - on je imao poseban recept za pića bezobraznih gostiju.Reći ću vam samo da je čaroban sastojak bila pišalinajâka. Mislite da lažem? On je beduin i vjerujte mi - te ljudenije briga.Nakon što sam ih smirio, svi su naručili janjetinu, osimIvana jer ju je on već jeo za ručak. Mislili biste da hranitelavove, tako su navalili na jelo. Nadam se da Isus ima u planuneke zapovijedi u vezi s ponašanjem za stolom. Uostalom,večera je prošla u redu, ali možete se kladiti da sam rekao Carlosuneka odreže masniji komad, iako su tražili nemasan.Što se tiče Isusa, svi smo čuli za njegova čuda, ali je zapravoizgledao dosta normalno. Imao sam prijatelje koji bise - čim bi malo okusili uspjeh - odmah pretvorili u šupke,ali on se ponašao normalno. Sestra mojega prijatelja vidjelaje njegov nastup prije dvije večeri u Tebi. Rekla jeda je bio OK. Svinuo je nekoliko žlica i pogodio da jedanmladić među okupljenima razmišlja o promjeni posla, alikaže da je bio bolji dok je još bio s gubavcima. Isus sigurnonije izveo nikakva čuda tijekom te večere, iako je jedan odkonobara – nakon što ga je tražio autogram - rekao da sumu se pročistili sinusi.Nije bilo nikakvih bisera mudrosti. Jednom, baš prije deserta,Isus je rekao, nikome posebno: “Zašto ljudi parkirajuna cesti i voze po parkiralištu?” Bilo je pomalo smiješno.Iskreno, Isus je proveo veći dio večeri ispitujući okupljenešto misle – bi li s bradom izgledao pametnije. Počela jemala svađa kad je Pavao rekao da mu se zamisao sviđa, alije Juda smatrao da je to pomodno. Ja kažem da svi trebajuskratiti kosu. Molim vas. Pa nisu glazbenici, a to je ionakodavno izašlo iz mode.Među nama, kada sam doznao da je jedan od tih momakaizdao Isusa, nisam se iznenadio. Možete pitati Davida,Filova sina. Rekao sam mu te večeri: “Da sam na Isusovumjestu, ne bih vjerovao tim likovima”. Očito mu zapravo inisu bili prijatelji. Samo su se oko njega motali zato što jebio poznat. Trebali ste vidjeti kako su se razbježali kad samdonio račun. “Možeš li platiti za mene, Isuse?” “Ja ću sljedećiput, Isuse.” “Moram ići pustiti vodu, Isuse!” Ne znam zaštoje Isus to trpio. Jadnik je vjerojatno morao hodati po vodida bi imao barem malo mira.No, nisam zbog toga proveo besane noći. Pogledajmoistini u oči - mesije dolaze i odlaze. Baš mi je prošlog tjednadošao neki ljigavac za stol broj pet i tvrdio da ću – budem linjegov sljedbenik - uživati vječnu radost na mjestu zvanomUtah. Dodao je da mogu imati žena koliko hoću, ali da nesmijem piti kavu. Saberite se! Ja da izaberem žene umjestokave? Molim vas! Ipak, bilo mi je žao kad sam čuo što sedogodilo Isusu. Ostavljao je dobre napojnice.Urednikova bilješka: Nakon što je ovaj tekst bio objavljen,doznali smo da Abrahamov rukopis nije jedini dokumento životu i dobu Isusa Krista. Rad s naslovom Novi zavjetstigao je u naš ured zajedno s mnogo drugih relevantnihsvezaka. Žao nam je zbog toga propusta. Također, nakonistraživanja velikih znanstvenika, otkriveno je da je Abrahamovrukopis pisan flomasterom, a za njega se nije znalodo početka 1950-ih. Još jedanput, žao nam je.Adolf Hitler: Intervjus Larryjem KingomJedan od lijepih aspekata naše kulture jest sposobnostda oprostimo, posebice onima pod povećalomjavnosti. Malo je toga što neće popraviti plačljivopriznanje grijeha u jednosatnoj emisiji ili ispovijedina stranicama časopisa People. To veliko suosjećanjestavljeno je na krajnju kušnju kada je u jesen 1999. zapanjenisvijet ponovno gledao povijesnu osobu za koju sedugo smatralo da je umrla u Drugome svjetskom ratu.Taj osramoćeni diktatori nije mogao odoljeti prekrasnoaranžiranoj košari s voćem i rukom napisanoj porucipa je došao u emisiju CNN-a Larry King uživo. Intervjus Hitlerom emitiran je 23. listopada 1999. u 22 sataprema standardnom istočnom vremenu. Te se večeriKingova gledanost utrostručila, što je omogućilo danjegova emisija s malom prednosti pobijedi sve ostalena kabelskim televizijama u tom terminu - jedna je bilai komedija Što ima, žgoljavi Jonesu, priča o mršavomcrncu koji živi među debljim, smješnijim crncima. Slijedinecenzurirani prijepis povijesnog intervjua.KING: Dobra vam večer, dame i gospodo. Večerasćete vidjeti možda najkontroverzniju emisiju u povijestiemisije Larry King uživo. Počeo je karijeru kao predsjednikmlade Nacionalsocijalističke partije, nacističkestranke u Njemačkoj. Nakon propaloga puča, godinaprovedenih u zatvoru i jedne uspješne knjige, ponovnoje zauzeo svoje mjesto u njemačkoj hijerarhiji, najprijekao kancelar... zatim kao Führer.Sljedećih deset godina pod njegovimsmo vodstvom svjedočili povratkunjemačke moći, sramoti na Olimpijskimigrama u Münchenu, propalombraku i konačno jednom prokletodobrom svjetskom ratu te na krajuonome što se smatralo kukavičkomsmrću od vlastite ruke. Večeras,uskrsnulog iz općepoznate smrti,pozdravljamo Adolfa Hitlera.HITLER: (grizući pecivo) Kaoprvo, Larry, ne znam čega sam setoliko bojao. Ovi su izvrsni!!!KING: Pa, kancelaru Hitler, moram….HITLER: Molim vas, zovite me Adolf.KING: Adolfe. Najprije moram reći... sasvim iskreno,nerado smo vas pozvali.HITLER: Ne mogu reći da vam to zamjeram. Mislim,čim čujete ime Hitler...KING: Zatim smo na kraju zaključili da naša emisijagovori o ljudima koji stvaraju vijesti. To je bio moj motočetrdeset godina i baš me briga za kritičare, neću sadaprestati.HITLER: Ne znam o čemu govorite.KING: Što biste rekli ljudima, onima koji vas videkao demona, počinitelja najgorih…HITLER: Kriv sam, Larry. Gledajte, bio sam loš čovjek.Tu nema dvojbe. Mrzim ondašnjeg Hitlera. Vikanje,upiranje prstom, ne znam... bio sam vrlo ljutit čovjek.KING: A ovaj... novi Hitler?HITLER: Ustajem u sedam, pojedem pola dinje, riješimkrižaljku u jutarnjim novinama i zatim pustim dame ponese dan. Ponekad odem u ribolov, ponekad dotrgovačkog centra na jedan voćni šejk. Neki sam dan biosedam sati u parku i gledao mrave kako odnose komadsendviča. Ja!!! Izumitelj Blitzkriega... Čim više ne moratesve kontrolirati, postajete slobodni.KING: Zašto ste sve to učinili?HITLER: Polako... To je pitanje za 64 tisuće dolara.Ne znam... nisam bio sretno dijete. Mislim, ne pokušavampronaći izgovore, ali kada cijelu srednju školu imatejedan testis i svi vas zovu Shitler... žao mi je, ovo možeteizrezati, zar ne?KING: U redu je.HITLER: Nakon nekog vremena to vam dojadi. Jednogdana jednostavno puknete. Počelo je kao ono obično:“Dečki, zažalit ćete jednog dana” i zatim... ne znam.Jednostavno se otelo kontroli.KING: Jeste li ikada shvatili odvratnost svojih djela?Jeste li se ikada pokajali?HITLER: O da, ali poricanje je vrlo snažna stvar... uvijeksam mislio da mogu prestati kad god poželim. “Samokada bih dobio Čehoslovačku, tada bih mogao prestati.Tada bih bio sretan.” I dobio sam je, ali sam pomislio: PaIsuse, Poljska je samo malo dalje, samo komadić... i ostaloznate. Mislim da je najteže bilo priznati samome sebi daimam problema.KING: I kada se to dogodilo?HITLER: Pa... neću vam lagati, trebale su mi godine.U nekim sam trenucima znao da nešto nije kako treba.Sjećam se jedanput... mislim da je to bilo u Münchenu.Imali smo skup. Sto tisuća ljudi izvikivalo je moje ime.Lomače su gorjele. Cijela predstava. To je trebao biti vrhunac,ali jasno se sjećam da sam pomislio: Što ja tu radim?Ja mrzim gužvu.KING: Kada je to bilo?HITLER: Mislim 1942. Ali nisam došao do dna, kaošto znate, prije 1945.KING: Da, recite nam nešto o tim posljednjim danimau bunkeru u Berlinu. Naime, dosad smo pretpostavljali daste se tamo ubili.HITLER: (popije gutljaj vode) Da, pa. To je zabavnapriča. Svi su mislili da sam otišao u bunker kako bih sesakrio pred...KING: A nije bilo tako?HITLER: Ne. Zapravo, dok su se savezničke snagepribližavale, ja sam još bio u stanju poricanja. Doista sammislio da ćemo se oporaviti, znate, zaobići ih oko Švicarskei napasti. Zato sam uzbuđeno planirao i otresao se na ljudeHitler: Govorio sam sebi da sam sepromijenio, pronašao pravi mir, ali jošsam igrao na osjećaj krivnje. Moj meterapeut izazvao kad mi je rekao nekasve to ili pospremim ili već jednomzašutim. Da sebi dokažem da mogupreuzeti odgovornost za svoj život. Ievo me.– kao što moj terapeut kaže - “igrao sam ulogu diktatora”. Ionda me Eva pozvala u bunker zbog neke “hitne situacije”s generatorima. I tako sam sišao dolje i tamo vidio Evu iHimmlera te još dvojicu najbližih prijatelja. Nikad to nećuzaboraviti. Ušao sam i rekao: “Was ist los?” a Eva mi jeobujmila lice rukama, pogledala me u oči i rekla: “Adolfe,svi te jako volimo, ali ako ne prestaneš osvajati i čistiti, nitkou ovoj sobi više neće s tobom razgovarati”.KING: I to vas je trgnulo?HITLER: Ne baš. Morate razumjeti da sam s timživio petnaestak godina.KING: Što se dogodilo?HITLER: Ubio sam ih. Tada nismo znali za intervencije.Jednostavno sam mislio da su me izdali. Bilokako bilo, nabacio sam Evinu odjeću i iskrao se u noć.Tjednima sam živio poput životinje, radio što sam moraokako bih preživio. Jednog se dana skupina dječakarugala gospođi s brkovima pa sam pogledao svoj odrazu prozoru i shvatio da govore o meni. Tada sam znao damoram srediti svoj život.KING: Zanimljivo. Sada mi recite nešto o svojoj vezis Evom. Bila je lijepa žena. Mislite li da ju je očaralavaša moć?HITLER: Što želite time reći?KING: Samo kažem da se činila kao krasna cura i...HITLER: Mislite da sam joj bio zanimljiv samo zatošto sam bio Führer? Mislite da sam osvojio pola Europei pobio milijune ljudi samo da bih se poševio?KING: Ne, samo sam...HITLER: Pa, mogu samo reći (lice mu se pretvara uširok osmijeh) - DA na prvo pitanje, i – AMEN, brate, nadrugo. (King izgleda zbunjeno.) Gledaj, Larry. Vrlo davnosam shvatio da bavarski studenti umjetnosti s masnomkosom i podlim brkovima ne dobivaju cure. Naravno, toje bio jedini razlog zašto je Eva bila sa mnom. Žene volemoć i slavu. Koliko si se puta ti ženio, Larry?KING: Hmmm. Sedam. Možda osam. Ali ovaj posljednjibrak je do kraja života. Volim Shawnie...HITLER: Da. U svakom slučaju, želim reći da si biou brakovima s mnogo lijepih žena. I istini za volju, tvojfizički izgled... kako da to kažem... blago uznemirava.
<strong>Tema</strong> <strong>broja</strong>: Stewart-Colbert zarez, xii /277, 18. veljače 2010. 21Mislim, da si ti Larry bio simpatičan tip koji vodi kemijskučistionicu, ti i tvoja bivša gospođa Ida Klinghoff izBrooklyna sada biste već bili blizu pedesete obljetnicebraka. Imam li pravo? (King je zatečen.) Bez uvrede.KING: Pređimo na telefone... Annie iz Grand Rapidsau državi Michigan, postavi pitanje Adolfu Hitleru.ANNIE: Kao prvo, Larry, obožavam tvoju emisiju.KING: Hvala.ANNIE: Moj suprug je nedavno dobio neki osip isamo tvoja emisija može odagnati svrab.KING: Divno, Annie, hvala ti. A tvoje pitanjeHitleru?ANNIE: Da, zanima me što gospodin Hitler misli okloniranju?(Hitler se smiješi.)KING: Izvrsno pitanje. Znanstvenici su nedavnoklonirali ovcu... mislim da se zvala Dolly. Uvijek vas jezanimala genetika. Kakvo je vaše mišljenje o tom znanstvenomotkriću?HITLER: Pa, Larry, “transgenetika”, kako se ta granagenetičkih istraživanja naziva, uzbudljiva je struka i projektinstituta Roslin, kloniranje ovce, uzbudljiv je napredak.Ali, ne bih ga sigurno ocijenio kao neko otkriće.KING: Znači vaša strast za znanošću nijeizblijedjela?HITLER: (malo defanzivno) Pa, strast da, ali ne iopsesija. Dio mojega rasta došao je iz prepoznavanjasklonosti prema opsesijama i njihovu rješavanju na aktivannačin. Na primjer, da, proveo sam malo vremenazaokupljen genetskim istraživanjima, ali sam takođerušao i u svijet dvoranskoga plesa. A ove ću jeseni početisvladavati glazbene posebnosti francuskoga roga.KING: Morate priznati da se za kloniranje ljudi vežuneka prava etička pitanja?HITLER: Pa, Larry, recimo bobu bob. Svi se boje daće se toga dokopati neki zločesti tipovi i napraviti mojegadvojnika. Mislim, o tome su još u sedamdesetima snimalifilmove strave.KING: Momci iz Brazila. Ja tvrdim da Sir Larry Oliviernikada nije bio bolji. Imali smo ga na...HITLER: (oštro) Pa, nikada nisam gledao taj film,drago mi što to mogu reći. Iako su mi prijatelji rekli dasu izvedbe bile loše, a bio je i predugačak! Ali Larry, dase vratimo temi - ljude nikada neće klonirati. Površnomožda, ali osobnost, karakter, čak i inteligencija, ne moguse genetički duplicirati. To su samo želje, nakane... Velikisam zagovornik prirode. Odgoja nad njom. Možeteuspjeti dobiti moje gene, ali nećete dobiti mene jer u tomslučaju morate uspjeti ponoviti i moj odgoj. Morali bistepronaći neku stariju djecu koja bi bez milosti zadirkivalatoga novog Hitlera, stalno mu navlačila gaće... poderalamu jedini par kožnih hlačica... volio sam te... Lederhose(Hitler počinje plakati.). Oprostite, mislim da mi je prašinaušla u leće. (Hitler briše oči.)KING: Je li Treći Reich radio na kloniranju?HITLER: (pije malo vode) O, da, pokušali smo. Stvorilismo neke kokoši koje su blago sličile jedna drugoj.I jedan od naših vrhunskih momaka klonirao je kopijuvašega hrabrog psa Lassija – ali nakon provjere otkrilismo da je to bio samo jazavčar koji mu jako sliči. Svekoji su u tome sudjelovali dali smo uspavati. Naši momcijednostavno nisu bili dorasli zadatku.KING: Znanost vam je sigurno bila vrlo važna...HITLER: U tome ima jedna zanimljiva ironija, Larry.Tu sam ja, momak koji planira stvoriti nadrasu, dominiratisvijetom spajajući brutalnu silu s visokom tehnologijom.I što tada činim? Deportiram ili ubijam sve svojenajbolje znanstvenike. Ha? Vidiš li? Židovi su bili međumojim najboljim tehničarima. (Lary izgleda zbunjeno.)To je klasičan primjer straha od uspjeha. Nešto stvoriš,zatim sabotiraš mogućnost da to ikada zapravo počnefunkcionirati. To je ono što sam uvijek ponavljao. Pobijediosam sve koji su mi se bili suprotstavili na zapadnojfronti, još mi je trebalo samo nekoliko tjedana i imaobih cijelu stvar pod kontrolom. I što sam učinio? NapaoRusiju?!! (Hitler se lupi prstom po sljepoočnici.) Takose to radi, genije!!! Sada se čini očitim, ali ja sam to vrlosporo shvaćao.KING: Ali vam je uspijevalo. Nakon svih tih godina,zašto ste se ponovno pojavili i otvorili se nevjerojatnojburi koju je vaš povratak stvorio?HITLER: Zar sam trebao ostati skriven? Ne, to jedobro pitanje. Vidite, ja se već mnogo godina pretvaram.Govorio sam sebi da sam se promijenio, pronašao pravimir, ali još sam igrao na osjećaj krivnje. Moj me terapeutizazvao kad mi je rekao neka sve to ili pospremim ili većHitler: Tu sam ja, momak koji planiradominirati svijetom spajajući brutalnusilu s visokom tehnologijom. I što činim?Deportiram ili ubijam sve svoje najboljeznanstvenike - Židovi su bili moji najboljitehničari. Klasičan primjer straha od uspjehajednom zašutim. Da sebi dokažem da mogu preuzetiodgovornost za svoj život. I evo me.KING: (držeći knjigu) Razgovaramo s Adolfom Hitlerom,a ime knjige je...HITLER: Zar je već gotovo?KING: Bojim se da jest.HITLER: Sjajno, to je bilo brzo. Mislio sam da samja onaj tko vas može navesti da govorite. (Obojica sesmiju.) Ali ozbiljno, ime knjige je Moje ugodne cipele– kužite?KING: Kužim.HITLER: Govori o srditom čovjeku koji je naučiocijeniti male stvari u životu. Govori o prihvaćanju.KING: I sjajna je stvar. Ljudi, ako ljetos ne pročitateni jednu drugu knjigu, pročitajte Moje ugodne cipele.HITLER: Hvala ti, Larry.KING: I što planira Adolf Hitler?HITLER: Sljedeći ću četvrtak nastupati u emisijiPolitički nekorektni i kao i uvijek možete vidjeti mojestare radove na televizijskoj mreži A&E, svake večerinakon Friedmanovih Improvizacija.KING: Divno čovječe, Bud Friedman, jakosmiješno.HITLER: Da, zbilja. I kao što znate, za dva ću setjedna pojaviti u TV-sudnici te će mi se suditi za zločineprotiv čovječnosti.KING: Tako je, to je sljedeće. Što ćeš reći u svojuobranu?HITLER: Ne mnogo. Očekujem da ću sljedećegodine u ovo doba biti osuđen i vjerojatno smaknut.Ipak, sam ću sebe zastupati. Odsad krivnja ide ovdje(pokazuje na prsa). Jedini tko se može kriviti zaHitlera... jest Hitler. Osim toga, tko se želi petljati shrpom lažnih branitelja... Mislim, toliko o zlu. (Obojicase smiju.)KING: Pa, Adolfe, hvala što si došao.HITLER: Hvala.KING: (u kameru) Nakon promidžbe vraćamo se sLoni Anderson: pedeset joj je godina, u novoj je vezi smlađim muškarcem i ne ispričava se zbog toga. LoniAnderson i njezina nova knjiga Pedeset, mlađi muškaraci ne ispričavam se, nakon reklama.
<strong>Tema</strong> <strong>broja</strong>: Stewart-Colbert zarez, xii /277, 18. veljače 2010. 22Prijateljice preko pisamaDraga majko Terezo! Bok! Ne poznaješ me, ali mojeime je Dijana i tvoja sam najveća obožavateljica.Ja mislim da si ti sjajna. Što više čujem o tebi, toviše mislim da smo poput sestara ili slično, a jednasestra je doista lijepa princeza, a druga nije3. listopada 1994.Draga majko Terezo!Bok! Ne poznaješ me, ali moje ime je Dijana i tvoja samnajveća obožavateljica. Nikada prije nisam napisala takvopismo pa nemoj misliti da sam luda, ali ja mislim da si tisjajna. Što više čujem o tebi, to više mislim da smo poputsestara ili slično, a jedna sestra je doista lijepa princeza, adruga nije.Želim znati sve o tebi. Gdje živiš? Znam da mnogo vremenaprovodiš u Indiji, što je zbilja čudno jer ja živim u Engleskoj,a Indija je nekada bila jedna od naših kolonija. Boraviš litamo i ljeti? Čujem da je jako vruće. Piješ li čaj? Hladan?Jesi li ikada bila u Monacu? Tamo je jako zabavno.Ja sam udana, a ti? Vjerojatno nemaš vremena zbog svihtih gubavaca i slično. Mislim da je zabavno biti u braku. Pa,mislim da bih trebala ići, Cindy Crawford dolazi upoznatimoju djecu i nakon toga moramo ići na koncert EltonaJohna – fuj! U svakom slučaju, voljela bih se s tobom naćina piću ili kavi, bilo što, ja častim! Molim te da mi se brzojaviš pismom ili telefonom. Možeš zvati na moj račun (alineka ti ne pređe u naviku... ha-ha).Tvoja prijateljica (nadam se),Njezino Veličanstvo Dijana, princeza od WalesaBuckinghamska palača, apartman 3London, Velika BritanijaP.S. Nisam luda.studenoga 1994.Draga majko svih Velikih Snobova!Braaaa!! Braaaaa!! Znaš li kakav je to zvuk? To je zvukkoji proizvodi guzica, a tako se ja osjećam nakon što samti pisala nudeći ti prijateljstvo, a nikada mi nisi odgovorila.Doista sam mislila da si ti drugačija, ali pretpostavljam dasi valjda prevelika i previše važna da bi pisala. Mogla bihimati prijatelja gdje god poželim, uključujući sve preostalečlanove Beatlesa, a ja izaberem tebe. Ali, pretpostavljam dato ne zabrinjava takvu veliku facu kao što si ti, ha?Možda te zapravo ne poznaju svi oni ljudi na televiziji kojio tebi govore takve lijepe stvari, ili možda - kada bih imalaneku glupu bolest kao što su guba ili hemofilija - ti bi moždaosjećala u srcu da mi trebaš odgovoriti. Mrzim te. Zapravonije me dovoljno briga da bih te mrzila. Mogla bi veslati doEngleske i zatim hodati do Londona, puzati do palače i molitime da ti budem prijateljica, ali ja ne bih htjela. Željela samto ispričati svojem suprugu BUDUĆEM BRITANSKOMKRALJU, no bojim se da bi bacio bombu na tebe i tvojuglupu, seosku, prostu kuću milosrđa.Tvoja bivša prijateljicaprinceza Dijana, London, Velika BritanijaP. S. Neki ljudi plaćaju i do 100 tisuća funti za moju običnusliku u tajicama za vježbanje. Možeš li bolje od toga!!!!studenoga 1994.Draga pristašo,zahvaljujemo ti na interesu za Zakladu karitativnih udrugaNade Majke Tereze. Kao što znate, raspored Žive Svetice jedosta popunjen pa nećemo moći zakazati zatraženi sastanak.Zaklada karitativnih udruga Nade omogućuje osnovnunjegu tisućama siromašnih u okolici Kalkute. Priložili smoliteraturu o dobrim djelima Žive Svetice i Zaklade karitativnihudruga Nade. Cijenimo svu potporu koju nammožete dati.Bog vas blagoslovio,sestre milosrdniceKaritativne udruge Nade, Kalkuta, Indijastudenoga 1994.Najdraža prijateljice, majko Tereza,upravo sam dobila tvoje pismo i jaaako mi je žao zbog strašnihstvari koje sam ti napisala u posljednjem pismu koje sivjerojatno tek sad dobila. Zaboravila sam da je u zemljamaTrećeg svijeta pošta jako spora. Molim te... Molim te, oprostimi. Preklinjem te za oprost, iako znam da prijateljicepoput nas obično to ne trebaju činiti, to se jednostavnopodrazumijeva.Znam da ovo zvuči ludo, ali osjećam se kao da se poznajemogodinama ili iz drugog života ili slično. Nešto kao da samprekrasna egipatska princeza, a ti si moja najdraža sluškinja/prijateljica kojoj se mogu povjeravati. Priložila sam sliku(ja sam ona koja stoji u kočiji!). Znam da izgledam strašnodebelo, ali me nije briga. Blijedi muškarac s velikim ušimas moje desne strane jest moj suprug princ Charles (ja gazovem Charles govnar). Izgleda li on na slici dosadno i bezimalo strasti? Takav je i u stvarnom životu. Imala sam strastvenijihnoći sa zecom na baterije - ako shvaćaš što želimreći!!! Obično sam jasnija u izražavanju, ali nisam jer seprijateljice poput nas razumiju bez riječi, što znači da nemoram biti jasna ili određena.Molim te, pošalji mi svoju sliku - stavit ću je na jednu odkomoda u jednoj od mojih kuća kojima se češće koristim.Hvala ti unaprijed,Tvoja draga srodna dušaDijana, Velika BritanijaP. S. Ponekad se želim ubiti.siječnja 1995.Dragi/a (gospodine, gospođo, gospođice) Dijana!Zahvaljujemo na Vašem zanimanju za majku Terezu. Žaonam je što ne šaljemo slike Žive Svetice njezinim obožavateljima.Priložili smo literaturu o Zakladi karitativnihudruga Nade Majke Tereze. Još jedanput, hvala na vašemzanimanju.Sestre milosrdnice, Karitativne udruge Nade, KalkutaGODINU DANA KASNIJE10. siječnja 1996.Hej, prijateljice!Znam da je prošao cijeli tjedan od mojega posljednjeg pisma,ali tu je bilo malo ludo. Jesam li ti nedostajala? No, daodmah prijeđem na stvar. Konačno sam slobodna, slobodna!Hvala Bogu Svemogućemu... konačno sam slobodna!!! Razvodje stupio na snagu prije nekoliko dana i ne mogu bitizadovoljnija. Pa... barem sam s 25 milijuna funti zadovoljna.Usput, koliko je osoba kraljevske krvi potrebno da bistepromijenili žarulju?... Predaješ se?... Devet!!! Princ Williamda je pritegne, a ostalih osmero da odjebu.Tvoji su mi savjeti mnogo značili. Bez tebe ne bih imaladovoljno snage. Osjećam se kao da sam se ponovno rodila.Toliko sam dugo bila Dama da sam zaboravila kako je tobiti žena... (ne računajući ragbijašku momčad o kojoj sampisala u pismima od 17. do 21. srpnja).Kako si ti? Kako ti ide u Indiji? Ima li kakvih novih muškaraca?Tako si lijepa, ali to nikada ne ističeš. Žao mi je štomi nisi dopustila da ti promijenim izgled što sam tražila upismima 12. svibnja 1994., 5. kolovoza 1994. i 22. ožujka1995. Sad kada sam ponovno sama, ne prihvaćam NE kaoodgovor. Neke moje malo manje dobre prijateljice i jarazgovaramo o planovima za meksičku zabavu na Cabusamo za djevojke. Ako se ne varam, tamo se prodaje koktelmargarita s tvojim imenom.Usput, nikada mi nisi odgovorila na pitanje iz pisma od 19.lipnja 1995.- sa soli ili bez nje?Strašno mi nedostaješ,Di-Dipalača Kensington, Velika BritanijaP. S. Što ima šesnaest nogu, uzgojene genetske defekte i velikištap u guzici? Predaješ se?! ... Kraljevska obitelj!!!!!kolovoza 1997.Hej Ti!Ti mali vragolanu!! Nisi se dugo javljala i mislila sam da ti semožda nisu svidjeli kupaći kostimi što sam ih sašila za nas...i zapravo sam zbog toga bila dosta uzrujana, dok nisam jednogadana na televiziji vidjela da si bila u bolnici. Zar imaštako loše mišljenje o meni da me nisi željela opterećivatisvojim problemima? Nakon svega kroz što smo prošle? Pa,priložila sam čestitku za brz oporavak, uključujući i malofilozofije o prijateljstvu. Ne želim je dati, ali to je crtež dvagola vražićka koji se drže za ruke s natpisom “Prijateljstvoznači da ste tu kad dođu teška razdoblja”. Mislim da je to biomoto za našu vezu i sama sam personalizirala vražićke kakobih istaknula poantu. (Ja sam vražićak s velikim dojkama, a tisi onaj s borama.) Samo se nadam da ćeš to prihvatiti k srcu,jer sam dosta razočarana tvojim manjkom iskrenosti u vezis tvojim zdravljem. Također sam u paket stavila čokoladnekolačiće. Doista moraš paziti na hranu tamo dolje. Nakonmojega nesretnog susreta s crijevnim parazitom na obaliFidžija, naučila sam vrijednost higijenske pripreme hrane.O nešto vedrijoj temi, upoznala sam nekoga!! Bogat je izgodan i evo najboljeg dijela... tamniji je!!! Mislim da ćešse složiti da je slađe zabranjeno voće... i, zar to neće opalitipo guzici kraljicu majku!!!!Pusice,D.P. S. Ne brini se zbog seksa. Pazimo se.listopada 1997.Dragi grofe Charlese Spenceru!Svi smo bili strašno tužni kada smo čuli za prijevremeniodlazak princeze Dijane. Dok počinjete s procesom zacjeljivanjai odrađujete princezine posljednje želje, molim vasda imate na umu Zakladu karitativnih udruga Nade. Znamoda ste mudro osnovali zakladu u Dijanino ime kako bistenastavili s njezinim dobrim djelima. Kao što možda znate,naša pokojna voljena majka Tereza i princeza bile su velikeprijateljice i stalno su se dopisivale. Možda je sudbina štonastavljamo, u njihovoj odsutnosti, vezu koju su one takoenergično stvarale. Također imajte na umu da se to odbijaod poreza.Bog Vas blagoslovio,sestre milosrdniceKaritativne udruge Nade, KalkutaS engleskoga prevela Margareta Matijević Kunst.Ulomci knjige Naked Pictures of Famous People (HarperPaperbacks, 1999)
-8 They call him the junkie Christ---***--9Aljoša AntunacThey call himthe junkie Christi. diomali zarez1
