Stonoge

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Stonoge
Vremenski raspon: Silur - danas
Lithobius forficatus
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Podtip: Myriapoda
Latreille, 1802
klase[1]

Chilopoda
Diplopoda
Pauropoda
Symphyla

Stonoge (Myriapoda) su zglavkari koji se zajedno sa insektima svrstavaju u podtip uniramija.[2] Pripadaju im suvozemne vrste sa izraženom homonomnom segmentacijom i sa jednim ili dva para nogu na svakom trupnom segmentu. Mnoge stonoge su otrovne, a njihov ujed je jako bolan. Otrovne vrste stonoga su obično obojene jarkim bojama, kojim upozoravaju druge životinje da su opasne.

Spoljašnja anatomija[uredi | uredi izvor]

Telo je pokriveno hitinskom kutikulom koja je ponekad prožeta krečom i podeljeno je na dva regiona:

1. glaveni, na kome se nalazi :

par antena
par mandibula
dva para maksila
grupe prostih očiju - ocela;

2. trupni, izgrađen od većeg broja segmenta (od 10 do 173) na kojima se nalaze po jedan ili dva para ekstremiteta (po tome su dobili ime).

Unutrašnja anatomija[uredi | uredi izvor]

Stonoge dišu preko traheja čiji su otvori (stigme) raspoređeni duž bočnih strana tela. Krvni sistem je otvorenog tipa sa srcem smeštenim na leđnoj strani i sa po parom ostija u svakom segmentu. Izlučivanje se obavlja Malpigijevim cevčicama. Crevo je u obliku prave cevi čije su prednje i zadnje crevo obloženi kutikulom i imaju ektodermalno poreklo, dok je srednje crevo endodermalnog porekla. Nervni sistem je lestvičast, u svakom segmentu se nalazi po par ganglija, a u glavenom regionu su glavene ganglije i okoloždrelne komisure.

filogenetsko stablo podtipa Myriapoda

Klasifikacija i filogenija[uredi | uredi izvor]

Podtip stonoga podeljen je na četiri klase: Chilopoda, Diplopoda, Pauropoda i Symphyla. Podtip je nastao u Siluru, a filogenetski najprimitivnija je klasa Symphyla.

Familije[uredi | uredi izvor]

Rodovi[uredi | uredi izvor]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Myriapoda”. Integrated Taxonomic Information System. 
  2. ^ Ben Waggoner (21. 2. 1996). „Introduction to the Myriapoda”. University of California, Berkeley. Pristupljeno 9. 11. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Blesić, B: Artikulata, PMF - Kragujevac, 2002.
  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]