-10 They call him the junkie Christ--- prodala sam svoj jedini sandanima nisam jela...-7-***urednik: Boris Postnikovdizajn: Ira Payer, Tina Ivezićzarez, dvotjednik za kulturna i drštvena zbivanjaZagreb, 18. veljače 2010, godište XII, broj 277 15
---------6 They call him the junkie Christ11--there are youdrive like a demonfrom station to station,it’s not the side–effects of the cocaine14 They call him the junkie ChristMartina 26g. 170/60... đ ž telefon: 091/7316-911Vrijeme objave: Dostupan do: Tiskano izdanje: Tip oglasa: Prikazan: 3
5--------12 They call him the junkie Christ----4 They call him the junkie Christ--13-------
<strong>Tema</strong> <strong>broja</strong>: Stewart-Colbert zarez, xii /277, 18. veljače 2010. 27Stephen Colbert:Ja sam Amerika(a i vi to možete)Uvijek ironičan, autor govori zašto Hollywood uništava Ameriku, zašto je evolucija prevara izašto su ljevičari papci. Možda se nećete složiti sa svime što on kaže, ali barem ćete razumjetida je vaše drugačije mišljenje pogrešno. Colbert je neumoran borac za američku dušu i u svojojknjizi bori se za tradicionalne vrijednosti, jer su njegovoj zemlji jako dugo dobro služileOBITELJ“Mama je dobro. Tata je dobro.” - Rick Nielsen,policajac iz snova i otac gitare dugog vrataMi smo u ratu. I pritom ne mislim na ratu iraku, rat u afganistanu ili na rat protivdroge. Govorim o ratu u kojem su veći ulozinego u svim tim ratovima zajedno i ondapodijeljeni s tri. Ratno područje o kojemgovorim? Američka obitelj.Zamislite Ameriku kao tijelo. Ali ne tako da je jezeroMichigan oko, država Maine naopako okrenut nos, TeksasAdamova jabučica, a Florida vrlo šiljasta brada. Umjestotoga pogledajmo malo dublje, u biološke cjeline koje jeizgrađuju - obitelj.Colbijev kviz: Što je obitelj? Prema američkomUredu za popis stanovništva, obitelj je definiranakao dvoje ili više ljudi koji zajedno žive, a veže ih rođenje,brak ili posvajanje. Drugim riječima, američki Ured zapopis stanovništva vode radikalni ljevičari. Zašto misliteda je uvedena kategorija za nezaposlene?Ako mene pitate, od pamtivijeka je riječ “obitelj“ značilasamo jednu stvar - Mamu udanu za Tatu, a oni zajednoodgajaju dvoje ili troje malih razularenih balavaca. To senaziva nuklearnom obitelji. Dobila je ime jer je dosegnulavrhunac početkom Hladnog rata kada su Amerikanci bili uneposrednoj opasnosti od nuklearnog uništenja. Tada su članoviobitelji znali svoje uloge i nitko nije dovodio u pitanjeočev autoritet. Pa, tata je jedini imao ključeve skloništa.Po čemu je nuklearna obitelj tako posebna? Pa, bašpoput pravoga radioaktivnog izotopa - nevjerojatno jestabilna. Osim toga, to je prigodna kratica kada se govorio skupini pojedinaca. Zamislite koliko biste vremena izgubilikad biste morali imenovati svaku osobu pojedinačnoumjesto da samo kažete “Johnsonovi“. To ušteđeno vrijememožemo provesti s obitelji.Što je s ne-tradicionalnim obiteljima?1. Obitelj s jednim roditeljem.2. Obitelj Manson3. Sly and the Family Stone.Izaberite koja vam se sviđa.To zvuči divno: Ali kako stvoriti svoju nuklearnu obitelj?Sve počinje jednostavnom formulom: suprug +supruga = brak.Pazite, samo zato što je formula puna slova to ne znači dasadržava varijable. Ako je malo promijenimo, ona uopćene funkcionira.suprug + suprug ≠ braksupruga + supruga ≠ brakJednom kada ste ulovili bračnog druga odgovarajućegsuprotnog spola, vrijeme je da se “upoznate“ u biblijskomsmislu, tj. da zajedno proučite Bibliju. U njoj ćete pronaćipodatak da je zadaća braka omogućiti muškarcima i ženamaokvir odobren od Boga za njihove najluđe seksualnenestašnosti, čija je jedina svrha dobiti djecu.Pa dobijte ih! Evo, pričekat ću.Hej, nemojte misliti da virim ili nešto tako. Zapravo,skočit ću iza ugla po kavu i pecivo. Pustit ću neku glazbuda svira dok me nema. Pravda će biti izvršena i bitka ćebjesniti.Ovaj veliki pas borit će se kad dirnete njegovkavez. I bit će vam žao što ste se petljalis A-merikom.Jer nabit ćemo vam nogu u dupe. Tako to radeAmerikanci.Vratio sam se. Ako ovi stihovi country pjevačaTobyja Keitha nisu zakurblali vaš uređaj zapravljenje djece, trebali biste provjeriti je li sveu redu s njim. Kad slušam tu pjesmu tijekomfizičkoga čina zadovoljavanja svoje gospođe,volim sebe zamišljati kao psa ili čizmu, ovisnoo raspoloženju.I što sad? Sad kad ste napravili djecu, vašje posao socijalizirati ih. To znači da morateodigrati određenu ulogu – ulogu za koju stebili na audiciji u krevetu. Onog trenutka kadanovorođenče ispadne van, dobili ste ulogu. Iako je dobro odigrate, poput De Nira, jakoćete se udebljati.OTAC Amerika je nekad živjela prema motu“Otac zna najbolje”. Sada smo sretni ako“Otac zna da ima djecu”. Postali smo nacijadonatora sperme i djetinjastih tata. Ali ulogaoca zahtijeva više od toga da ih odvedete uMcDonald’s i donirate im Y-kromosom. Otacmora biti skrbnik, učitelj, uzor, ali i što je najvažnije- udaljeni predstavnik autoriteta kojemse nikada ne može udovoljiti. Kako bi inačedjeca razumjela pojam Boga?Svaka organizacija treba jako vodstvo. Kodkuće je moja riječ zakon. Sve je onako kakoja kažem. Na primjer, nedavno je moj sintražio da mu za rođendan kupim prijenosnoračunalo. Rekao sam mu, “Idi pitati mamu”.To je i učinio. To se zove poštovanje.S velikom moći dolazi i velika odgovornost.Zato otac uvijek mora na sebi imatikošulju i mjerač pritiska zraka u gumama. Nikada ne znatekada će nekoliko kila zračnog pritiska značiti razliku izmeđuživota i smrti za vas i vašu obitelj. Otac mora i raditi.Mnogo. Ako radi manje od 100 sati na tjedan djeca će upoznatisvoga oca, a kao što stara poslovica kaže: “Poznavanjeizaziva prezir”.Sigurno je da bi bilo lijepo imati još jednu plaću zakupnju nekih dodatnih sitnica, poput odlaska na godišnjiili stana, ali majka ne bi nikada smjela biti primarni skrbnik.Djeca to vide, izgube poštovanje prema ocu i svaki putodluče postati homoseksualci. To je poznato pod nazivomtinejdžerska pobuna i vidio sam mimohode pune takvihpobunjenika.Jedan od najvažnijih tatinih poslova je zaštita njegovemale obitelji. Zato mora spavati s pištoljem pod jastukom. Inapuniti ga dum-dum mecima. Na najmanji znak kretanja unjegovu dvorcu nakon osam sati navečer treba se probuditii nasumce pucati. Neka potom Bog, Alah, ili Hanuman, bogs licem majmuna, vidi tko je čiji, zar ne?Napomena izdavača: Ne spavajte s pištoljempod jastukom i ne pucajte u sjenuodmah nakon što se probudite.Na kraju, tata mora štititi slabije umove svoje žene ipotomaka od tereta brige. Ne smije pokazivati nikakveznakove neodlučnosti, financijskih poteškoća ili čak bolesti.Jednom kada ste ulovili bračnogdruga odgovarajućeg suprotnogspola, vrijeme je da se “upoznate“u biblijskom smislu, tj. da zajednoproučite BiblijuZato je jako važno da očevi nikada ne odlaze liječniku.Mogli bi doznati da nešto nije u redu – a to je informacijakoju nikada ne bi mogli podijeliti. Težak teret potisnutihemocija ubojica je očeva broj jedan u našoj zemlji. Ili bitrebao biti.Tata ima dosta težak posao. Zato prema njemu treba bitidobar. Nemojte mu odmah smetati kada dođe kući. Pustitega da popije to pivo ili prelista Sportske novosti prije negošto mu dotrčite sa svojim osjećajima i/ili sumnjama o aferikoju možda ima ili nema sa šeficom kadrovske.MAJKA Nemojte me krivo shvatiti. Biti mama nije lako.Odgajanje djece njezina je odgovornost. To je nezahvalan,usamljenički posao poput Šerifa ili Pape.Veza između majke i djeteta vrlo je krhka stvar. Zato jasvoju mamu nisam ispuštao iz vida još dvije godine nakonšto sam se oženio. Ali, dok je razdoblje odvojenosti teškoza djecu, za majku je pogubno. Postoji nešto što se zove“majčinski instinkt”. To je prirodni dio svake ženke odpapučice pa sve do ženke ljudskog bića. Ženke se morajustalno brinuti pa mrze svako vrijeme kada su ostavljenesame da razmišljaju, kupaju se ili spavaju. Kako bi majkastalno bila sretna, u trenucima kad je odvojena od djecemora biti ispunjena mišlju koja joj ispija dušu: “Jesam liloša majka?”Odgovor na pitanje je odjekujuće “Da”. Znanstvenicisu dokazali, pretpostavljam, da se svaka mana kod djeteta
<strong>Tema</strong> <strong>broja</strong>: Stewart-Colbert zarez, xii /277, 18. veljače 2010. 28u svoju sobu i zaključajte vrata, pustite vodu na pipama ipojačajte radio – predlažem vam da pustite pjesmu BillyjaJoela “Big Shot”. Kad ste gotovi, recite djetetu da ste bilitoliko ljutiti da ste se morali istuširati kako bi se ohladili izatim im odbijte cijenu tople vode od džeparca.Savjet br. 4: Nemojte plakati zbog onog što je većučinjeno. Vratite se unatrag. Ako ste se ikada željeli vratitii ponovno proživjeti djetinjstvo, sada to možete – živećidjetinjstvo svoje djece. Djeca su male verzije vas samih,ako oduzmemo strašan neuspjeh. Ako ne budete proživjelisvoje neispunjene snove kroz vašu djecu, Kada ćeteto učiniti?Ispunite ih svojim slomljenim nadama i razbijenim snovima.Ako oni uspiju, ne znači li to da ste i vi na neki načinuspjeli? A ako ne uspiju, pa, tada je vaš san ionako bio najvjerojatnijenemoguć – iako će ga možda i vaše dijete htjetinaturiti svojoj djeci samo da bude sto posto sigurno.ŠIRA OBITELJ Nekada davno obitelj nisu činili samomama i tata i djeca. Bili su tu mamina i tatina braća i sestrei njihova djeca i tako dalje. Bila je to čvrsta skupinakoja se mogla pomagati u teškim vremenima. Osim toga,u takvim bliskim obiteljskim vezama uvijek je postojaonetko tko je na sebe preuzimao krvnu osvetu ako bi vasupucali u trgovini ili nešto slično.Ali, danas premalo ljudi živi u proširenoj obitelji. Pa vi,moji mladi prijatelji koji čitate ovo na obiteljskom okupljanjui pitate se tko su ti ljudi koji vas štipaju za obraze idišu vam u lice dahom koji smrdi po luku, evo popisa kojivam može pomoći.može pratiti unatrag do pogreške koju je učinila njegovamajka. Kao odrasli ljudi nitko od nas nije savršen pa toznači da su sve majke nesposobne. Ali neke su majke goreod drugih. Uzmite na primjer žene koje rade. Nije me brigaje li direktorica neke velike tvrtke ili radi tri sata na tjedankao pomoćnica učitelja, ako radite izvan kuće, to je kao dadjeci u školi prodajete kolačiće od kokosa i arsena.Majka mora biti u kući čak i kada djeca nisu tamo. Neurednakuća šalje djeci kodiranu poruku: “Nisam vrijednaljubavi. Da jesam, brisala bih prašinu”.Dobra majka kuha, čisti, vozi, organizira dobrotvornepriredbe tako da njezina djeca skupljaju bodove za fakultet,i ne očekuje ništa zauzvrat osim ljubavi i doručka u krevetjedan dan u godini.Pa, poruka svim feministicama: “Prestanite ‘oslobađati’majke pokušavajući ih nagovoriti da se pridruže radničkojklasi. Već obavljaju posao zbog kojeg ih je Bog stavio nazemlju, a to je da rade sve”.Osobno sjećanje: Nije važno kako su me odgojilimoji roditelji, jer sam ih volio. To piše u Bibliji: “Poštuj ocai majku”. Odmah nakon onog dijela u kojem piše nešto okamenovanju homoseksualaca. Istina, znali su biti malo“strogi”, ali rado se sjećam onih dijelova koje nisam potisnuo.Istina je da ne bih bio čovjek kakav sam danas danije bilo roditelja koji su me odgojili. I volim čovjeka kakavjesam - što znači da volim način na koji su me roditelji odgojili.I ako su griješili, ne krivim ih za to, jer su se trudilinajviše što su mogli. Naravno da ćete ponekad pogriješiti.Najvažnije je da su pogreške koje učinite sa svojom djecomiste kao one koje su vaši roditelji napravili s vama. Baremznate kako na kraju ispadnu.Pa, sad kad mama i tata znaju svoje uloge, što slijedi?PODIZANJE OBITELJI Odgoj djece najvažnija jemeđu mojim temeljnim vrijednostima. Vjerujem u njega,prakticiram ga i promoviram među svojim prijateljima isljedbenicima. Sada kad sam to rekao, općenito govoreći,ja sam protiv djece. Što nije u redu? Jesam li vasuzdrmao? Vidite, ja nisam protiv ideje djece; kao štosam rekao. Ona su jedini prihvatljiv razlog za spolni odnos.I nisam protiv trudnoće – zapravo, ako mene pitate,nema ništa ljepše od trudnice u trećem tromjesečju u punommajčinskom sjaju. Možda je to zbog rastezljivosti, neznam. Ali učinak je nevjerojatan.Ne, moj problem leži u samoj djeci. Možda su slatka,ali tu su da bi nas zamijenila. Trebate dokaz? Jeste li kadulovili nekoga od njih da hoda u vašim cipelama? To jeNuklearna obitelj je dobila to ime jer jedosegnula vrhunac početkom Hladnograta kada su Amerikanci bili u neposrednojopasnosti od nuklearnog uništenjazastrašujući trenutak, kao da ste u podrumu našli praznukukuljicu kradljivaca tijela.“Ali djeca su naša budućnost!“ Da, ali ne znači li to i dasmo mi njihova prošlost? Ne razumijem zašto im pomažemo.Nećete baš vidjeti kako sindikalni radnici ustupajusvoj posao robotima.Siguran sam da se neki od vas pitaju: “Zašto prihvatitisavjete o odgoju od nekoga tko ne vjeruje djeci?“ Odgovorje jednostavan. Poštujem protivnike. I molim vas da i vi sviučinite isto. Volio bih da mogu svakome od vas doći u kuću ipomoći da odgojite djecu, ali imam pune ruke posla sa svojomdjecom, i uz to me čeka nekoliko parnica za “neispunjavanjeobveza prema djeci iz akcije Veliki Brat“. Umjesto toganudim vam ove jednostavne savjete za odgoj djece.Savjet br. 1: Postavite pravila Ne razbijajte glavutime ima li pravilo smisla – važno je da je pravilo. Proizvoljnapravila uče djecu disciplini: ako bi svako pravilo imalo smisla,ne bismo ih učili poštivati autoritet, nego logiku. Pa dajte simaha s pravilima – vrijeme koje će vaše dijete provesti da ihshvati neće provesti bacajući petarde na susjedova psa.Prijedlozi za proizvoljna pravila:— perite ruke prije nego što razgovarate sa strancima— ako pogledaš u mačku i ona kihne, nema desertacijeli tjedan— želatina se nikada ne smije drmati— “crveno” znači “stani”, “zeleno” znači “kreni”, “ljubičasto”znači “srijeda“I ako se ikada usprotive vašim pravilima, to je dodatnaprednost. Ispričat ću vam jednu priču. Jednom je živjelodijete čiji je otac imao puno pravila za koje je ono misliloda su nepravedna. Štoviše, strogi otac nikad nije bio u blizini,ali je i dalje imao sve nerazumnije zahtjeve. Konačno,dijete je odlučilo da mu je dosta – pobunilo se i živjelosretno do kraja života.Kako se dijete zvalo? Amerika.Savjet br. 2: Može biti samo jedan Bez obzirana to koliko djece imate, morate izabrati miljenika.Dogodit će se samo od sebe, ali bit će brže ako vi i vašadružica budete barem razgovarali o toj temi. Važno je dane kažete svojoj djeci tko je miljenik – samo im dajte doznanja da ga imate. To je igra pogađanja koju ćete moćiigrati tijekom mnogih dugačkih putovanja!Savjet br. 3: Mogu namirisati strah Nikada preddjetetom ne pokazujte slabost. Nikad im nemojte dopustitida vas vide kako plačete. Ako baš morate plakati, otrčiteDJED I BAKA (Roditelji vaših roditelja.)Plus: Za razliku od vaših roditelja, rado kupuju vašuljubav.Minus: Odrasli su u doba depresije i nikada se nisu prilagodiliinflaciji.DJEDPlus: Dopustit će vam da se igrate njegovim džepnimnožićem, a ako imate sreće i Lugerom.Minus: Također će vam dopustiti da se igrate njegovimzubima.BAKAPlus: Sva hrana koju priprema puna je šećera i masti ijako je fina.Minus: Ima naglasak, djed ju je doveo sa sobom iz rata,i možda je nacistkinja. Tata je rekao: „Ne pitaj“.UJNE I UJACI (Braća i sestre vaših roditelja.)Plus: Znaju jako smiješnu priču o tome kako je vaša mamazaradila onaj ožiljak.Minus: Misle da im se još trebate veseliti kad ih vidite,iako su vam prestali donositi darove.OBITELJSKA ZABAVA: Vaša mama i njezinasestra - je li vaša mama ona koja je naslijedila “izgled”ili “pamet”? U svakom slučaju, zamjera sestri što je dobilaono drugo!OBITELJSKA ZABAVA: Vaš tata i njegov brat –vaš ujak samac možda izgleda kao “sređeni tip“ jer ima brodi plazma-televizor, a vaš tata ima samo djecu. Ali čekajte:za pedeset godina vaš ujak neće imati nikoga da se brine onjemu, a vaš će otac biti velik teret vama i vašoj obitelji!BRATIĆI I SESTRIČNE (Djeca braće i sestara vašihroditelja; dijelite baku i djeda.)Plus: Ako vam zatreba bubreg, bit će malo bolji izbor zadonora od nekoga s ceste.Minus: Možda su varalice i prave se da su vam bratićikako bi dobili vaš bubreg.Imajte na umu: Borit ćete se s tim rođacima za nasljedstvovaših djedova i baka. Počnite već sada podmetati lažnedokaze o njihovoj nelojalnosti.ROĐACI IZ DRUGOG KOLJENA (Dijeliteprabaku i pradjeda.)Plus: Njihovi se geni dovoljno razlikuju da se možeteoženiti, a da vam djeca ne izgledaju retradirano.Minus: Ne možete naći nikoga drugoga za ženidbu osimsvojih rođaka?ROĐACI IZ PEDESETOG KOLJENAMnogi genetičari vjeruju da je svaki čovjek na Zemlji rodbinskipovezan barem u pedesetom koljenu s nekim drugim.
<strong>Tema</strong> <strong>broja</strong>: Stewart-Colbert zarez, xii /277, 18. veljače 2010. 29Plus: Imat ćete se kome useliti kad socijalnobankrotira.Minus: Uvijek morate ići na neko obiteljsko okupljanje.RELIGIJARAZVOD Razvod je bračno dobro. Parovi traže od društvada im pomogne, jer nisu dovoljno istraživali prije nego što suse oženili. Kako su si sami krivi? Nemojte kvariti statistikumoje države samo zato što ste pobjegli i oženili se prije negošto ste jedan drugog vidjeli dok ste loše volje.Ovo nisu valjani razlozi za razvod:niste shvatili da morate biti monogamni;isteklo je razdoblje za koje ste dogovorili predbračniugovor;nakon udaje vaše prezime glasi nešto poput“Tvrdokurčić”;cura u koju ste bili zaljubljeni u srednjoj upravo serazvela.Problem je: Sve češće mladi Amerikanci dolaze u godinekada trebaju rađati djecu i govore: “Oh, ne vjerujemu brak. Razvod mojih roditelja bio je toliko grozan da neželim proći kroz istu stvar”. I zato su ili samohrani roditeljiili ostaju sami – što nikako nije dobro za društvo.Naš loš primjer upropaštava brak našoj djeci. Zato se,zbog njih, svi američki parovi moraju praviti da su sretnidok se njihova djeca ne ožene. Bude li vam to moglo pomoćiu vašem jadu, mislite o sebi kao o mađioničaru kojivješto izvodi iluziju više od dvadeset godina.U svakom slučaju, morate izgladiti stvari. Ne razvoditese. To je loše za društvo, to je suprotno Božjoj volji i otežavanam pamćenje prezimena.Pa, prespavajte problem. Dogovorite se. Primijenitepolitiku – vrati u roku od trideset dana ili više nema nazad.Amerika zbog toga ima izvrsnu industriju bračnogsavjetovanja.COLBERTOVO BRAČNO SAVJETOVALIŠTENi jedna obitelj nije bez problema i nije sramota to priznatiupirući prst u članove svoje obitelji i vrišteći o tome kakosu vas iznevjerili. Shvatio sam da je jedan od mojih mnogih,neočekivanih talenata pomaganje u obiteljskom savjetovanju- mogu sjesti s bilo kojom obitelji i, bez obzira što ništane znam o njima, satima im davati dobre savjete. Olakšanjena njihovim licima na kraju “seanse” jedina je naknadakoju tražim. Sad je red na vas. Kako se ne mogu naćiosobno sa svakim kupcem ove knjige (osim akoizvještaji o prodaji nisu potpuno pogrešni), želiobih ponuditi usluge u obliku općenitog savjetovanjaza četveročlanu obitelj. Samo zaokružite oneizjave koje se na vas odnose, i mislim da ćete vidjetida prema tim pravilima treba živjeti.(Poruka: Čitanjem tih riječi priznajeteda Stephen Colbert nije zakonskiodgovoran za posljedice životaprema njegovim savjetima.)“Isusu je dobro sa mnom.” - The Doobie Brothers(Ali, je li njima dobro s Isusom? Bacite gitare dečki, iuzmite Bibliju!)LOŠE VIJESTI ZA NEVJERNIKE: VJERI SE NEMOŽE POBJEĆI. NIKADA NIJE POSTOJALODRUŠTVO KOJE NIJE NEKOGA ŠTOVALO.I NE SPOMINJITE NAM KOMUNISTIČKADRUŠTVA POPUT SOVJETSKOG SAVEZA –ONI SU ŠTOVALI TRAPERICE. NARAVNO,BITNICI, MIROTVORCI I BEZVEZNJACI PO-STAVLJAJU PITANJA.Zašto nam je religija potrebna. „Imagine“, pjevuše,„there’s no countries. It isn’t hard, it’s true. Nothing tofight or kill for, and no religion, too.“ Možda vam je taideja privlačna, jer se rimuje. Ali rimuje se i ovo „Bogje rekao Noi da će biti poplavice-poplavice / Izvadite tudjecu iz blatnjavice-blatnjavice.““Djeca” koja se spominju u stihu u Bibliji takođernisu mislila da im treba religija, i pogledajte što ih jesnašlo (davljenice-davljenice). Bit svega - religija je temeljnikamen civilizacije. Bez nje ne bismo imali zakone,moral, društvenu strukturu i smjernice za namještanjenaših koliba. Živjeli bismo u svijetu bez vrijednosti, kaou Nizozemskoj.DOBRE VIJESTI Religija postoji. Itako čovječanstvo može imati koristi odnjezinih mnogobrojnih darova.Zakon: Deset zapovijedi temelj su za cijelipravni sustav. Bez njih ne bismo imalizakone, a bez zakona bi bio kaos. Te dvijestvari daju vam sve što trebate da biste vodiliuređeno društvo. Laži, krađe, ubijanje, preljub,štovanje idola i žudnja su out. Poštivanjeroditelja i subote su in. Ako ovo čitate nadan kad je u vašoj religiji Dan Gospodnji,bilo bi vam bolje da neki nevjernik okrećestranice umjesto vas, jer kad je riječ o Desetzapovijedi, ja sam tvrdolinijaški izvorničar.To znači, ako susjed samo baci požudanpogled na moju ženu, ja odmah zovem nakamenovanje.Moralnost: Religija daje jasne definicijedobra i zla, razlikujući dobradjela – “čvrstine“ prema biblijskomhebrejskom – od grijeha. Razmislite:bez tog vođenja i sustavanagrade i kazne, kako biste znalida je zapravo dobro davati milostinjuprosjacima? Osim toga,bez poimanja Dobra i Zla, ne bibilo filmova o kaubojima ili policajcima,jer ne bi bilo dobrih i lošihmomaka – bili bi to samo momci.I zaboravite na karaoke. Mislim,svi vole pjevati “Ako jevoljeti te grijeh / Ne želim bitipravednik», ali tko želi čuti“Ako je voljeti te u redu / Ondau redu“?Društvena kohezija: Religijadaje zajednicama razlogda se ujedine i stvore veze zbogzajedničkog sudjelovanja u ritualima.Priznajte – ljudi ne binikada razgovarali ni s kim izvanvlastite obitelji da nema obveznihhodočašća do svetog kamenja iligledanja kako se vade srca djevicamana vrhu zigurata.“Ali djeca su naša budućnost!“ Da, ali neznači li to i da smo mi njihova prošlost?Ne razumijem zašto im pomažemo. Nećetebaš vidjeti kako sindikalni radnici ustupajusvoj posao robotima.Nada: Vjerujem da je plišani tigar-filozof Hobbes opisaoljudski život kao “usamljenički, siromašan, loš, brutalan ikratak“. Religija nam dopušta da sve to ignoriramo molitvom.Dok se molimo našim bogovima klanjem ovacaili klečanjem ili u slučaju Hare Krishne plesom u koloniraširenih ruku, iskazujemo neku kontrolu nad našim postojanjemi nadu da bi ga Bog mogao poboljšati. Inačebismo samo pjevušili svoje najdublje želje pred tihom,bezizražajnom prazninom. Kako bi to bilo depresivno?Značenje: Život je kaotičan i nepredvidiv. Ako leptirzamaše krilima u jednom dijelu svijeta, to bi moglouzrokovati da ljudi na drugom kraju svijeta pogledajuposebnu emisiju programa Discovery Channel o leptirima.I što slijedi? Emisija o tornadima. Tko je složio takav TVprogramprepun naizgled proizvoljnog razaranja? Bila jeto Božja volja.Odgovornost: Religija tjera svakog pojedinca da preuzmeodgovornost. Posebice da je oduzme sebi i predaje Bogu. Kada bismo morali biti odgovorni za svakunašu radnju, neodlučnost bi nas paralizirala. Ali sve doknam religija pokazuje put možemo biti sigurni u ispravnostsvoje odluke da prosvjedujemo pred osnovnom školomnašeg djeteta kada doznamo da je učitelj likovnoghomoseksualac.Nedavno objavljeno istraživanjeu Američkom sociološkomčasopisu otkriva da se ateistimanajmanje vjeruje – čak manjenego homoseksualcima. Toima smisla – homoseksualcimavjerujemo barem kad se idemošišatiBesmrtnost: Ako ste dobri, nećete “umrijeti”. To jemoj omiljen dar koji nam daje religija, jer je najpraktičniji.Na primjer, kupio sam onu TV-seriju o Američkomgrađanskom ratu na DVD-u prošlog Božića, ali je nisamstigao pogledati. (Ne mogu dočekati da vidim kako završava.)Ali zahvaljujući religiji, nakon što napustim svojezemaljsko tijelo, imat ću cijelu vječnost na raspolaganjuza gledanje tih DVD-a s Abrahamom Lincolnom. Onće mi moći reći je li režiser vjerno prikazao povijesnečinjenice.Sada kada shvaćate darove religije, možete razumjetizašto je Amerika izabrala biti pobožna nacija, a pod Bogommislim na Isusa.RELIGIJA U AMERICI Nema dvojbe da je Amerikakršćanska nacija. Temelj naše teo-demokracije naše sužidovsko-kršćanske vrijednosti. Taj izraz je pomalo pogrešan.On ističe da su kršćanstvo i židovstvo jednaki. Toima smisla kao i uspoređivati Isusa i Mojsija. Jedan odnjih mogao je hodati po vodi; a drugi ju je morao razdijeliti.Tko vam se čini većim kršćaninom? Mislite o “kršćansko-židovskom“kao ”kršćanstvo, židovstvo i Co.”.Sada, svjetovno-napredni će reći: “Čekaj malo, Colberte.Zar nije Amerika utemeljena na idejama mislilacaprosvjetiteljapoput Humea i Painea?“ To je uobičajenazabluda. Tko se iskrcao u Plymouthu? Hodočasnici. Ijedini razlog zbog kojeg su se ukrcali na Mayflower bioje da pobjegnu od vjerskih progona u Europi. To značida su već imali vjeru - kršćanstvo. I hvala Bogu da jesu.Da nije bilo Isusove poruke ljubavi u njihovim srcima,zar mislite da bi doista naučili Indijance da se “maize“zapravo zove “kukuruz“?Kain i Abel: Jesi li ti čuvar svojega brata? Da, ali to neznači da može zauvijek živjeti u vašoj sobi za goste. Nađisi posao, Allene!Noa i poplava: Sve vrijeme povezano je s grijehom.Požuda izaziva grmljavinu, ljutnja uzrokuje maglu, a neželite znati što uzrokuje rosu.Sodoma i Gomora: Ako se pitate što Bog misli o sodomiji,samo pitajte stanovnike Sodome. Ups, točno – nemožete, jer ih je Bog sve uništio paklenom vatrom.
<strong>Tema</strong> <strong>broja</strong>: Stewart-Colbert zarez, xii /277, 18. veljače 2010. 30Deset zapovijedi: Najveće Mojsijevo postignuće, iakoje i njegova brada bila blizu.David i Golijat: Veličina nije važna, ali temperaturajest. Hajde, odjenite hlače!Knjiga o Jobu: Loše se stvari događaju dobrim ljudima.Stisnite zube.Jonu je progutao kit: Ako nebježite pred svojim odgovornostimai nikad ne lažete, jednom ćete postatipravi dječak.Samson i Dalila: Nemojte dopustitivašoj djevojci da vas šiša!NOVI ZAVJET Pazite pljačkaši!Isus je spasenje cijelogčovječanstva.OSTALI NEVJERNICIŠintoizam – To je japanska religija,a temelji se na štovanju kamija, ili duhovakoji sve nastanjuju. Pa se takomožete moliti svakom predmetu ilipojmu kojem želite. Ponekad kamiji dolaze u paru. Naprimjer, svako drvo u sebi ima svog kamija, ali postoji idrugi kami za sve drveće. Pa koja je prva zamjerka tomsranju? Nije učinkovito. Ja bih vjerojatno mogao voditi tureligiju s pola njihove trenutačne duhovne radne snage. Ita bi se ušteda prenijela izravno vjerniku.Uz to, sva ta gomila čarobnih bića koja stanuju u različitimdijelovima prirode? To nije religija, to su Pokemoni.Što vam pokazuje kako vas Šinto namamljuje – nakonšto ste se jednom pomolili nekolicini duhova, morate “ihpohvatati sve“!Hinduizam – Dvoumim o hinduistima. S jedne stranevjeruju u karmu i reinkarnaciju pa se dobre stvari događajuljudima koji čine dobra djela, a loše ljudima kojirade loše stvari. Zatim, nakon što umrete, pregledaju vašračun za karmu i vratite se kao nešto bolje ili gore, ovisnoo tome kako ste prošli. Sviđa mi se ta filozofija, jerto znači da vas - ako ste dovoljno dobri u ovom životu- mogu reinkarnirati u katolika. I ako je sve to istinito, jasam bio nevjerojatno dobar hinduist u prošlom životu. As obzirom na sve dobro koje sada činim, sljedeća postajaza mene je Nirvana.Osim toga, hinduistički bogovi prave sjajne plišaneživotinje. Tu nas nadmašuju. Kada je riječ o trgovini, katoličkase crkva ne može mjeriti s plavom glavom slona.Ali, mnogo toga zabrinjava. Najprije, brojniji su. Kolikoima ljudi u Indiji koji štuju koliko bogova s koliko ruku?Pomnožite sve to i rezultati će biti doista zastrašujući. Višeme zabrinjava njihova zabrana govedine. Nema ničegaukusnijeg od jake, zdrave govedine, umjetnim hormonimaothranjene do vrhunca svoje mladosti. Pa što akobi to mogla biti reinkarnacija moje pra-prabake? Bila bimi čast prošetati crijevima svojih potomaka. Pustite mena miru.Religija tjera svakog pojedincada preuzme odgovornost.Posebice da je oduzme sebii preda je Bogu. Kada bismomorali biti odgovorni za svakunašu radnju, neodlučnost bi nasparaliziralaBudizam – Još jedna religija koju ne kužim. “Hej,zašto svi ne bi odjenuli halje i sjeli u kameni vrt i samo,kao, bili svjesni?“ Tako je. To je bilo najlakše retoričkopitanje koje sam postavio. Budizam poučava sljedbenikeda zaborave vezanje za materijalne stvari. Samonaprijed, momci. To ostavlja više materijalnih stvarinama s dovoljno pameti da veličamo našeg Gospodinagliserima.I iskreno govoreći, vrijeđa me ta ideja takozvanog“srednjeg puta“, budističke doktrine i izbjegavanja ekstrema.U čemu je štos s vjerom ako nema ekstrema? Iliste vjernik kojem je zajamčeno da sjedne s desna Boguu Kraljevstvu nebeskom, ili nevjernik osuđen da vječnogori u jezeru trulih izlučina. U Svetom smo ratu, izaberistranu, blesane!Islam – Islam je velika i istinska religija otkrivena u SvetomKur’anu koji je diktirao anđeo Gabrijel posljednjemproroku Muhamedu - neka bude blagoslovljen i neka mirbude s njim.Svaka religija koja vidi HaileaSelasija, etiopskog vladara iz 20.stoljeća, kao člana Svetog Trojstvazaslužuje sumnju. No opet, svakareligija čije ime ne prepoznajeWordov spell checker ne može bitineka prijetnja. Moj glavni problem stim ljudima jest taj što pokušavajuučiniti pušenje trave prihvatljivim,označavajući ga kao “sakrament“.Što se mene tiče, to vas vodi ravnou federalni zatvorski kamp.Scijentologija – Ta kontroverzna religija čiji broj sljedbenikabrzo raste, privlači neke pametne ljude. Barem sečine pametnima – svakako znaju puno o scijentologiji!Znam da mnogi ljudi lako kritiziraju scijentologijuzbog njezinih tajni i sklonosti da tuži svoje sljedbenike,ali kad biste doznali tajnu kako izbrisati eneagrame izreaktivnog uma, i vi biste je braniti.Iako se možda ne slažem sa scijentologijom u mnogimstvarima – primjerice s idejom da je vladar galaksije Xenuprognao Thetance na Zemlju u svemirskim brodovima uobliku DC-8, zrakoplova iz kasnih 1960-ih, te ih potomrazmjestio oko vulkana i raznio hidrogenskim bombamaprije 75 milijuna godina, te da duše tih Thetanaca sadanastanjuju naša ljudska tijela i sprečavaju nas da dosegnemosvoj puni potencijal – slažem se s njihovim dobroreklamiranim prezirom prema psihoanalizi. Tri stotinedolara po satu, a tip samo želi razgovarati o mojoj majci?Teleportiraj me, Rone Hubbardu!Rastafarijanci – Svaka religija koja vidi Hailea Selasija,etiopskog vladara iz 20. stoljeća, kao člana Svetog Trojstvazaslužuje sumnju. No opet, svaka religija čije ime ne prepoznajeWordov spell checker ne može biti neka prijetnja.Moj glavni problem s tim ljudima jest taj što pokušavajuučiniti pušenje trave prihvatljivim, označavajući ga kao“sakrament“. Što se mene tiče, to vas vodi ravno u federalnizatvorski kamp.Ipak, reggae je dosta dobar. Sjajan je kao pozadinskaglazba tijekom korporacijskog roštilja.Svi ostali ludi kultovi – Problem kod kultova jest utome što nemaju muda biti iskreni od početka. Skrivajuse iza fraza poput “radionica samoizgradnje”, ili “trenerljudskih potencijala“ ili “učionica improvizacije“, a zatimpolako, potajice uvode lude stvari tako da ih ne opazite.Da imaju imalo hrabrosti, na prvom sastankukulta rekli bi: “Svi morate nositi žute plahtei seksati se sa mnom dva puta na dan doknas za dvanaest godina ne prenesu na komet.Također, dajte mi sav svoj novac“. Tadane bi bilo problema – luđaci bi i dalje moglipristupiti, a ljudi koji su samo podložnisugestiji mogli bi reći: “Hej, pa ovo je kult“ iotići. Ne želim nikome oduzeti pravo da budeotrovan kako bi poslao svoju dušu na Pluton,samo kažem da bi trebao na vrijeme znati ušto se upušta.Evo jednostavnog načina da doznate pripadate li kultu:ako se pitate jeste li u kultu, odgovor je da.Ateisti – Ti beskorisni bezbožnici rastu brojem i snagomu Americi. Često se zapitam kako može postojati Bog kojidopušta da mi neki ljudi toliko dižu tlak.Srećom, nedavno objavljeno istraživanje u Američkomsociološkom časopisu otkriva da se ateistima najmanjevjeruje – čak manje nego homoseksualcima. To ima smisla– homoseksualcima vjerujemo barem kad se idemo šišati.Ali, evo najveće zagonetke - ne samo da ateisti uništavajunašu zemlju, nego se i potpuno zavaravaju. Jednostavnonema načina da se dokaže kako Bog ne postoji. Da ihtoliko ne mrzim, bilo bi mi ih žao. Zamislite da cijeli životpogrešno mislite kako nema nevidljive, sveznajuće, višesile koja upravlja svakim događajem na Zemlji. To bi bilopotpuno proizvoljno! Zar to ne kuže?Još je gore to što ateisti slijepo prate sve što im znanstvenicigovore, bez obzira na to kako to nevjerojatnozvučalo racionalnim ušima. Da, da, potrese uzrokujugoleme, nikad viđene ploče duboko ispod Zemlje. Danema šanse da bi Bog tresao zemaljsku kuglu zato štoljudi u Kaliforniji čine sodomiju. Ne, to bi njima bilopreviše jednostavno!Ateisti me ljute upravo zato što pripisuju sve događajepolu-slučajnom djelovanju prirode i odbijaju preuzeti odgovornostza svoja djela! Ako im umre pas, to je zato štoje odumiranje njegovih stanica koje je uzrokovao processtarenja “nešto što se moralo dogoditi“. Nikad neće ustatii reći: “Zaslužio sam to kao kaznu za svoja djela“. Ljutimme i sama pomisao na to.Agnostici – Ateisti bez muda.ATEISTI I VELIKI SVJETOVNI PLANNapadaju vjernike poput mene i vas. Posebice ljudepoput mene.Ateisti su pokretači onoga što ja nazivam Velikasvjetovnost.Članovi Velike svjetovnosti ušuljali su se u sve granenaše federalne vlade, osim u sudstvo i izvršnu vlast. Jesteli znali da u Senatu i Donjem domu Kongresa trenutačnopostoji čak jedan samodeklarirani ateist? Evo, da imenujemobarem jednoga - demokratski zastupnik Pete Stark izkalifornijskog trinaestog okruga. Razmislite: kako se bilokoji prijedlog koji zagovara vjeru može pretočiti u zakon,kad je Kongres talac vođe te protubožje klike što je čineStark, taj Stark i taj isti Stark?Veliko svjetovnjaštvo je oluja koja stiže – sve veći pokretljevičara koji preziru Boga s namjerom da protjerajureligiju s javnog trga bez obzira na to koliko ja vremenaproveo ukrašavajući ga.S engleskoga prevela Margareta Matijević Kunst.Ulomci knjige I Am America (And So Can You!), GrandCentral Publishing, 2007.<strong>Tema</strong>t priredio Zoran RoškoIlustrirao: Dario Dević
Glazbazarez, xii /277, 18. veljače 2010. 31Norma bez NormePremda poruka začudnih, “futurističkih” kostima Gesine Völlm nije posve jasna,jedno je njima ipak postignuto – siže je izdvojen onkraj bilo kojeg konkretnogprostora i vremena, čime je dodatno potcrtana njegova univerzalnostTrpimir MatasovićVincenzo Bellini, Norma,Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb,12. veljače 2010.Kada je pretprošle sezone njemačkirežiser Philipp Himmelmannu zagrebačkom HNK-upostavio svoje viđenje Bizetove Carmen,reakcije su bile, blago rečeno – podijeljene.Razlozi i za pohvale i za pokude bili su isti– radikalno kraćenje Bizetove partiturei beskompromisno modernistička režija.Nezadovoljstvo čistunaca pritom je posverazumljivo – njihova je omiljena opera lišenavelike količine svoje glazbe, a Himmelmannovascenska vizija bila je sve samone tradicionalno-historicistička. S drugestrane, one koji su bili oduševljeni Himmelmannomtakođer je trebalo spustiti nazemlju. Jer, drastični zahvati poput njegovihne samo da u Europi, posebno u Njemačkoj,nisu ništa novo, nego su, zapravo, već tolikouobičajeni, da predstavljaju svojevrsnu zasebnutradiciju.Bilo kako bilo, uprava je HNK istogrežisera ove sezone angažirala i za novupostavu Bellinijeve Norme. U odnosu naCarmen, Himmelmannovi su zahvati ovdjeblaži u odnosu prema notnom tekstu,ali smjeliji u vizualnom aspektu predstave.Doduše, ovo prvo ipak je ponajprije zaslugadirigenta Antonella Allemandija, koji je odbiovećinu režiserovih prijedloga za kraćenjepartiture. To se, naposljetku, osjetilo i urežiji – prazan hod koji se pojavljivao s vremenana vrijeme događao se, po svoj prilici,upravo na mjestima koja je Himmelmannisprva htio izbaciti. S druge strane, prijelazina mjestima odsjeka koji jesu izbačeni ponekadnisu bili posve uvjerljivi.Čin osvete i čin milosrđaTu, međutim, prestaju prigovori Himmelmannovojrežiji Norme. Jer, ovdje je riječo vrlo dubinskom promišljanju temeljnihdramskih odnosa Bellinijeve opere. Premdaporuka začudnih, “futurističkih” kostimaGesine Völlm nije posve jasna, jedno jenjima ipak postignuto – siže je izdvojenonkraj bilo kojeg konkretnog prostora ivremena, čime je dodatno potcrtana njegovauniverzalnost. Scenografija HermannaFeuchtera, pak, naglašava osnovnu idejuHimmelmannove režije o sukobu privatnogi javnog – golemo stubište predstavlja javniprostor, dok je ispod njega smješten sobičakmjesto privatnosti, u kojem Norma skrivasvoju nezakonitu djecu.Općenito, Himmelmanna očito najvišeintrigira dvostruki život naslovne junakinje.Taj život u laži implicitno je naznačen veći za vrijeme prvog njenog nastupa, kad jošne znamo za njenu vezu s Polionom. Naime,za vrijeme arije Casta diva Norma predvodiobred koji uključuje ritualno žrtvovanjejedne žene. No, kada se puk, kao publika togrituala, raziđe, vidimo da je sve bila samopredstava za mase – prividno zaklana ženaživa je i zdrava, a Normine svećenice čistemrlje od lažne krvi.Jednako je bitan i lik Adalgise, koja sNormom dijeli isti grijeh, ali, za razliku odnje, ima odlučnosti raskrstiti s Polionom.U tom smislu, vrlo je učinkovito Himmelmannovorješenje kraja opere. Jer, umjestoda Polion i Norma sâmi odu na lomaču, navelikom ih hramskom stubištu ubije Adalgisa.Način na koji to čini također je znakovit– ubojstvo Poliona predstavlja činosvete, izveden tako da bude izrazito bolan,zarivanjem noža u trbuh. S druge strane,ubojstvo je Norme čin milosrđa – za razlikuod Poliona, Norma umire brzo, učinkovitoizvedenim rezanjem vratnih žila. (Usputbudi rečeno, to je stvarna preslika lažnogžrtvovanja s početka opere.)Upitnost angažiranja gostujućih“zvijezda” U glazbenompogledu, na ansambl je Operezagrebačkog HNK, posebice orkestar,blagotvorno djelovalo dirigentsko vodstvoAntonella Allemandija. Dirigent je to kojidobro razumije finese Bellinijevog stila, ukojem orkestar nije tek velika gitara, negosuptilan, ali i nezaobilazan čimbenik glazbenedramaturgije. Ništa kod Allemandijanije mehaničko – njegovo je oblikovanjefraza fleksibilno i logično proizlazi iz vokalnognačina razmišljanja, čak i kad jeprimijenjeno na čisto instrumentalne odsjeke.Pjevači pritom jesu u prvom planu,ali orkestar im nije samo puka pratnja, negopredstavlja njihovu potporu, ali i nadopunu.Mora se, doduše, reći da ni pod takvim autoritativnimvodstvom HNK-ov orkestarnije uvijek zvučao savršeno, ali je svakakoostvario višu razinu muzikalnosti o one nakoju smo inače od njega navikli.Što se tiče pjevača, u HNK-ovom jezboru, koji je uvježbao Ivan Josip Skender,Allemandi našao izvrsne suradnike. Sa solistima,međutim, nije bilo toliko sreće. Upremijernoj podjeli, iskočila je DubravkaŠeparović-Mušović, čijoj Adalgisi treba jošdorade u detalju, ali je u cjelini već sada riječo scenski i vokalno sugestivnoj i uvjerljivojinterpretaciji. Slično vrijedi i za Ivicu Čikešakao Orovista i Tvrtka Stipića kao Flavija,dok je nastup Kristine Anđelke Đopar kaoKlotilde ostao na razini tek korektnog, ali nipo čemu osobito upečatljivog doprinosa.“Zvijezde” ove produkcijesu, pak, bili – ili su barem trebalibiti – gostujući pjevači. Takvakadrovska odluka upravezagrebačkog HNK donekle jerazumljiva kad je riječ o angažiranjumeksičkog tenora RafaelaRojasa. Naime, tenora koji bibili u stanju odgovoriti izazovimauloge Poliona kod nas baši nema previše – ako ih uopćeima. Rojas je povjerenje opravdaopomalo rutinskim, ali ipakvisoko profesionalnim nastupom,koji predstavi možda i nijepreviše doprinio, ali joj nije niti naštetio.Ipak, s obzirom da je zasad riječ o jedinompjevaču u postavi za tu ulogu, postavlja sepitanje smislenosti postavljanja predstavečije će buduće izvedbe ovisiti o raspoloživimterminima tog pjevača.No, puno je veće pitanje što je HNK-ovuupravo nagnalo da za naslovnu ulogu angažirarusku pjevačicu porijeklom iz UzbekistanaNataliju Ušakovu. (Čije prezime,kako se to, nažalost, u nas uobičajilo, HNKpiše engleskom grafijom – Ushakova.) Riječje, naime, o glazbenici koja je jednostavnonedorasla ulozi Norme. Scenski je još relativnoi prihvatljiva, u odsjecima dramskogkaraktera donekle korektna, ali je zato posvenespremna za lirsku stranu Bellinijeve(anti)junakinje. Nije tu čak riječ toliko oboji glasa, koliko o tehničkoj nespremnosti,koja rezultira ovlaš ispjevanim koloraturamai ozbiljnim intonacijskim poteškoćamaveć u nastupnoj antologijskoj arijiCasta diva. I sve to u trenutku kada u istomtom HNK-u na plaći, i to u statusu prvakinjeansambla, djeluje sopranistica Adela Golac-Rilović, pravi spinto glas, kakav Normatreba i biti. No, njoj su povjerene tek reprizneizvedbe. A u premijernoj postaviti dobilismo jednu gotovo u svemu kvalitetnuNormu, kojoj, međutim, nedostaje samojedna stvar – Norma.— Ništa kodAllemandija nijemehaničko – njegovoje oblikovanjefraza fleksibilno ilogično proizlaziiz vokalnog načinarazmišljanja, čak ikad je primijenjeno načisto instrumentalneodsjeke —foto: Saša Novković
RAZGOVORzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 32RAZGOVOR: Oliver FrljićŠkare, fućkanjei izvedbenerekonstrukcijes Oliverom Frljićem razgovaramo o njegovimrekonstrukcijama hepeninga Cut Piece (1964.)Yoko Ono i akcije 100 (Fućkanje) TomislavaGotovca iz 1979. godineSuzana MarjanićKoliko mi je poznato, tvoja je prva rekonstrukcija bilarekonstrukcija hepeninga Yoko Ono Cut Piece iz 1964.godine u izvedbi Anice Tomić 15. listopada 2007. u povoduotvorenja prve specijalizirane kazališne knjižare uHrvatskoj, u Teatru &TD. Dakle, zašto baš taj performansi za tu prigodu?– Taj performans potpuno ovisi o publici, o njihovoj spremnostida se popnu na pozornicu, uzmu škare i izvedbenose u njega uključe. Odlučio sam se upravo za njega jer sumoguće različite interpretacije: od onih koje naglašavajudruštvene mehanizme submisije ženskog subjekta do onihkoji se bave etičnošću same izvedbene akcije. Naime, ako seodlučite uzeti škare i izvedbeno intervenirati na izvođačici,vi pristajete biti dio tih društvenih mehanizama, pristajetena jednu krajnje negativnu objektivizaciju performerice.Ukoliko se ne odlučite, na određeni način paralizirateizvedbeni mehanizam performansa, i njegovu implicitnu ieksplicitnu kritiku spomenutih mehanizama.Škare, šampanjac i tortaMože li se navedena izvedbena praksa zvati rekonstrukcijoms obzirom da je došlo do značajnog, dakako, namjernogpomaka značenja performansa kao i prigode izvedbe?Naime, performans, točnije hepening Yoko Ono, već usamom naslovu sadrži destruktivan glagol “rezati”, “reži”,a ti si ga zajedno s Anicom Tomić modificirao u izvedbenuprigodu otvorenja uz šampanjac i slavljeničku tortu.– Mislim da jest riječ o rekonstrukciji jer me je zanimalaupravo vrsta znanja koju ponavljanje ovog performansaproizvodi u bitno različitom povijesnom, kulturnom i izvedbenomkontekstu. Svakoj je rekonstrukciji jasno da ne možerekonstruirati originalni izvedbeni kontekst niti bi to trebaobiti njezin zadatak, nego se bavi bilježenjem izvedbene razlikeizmeđu originalne izvedbe i njezine rekonstrukcije.Kao što se istraživanje u sklopu East Dance Academy fokusiralona one projekte u kojima se suvremeni ples pojavljivaobez obzira na njegov institucionalni izostanak i nepostojanjeformalne edukacije u tom polju te su rađene rekonstrukcijetih projekata ne kao neka historiografija, nego način da mislimpoziciju i značenje suvremenoga plesa danas, tako je imoja ideja s rekonstrukcijom performansa Cut Piece YokoOno bila ta da vidim što se događa s jednom izvedbenompraksom, koja je u svojim počecima deklarativno odbijaladominantne modele reprezentacije i njima pripadajućerepetitivne cikluse, kad se ponovi, i to upravo u reprezentativnomkontekstu tih modela reprezentacije.Nadalje, koliko mi je poznato, tvoja je druga rekonstrukcija- rekonstrukcija Gotovčeve akcije 100 (Fućkanje). Kako siuspio rekonstruirati zvučnu matricu tog zvučnoga objekta— Svakoj je rekonstrukcijijasno da ne može rekonstruiratioriginalniizvedbeni kontekst niti bi totrebao biti njezin zadatak,nego se bavi bilježenjemizvedbene razlike izmeđuoriginalne izvedbe i njezinerekonstrukcije —s obzirom da filmski snimak akcije, koji susnimili Silvestar Kolbas, Daniel Riđički, FedorVučemilović i Boris Popović, nema zvukate koji je razlog nepostojanja zvuka?– Nisam išao u rekonstrukciju zvučne matrice,nego sam se prvenstveno fokusiraona Gotovčev skript i instrukcije koje je onsadržavao. Tu se radi o jednoj vrsti soundscapea,o prostornom seljenju zvuku. Ovoje, samo na temelju njegova skripta, teškozamislivo dok se ne proba s izvođačima. Jerprecizno izvođenje instrukcija iz prvog dijela donosi jednozanimljivo kretanje zvuka i promjene u njegovim intenzitetima.S druge strane, izostanak zvuka u snimci akcije dajemogućnost veće koncentracije na specifičnu gestualnost kojaje prisutna u izvedbi.Iako je Gotovac u većini razgovora tvrdio da ga je prvenstvenozanimalo istraživanje zvuka, zbog čega je ipak akcijuzavršio neplanirano - razgolićivanjem?– Gotovčevo razgolićivanje nije akcija koja je zabilježenau skriptu. Po njegovim riječima, on je to napravio za ljudekoji su se tamo okupili. Ali Gotovčevo je obnaživanje uvijekpredstavljalo neku vrstu izazova normiranim reprezentacijamai idealizacijama muškoga tijela u socijalističkoj umjetnostipa pretpostavljam da je i ovdje imalo takvu funkciju.Kvadratura partitura i fućkaliceMolim te, pojasni značenje ispisivanja partitura u svakipojedini kvadrat: prostor izvedbe akcije - veliki kvadrat od100 m2 ucrtan na podu i podijeljen na sto manjih kvadratadimenzije 1 m2. Odnosno, što točno znači sistem notacijei partitura izvedbe (dijelovi A, B, C, D i E)?– Svaki kvadrat je prostor za jednog izvođača. Dakle, zarealizaciju je akcije potrebno sto izvođača. Na podu ispredizvođača upisana je njegova partitura. Iako se čini da svakiizvođač izvodi uniformno, njihova se individuacija događakroz činjenicu da svatko od njih ima različitu partituru.Partitura se sastoji od pet stavaka: A, B, C, D i E, i nizova.Izvođač čeka trenutak kad voditelj izvedbe prozove slovo ibroj ucrtane ispred njega i onda zviždi u trajanju koje kontroliraasistent izvedbe (dvije sekunde). U drugom dijelu samvoditelj ulazi u prostor kvadrata i istim redoslijedom izvodipartituru, prolazeći sve kvadrate i sve kombinacije.Kako navodiš u tekstu o bečkoj rekonstrukciji akcije 100,objavljenom u novom broju Frakcije (broj 51/52), Gotovacje istaknuo da je struktura projekta 100 smišljena irazrađena “toliko jednostavno za jednu razinu svijesti,toliko više zamršeno za drugu, ali ono što će se po svojprilici dobiti (za većinu slušalaca-promatrača),bit će jedan zvuk. A taj sezvuk može zvati A1 ili D3”. Molim te,pojasni tu jednostavnost u složenosti,odnosno složenost u jednostavnostitoga zvuka?– Zvuk je jednostavan jer je u principuto jedan ton. Svi izvođači imaju iste zviždaljkei izvode isti ton. Zanimljivo jeda ovaj zvuk, iako se radi o jednom teistom zvuku, Gotovac u svom sistemunotacije različito označava. Bez obzirabila njegova oznaka A1 ili D3, riječ jeo istom zvuku. Međutim, ono što ovajOliver Frljić i Anica Tomić: rekonstrukcijahepeninga Cut Piece (1964.) Yoko Onosistem notacije radi zapravo je prostorno seljenje zvuka ipromjene u njegovom intenzitetu. On je i još jedan u nizuizazova prevladavajućem sistemu glazbene notacije.Bečka rekonstrukcija akcije 100Koje si sve prethodne istraživačke radnje izveo za rekonstrukcijute akcije? U spomenutom članku, objavljenomu Frakciji, spominješ razgovor s Tomislavom Gotovcem(Antonio G. Lauer), a na YouTubeu možemo vidjeti kako siproveo i razgovore s pojedinim sudionicima akcije.– U prvoj fazi rada koncentrirao sam se na Gotovčev skriptobjavljen u časopisu Čovjek i prostor (broj 2, 1981.) te različitenovinske prikaze i drugu građu koja je bila uključenau ovaj broj časopisa. Tamo se, između ostaloga, nalazila iprekršajna kazna koju je Gotovac morao platiti zbog ometanjajavnog reda i mira. Zatim sam kao građu koristio većspomenuti video na kojem je bila s nekoliko kamera (alibez zvuka) zabilježena akcija. Kroz taj materijal mogao samrekonstruirati točan prostor na ondašnjem Trgu Republikegdje je akcija izvedena. Tu su bile vidljive i neke stvari kojesu samoj akciji prethodile i koje su se dogodile kasnije –npr. cijela intervencija policije, reakcija okupljenih, vođenjeGotovca u jedan od obližnjih haustora gdje mu policijauzima osobne podatke itd. Nakon toga sam razgovarao i sGotovcem koji je dao svoju interpretaciju akcije te me upoznaosa samim kontekstom u kojem je akcija pripremanai izvedena. Tu mi se učinila jako zanimljiva činjenica da jeakciju naručila institucija (isto se meni dogodilo s bečkomrekonstrukcijom koju je naručila uprava Tanzquartier Wien).Također je bilo zanimljivo da su se ta ista institucija, Muzičkibijenale, i njezin direktor, Nikša Gligo, od te Gotovčeveakcije ogradili kad je Gotovac izveo svlačenje koje nijebilo skriptirano i da su inzistirali na tome da ga se sudskiprocesuira. Na kraju sam intervjuirao pojedince koji su usamu akciju bili posredno ili neposredno uključeni: HrvojaTurkovića kao člana savjeta Muzičkoga bijenala, SilvestraKolbasa i Borisa Popovića kao snimatelje akcije, ŽivoradaTomića, redatelja filmskog zapisa akcije te Ivana Paića kojije tijekom akcije bio Gotovčev asistent.U navedenom članku u Frakciji kao da iznosiš razočaranjezbog toga što Gotovac nije uključio u kontekst svoje akcije100 i političko značenje te izvedbe, odnosno, ostao je nainterpretaciji akcije kao polja istraživanja zvuka na traguJohna Cagea. Da li je Antonio Gotovac Lauer prihvatio tvojekontekstualno punjenje svoje akcije?– Ne bih rekao da je riječ o razočaranju. Mislim da je Gotovacradio u specifičnom društveno-političkom vremenu(podsjetit ću samo na činjenicu da je Josip Broz Tito nekolikodana prije same akcije bio primljen u Ljubljani na liječenje)i da je inzistiranje na akciji kao istraživanju zvuka na traguJohna Cagea bio način da se projekt uopće realizira. Njegovoobnaživanje u drugom dijelu po meni je jasan pokušaj da se
RAZGOVORzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 33Oliver Frljić: rekonstrukcija akcije 100 (Fućkanje)Tomislava Gotovca iz 1979. godinerazbije taj čvrsti formalni okvir, da se izvede jedna rezistivnasocijalna gesta. Naravno, teško je u interpretaciji koja u činuzviždanja u trenutku kad se akcija događa vidjeti i eksplicitnukritiku prevladavajuće društvene tišine i iščekivanjapolitičkog raspleta. Prije odlaska u Beč, nažalost, iako je biloplanirano da mi se pridruži, nisam uspio vidjeti Toma jer senjegovo zdravstveno stanje pogoršalo, tako da nismo uspjelirazgovarati o idejama koje sam imao za rekonstrukciju.Zvukovni objektKako je Antonio Gotovac Lauer protumačio kontekst mjestaizvedbe svoga zvukovnoga objekta? Naime, na pozadininavedenoga kakofonijsko-zviždalačkoga happeninga najednoj od zgrada dominirala je slika političkoga tijela J.B. Tita.– Gotovac je bio svjestan konteksta u kojem se njegovaakcija događa. On mi je prvi ukazao na činjenicu podudarnostiljubljanske hospitalizacije Tita i njegove akcije. Osimtoga, radi se o umjetniku čiji je rad uvijek uključivao aktivanodnos spram društveno-političke stvarnosti u kojoj jedjelovao. Ne mislim da se ovdje radi o izuzetku, nego samoo trezvenoj procjeni mogućnosti za realizaciju projekta. Štose tiče same slike Josipa Broza Tita, koja se navodno nalazilana jednoj od zgrada iza Gotovčevih leđa, ja je u filmskommaterijalu nisam uspio vidjeti i za nju sam saznao samo izusmene predaje. U svakom slučaju, i bez nje je akcija veći svojim izvedbenim mišljenjem i prostorno-vremenskimkontekstom dobila određeno političko punjenje koje je, ibez daljnje elaboracije, barem iz ove vremenske distance,jasno i jasno vidljivo. Mogu zamisliti i situaciju u kojoj uzBrozovu sliku, koja tada postaje već reprezentacija jednogpolitičkog vođe koji je na izdisaju, kao što je i državnazajednica koju je vodio na početku jednog dugogodišnjegizdisaja, gledamo obnaženo Gotovčevo tijelo koje okupljenegledatelje uvodi u jednu drugačiju ekonomiju pažnje. Jerzanimljivo je da Gotovac reprezentaciji oslabljene, ali jošrealno postojeće političke moći, kontrapunktira svoju realnuprisutnost u prostoru.Diktati umjetničkoga tržištaKako tumačiš eksploziju, globalni trend različitih rekonstrukcija,obnovljenih izvedbi akcija, performansa i hepeningakojima svjedočimo u posljednje vrijeme, čini mi seod 2001. godine?– Umjetničko tržište diktira, nekad na manje, nekad naviše suptilan način svoje interese umjetničkoj zajednici. Ainteresi svakog tržišta su slični i oni se u osnovi mogu svestina maksimalizaciju profita i smanjenje gubitaka. Negdje uosnovi leži činjenica da umjetnost, ekonomski gledano, uvijekproizvodi gubitak. I sad je potrebno naći način kako tajgubitak uključiti u ovu tržišnu logiku. Tako smo svjedočili ujednom trenutku u devedesetima eksploziji projekata kojisu naglasak stavljali na procesualnost, a sama izvedbenoprezentacijskasituacija ih je zanimala sekundarno. Na tajse način nekako mogao opravdati gubitak koji su oni proizvodiliu onom trenutku kad su ulazili u postojeći sustavdistribucije i konzumacije na umjetničkom tržištu. Najlakšeje bilo reći da je upravo proces i iskustvo koje iz njega dobivajunjegovi sudionici ono što nas ovdje zanima. Slična jesituacija bila prije nekoliko godina kad smo svjedočili poplaviprojekata koji su se bavili umjetnošću kao proizvodnjomznanja. Iako se komercijalizacija znanja odavno dogodila,ovaj je trend opstajao na ideji znanja kao nečega što izlaziiz tržišne logike maksimalizacije profita. Rekonstrukcijekoje vidimo na sve strane su mi, na neki način, nastavak telogike. U sklopu East Dance Academy to je pokušaj pisanjapovijesti suvremenoga plesa Istočne Evrope i lociranja onihtočaka u kojima se pojavljivao bez obzira na nepostojanjeinstitucionalne podrške i sustava formalnog obrazovanja.Kad kažem pisanje povijesti, ne mislim naklasičnu historiografiju, nego na pisanjejedne alternativne povijesti plesa, kako umetodologiji – ponovno “izvođenje” kaopisanje – tako i u mišljenju plesa u jednomširem sociopolitičkom kontekstu.Zagrebačkarekonstrukcija kaoprotestni instrumentI dok si u bečkoj rekonstrukciji sa sudionicimaakcije “uvježbavao” akciju, u zagrebačkojizvedbi sudionike si pozvao mailom.Dakle, zbog čega si u zagrebačkoj izvedbiodustao od “uvježbavanja” sudionika akcijete na koji je način Gotovac te davne1979. godine uspio prikupiti stotinu sudionika?Ivo Paić (usp. snimku na YouTubeu)čak navodi da je originalna zamisao bila povezana s vojnomikonografijom; odnosno, prema njegovu je sjećanjuGotovac imao namjeru uključiti pripadnike Jugoslavenskeratne mornarice.– Zagrebačka i bečka rekonstrukcija su se događale u bitnorazličitim kontekstima pa sam pokušao i rekonstrukcijumisliti iz tih različitih konteksta. Kao što sam već rekao,bečku je rekonstrukciju naručio Tanzquartier Wien, i onaje od samog početka originalnu akciju stavljala u jedan jakinstitucionalni okvir koji radi na komodifikaciji ovog umjetničkogproizvoda, i to na različite načine. Najprije, trebaloje razmisliti što se događa s njegovim potencijalom kaorezistivnom socijalnom gestom u ovom kontekstu. Društvenikontekst je bio bitno drugačiji, cijela rekonstrukcijase trebala dogoditi u dvorištu MuseumsQuartiera u Beču,prostoru koji već svojom izoliranošću vrši neku vrstu depotenciranjabilo kakve izrazite socijalne gestualnosti. Također,period od trideset godina koliko je prošlo od originalne akcije,način na koje su određene izvedbene prakse i strategijeu međuvremenu postale normativne, natjerao me da fokusprebacim na performansu inherentne politike odlučivanjai da vidim što se može napraviti u ovom polju. Zbog togasam izvedbu sa sudionicama “uvježbavao”. To se uvježbavanjesastojalo od pokušaja da se zadrži originalna formaakcija 100, a da se u isto vrijeme u pripremnom procesuproblematiziraju načini instruiranja i odlučivanja koji suupisani u Gotovčev scenarij. U zagrebačkoj sam se rekonstrukcijiviše bavio ovom umjetničkom akcijom kao nekomvrstom protestnog instrumenta. Zanimalo me što ona možegenerirati u javnom prostoru, ako se u njezin okvir postavesudionici zagrebačke nezavisne scene, dakle ljudi koji su i tekako aktivni u polju gradskih politika, ako ih se stavi u neštošto ima formu prosvjeda, a u isto vrijeme ne skriva svojemehanizme proizvodnje estetskog viška. Bilo je zanimljivokako su samu akciju percipirali i slučajni prosvjednici. Svisu mislili da je riječ o nekom prosvjednom skupu, a i samiizvođači su im ponekad davali pogrešne informacije, a ondabi ih opet dodatno zbunilo kad bi vidjeli brojeve i slova kojisu bili upisani u kvadrate. Jer, iako se forma prosvjednogskupa pojavila, nedostajao je na razini dominantnih socijalnihdiskursa čitljiv skript njegova izvođenja.Koje su još rekonstrukcije izvedene u okviru projekta EastDance Academy? Poznato mi je da je reenactment Gotovčeveakcije Streaking (Trčanje gol u centru Grada) (1971.)izveo Samo Gosarič u Ljubljani studenoga 2008. godine uokviru programa East Dance Academy, s izvedbenim uputama:“Trčanje nag u centru grada 90 sekundi”.– U sklopu East Dance Academy Emil Hrvatin je napraviotri projekta. Prvi je bio Pupilija, papa Pupilo, pa Pupilčkikoji je nastao kao rekonstrukcija za slovenski teatar prijelomneneoavangardne predstave Dušana Jovanovića. ZatimSpomenik g2 i Življenje (v nastajanju).Rekonstrukcija, reenactment…I na kraju, eto, na koji način shvaćaš razliku između rekonstrukcijei reenactmenta?– Rekonstrukcija se bavi odnosom između originalnog kontekstai konteksta u kojem se određeni umjetnički rad pojavljujekao rekonstrukcija. Rekonstrukcija bilježi razlikune samo između ova dva konteksta nego i u funkcionalnostiumjetničkoga rada u njima. Riječ je o pokušaju aproprijacijeznanja koju je umjetnički rad proizveo u vrijeme originalnogpojavljivanja kroz njegovo ponavljanje, ne doslovno, u sadašnjemvremenu. Ukoliko su radovi rekonstruirani u sklopuEast Dance Academy bili radovi u kojima se suvremeni plesprobijao najprije u neplesnim kontekstima (film, performanceart, kazalište...), a zatim i u jednom širem kontekstuu kojem nije postojala institucionalna podrška za suvremeniples, niti sustav formalne edukacije, onda je zanimljivo vidjetišto njihove rekonstrukcije znače iz današnje perspektive ije li moguća neka vrsta poopćivosti znanja koje su ti radoviproizveli. Kod reenactmenta ne postoji ovaj interes, nego jeprimarno minuciozno ponavljanje određenog umjetničkograda i njegovih formalnih svojstava. Moram ukazati na toda je moja rekonstrukcija akcije 100 uzela formu reenactmenta,ali je pokušala otvoriti i niz drugih problema: odperformansu inherentnih politika odlučivanja do pitanjaprevodivosti njegove rezistivne socijalne geste.Kapetan KomapreporučujeWitold Gombwowicz,Trans-AtlantikOvo je jedno od Gombrowiczevih remek-djela, nakonfragmentarnog prijevoda Zdravka Malića sadanapokon u cjelini dostupno nam (u izdanju zaprešićkeFrakture). Ovdje Gombrowicz iz svoje emigrantskeargentinske perspektive (vrijeme radnje je 1939, dakletmurni dani početka Drugog svjetskog rata i brzog vojnogporaza i pada Poljske) ismijava “poljskost”, naročitokršćanski patnički mazohizam Poljaka i njihov kompleksveličine, tragikomičnu muku naroda koji prvenstvenogleda kako će izgledati u očima drugih (“a sad se starajda nam pred ljudima sramotu ne naneseš, jer ćemo mitebe ljudima Inozemcima kao velikoga G. Genija Gombrowiczaprikazati. To promidžba iziskuje i neka budeznano da narod naš genijima obiluje”).Početak i kraj romana naročito izvrsni su, u srednjemdijelu pomalo na intenzitetu gubeć. No ono čime izdanjeovo iznimno se diči zapravo je ingenioznost prijevoda.Gombrowicza prevoditi je teško, naročito romanovaj, koji napisaše on potpuno arhaičnijem jazikom.Nu Zdravko Malić koji početak romana s izvornikomsravni i prevodilačke parametre postavi, ter MladenMartić, koji ostatak prevađaše, prevoditeljski spomenikstvoriše. Ponekom čitatelju lijenom ta jezična arhaičnostoli i sintaksa arhaična možebit otežati čitanje mogla bi,no, uz manji trud, otpravit će sebe u kumpaniju začudnijehrečenicah tizijeh. Nu, evo primjera kako gosparGombrowicz nam zbori: “Smijeh me spopao na vidikKavoispijanja službenika tizijeh! Jer na prvi pogled sevidjeti moglo da, već godinama zajedno u tom uredusjedeći, svakodnevno tu vječnu kavu ispijajući i vječitopecivo zalažući, istim se dosjetkama starim časteći, u tiličas sve svoje poimahu”.Snovito, kafkijanski-gogoljevski duhovito, a pred krajter jezovito. — Zoran Roško
RAZGOVORzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 34RAZGOVOR: Antonio GotovacRe-enactmentje oživljavanjemrtvacaS legendom hrvatskoga performansa AntonijemGotovcem Lauerom o njegovim viđenjima reenactmentai rekonstrukcije njegove akcije100 (Fućkanje) iz 1979. godine te rekonstrukcijeakcije Zagreb, volim te! iz 1981. godineSuzana MarjanićKakvo je vaše mišljenje o re-enactmentima, s obzirom dasu nedavno u Zagrebu upriličena dva re-enactmenta vašihperformansa: re-enactment performansa Zagreb, volim te!(Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta) iz 1981. godine,u kojem je, u okviru zagrebačke konferencije PerformanceStudies international (PSi) 2009. godine, nastupio MilivojBeader, te rekonstrukcija vaše Akcije 100 (Fućkanje) iz1979. godine, u organizaciji Olivera Frljića u Zagrebu 10.prosinca 2009., a prije toga i u Beču (30. svibnja 2009.). Naime,podsjetila bih da ste povodom remakea happeningaHapp naš - happening, koji je ponovljen 1968. godine, dakle,godinu dana nakon prvotne izvedbe (1967.), i to za potrebesnimanja filma Slučajni život Ante Peterlića, u razgovorus Goranom Trbuljakom i Hrvojem Turkovićem u časopisuFilm izjavili sljedeće: “Na nagovor šefa Podrumske scenenapravili smo remake toga hepa, iako smo bili svjesni dato nije ono pravo. Čovjek ne može dva puta napraviti samoubojstvo.(…) No ja to ne smatram hepeningom, to jebilo glumljeno za prijatelja. Hep se ne može glumiti, to nijekazališna predstava”.– Mislite, dakle, na izvedbe mojih performansa koje suosmislili Mario Kovač i Oliver Frljić, odnosno Goran SergejPristaš u kombinaciji s Oliverom Frljićem. Evo, ovako.(smiješak) Razmišljao sam, istina, o tome, međutim, izdvojitću samo najbitnije i najkraće za ovu prigodu. Da je to biloriješeno na jedan kulturni europski način, to jest da se autoruintelektualnoga projekta adekvatno plati, ja bih to prihvatio.Međutim, ovo što se dogodilo, a pogotovo ono što se dogodilos Kovačem, to se meni kao autoru ništa ne dopada. Onisu naprosto ukrali i stavili su svoje ime, i to se meni čini kaonajobičnija intelektualna krađa. Na Zapadu se sve to plaća,a ovdje je sve to čisti barbarizam u stilu “da budem sretan ipočašćen”. Ili pak u stilu: “Ti, stari kreten, ti si nekad davnonapravio neke stvari, to se nama dopada, mi ćemo to drpiti,dat’ ćemo intervjue u časopisima, i bok”.Sam Beader nema s tim ništa, već Kovač koji je preuzeomoj performans. Beader je samo dobro odradio posao. Inače,Beadera jako volim, meni je on simpatičan. Meni je i Kovač,istina, bio simpatičan, ali po ovome što je napravio nije miuopće više simpatičan. Izgubio sam jednu simpatiju za njega.To se tako ne radi, to je naprosto svinjarija.Promocija umjetničkoga egoizmaU članku o bečkoj rekonstrukciji akcije 100 (Fućkanje),objavljenom u posljednjem broju Frakcije (broj 51-52),Oliver Frljić ističe kako je u razgovoru s vama doznao daniste uključili u kontekst svoje akcije 100 i politički kontekstte izvedbe, odnosno, kao da ste ostali na zenovskojinterpretaciji akcije kao polja istraživanja zvuka na traguJohna Cagea.– Da, razgovarali smo… Ovako, ta ponovljena akcija prvije put izvedena u Beču na Tanzquartieru i ja sam tada bašbio stradao – slomio sam ruku – tako da nažalost nisammogao vidjeti tu rekonstrukciju Olivera Frljića. To se sveodvilo pod pokroviteljstvom Gorana Sergeja Pristaša, takomi se čini. Pristaš je pristojan čovjek, gospodin, za razlikuod razbojnika Kovača. Istina, nisam vidio ni zagrebačkurekonstrukciju Olivera Frljića jer mi nisu javili datumizvedbe, odnosno – nisam ni znao da je bila, nego sam tekposlije doznao od Gorana Petercola koji se slučajno tu,na Trgu bana Jelačića, našao pa su ga i pokupili da učestvujeu Fućkanju. Rekao mi je kad sam ga sreo: “Upravosmo fućkali tvoju Stotku”. Dakle, tek kadostarite, onda skužite u kakvom se čoporuvukova nalazite. I onda dobro uočite razlikeizmeđu frendova i znanaca, jer u starostivam ostaju samo frendovi… Ono što je radioBeader i ono što je radio Frljić, to su bilestvari, dva performansa kojima sam usprkossvemu pokušao promovirati jedan umjetničkiegoizam kada mi se ustvari fućkaloza takozvanu samoupravnu socijalističkustvarnost. I u obje sam akcije promoviraosvoj anarhistički pogled na umjetnost i na stvarnost okosebe. Bio sam usredotočen na egoizam jer sam smatrao dase jedino s tim svojim egoizmom mogu oduprijeti stvarnostis kojom se nisam slagao. Kako sam ja kroz svoj životstalno nastojao biti protiv, onda sam odabrao stvar zakoju sam znao da će odmah biti protiv svega – nago tijelo.Tako i u akciji 100 i u akciji Zagreb, volim te! ja sam sekoristio nagim tijelom, svojim mogućnostima (smijeh) dana najjednostavniji način ubodem u oko stvarnost. Tu nijebilo nešto da bih ja sada bio protiv sustava, nego je menečitav taj kontekst izrazito nervirao, kao što me nervira iovaj danas. E, sad, pri rekonstrukcijama se sukobljavates pohlepnicima i cinizmom. Savjest je najgroznija stvar –onaj koji učini nažao nekome tko mu je pristupio u dobrojvjeri, to je grozno…Re-enactment ili utvrđivanjegradivaŠto općenito mislite o fenomenu re-enactmenta i o koncepture-enactmenta za koji se zalaže Marina Abramović?Naime, ona naglašava da je izvedbom Seven Easy Pieces(Muzej Guggenheim, New York, 2005.) ponudila i model zare-enactment te navodi sljedeće upute u okviru tog modela:“Pitajte umjetnika/icu za dozvolu. Platite umjetniku/ici za pravo korištenja. Izvedite novu interpretaciju djela.Izložite originalni materijal: fotografije, video, materijalnepredmete/tragove. Izložite novu interpretaciju djela”.– Re-enactment obično doživljavam kao neku vrstu utvrđivanjagradiva. Kao da su svi uvjereni da poslije performansaponovo kreće nešto konzervativno. I sad, valjda, onda mislenešto zaraditi, jer na Zapadu se ipak ništa ne radi bez velikelove, a kako je performans stvar iza koje ostaje manje-višesamo dokumentacija, mislim da se forma re-enactmentamože promatrati jedino kao oživljavanje mrtvaca. Likovniumjetnici nastoje – uostalom kao i svi ostalizapadni umjetnici – zaraditi neku lovu ipritom su se domišljato sjetili i te formeponavljanja. Meni je to simpatično, evo,sjećaju se staraca. Marina je rođena negdjeoko 1946. godine, dakle, sad je u 64. godiniživota. Ne znam, ne bih htio biti glasnogovornikjer manje-više ne moramo se složitioko forme re-enactmenta, ali iznosim svojemišljenje da u tome vidim samo, ponavljam,oživljavanje mrtvaca.U razgovoru koji je Oliver Frljić vodio sIvom Pajićem povodom pripreme za rekonstrukcijuvaše akcije 100 (Fućkanje),Ivo Pajić je istaknuo kako ste bili fasciniralijednom vrstom militarističke estetike, i toTomislav Gotovac,akcija 100 (Fuckanje), 1979.pogotovo onom koja se mogla vidjeti u američkim filmovimate da ste pored svega bili opsjednuti mornaričkomelegancijom. Naime, misli kako ste tu akciju namjeravaliizvesti s Jugoslavenskom ratnom mornaricom, pridodajućikako bi to bilo estetski fascinantno.– Ne. Ne da ne znam, nego se ne sjećam da sam to namjeravaoizvesti s mornaricom. Uglavnom, akcija je zamišljena udogovoru s Nikšom Gligom, a Ivo Pajić je bio moj asistent.Nikša Gligo je 10. muzički bijenale želio napuniti akcijama,i onda sam mu ponudio akciju sa sto fućkaša. Fućkalice samizabrao zato što se Muzički bijenale održavao u proljećekad je i aktualno završavanje maturanata i kada rade uličneperformanse u kojima urlaju i fućkaju. Želio sam spojitito mladenačko maturantsko ludilo s ovim, svakodnevnimludilom, a kako se mjesto performansa selilo od dvorištaStudentskoga centra do Cvjetnog trga, da bi konačno odlučilida akciju izvedem na Trgu Republike bez bana Jelačića(smijeh), skontao sam u svojoj glavi bez da je itko znao isamom sebi rekao: “To će se upamtiti!” Tako je Nikša Gligodoslovno poludio. Od svih je upravo on najviše poludiokad je vidio moje skidanje. Došao je u policijsku stanicu,uletio kod dežurnoga i rekao: “Ovoga osudite i uhapsite.Ovaj je sve napravio na svoju ruku. Ja o tome nisam imaopojma”. Osim toga, nije mi htio dati ni honorar koji je bioza sve koji su radili za Muzički bijenale milijun dinara. Toje tada bila poprilična svota i stoga sam ga tužio. Imao samsreću što me je sudac, koji mi je sudio, simpatizirao. Nasuđenju je tako pitao Nikšu Gligu: “Je l’ Gotovac izvršiosve ono što ste se dogovorili?” On kaže: “Je, ali se skinuogol i sve je time poništio”. Kaže sudac: “Samo sam Vaspitao da li je on izvršio ono što je dogovoreno?” I zatimje rekao Gligi: “Tomislav Gotovac je izvršio ono što ste sedogovorili uz svoj dodatak”. I tako sam dobio ondašnjihmilijun dinara. A bilo je slasno i to što su ovi na policiji,— U obje sam se akcijekoristio nagim tijelom,svojim mogućnostima dana najjednostavniji načinubodem u oko stvarnost.Tu nije bilo nešto dabih ja sada bio protivsustava, nego je menečitav taj kontekst izrazitonervirao, kao što menervira i ovaj danas —
RAZGOVORzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 35ulasku u Evropu koju su zarazili nacisti. Kako smatramda je jedan od najvećih revolucionara George Stevens, jošsam uvijek zaljubljen u njegov film Mjesto pod Suncem. AWilliam Mellor je snimatelj koji je snimio te čuvene filmove– Div, Mjesto pod Suncem i Dnevnik Anne Frank. To kadste ufurani u film, onda znate o kojim je stvarima riječ.Kad je Stevens odlučio snimiti Mjesto pod Suncem, uzeoje Montgomeryja Clifta i Elizabeth Taylor, dakle, uzeo jepedera i jednu takvu strastvenu glumicu. Inače, Stevens jeobožavao i Rocka Hudsona koji je igrao u njegovu filmuDiv s Jamesom Deanom, a Hudson i Montgomery Cliftsu bili poznati gejevi. Inače, Montgomery Clift je bio aristokratkoji je pedesete godine u časopisu Life proglašenza najljepšega muškarac Amerike, a poznato je da je tolikomogao djelovati na sebe da je mogao mijenjati svojutemperaturu, što je sposobnost izrazite samovlade, koja jestrašna. Kad su montirali film Mjesto pod Suncem, a kakoje Stevens imao užasne zasluge za američku državu, mogaoje doslovno raditi što je htio i čuvena je anegdota da je ujednom trenutku snimanja Mjesta pod Suncem Stevensutonuo vrlo duboko u svoje misli i nestao u svojim kulisamaodakle nije izlazio šest sati. Njegova ga je ekipa čekala jersu ga doživljavali u rangu sveca. I nakon šest sati, Stevensse pojavljuje iz svojih kulisa, kao da se ništa nije dogodilo,uradi klapu i sve se nastavlja svojim tokom.Tomislav Gotovac, Zagreb, volim te!, 1981.— Akcijom 100 (Fućkanje)i akcijom Zagreb, volimte! usprkos svemupokušao sam promoviratiumjetnički egoizam kadami se ustvari fućkalo zatakozvanu samoupravnusocijalističku stvarnost —odnosno miliciji, poludjeli jer akciju sam izveo u subotu.Naime, dan prije je Josip Broz Tito prošao kroz Zagreb ičitava je zagrebačka policija bila u napetosti, a sljedeći jedan bio dan UDBA-e kada se u Domu armije održavalavelika proslava – dodjeljivale su se nagrade, i svi su bili usvečanim uniformama i sad im dolazi jedan kreten i skidase gol na međunarodnoj manifestaciji. Idiot! (smijeh) Kadje sve prošlo, dakle, na samom kraju akcije, kad su me klincidigli na ramena, i kad su me profurali golog po cijelom Trgu,Nikša Gligo se pokazao u svom mraku. Ponavljam – otišaoje u milicijsku stanicu i rekao: “Ovoga osudite i uhapsitejer je sve to napravio bez dogovora”. Istina…Individualni anarhizamJeste li prije same akcije organizirali uvježbavanje s tihstotinu sudionika Fućkanja?– Ne, nisam imao vježbu. Samo sam im objasnio koji jeproblem: dakle, moraju fućkati po slovima A, B, C, D i E.Međutim, zvuk ima jednu osobinu – on se širi prostoromdrugačije nego što je to napisano; zvuk je uvijek isti, makardolazi od slova A ili B ili D… S obzirom da dolazi iz togaprostora, on je uvijek jedan zvuk. Pajić je kao moj asistentnajavljivao slovo i brojku, i onda su oni tako fućkali. Udrugom dijelu akcije su se svi ti klinci povukli s tog kvadrata10 x 10 m, a ja sam onda iskoristio tu gužvu – to samisplanirao – i skinuo se, i onda sam to fućkao trčeći što suoni fućkali stojeći. Cijeli se opis nalazi u časopisu Čovjeki prostor (broj 2, 1981.). Dakle, stvar je vrlo jednostavna.Tako se i u ovoj akciji kao i u akciji Zagreb, volim te! radiloo tome da stupim na scenu grada kao anarhoidna poruka.Tako sam prvi puta bio gol u Zagrebu u tom Fućkanju 1979.godine, a inače prvi sam puta bio javno gol u akciji trčanjabeogradskom Sremskom ulicom 1971. godine.Znači, između te dvije akcije niste organizirali akcije javnoganagoga tijela?– Ne. Sve su te stvari završavale pred sudovima, policijom,a Lazar Stojanović je zbog filma Plastični Isus, zahvaljujućitome što je bila kompletna anarhoidna tvorevina u kojemuse nalazi moje nago trčanje Sremskom ulicom, završio trigodine u buksi u Požarevcu.Kada spominjete anarhoidnu grupaciju u Beogradu, jesteli bili povezani i s političkim grupacijama?– Ne, strašno sam izbjegavao sve stvari koje su bile političke,išao sam na individualni anarhizam. To je moja mladost, asada sam jedan starček. Sve ovo što mi sedogodilo ovih posljednjih godinu dana – tastaračka nemoć – to je zaista Apage Satanas.Smrti koje su stravične za bližu okolinu suužasno dobre za samu osobu kojoj se todogodi: sudari, metak u glavu, smrt bez staračkei bolesničke nemoći… To je strašnoza one koji su vam bliski, ali za vas je brzasmrt savršena. Upravo se nažalost nalazimna tom putu staračke nemoći. Ne znamkako će to završiti. Da dobijem staračkidom u Klaićevoj, to bi za mene bilo spas.Svega 500 metara dalje od moga stana, štoznači da bih mogao svaki dan ići u svoj kutak. Vidite da senisam prepustio nemoći, vidite da sam došao na razgovor.Evo me, razgovaramo. (smijeh)Koji ste zadnji performans izveli prije ovoga iskustva bolesti?Čini mi se da je to bio performans Hrvatska remekdjela,s podnaslovom Dva muškarca i jedna žena, koji steizveli u rujnu prošle godine s Vlastom Delimar i MilanomBožićem u formi ranojutarnje nage šetnje Ilicom, točnijeod Gundulićeve prema Oktogonu?– Da, bilo je pola sedam ujutro, što smo odabrali zbog svjetlakako ne bi bio veliki kontrast između sjene i sunca. Ranijesmo sa snimateljima obišli prostor šetnje i zaključili da jenajbolje šetnju obaviti rano ujutro. Inače, rodonačelnicacijeloga performansa je Vlasta Delimar, a Milan i ja smotu uključeni kao muška pratnja. (smijeh)Performans inspiriran filmomKad smo spomenuli Vlastu Delimar, koje ste performanseizveli na njezinom imanju u Štaglincu u okviru njezineumjetničke organizacije Moja zemlja, Štaglinec?– Prošle godine u Štaglincu izveo sam performans Gibanje;bio sam gol i izgovarao sam suglasnike i samoglasnike kojesam inače radio u vježbanju koncentracije za oslobađanjeod govornih poteškoća. To su svi samoglasnici i suglasnici skojima se ljudi s govornim poteškoćama najviše muče; dakle,u paru: k-g, t-d, p-b, m-n. Izašao sam tako gol u Vlastino dvorištei izgovarao sam samoglasnike i onda te suglasnike.Dvije godine ranije u Štaglincu sam uzeo priču mjuziklaBal na vodi, odnosno Revija na vodi, koji se originalno1944. godine zvao Kupajuća ljepotica (Bathing Beauty,1944.). Glume Esther Williams i Red Skelton, sa sjajnimplivačkim performansom koji izvodi Esther Williams iplamenom koji izlazi iz vode. Uzeo sam taj plamen i tuvodu, i tako sam pričao kako je to bio jedan od značajnijihfilmova jugoslavenskoga općinstva. To je, naime,narod gledao po 25 puta. Film je snimio veliki režiserGeorge Sidney. To je čovjek koji ide usporedo po veličinis Georgeom Stevensom. Stevens je napravio one čuveneameričke filmove – prvi je Mjesto pod Suncem, drugi jeDiv, a treći je Dnevnik Anne Frank. Stevens je meni jedanod najdražih američkih režisera. Stevensa je 1943. godineRoosevelt pozvao da okupi ekipu i da krene s američkimtrupama u Evropu. Upravo je njegova ekipa snimila onečuvene snimke oslobođenja Dachaua, tako da su njegoviljudi snimili najbolju dokumentaciju o Amerikancima priSpaljivanje imenaFilm je montirao William Hornbeck, koji je prije tog filma,1941. i 1942. godine, montirao seriju Zašto se borimo, kojaje tada bila čuvena serija. Pri montaži Mjesta pod SuncemStevens i Hornbeck gledali su svaki milimetar svih rola,kako bi savršeno uskladili sliku i zvuk. To je upravo onosavršenstvo koje je postigao Ejzenštejn kada je to isto radiou filmovima Aleksandar Nevski i Ivan Grozni gdje je moralabiti totalna podudarnost između zvuka i slike. Mislim daje veliki Prokofjev pisao muziku za njega. Onda su Ejzenštejni Prokofjev tako mjesecima usklađivali sliku koju jesnimio veliki Eduard Tise koji je, inače, snimio gotove svevelike snimke velikom Ejzenštejnu. Inače, William Mellorje snimio još jedan sjajan film – Ljubav popodne BillyjaWildera. Kako je William Mellor isto tako bio filmski svetac,mogao je raditi što je želio. U filmu Ljubav popodneigra Gary Cooper i Audrey Hepburn, i postoji scena ukojoj oni plešu u mraku gdje se ne vidi ni jedno ni drugo,ta scena je fantastična… To su mogli jedino Billy Wilderi William Mellor. I da se sada vratim na taj performansLjepotica koja se kupa, u čast Esther Williams iz Štaglinca2007. godine. Dakle, bila je to priča o Georgeu Sidneyjukoji je napravio Bal na vodi gdje sam onda isfurao pričukako je Sukarno, koji je bio veliki luđak i veliki prijateljJosipa Broza Tita, pričao kako on pokazuje ljudima samoameričke obiteljske filmove koji govore o američkom načinuživota gdje se prikazuju bazeni, kuće s mnoštvomsoba... Tako sam spojio te priče: Bal na vodi, Sukarno, JosipBroz, gdje je riječ o velikim ljudima u smislu arta, a inačevelikim zlikovcima.Onda druga velika umjetnica – Leni Riefenstahl, njezinadva projekta – Trijumf volje koji prikazuje naci partijuu Nürnbergu i dva filma, odnosno dva dijela Olympia oOlimpijadi 1936. u Berlinu – to su remek-djela dokumentarnogafilma, bez obzira čemu to služilo. Ne možete nikakozamisliti dokumentarni film, a da režiser nije gledaote njezine filmove. Mene mogu optužiti da sam zadnjastoka, meni se fućka. Kad se radi o artu, tu ne poznajemnikakve granice, tako da su to surove stvari. Isto je tako is američkim filmom. Svi su američki filmovi najodurnijaamerička kapitalistička propaganda, samo su umotani ucelofan. Svi najveći američki režiseri su radili za Busha,ne za Clintona.No, da se vratimo na performanse u Štaglincu. Takosam u Štaglincu u performansu Tom 2006. godine spaliosvoje nekadašnje ime TOM ispisano pilovinom na zemlji,a spalio sam ga naftom i benzinom.Povodom te ideologizacije američkoga filma, što misliteo filmu Avatar, koji je sjajno prikazao u toj bajkovitoj polarizacijicrno-bijeloga svijeta završnicu neoliberalnogakapitalizma u kojemu je Priroda svedena na NIŠTA?– Inače obožavam Camerona, on ima nekoliko filmova kojisu mi dragi, ali Avatar nije film u kojem uživam, no mogureći njegovu poruku koja govori o tome da je Amerikaodurna, odvratna zemlja. Hm, ali to govori frajer koji jenapravio Titanic i koji je uza sve to fenomenalan režiser.(smijeh) Ne znam, to nije moj film. Moj film je onaj koji jenapravila njegova bivša supruga Kathryn Bigelow – ratnitriler Narednik James, kako je kod nas preveden njegovpoetski naslov The Hurt Locker.
PROZAzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 36KrajoliciPrilažemo ulomak iz najnovije proze Ljiljane Filipović, autoricezapaženih romana, eseja, studija i drugih imaginarnih destinacijaLjiljana FilipovićRijeka i planine. Posvuda su. Mnogih se sjećate. Mogli biste ih i opisati. Čaki nekih koje niste vidjeli. Znate ih s fotografija. Razglednica poslanih vamiz različitih razloga.Sjećate se rijeke koja vas je plašila kad ste je prelazili preko visećeg mosta.Vama je bilo desetak godina, a njoj valjda koje tisućljeće. Poigravala vlastitomuzburkanošću. Potamnjela. Prijeteća. Dozivali su vas s druge strane. Požurivali vas.Nisu razumjeli vaše strahove. Ni svoje. Zašto bi onda vaše. I ostali su vam cijeli životnejasni. Strahovi. Lutali ste, poslije, po različitim teorijama, da biste ih si objasnili.U sjećanju vam je čak i neki potočić. Pokušavali ste ga bosi pregaziti padajući prekokliskog kamenja obraslog travom.Još i sad ne možete shvatiti zašto je jedna povukla za sobom sestru vašeprijateljice. Pred njom. A bila je baš odlična učenica i draga. Drugu je strah čuvaona obali. Plašila ju je rijeka. Bojala se u nju ući. Roditelji joj to nikad nisu oprostili,njoj, s tek prosječnim uspjehom, što je baš ona, tako obična, ostala živa. Krivnjaju je dohvatila. Zašutjela je. Servirali su uvijek i za sestru. Šutjeli u četvero. Vir jeprogutao cijelu obitelj.Mrzili ste kad su vas vodili na kupanja na rijeke koje su trebale ostati u literaturi.Jer tamo ste ih i upoznali. Skupa s jednako bojažljivim, ali eto, ne baš sretnimdruženjem s vodenim zmijama.Ipak, jedna vas zove da joj se vratite. Rijeka. Nastanila se u vama. Ne znate ukojem je to dijelu tijela. Tamo negdje gdje su sjećanja? Tko bi znao. Postoje nekanagađanja. Al’ neugodno vam je misliti o tome.Tek kasnije u životu ste je upoznali. Rijeku. Onda kad ste, ranije, mislili da se,tada, kasnije, ništa ne događa. Da se sva vrata zatvaraju. Želje prestaju. Prijateljinestaju. Da se ulasci u doživljaje i stvaranje zaključavaju. Osim u one neugodne.Nikad niste slutili da ćete ploviti njome. Niste ni znali da postoji. Tamo negdje.Gdje vas ništa nije privlačilo. Poslije ste mislili, kad vas je počela dozivati, moždaste čitali neke knjige čijih se sadržaja ni ne sjećate. Sjetite se i kojih. Ali ne i opisakrajolika. Oduvijek su vam zamorni.Rijeku prate planine. Mnogim se rijekama to događa. Bar iz daljine. Ove iosunčane izgledaju kao da su u sjeni. Poput su duhova koji čeznu za vama. Ili vi zanjima. Poput su sreće drugih koja vam je najvažnija na svijetu. Bez obzira na cijenu.Trudite se da vas ne povrijedi. Pravite se da bol ne osjećate. Možda je zaboravite,nadate se. Ali ne zaboravljava ona vas.Kod drugih vidite kako svoju čežnju prepoznaju krivo. Kao kad vam se učini naulici da ste vidjeli nekog poznatog. Dragog. Slijedite ga. Iako već odavno znate daste se zabunili. Ali neki dio vas ne priznaje grešku. Prepoznajete to kod drugih, none i kod sebe. Da uporno slijedite vlastite zabune. I znate da i o tome postoje teorije.Nije vam od toga lakše.Kako uistinu izgledaju? Rijeka i planine. Oni koji vas dozivaju. Jači od opisa jeosjećaj. Spokoja. Možda sreće. Ne usuđujete se tako misliti. Kao kad u snu sretneteosobu od koje se jednom davno niste mogli odvojiti. Uvijek nanovo vas smiruje.Dovoljno je da njezin lik prođe vašim snom i umiri nemire. Znate da će sve bitiu redu. A ako baš i neće, smireno prolazite kroz tu neku životnu nevolju koja vasiskušava.— Ponekad vas neki krajolici zovu jošprije no što ste ih upoznali. Spakiratese i odete na kraj svijeta. Pojmanemate zašto. Ni drugi. Pokušavaju vaszaustaviti. Neki planet je, pomislite,poželio na put i što sad tu možete. —Ponekad vas neki krajolici zovu još prije no što ste ih upoznali. Spakirate se iodete na kraj svijeta. Pojma nemate zašto. Ni drugi. Pokušavaju vas zaustaviti. Nekiplanet je, pomislite, poželio na put i što sad tu možete.Ali ponekad ih ne čujete. Krajolike. Ma ne, čujete. Ali ne čini vam se to nekakovažnim. Skromno mislite da se radi o zabuni. Skrivate se od promjena. Pošaljetetamo svoje dijete. Prijatelja, možda. Umjesto vas. Natjerate ga i da nauči jezik togdozivajućeg pejzaža. Da se zna da ste ipak mislili na njega, ali da niste mogli. Donjega. Spriječio vas je život. Branite se od samoga sebe.Netko tko vas ni ne pozna, ili to mislite, upita vas:– Gdje vam je pogled? Izgledate kao da vam duša čezne za nekim krajolikom.Možda onom rijekom koju ste jednom spomenuli.Ne sjećate se da ste o njoj govorili. Sigurni ste.– Ah - uzdahnete. – Moja duša stalno čezne. I za poznatim i nepoznatim. Tko bijoj ispunio sve želje.Otrovno dodaje:– Ponekad se čezne za nečim da se ne bi čeznulo za nekim.Uvrijeđenost vam pomaže da preživite dan.Što svi oni govore? Pa vama su dovoljne i pripovijesti o čovjeku koji zna damu je ovo posljednji posjet Zemlji i misija mu je opraštanje s krajolicima i ljudimakoji ga dozivaju u čudna vremena. Naprasno. Neočekivano bi se, kao i vi ponekad,pokupio i otišao na Island samo zato što je u jednom trenutku sanjao da se kupau gejziru. Iako ništa o njima nije znao. Nije ih ni vidio na televiziji. Ali u snu su biliprozračno zeleni. Island, to je za njega bila samo Björk.Govore vam da se svi krajolici vaše duše nalaze na Zemlji. Moguće ih je nepronaći. Iako se čak guraju na ekrane i kamere vaših prijatelja. Pa i nepoznatihvam ljudi. Samo da biste ih ugledali. Ponekad vam govore da više znate no štopretpostavljate. Kao kad po nepoznatim krajevima prolazite kao da su dio vašesvakidašnje putanje. Vodič vam je suvišan. Možda je to i istina. Ali nemiru nedopuštate da vas izvede iz vaše sobe. Pristajete tek na turistički vodič. Proučavanjenepoznatih vam običaja i možda jezika kojima se ne kanite služiti. Literaturu. Pokojifilm. Zadovoljavate se čežnjom. Ili zajedničkom šutnjom o njoj. S nekim tko zna očemu se radi. Tko je vidio. Sve druge izbjegavate. Dok se ne naviknete. Na čežnju.Dok ne dođe nova. Slutnja?– To je za one koji putuju za svojom čežnjom – tumači vam prodavač turističkihvodiča kad vas ugleda pored putopisnog odjeljka.– To je za one koji je listaju – objašnjavate žalosno sami sebi vlastitikomformizam.Postavlja vam pitanje:– Kad mislite na neki krajolik, koji je to? Kojem biste posvetili posljednje misli?Neki na kojem ste bili sretni, a da niste znali zašto? Ili neki po kojem ste šetali sretnii sjećate se zašto.Neljubazni ste:– Radi li se tu o krajoliku ili tek o scenografiji?– Opsjednutost krajolicima opsjednutost je dijelovima sebe. Onima za koje se nine zna da postoje. Sjećanjima na nešto zaboravljeno.– Je li to znanstveno dokazano? – pobuni se u vama netko iz trećeg tisućljeća.– Mnogi nerazumljive opsjednutosti znanstveno objašnjavaju. Kao sjećanje naprostor prije ovoga. Pojavljuju se kao krajolici vaših snova koji se ponavljaju.Odmah se sjetite kuća i gradova kojima hodate samo u snu. Ali branite vlastitujavu.Nastavlja:– I kojima kao da ste još jučer šetali. A niste. Ne znate nikoga kome su poznati.Ne možete dokazati da postoje. Kako ste tako onda sigurni u njima? Tim tlapnjama?Skrivate ih od drugih.Kako svi ti prodavači tako mnogo znaju, pitate se u sebi bojeći da će vamodgovoriti na misli. Možda je sve to točno, ali vi ga ozbiljno ne slušate. Ne date davam dijelove ovako javno čereče.– Knjige pomažu da se prebrode tuge odvajanja od pojedinih podneblja. Alito nisu turistički vodiči – smješka vam se knjižarska sveznalica. – Gradovi supripovijesti o sebi, knjige o sebi. O samospoznaji.Koji intelektualni kič. Šutite. A znate da se o nekim krajolicima ne usuđujetegovoriti. Ili pisati. Mislite, ako ih opišete, nestat će. Kao što ima datuma i cijelihgodina na koje se ne usudite ni misliti. Preskačete ih u vlastitim zapisima. Plašitese da će se i time što ste ih spomenuli, ponoviti. Još jednomvas užasnuti tadašnji događaji. Podsjetiti da postoje. Da su sedogodili. Da nisu izbrisani. Sanjani. Hladno neizmjenjivi. Davam je poklonjena nemilosrdna milost da ih preživite.Ponekad se daju tek naslutiti. Ti krajolici. Mirom. Ali nitkone zna koje je baš vaše mjesto ni jeste li vi to već bili tamo.Zahvalni ste kad to netko učini za vas. Objasni vam zaštoosjećate da lebdite na spomen imena nekog grada, daleke ulice,njihova neba.– Krajolici su priča o poroznosti. O prozirnosti. Kad se nemožete prizemljiti – smješka se prodavač knjiga.Pogledate ga. Otkud mu to?Fotokopira vam neku stranicu.Čitate 1 :(...) Postoje mjesta koja potječu od iskona. Ta su mjesta trenuci u kojima sezaustavilo Nekoć. (...) Abraham Van Berchem položio je ruku na bakropiščevorame. Reče: “Što više starimo, tim je teže othrvati se divoti krajolika kroz kojiprolazimo. Koža istanjena od vjetra i godina, mlohava od umora i užitaka, dlake,suze, kapi, nokti i vlasi pali na tlo kao suho lišće ili grančice propuštaju dušu kojasve češće zaluta izvan zapremnine kože. Posljednji je uzlet zapravo samo rasipanje.Što više starim, to se bolje osjećam na bilo kojem mjestu. Ne boravim više mnogo usvom tijelu. Bojim se da ću jednog dana umrijeti. Osjećam da mi je koža pretanka ipreviše porozna. Kažem sebi: Jednog će dana krajolik proći kroz mene”. (...)1 Prijevod ulomka iz romana Pascala Quignarda, Terasa u Rimu, Saša Sirovec & ZlatkoWurzberg, (Litteris, Zagreb, 2004., str.47./48.)
Oglaszarez, xii /277, 18. veljače 2010. 372. Dani fotografije Arhiva Tošo DabacDrugi po redu Dani fotografije Arhiva Tošo Dabac u organizaciji Arhiva Tošo Dabac i Muzejasuvremene umjetnosti održat će se od 20. veljače do 23. ožujka 2010.Dani fotografije Arhiva TD prvi su puta organizirani 2007., u povodu stoteobljetnice rođenja umjetnika, kao posveta ovom nestoru hrvatske fotografije ibogatoj tradiciji hrvatske fotografije općenito. Na tragu posljednjih Dana, oveje godine ponovno pripremljen tematski raznolik i bogat program, na kojemće sudjelovati niz stručnjaka s područja povijesti umjetnosti, teorije umjetnostii fotografije. Uz njih će prisustvovati i sami umjetnici dokazani na područjufotografiju te će svoja iskustva podijeliti kao voditelji fotoradionica. Izložba kojomće Dani biti popraćeni, Tošo Dabac - Riječki dnevnik, po prvi će puta Zagrebupredstaviti radove ovog autora nastale nakon Drugog svjetskog rata na područjuRijeke i Kvarnera.PROGRAMPredavanja - Dvorana Gorgona, MSU, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb24. 2. 19,00 FOTOGRAFIJA I JEZIKBrane Kovič, povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i prevoditelj iz Ljubljane20,00 FOTOGRAFIJA KAO ILUZORNOST ILUZIJEIvan Ladislav Galeta, multimedijski umjetnik, redoviti profesor naAkademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu2. 3. 19,00 ČITANJE PROSTORA U DABČEVOM CIKLUSU “LJUDI S ULICE”Željka Čorak, znanstvena savjetnica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu20,00 HRVATSKA IZMEĐU PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI KROZ FOTOGRAFIJUPOSLJEDNJIHDVADESET GODINA - SUBJEKTIVAN POGLEDMarija Tonković, muzejska savjetnica u Muzeju za umjetnosti iobrt, viša predavačica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu5.3. 19,00 ČASOPIS SPOT - PRILOG ISTRAŽIVANJU FOTOGRAFIJE U HRVATSKOJ70-IHGODINA 20. STOLJEĆASandra Križić Roban, znanstvena suradnica Instituta za povijestumjetnosti u Zagrebu, predavačica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskogfakulteta u Splitu20,00 POSLIJERATNA FOTOGRAFIJA TOŠE DABCAIva Prosoli, kustosica u Muzeju grada Zagreba18.3., 19,00 STRUČNO VODSTVO: FOTOGRAFIJA U STALNOM POSTAVU ZBIRKE UPOKRETU UMUZEJU SUVREMENE UMJETNOSTI U ZAGREBUTihomir Milovac, muzejski savjetnik, voditeljEksperimentalno-istraživačkog odjela, koautor stalnog postava MSU;Marina Benažić, voditeljica Arhiva Tošo DabacTRibina - Čitaonica, MSU, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb17.3., 19,00 ZAGREB 80-IH I POLETOVA FOTOGRAFIJAAutor koncepta i moderator: Leila Topić, voditeljica Zbirke medijske umjetnosti, Zbirkefotografije i Zbirke filma i videa u MSU. Sudjeluju: teoretičar kulture Dean Duda,povjesničarka umjetnosti Markita Franulić, nekadašnji urednik Poleta Denis Kuljiš,teoretičar dizajna Feđa Vukić i umjetnici koji su se realizirali kroz poletovsku školu Sanja iMario Bachrach-Krištofić, Danilo Dučak, Dražen Kalenić, Igor Kelčec, Ivan Posavec, MioVesović, Fedor Vučemilović, Andrija Zelmanović i dr.AKCIJA - Školica, MSU, Avenija Dubrovnik 17, ZagrebFOTOGRAFSKO ISTRAŽIVANJE NEVIDLJIVI ZAGREBAutorica koncepta i kustosica radionice: Leila Topić; asistentica radionice: Bella Rupena.20. i 27.2., 6. i 13.3., 11,00U Muzeju - voditelj Tomislav ŠmiderIznad i ispod muzejskog tobogana - voditeljica Erika ŠmiderŠto se događa u Novom Zagrebu? - voditelj Sandro ĐukićNevidljivi gradovi - voditelj Igor Kuduz21. i 28.2., 7. i 14.3., 11,00Ljudi s Hreljića - voditeljica Zlata MedakFOTORadionice - Arhiv TD, Ilica 17; Školica, MSU, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb22.-23.2., 10,00 (Arhiv TD; Školica, MSU)Darije Petković, asistent na odsjeku za snimanje Akademije dramskih umjetnosti uZagrebuRADIONICA DOKUMENTARNE FOTOGRAFIJE “LJUDI S ULICE”25.-28.2., 11,00 (Školica, MSU)Ana Opalić, slobodna umjetnicaFOTOGRAFIJA “KOJA NIČEMU NE SLUŽI”27.2., 11,00 h (Zbirke u pokretu, MSU)Udruga Projekt 001, Ivan Karabelj, fotografEKSPERIMENTI S MRTVIM PRIRODAMA2.- 4.3., 10,00 (Arhiv TD)SofijaSilvia, slobodna umjetnicaCAMERA OBSCURA8.- 9.3., 10,00 (Arhiv TD)Boris Cvjetanović, fotografFOTOGRAFIRANJE ISTOG15.-17.3., 10,00 (Arhiv TD)Mio Vesović, fotograf“DOBRI DUH TOŠE DABCA” - RADIONICA NA TEMU FOTOGRAMAIzložba (23.2.- 23.3.) - No Galerija, MSU, Avenija Dubrovnik 17, ZagrebTOŠO DABAC - RIJEČKI DNEVNIKOtvorenje izložbe: 23. veljače 2010. u 19.00 hSeriju fotografija Rijeke i okolice koje čine okosnicu izložbe Tošo Dabac je kaofotoreporter dnevnog lista Borba snimio neposredno po završetku Drugog svjetskograta. Dio izložbe predstavlja one fotografije koje je Dabac snimio za svojih kasnijihboravaka na ovome području, a prikazuju Rijeku kao industrijski poslijeratni grad,riječku luku i motive iz urbanog tkiva. Taj dio njegovog opusa dosad je rijetkoprezentiran javnosti.Zbog ograničenog <strong>broja</strong> polaznika za program Akcija molimo zainteresirane dase prijave za radionice na e-mail adresu leila.topic@msu.hr ili osobno na recepcijiMuzeja suvremene umjetnosti, Av. Dubrovnik 17 svakim danom osim ponedjeljka od11 do 19 sati.Zbog ograničenog <strong>broja</strong> polaznika za fotoradionice molimo zainteresirane da se prijave uArhivu Tošo Dabac (tel.+ 385 1 483 36 77), svakim radnim danom od 10 do 17 sati.Dodatne informacije na www.msu.hr
Knjigezarez, xii /277, 18. veljače 2010. 38Jezikoboj na domaćemterenuŽanićeva knjiga na mikrorazini, u jednom segmentu popularne kulture, vrlo dobropokazuje nužnost da se velika priča o stereotipima i imaginacijama, nacionalnome iregionalnome, centru i periferiji, sagledava racionalnije, opreznije i složenijeKatarina LuketićRane Srđana Dragojevića bile suprvi srpski film koji je nakon rataušao u regularnu kino distribucijuu Hrvatskoj. Bilo je to na proljeće 1999.godine: tuđmanizam je oslabio, tvrdi nacionalizamtakođer, no slike neprijatelja s početkadevedesetih te potreba da se hrvatski identitet– osobito jezik kao njegov ključni element– pokaže po svemu različit od susjednoga, bilisu itekako prisutni u oficijelnom političkom imedijskom diskursu. Rezultat takve društveno-političkeklime jest i to da su Rane tadaprikazivane s hrvatskim titlovima, što je ukinima izazivalo burne reakcije, uglavnomprovale smijeha publike, a u medijima iznovaraspravu o tome koliko su hrvatski i srpskiisti, a koliko različiti jezici.Titlovanje Rana danas više nije poželjno:vremena su se promijenila, politika je omekšalai smanjila se potreba za fingiranjem nerazumijevanjarazumljivoga. No, muke po prevođenjuu popularnoj kulturi, tj. na filmskomplatnu, dijelom su se prebacile na domaćiteren pa su se pitanja razumijevanja i jezičnogaprijenosa počela odnositi na hrvatskeregionalne različitosti. Te se muke očituju iu više godina prisutnim raspravama o sinkroniziranjuanimiranih filmova – o tomepo kojem se ključu za pojedini lik odabireodređeni jezik (standard, dijalekt, žargon),što ti odabiri sugeriraju gledatelju, postoje liopće tendencije ka negativnom prikazivanjupojedinih hrvatskih krajeva i jezika i afirmacijidrugih te kako sve to utječe na dječju publiku.Ugrubo rečeno: raspravama o tome dali su u sinkronizacijama neki hrvatski govori,stanovnici ili ambijenti diskriminirani.ISTRAŽIVAČKA I ARHIVARSKASTRAST Knjiga Ive Žanića Kako bi trebaligovoriti hrvatski magarci? prva je u nasposvećena toj tematici, i u njoj se – nasuprotkolajućim površnim naklapanjima o tomejesu li Dalmatinci stigmatizirani, a Zagrepčanifavorizirani – doista provodi opsežnasociolingvistička analiza animiranih filmovai njihovih sinkronizacija. Kao i u svojim ranijimknjigama, npr. sjajnoj Prevarenoj povijestiu kojoj je pisao o guslarskoj estradi ihajdučiji vezano uz rat u devedesetima testudiji Hrvatski na uvjetnoj slobodi – jezik,identitet i politika između Jugoslavije i Europe(jedno poglavlje govori i o titlovanjuRana), Žanić se iznova predstavlja kao predaniistraživač same građe. I u ovoj knjizion je istražio, prikupio, pregledao, popisao,secirao... sve što se dalo, kao što je to učinio uPrevarenoj povijesti, kada je, kao nitko prijei poslije njega, preslušao mnoštvo guslarskeprodukcije, prelistao hrpe novina, popisaosve bizarne političke izjave, prikupio i istražiogolemu građu, mnogo nacionalističkoga kičai materijala iz sfere tzv. trivijale u koju mnogiznanstvenici ne žele niti ulaziti.Njegova sociolingvistička analiza takose temelji na 21 animiranom hitu iz produkcijeDisney/Pixar, DreamWorks, Columbiaitd. i njihovim sinkronizacijama na hrvatski,počevši od 1999. i Stuarta Malog koji jeprvi izazvao kritike da je riječ o neprimjerenojafirmaciji metropole. U svakoj od tihsinkronizacija on utvrđuje kojim jezikomgovore likovi s kakvim osobinama (standardnim,dijalektom, hibridom dijalekata...),zatim uspoređujući svoja lingvistička otkrićanastoji utvrditi postoje li neki obrasci/ sustavisinkronizacija koji bi dokazivali česte tvrdnjeo stereotipima koji se šire pomoću crtića.Da bi pokazao uobičajene stavove vezaneuz sinkronizaciju, koristi se s 28 različitihinternetskih rasprava pa je knjiga ispisanai kao znanstveni komentar na postojeće internetskedijaloge po raznim forumima iblogovima. Korištenje interneta kao ključnogznanstvenog izvora u nas je zaživjelo tek unekolicini radova posljednjih godina; sličnoŽaniću, njime se vrlo obilno koristio npr. isrpski antropolog Ivan Čolović u svojoj knjiziEtno pa je čak svoju znanstvenu disciplinuduhovito nazvao internetologijom, a sebeinternautom.SINKRONIZACIJA I DISKRIMINA-CIJA I što je temeljito žanićevsko istraživanjepokazalo: jesu li u pravu oni koji tvrde dasu pojedini krajevi Hrvatske u crtićima prikazaninegativno? Govore li negativni likovidoista najčešće jednim regiolektom te takopotpiruju postojeće negativne predodžbei imaginacije o toj regiji? Jesu li sinkronizacijeodrazi uobičajenih unutarhrvatskihtrvenja? Podvaljuje li se djeci kroz tobožnjunevinost animiranoga svijeta nešto svjetonazorskiopasno; ili je sve to prenapuhanapriča koja svjedoči o hrvatskoj hiperosjetljivostikad su u pitanju bilo kakve regionalneraspodjele?Na ta pitanja Žanić ne daje krajnje, predvidljiveili bombastične odgovore; njegovaanatomija jezika animiranog svijeta zapravočitatelja navodi na zaključke – prije negolimu docira – a ti su zaključci poprilično različitiod onih ispisanih u spomenutim internetskimili novinskim raspravama. Na početkuautor tumači specifičnosti metode sinkroniziranjate navodi primjere iz drugih država ukojima se – iznenadit ćete se čitajući – vodejednako žučljive rasprave o sinkronizacijamate nacionalnim i regionalnim stereotipovimai odnosima moći između centra i periferije.Sinkronizacija kao totalni prijevod pretpostavlja“iznova uspostavljanje konotacijskogsustava i sociokulturnog imaginarija”, dakleuspostavljanje novog fikcionalnoga svijeta,s njegovim osobitostima, relacijama međulikovima, situacijama..., za što treba pronaćiekvivalente u jeziku prijevoda. Neopravdanje, ističe Žanić, zahtjev da se animiranifilmovi sinkroniziraju samo na standardnijezik kao vrijednosno neutralan, jer bi toznačilo osiromašenje, dok je sinkronizacijakoja uključuje i dijalekte daleko kreativnijimodel. Besmislen je također prigovor dadjeca iz neke regije ne razumiju sasvim likovekoji govore dijalektom neke druge, jer onai ovako značenja ne grade samo iz jezika,već iz situacija.Ipak, nema sumnje, crtići itekako utječuna stvaranje predodžbi o političkim, kulturološkim,socijalnim... osobitostima određenogagovora, prostora ili stanovništva. Jezičniidentitet pojedinog animiranoga lika možebiti doživljen kao simbol, i kasnije postatiokidač za stereotipna razvrstavanja u stvarnosti.Ali, sugerira autor, ni hiperkorektnostu crtićima nije moguća, jer je nema niti ustvarnosti, i jer su različitost i međusobnazrcaljenja identiteta načini spoznavanja sebei svojega konteksta.SIMBOLIČKI SJEVER I SIMBOLIČKIJUG Iz analize u analizu Žanić jasno pokazujeda nema sustavne diskriminacije pojedinogagovora, a time niti regije, grada,stanovništva; odnosno da u hrvatskim sinkronizacijama“nema ničega čega već nemau stvarnosti”. Umjesto uobičajenih predodžbida negativni likovi i oni koji utjelovljuju tupost,lijenost, lupeštvo... redovito govoredalmatinski, a superiorni junaci zagrebački,ovdje se iscrtava bitno drukčija slika. Naime,analiza pokazuje da su i Zagreb i Splitmonopolizirali prostor sinkronizacije, i dase zapravo zapostavljaju slavonski, istarski,riječko-kvarnerski i drugi regionalni idiomi.Jer, u crtićima s morskom tematikom kojisugeriraju mediteranski ambijent i identitetsvi likovi govore dalmatinskim, točnije splitskimvernakularom. Simbolički jedan govori jedna sociokulturna sredina nametnuti sukao paradigma ukupnoga hrvatskog mediteranskogspecifikuma; i iz njega su isključenine samo primorsko-riječki ili istarski jezičnokulturološkikrugovi, nego i zadarski, bodulski,dubrovački (autor je u građi našao samojedan lik koji govori dubrovački: vjevericuVlaha iz Sezone lova 2)... Na kontinentu jepak Zagreb preuzeo na sebe ulogu “elitnogurbanog subjekta”, kako u stvarnosti tako iu sinkronizacijama pa se iznova pokazujeda crtići odražavaju hrvatski društvenopolitičkikontekst i neospornu centralizacijuu posljednjim desetljećima. Ruralni govorinajčešće se svode na Dalmatinsku zagoru iliHercegovinu, kao stereotipizirane prostore iu sferi političkoga i medijskoga diskursa.I Zagreb i Split preuzeli su, piše Žanić,na sebe uloge simboličkoga Sjevera i simboličkogaJuga, kontinenta i mora pa i unutarsvijeta animiranog filma funkcioniraju sličnokao u stvarnosti, zrcaleći se i kroz međusobnerazlike uspostavljajući svoje prepoznatljiveidentitete. Zagreb je fokusirao Splitkao svojega Drugog, ali kao i uvijek u igriimaginacija i reprezentacija, taj proces nijejednosmjeran; uz stereotipizaciju Drugih idei stereotipno reprezentiranje sebe. Split je,ističe autor, sam stvarao neke predodžbe osvome identitetu (tovar kao simbol Dalmacije),koje su kasnije drugi preuzeli. Split jei jedini relevantni Drugi koji može pariratiZagrebu, a oba grada zajednički stvaraju ineke treće, objekte svoje hegemonije. Žanićse zato pita tko su Drugi za ta dva grada, skojim parom unutar regije oni grade binarnostiurbano-ruralno, moderno-primitivno,centar-periferija. Njih nalazi u stanovnicimaZagorja i Dalmatinske zagore, a kako je Zagreb(a ne Split) centar sinkronizacijskihstudija, a i ono “središnje oko” čija percepcijadominira, tako je kajkavski najlošije prošao usinkronizacijama kao govor neukih, tupastihili negativnih likova.Ivo Žanić: Kako bi trebaligovoriti hrvatski magarci? Osociolingvistici animiranih filmova;Algoritam, Zagreb, 2009.PEČAT STVARNOSTI Svoju sociolingvistikuanimiranih filmova Žanić je ispisao vrloživo, s mnoštvom primjera, sjajnih uvida i duhovitihprimjedbi pa knjiga u hrvatskom kontekstumože poslužiti i kao svojevrstan uzoržanra znanstvene publicistike koja cilja i naizvanstručne krugove kao svoju publiku. Iako,strože gledano, negdje su precizne jezičneanalize zaglušile osnovne teze, a mehanizamstereotipa mogao je biti više razrađen. Onošto nije obrađeno jesu animirane serije kojese prikazuju na televiziji, svakodnevno su gledane,a njihove sinkronizacije nisu odrađenena razini na kojoj su to one u velikih hitovimapoput Nema, Shreka i sl. (serije poput Pokemona,Nindže kornjače, Ten Bena, Mog malogPonija i dr.). Te animirane serije bi moždadovele do drugih zaključaka, s obzirom dau njima nailazimo i na neuživljene glumce,histerično izvikivanje replika, govor koji neslijedi gestikulaciju lika i sl., ali i na dominacijuzagrebačkih dinamičkih naglasaka.Osim po stručnosti, zanimljivosti teme iprimjerenom stilu, Žanićeva knjiga mi se činivrlo važnom i zato što na mikrorazini, u jednomsegmentu popularne kulture, vrlo dobropokazuje nužnost da se velika priča o stereotipimai imaginacijama, nacionalnome i regionalnome,centru i periferiji, sagledavaracionalnije, opreznije i složenije. S jednestrane, ona dokazuje da jezik upija i daljeprenosi odnose moći i dominacija izmeđupojedinih prostora pa je neminovno da jeziku animiranim filmovima vuče sa sobom nizčesto stereotipnih konotacija. Iluzija je očekivatida će crtići – zato jer su za djecu – bitipošteđeni regionalnih odmjeravanja, s obziromda njih proizvode, distribuiraju, analiziraju...odrasli. S druge pak strane u knjizi seukazuje i da je percepcija odraslih nerijetkouvjetovana na način da očekuje, traži stereotippa moguće opterećuje svojom semantikominterpretaciju djeteta. A na trećoj pakpodsjeća da su tipski prikazi ipak nužni da bise uspostavila komunikacija između djela ipublike, da bi se razumjela sama priča te dasami po sebi stereotipi ne moraju biti neštoisključivo negativno... Takvi dubinski i važnislojevi priče o hrvatskim sinkronizacijama sunam, sve do Žanićeve knjige, izmicali.
Knjigezarez, xii /277, 18. veljače 2010. 39Za umjerenoodrasleDobro i duhovito napisan roman o razvodu i onome što slijediuvelike odudara od uvriježenih obrazaca tretiranja te temeDario GrgićRastava braka, odnosno muškaracili žena koji sami, kao slomljene,ostavljene cvebe ili kao terminatoriglavom i bradom, lunjaju gradom istvari počinju promatrati iz nove perspektive– eto idealne situacije, prijelomne točkeiz čijih je očišta sama sebe moguće vidjetiu novome ključu. Tko se nije našao usredrazmišljanja kako je vrijeme, štono bi rekaoBare, “da se krene”? Pa onda ljudi kreću, ito kako koji: netko na fitness, netko u wellness,ima ih koji se zagnjure u yogu, kojibućnu u bilo koji od alternativnih pristuparješavanja ovoga gorućeg problema kad neznaš što bi i kako bi sa sobom. Ponajviše, poglavitomuškaraca, i dalje gostionicu smatrapočetnom točkom svoga novog života. Prvoda izađem s dečkima, da malo razbistrimsituaciju, a onda ćemo već vidjeti koji ćebiti naš sljedeći korak. Većina iz te najstarijeluke na svijetu nikada ne isplovi, sanjarenjau okruženju gustih nikotinskih i alkoholnihisparenja, subraća po slomu, toplinadrugih, poput tebe, avanturizmu i restartusklonih ljudskih bića, pokaže se prejakomza brzinsko odmjeravanje snaga, za oproštajnavrat-nanos pa se mnogi muškarac, uželji da dubinski pojmi staze i bogaze vezaizmeđu pijanstva i nesreće općenito, to jestgeneralno, teškom mukom odluči odvojitikoju godinicu za alkoholni studij, a sve ne bili svojim apsolviranjem problema proširiohorizonte ljudske spoznaje.Dilanje kamilice A što se putovanjatiče pa i sad se plovi, u izvjesnomesmislu. No svi znamo kako se u birtije lakoulazi, i koliko je teško iznutra naći vrata. Sviosobno poznajemo ljude koje su socijalneslužbe morale otkivati od šanka, od njihovegoleme, upravo gigantomahijske žeđi zaspoznajom. Rundek (ili Sacher) ima stih“Pišta i ja smo opet dečki”, a kod Nuhanovićevajunaka u romanu Vjerojatno zauvijekradi se o liku koji nakon dosta godina braka,na pragu četrdesetih, ostavlja ženu i dijete,a sve iz te mutne, ali temeljno plemenitenakane da se napokon ukorijeni u nečemušto mu nije, glatko podmazanim servisimasvake uspjele socijalizacije, stiglo na pladnju.Izlazi iz braka s dobro situiranom, odlučnomsuprugom, i kao što to znade biti,od strane svojih starih pajdaša, od svogastada, biva maltene smjesta uključen u rezervatskesheme: rekreacija, cuganje, kojese ovdje zove večeravanje u boljim restoranimajer je ekipa nešto solventnija, a tuje i paralelni slalom s nekoliko ljubavnica.Ključni saveznik Nuhanovićeva junaka tipičnije tranzicijski smuđ što je uz pomoćveza svoga oca uspio ostati u nekakvom u— Ne radi se o bijesnomliku koji riče sa šanka,gorčina i cinizam sumu strani, on pokušavašto je mogućehladnijom glavomsagledati svojusituaciju —biti bezveznom, ali vrlo unosnom biznisu svojskom pa novac nije upitan te on pliva, anisu upitne ni sveprisutne političke ambicijekojima je sklon, čini se, svaki drugi boljestojećiHrvat. Što se tiče tih biznismena, a toje Nuhanović takvim pozicioniranjem ovogtajkuna dobro uočio, redovito se radi o nekomgenijalcu koji dila, kao ovaj u romanu,kamilicu, ili je distributer žvakaćih guma ičipsa, i u osnovi, bavi se poslom koji ponižavapamet, a da i pameti imaju za izvoz idistribuciju, ovi frajeri pomisle svaki putkada vide stanje na tekućem pa i češće. I štoje onda sljedeći korak: pa spašavanje nacije,naravno. A tu su, da se nađe, i sve mogućeistočnjačke vještine uklanjanja uroka, obaveznafiskultura začinjena alkoholom, i onoGordan Nuhanović, Vjerojatnozauvijek; Naklada Ljevak,Zagreb, 2009.u osnovi zastrašujuće kretanje u hordamapo kafanama i restoranima, kojemu je većinamuškaraca neobično sklona. Dobrookruženi sa svih strana, nabijenih novčarki,s obaveznim trabantima odvjetnicima, sadresarom koji moguće probleme na cestisvode na minimum – morao bi baš naićineki bijesni mladi lav i polupati im glave,ali on bi to poslije, ako bi ga našli, skupoplatio, i tako dalje u tom smislu.Kućni haljetak i vunene papučeProblem koji ima Nuhanovićevlik tiče se činjenice da je on, ipak, neštobolji od te dosuđene mu ekipe.Objavio je nekoliko knjiga, isad ima ambiciju pisati, “aliozbiljnije” nego prije, sve vidinekako sa strane, a i dovoljnoje inteligentan da zbroji dva idva: bez pomoći svoga bogatogprijatelja gotovo da ne bi imaošto za jesti. Kod njega radi naizmišljenome radnom mjestu,što ga iznutra malo prlja, i kaonovorođenče zvjera oko sebe te,kako se to kaže, uslijed novonastalihokolnosti još uvijek teturai trepće. Sina viđa sve rjeđe, suprugaje unajmila odvjetničkuzvijezdu – hebeš zemlju u kojojsu oni zvijezde, kao da kaže – anjegova nepraktičnost u ovakopremreženoj situaciji svakako jenešto što mu ne ide na ruku.Za razliku od drugih pisacakoji su se prihvatili opisivanjadogađaja na ulici i u tuđim stanovima,Nuhanovićev je junakbliži imaginaciji tipičnog čitatelja u kućnomhaljetku i obaveznim vunenim papučama.Nuhanović se obraća čitatelju/čitateljici kojisu svoje batine već dobili odnosno udijelili.Ne radi se o bijesnom liku koji riče sa šanka,gorčina i cinizam su mu strani, on pokušavašto je moguće hladnijom glavom sagledatisvoju situaciju, i nije odustao od svoje inicijalnenamjere: napisati knjigu. Ovo štotrenutačno prolazi samo je interludij, međufaza,korak između koraka. Onaj kad neideš ni simo ni tamo, nego, kao, provjeravašrade li ti noge. E sad, zgodno u romanu ješto je Nuhanovićev lik svega toga zbiljasvjestan, a nije lišen duhovitosti pa se isprda sa samim sobom, što možda nije, kakosvi misle, stopostotan znak inteligencije, alijest znak dobrog ukusa, kojega ovome nemanjka. Njegova je situacija kao i njegovmentalni sklop u mnogome drukčija nego,npr. situacija i sklop iz kojeg djeluje velikavećina junaka stvarnosne proze: ne samo damu sin nedostaje, nego ga i pogled na obiteljokupljenu na balkonu može natjerati daguta knedle; proslave rođendana, odlazakna informativni razgovor u školu, sve su toemocionalne klopke, ali i mjesta diferencijacije,gdje u punom osvjetljenju dolazi doizražaja njegova drukčijost; jednostavno sene uklapa u sistem, ali, nije nešto naročitoni protiv njega. Kao u onom vicu o Cigi,društvo i on jako se razliku: ne idemo mi uvas, nemojte ni vi u nas.Stilska izbrušenost i odmjerenostJunak naših dana u međuvremenuje od onih slavnih vremenakada je pobuna protiv sustava bila pitanjemčasti, stasao u biće koje unatoč uklapanjimanije izgubilo osnove inteligencije i tankoćutnosti,nego je, skupa s njima, stiglo usituaciju kada je i za pijanstvo potrebannekakav vražji infinitezimalni račun, gdje,ako ostaviš ženu, možeš ostati i bez gaća– što možda jest bio dio prvotnoga plana,ali ne u tom smislu – jer se ono teoriji poznatonadziranje i kažnjavanje ovdje uzpomoć časnih snaga odvjetništva i privatnogdetektivisanja, provodi u praksi, i sad ti budipametan, ako imaš sredstava, jer će ti nakraju barem pamet ostati, pod uvjetom dane poludiš jer si ostao bez novaca. Humor,nepretencioznost, stilska izbrušenost i odmjerenostNuhanovićeva romana na zavidnojsu razini, na kakvoj i treba biti tekst kojise ne bavi onim nemogućim mijenjanjemsvijeta kakvo postoji još samo u bitničkimknjigama, nego popisivanjem njegovih— Humor,nepretencioznost,stilska izbrušenost iodmjerenost romanana zavidnoj su razini,na kakvoj i trebabiti tekst koji sene bavi nemogućimmijenjanjem svijeta,nego popisivanjemnjegovih simpatičnihnesklapnosti —simpatičnih nesklapnosti, što ne znači da jestvar lišena bojovništva i romantizma. Zanesenostkod njegova lika ne prelazi u odbojnuopijenost samim sobom, kao što seni dobar, nenametljiv stil nijednom ne premećeu samozadovoljni manirizam. Čovjekjednostavno zna pisati pa ne sumnjam daće se naći podosta onih koji će ga znatipročitati. Prednost ovoga puta imaju umjerenoodrasli.
Knjigezarez, xii /277, 18. veljače 2010. 40Humanizam uluđačkoj košuljiHvaljeni roman portugalskog pisca malo čime ispunjava visokekriterije koje je postavio prijevod njegove zbirke priča Gradskačetvrt; oslanjajući se na istrošene humanističke koncepte, temuHolokausta tretira krajnje površnoAndrea MilankoPortugalski pisac Gonçalo M.Tavares više nije egzotično imemeđu hrvatskom čitateljskompublikom. Nakon što smo u prijevodu TanjeTarbuk mogli čitati Gradsku četvrt, uprijevodu Daliborke Sarić dostupan namje i njegov prvi roman objavljen kod nas,Jeruzalem, i to zahvaljujući istom izdavaču.Moram pohvaliti SysPrint jer u inflaciji nekritičnogprevođenja stranih autora otvaramogućnost izbora. Gradsku četvrt ne mogudovoljno nahvaliti, podigla je ljestvicu očekivanjabudućih Tavaresovih djela. Jeruzalemje pobrao prestižne nagrade i kritičkehvalospjeve, pretpostavljam da ga je hrvatskiizdavač zbog i toga preveo.— Ako u formalnomsmislu romantrenira čitateljevuknjiževnukompetenciju,u sadržajnomemeđutim otupljujekritičku oštricui zatupljuječitatelja nudećimu plošne i pitkelekcije iz filozofije,epistemologije ietike —Ozbiljni luđaci Ako od Jeruzalemaočekujete luckastu ozbiljnost Gradske četvrti,pripremite se za ozbiljne luđake. Tavaresovroman gradi mračnu atmosferučiji su nositelji megalomani i luđaci. Apstrahiranprostor i vrijeme (nepoznatiurbani krajolik, nepoznati minuli rat) idetaljizirana svakodnevica likova dijelezaraženost “zlom”. Likovi se nalaze u graničnimsituacijama poput golema straha,neotklonjive dosade, neizlječive bolesti ineizrecive gladi.Njihovi životi ukrštavaju se u jednomvremenskom odlomku. Tavares je timepokušao izazvati osjećaj začudnosti i svojevrsnogzazora iskorištavajući mogućnostipermutacije: u posvemašnjoj kompleksnosti(Tavares je portretira kao otuđenost iatmosferu straha) suvremenoga društvapojedincima su zajedničke tek okolnostiu kojima se nalaze, poput hodanja poduličnom rasvjetom, a njihovi su životi obilježenikontingencijom. Upravo kontingentnostljudske povijesti zanemaruje lik TheodoraBusbecka: psihijatar se po vokacijiupušta u projekt pronalaska zakonitosti zlane bi li ustanovio njegove omjere u ljudskojpovijesti te predvidio kapacitet humanosti.Njegova bivša supruga i pacijenticaMylia pokušava doći do crkve u gluho dobanoći, telefonskim pozivom osujeti bivšegljubavnika Ernsta u samoubilačkom pokušajui na ulici susreće Hinnerka, traumatiziranogratnog veterana koji sa sobom nosipištolj zbog istih razloga zbog kojih drugiljudi sa sobom nose papirnate rupčiće.Pripovijedanje je skokovito i fragmentarno,jedino integracijsko načelo pripovjednihrukavaca upravo je vremenski odsječaku koji se slijeva narativna sudbinasvih likova. Zbog fragmentarnosti i bezbrojnihanalepsi svako poglavlje u svom naslovusadrži imena likova čiji će se životni odsječciupravo pripovjedno realizirati.Ako u formalnom smislu roman treniračitateljevu književnu kompetenciju,u sadržajnome međutim otupljuje kritičkuoštricu i zatupljuje čitatelja nudećimu plošne i pitke lekcijeiz filozofije, teorija traume,epistemologije i etike. Osimšto se rasipa zbog same svojeizlomljene pripovjedne strukture,tako labava konstrukcijajednostavno nije dovoljno arhitektonskisnažna da podnesepolitičko-etički teret kojim Tavaresopterećuje pripovijedanje.Tavares gubi konce vlastitepriče jer mu pripovijedanjeometa pripovjedno vrijeme isimultanost događaja, što gaprisiljava da potencijalno efektnepreokrete napusti. Primjerice,pseudoautoreferencijalnostistupa “Gdje smo stali?”potpuno je neopravdana pripovjedačevaintervencija jerje lišena funkcionalnosti tese jedino može čitati: kako ćupovezati filozofijom i etikom zasićenu digresijukako bih se vratio na početak pripovijedanjao zajedničkom životu Mylie iTheodora?Kič i povlađivanje Konceptualnaformalno-sadržajna otvorenost zbirke kratkihpriča ili projekta Gradske četvrti u Jeruzalemukao da je ustupila mjesto svojojzloj sestri blizanki koja uvjerava da ispodsložene pripovjedne strukture leži angažiranahumanost. Nesrazmjer između idejei njezine realizacije najjasnije dolazi doizražaja omjeri li se prema poglavlju Luđaci,zbirci minijaturnih portreta luđaka– to je najuspjelija sekvenca jer se logikaluđaka dade preslikati na logiku svijetaizvan granica ludnice, što je tipičan primjerTavaresove iskošene (začudne) perspektive:stegnuti izraz maksimalno značenjskipregnantan.Ako je dakle u Gradskoj četvrti pokazaoda semantički uspješno rastvara okamenjenusvakidašnju frazeologiju te poostvarenosti stegnuta i kompaktna izrazazazire od guste metaforike i eksplicitnesimbolike – a upravo su to njegove najjačestrane, tek mjestimice iskorištene u romanu– u Jeruzalemu Tavares kao da je dignuoruke od svoje stilske nadmoći i prepustiose kiču i povlađivanju prosječnoj publici,koja se, sudeći po pozitivnim kritikama, jošnije zasitila jeze holokausta i pomaknutihživotnih priča o pojedincima toliko različitimaod nas samih, ali skandaloznim ibizarnim životnim sudbinama tako opscenoprivlačnima.Naime, Tavaresov roman obiluje simbolikomkoja, iščitana, zahtijeva pijetet, a prednjim zamire svaka kritika poetike, da negovorimo o neartikulaciji političkog terenana kojem se odvija anatagonistička borba.Svoj semantički potencijal naslov romanaizvlači iz poznatoga psalma-tužaljke Židovau babilonskom ropstvu, a uz ime upraviteljaludnice Georgea Rosenberga nemogućeje ne povezati lik i djelo nacista AlfredaRosenberga. Poglavlje Europa 02 sadržimikropriče koje evociraju tretman Židovau logorima smrti – od medicinskih eksperimenatana ljudima do nečovječnih mučenja.Budući da je elitna i najbolja psihijatrijskaustanova upravo ona pod vodstvom GeorgeaRosenberga, u koju izliječeni pacijentimogu navratiti, nemoguće je otklonitialuziju na Auschwitz, po monstruoznostinajučinkovitiji i danas najočuvaniji logornacističke Njemačke, otvoren za javnost.Ako su Ernst i Mylia bespomoćne žrtve,Hinnerkov kraj čita se kao poetska pravda,a njegove riječi s početka romana “jedanjedini metak teži više u ljudskoj egzistencijinego govor od deset tisuća riječi” premećuse u ironiju sudbine i, ako smo posebnoraspoloženi za literarni cinizam, Tavaresovroman u odnosu na kratke priče. Iako jenavedenim likovima zajedničko obilježjeistraumatiziranost, Tavares složene teorijetraume svodi na banalno pitanje: trebajuli žrtve nasilje potisnuti pa zaboraviti ili jezaborav izdaja preminulih žrtava?Prespavani poststrukturalizamZa primjer onoga što se možepogrešno zamijeniti s dubinom filozofskogpromišljanja dovoljno je spomenuti Theodorovprojekt pronalaska formule za zlo.Banalno kvazifilozofsko problematiziranjezla kao konstante ljudske povijesti, kojaeruptira u određenim vremenskim intervalimai na predvidljivim prostorima, temeljise na teleologijskom razumijevanjupovijesti, koje ni na koji način pripovjedačne osporava. Metaforički, ako je povijestu Tavaresovoj koncepciji vlak, onda je zlotek iskliznuće iz tračnica, jer zlo je prešutnoshvaćeno kao kontingentan nepredvidljivfenomen ničim predusretljiv, na što aludirakraj romana. Pod krinkom promicanja humanostii razumijevanja condition humaineTavaresov se pripovjedač ne distancira odlikova, upravo suprotno, kao da im sjedi naramenu i u uho im šapće istinu svijeta (riječje o tzv. personalnoj naraciji, pripovijedanjuuz lik). I ne samo to: svodeći ih na materijalnost– granične situacije ugroženoga tijelapoput straha, bolesti, gladi – Tavares kao daje prespavao cijeli poststrukturalizam.Gledano političko-etički, takav pripovjedačev(ne)angažman podsjeća namodernistički obrazac davanja prešutneGonçalo M. Tavares, Jeruzalem, sportugalskog prevela DaliborkaSarić; SysPrint, Zagreb, 2009.pripovjedačeve podrške jednoj od idejakoju zastupa privilegirani lik. Govorimo lipak o logici pripovjedne strukture, pripovjedačje ovog romana uopće suvišna instancabudući da nigdje u romanu ne dolazi dosraza njegove političko-etičke perspektive(bilo u ironičnom, bilo u kojem drugomključu) s onom likova, fokalizacija je nulta– i opasna, s obzirom na širinu zahvaćenihtema i njihov duboki političko-etički potencijalkoji kritika propušta uočiti ili – a to jeono još opasnije – uopće ne problematizira.Drugim riječima, pokuša li se hermeneutičkiobjasniti logička povezanost mnoštvanabačenih problema i situacija iz romana,čitatelj je doveden u ćorsokak, a ako ihpak promatra kritičkoteorijski, ideje izneseneu romanu besmislene su ili banalne ilinepromišljene.Opterećena simbolikom i nedosljednomizvedbom, ideja romana nije (jasno) artikulirana– kad biste, na primjer, u razreduanalizirali Jeruzalem – a sva je prilika daje samo pitanje vremena kada će Tavaresbiti uključen u nastavu portugalskog jezika,sudeći po prognozama kritičara o njegovumjestu u nacionalnome književnom kanonu– velike su šanse da biste djecu izbezumili;alternativa je ugodna metodičkaaproprijacija koja od poststrukturalizmabježi glavom bez obzira. Jeruzalem je romanu čijoj osnovi stoje Istina, Zlo, Bitak,ali ne kao prazni označitelji pod kojima seposebni sadržaji bore za ekskluzivno pravona označitelja – upravo suprotno, Istina,Zlo i Bitak stavljaju se u službu tradicionalnoghumanizma što ga podupire uzvišenavjera u Čovječanstvo. Čitatelju sklonuskepticizmu u tom slučaju ne preostajedrugo nego se fokusirati na formu romana,a ona je takva da mjestimično podsjeti naGradsku četvrt i aktivira gorkoslatki osjećajnostalgije.
Knjigezarez, xii /277, 18. veljače 2010. 41BeskrajnoladanjeHektorović s velikim entuzijazmom nastavlja projekte svojih predaka na Tvrdaljui gradi ljetnikovac preko pola stoljeća, pokušavajući oporučno instruirati iobavezati svoje nasljednike na nastavak radova. Duboko religiozni plemenitašvelikoga ega nije ni slutio da mnoge njegove ideje neće zaživjetiĐeki MilatićOPetru Hektoroviću i njegovomljetnikovcu napisano je mnogostručne literature, ali sustavnobiografsko proučavanje pjesnikova životazapravo nije ni započelo. Knjiga PetarHektorović i njegov Tvrdalj u svjetlu novihistraživanja autora Ambroza Tudora dajetemi novi stručni doprinos, interpretirajućipritom iz novih kutova raspoložive inovootkrivene biografske i historiografskepodatke, koristeći se i tekstom Ribanja kaojednakovrijednim izvorom.BIOGRAFIJA U TRAGOVIMA Godinaje 1487. U Starom Gradu na otokuHvaru plemenitašu Marinu Hektorovićurodio se sin Petar koji će izrasti u velikogpisca hrvatske renesanse. Zna se da je ranumladost proveo u Splitu na školovanju teda je za trajanja hvarske bune pučana od1510. do 1514. godine kao izbjeglica zajednos ocem Marinom član plemićkog poslanstvau Veneciji, koje se aktivno suprotstavljaposlanstvu pučana na čelu s Matijom Ivanićem.Autor otkriva da je 1536. ili 1537.godine bio u karanteni na Marinkovcu,otočiću Paklenih otoka zbog kuge te daje tada izgubio jedinog muškog potomka,trogodišnjeg unuka Mihovila, sina njegoveizvanbračne kćeri Lukrecije. U nama nepoznatojživotnoj dobi obolio je od podagre,koja sugerira raskalašeni životni stil bogatihi presitih. Arhiv obitelji Hektorović omogućavauvid u brojne posjede, kuće i zemljuna području Hvarske komune, što je pjesnikdavao u najam i tako ubirao prihod. AmbrozTudor je uvelike proširio saznanja o viškimposjedima obitelji, ukazujući pritom na relativnumobilnost hvarskog i dalmatinskogpatricija onoga doba. Kao važan povijesniizvor, pogotovo za proučavanje Tvrdalja, alii naravi pjesnikove, poslužila je i oporuka, tetri kodicila oporuke pisana šezdesetih, odnosnopočetkom sedamdesetih godina 16.stoljeća. Petar Hektorović umire nekolikomjeseci poslije zadnjeg kodicila oporuke,točnije u veljači 1572. godine, vjerojatno uTrogiru, a ne Starom Gradu, slavljen kaopjesnik na tri jezika.MLECI I ERAZMO KAO INSPIRA-CIJA Ono što i danas poslije tolikih stoljećaintrigira, njegov je opjevani ljetnikovacTvrdalj i Ribanje i ribarsko prigovaranje,spjev o trodnevnom ladanju, najživlji inajinspirativniji spomen na hvarsko renesansnodoba. A priča o Tvrdalju zapravopočinje polovinom 15. stoljeća kada Petrovdjed Hektor Golubinić, po čijem je imenuova grana roda Piretića nazvana Hektorović,dobiva graciju na jednu parcelu preddanašnjim ljetnikovcem. Već je njegov otacMarin posjedovao parcele u širini sjevernogpročelja budućeg ljetnikovca te započeo smelioracijskim radovima i gradnjom ribnjakau tvrdaljskoj uvali. Nije pretjeranoako ustvrdimo kako su ljetnikovac i istoimenauvala bili pjesnikova opsesija, madaPetar Hektorović i njegovi nasljednici nikadanisu uspjeli postati vlasnici čitavogpredjela na kojem se gradilo. U perioduod 1447. do 1747. godine sačuvana su 33dokumenta o kupovini zemlje na lokacijiTvrdalja, a čak njih 19 odnosi se na kupovinePetra Hektorovića osobno. Očito jeda Petar s velikim entuzijazmom nastavljazapočete projekte svojih predaka i gradiljetnikovac preko pola stoljeća, pokušavajućipri kraju života oporučno instruirati iobavezati nasljednike na nastavak radovapo njegovim zamislima. Duboko religiozniplemenitaš, snažne volje i velikoga ega, vjerojatnonije slutio da mnoge njegove idejeneće zaživjeti.Tvrdalj je za pjesnikova života mali perivoji ribnjak s morskom vodom, okružengrađevinama i zidinama s revelinom. Njegovsredišnji dio pročelja čine prostorijepod terasom-altanom s merlaturama temala, uska kula s golubinjakom. Ne sličiniti jednom ljetnikovcu Hvarske komunei Dubrovačke Republike. Pa iako takva tipologijagradnje ljetnikovca na našoj obalinije bila uvriježena, autor knjige napominjeda je u Mlecima bila česta i predstavljala jestilsku reminiscenciju na srednjovjekovnukulu koja ostaje bez funkcije i postaje golubarnik.On ukazuje na takav mletačkiljetnikovac opisan i ilustriran u vrlo popularnomdjelu Piera de’ Crescenzija Il librodella agricoltura. Hektorovićev ljetnikovacje vjerojatno imao dva perivoja. U manji jeautor knjige smjestio paviljon pod odrinoms kamenom trpezom. Taj je kameni, bogatoukrašeni stol naknadno premješten u glavniperivoj i tamo je bio do pred kraj 19. stoljeća.Danas ta slavna opjevana trpeza višenije stol, a nema ni velikog četiri stoljećastarog oleandra, poklon dubrovačkog pjesnikaMavra Vetranovića, koji je krajem 19.stoljeća posječen zbog blitve i kupusa. Usputrečeno, isto je 19. stoljeće bilo kobno i zakulturološki gledano neprocjenjivu višestoljetnuobiteljsku biblioteku koja je dijelomstradala pri dislokaciji iz velike dvoranezbog tek pridošle nevjeste. Tom prilikomje i arhiv obitelji prodan jednoj lokalnojmesnici kao papir za zamatanje, ali se igromslučaja sve dobro završilo. Tudor u daljnjojstilskoj analizi uočava da je Tvrdalj, osimpo tipologiji, netipičan i po izostanku svakearhitektonske dekoracije, izuzev kamenogstola i slijepih arkadica kule s ugrađenimtanjurima od majolike. Umjesto arhitektonskihukrasa postavljeni su mnogobrojninatpisi i reljefi sa simbolima. Pouzdano jeutvrdio da je ta askeza svjesno htijenje pjesnika,koji se očito inspirirao idejama tadačitanog Gasparea Contarinija, a koji se pakugledao na reformatorska djela ErazmaRoterdamskog. Odatle i probuđeni interesza skromnost i siromašne, iako ne trebaisključiti ni političke kalkulacije vezane zabunu pučana.I GRADITELJ, I PJESNIK, I DO-BROTVOR, I HEDONIST, I... Petarje bez sumnje arhitekt ljetnikovca, to ga zabavlja,on u toj ulozi uživa. Ono što njegovljetnikovac čini bitno drukčijim od ostalihAmbroz Tudor, Petar Hektorovići njegov Tvrdalj u svjetlu novihistraživanja; Ex libris,Zagreb, 2009.nisu preuzeta arhitektonska rješenja, negosadržaji koji su mu pretpostavljeni. Zamislioga je kao neobičan spoj privatnoga ijavnoga, s elementima religiozne samostanskeatmosfere zbog reljefa i epigramakoji opominju, moraliziraju i nude spas, ane potiču na užitak. Želio je epikurejski, uduhu vremena, na morskoj obali izgraditiljetnikovac za odmor, gdje će u kontaktu sprirodom uživati u intelektualnom radu, alii ugodno dokoličariti sa sebi ravnima. Želioje istovremeno, kao duboko religiozančovjek, prostor učiniti javnim, otvoriti 20soba za siromahe, putnike i trećoretkinje,fortificirati ga radi zaštite. Na neki način terazličite vizije same sebe potiru i pitanje je,kako na kraju zaključuje Tudor, da li bi, daje dovršen, takav sklop uopće funkcioniraokao mjesto za ladanje. Tvrdalj je nakonPetrove smrti nedovršen projekt, a nasljedniciga zovu “gradnja” još cijelo stoljeće.Hektorovićev Tvrdalj kao dovršena cjelinazapravo postoji samo kroz opise i nacrte uoporuci. Eho te oporuke što je kroz vjekoveodzvanjao ljetnikovcem baštinicima nijebio ugodan. Budući da nije imao izravnogmuškog nasljednika, Petar u svojoj oporucitraži da se njegove nekretnine povežu u fideikomes,dakle u nedjeljivu cjelinu nekretninakoju mogu nasljeđivati zakoniti muškipripadnici obitelji Hektorović. Zahtijeva dase nekretnine daju u zakup te da se prihoditroše na izvršenje njegovih oporučnih želja,prvenstveno dovršenje Tvrdalja. Što je izsvega toga proizašlo?DRAMA NASLJEDSTVA Izgledi da seTvrdalj dovrši prema izvornim zamislimaočito su bili najveći krajem 16. i početkom17. stoljeća. Međutim, pitanje nasljedstvaPetra Hektorovića izazvalo je najdužu parnicuu povijesti Hvarske komune, kojaje u raznim oblicima trajala do sredine19. stoljeća. Mada je smisao fideikomesabio održavanje imanja na okupu, prva diobamuških nasljednika zabilježena je već1595. godine. Sredinom 17. stoljeća bilježese pokušaji raznih Hektorovića da dovršeTvrdalj prema uputama i nacrtima iz oporukepa se gradi dio vrta te oko revelina nadijelu ljetnikovca predviđenom za putnikei siromahe. Tada nastaje i oporučno nepredviđenavelika dvorana na katu koja jetijekom vremena imala različite namjene.Najvažnija je kao kulturno žarište intelektualaca,prirodoslovna i arheološka zbirkate biblioteka iz vremena Petra Nisitea spočetka 19. stoljeća. Tijekom 17. stoljećavode se paralelno s radovima beskrajnei iscrpljujuće parnice zbog dokazivanjagraditeljskog legitimiteta mnogobrojnihmuških nasljednika, kao i zbog osporavanjaodređenih zahvata koji nisu u skladus oporučnim željama Petra Hektorovića.U mnoštvu nasljednika koji su se smjenjivalikroz stoljeća, Markantun Hektorovićiz prve polovice 18. stoljeća, čiji jesin Matija možda i posljednji starigradskiHektorović, imao je najozbiljnije namjerei uložio najviše truda da se Tvrdalj pokušadovršiti.Unatoč svemu, kada se pogleda Petrovaoporuka, odmah postaje jasno kako nekenjegove želje izrazito nisu poštovane, nizgrađevinskih zahvata nije napravljen,mnogi su poduzeti, ali su, što je prirodno,rezultat htijenja, želja i potreba onodobnihvlasnika. Tako crkva sv. Roka i njezinostepenište nisu sagrađeni po njegovim napucima,a dovršeni su tek početkom 17.stoljeća. Plitka uvala pred Tvrdaljem nijese održavala i kontinuirano se kroz vrijemezasipala, dok nije potpuno nestala itime ljetnikovcu oduzela čari blizine mora.Trijemovi oko ribnjaka koji su praktičkipostali zaštitni znak Tvrdalja svojevrstansu, po autoru, klaustar romantičarskog 19.stoljeća i s izvornom zamisli nemaju nikakveveze. Tvrdalj nikada nije dobio objekteza javnu namjenu pa stoga nikada i nijedošla u pitanje njegova privatna stambeno-gospodarskai ladanjska komponenta,što je bez sumnje odgovaralo velikoj većininasljednika u minulim vremenima.Kada se uz ponešto humora sve sagledas vremenske distance, čini se kako vremešnogdon Petra Hektorovića nitko nije shvaćaopreozbiljno. Čini se da je sve zaveloladanje. A opet, možda bi sve bilo drukčijeda se znalo čije je što. Ruku na srce, nijebilo lako, nikad ne znaš na čemu si, jesi livlasnik, suvlasnik ili si za deložaciju. Pa tiinvestiraj! S druge pak strane vrata Tvrdaljas vremena na vrijeme odškrinu se i putnicimasa svih strana svijeta, turistima. Paje stari Petar opet došao na svoje. A siromasi,gdje su siromasi? E, da. Ti vražji siromasi.Da je bilo riješiti tu sirotinju, svebi ispalo savršeno, bilo bi to jedno beskrajnoooladanje...
Knjigezarez, xii /277, 18. veljače 2010. 42Život izazvantradicijskomkulturomZbornik radova posvećen je nekadašnjoj ravnateljiciInstituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu Zorici Vitez,a okuplja raznovrsne znanstvene, stručne, fotografske isentimentalne prilogeJelena Marković“Kada sam bila mala, željelasam biti plesačica.” Takoje priču o sebi započelaZorica Vitez na nedavnom svečanom okupljanjuu Institutu za etnologiju i folkloristikupovodom zbornika iznenađenja kojisu njoj u čast priredile Naila Ceribašić iLjiljana Marks. Njezin profesionalni i životniput doista je započeo tom dječjomželjom. Plesala je u Ladu. U Institutu sezaposlila 1966. godine i tu provela svoj radnivijek. Autorica je znanstvenih monografijao tradicijskim oblicima nevjenčanog braka,znamenjima smrti, hrvatskim svadbenimobičajima, a pisala je i brojne znanstveneradove o etnološkim i folklorističkim temama.Zajedno s Aleksandrom Muraj uredilaje sintetičko djelo hrvatske enologije ifolkloristike Hrvatska tradicijska kultura: narazmeđu svjetova i epoha koje je objavljenona hrvatskom, engleskom i španjolskomjeziku. Ravnateljica je Međunarodne smotrefolklora, autorica etnografskih izložbi,urednica serije nosača zvuka i slike, scenaristicaetnografskih filmova. RavnateljicomInstituta za etnologiju i folkloristiku bila jeod 1986. do 1999. godine. Zorica Vitez danasje umirovljena znanstvena savjetnica.Netipičan profesionalni putKao pripadnica najmlađeg naraštaja djelatnikaInstituta čula sam naoko vrlo oprečnedojmove o suradnji sa Zoricom Vitez, kojisu se i pomoću ovog zbornika stopili u jedinstvenusliku. S jedne strane, govorili suda je jako stroga, čemu nikada nisam posvjedočila.S druge strane, govorili su daosobnošću, znanjem i iskustvom inficiraljude istraživačkom, radnom i životnomenergijom. Brojnost i raznovrsnost prilogakoji su okupljeni pod naslovom zbornikanjoj u čast svjedoče o iznimnoj osobi i znanstvenici,znatiželjnoj i odlučnoj ženi koja jeoko sebe okupljala suradnike raznovrsnihprofesionalnih i životnih putova. Zbornikskrojen po njezinoj mjeri, kako to samakaže, doista potvrđuje netipičan profesionalniput u kojem je spojila istraživački rads primjenom i popularizacijom znanosti.Takav put potvrđuje i forma zbornika, priličnoraskošnog u usporedbi s uobičajenimstrukovnim izdanjima. Jedinstven je i sadržajem,jer okuplja raznovrsne znanstvene,stručne, fotografske i sentimentalne priloge.Svima im je zajednička ili izravna (katkada,neupućenima i pomalo skrivena) tematskai problemska bliskost sa znanstvenim opusom,primjenom znanja i popularizacijomstruke Zorice Vitez, ili profesionalna i čestoprivatna bliskost sa slavljenicom. Raznolikepriloge dalo je čak četrdeset autora. Urednicezbornika okupile su ih u tri cjeline.U prvoj cjelini su prilozi koji se naslanjajuna slavljeničine znanstvene radove.Aleksandra Muraj piše o privatnimsvetkovinama (obljetnicama mature, promocijamana Sveučilištu, jubilejima rada,udajno-ženidbenim problematikama) prvadva desetljeća 20. stoljeća u Zagrebu istražujućipriloge u tiskovinama. Vitomir Belajpiše o trenutku rane prošlosti Zagreba prijeZagreba, trenutku iz vremena kada je nastajalodanašnje ime grada. Krhotine živetradicije stare “tuce stoljeća”, kako piše,svojom gotovo nevjerojatnom opstojnošćuizazivaju u zanesenjaka “svetu jezu”.Nekoliko se priloga tematski i metodološkioslanja na znanstvene radove i monografijeZorice Vitez o svadbenim običajima. Dijelomje o njima pisala Aleksandra Muraj uspomenutom prilogu. Grozdana Maroševićpropituje dio glazbene sastavnice svadbena području Karlovačkog Pokuplja koji jepovjeren sviračima. Vesna Čulinović-Konstantinovićnapisala je prilog o nekim običajimasklapanja braka iz vizure promjenaodnosa u obitelji i lokalnoj društvenoj zajednici.Prilog o svadbenim običajima napodručju Žminjštine dala je Ivana Polonijo.Ana-Marija Vukušić problematizira vlastitostudentsko čitanje monografije Zorice Vitezo tradicijskim oblicima nevjenčanogbraka s refleksivnim osvrtom na svoja prvastudentska terenska iskustva u okvirimakulturnopovijesne metodologije.Izazov tradicijske kulture. Svečanizbornik za Zoricu Vitez, ur. NailaCeribašić i Ljiljana Marks; Institutza etnologiju i folkloristiku,Zagreb, 2009.“Ružna” tema Druga velika tema ZoriceVitez bila je običaj obilježavanja mjestasmrti u iznenadnim okolnostima uslijedprometnih nesreća, koju je 1988. uokvirila umonografiju Znamenje smrti. Baveći se tomtemom, odbijala je komentare i mišljenja daje tema “ružna” ili “nezgodna” smatrajućiih nestručnima i neznanstvenima. Dijelomi zbog njezina nepokolebljivogstava, dvadesetak godina kasnije,Jasna Čapo Žmegač pišeprilog antropologiji smrti i umiranjana primjeru umiranja vlastitihroditelja, čime je pokazalada antropolog više ne samo dane može i ne smije, nego ni neželi ništa “sakriti”, i da su našiživoti i životi naših bližnjih, kaoi njihove smrti i naše suočavanje s njima teprocesi intimnog žalovanja, srasli s našimznanstvenim radom.“Od smrti nema lijeka”, “Sve znam, mane znam kad ću umrijeti” – samo su nekeod hrvatskih narodnih poslovica o poimanjusmrti uvrštenih u prilog Josipe Tomašići Stipe Botice.Zorica Vitez bavila se životnim i godišnjimobičajima, što je teologa i etnologaDragana Nimca potaknulo da zborniku priložistudiju o uskrsnim običajima i crkvenimobredima u Zatonu kraj Šibenika. JadrankaGrbić pridružuje se prilogom o Hrvatimau Slovačkoj od 1967. godine, kada je ZoricaVitez terenski istraživala potomke tzv. starehrvatske dijaspore, do danas kada je jošizraženije “multipliciranje zavičaja, domovinai etnonima”. Ljiljana Marks autorica jepriloga o bajci nekoć i danas: od hrvatskihzbirki iz 19. stoljeća, goleme građe koju suprikupili suradnici Instituta od 1950-ih do1980-ih godina iz gotovo čitave Hrvatske,do recentnih primjera narednih egzistencijabajke koje otvaraju vizuru iz koje se bajkamože promatrati “kao izreka, asocijacija,aluzija, metafora”. Zbornik donosi i prilogeo amuletskom nasljeđu u martinskojknjiževnosti Antonije Zaradije Kiš, pregledpovijesti istraživanja hrvatskog guslarstvaJakše Primorca i Joška Ćalete, a Erika Krpanpiše o odnosu hrvatskoga pjesništva iglazbe. Zvonko Martić, otac karmelićaniniz Bosne i Hercegovine, priložio je zbornikuvrlo zanimljiv tekst i iz pozicije etnologa ietnografa amatera.Posljednja dva priloga prve cjeline odlikujuse često ironičnim, ali time ne i manjeistinitim promišljanjima jednog slovenskogi jednog hrvatskog istaknutog predstavnikastruke. Marko Terseglav iz Glasbenonarodopisnoginštituta u Ljubljani, dugogodišnjiprijatelj ne samo Zorice Vitez, nego i cijelejedne generacije institutskih kolega, priložioje zanimljivu studiju o radovima mlađihslovenskih etnologa i antropologa u svjetlunovih i starih problema struke o kojima je,kako piše, često raspravljao sa slavljenicomkojoj je zbornik posvećen. Ivan Lozica uTraktatu o prioritetima raspravlja o zamišljenimi ostvarenim prioritetima strukekroz više od pola stoljeća, kao i o društvenim,političkim, tržišnim i inim silnicamakoje će prioritete struke preslagivati u vremenimakoja dolaze.— Zbornikpotvrđujenetipičanprofesionalni putu kojem je spojenistraživački rads primjenom ipopularizacijomznanosti —Baka Zora Druga cjelina zbornikaokuplja radove koji se tiču primijenjenograda kojemu je Zorica Vitez posvetilapuno stručne i životne energije. TvrtkoZebec svoj je prilog posvetio razmatranjunematerijalne kulturne baštine u kontekstuUNESCO-ve Konvencije za njezinoočuvanje iz perspektive djelatnosti Instituta.O problemima plesnog folklorizmasvoj je prilog dao Mirko Ramovš. NailaCeribašić piše o produkciji baštine na primjeruobnove pojanja u perojskih Crnogoraca,o opredmećivanju glazbene prakse,tj. o njezinu svođenju na fond pjesama.Sanja Kalapoš Gašparac u svom priloguraspravlja o složenoj mreži odnosa ljudi,disciplina, djelatnosti, potreba, ponuda ipotražnje na primjeru kulturnog turizma imogućnostima koje struka ima u poticanjui posredovanju tih odnosa. Snježana Zorićpropituje tzv. postkolonijalni dijalog naprimjeru Bornea. Drugu cjelinu zatvaraprilog Nives Rittig Beljak i Mirjane Randićkoje predstavljaju izložbu Svijet hraneu Hrvatskoj.Treća cjelina okuplja posvete, pisma,čestitke i crtice o suradnji sa slavljenicomiz pera premijerke Jadranke Kosor,ministra Bože Biškupića, akademkinjeMaje Bošković-Stulli, nedavno preminulogakademika Jerka Bezića, više kustosiceMuzeja Slavonije Osijek Vlaste Šabić,Blanke Žakule, Lidije Bajuk, Dinka Sule,šoltanskog pjesnika, kako sam kaže, “malogčovika”, čije zanimanje za tradicijskukulturu Zorica nije gledala “naduto s visoka”već mu je, kao i mnogim drugima,pružala potporu u nastojanju da se tradicijskakultura očuva i vrednuje. Fotografskepriloge Zorici Vitez poklonio jeVido Bagur, njezin dugogodišnji prijatelji suradnik. Bogatu bibliografiju slavljenicepriredila je Anamarija Starčević Štambuk,a pregled etnološke i folklorističke građe uInstitutu Mirela Pavlović i Koraljka KuzmanŠlogar.Zorica Vitez danas je, kako i samakaže, baka Zora. Govorila je koliko uživau ulozi bake. Teren na kojem građa zaetnografiju djetinjstva pred njom buja kaošto je bujala i u doba djetinjstva njezinekćeri, o čemu je u više navrata pisala, kaoi njezina najava umirovljeničkih aktivnosti,obećava još inovativnih studija bakeZore.
Knjigezarez, xii /277, 18. veljače 2010. 43Kako je Bog privedenna prag smrtiPred nama je napokon, zaslugom vrsnog prevodilačkogumijeća Kirila Miladinova, prijevod kapitalnog Hegelovogdjela Predavanja o filozofiji religijeMario KopićOduzevši bogu svojom kritikomontološkog dokaza o egzistencijiboga zbiljsku egzistenciju,Kant mu je s obzirom na praktičku potrebunašeg uma regulativno pripisao egzistenciju,no pritom je boga kao ono bezuvjetnopretvorio u pred-stavljenost subjekta. Bogje regulativno postao predmet (predstava)čovjeka kao konačnog subjekta. Čovjek gazbog praktičkog djelovanja predstavlja, postavljapred sebe kao da jest. Time je Kantotvorio put temeljnom Hegelovom pitanju:ako je ono bezuvjetno (bog) predstavljenostsubjekta, nije li tada taj subjekt i sambezuvjetan, dakle apsolutan?Religija – noć u kojoj su svekrave crne Pred nama je napokon,zaslugom vrsnog prevodilačkog umijećaKirila Miladinova, prijevod kapitalnog Hegelovogdjela nošenog upravo odgovoromna to pitanje. A taj je odgovor nužno pozitivan.Uostalom, kako bismo inače mogliobjasniti da si subjekt u svojoj predstavljivostipredstavlja, to jest postavlja predsebe kao predstavljenost, nešto apsolutno,ako ne tako da je u svom subjektivitetu, utome po čemu i u čemu jest to što jest, samapsolutan. Subjektivitet subjekta je dakleapsolutan. Sam je subjekt, koji predstavljaapsolutno, apsolutan. Taj subjekt dakakonije više konačni subjekt Descartesa iliKanta, nije više konačni čovjek, nego jetaj subjekt ona apsolutna, bezuvjetna subjektivnostkao međusobno ovisno razlikovnojedinstvo apsolutne pred-stavljivostii apsolutne pred-stavljenosti.Time je Hegel riješio Kantovu dilemuizmeđu čovjeka koji kao da je konačno-beskonačnobiće i boga koji je, s obzirom napraktičku potrebu, kao da beskonačno-konačnobiće. Istina, kako čovjeka tako i boga,je apsolutna ideja kao apsolutni subjekt.Jer je taj apsolutni subjekt u svom subjektivitetuposredovano jedinstvo predstavljanjai predstavljenog, ukinuto jedinstvo,konačnost (čovjek) i beskonačnost (bog)svaka su za sebe nešto posve apstraktno,a konkretni su tek u svom ukinutom jedinstvu,dakle u apsolutnoj ideji. Istinitisu samo kao njezin drugobitak, kao što jeapsolutna ideja istinita samo i ukoliko je usvom drugobitku. I jer je Hegelova filozofijaapsolutna filozofija, samo apsolutno znanje,dakle ništa drugo nego apsolutna ideja, sadaje bog istinit samo kao predmet i rezultatte i takve filozofije, Hegelove filozofije kaodovršene filozofije.Zato Hegel kaže: “Bog je svakako poznata,ali znanstveno još ne razvijena, nespoznata predodžba”. Svakako poznata, alijoš ne spoznata predstava je bog kao predstavareligije. Religija je za Hegela “oblikneposrednog znanja”, neposrednog zrenja,noć gdje su sve krave crne i gdje daklenema prostora za znanstveno sistematičnoi metodičko proučavanje predmeta kao jedinstvarazlika. Bog je za religiju predstavakao takva. Za Hegela je, naime, predstavaslika kao predmet misli: “Predodžba je pakslika kao uzdignuta u formu općenitosti,misli, tako da se jedna temeljna odredbakoja predstavlja bit predmeta zadrži te lebdipred predočavajućim duhom”.Takvo je određenje, na primjer, beskonačnostboga. Vjernik tu beskonačnostpredstavlja kao misaonu sliku. Ali što jeu svojoj biti slika? Na čemu se zasniva?“Slika uzima svoj sadržaj iz sfere osjetilnogi prikazuje ga u neposrednom vidu njegoveegzistencije, u njegovoj pojedinačnosti i usamovoljnosti njegove osjetilne pojave”.Osjetilnost je svagda neposredna, ne reflektirase i dakle nije svjesna same sebe,ne zna objasniti svoje dojmove i posredovatiih. I svoj predmet ne zna posredovatiu njegovim mnogovrsnim povezanostima,može ga samo odražavati, odslikavati. Budućida uzima svoj sadržaj iz osjetilnog,slika beskonačnost dakako ne može predstaviti.Beskonačnost nije nešto što bi sedalo odraziti, beskonačnost je u svojoj bitisamo predmet čiste misli. Ukoliko Hegelgovori o predstavi kao o misaonoj slici,time želi naglasiti da je predstava misaokoja je još vezana na osjetilnost i zato je uodnosu na čistu misao nešto manje vrijedno.Predstava je zato samo “stupanj duha”. Religioznapredstava, primjerice, predstavljaboga u njegovoj beskonačnosti kao neštoonostrano, kao nešto od konačnosti odvojenoi upravo mu tom osjetilnom slikomoduzima njegovu beskonačnost. Kakva bito bila beskonačnost koja bi od nečega bilaodvojena?Spoznaja Boga Da bi se dakle spoznalaprava priroda boga, priroda boga kojanije prikrivena misaonim slikama, treba bitboga misliti u čistim mislima. Od samo blijedog,lebdećeg poznavanja treba prijeći narazvijenu spoznaju boga u svim njegovimodnosima, u jedinstvu njegovih razlika. Atada bog kao beskonačan nije nešto onostrano,nego nešto ovostrano, u konačnostinaz-očno, isto tako kao što je konačnost ujedinstvu s beskonačnošću. Bog nije misaonaslika, nego proces ukidanja konačnostiu beskonačnosti i beskonačnosti u konačnosti.“Ono konačno nije ono bivstvujuće;jednako tako, ono beskonačno nije čvrsto:te odredbe samo su momenti procesa. Bogje također i kao ono konačno, a ja takođerkao ono beskonačno… Bog je kretanjek onome konačnom te time kao njegovoukidanje k samome sebi; u onome ja, kaoonome koje sebe ukida kao konačno, bogse vraća sebi i samo kao to vraćanje je bog.Bez svijeta bog nije bog”. To je znanstvenorazvijena spoznaja boga, čista misao bogakoja razlikuje boga u jedinstvu njegovihrazlika, u jedinstvu konačnosti i beskonačnosti.Područje čistih misli je filozofija. “Ibog je tako rezultat filozofije”. Naime, kaospoznati bog, a ne samo kao poznati.Bog čiste misli, bog filozofije jest istinaBoga religije. Filozofska misao je razvijena,spoznata predstava Boga vjere, pri čemu jepredstava mišljena kao predmet čiste misli,na koju se čista misao odnosi. Pritom samačista misao nije predstava. Tako se tek u filozofskojmisli, u apsolutnom znanju dovršavapojam boga. Ako je apsolutno znanje, apsolutnaideja istina boga, vrijedi i obrnuto,“pojam boga se dovršava u ideju”.Bog na pragu smrti Ideja kaoapsolutna ideja jest logička ideja koju Hegelrazmatra u Znanosti logike. Strukturute ideje predstavljaju kategorije, strukturetog subjekta, ono po čemu i u čemu tajsubjekt jest to što jest. Dakle, subjektivitetapsolutne ideje kao apsolutnog subjekta.Apsolutna ideja kao apsolutni subjekt u timje svojim kategorijama, u tom svom subjektivitetu,savršeno prozirna: u njima misli,hoće i ljubi samo samu sebe. Upravo jezato subjektivitet toga subjekta apsolutan,bezuvjetan: igra samo igru s po sebi predstavljenim,igru sa svojim drugobitkom, igrupredstavljanja i predstavljenog, predstavljivostii predstavljenosti. Izvan toga nemaništa. Zato za nju ništa nije tajanstveno.Među kategorijama, među strukturama subjektivitetasubjekta nema kategorije tajne.Time nema ni niza drugih kategorija štoih poznaje teologija kao znanost o vjeri uBoga. Bog kod Hegela ponire u apsolutnisubjektivitet.Time je subjektivitet dosegao pobjeduza koju se borio još od Descartesa (“Jesam,dakle jest bog.”). Sve dok je bio vezanza konačni subjekt, subjektivitet nije biobezuvjetan, bio je vezan za boga, premdaje bog ostajao njegovom predstavom. Tekkad je preuzeo boga posve u sebe, kad gaje posve predstavio, predstavio pred sebe iučinio ga posvema prozirnim, subjektivitetje postao apsolutan, to jest, bezuvjetan. Jeru sebe je preuzeo upravo boga, ono apsolutnoi bezuvjetno.Time je dovršena i filozofija kao ontoteologija.Dovršena u tom smislu da izmeđuontologije i teologije sada nema višenikakve bitne razlike. Teologija je preraslau logiku, koja je kod Hegela ontologija –znanost o bitku. Filozofija kao apsolutnoznanje, kao apsolutna ideja, kao apsolutni,bezuvjetni subjektivitet jest biće kao takvoi u cjelini: “jedino apsolutna ideja jest bitak,neprolazan život, istina koja znade sebe ijest sva istina”. Bitak je Hegelu naravnobićevnost bića, ono po čemu i u čemu bićejest to što jest. Apsolutna ideja kao bitak –upravo je to sada filozofija.Ako je prije Hegela postojala razlikaizmeđu uzroka bitka pojedinačnog bića iuzroka bitka bića u cjelini (na primjer, kodKanta razlika između čovjeka kao konačnogsubjekta, uzroka pojedinačnog bića,i regulativno boga, uzroka bića u cjelini,prirode), kod Hegela te razlike više nema.Apsolutna ideja kao apsolutni subjektivitetjedini je i potpuni uzrok bitka bića, toga dabiće jest. Sve što jest pred-stavljenost je togbezuvjetnog subjektiviteta, ima bitak kaonjegova predstavljenost. “Bitak je postavljenost,posredovanost uopće i pretpostavljenost.”I bitak boga samo je pretpostavljenostapsolutnog subjektiviteta.Time je Hegel boga priveo na prag njegovesmrti. Premda je subjektivitet kaoapsolutna ideja dovršen u svojojG. W. F. Hegel, Predavanja ofilozofiji religije I-II,Breza, Zagreb, 2009., preveo KirilMiladinovbezuvjetnosti, ta bezuvjetnost svejedno jošnije dosegla svoje krajnje granice. Subjektivitetnije više ograničen ničim izvan sebe,jer je jedina i sva istina, biće kao takvo i ucjelini. Ali još uvijek je ograničen samimsobom. Ograničen je načinom svojeg predstavljanja,načinom postavljanja bića kaopredmeta pred sebe. Svako biće mora biti,da bi bio predmet za subjektivitet, predstavljenoili kao supstanca ili kao akcidencija,odnosno kao njihovo razlikovno jedinstvo,kao subjektivna ili objektivna svrhaitd. To je cijela mreža sa svim svojim čvorištimatih kategorija, vlastitih strukturaapsolutne ideje, na koje je vezana apsolutnaideja kao apsolutni subjektivitet. Subjektivitetje dakle još uvijek ograničen vlastitomstrukturiranošću. U tom smislu njegovabezuvjetnost još nije dosegla krajnje granice,još nije neograničena ničim niti izvanniti unutar sebe. Jer je njegova bit da hoćesamo sebe sama, hoće svoje krajnje mogućnosti,nužno je bilo da tu svoju krajnju mogućnosti dosegne. A to je moguće samopreokretom. On se izvršio s Nietzscheom.U čemu je taj preokret? Dok je kod Hegela“najviši i jedini nagon” subjektiviteta “dasam sobom u svemu nađe i spozna samasebe”, svoju strukturiranost, sada je njegovnajviši i jedini nagon htjeti samoga sebe.Subjektivitet sada hoće samoga sebe na svevećoj razini. Ne spoznavati, nego htjeti,htjeti svoje htijenje. To se htijenje zbivatako da čovjek, koji je nositelj tog subjektiviteta,prirodu kao “kaotičnu masu” oblikujes obzirom na svoje svagdanje praktičnepotrebe: “Ne spoznavati, nego shematizirati– kaosu nametati toliko regularnosti i oblikakoliko je to dovoljno našoj praktičkoj potrebi”.Objekt praktičke potrebe je sve štojest. Nietzsche će tako na kraju suvremenisvijet razotkriti kao svijet odsutnosti živogboga, kao svijet mrtvog boga. Čovjek bezuvjetnogsubjektiviteta, čovjek volje zamoć, ustankom protiv svega što ga ograničavai tlači u njegovoj volji za vlastitombezuvjetnom slobodom, uspostavit će sekao gospodar samoga sebe i svojega svijeta.Njegovo htijenje htjet će samo još samasebe. Osim sebe sama ne potrebuje višenikoga drugog, ponajmanje boga kojemubi trebao biti poslušan i pokoran.
Stripzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 44
Poezijazarez, xii /277, 18. veljače 2010. 45Marija Andrijašević,Male ženethe only reason i existis because my heart wanted to stab thingsbut didn’t have armstao linšto nećeš napraviti (pričagospodina parseeja)sad više nemoj. kad ti dotaknem usne kaoda se rasipaju izmeđukošnica. kasnije mirišeš na kišu.mogu te iz<strong>broja</strong>ti na prste. mogu te ispričatištampanim slovima.kao kad sam bila mala.sad to stanje. kako da ti pojasnim. ovdjenema bliskosti. ona serazapinje. pomalo ko isus. nosi velike titlovena leđima.zamotala se u bolničke plahte. igra seskrivača u bijelom. čeka te.nego, ti nekako ne dolaziš. ovdje. da. bi.tješio.tebe nije briga. nećeš me gledati sa 20 ccotopine u krvi.nikada nećeš reći da ti je bilo stalo. srce.ko meni kad su ga umjesto suncem budilistrujom. jedna žica oko vrata. drugagotovo u pupku. plakala sam od svjetla istraha. parsee je trčao s drugestrane hodnika vičući: JA SAM BOG!JEBEM VAM SVIMA MATER!sjećam se, padalo je lišće. bili smo takosuvremeni. ništa nam nijebilo smiješno. parsee sav ozbiljan. kao daje upravo stvorio svijet. i ne znašto da napravi s njim. vrat su mu bile izgreblepreplašene spremačice.mislila sam da umirem. te jeseni. i bilasam spremna. nikome nisam rekla.zagrlila sam plišanog i šapnula mu na uhosve što sam željela za sebe:htjela sam naučiti prestati plakati. za parseeja.kad me sljedeći put upitavoliš li plakati da mu kažem:plačem samo kad. i poslije toga nisam nikadviše.zašto i? (i’m stoned at homewatching the princess bride)hoćeš li me sad odvesti u krevet? parseeima neke teorije o tebi ali,sutra putujemo.ujutro će ruke biti teške od drveća. nanjima će izrasti riječi od kojih ćemoslagati priče za parseeja.parsee. to je cijeli jedan svijet. tu je sakrij.ponekad. a ponekad je to island.tamo moje srce kuca sporije. stisne se istane ti u šaku. podsjeća na tvojublesavu baku. diše kroz plastiku i ponekadpo noći zapali cigaretu.kad zakašlje, ti se nasmiješ. znaš. sve znaš.da barem mogu, kad sam već obećala.onda bih morala moći. zar ne?samo što nekako, čini mi se, propadam.poput debele žene u visokimpotpeticama.ljuljam se. cijela parada za parseeja. bit ćudugo na suncu.tamo mi je ugodno.u tvome su tijelu izgrađene sitne utvrde.znam, ti si ona za koju se bore.sve mi je jasno. ti, uvečer kad liježeš ukrevet, plačeš od izgorene zemlje.čekaš da se stisnem uz tebe i čitam ti srazglednica.parsee piše iz berlina: želim se zašiti zatebe. preko prsa. poštar ćedonijeti iglu i konac.u tvojim očima je štit. ne znam zašto,zaboga.slomit ću se na kazaljke (i’lltake good care of me)počelo je kad si se preselila u mene.stalno biti u gustome.na mjesecu su ubijali kristalekamikazama.svidjelo mi se usporavanje. staviti dalekozorod šaka na oči izujati kroz stan.gledati te dugo. kroz njega. uzimati mjereza ljubav.tvoje sise su 80 centimetara. malo si dalekosad. tamo, ss laktovima na stolu. to je prvi znak danisi odgojena kako treba.meni ne smeta, ni mene nisu dobroodgojili.kad dalekozorom gledam kroz prozorzvuk je izoštren. probija se krozbubnjanje prstiju. trči za mnom i lijepi se.ljeto je.malmo je stari i debeli, sigurna sam. živimou kući za lutke. odatle rukena očima i tvoje bijelo lice. koristimoruke jertreba upoznati sve te posebne ljude. tvojetrzanje usnama prema tonovima.udisanje prašine. odlaganje dalekozora natvojih 80 centimetara.tebi je sve to smiješno. ne pridonosiš.teško se igrati s takvim lutkama.kad zaspeš na znojnoj posteljini postaješstvarnija.kroz šake izgleda kao daprestaješ razgovarati sa mnom. to se nesmije. to bi bila greška.trepćemo očima. ne idem po tebe. danasse ništa neće završiti.mogu pobjeći u ruke i poplaviti lice. popravitine mogu. kad padne mrakdoći će vitez u kuću od lutaka.vitezovi nikad ne zaboravljaju. da bar zaboravim,rekla si:mrzim oblačiti ovaj oklop.Marija Andrijašević, rođena1984. u Splitu. Studira komparativnuknjiževnost u Zagrebu. Dobitnicanagrade Goran za mlade pjesnike zarukopis davide, svašta su mi radili.Nikad neće imat autobiografiju dužuod tri rečenice.volim te, ivka (& i sufferdepression)uzet ću te u podne. za tvoje su ruke izradiliposebne vilice.to su one u izlozima. moje. oči. od stakla.kad pričaš gdje si sve bila.malo me stišće oko srca. nikad me ne slušaš,pa se okreneš, pričaš vodi.izazivaš. ja nisam posebna, ne na taj način.ja mogu pričati o vodial’ ona nikad neće progovoriti o meni.zato postaješ sve:pisati tebi, bijele, sitne razloge zaučinjeno.jesam li ti pričala ono,kad sam te prvi put vidjela? jesam li tipričala kako sam reklato će biti moja žena? jesam li ti pričalakako sam krala tvojefotografije i gledala te stisnutih ruku ukošuljama?zašto sad šutiš, zaboga? zašto se ne vraćaš,unatrag,polako, poput filmske vrpce, 2x. dovoljnoza ispraviti položaj.ti sigurno znaš. ti si takva. plava odkrajeva.jednom sam te upoznala, sjećam se, javilasi mi se.za tobom je zamirisala jesen. otad tenema.ponekad se sklupčaš na dno kreveta i bodešolovkama svoje tankeruke. čitaš knjige ibježiš daleko sa zmajevima. znam da suna tebi radili godinama.smijem li ti sad ispričati bježanje. iz.crkve.da te mogu gledati na slikama. položiti tepokraj sebe. reći ti laku noć,ne zaboravi ugasiti svjetlo.trči, marija, trči (like an antilopeon a junkyard)stajat ćeš na vratima. sve ja to vidim. onošto ja moram jepromijeniti oblik. stisnut ćeš ramena i pokritiih kosom. onda ćemood zidove, kao tanjure, razbijati tijela.mogu pokušati činjenice i riječi. ne, zapravo,ne mogu. dat ću tisamo ono za čim ne žalim. sebe.lijepo je. ovi su najbrži. ponekad se bojimmraka. i kako mesustižeš. pa se uvučeš u moj krevet i držišme za rebra.u usta mi stavi ruke, samo ćeš tako dotaknuticrveno.možda neću govoriti. opasno je. tvoje licekad te nudi.možda će mi sad reći sve što želim znati.jedan dan.to je previše za ljubav. pusti me da se podplahtamapravim da sam tvoj muškarac. pusti meda se zagrijem na tvojojstrani kreveta. pusti me da parseeju pričamo tebi. pusti me s lancada ti odgrizem komad mesa s leđa i tamosmjestim svoju žudnju.pusti me. od sebe. pa da mogu sjediti u tišini.gledati te dokspavaš. tvoje male sise i dugi vrat. madeže.pusti me da teotkrijem. svučem. zubima. i jezikom.ne mogu prestati misliti o tebi, ivka. želimte gledati golu.želim te gledati u majici i čarapama. nahladnome podu. ivka.kako se boriš sa sobom. sa mnom.želim da me utješiš. svaki putkad pomislim da će ova ljubav biti najtežadosad.možda mogu više kad tegledam (in my eyes stars &stripes)tvoje tijelo je hram koji noćas rušim. prljavimrukama.možeš li osjetiti prijetnju. pazim sad nasve.primjećuješ li očima. kad uvijaš svoje mršavotijelo prema stepenicama.dok tuguješ u sebi. ja ću napraviti sve daostaneš na mjestu.i da se više nikada ne okreneš za mnom.poševit ću te u zahodu. hladnih obraza nasisama. držat ću te za bedra.neću ti dozvoliti da me dotakneš.poševit ću te s rukom na ustima da ne čujemkako se grizeš. slomit ću teprstima. položit ću tvoje kapke na pločicei slušati te kako cviliš.gledat ću kako ti krv udara u lice. dok tirukama budem skidala znojs ramena. u plastične čaše. natjerat ću teda zaboraviš moje ime.natjerat ću te da legneš na prsa. da osjetiškako se zabadašjoš dublje. i dublje. kako se petljaš okomoga vrata. i kakoškripi kad te dlanovima odvajam od sebe.kad otplutam u meko.natjerat ću te da se zadereš iz sveg glasa ida se obrišešrukavima. natjerat ću te da si od prstijuispleteš brnjicu. i staviš jemeđu svoje mokre noge. natjerat ću te dazavoliš. mene. ono što sikad me poželiš. opet. možda shvatiš onda.danetko poput tebe vrijedi previše da bih gaprešutjela.
RUBRIKA zarez, xii /277, 18. veljače 2010. 46noga filologaLjudi u snijeguMale tamnefigure na bijelojpozadini gegajupored parkiranihautomobila; posoljenabljuzgavica, dizalices logotipima,reklamni panoi;umjesto seoskihprizemnica, tipskegradske “mašine zastanovanje”; umjestolovaca, vlasnicikoji šeću pse; djecakoja se igraju nasnijegu nose, umjestopregača, pernatejakne made in China.Zašto mi se takva slikačini nemogućom?Neven JovanovićSvaki put kad padne snijeg mislimna Bruegela. Na bijelojpozadini, male tamne ljudskefigure gegaju zdepaste od zabundanosti;na pozadini sivila, zamršen krvožilni sustavgolih crnih grana. Bruegel. I, istovremenos Bruegelom, izvjesnost spoznaje: danas setako što ne može naslikati.Pernate jakne Suvremeni ekvivalentBruegelovim “Lovcima u snijegu”(1565) ne moram puno tražiti: gledam gas prozora svoje stambene zgrade u novomzagrebačkom naselju. Male tamne figurena bijeloj pozadini gegaju pored parkiranihautomobila; posoljena bljuzgavica, dizalices logotipima, reklamni panoi; umjesto seoskihprizemnica, tipske gradske “mašine zastanovanje”; umjesto lovaca, vlasnici kojišeću pse; djeca koja se igraju na snijegunose, umjesto pregača, pernate jakne madein China. Zašto mi se onda takva slika čininemogućom?Kič i ironija Slika, naravno, nije tehničkinemoguća: danas ne nedostaje ni slikarani sredstava da se nešto takvo izvede.Nedostaje razlog; nedostaje smisao. Zaštoda jedan likovni umjetnik 2010. svoju energijuulaže u brojgelovske “Prolaznike usnijegu” ili “Šetače pasa u snijegu”?(Razmišljajući ovako dokono, s prozorastambene zgrade, posve mi se uvjerljivomčini pretpostavka da takvi brojgelovskislikari danas i postoje; likovnosti na svijetudanas ima dovoljno da tako što budemoguće. Međutim – čini mi se dalje kaolaičkom “konzumentu” likovnosti – urbanipejzaži koje slikaju takvi nepoznati brojgelovcivrlo vjerojatno nisu umjetnost: oni suili hobi, ili kič.)Današnju likovnu umjetnost zanimajudruge stvari; realizam – čak i brojgelovskistiliziran realizam – dio je povijesti, stvarza filologe (koji se u tom slučaju zovu kunsthistoričari)i kolekcionare. Važne su stvari,dakle, drugdje, i sliku “po Bruegelu” možemozamisliti eventualno kao stilsku etidu(ali tko će uložiti toliko truda u nalaženjetuđeg glasa i vizije, umjesto svojih?). Ilikao ironijsku gestu – kao što je Lovro Artukovićnaslikao “Potpisivanje deklaracijeo pridruživanju Zapadne Hercegovine iPopova polja Republici Hrvatskoj (Tko jenaručio pivo?)”.Možemo to sročiti i malo drugačije: onozbog čega je danas nemoguć brojgelovskislikan pogled na stambeni kvart jest– konvencija.Konvencije Ta misao izaziva laganišok. Skloni smo smatrati da konvencijeograničavaju druge, da su naše vrijeme inaša umjetnost od njih slobodni – ili, barem,da mi konvencije prihvaćamo na razinisvakodnevnog bontona, vožnje tramvajemi ponašanja na javnom mjestu, ali da ih,kad stvari postanu ozbiljne (recimo, u pravojumjetnosti), prekoračujemo, razbijamo,nadilazimo.To su tlapnje. I za naše vrijeme postojestvari koje naprosto nisu teme – za književnost,za likovnost, za kazalište, za film, zaglazbu. No nije stvar u tome da su te stvarizabranjene – može se čak, malo razmetljivo,tvrditi kako je upravo ono zabranjenokonvencionalna tema neše umjetnosti – većza njih jednostavno nema mjesta. Za nespretnemale brojgelovske figure, tamne nabijeloj pozadini, za onaj trapavo-oprezankorak po snijegu – u današnjoj umjetnostinema mjesta.Zahod Na početak srednjeg plana “Lovacau snijegu” – odmah u dnu brijega nakojem lovci gaze snijeg – Bruegel je smjestiozamrznutu vodenicu. Od nje vodi zidanimost po kojem hoda neka žena s pregačom,naprtivši na glavu (kao da je iz zagrebačkihGračana) snop granja. Vodenica je zapravokompleks zgrada koji uključuje i sklepanidrveni doksat, isturenu prostorijicu kosogkrova, s prozorima-rupama, obješenu nadzaleđenom površinom potoka ili jezera.Prostorijica je možda zahod (iz nečega vrlosličnog na slici “Nizozemske poslovice” virigola guzica). Sa svih krovova, pokrivenihjednoličnim tepisima snijega, vise dugačkesige. Led je na jezeru siv, ispunjen ribičkimrupama; pokraj mosta po ledu nešto prebirukrupne ptice kojima su kljunovi premali dabi bile vrane; bliže nama, jedna djevojčicapo ledu vuče drugu – obje su s pregačamai rupcima na glavi – na tronošcu prenamijenjenomu sanjke.Taj je detalj Bruegelove slike pozadinana mom kompjuteru, i imao sam ga dostaprilike proučavati. I činio sam to – i još uvijekčinim – gotovo opsesivno. Prvi je uzrokopsesije, mislim, u tome što zamrznuta vodenicapripada prošlosti: tako je svijet izgledaokad nas nije bilo. Taj mi detalj otvaraprozor u polovicu šesnaestog stoljeća, u vrijemeKarla V, Filipa II, kraljice Elizabete; uvrijeme Reformacije i Seljačke bune, FranjeTahija i Nikole Zrinskog, Michelangelovesmrti i rođenja Shakespearea i Galileja; uosvit Osamdesetogodišnjeg rata.Daljnji je pak uzrok opsesije u tomešto taj “otvoren prozor” – taj zahod nadzaleđenim jezerom – pokazuje sve ono očemu povijest toga vremena nije pisala.Nije, jer nije bilo potrebno. Jer je svatkoznao, kao što i danas zna, kako izgleda zaleđenojezero, i kako izgleda zahod; jer je tobila stvar konvencije. Mada ni konvencijejezera ni konvencije zahoda 1565. – kao štose lijepo vidi na “Lovcima u snijegu” – nisuisti kao 2010.Realističnije od stvarnostiIgra “konvencija” i “stvarnosti” na Bruegelovojslici ovdje, naravno, ne prestaje. UNizozemskoj 1565. nisu postojali krajolik,prizori, mizanscena koje je Bruegel “ovjekovječio”(jasno to odaju planinske vrletiu pozadini “Lovaca u snijegu”). Bruegeloviljudi i svijet, ma koliko ih mi realističnočitali, jasno su nerealistični: vidimo da sui karikirani i režirani. Ali nerealistični suupravo u svojoj realističnosti, i tako cijelaslika biva u neku ruku realističnija od stvarnosti:stvarnija od stvarnosti same. Ne metonimija(komadić svijeta), nego metafora(čitav svijet u jednom komadiću). Da modificiramoAristotela: “oni su prosječni ljudiu većoj mjeri no što smo to mi.”Fotografija Riječ nabačena u prethodnomodjeljku nagoviješta i dodatni razlogzašto su brojgelovske slike danas nemoguće.Zato što postoji fotografija. Zatošto, negdje od 1850, a svakako od konca19. st, fotografija radi ono što je u Bruegelovodoba moralo raditi slikarstvo: prikazujei ono izgovorivo i ono neizgovorivo,i ono kratkoročno (trenutak) i ono dugoročno(konvencije).No mi ne živimo samo u doba fotografije;mi živimo u doba njezine demokratičnosti, udoba njezine inflacije. Bruegel bi svakakomogao pojmiti fotografiju kao medij zamajstore; ali morao bi pojmiti fotografiju ikao nešto što radimo svi, u bilo kojem času,s minimumom napora – fotografiju gotovoizjednačenu s govorom, fotografiju kao neštosvakodnevno i općeljudsko. Umjetnostne samo u doba masovne reprodukcije,nego i u doba masovne produkcije.Tu, međutim, moj put završava; daljnjarazmišljanja prepuštam vama. I vašim stajanjimauz prozor.
Infozarez, xii /277, 18. veljače 2010. 47−−nastavak sa stranice 2uz naše nesvjesno ponašanjeotkrivaju trojica stručnjaka – zamirise, boje i zvukove. Najnoviji,višestruko nagrađivan,film redatelja Joea BerlingeraSirova nafta prati zloglasni slučaj“amazonskog Černobila”,13-godišnju bitku između lokalnihzajednica gotovo uništenihbušenjem nafte i Chevrona,jednog od najvećih svjetskihproizvođača nafte. NizozemskiDrugi savršeni svijet autoricaFemke Wolting i Jorien van Nespropituje digitalne utopije i internetskesvjetove, a iz Danskestiže Nabrijani gradovi – Šangajredateljice Nanne FrankMøller koji se bavi galopirajućomekspanzijom Šangaja.U kanadskom dokumentarcuSlučaj Coca-Cola njemački redateljiGerman Gutiérrez i CarmenGarcia optužuju spomenutiimperij za ubojstvo sindikalnihvođa koji su nastojali poboljšatiradne uvjete u Kolumbiji,Gvatemali i Turskoj,dok Želim biti šefnizozemske redateljiceMarije Meermanprati petoro hiperinteligentnihkineskihučenika na putu krozzavršnu školsku godinu.Program Stanjestvari prikazivat će seu terminu od 20 sati.Art Attack!Art Attack!, festival aktivističkepoezije, ulazi u svojedrugo izdanje i tim povodomraspisao je natječaj na temuUlica. Unutar ovog projekta,o angažiranoj književnostipromišlja se kao o formi kojaima mogućnost utjecati najavno mnijenje i potaknuti pozitivnepromjene u društvu.Sama tema natječaja ustvari jebeskućništvo, a od autora setraži da je istraže i obrade nakreativan način koji će predstavitijedan ili više problemas kojima je suočena ta rastućadruštvena skupina te svojimpromišljanjima i prijedlozimaponuditi rješenje određenihproblema. Natječaj je međunarodnogkaraktera, a sudjelovatimogu autori do 30 godina starostikoji pošalju svoje radove nahrvatskom ili engleskom jezikuna adresu art.attack.fest@gmail.com do 10. ožujka 2010. godine.Sudjelovati se može slanjemnajviše tri pjesme i/ili tri fotografijena zadanu temu. Festivalće trajati pet dana te će, kao iprethodne godine, obuhvaćatirazna književna i aktivističkazbivanja kojima će se nastojatipozitivno djelovati na društvenusituaciju.Nagrada zamlade umjetnikeFuture Generation Art nagradaje koja je namijenjena umjetnicimamlađe generacije s ciljemda im podigne vidljivost te potpomogneprodukcijske uvjete.Nagrada je namijenjena umjetnicimasa svih strana svijeta udobi do 35 godina. U uži krugće biti odabrano 20 umjetnikakoji će predstaviti svoje radovena izložbi PinchukArtCentre uukrajinskom Kijevu. Žiri ćeodabrati dobitnika glavne nagradekoja iznosi 100 000 USD(60 000 će dobitnik primiti ugotovini, a 40 000 će biti isplaćenoza produkciju novog rada).Dodatnih 20 000 USD će bitiuplaćeno u fond za umjetničkerezidencijalne programe za jošpet dobitnika nagrada. Slike radovasvih umjetnika koji su ušliu uži krug bit će postavljene naPAC web stranici, a javnost ćeglasati za njih putem Interneta iodabrati dobitnika nagrade publike.Rok za prijave radova je18. travnja.Na naslovnojstranici:TOMISLAVTURKOVIĆ,NE DAMVARŠAVSKU,10. 2. 2010.“Ja sam jedna od ponosnihpahuljica i ne damVaršavsku!(Parafrazirani citat DraženaŠimleše - jednog odgovornika na prosvjedu.)Ovo su fotografije snimljeneprilikom priprema prosvjedaza spas Varšavske ulice u organizacijinevladinih udrugaPravo na grad i Zelena akcijakoji je održan 10. veljače2010. u 18h, po snježnoj mećavi.Ovaj je osobni fotodokumentnastao iz perspektive‘besposlenog’ redarana mirnom prosvjedu od4000+ prisutnih ‘ponosnihpahuljica’...”Tomislav Turković diplomirao2007. grafički dizajnna Arhitektonskom fakultetuu Zagrebu, freelancedizajnira, fotografira i izlaže,koliko je to moguće u Hrvatskoj!(www.ttom.info)IMPRESSUMzarez, dvotjednik za kulturnai društvena zbivanjaadresa uredništvaVodnikova 17, HR-10000 Zagreb,tel: +385 1 4855 449, 4855 451fax: +385 1 4813 572e-mail: zarez@zg.htnet.hrweb: www.zarez.hruredništvo primapon–pet 12–15hnakladnikDruga strana d.o.o.za nakladnikaAndrea Zlatarglavni urednikBoris Postnikovzamjenici glavnog urednikaNataša Govedić, SrećkoHorvat i Marko Pogačarizvršni urednikNenad Perkovićposlovna tajnicaDijana CepićuredništvoDario Grgić, Silva Kalčić,Katarina Luketić,Suzana Marjanić, TrpimirMatasović, Jelena Ostojić,Srećko Pulig, Zoran Roškoi Gioia–Ana UlrichdizajnIra Payer, Tina IvezićlekturaDarko Milošićprijelom i priprema za tisakDavor MilašinčićtisakTiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog <strong>broja</strong> omogućili su:Ministarstvo kultureRepublike HrvatskeUred za kulturu gradaZagreba
TOMISLAV TURKOVIĆ, NE DAM VARŠAVSKU, 10. 2. 2010.
Change language